U pozadini velike ekonomske krize vodi se tihi ideološki rat. Na jednoj strani su SAD i anglosaksonski svet, dok je na drugoj strani kontinentalna Evropa predvođena Nemačkom. Ovaj rat niskog intenziteta i ne uvek jasnih linija razgraničenja traje odavno. Danas, u godini opasnog (ekonomskog) življenja, sukob je dodatno pojačan.
Nemačka sve glasnije optužuje Ameriku da je svojom pasivnošću doprinela eskalaciji svetske ekonomske krize. Tvrdi se da su SAD arogantno i grubo odbijale svaki predlog za uvođenje ozbiljnije kontrole finansijskog sistema. Suština sukoba je mnogo dublja, i nije vezana samo za neslaganje u vezi sa stepenom kontrole finansijskog sistema. Reč je o različitom viđenju budućnosti kapitalizma, posebno efikasnosti samoregulišućeg tržišta.
Prvi svetleći metak u ovom ratu ideja ispaljen je još aprila 2005. godine. Franc Mintefering, u tom trenutku predsednik nemačke Socijaldemokratske partije, optužio je finansijske investitore da se poput najezde skakavaca obrušavaju na kompanije, proždiru ih, a zatim prelaze na novu žrtvu. Ova izjava je imala veliki publicitet i njen eho je trajao nedeljama. Reč „skakavac” je postala deo novog ekonomskog žargona.
Reakcija na Minteferingove stavove je bila žestoka. Optužbe su se kretale u širokom rasponu – od onih za demagogiju i nerazumevanje svetskih ekonomskih tokova, do verovatno najmalignije –da je reč o pritajenom antisemitizmu. U toj lavini osuda potonule su kritike koje je Mintefering iznosio na račun ogromnih plata i profita u bankama, kao i njegov strah da bi opsesivna profitna orijentacija finansijskog sektora na kraju mogla ugroziti i samu demokratiju.
Stavovi Minteferinga nisu bili ispad usamljenog političkog ekscentrika. On je govorio u ime mnogih koji su branili nemački model kapitalizma koji počiva na solidarnosti, koji ne voli hazardiranje i više veruje u rad i realnu ekonomiju nego u špekulacije i finansijski hokus-pokus.
S druge strane, dobar deo kritike nemačkog modela je bio vezan upravo za finansijski sektor, ali sa drugačijom argumentacijom. Kritičari su napadali „demodirani” finansijski sistem koji, za razliku od anglosaksonskog, ne ume da pravi veliki profit. Još gore, nemačke banke više vode računa o zaštiti i opstanku kompanija-klijenata, nego što brinu o dobrobiti svojih akcionara. Pod stalnim udarom je i konzervativizam nemačkih građana, pogotovo njihova nesklonost da svoju štednju ulažu u berzanske papire. Pritisak je bio permanentan, i poklapao se sa problemima koji su dobrim delom bili vezani za ogromne troškove nemačkog ujedinjenja. Pod teretom ekonomskih nevolja, pod velikim pritiskom agresivne neoliberalne ideologije, socijaldemokratski model se postepeno krunio. Nemačka ideja kapitalizma se povlačila pred anglosaksonskom.
Pre dve nedelje, nemački ministar finansija Per Štajnbrik je odlučno najavio kraj defanzive. Štajnbrik kritikuje slobodno i nesputano tržište koje se upravo urušava, i istovremeno proriče kraj finansijske dominacije SAD i njenog statusa finansijske supersile. Svet će, po Štajnbriku, ponovo postati finansijski multipolaran. U ovakvim stavovima ima i ponešto frustriranog seirenja – Nemačka je predugo i nezasluženo bila prisiljavana da sluša nadobudne ekonomske lekcije.
U ovom sukobu ideja, na nemačkoj strani je i Francuska, do juče opterećena kompleksom Velike Britanije. Gledano iz Pariza, London je izgledao kao „obećana zemlja” u koju su ambiciozniji Francuzi odlazili da zarade veliki novac. „Tačerizam” je godinama promovisan kao superiorni model koji bi Francuska morala usvojiti ne bi li se izvukla iz stanja ekonomske i institucionalne letargije. Predsednik Sarkozi je najavljivan kao reformator i kao vesnik upravo takve vrste preporoda. Nije fraza reći – posle ove krize ništa neće biti isto.
S druge strane, neozbiljno je, ili bar prerano, proglašavati trijumf ili obnovu evropske socijaldemokratske ideje. Može biti da Evropa potcenjuje vitalnost Amerike i njen kapacitet da svoje probleme amortizuje, ili da ih u većoj ili manjoj meri prevali i na druge. Kada se prašina slegne i kada se prebroje žrtve, sasvim je moguće da Evropa bude na većem gubitku od SAD. Konačni bilans „godina koje su pojeli skakavci” biće jasan tek kada svet izađe iz recesije u koju finansijska kriza nužno vodi.
Svejedno, u ovom finansijskom zlu i u mukama koje tek predstoje ima i ponečeg dobrog. Evropa je dobila vreme i mogućnost da predahne, da povrati poljuljano samopouzdanje i još jednom razmisli o pravcu kojim će ići. To razmišljanje će sada biti oslobođeno ogromnog pritiska koji se godinama valjao najuticajnijim medijima, agresivno i uporno promovišući neoliberalni ekonomski model. Tu i tamo, oglašavaće se neoliberalni desperadosi, ali to bar neko vreme neće biti pritisak, već samo ekonomska komediografija.
Veliki ekonomski potresi će neminovno dovesti do preispitivanja ekonomskih i političkih ideja koje su prevladavale poslednjih decenija. U tom smislu, ova kriza će ponajviše ličiti na onu iz 1929. godine. Ona je svetu, na boljoj strani, podarila kenzijansku ekonomiju i socijalnu državu, ali na suprotnoj strani – fašizam. Treba se nadati da je Minteferingov strah bio preteran i da ova kriza nema potencijal da ugrozi demokratiju, ili još gore – da svet uvede u nove fatalne konfrontacije.
Komentari preuzeti sa Politikine Internet stranice:
—————————————————————————————
Зоран | 06/10/2008 22:31
Драго ми је да могу и даље да Вас читам, посебно што ја нисам стручњак за економију, а ви дефинитивно сте толики стручњак да лаику знате на једноставан начин да објасние компликоване ствари. А што се тиче немачког модела капитализма и америчког, мени се чини да жеље појединаца да обуздају капитализам, тачније капиталисте у жељи за брзом зарадом се директно коси са самом суштином капитализма. Отуда, не видим како ће то Европи успети. Колико ја видим овај амерички капитализам, а у њему сам, то је по систему падај и устај, па докле стигнемо. Није нешто, али то ја капитализам.
Petar | 06/10/2008 22:34
Velika je steta sto ce ovaj tekst procitati nas nekolicina, dok ce cela Srbija i dalje biti u tami koju gledamo na svim televizijama u zemlji. Slusacemo izjave guvernera, koje nemaju veze sa realnoscu i obecanja koja nemaju pokrice.
Gospodine Katicu, hvala sto vase znanje, iskustvo, i upucenost u svetske ekonomske tokove delite sa nama.
Milan | 06/10/2008 22:44
Odlično kao i uvek
vladimir | 06/10/2008 22:53
Taman kad smo poceli da vrsimo tranziciju prema normalnim ljudima na zapadu, njihov svet je poceo da se urusava.
Rale | 06/10/2008 22:53
Pojedini svetski strucnjaci kažu da se ustvari ne zna zrok ove krize,a ni kako da se izadje iz nje,tvrdeći da je najbolje početi sve ispočetka,a ovu vrstu kapitalizma odbaciti.
Niki | 06/10/2008 23:11
Mnogi su ocekivali krah „turbo kapitalizma ali niko nije mogao da urazumi americke „kauboje.
Milan | 06/10/2008 23:25
Eto zasto ja a verujem i drugi citaju Politiku. Vasi tekstovi su prosvetiteljski ja se samo nadam da vam nece ponuditi neku funkciju kojom bi hteli da unize i vas i ove misli. Sta je to rad i realna ekonomija, da li je to ona narodna „nema hleba bez motike“, ako smem da tako kazem.
Мирише на велике ломове | 06/10/2008 23:28
Г. Катићу поздрав. Милина је читати Ваше колумне. Немачка је остала доследна себи. Иако нисам из економске струке, као лаик могу да закључим да ће Париз најтеже проћи у целој причи. Берлин – Москва – Токио, изгледа ми, ступају на сцену (то су економије незасноване на хазарду). Пекинг је традиционално уздржан од свега и он је (рационално „спор“) али сигуран у свом позитивном кретању. Србија би требало да нађе свој простор за себе у будућој, неизбежно већој сарадњи Берлина и Москве.
Џеронимо | 06/10/2008 23:30
Маркс је актуелнији него икад!
Nikon Vlasov | 06/10/2008 23:41
Ma koliko se trudio da razumem, a verujem da sam zaista razumeo g. Katicu, nista mi nije ni bolje ni lakse. Samo me je potsetilo da napisem mrtvom Marksu. Markse, Markse ni sam ne znas koliko si bio u pravu!
Воја | 06/10/2008 23:49
Апропо уједињења Немачке и немачког система: западна Немачка је уговором о оснивању Европсе Економске Заједнице потписаног 1957-е добила право да робу увезену из источне Немачке нецарињену извози у остале чланице заједнице како би се ублажиле последице поделе Немачке на источну и западну. Захваљујући том уговору, предузећа из западне Немачке су јефтино могла да набављају делове из источне Немачке, склапају производе у западној, и уз велику маржу пласирају те производе на трижишта осталих чланица ЕЕЗ, што је омогућило огроман развој западне Немачке. Уједињењм Немачке ланац је прекинут док је истовремено источна Немачка тражила стандард какав је био у западном делу земље, што је земљу увело у велику кризу. Ширењем Европске Уније, Немачка је нашла нове жртве за експлоатисање али ни то није перпетуум мобиле (т.ј. вечна работа) што се све више да осетити. Сама ова позадина дисквалификује Немачку као пример одрживог економског модела. И за крај поздрав цењеном аутору.
Воја | 06/10/2008 23:57
Заборавих да питам невезано за прошли коментар: господине Катићу, зар нису теорија игре (game theory), теорија доношења одлуке (decision theory) и сличне алатке довољно развијене да би се овакве кризе могле предвидети и избећи?
Milos | 07/10/2008 00:17
Nebojsa vasi komentari su veoma pristojni. Jedni od najboljih u Srbiji. I za to Vam i ne treba neko bolje poznavanje stvari vec samo prepricavanje tema iz relevantnih medjunarodnih ekonomskih foruma .To je veoma mnogo pogotovu za Srbiju u kojoj konstanto niko nista ne cita i u kojoj se pojavljuju ekperti pa cak i profesori koji uslovno osim sirenja ideologije nista drugo ne citaju. (…)
Aleksandar Mihailovic | 07/10/2008 00:59
Iza „godina koje su pojeli skakavci“ slede „godine raspleta“. SAD nece tako lako naci izlaz iz krize jer nije naucila na to da moze zapasti u takvu situaciju, a jos je i godinama na pogresnim osnovama i temeljima vaspitavala svoje kadrove koji su brinuli za ekonomiju. Moraju brzo odlucivati i donositi krupne odluke u vremenskom tesnacu, a svaka pogresna dovodi do gubitka kraljice ili mata. Oni u ovom slucaju moraju puno toga da zrtvuju da bi ostali u igri i izbegli mat ekonomiji, po najpre topove i lovce. Konje ce pokusati da spasu, trebace im za borbu protiv novih najezda skakavaca.SAD vise nikada nece biti ono sto je bila, Busova administracija ju je dovela do bolnickog kreveta i infuzije, ali, infuzioni rastvor od 700 milijardi je nedovoljan i „tanak“ da problem resi korenito i pacijenta digne na noge. Evropa ce se morati okretati nastupajucim velesilama Rusiji i Kini, tako da su nove podele, nevidljive i vidljive, na ekonomskom, politickom i vojnom planu neizbezne i neminovne. Asocijacije citalaca na Marksa su realne i konstruktivne, pa verujem da ga sada u Americi detaljno proucavaju.
miroslav | 07/10/2008 01:00
Postoji lepa srpska poslovica: „Ko s đavolom tikve sadi…“. Neoliberalni ekonomski model za mene je PARAZITSKI model. (…) Ne mislim da je takva ekonomija prisutna samo zadnjih 8 godina. Ona Miloševićeva hiperinflacija i obezvređivanje svega što je ovaj narod teškom mukom stvorio, bio je samo uvod u opštu rasprodaju srpskih dobara. O stotinama hiljada ličnih tragedija i opštoj bedi ne treba ni da pričam. Nadam se samo da će ova kriza pomoći da Evropa stvori svoj ekonomski identitet, drugačiji od onog anglosaksonskog, a da će to opet dovesti do ekonomskog i političkog preispitivanja u zemlji Srbiji. Običan građanin neće staviti prst na čelo jer on percipira stvarnost kako mu to mediji serviraju, ali mislim da je krajnje vreme da to učini stručna javnost i da ponudi nove puteve kojima treba da krenemo.
Dimitrije D. | 07/10/2008 01:11
Katić je pomenuo jako bitnu činjenicu da zapad i nije tako jedinstven kako se na prvi pogled nekima čini, ali moram reći da je prekomerni optimizam reći da se ovde radi o godini koje su pojeli skakavci. Ova kriza nije obična kriza (redovni ciklusi), koja će, eto tako, potrajati godinu dana, pa će se onda sve vratiti u normalu. Nažalost, ništa od toga. Ova kriza će ekonomski srušiti Ameriku i Veliku Britaniju (i sve ostale anglosaksonske države), potrajaće godinama, a kada svi pomisle da joj je došao kraj, uslediće nova, naftna, kriza. Ova kriza se nikako ne može svesti isključivo na finansijsku krizu, već je u svojim korenima duboko isprepletana sa naftnom krizom, a rekao bih, uzrok krize je upravo «Peak Oil», dok je finansijska kriza svesno kreirana od strane najvećih finansijskih krugova kao poslednji čin prelivanja bogatstva u ruke nekoliko stotina najmoćnijih ljudi sveta. Finansijski balon nije nastao preko noći već traje od 1970 god. Amerika je na razne načine, a najvećim delom preko prodaje Fed obveznica, prikupljala novac širom planete, zatim, po piramidalnom sistemu, sav taj novac trošila kreirajući privid prosperiteta i ekonomske efikasnosti, a onda je posledni čin duvanja balona odrađen ekspresno. Usled naftne krize manevarski prostor se svakim danom smanjivao tako da se moralo raditi ubrzano. Ukratko, Amerika je trošila čak 80% ukupne svetske štednje, potrošila je sav novac koji je ikada došao u Ameriku (preko 11.000 milijardi spoljnog duga), tako da do oporavka privrede ne može doći dok se sve rupe ne popune, a ne mogu se popuniti sve i kada bi se htelo jer jednostavno toliko novca u svetu nema. Kao posledica sloma USA i UK, Nemačka će verovatno pokušati da iz EU izbaci sve anglosaksonske države (setimo se referenduma u Irskoj), a onda će pokušati da buduću unitarnu EU stavi pod komandu Vatikana i Nemačke. Podsetimo se samo Papine posete Americi i Francuskoj, kao i prelaska Tony Blair-a u katoličanstvo. Ako uđemo u takvu EU – neka nam je Bog u pomoći.
fmd | 07/10/2008 01:27
Odlican tekst, Vi ste g-dine Katicu jedna od retkih iskri koja svetli u ovoj medijskoj tami.Ako dozvolite rekao bih par reci – Sto se tice Sarkozija on je vec okrenuo jedra i plovi brze prema luci socilademokratije ( ekonomije) nego sto se kretao prema neoliberalizmu. U Evropi guzva pocinje i sastanak cetvorke od pre dva dana je samo uvod u dramu koja ce igrati pred nasim ocima. Ne mozemo se vratiti na J. M. Keynes-a , a jos manje na J.K.Galbraith-a ( ne razumem nasu transkripciju pa pisem u originalu – ne pravim se englez:)) jer sistem je korenito promenjen sto ce reci da ekonomski cinioci(faktori) nisu isti ( to je moje misljenje , ne pretendujem da sam u pravu) kao sto nece biti ni fasizma niti neo fasizma kao dominantne ideologije. Rizik je nacionalizmu ( i puzadizmu) u novoj formi ( tu pre svega mislim na ekonomsku). Evropa nece propasti , ali kako Vi rekoste nista nece biti kao pre – sto bi , iako sam svestan svoje naivnosti i utopijske komponente koja je gradi, bio dobar povod nasoj „eliti“ da razmisli o ekonomskoj politici. Neko je napisao za „problem Nemacke i ujedinjenja Evrope“ , mislim da je tih godina ( 60-te) najveci problem bio „poljoprivredna politika“ i Francuska, a da je Nemacka u ime kompromisa dobila navedene privilegije.
Na kraju pitanje – kolko bi novca trebalo da se pokriju gubici ove krize ? ( mislim da 700 milijardi nije dovoljno jer su gubici „subprime“ u SAD, donja granica, nekih 900 milijardi ( AIG, Lehman, Fannie,Freddie, Washington Mutual, o Bear Stearns-u malo govore mediji,… – i to nisu svi). Engleska banka je investirala 50 milijardi funti kad je „icberg“ izasao na povrsinu ( Northen Rock), a gde Bingley, i u Belgiji i Francuskoj Dexia, Natixis,…). Hvala
george wordy | 07/10/2008 01:30
Pustinjska oluja, Milosrdni andjeo, Rat u Avganistanu, 11. septembar, Rat u Iraku, Instalacija raketnog sistema oko Rusije, Upozerenja Severnoj Koreji, Pretnje Iranu, ocito su potezi u okviru Globalnog projekta koji je izazvao , prvo rast cene nafte, Krah finansijskog trzista, Pad cene nafte, Pad vrednosti dolara, Pad evra.To je svet dvadeset i prvog veka, svet globalnog mira i lokalnih ratova.Rat krupnog kapitala protiv treceg sveta u potrazi za profitom putem jeftinih sirovinama i jeftine radne snage, dobija svoj epilog. Na svetskoj berzi finansiranje ratova je rizicna investicija, jer se ulozeni kapital ne vraca brzo, a ratovi traze i dodatna ulaganja. Taj kapital mora da se obezbedi po svaku cenu, ne birajuci sredstva, jedno od resenja je sigurno recesija. Na taj nacin prikrivaju se pravi troskovi rata, i obezbedjuje profit kompanija koje vrse logistiku ratnih dejstava i mirovnih misija, koji sigurno prelaze planirane sume.
james bond | 07/10/2008 05:41
WBUR, Monday, Oct.06, On Point, Bailouts, Then and Now.Domacin Tom Eshbrook pita gosta profu Robert Righta o istoriji kriza i on kaze da one izbijaju zbog ekonomske trilemma-e(ukucas u google wikipedija);stabilnost medjunarodnog finansijskog sistema moze da ufati dva od moguca tri parametra, fiksnoga valutnog kursa, nezavisne monetarne politke i slobodnog protoka kapitala.Od napustanja zlatnog standarda ’71 svjetske financije nemaju fiksan kurs valuta! a na nagovor Njemacke i Japana.Oni su racunali da ce postenom ekonomijom(produktivnoscu i stednjom) osvojiti bolje pozicije u svjetskoj podjeli trzista.Na to je Merka odgovorila hazardnom i spekulativnom ekonomijom uvlaceci cijeli svijet u njen dug preko neoliberalnog kapitalizma.Udicu je progutala cak i Rusija al nije Kina.Ameri se prvo nasukali na TjenAnMenu pa ratovima u Iraku i Avganistanu i zadnji put na osvijescenoj Rusiji u Gruziji.I nije bas da ameri nemaju odredjenih vrijednosti u nastupanju al profulase ko i Great Brittan prije njih ne umiju da prikoce pred krivinom.Sad kriza stepa od amera do ostatka svijeta pa nazad bum-rang.Iako EU adresira problem kao strogo americki, slabost EU u odnosu na amere je sto nema jedinstveu CB i jedinstvenu poresku ustanovu te svak za sebe cupa iz krize.U zahtjevu US da ostatak svijeta pomogne Kina odrice ko i arapi jedino Japan pokazuje malo volje.Ameri iz kontre odlucli da dobro protresu.E sad ko ce u tom drmusanju past sa kruske kako veli GosnKatic ce da se vidi.Kako je cijena sirovina krenula na dole ruje zatvorle berzu.Ko i obicno ova kriza se moze okrenut u destrukciju ili u vecu saradnu svjetskih CB.U Amerci se uskoro predlaze osnivanje drzavnih ustanova sa vecim pregledom i kontrolom finansijskog trzista umjesto sadasnjeg parcijalnog.U Srbiji se valjda ceka da narod ekonomiju konacno shvati ne kao anegdotu vec kao ozbiljnu makljazu od koje bukvalno zavise plate, zdravstvo, skolstvo, pemzije, fuzbal, reketjori, politicari i pa cak i opstanak raznih cirkusa…
Narikacha | 07/10/2008 06:31
Kuku lele i do Boga miloga…
nibelunski patuljak | 07/10/2008 07:16
Za Ameriku ili za Evropu? Ovu dilemu evropska Srbija hrabro je resila opredelivsi se za ovu zadnju. Rusija je u stagnaciji, Kina takodje. Nama, rame uz rame sa samostalnom, snaznom i uticajnom Nemackom, zaista predstoji svetla buducnost. Napred u nove pobede, predvodjeni nasim mudrim rukovodstvom!
Vasilije Vidović | 07/10/2008 07:21
G. Katiću, kako reče jedan od komentatora, nije mi ovo jača strana, ali zato razumemo vas.Šteta je što ne mogu ovako pristupačni i razumljivi članci da se plasiraju šire u javnost Srbije. Voja isto dobro reče. Kapitalizam je kapitalizam, pa bio on proizvodni ili manipulativni. Ja se samo ne slažem, neka me dotični komentator ne razume pogrešno, da je Buš „kriv“. To je isto kao i kada danas, ljudi zatrovani krivicom jedne ličnosti, dar sa zapada, okrivljuju za sve Miloševića. Možda je mogao i trebao da uradi nešto bolje, ali plan koji je spremljen protiv Srbije bi se svejedno nametnuo Srbiji. Budimo realni i videćemo da nijedna vlast kasnije nije ni pisnula da zaštiti narod od neo Srpskog liberalizma, koji je uzeo veći danak nego svi ratovi. Isto tako, ili slično i Buš. Neko mora da bude kriv, ali ni jedna američka vlada pre Buša nije ništa mogla uraditi. Ja ću reći, nekim mojim prostim razumevanjem- Buš i svi ostali političari se školuju po sistemu koji su nametnuli hiper kapitalisti, ili lakše za razumeti – Masoni. Šta mislite, ko je Liberman? Pa instruktor vladarima. Oni vladaju svetom, oni odlučuju ko će biti predsednik, a ne laički, narod na demokratskim izborima! Ko pita bilo čiji narod danas? U Americi im izaberu dva predstavnika, pa onda dolazi do navodnog demokratskog glasanja.Kod nas, ma koliko ih bilo, videli ste kako se postavlja predsednik, i da to nema veze sa nekim demokratskim glasanjem. Dakle, nije ni jedan predsednik mogao izbeći ono što mu nije dozvoljeno da izbegne, i tačka.I nijedan nije toliko „kriv“ zbog toga što nije mogao izbeći nešto što se valjalo decenijama pre njega. Najlakše se sakriti iza krivice samo jednog čoveka.Taj jedan čovek je ustvari uvek žrtva prethodnih događaja a vrlo malim delom i svojih grešaka.
Дама | 07/10/2008 08:48
Г. Катићу, обожавам Вас!
Teslagenerator-X | 07/10/2008 09:34
Americka vlada uveliko zagleda daje jedino ostalo „Tri Opcije“Jedna je da sve to lepo NACIONALIZUJU i proglase pobedom Americkog Socijalizma jer svi trazu PROMENU.Druga opcija sve staviti ispod Busove cizme i proglasiti“Marsalski Zakon“(Tiranija-fasizam)Trece je da sve dugove rascistu i niko nikome vise neduguje jeste Svetski Rat!Jelasicu izghleda da moras otici da stavis sveze cvece TITU na grob jerste svi Vi i onako odglumili kapitalizam ali i daljeste Titovi pionirijeri.Socijalizam se vraca Ivica Dacic mora daje odusevljen.Oni nas Socijalizam bombardovali sada i Americi i Evropi dolazi kao Cinami.Opet sklepacese“Nova Federacija Jugoslovena“Jer EU bice rata oko para cisu dugovi a ciji profiti.
zajaka | 07/10/2008 10:06
ta dva različita pristupa nisu samo u ekonomiji nego i u pravu i mnogim drugim stvarima.Autor navija za nemački
pristup ali uz svo uvažavanje nemojte se kladiti na nemce.
Ako su izgubili sto puta do sad izgubice i sto prvi.
Gordana, BG | 07/10/2008 10:31
Ka cemu idemo na zacrtanom putu „bez alternative“? Valjda ce monetarna desavanja koja su postala vidljiva pocetkom ove godine i sada dozivljavaju epilog otrezniti narod omadjijan nerealnim obecanjima. Iz iskustva znam da se to nece desiti i da nas narod iz sna moze da probudi samo glad. Znaci jos malo cemo pricekati. Najbolji dokaz da nasi vlastodrsci itekako znaju sta se desava i da za Srbiju iskljuciva orijentacija ka zapadu nije najbolji put, je cinjenica da cute o najvaznijem desavanju na planeti od 1929. god. i u opominjajucoj „tisini“ kupe sta se jos da pokupiti. Resenje je u kupovini zemljista, resursa i zlata, a to i rade, ali za licne potrebe.
Пера Ложач | 07/10/2008 11:19
Још један одличан аналитички текст, г. Катићу. Посебно ценим ваш опрез и умереност у процењивању краха неолиберализма. Тај наказни систем је жилав, и даље далеко најдоминантнији и има изузетно јака упоришта, што у медијима, што у одређеним финансијско-политичко-невладиним круговима и интересним групама. Делим забринутост и за демократију, сиромашна држава не може да издржи демократију. Либерализам са СНАЖНОМ државном супервизијом, паметно уравнотеженим регулационим оквиром у динамичком смислу, довољно конзервативном да спречи дивљање шпекуланата и довољно широком да отвори огромне могућности здравог развоја тржишта је једини спас за нашу привреду. Сад, још кад би имао ко да ОДЛУЧИ да се крене у том правцу, стручњака, који би радили на таквом оквиру, би се појавило у сасвим довољном броју.
Гоца Технолошки вишак | 07/10/2008 12:09
Не разумем се у екеномију али ја бих сада овако поступила и то одмах. Пазите народе иде недеља штедње, да вас те лоше банке не намаме на велике камате а онда сте надрљали. Ако може држава да објави и наведе све банке које су у Србији и које су се задуживале са тим лоповским безвредним кредитима, одмах то да објаве, па ако хоће неко да им помогне нека помогне (ја не бих, што нису размишљали, на шта су мислили када су то радили) ако не, нека пропадну, држава нека исплати штедњу грађанима који су штедели у тим банкама и директори тих банака треба да одговарају, а ако су странци изволте у вашу земљу и радите са својим грађанима на такав начин, од њих извлачите паре и дајте од ваших грађана лоповима светским. Крајње је време да држава пронађе паметне економисте који се неће повести ни за чим сем за својом паметном главом али за сваки погрешан поступак мораће да одговарају. Зашто и код нас није Достанићка затворила берзу, него је пустила да све пропадне а умела је да намамљује народ да улажу. Код нас је берза почела да пропада много раније, пропада већ годину дана. Ха а „Политика“ хоће већи тираж у овом тренутку, све пропада а они хоће већи тираж, а шта ако нови директор у року од пет месеци не оствари већи тираж, хоће ли поново конкурс. Па они са тим захтевом наводе људе из „Политике“ на не поштење. Шта ти је жеља за профитом, то је у ствари похлепа, а свака похлепа наводи на зло (оног, ко се повинује захтевима) и свака похлепа разоткрије врло брзо и туђе зло.
Zoran | 07/10/2008 12:28
Secam se recimo kad je Milan Panic dosao da kupi Galeniku,bez dinara,halo.E to je ta ekonomija i naravno da je morala da propadne.
Spasavaj se ko moze! | 07/10/2008 12:29
Izgleda da je nasa jedina sansa da brod potone pre nego sto nam dozvole da se u njega ukrcamo.
Milos Zivkovic | 07/10/2008 12:29
mogu samo da dodam – konachno je djavo doshao po svoje…ako je…
Aleksandar Popovic | 07/10/2008 12:32
Sada ocekujem odgovor, vec poslovican, profesorke Danice Popovic i istomisljenika koji nam nahvalise neoliberalizam. „Ubise“ se dokazujuci ne samo da su u pravu, nego i da nas ubede da i mi svi prihvatimo „njihov“(?!?) nacin misljenja. Pa makar se on u krajnjem pokazao toliko „uspesan“, toliko da se kapitalizam koji propovedaju upravo izvrgao u jednu od najvecih ekonomskih kriza u savremenom svetu. Stoga, Vlada bi morala mnogo ozbiljnije da razmislja i o posledicama dosadasnjeg, nazvao bih ga, raspojasanog vracanja na kapitalizam u Srbiji, koji je rezultirao obogaljivanjem domace ekonomije, zatvaranjem ogromnog broja proizvodnih kolektiva i slanjem na ulicu na desetine hiljada radnika. Takodje, Vlada mora mnogo efikasnije da razmislja o svakoj pojedinosti vaznoj za privredni zivot. Na primer, o tome kako makar u najmanje mogucnoj meri smanjiti nerealnu potrosnju, pocev od naftinih derivata koje trosimo kao da smo seici, do preglomaznog drzavnog aparata, kao da smo neka velika zemlja, Amerika, Rusija ili Kina.
vuk, onaj pravi | 07/10/2008 12:55
A šta kažu neoliberali?
propo referendum | 07/10/2008 13:39
Kaze Tosa gospon Katic mi nije bas razjasnio sta znaci diktatura glupavih diktatora al ti je lepo objasnio godine koje su pojeli skakavci Joca sav vazan tebi i tvom pilecem udbaskom mozgu ovo stima u vezi skakavaca al ni onda nije preciziro godine odgovori Tosa kako to podrazumevas Mita jako ozbiljno sta se i ti pravis blesav Tosa vec nervozno skakavci pod Slobom i skakavci pod gospon Kostunicom to su dvostruki skakavci.
Владимир Ковачевић | 07/10/2008 14:21
Небојша, можете ли у неком од наредних текстова да се позабавите деловањем инвестиционих фондова у Србији и њиховим утицајем на нпр. цене некретнина? Поздрав, ВК.
propo referendum | 07/10/2008 14:36
Evo ja cu objasniti ovom Vladimiru to u vezi investicija kaze Tosa a Mituska ti dok kucas mi cemo biti preko kod Lacike jelda sad vas je sramota kaze Tosa kad su radikali bili pred pobedom dvadeset kuca u selu i Stevin salas ste preuredili za izbeglice odole a kad su Rusi navalili da ce prekotise kraj Melenaca praviti najvece skladiste u Evropi onda su Lacika i Joca komletno renovirali oba bircuza jos ste i Cigane terali da nauce ruske pesme.
Пера Ложач | 07/10/2008 15:00
Како је само симпатичан господин Пропо Референдум… Господине Реферндум, да ја Вама објасним „диктатуру глупавих диктатора“, кад ће већ ваш пријатељ Тоша уместо Катића Владимиру да објашњава о становима и фондовима. Ево овако: за почетак отворите прозор и погледајте около. То што ћете да видите је диктатура глупавих диктатора. Срдачно Ваш, Пера.
Miomir Maksimcev | 07/10/2008 15:10
„Када се прашина слегне и када се преброје жртве, сасвим је могуће да Европа буде на већем губитку од САД“. Zar to ne dokazuje superiornost anglosaksonskog modela? Verujem da je taj model kapitalizma bolji za Srbiju jer bi joj doneo preimucstvo u odnosu na susede koji primenjuju socijal-kapitalizam.
propo referendum | 07/10/2008 15:17
Kaki da su nasi su gospon Pero nato Steva ne vredi Toso bice sve to dovedeno u red nadam se kaze Tosa aufviderzen.
Небојша Катић | 07/10/2008 15:25
За Воју – Ова криза се могла предвидети и без теорије игара, или теорије доношења одлука. Јапанска криза је била нека врста генералне пробе за ово што се данас догађа. Тешко је било предвидети, чак и замислити, да криза може имати овакав обухват и дубину. Веровало се више Вол стриту и гувернеру Гринспену, као и његовим натегнутим конструкција о продуктивности “нове” економије. Постоји и психолошки моменат који је врло важан – нико не воли да му се лепи етикета катастофичара. Многе процене које би радикалније биле исказане, наишле би на надобудно изругивање.
За Владмира Ковачевића – Тема коју сте ми предложили је високо на списку тема о којима бих желео да пишем. Ценовни балон на тржишту некретнина један је од најзначајнјих “конститутивних” елемената српске економске драме.
За Миомира Максимчева – Европа може проћи горе од САД не због супериорности англосаксонског модела, већ због моћи САД да терет кризе превали на друге, или подели са другима. Модел који је изавао овакву кризу, тешко да се може назвати супериорним.
Свима – Хвала на коментарима.
čovek sa severa | 07/10/2008 15:42
Hvala i Vama gospodine Katiću!
Milos Peric | 07/10/2008 16:21
Bolji tekst nisam skoro procitao.Pozdrav g-dinu Katicu.
igraju se nama | 07/10/2008 17:09
Ja , G-dine Katic , tvrdim , da je „krah“ (u Americi i..), bio predvidljiv i , cak , PREDVIDJEN . Necu da ulazim u to ko je „znao“ , da me ne bi optuzili da verujem u „teorije zavere“ – iako zavere postoje ( kao najopasnije igre).
savremenik | 07/10/2008 17:16
evidentno je da ratovi bukte.vise od dvjesta ih je bilo od drugog svjetskog rata.stalno se spremaju novi.pitanje je sam da li se u ovakvim uslovima moze izbjeci katastrofa za sve, a neki to vec imaju. nevjerovatno je da kod nas nazovimo vodece licnosti ne vide da nastoje da se pridruze onima koji ama bas ni prema kome nemaju nikakvog razumijevanja- gone samo svoje sebicne interese, a to mora jednom da se vrati kaO BUMERANG.neki poznati ljudi koji su bili proskribovani u citavom svijetu kao diktatori i da ne duzim, pocasceni najcrnjim atributima su sada proglaseni za najznacajnije licnosti u istoriji njihovih naroda. zasto, to treba da se pitaju oni „koji na brdu stoje“, jer bi mogli greske ovjencati zetvom bure.
uvek isto | 07/10/2008 17:34
Uvek jedno te isto – za sve je kriv „neliberalni“ kapitalizam. Niske kamatne stope, oligopol rejting agencija, poludrzavne firme Fraddie i Fannie i politicki pritisak da iste otkupljuju rizicne zajmove ste zaboravili.
beogradjanka | 07/10/2008 17:44
Volim da citam vase tekstove gospodine Katicu jer su jasni, precizni i omogucavaju i „obicnom citaocu“ kakav sam ja da shvate sustinu problema. Pritom vas smatram gospodinom takozvanog starog kova („becka skola“) kome je apsolutno mesto u novinama ovakvog renomea. Hvala i pozdrav.
vlada guda | 07/10/2008 18:02
Ako ni zbog cega drugog, g. Katica bi trebalo pohvaliti za to sto cita komentare citalaca i odgovara na njihova pitanja. Time pokazuje postovanje prema publici za koju pise. Bravo.
Kaodaje Vazno | 07/10/2008 19:04
Briljantno!
Драгослав | 07/10/2008 19:08
Можда је касно да шаљем коментар (19:00), али имам оправдање – био сам у Београду и тек сам се синоћ вратио кући. Г. Катић је по обичају дао одличан коментар, али по мало сам разочаран идеолошким интерпретацијама од стране неких коментатора. „Пропаст капитализма“ (или боље речено „слободног тржишта и слободне предузетне иницијативе“) предвиђала се одавно – али никад се није остварила јер је управо та индивидуална и неспутана енергија проналазила најбоља решења и најбоље путеве за излаз из постојећих тешкоћа и за будућност, па не сумњам да ће то бити и овог пута. Суштина је у томе што су Американци, у вртоглавом коцкању са новцем који им је стајао на располагању (због модела привредног система много више него Европљанима), улагали у пројекте који су им се чинили најпрофитабилнији, а „менаџери“ су открили најбржи начин богаћења кроз систем „скакаваца“ и брзог укидања радних места, а не измишљањем нових понуда и производа. Одавно је било „преко баре“ упозорења да су „скакавци – менаџери“ штетни и опасни за привредни и друштвени развој, али њихов учинак се види тек сада. Амерички универзитети увелико додељују стипендије талентованој омладини, док Европа и поред своје социјал-демократске оријентације у заштити друштва, то чини на „капаљку“, па се добијају углавном непродуктивни кадрови из богатијих породица. Што се тиче Маркса, управо у САД утицајна група филозофа указује да се са напретком производње и општег благостања у свету поново актуелизују његове мисли о богатом и пребогатом друштву у коме рад није обавеза и средство за преживљавање – већ привилегија! Снови о „уравниловки“ нису донели срећу ни југо-социјализму (будимо реални: зачетак данашње корупције и афера почео је увелико још под Титом, али се о томе није смелао много причати док не дође заповест „одозго“), па не треба много бацати погледе уназад и прижељкивати нове револуције и ломове, већ тражити нова решења.
proso referendum | 07/10/2008 19:08
aman kaze Mita pa zar zato sto su nasi da trpimo
da nas lazu i mazu i da otimaju a Tosa nego sta da
ne bi da ti otimaju neki drugi a Joca kaze sta kaze
nas najveci i najmudriji ekonomista u istoriji g. mladja
sad ce on sve da nam objasni i kako se ovo sto se
desava u stvari ne desava vec je sve to prljava
propaganda nazadnih klero-nacionalistickih slojeva
neosvescenog stanovnistva
UPS | 07/10/2008 19:26
Lenjin je tvrdio da je svaki internacionalni kapitalistički poredak nasljedno privremen i prolazan, jer će se politički poredak među suparničkim državama, na kojima je on vjerovao da će se taj poredak oslanjati, sa vremenom promijeniti.
Gea | 07/10/2008 19:30
Dok se kapitalisti dovijaju kako da stvore novi kapital , na racun „istih zrtava“ , sistema koji vec predugo traje , „zrtve“ bi da znaju kako ce se zvati i odvijati post-kapitalizam… Trenutna inspiracija mi sugerise da buduci period kapitalizma nazovem „feud-kom-soc-kap“ – jer su se davno udruzili , za vecinu nekorisni sistemi. Pozdrav .
Sabacka Kafana Civija | 07/10/2008 19:34
Ova KRIZA izgleda dasu Americki direktori i bankari prepisali Srpske instrukcije „Ako nekrades tisi lud“poceli da lapaju i kradu nasi politicarisu njih izucili polozilisu ispite i diplomirali.Niko ne odgovara za nista izgleda toje Srpsko tajno oruzje da zauzmemo celi Svet.Rasilismo“zaraz“opasniju od „pticijeg gripa“ji Oni nas bombardovase sada neka osete Srpsku groznicu.Nema vakcine i leka,jedino ako se vrati ujka Staljin.
ivan srdic | 07/10/2008 19:44
Postovani g.Katicu, slazam se sa svim vasim navodima s tim sto smatram da ste,pretpostavljam u magnovenju ,prevideli jos jedan neosporan razlog za dugogodisnju rezignaciju Nemacke kako u politickom tako i u ekonomskom pogledu a to je pogadjate famozni rat u Iraku.
To je bio nedvojbeno fatalni udarac neoliberalnom levijatanu te jasan signal svetskoj ekonomskoj javnosti ali ne i usijanim glavama u Njujorku i Vosingtonu da ce poslovicno usnuli sistem biti izlozen neizdrzivim pritiscima. Rat je doprineo drasticnom skoku cena nafte i derivata a sav novac, prethodno koriscen za kupovinu americke robe sada se neminovno usmeravao i odlivao van SAD a savezne rezerve su preuzele obavezu da vestacki odrzavaju privredu sto se pokazalo kao krajnje kratkovida odluka koja je Ameriku primorala da sve ove godine zivi od pozajmljenog novca u pozajmljenom vremenu. Stednja domacinstava se zatim srozala na najnizi nivo od velike ekonomske depresije i show je mogao da pocne. Hvala na tekstu
lki | 07/10/2008 19:54
Sto se tice Beogratskog tzista nekretnina tvrdim da je to jos gori balon nego sto je bio u Americi.O tome se zna i u vladi i u bankama i o tome znaju svi koji imaju bar malo mozga i zdrave pameti.Nekretnina u Beogradu gde je plata 400 evra nemoze da kosta koliko po EU jer su plate tamo u srednjem pet puta vise.Nekretnina vredi tacno toliko koliko okruzenje te nekretnine zaradjuje.Kad taj mehur pukne mnogi ce imati nad cime da razmisljaju danima i nocima.Nigde u svetu nema da covek treba da da godisnju platu za kvadratni metar stana jer je realna vrednost mnogo manja ostalo je sve spekulacija.
porodicna ekonomija | 07/10/2008 20:19
Gospodine Katic, da li je mudrije drzati novac u „slamarici“ ili kupovati „papire“ ? Bili bismo zahvalni za bilonkoji odgovor od Vas. Unapred hvala , ‘porodica E’.
laki | 07/10/2008 20:40
za porodicnu ekonomiju;novac u slamarici nikad nemoze propasti tj. ispariti dok ulaganje u papire moze da vam donode za jedan dan upola manje nego sto je bilo.Niko ne pokusava da se ukrca na brod koji tone u nadi da ce ga taj brod dovesti do luke.
Зоран | 07/10/2008 20:46
Купи земљу. Ни папири, ни сламарица.
ЗОРАН ШУНДИЋ | 07/10/2008 20:53
ЦЕЊЕНИ Г. КАТИЋУ, никада не пропустим да прочитам о актуелним догађањима из светске и наше економије из Вашег стручног пера. Данас сам прочитао да су у спорадици немачки са америчким економистима око млаког и неблаговременог ангажовања Американаца у превентивном деловању у време када се можда и могао спречити толико јак потрес. О могућој кризи изазваној хипотекама у САД, писали сте више пута у протеклих годину, годину и по дана. И обистинило се, на жалост. У Европи се тек очекује јак налет. А шта код нас можемо очекивати? Данас сам био у прилици да испред централе једне наше велике београдске банке, и унутар ње, а међу водећима је, за преподнева уочим знатну посећеност клијената. Па бих био рад, верујем и већина Ваших читалаца, да нам прокоментаришете садашње наше унутар финансијске прилике и могућа очекивања. Јер, када сте упозоравали и упозоравали, неки су вас називали претерано опрезним, неповерљивим у домаћу памет, нису у се узимали на размишљање могуће последице приватизације, прекомерног трошења и нерационалног “убуџетавања“ оно мало цркавице од јефтино продаваних предузећа…итд…Чак су Вас назвали и“катастрофичарем“, готово сигурни да се нама тако нешто (као ово на Западу, сад) не може догодити. Био бих, као и сви ми, веома задовољан да нас тај “цунами“ заобиђе. Чули смо вечерас и уверавања нашег Гувернера. Шта Ви мислите о нашој ситуацији и нашим шансама да избегнемо евентуални “велики талас“? Захваљујем.
porodicna ekonomija | 07/10/2008 22:24
Hvala , Laki i Zorane ! Ja mislim da , i „slamarica“ i „papiri“ , mogu da „izgore“. Pozdrav.
Небојша | 07/10/2008 23:38
Као и обично, сјајан текст г. Катића. Мислим да не би било лоше да нам објасни које су границе „издржљивости“ нашег финансијског система. Наиме, где се налази доња тачка до које је могуће повлачење депозита из банака и трошење девизних резерви на одбрану курса, а да се цео систем не уруши.
Dragan Nikolic | 08/10/2008 08:36
Још једном све похвале Аутору за изванредан текст. Посебно ми се свиђају наслови последњих колумни које осим што се везују за садржај текста, одишу и духовитошћу. Поздрав.
dragana Dragovic | 08/10/2008 11:23
Postovani gospodine Katic, najlepse hvala na ovom tekstu koji mi je donekle otvorio oci, ali istovremeno i zadao problem. Naime nisam iz oblasti o kojoj ste pisali i pisete, pa Vam se obaracm sa molbom da mi odgovorite, dali ce ustedjevina u evrima izgubiti vrednost, ako se dogodi svetska recesija? Secam se da je moj tata doneo nemackih para posle zarobljenisstva, kojima je moja mama podpaljivala vatru, pa se bojim da se to ponovo ne dogodi. Najtoplije zahvaljujem na odgovoru.
Небојша Катић | 08/10/2008 13:36
За Драгослава – Капитализам је изузетно виталан систем, али ће морати да буде реформисан. Верујем да логичан пут води у правцу модификоване социјалдемократске варијанте, свакако не социјализма._____За Зорана Шундића и Небојшу – Србија не може да избегне кризу – криза је већ ту. Нећу даље елаборитати – била би Вам мука и не бих Вам улепшао дан. Све што бих могао да напишем данас, само је јадиковање над просутим млеком._____За Драгану Драговић – Уштеђевине већ годинама губе вредност јер камата на депозите не може да покрије драстично обезвређивање евра на тржиту Србије. Већи проблем је, и то ће ова криза показати, што је Србија талац евра и што није било, и нема ефективне капиталне контроле. Ово не могу елаборирати у коментарима. До следећег чланка, хвала свима.