Očekivanje da će bruto domaći proizvod Srbije ove godine pasti za samo pola procenta je previše optimistično, ali to i nije najvažnije. Važnije je koliko će biti zaposlenih koji plaćaju poreze i doprinose, kakav će biti odnos između njih i broja penzionera, koliko će porasti javni i spoljni dug i nenaplativa potraživanja, kaže za NIN Nebojša Katić, finansijski konsultant iz Londona.
„Srbija je još od 2008. suočena sa dubokom, kontinuiranom krizom. Kretanje BDP-a ne reflektuje svu dubinu drame, pogotovo kada se gleda izolovano od ostalih pokazatelja. Srbija srlja u propast duže od decenije, a pri tome je stopa rasta BDP-a bila relativno visoka sve do 2008. BDP jeste rastao, ali je zaposlenost padala, imovina se prodavala, uvoz je ludovao, a spoljna i unutrašnja zaduženost ubrzano rasla. Te 2008. zvonilo je poslednje zvono na uzbunu, ali nije imao ko da ga čuje“, upozorava Katić i izražava bojazan da će stvarna ekonomska kretanja biti gora od onih koje Vlada očekuje. A to će, zaključuje, dovesti do novih pritisaka da se smanjuje javna potrošnja, ubrza prodaja javnih preduzeća i država dodatno zaduži.
Šta je ključna greška kreatora ekonomske politike u Srbiji?
Ne postoji jedna ključna greška. Reč je o pogrešnom konceptu ekonomske politike koja se vodi od 2002. To je koncept bez koncepta u kome ekonomija ide kuda voda nosi. Kreatori ekonomske politike nisu razumeli da se razvoj planira, da se on ne događa sam od sebe.
Finansijski sistem je prepušten stranim bankama i Srbija je izgubila kontrolu nad kreditnom i monetarnom, a time i nad razvojnom politikom. To je omogućilo bankama da visokim kamatama deru građane i uništavaju domaću privredu. Građanima i privredi je omogućeno i da se zadužuju u stranoj valuti iako ne zarađuju devize. To su sulude, samoubilačke odluke.
Ukinuta je i Služba društvenog knjigovodstva – tim potezom se država odrekla prihoda od platnog prometa i razorila poreski sistem, stvarajući ambijent strašne poreske nediscipline.
Liberalizacijom uvoza i snižavanjem carina postignut je trostruki negativni efekat. Stimulisan je uvoz, smanjeni su prihodi od carina, a iznurena domaća privreda ostavljena na milost i nemilost moćnoj stranoj konkurenciji. Uz sve to, i precenjeni kurs dinara žestoko pomaže uvoz i uvoznike.
Trgovinska mreža je, takođe, u rukama stranaca, pa oni odlučuju i šta će i pod kojim uslovima staviti na police. To je novi, težak pritisak na domaće proizvođače.
Uprkos ozbiljnim analizama koje upozoravaju na nadolazeću svetsku krizu hrane, Srbija je prihvatila da stranci mogu kupovati zemlju i pre eventualnog ulaska u EU.
Država je prihvatila diktat stranih finansijera i omogućila da sve važne infrastrukturne investicije grade stranci. Time se marginalizuje i uništava domaća operativa.
Potpunom deprofesionalizacijom države i celog javnog sektora dobili smo najnekompetentniju državu u poslednjih sto godina.
Strašna je lakoća kojom su greške činjene. Niko ni do danas nije zapitao kreatore i ideologe ovakve politike, šta im je bilo u glavi kada su predlagali i sprovodili ovakve mere, ili kada su pregovarali sa EU.
Premijer Srbije Aleksandar Vučić je rekao da bi vas rado video kao svog savetnika…
Drago mi je ako premijer Vučić čita moj blog, tim pre što sam i ovu, kao i sve prethodne vlade kritikovao. Nadam se da su i javnost i političari razumeli da u svojoj kritici nisam ni partijski obojen, ni zlonameran.
Da li vas je zvao i da li biste i pod kojim uslovima prihvatili takav angažman?
Nisam imao kontakata ni sa ovom, ni sa prethodnim vladama. To je i logično, budući da ne živim u Srbiji. Istovremeno, moje viđenje uzroka krize i mogućih puteva izlaska iz krize bitno se razlikuje od viđenja većine domaćih ekonomista. Nije tajna i da sam nepopularan u najuticajnijim ekonomskim krugovima. U takvom ambijentu, moje angažovanje bi bilo konfliktno, frustrirajuće i ne bi imalo smisla.
A šta bi morali da budu elementi novog ekonomskog programa Vlade Srbije?
Uz sve rizike da budem nedorečen i loše shvaćen, napraviću kratki i nepotpun inventar predloga.
Država mora prestati da juri strance i da im plaća da investiraju. Napor bi morao biti usmeren ka identifikovanju i podsticanju dobrih domaćih preduzeća, na sve načine i svim sredstvima – povoljnim kreditima, poreskim olakšicama, izvoznim podsticajima. Potrebne su neprekidne kampanje, pa i grubi pritisci da se kupuje domaće ili letuje u Srbiji, na primer.
Morale bi se ukrupniti i ojačati domaće banke. Ne samo da Komercijalna banka ne bi smela da bude prodata, već bi trebalo spojiti preostale domaće banke u jednu ili dve jake institucije koje bi mogle razbiti kartel stranih banaka.
Poreski sistem bi morao bazirati na progresivnim poreskim stopama i morao bi sprečiti sve manipulativne tehnike izbegavanja plaćanja poreza, kao što je upotreba poreskih rajeva.
Država ne bi smela pozajmljivati ni cent u inostranstvu kako bi finansirala domaću potrošnju. I za investicije bi se morala koristiti domaća štednja, kao i usmerena primarna emisija po logici koju sam predložio početkom 2012. Ukinuo bih keš kredite građanima, odmah, bez oklevanja i ta sredstva oslobodio za razvoj i finansiranje investicija. EPS, Telekom ili regionalni vodovodi mogli bi emitovati dinarske obveznice i time finansirati svoj razvoj.
Pored hitne i ubrzane izgradnje svih segmenata infrastrukture, trebalo bi započeti i sa programom obnove gradova koji se urušavaju. Umesto stalne gradnje stanova koje više nema ko da kupi, trebalo bi popravljati ono što je tu, a propada. Time bi se uposlile i domaća operativa i domaća industrija.
Državno zemljište ne treba prodavati strancima, već bi ga trebalo dati svakome ko nema zemlju, a hoće da radi. Taj proces bi se morao okončati do 2017. kako bi se sprečilo da oranice preću u strane ruke.
Država može otkupljivati kuće i imanja koja se prodaju u bescenje i time pokušati da makar delimično rešava rastuće probleme gradske sirotinje. Po svaku cenu treba zaustaviti procese depopulacije, pogotovo pograničnih krajeva.
Dok Vlada velike nade polaže u novi aranžman sa MMF-om, vi tvrdite da će posle toga, krajem 2017. svi ključni makroekonomski parametri biti gori nego danas.
Srpska privreda će se u naredne tri godine suočiti sa restriktivnom fiskalnom i restriktivnom monetarnom politikom koja za posledicu ima nepodnošljivo visoke realne kamate. Restriktivnost monetarne politike je iznuđena odbranom kursa dinara, a visoke kamatne stope su ključni instrument odbrane kursa. Sve to je pre recept za katastrofu nego za spas. Ako ekonomska politika ostaje ista kakva se vodi već duže od decenije, onda alternative nema.
Koncept ekonomske politike koji je kreiran pod jakim stranim uticajem, nužno je vodio ovakvom ishodu. Za razliku od prosvećenijih srpskih intelektualaca, ja sam, priznajem, pristalica teorija zavere. Srbija je tu gde jeste, zato što su joj stranci zdušno pomagali da se baš tu nađe. Naravno, krivica je pre svega na domaćoj eliti.
Može li Srbija bez stranih investicija, iako tvrdite da je model razvoja koji se na njima bazira u stvari “ključni mehanizam moderne kolonizacije”?
Strane investicije mogu biti samo dodatak domaćim, nikako baza razvoja. Kada su strane investicije baza razvoja, one postaju instrument kolonizacije. Ako se svi ključni resursi – energetski, telekomunikacioni, prehrambeni, a sutra i vodni predaju strancima, na čemu počiva vaša strateška sigurnost? Ako su sva ključna industrijska preduzeća u rukama stranaca, ako oni kontrolišu bankarski i trgovinski sistem, šta je ostalo za vas? Da li je moguće da se ovo u Srbiji ne razume?
Tvrdite da će Srbija u dogledno vreme morati da traži reprogram spoljnog duga. Je li bankrot bolji od daljeg rasta javnog duga bez privrednog rasta?
U kontekstu politike koja se vodi, reprogram spoljnog duga se može izbeći, ili odložiti samo prodajom preostale državne imovine – Telekoma, Aerodroma, Komercijalne banke, plodnog zemljišta, EPS-a, regionalnih vodovoda. Nagoveštaji da se o tome intenzivno razmišlja su više nego jasni.
Bolje je obustaviti servisiranje dugova i zatražiti reprogram, nego to uraditi tek kada se proda sva preostala imovina. Nažalost, moćni poverioci imaju suprotan pristup. U njihovom interesu je da vas cede do poslednje kapi, da vas nateraju da sve prodate, pa da tek onda sa vama pregovaraju. Za razliku od građana ili preduzeća čiji je kapacitet za vraćanje dugova ograničen, države su drugačija vrsta dužnika. One ne mogu nestati, ne mogu pobeći od svojih dugova i njih možete cediti neograničeno, od sada do večnosti.
Je li onda dobro prodati Telekom da se vrate stari dugovi sa visokim kamatama?
Telekomunikacije su jedan od najvažnijih strateških segmenata infrastrukture i njeno kompletno predavanje u strane ruke je katastrofalna odluka, bez obzira čime se prodaja pravdala. To je potez prezaduženog očajnika.
Zanimljivo je da se u stručnoj javnosti ignoriše loše iskustvo Crne Gore koja je telekomunikaciono tržište prepustila strancima, pa danas razmišlja o ponovnom formiranju novog državnog preduzeća kako bi snizila troškove interneta za svoje građane.
Kakve efekte očekujete od fiskalne konsolidacije, čiji je deo smanjenje penzija i plata u javnom sektoru?
Osnovni cilj budžetske štednje je da omogući otplatu dugova u godinama koje dolaze. Drugi cilj je postepeno navikavanje građana na sve niži nivo socijalne i zdravstvene zaštite. Ovde je rukopis MMF-a jasno vidljiv. U ekonomskom smislu će to značiti dalji pad tražnje i još jače recesione pritiske. Teorijski se takve tendencije mogu neutralisati samo rastom izvoza, ili nekakvom velikom investicionom aktivnošću. Nadajmo se da vladin optimizam nije puka propaganda, i da vlada danas zna nešto što mi ne znamo.
Mnogi za sve ekonomske nedaće u Srbiji krive neoliberalni koncept. Zar se svo vreme ovde ekonomska politika ne svodi na klasični državni intervencionizam?
Ključni elementi neoliberalizma su pre svega privatizacija svega postojećeg, liberalizacija robnih i kapitalnih tokova i nemešanje države u privredne procese. Srbija je radila upravo tako, ali ekonomija nije procvetala. Naprotiv, posle primene pomenutih recepata, država se suočila sa prezaduženom i gotovo uništenom privredom, praznim budžetom i armijom građana na ivici egzistencije. Kako bi se sačuvao kakav-takav socijalni mir, političari su posezali za najlakšim – preko problema su bacali budžetski novac, dok je novca bilo. To nije politika državnog intervencionizma kako se pokušava sugerisati – to je bezidejni politički oportunizam.
Državni intervencionizam i dirižizam počivaju na radikalno drugačijem pristupu. Kod takvog pristupa država identifikuje strateške razvojne pravce, usmerava i pomaže grane i preduzeća koja imaju perspektivu. Reč je o aktivnoj državi koja ume strateški da misli. Za takvu vrstu politike je potreban vrhunski kadar. Ovakav koncept je primenjen u Francuskoj posle rata, u Finskoj do ulaska u EU. On je u temelju uspeha država na dalekom Istoku, a prednosti tog koncepta danas jasno pokazuje i Kina. Ta politika ne ide protiv tržišta. Naprotiv, ona maksimalno podstiče tržište i konkurentnost, ali u okviru jasne razvojne politike i zaštite nacionalnih interesa.
Na čemu bazirate tezu da ključni problem srpskog budžeta leži na prihodnoj, a ne na rashodnoj strani?
Tu tezu baziram na inostranim iskustvima i na domaćim budžetskim podacima. Sve države koje su ušle u radikalne procese budžetske štednje završile su sa velikim rastom nezaposlenosti, padom BDP-a, eksplozivnim rastom javnog duga i erodiranjem javnih službi.
Kada se pogleda konsolidovani bilans Srbije vidi se da javni rashodi, korigovani za inflaciju, stagniraju već tri godine. Uprkos stagnaciji javne potrošnje, javni dug ubrzano raste. On raste zato što privredna aktivnost pada, i zato što je za otplatu deviznih kredita potrebno sve više dinara, budući da kurs dinara pada. Budžetski deficit nije uzrok ekonomske krize, već njena posledica. Iz budžetske krize se može izaći samo privrednim rastom, a budžetska štednja ne pomaže rastu.
Osim SAD čini se da većina razvijenih zemalja nije uspela da se iščupa iz recesije. Znači li to da je koncept štednje od početka bio pogrešan, ili je nešto drugo u pitanju?
Na sceni je jedna od najvećih globalnih ekonomskih podvala. Države, sa par izuzetaka, nisu u recesiji zato što je njihova budžetska potrošnja bila prevelika. One su u krizi zato što je globalna finansijska „mafija“ izazvala strašnu ekonomsku krizu i nezaposlenost, iznudila državnu intervenciju i ojadila budžete. Isti ti centri moći i njihovi politički, medijski i akademski trabanti, sada uveravaju svet da je za sve kriva visoka budžetska potrošnja.
Evrozona je već šest godina što u recesiji, što na ivici recesije. Tvrdo insistiranje na budžetskoj štednji je jedan od najvažnijih uzroka krize evrozone. Ekspanzivna monetarna politika i niske kamatne stope nisu dovoljne za izlazak iz krize. Neko mora početi da troši, a kada privatni sektor to ne radi, onda mora država.
Nebojsa, odgledao sam skorasnji nastup prof Komazeca. Izuzetno dugo predavanje. Dotakao je i primarnu emisiju ali je spomenuo i „bankarske kamate ociscene od svih mogucih rizika: politickog rizika, finansijskog rizika, rizika nenaplativosti kredita.“ Rekao je da „kamata mora da se veze za efikasnost upotrebe novca i kapitala.“ Posto profesor nema svoj blog molio bih da Vi date misljenje o realnosti jednog takvog bankarskog proizvoda, tj. „gde to ima?“. Hvala
Poštovani,g.Katiću
U jednom od komentara,na jedan od vaših tekstova(na žalost,nisam tako temeljan,kao inženjer Dejan,da iskopiram link istog) rekli ste, da smatrate da će Srbija,možda moći da se pokrene,tek nakon totalnog sloma,koji je veoma izvesan,jer na političkoj sceni ne vidite opciju,koja bi mogla da napravi boljitak pre toga.Moram priznati,da mi je to tada delovalo suviše pesimistički.Danas,iako nije prošlo mnogo vremena od tada,i sam se čudim,kako mi to onda nije bilo jasno.U tom smislu,još jednom pohvale za blog.Vaše pisanje,kao i pisanje još nekolicine vaših kolega,svakako je potrebno i dragoceno,na žalost,još uvek ne i dovoljno.Ja,kao i pretpostavljam, većina posetilaca vaseg bloga,željno iščekujem vašu knjigu,što zbog toga što više volim „papir“ od lap topa,što zbog toga,što knjigu mogu i da pozajmim ili poklonim,nekom’ ko ne koristi kompjuter i na taj način upoznam još ljudi sa idejama,kojih nema u javnosti u Srbiji.
Srdačan pozdrav
Za Marka – MMF ne aplaudira Srbiji, već srpska vlada aplaudira sama sebi. Po današnjim podacima Zavoda za statistiku, realni BDP je u prvom kvartalu 2015. pao za 1,9% u odnosu na prvi kvartal 2014., a industrijska proizvodnja je niža za 2%. Vlada svoj optimizam bazira samo na nešto boljim budžetskim ciframa ignorišući sve druge loše pokazatelje. Plašim da je taj optimizam vlade u nesrazmeri sa stvarnim ekonomskim stanjem. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
ponovo se javljam sa slicnim pitanjem, prilazuci link
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/555173/Vucic-Aprilski-rezultati-zasluzuju-da-vas-castim
Argentini i Islandu su svojevremeno aplaudirali ljudi iz MMF-a, pa su doziveli bankrot. Da li moze nas ista sudbina da saceka, cim potrosimo pare od izvesne prodaje Telekoma?
Iz analize budzeta sam video kako padaju poreski prihodi na dobit preduzeca, PDV i akcize su vece nego za isti period prosle godine. Jasno, dosta PDV je uterano kroz bolji sistem naplate, ali zar ovaj pad poreskog prihoda ne govori o padu privredne aktivnosti i mozda skorom padu prihoda od PDV-a?
Hvala na odgovoru!
Za Marka – Po zvaničnim podacima Ministarstva finansija, budžet je imao suficit u januaru i deficit u februaru. Podatke za mart još nemamo i oni se objavljuju oko 25. narednog meseca.
U vezi sa rastom neporeskih prihoda citiram objašnjenje Fiskalnog saveta:
„Основни разлог за уочени раст непореских прихода јесу уплате на име накнаде за коришћење радио фреквенција у износу од 2,5 млрд динара.2 Други део повећања непореских прихода у односу на претходне године је директна последица умањења зарада у јавним предузећима и
локалној самоуправи. Наиме, умањење зарада у овим деловима јавног сектора се технички спроводи тако да се износ умањења заправо уплаћује у Буџет Републике – и књижи као непорески приход Републике. У фебруару је по том основу наплаћено 1,8 млрд динара. Раст непореских прихода у односу на претходне године остварен је и због уплате дивиденди у износу од 0,7 млрд динара (највећим делом од стране Аеродрома „Никола Тесла“). Ова три чиниоца у потпуности могу објаснити повећање непореских прихода.“
Hvala na komentaru.
Naslovu ovog dela, Srbija srlja u propast, mozemo da suprostavimo ono sto nam premijer implicitno porucuje, Srbija srlja u progres. Gledajuci izvrsenje budzeta i pomenute suficite, mogu da vidim da se stavka neporeski prihodi uvecava. Gospodine Katicu, da li mozete da pojasnite, sta su ovi neporeski prihodi i uopste date kratki osvrt na dosadasnje izvrsenje budzeta?
Hvala!
Za pažljivog čitaoca – Moja ključna primedba akademskim ekonomistima je da nikada nisam čuo ni jednu razvojnu ideju koja bi došla sa te strane. To je možda i logično, jer gotovo da niko od njih ne zna kako se privredni život zaista odvija, pa otuda ta idejna sterilnost. O tome sam povremeno pisao npr. https://nkatic.wordpress.com/2012/03/05/ekonomisti-teoreticari-i-prakticari/. Pri tome, svi jako vode računa da se ne zamere MMF-u i strancima generalno. Hvala na komentaru.
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Stampanje-para-nije-terapija-za-Srbiju.sr.html Opet cu da okacim link koji sam vec postavio, ali samo da pitanjem da li Kostic, Miskovic mogu na bilo koji nacin da se nadju u istom „kosu“ sa Arsicem, Soskicem i Stamenkovicem. Prvi dokazano sposobni u pogresnom sistemu i ovi drugi koji „gule“ kao i ostali za neku platu na budzetu ili negde oko njega. Kako komentrisete gospodine Katicu vecitu nesposobnost odvajanja ekonomije od „biznisa“ odnosno neshvatanje da se ovi prvi bave ili bi bar trebali naucnim radom?
Za Ivana N. – Nisam primetio da Vas je neko napadao, niti sam razumeo od koga se branite. Hvala na komentaru.
Evo sad mi izađe obaveštenje da ste Vi smostalno kolstutant. To za mene ne znači ništa . To je smo obmana seljaka. Šta to znači „konstultant“, da ja dam lovu koju nemam a Vi da je uložite u akciju za koju niste odgovorni. Usrah se, Nebojša vi ste dete komunizma. I nije lepo obmanjivati prostotu. Vi ste čovek drugog podnevlja i tu nema raspeave. Ja sa vama vodim polemiku suprotnu načeli Srpske gluposti. Žao mi je što niste imali intelakta da me shvetita. Ja neću odustati od komentara dok vi držite do svoje gluposti.
Tako je Bog rekao. A ja sledim svoju misao , a vama prosto bilo od mene.
Slabost vremena je u ideji a ne u komentaru, Sve će to čistač prosejati, dragi moj neco!
Ne rzumem za što ne dotvoljavte moju odbranu.
Za Ivana N. – Nisam pustio Vaš poslednji komentar. Nepotrebno je uvredljiv i ne razmem motive za takvo pisanje.
Šta je suština problema? Ovde treba samo da se mrdne guzica iz fodelje i otkloni (zavist katedere ) koja služi za bla, bla i redovnu platu, i neka srpska pamet (ako je još ima) prokrstari bogatom, lepom, pitomom majkom Serijom. Kako sam ja to radio kao sedamnestogodišnjak svako selo Zapadne sebije obišao pešice intervijuisao obradio i te relevantne podatke predao SAN-u iz koga je sledio relevantan broj radova na temu revializacija sepskog bića.Pa za šest meseci istraživanje (kao ja 1972 podnesem izveštaj SAN-u o stanja na tereni. E tek foteljaška birokratrija može da izvuče relevantne podatke iz nekih praktičnih podataka. Kad naši stručnjaci podnesu ekaborat i uvide bogatstvo ove zamlje sve ća biti jasno.Reče jedan uman čpovek. Srbiju možeš razuimeti samo ako je upoznaš, Suština problema je što se u Srbiji ne poznaje duh ovog naroda. Tačno, izađimmo vidima zaključimo!
Za Velizara – Knjigu Why Nations Fail imam, ali je nisam čitao. Čitao sam prikaze knjige, i učinilo mi se da je reč o prevelikoj simplifikaciji. Džefri Saks je napisao dužu kritičku analizu knjige i njegova je „zasluga“ što je čitanje knjige i dalje na čekanju. Koliko god institucije bile važne, on nisu i najvažniji faktor razvoja. Ovo pogotovo važi za nerazvijene zemlje koje moraju „na silu“ obezbediti razvoj i ne mogu čekati da to postignu kroz evoluciju institucija. Institucije pomažu održavanju i stabilizovanju razvoja u kasnijoj fazi.
Mere koje predlažem su „tehničke“ i u tom smislu svesno zanemarujem problem kvaliteta vlasti, iako je u intervjuu jasno rečeno šta mislim o kvalitetu vlasti i države, poslednjih deceniju i po. Hvala na komentaru.
Превидео сам да ће да се отворе прозори, ево линкова са диксусијом:
(https://twitter.com/d_pavlovic/status/556052952360955904)
(https://twitter.com/nik_jov/status/557918856996745217)
Дописаћу на блогу линкове за две јануарске расправе на Твитеру поводом интервјуа г. Катића, а које је већ поменуо Marko (21/01/2015 at 21:44).
https://nkatic.wordpress.com/2015/01/16/intervju-za-nin-15012015-srbija-srlja-u-propast/#comment-8713
Dušan Pavlović: „Ne sećam se da sam skoro čitao nešto što više liči na plansku ekonomiju od intervjua N. Katića u novom NIN-u.“
Nikola Jovanović: „Lepa opaska N. Katica da u ekonomiji od 2002. ovde nije bio primenjivan državni intervencionizam, već vulgarni politički oportunizam.“
*
Осим што је „друга виолина“ покрета Доста је било, проф. Павловић предаје политичку економију на државном факултету (ФПН). Разумео бих га да предаје на угледном приватном факултету и да се сваке године у тржишној утакмици бори за место на катедри. Некако, оно што проповеда није у корелацији са оним што ради.
Рекао бих да док се Саша Радуловић мало кориговао везано за веру у тржиште – Душан Павловић није ни за јоту.
***
Не било ми замерено на још једном дописивању. Саша Радуловић је летос успео да запрепасти проф. Даницу Поповић својим ставом о Закону о раду.
http://www.politika.rs/rubrike/dogadjaji-dana/Prvi-reformski-korak.sr.html
Напослетку, недавно је поентирала речима како јој Саша Радуловић „није био уверљив – ни као блогер, ни као министар, а ни после тога“, због „слабог познавања економије“. С њим се слаже да треба „освојити економске слободе“, али да никако не може да подржи став да су „страни инвеститори будалаштина“ – поготово што ће да нам „овде донесу највећи број ствари које немамо и који су омогућили поменутим (неразвијеним) земљама да се развију“.
(https://www.youtube.com/watch?v=WRKMVmrrDoY&t=39m52s)
http://rs.n1info.com/a41944/Biznis/Danica-Popovic-u-Pressingu-N1.html
Poštovani g. Katiću,
Čestitam na odličnoj analizi stanja i na spremnosti da je sa nama podijelite. Takođe, drago mi je da vidim da ima veliki broj stručnih komentatora iskreno zainteresovan za dobrobit svoje zemlje.
Pitanja za Vas:
Da li ste pročiitali knjigu Acemoglua i Robinsona Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity, and Poverty i šta mislite o utemeljenosti njenih osnovnih hipoteza? Autori tvrde da je za razvoj neke zemlje najbitnije da li su političke i posljedično ekonomske institucije uključive ili ekstraktivne.
Da li ove sve ove mjere predlažete sadašnjoj Vladi ili nekoj budućoj, znatno boljoj? Mislim da je ovo pitanje jako bitno, jer kada bi sadašnja Vlada krenula u sprovođenje ovih mjera i na način koji do sada radi mislim da bi se veoma brzo suočili sa katostrofalnim posljedicama u vidu hiperinflacije i baknrota. Ukoliko ove mjere predlažete za neku buduću bolju Vladu onda ih potpuno podržavam. U gore navedenoj knjizi su na slikovit način opisani mnogobrojni primjeri loših državnih itervencija od strane ekstraktivnih političkih institucija (a mislim da se institucije Srbije u velikoj mjeri uklapaju u tu kategoriju). Dodatni negativni faktor bi bio do sada dokazana nesposobnost naših građana da na organizovan način vrše kontrolu i pritisak na vlast. (Možemo vidjeti da je hrvatska Vlada odustala od monetizacije autoputeva nakon što su građani pokrenuli prikupljanje potpisa za organizovanje referenduma o tom pitanju i uporediti to sa mlakim reakcijama javnosti na najavljenu prodaju Telekoma kod nas.)
Hvala i pozdrav.
@pazljivi citalac
Dobar dan. Kostić izmislio toplu vodu!
Nije problem štampanje para problem su projekti.
Koliko puta to treba da se ponovi da mi nemamo projekte za povoljno investiranje.
Ajdemo do početka po ko zna koji put. Stvar je prosta kao pasulj. Prvo treba imati stabilno tržište (što mi očigledno nemamo, primer izvoz jebuka u Rusiju). Gde dugoročno plasitai rabu?
Drugo energetika, naročito obnovljivi izvori energije,(hidropotencijali) to može da se radi ali to nema ko da uradi u Srbiji. Svi nekadašnji pokušaji od Lola Korporacije do Mašinskog Fakultata Kragujevac koji su imali isplative projekte koji su bili ekonomsko-ekološki održivi su propali. Ljudi su penzionisani ili otišli vani.
Tako da u ovoj Srbiji nema ko da napravi pouzdan projekat koji bi investitori prihvatili. Ako pak date strancima oni žele da se obezbeda a mi ljubomorni pa ne damo. I tako samo pričamo, bla, bla, i svi se u sve razumemo. A priči nikad kraja.
Pozrav
http://www.kurir.rs/vesti/biznis/kostic-srbija-bi-stampanjem-para-mogla-da-ubrza-ekonomski-rast-clanak-1712751
http://www.njuz.net/vucic-dosli-smo-do-onog-trenutka-kada-bukvalno-mogu-da-izjavim-bilo-sta-bez-ikakvih-posledica/
@Maki
Navodiš primer Kineza.
Teorijski nema primedne, međutim praksa je uvek kompleksna,
Evo jednog odgovora, koji leži u fundusu ekonomske prakse.
Ove dve zemlje ne možete upređivati jer su one nesrazmerne u bilo kojoj oblasti od kulture do broja žitelja. Svaka zemlja mora birati svoj put, zbog tog puta se i carstva raspadaju.
Uvek je politička odluka suma svih uslova koji determinišu samu tu odluku.
Uvaženi Maki, na žalost u ekonomiji, tačnije životu, nema trika, Ima samo bolne istine za neozbiljne vlade i zajednice.
Ako mislite o doslednom sjedinjavanju naše osobenosti sa mogućim rešenjima, za tim treba mukotrpno tragati.
P.S.
ne znam šta podrazumevate pod pojmom /antikolonijalni trend/.
Pozdrav
ispravka za Ivana, htedoh reci „konsekventnog“ antikolonijalnog trenda
Za Ivana. A kineski model postepenog podcenjivanja domace valute uz postepeno vracanje Carina i drugih oblike otezavanja uvoza i uz postepeno smanjenje subvencija uvoznicima? Trik je u simbiozi bezbolne postepenosti i ansekventnog antikolonijalnog trenda.
Uvaženi profesor Milojević,
ima lepu priču, od Ante Markojića do danas, ali njegova analiza je populistička.
Osnovni problem je druga strana medalje, kada bi i bio u pravu i pokrenuti, šećeranu, Šipad, Energoinvest itd. i da uspe. Šta posle?
Ovde se previđa tržište. U vrema SFRJ mi smo imali tržište. Politički stabilni Jugoslaviju od 22 miliona stanovnika, Evropu, koja nam je bila dostupna po raznim modelima tržišnih principa, zemlje trećeg sveta, Rusiju itd.
Danas toga nema, i to je bio uzrok većine ekonomskih kriza kroz istoriju.
Pre par godina pokušava se u koperaciji sa Fijatom, Gorenjem, ulagati u nekadašnje brendove, i sami ulagači su investiranjem tipovali za rusko tržiste ali sankcije učiniše svoje. I šta sad?
Mi ulazimo u tržišni rug sa velikim mulltinacionalnim kompanijama daleko konkurentnijim, finansijski jačim, iskusnijim, zato nemamo model odbrane od njih.
Zbog toga i prinudno idemo ka kolonijalnoj zavisnosti. Drugog pita nema nažalost. Svako skretanje s´tog pita još brža, teža, situacija.
Divna tema za debatu!
Za Makija – Nemačka profitira od slabog evra, ali to isto važi i za sve ostale članice evro zone. Pri tome, evro je na sceni već duže od 16 godina, i njegova vrednost se menjala. Evro je bio do skora veoma jak. Nemačka profitira pre svega od svoje jake i konkurentne industrije i činjenice da je svoje restrukturiranje započela pre drugih i pre krize.. Hvala na komentaru.
Postovani g. Katicu,
da li je moguce i kako je moguce da Nemacka, u okviru zajednicke valute evra, ima svoj podcenjeni euro koji joj omogucava veci izvoz. Na ovu ideju sam naisao slusajuci izlaganje Alekse Milojevic
Zec: „Kako ljudima nije jasno da mi idemo okolo i tražimo da nam neko da svoju sopstvenu štednju u nesiguran sistem, a mi svoje štednje nemamo ili je nosimo napolje?“
@pazljivi citalac
A ovaj biser je posebno za medalju:
“ Predsednik Vučić, za razliku od nekih drugih državnika, shvata da dugovi moraju da se vrate, a da je zaduživanje Srbije jedini način da se privuku investicije. Privatizacija Telekoma je sledeća velika investicija za koju mnogi ne vide zašto je dobra, umesto da imaju poverenje! Vučić je to zaslužio, ne sumnjam u dobre namere MMF-a.“
Sintagme koje bodu oči: “za razliku od nekih drugih državnika“, “dugovi moraju da se vrate“, “zaduživanje Srbije jedini način da se privuku investicije“ (?!!), privatizacija Telekoma sledeća velika investicija“, “Vučić zaslužio poverenje“, “dobre namere MMF-a“.
Dobro, mogao sam samo navesti ceo tekst ponovo, ali suština je sledeća: Da li neko može objasniti prosečnom osiromašenom čoveku u Srbiji, koga ne interesuje ni MMF, ni velika politika i koji samo želi da preživi sledećeg meseca da su sve ovo bajke?!
Ne može, niti to pokušavaju mnogi. Ali dokle god postoje ljudi kao što je gospodin Katić, biće i nade.
http://www.b92.net/biz/komentari.php?nav_id=960764 Interesantni komentari ispod ove vesti. Poceo sam da citam iz znatizelje i brzo se pokajao
Pa stvari su proste nekada je srpski domaćin znao kad kupi vola da li će da mu vuče. Kad mu dođe odiva šta će od nje da bude. A danas mi na čelo srbije biramo slatkorečive. Pa rezultat ne treba da pogađamo. Od ekonomske politike ove vlade ostaće samo turski nameti za pamćenje i ništa više. Na kraju neće n iko više imati šta da plaća nego ćemo svi da živimo na ulici.
http://www.jutarnji.hr/mup-iz-evidencije-izbrisao-254-222-ljudi–vecina-njih-su-izbjegli-srbi/1291233/ Nesto ne vidim u srpskim novinama da neko spominje.
Ево како нас види кинеска рејтинг агенција(ако можда шпекулишемо да западне имају и неке политичке мотиве).
http://en.dagongcredit.com/content/details20_7792.html
http://www.javnidug.iio.org.rs/
Izvinjavam se, vezano za njegove konkretne predloge, link na koji sam mislio ranije je sledeći:
http://yanisvaroufakis.eu/euro-crisis/modest-proposal/
Gospodine Katiću, novi grčki ministar finansija je poštovan i uvažavan bloger u svojoj zemlji. Ako dosad niste bili u mogućnosti da pratite njegov rad, toplo Vam preporučujem. Evo nekih od njegovih rešenja za krizu u Evropi:
http://yanisvaroufakis.eu/euro-crisis/europes-denial-the-eurozones-crisis/
Bojim se da je možda kasno za implementaciju nekih od predloga, kao što je možda kasno za Grčku. Za nas je važnije pitanje: Je li kasno za Srbiju?
Pozdrav.
Lenjost je vrlo relativna kategorija, ma kako to čudno zvučalo. Istorija pamti da velike lenštine bile tvorci vrlo genijalnijih stvari koje su čovečanstvu olakšale (a možda i otežale) mnogo šta.
Smatram da ne postoje lenji ljudi, narodi. Postoje samo ljudi koji život shvataju drugačije, a kad se ti ljudi udruže i postanu narod, onda taj narod dobije odlike sklonosti većine koja ga čini. Tačno je da su južni narodi opušteniji, ležerniji, društveniji. Zato je i prirodno da grade sistem koji to omogućava. Njihov problem počinje da se stvara sa onim sopstvenim delom populacije koji pomisli da je bolji, „vredniji“, koji ode u „beli svet“, pa tamo nauči kako je dobro vredno raditi po ceo dan, jer taj „vrli“ svet nagrađuje vrednoću – novcem. Nisam skapirao da u tim „vrednijim“ delovima Planete Zemlje ima previše zajedničkih proslavljanja, a da se ne hvata svako za svoj novčanik, a da to nije lečenje sopstvene savesti.
Grčka dijaspora u Americi je solidno jaka, ima određeni uticaj, imala čak i bar jednog predsedničkog kandidata. Grci išli i da arbajtuju po Nemačkoj. Znamo i da su američke banke i finansijske institucije značajno umešane u celu priču oko grčkog duga i lažiranja informacija. Takođe, znamo i da su „poslovični i vredni“ Nemci bili vrlo izdašni u kreditiranju svega i svačega po Grčkoj.
Kad se ovo sve proba sagledati što je više realno, što je više „ni po babu, ni po stričevima“, u šali se može reći da ispada da „lenji“ Grci iz Grčke trebaju da plaćaju svoje „vredne“ rođake iz „belog sveta“ i naravno njihove gazde, samo zato što su ih ovi ubedili da, umesto da i dalje budu lenji, oni samo trebaju da uzmu kredite, a da i dalje mogu biti lenji…
Šalu na stranu, ali najpoštenije rešenje bi bilo da oni koji nisu uzeli kredite za automobile, kuće i sl. dobiju kredite i realizuju investicije, a da onda oni koji su svima njima davali kredite bankrotiraju, jer su po definiciji kapitalizma loše investiranje, ulaganje vodi bankrotu.
U prilog diskusiji o vrednoći i lenjosti evo još dva interesantna grafikona za koje se kaže da su rezultat statistike Fed-a.
http://www.firstrebuttal.com/2015/01/25/lazy-greeks-at-fault-these-two-charts-suggest-otherwise/
@Vladimir Dž
„Grci su lenji, dok su oni pravili zamku za potpuno preuzimanje.“
To koliko su Grci lenji možemo videti iz broja sati koje godišnje provedu na poslu. Tako na primer u 2013. godini su lenji Grci radili 2037 sati, a marljivi Nemci 1388 sati, kako pokazuju podaci OECD-a:
http://stats.oecd.org/index.aspx?DataSetCode=ANHRS
Isti podaci pokazuju da je Grčka jedina evropska država u kojoj je broj radnih sati veći od 2000 godišnje, za svaku posmatranu godinu, od 2000. godine pa nadalje.
Više radnih sati od Grka rade samo u nekim vanevropskim zemljama (Južna Koreja, Meksiko, Čile).
@Katić – Bio sam 100% ubeđen da nećete biti kao ja detaljni. Ali dobro, razumem vaš položaj.
Iz razloga što kod Vas obitavaju veliki broj ljudi leve orijentacije želim unapred da stavim do znanja neke moje pozicije pre nego što bace drvlje i kamenje na mene.
Mišljenja sam da je Grčkoj situaciji u najvećoj meri kumovao recept spolja. Paraziti koji kontrolišu Grčku znaju da oni kao narod juga evrope imaju prirodne sklonosti da su ležerniji i opušteniji. Samim tim su podložniji da grade sistem koji udovoljava takve sklonosti a tu pre svega mislim na socijalnu državu. Spoljni paraziti su svih ovih decenija, u sprezi sa domaćom elitom, namerno hranili i podupirali takvu državu da bi kad dođe vreme imali jedini izgovor za njihovu situaciju.
Gradili su enormnu birokratiju, trutove su svuda zapošljavali, zakoni su štitili megalomaniju. Iz ovog su razvili tezu da je samo grčki narod tome kriv dok su oni svo vreme ispod žita isisavali esenciju Grčke i gurali u dužničku rupu. Grci su lenji, dok su oni pravili zamku za potpuno preuzimanje.
Grčki narod mora da prepozna ovu zamku inače će mere Sirize biti kratkog daha. Moraju se oslanjati na sopstvene snage a ne nastavljati po starom da se sve može rešiti iz zajedničke kase. Ova taktika je uvek put u diktaturu.
Mišljenja sam da je tačka 18 najbolja. Svet mora da upozna pravu prirodu bankarskog sistema. Sve se mora obelodaniti i narodu se jasno mora reći kako banke prave pare iz ničega. Ako Siriza ne uradi to, sve je ništavno.
Bankarski sistem je tu najveći parazit. Ako se on dovede u red onda neće biti potrebe da država mora sve da subvenicioniše, da plaća zdravstvo, školstvo, kredite, ….ljudima. Ljudi će imati dovoljno da sve sami plaćaju.
Samo treba identifikovati pravog parazita. On uzima najveći deo kolača i kontroliše Grčku.
Da ne bi ispalo da ja imam nešto protiv levičara ja moram da ih upoznam da sam dosta čitao političku ekonomiju kojoj su oni skloni. Tako se najbolje dolazi do saznanja, kad se čitaju oprečni stavovi i kritike koje upućuju jedni drugima. Ja na mom vimeo računu imam dokumentarce iza kojih stoji baš Siriza. Evo ja vas častim linkovima, da vas upoznam bliže. Dosat vremena sam utrošio na ovoj levoj propagandi.
Za Vladimira Dž. – Spisak koji je Politika objavila je spisak lepih želja. Meni se čini da je spisak preambiciozan i da ne uvažava realnosti i konstelaciju moći. Biće zanimljivo videti šta će Siriza uspeti od toga da ostvari.
Što se Vaših loših tačaka tiče, da Vas malo zadirkujem, dobro ste identifikovali. One su između ostalog i neprijatna brana globalizaciji, veliki kapital to ne voli, i zato to treba skloniti sa menija. Hvala na komentaru.
Gosp Katiću.
Politika je objavila Sirizin plan u 40 tačaka.
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Program-u-cetrdeset-tacaka-za-crvenu-Grcku.sr.html
Ja sam uzeo sebi za slobodu da dodelim šta je meni u redu a šta nije. Da li bi ste i vi tako nešto uradili ako vam to ne smeta. Želio bi da dobijem malo jasniju sliku o vama pošto mi ona nije najjasnija. Verujem da to interesuje i ostale posetioce bloga.
Dobre tačke: 1 2 4 5 6 7 8 9 10 12 17 18 19 20 21 22 24 25 26 27 28 29 30 31 32 34 37 38 39 40
Loše tačke: 3 11 13 14 15 16 23 35 36
Kao što vidite ja sam dosledno desno u odnosu na klasičnu levicu. Naravno ovo je dosta površno uradjeno sa moje strane i za par pozitivnih tačaka nisam baš siguran jer nemam sve informacije.
Gde se dede industrija – srce svake stabilne države,
Sve je urađeno planski i svi ćute kao zaliveni.
Pitanje svih pitanja,
http://www.novimagazin.rs/stav/vladimir-gligorov-nema-industrije
Za Radomira – Između primarne emisije kojom se na primer popuni budžet i usmerene primarne emisije kakvu ja predlažem, drastična je razlika. U tekstu za koji ste dali link, govori se o „neselektivnoj“ i „neusmerenoj“ primarnoj emisiji i argumenti protiv takve emisije stoje. Moj predlog je ovde objašnjen https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/ i tu sam govorio i o rizicima mog predloga.
Nažalost, u Politikinom tekstu nema alternativnih predloga, niti bilo kakvih predloga. Uz to, jasno je da se monetarna politika vodi samo sa ciljem održavanja kursa dinara kako bi se zaštitili dužnici i banke. Sa takvom politikom nema razvoja. Hvala na komentaru.
Poštovani g. Katiću,
U Politici je objavljen članak koji se osvrće na primarnu emisiju, što je jedna od tema koju ste naveli u vašem članku.
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/NBS-ne-moze-da-kopira-ECB.lt.html
Da li smatrate da su argumenti protiv primarne emisije takvi, čak i ako je u pitanju ograničena i tačno usmerena emisija koju vi podržavate, da ne bi trebalo preduzimati emisiju ni u kom slučaju? I koji su negativni efekti usmerene primarne emisije koju predlažete?
Puno pozdrava i hvala
http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/srbi-negoduju-hrvati-kupili-cak-i-karadorda-986317
Цитат из текста:
„Država ne bi smela pozajmljivati ni cent u inostranstvu kako bi finansirala domaću potrošnju. I za investicije bi se morala koristiti domaća štednja, kao i usmerena PRIMARNA EMISIJA po logici koju sam predložio početkom 2012. “
—–
Цитат:
„“… Да подсетимо, први пут од постојања, Европска централна банка одлучила је да од марта 2015. до септембра 2016. масовно купује обвезнице јавног и приватног сектора држава чланица еврозоне и институција ЕУ, улажући у тај посао 60 милијарди евра месечно.
Штампајући евро, условно речено, ЕЦБ ће погурати инфлацију, потрошњу, привредни раст и запосленост. „“
:::::
>>> Ево доказа да кад затреба развијене земље доносе и мере које се тичу Примарне емисије, наравно свака земља(САД,Јапан,Кина,ЕУ,..) према свом случају, потребама и економским циљевима.
ССРБИЈА би морала да има своје интересе , да заштити свој економско-финансијски развој/простор и кроз контролисану/циљану Примарну емисију( у инфраструкуру, веће пројекте који развијају земљу…), као што је раније спомињао и г. Катић.
А нама се ЗАПОВЕДА рестриктивна економска политика, ригорозна буџетска штедња и сл. … , ако се не варам!
За инг. Дејана – Мислим да је премијер јасно и резолутно одговорио на „моје“ и слична писма:
„Говорећи о Телекому, Вучић је поновио да је уверен да ће бити продат по значајно вишој цени у односу на ону које су нудиле претходне владе, истичући да живимо у капитализму, а да Телеком стално губи део тржишта због конкуренције, те да се поставља питање „ко смо ми да пустимо да се нешто урушава“.
Телеком ће, према његовим речима, купити компанија која буде понудила највише новца и најбоље услове за запослене и услугу.
„Чист капитализам, не видим шта је ту проблем“, рекао је Вучић.“
Хвала на коментару.
Za Makija – Nisam siguran da sam dobro razumeo predloge gospodina Milojevića, pa ne bih davao svoj sud. Da li je ovde reč o konceptu preferencijalnih deonica, ili o nečemu drugom? Hvala na komentaru.
О „отвореном писму“ премијеру
Део реченице коју је записао наш домаћин првог дана текуће године гласио је да „ако сачекате две недеље, можда се нешто слично и појави али у нешто другачијем облику.“
https://nkatic.wordpress.com/2014/12/24/svet-2015-godine-beograd-18-12-20Ка14/#comment-8565
Моје очекивање је било да ће г. Вучић одговорити на „писмо“, као што је пре неколико месеци одговорио Ј. Менцингеру на добронамерну критику – али овога пута с више поштовања.
http://stanjestvari.com/2014/07/30/%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BA%D0%B0-%D1%98-%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%86%D0%B8%D0%BD%D0%B3%D0%B5%D1%80%D0%B0-%D0%B8-%D0%B0-%D0%B2%D1%83%D1%87%D0%B8%D1%9B%D0%B0/
***
Г. Менцингер је 2011. године говорио о грешкама у економској политици Словеније од 2005. године:
„НЛБ је у проблемима зато што је током ’хазардерских’ година које су претходиле кризи (2005-2008), финансирала куповине предузећа од стране менаџера у Словенији, као и куповине обвезница и акција широм света. Да би то остварила, НЛБ банка је позајмљивала новац из иностранства. Када је вредност акција пала на само 25 процената њихове вредности 2008. године, показало се да је стечено богатство виртуелно, а дужници нису могли да сервисирају своје дугове који су остали реални.“
http://www.slobodanjovanovic.org/2011/05/17/arsenije-j-dusanic-domace-ili-strano-vlasnistvo-u-bankama/
Za Nebojsu Katica
Citam Vase tekstove ali citam i tudje tekstove pa mi treba pomoc u „sintezi gradiva“. Sta mislite o konceptu masovne deonicarske svojine i lokalnim investicionim fondovima sa budzetski zarantovanom dividendom visom od rente u banci po modelu u tekst prof Alekse Milojevica iz Bijeljine?
http://www.slobodnaevropa.org/content/aleksa-milojevic-rjesenje-u-reprivatizaciji/25305079.html
Hvala
Za Miloša – Pogledao sam grafikon i on je zaista zanimljiv. Imam međutim krupnih rezervi. Metodologija obračuna društvenog proizvoda koja je vladala u socijalizmu i bazirala samo na materijalnoj proizvodnji, bitno se razlikovala od zapadne. Analiza na koju ste uputili bi morala da počiva na rekonstrukciji podataka unazad, a to je ogroman i krajnje rizičan poduhvat. Uz to, trebalo je i razdvajati podatke po državama koje tada nisu postojale, što je dodatni metodološki izazov. Npr. grafik pokazuje da je Crna Gora bila razvijenija od Srbije, što svakako nije bio slučaj (uprkos KiM-u). Sada su podaci harmonizovani, i verujem da malo ko, prateći medije i zaključujući intuitivno, može pomisliti da mnogohvaljena Poljska toliko zaostaje za Slovenijom. Uz sve ovo, ne treba zaboraviti na strahovito zaduživanje na kome počiva „uspeh“ tranzicionih država i o tome sam pisao ovde https://nkatic.wordpress.com/2009/11/20/hod-u-mestu-i-gromoglasno-cutanje/. Hvala na komentaru.
Za Nebojsu Katica
Mislim da treba gledati relativan gdp u odnosu na ono gde su bili na pocetku tranzicije. Da li ste pogledali grafikone na linku koji sam postavio?
Tamo se moze videti da je Ceska skoro kao i Slovenija po gdpu(ppp) iako su krenuli sa losije startne pozicije. Takodje Poljska je konvergirala najvise sa 37 % na 60 %. Prilicno ilustrativni grafikoni.
Uostalom, smatram da u odredjivanju bogatstva jedne zemlje veci uticaj ima geografija i to koliko ste bliski ekonomskom centru nego politika, ali ne mogu to da potvrdim.
Za Miloša – Na bazi podataka Eurostata za 2013., slovenački BDP po glavi je 17,000 evra. Taj BDP je veći od mađarskog 73%, od poljskog za 69%, od letonskog 47%, od litvanskog 46 %, od slovačkog 29% , od estonskog 23% i od češkog 20%. Pri tome, Slovenija ima veliki pad u odnosu na 2008. kada je BDP po glavi bio oko 18,400 evra.
Slovenija je i dalje mnogo ispred ostalih tranzicionih država. Postoji teza, ali je tu tezu teško egzaktno dokazivati, da je pad Slovenije počeo sredinom prošle decenije kada je i Slovenija krenula stazama neoliberalizma. Ostaće večna dilema da li je Slovenija uopšte mogla da nastavi „svojim putem“ i da li bi joj to bilo dozvoljeno. U proteklih 20 godina se „slovenački put“ namerno ignorisao, a prednost se davala mađarskom, poljskom i baltičkom modelu. Hvala na komentaru.
Dobar tekst gospodine Katiću, odlično ste opisali odredjene pojave u Srbiji, dok pak sa odredjenim malobrojnim stavovima još uvek nisam Vašeg mišljenja. U vezi sa time imam jednu primedbu:
Kako se Vaš primer sa državnim bankama i uopšte većom ulogom države u ekonomiji može pomiriti sa neposrednim eksperimentom toga koje smo imali u susedstvu- Slovenijom.
Slovenija je pre pocetka tranzicije bila najbogatija zemlja socijalizma mereno Gdp per capita relativno prema 10 najbogatijih zemalja, medjutim još uvek nije dostigla svoj nivo, a niti je ratovala niti imala sankcije. Sa druge strane zemlje koje su znatno prestigle svoj Gdp iz komunizma su Poljska, Slovačka, Estonija, Letonija, zemlje koje su, mozemo reći, neoliberalni uzor.
Mozda ste mislili na azijski model ali pretpostavljam da je Slovenija bliska tom modelu.
http://www.bruegel.org/nc/blog/detail/article/1528-the-convergence-dream-25-years-on/
Slovenija je verovatno mali uzorak da bi se donosili zaključci, ali eto samo konstantujem.
Gospodine Katiću, oprostoite, nisam stvarno video vaš odgovor Ivanu K. Tako da se stvara pogrešan utisak, pa ispada da ja razumam vašu nerazumnost na Ivanov K. komentar.
Moja neopreznost je dovela do ovog previda u prethodnom odgovoru.
Inače po ko zna koji put Vas smatram izuzetnim analitičarem za naše teške i bremenite probleme.
Hajde da još simplifikujem iskaz: „svi smo mi mali prema ogromnom problemu koji nas čvrsto steže u neumoljiv zagrlaj bolesnog očajnika !“
* Moja tvrdnja se odnosi na Dejanovu semantičku neopreznost.
Povodm Vaše primedbe-predloga da je trebalo na neki način smanjiti preterano zaduživanje u stranoj valuti, u svetlu trenutne situacije vezano za franak. Raspitao sam se kako bi izgledalo zadužiti se npr. za stambeni kredit u dinarima. U svakoj banci gledali su me kao vanzemaljca. Nemoguća misija.Kamate su na nivou keš kredita, max.10god.pa dalje predlažu neke opcije kamufliranja uz naknadno izvlačenje para preko drugih opcija, do papira gde bih lakše otišao na turistički put do orbite…A nije baš bez ikakve logike-gradjevinske firme imaju masu obaveza u dinarima od poreza, doprinosa, komunalija, plata, gradjevinskog materijala koji ulazi na belo itd.Da li su strane banke jedini krivci za takvo stanje? Verujem da bi gradjevinska operativa rado pristala da jedan deo stanova proda na taj način da bi poplaćala dugove. Treba samo malo volje i dobre namere.
@Ivan K.
Dragi imenjače raduje me vaša opažajna bistrina i dubina.
Srdačan pozdrav
За Ивана К. – Бојим се да нисам разумео Ваш коментар. Хвала на коментару.
За инг. Дејана – Мислим да је влада Србије јасно опредељена за другачију политику од оне за коју бих се ја залагао. При томе, ја сам маргиналан да бих се обраћао отвореним писмом влади. Остаје само да се надам да владини саветници боље разумеју економске процесе но што их разумем ја, или људи слични мени. Мислим да у стручним круговима влада има велику подршку за политику коју води. Хвала на коментару.
за Инжењера Дејана: >> не инстистирам на „отвореном писму“, само предлажем. <<
Ја се питам: која је разлика? :))
за господина Катића:
Истичете да су Србија и источна Европа у кризи која је засебна од актуелне светске економске кризе, и од опште кризе капитализма. – у кризи без паралеле у свету.
У одговору на ту кризу критикујете појаве којих у свету има посвуда и Бог би га знао где су најдоминантије: неолиберализам, и лошу улогу локалних елита.
Узроци кризе Србије су тек апроксимативно и површно у неолиберализму и лошим елитама, и истрајавају без веће расправе, идентификације и изазова. Бар кад је реч о Вашем писању
Ви се бавите кризом Србије и даље? Заиста? Баш кризом Србије?
За господина Катића – Поновићу своју недавну препоруку Вама да напишете „отворено писмо“ премијеру, ако Вас још држи потреба и уграбите слободног времена. И те како је важно како ћете чланак („писмо“) да насловите, односно „адресирате“.
Не бих писао овај коментар да недавно сам прочитао следећу вест:
„Премијер Александар Вучић рекао је да процена Светске банке да ће Србија ове године имати -0,5 одсто БДП-а не значи пад, већ практично раст привредне активности, и оценио да Србија ове године неће бити у рецесији.“
http://www.politika.rs/vesti/najnovije-vesti/Vucic-Srbija-ove-godine-nece-biti-u-recesiji.sr.html
Слажем се да премијери не морају да буду економисти, али проблем са г. Вучићем је што његове изјаве о економији обилују неопростивим гафовима.
https://nkatic.wordpress.com/2014/12/24/svet-2015-godine-beograd-18-12-2014/#comment-8564
Све што ради, чини из најдубљег уверења да је исправно. Не знам ко му је „продао причу“ да је (усмерена) примарна емисија „сувише велики ризик“?
https://nkatic.wordpress.com/2014/12/24/svet-2015-godine-beograd-18-12-2014/#comment-8545
Вероватно и капиталну контролу сматра(ју) „опасном“. Зар није опасније задуживање у страној валути, које врши већи притисак?
„Здрав“ новац није само оно што пристиже из спољне „инфузије“. Новац, као крв у организму човека, може да се ствара унутар система.
Некада је оправдано направити два корака назад (у објашњавању) и саопштити како неке ствари (оперативно) нису могуће – развој са стратешким гранама у рукама странаца (банкарство, енергетика, телекомуникације итд), остваривање немогућег тројства итд.
Морам да потцртам на крају – не инстистирам на „отвореном писму“, само предлажем.
Ако смем да нагласим и ранији текст г. Катића; „Strane investicije i klopka srednje razvijenosti“ , који се надовезује на АКТУЕЛНИ текст и ситуацију код нас.
Тиче се и нашег односа према домаћем развоју и компанијама(не баш за похвалу) …. , и нашег претеране сервилности према страним инвеститорима , нарочито од 2000. год.
>Неки примери, које знамо:
-Сада видимо да ЈУ-ЕС-СТИЛ није оставио Сартид за један долар , касније сазнајемо да је дуг 300 мил. долара, а сад је наједном дуг још већи?, +200 милиона за најновије партнерство ?
-Дувански профит/кајмак је одавно у’ватио маглу ван Србије, као и профити већине страних банака,осигурања, велетрговине,…
-ФАС- Фијат управа ЗВАНИЧНО најављује да ће наставити производњу и наредних 4 године(већ условљавају/уцењују са овом изјавом), …а уложено је од стране Србиј толико на разне начине,попусте,бенефиције…
-Телеком је профитабилан, прави 150 мил евра профита, а кад откупе за годину дана целокупан удео грчког-ОТЕ, имаће годишњи профит од преко 250 мил евра -златна кока!
-видимо шта се све нуди у Давосу, добијају се и похвале за реформе,…а домаћа привреда/инвеститори остадоше негде у магли,планини….
Све као да иде ка клопци ОСРЕДЊЕ РАЗВИЈЕНОСТИ.
Прочитах и линк од Ивана Н. – у вези Влајка С. , о тадашњим намерама и деструкцији економије(и урађено је),..тачно.
————
И део из текста (2012.) г. Катића :
>>> Na drugoj strani, Južna Koreja, Tajvan ili Singapur na primer, jesu (umakle klopci srednje razvijenosti). Primeri ovih uspešnih država jasno pokazuju da bez rasta i razvoja koji bazira na jačanju domaćih kompanija, na sprezi domaćih banka i privrede, na konstruktivnom savezu domaćih poslovnih elita, nema uspešnog i trajnog razvoja.
Nije za čuđenje da Srbiji, iz današnjeg stanja sunovrata, ideja o ulasku u „klopku srednje razvijenosti“ izgleda čak veoma privlačno. Klopka srednje razvijenosti je svakako bolja od klopke nerazvijenosti. Ipak se ne bi smelo zaboraviti da sunovrat nije idealan ambijent za ozbiljno vrednovanje dugoročnih alternativa – ako se o alternativama u Srbiji uopšte i razmišlja.<
*линк: https://nkatic.wordpress.com/2012/04/24/strane-investicije-i-klopka-srednje-razvijenosti/
Поздрав
У овом тренутку можда није пригодна оваква истина којом командује срце а не хладна глава, али ипак да се не заборави. Неоспорно је једно, да последице писма човека који је решио да себи скрати овоземаљког егзистенцију у побуни идеје, која садржи доста метафизичког односно оностраног нејмање може бити и рационално игнорисана код хомо сапиенса!
Вреди прочитати!
http://srbin.info/2012/11/17/oprostajno-pismo-slobg-ministra-policije-za-svoju-smrt-optuzujem/
Za Vladana – U više navrata sam pominjao da efektivnu kontrolu nad kreiranjem novca imaju poslovne banke i da nema garancije da će novac koji centralna banka upumpava u sistem doći do privrede. Pri tome, Nemačka se protivi ovakvoj politici ECB-a, Grčka je izuzeta iz programa itd.. Moglo bi se dogoditi da novčana emisija više pomogne slabljenju evra i rastu izvoza, nego osnaživanju potrošnje i investicione aktivnosti. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Sta mislite o odluci Evropske centralne banke da kupovinom državnih obveznica pokrene ekonomski rast? Investiciona banka „Morgan Stanley“ smatra da bi efekat kupovine drzavnih obaveznica bio mali.
А у међувремену.. http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=134718
——–
Предсједник Републике Српске Милорад Додик изјавио је да би било рационално донијети мјеру да БиХ може у платном промету да емитује новац који је до пет одсто већи од реалног покрића.
– То би значило да би БиХ могла да има двије милијарде КМ и ријешили бисмо све своје проблеме, рекао је Додик.
Он је напоменуо да стране међународне институције управљају монетарном политиком у БиХ и да је Централна банка под утицајем „каренси борда“.
– БиХ је једина земља на свијету која има емисију која је покривена 105 одсто реалног основа. То значи да имамо 500 милиона евра више него што имамо КМ у оптицају, навео је Додик.
Према његовим ријечима, и амерички долар нема покриће, као ни евро.
– Залажем се за оно за шта имамо реално покриће – одштампамо новац и пустимо у промет. Ријешили би многе своје билансне проблеме, дефиците и друго, поручио је Додик, коментаришући најаву да извршни одбор ММФ-а неће разматрати одлуку о новој транши за БиХ.
———-
Овај чланак у принципу сажето, прецизно и јасно указује на неке од кључних грешака у економској политици и истовремено даје рјешења без којих тешко да се може замислити било који озбиљан програм опоравка са капацитетом да преокрене садашњу безперспективност Србије.
Радује чињеница да чланке г. Катића у последње вријеме све чешће преносе у јавном простору, укључујући чак и медије под неолибералним утицајем или контролом.
Да цитирам познату мисао:
Постоји једна ствар јача од свих оружја на свијету – а то је идеја чије вријеме долази.
За Милана – Тешко је проценити када ће ефекат велике експанзије примарног новца почети да врши притисак на цене. Проблем је што емитовани новац споро и слабо долази до привреде и што је велики део новца или имобилисан у банкарским резервама, или се користи за шпекулативне сврхе. Овакво стање траје већ годинама и показује све слабости ослањања само на монетарну политику у савладавању кризе. Пре или касније, појавиће се инфлаторни притисци и биће занимљиво видети како ће се сав наштампани новац повлачити из система и какве ће то последице имати. Хвала на коментару.
Да исправим грешку, уместо до краја септембра 2014, треба да стоји
до краја септембра 2016.
Поштовани г. Катићу,
да ли имате одређена размишљања о временском кашњењу инфлације,
односно о периоду од тзв штампања новца до манифестовања у ценама.
Овде је по мом мишљењу евро тренутно у инфериорном положају у односу на долар, ако валуту посматрамо и као робу, односно ако узмемо у обзир понуду и потражњу за валутом.
Хвала
Konferencija za stampu ECB:
https://www.ecb.europa.eu/press/pressconf/2015/html/is150122.en.html
60 milijardi evra mesecno do kraja septembra 2014.
Zanimljiv je i rast M1 i M3.
Slicno za M1:
http://www.tradingeconomics.com/euro-area/money-supply-m1
Ako se sabere rast M i doda QE…
(u valutnoj strukturi j. duga dolar je oko 30%)
За инг. Дејана – Нажалост, наслов интервјуа није мој, већ га је дао НИН. Интервју је ауторизован, али не и наслов којим сам незадовољан. При томе, моја реченица гласи да Србија срља у пропаст дуже од деценије. У том смислу је наслов у НИН-у дат ван контекста.
Што се критика тиче, немам времена да то пратим. Свако има право на критику, па и на ад хоминем критику, ако не уме другачије. Хвала на коментару.
За господина Катића – Радује то што сте благо усталасали домаћу економску сцену. Руку на срце, нису сви у прилици да прате Ваш блог и лепо сте сажели своје предлоге у интервјуу.
Очекивао сам да ће Вас изнова прећутати, али неки нису издржали. Рекао бих да их сама Ваша појава изнервира, односно фрустрира. Да се Ваши истомишљеници питају, најрадије би забранили и Ваша гостовања и Ваш блог.
Колико могу да испратим, критике су и даље ад хоминем – нико да нападне некадашње и садашње економске политике земаља које предлажете као узор, нити да покуша да оспори применљивост неких успешних светских модела у случају Србије и томе сл.
Што више читам неке домаће економске аналитичаре, све више сам убеђен да не познају неке економске законитости и закономерности. Да не говорим како се овде најслабије разуме кредитно-монетарна политика.
Две мале замерке:
1) наслов чланка делује као старинска, изанђала фраза (ово иде на душу редакције НИН-а),
2) боље да сте саопштили како не памтите да је држава били овако депрофесионализована и некомпетентна, него да смо „добили најнекомпетентнију државу у последњих сто година“.
Срдачно Вас поздрављам.
Neolibrealizam i gusani u magli,
ni je ne volim neoliberalizam, samo zato što sam slab.
http://www.politika.rs/pogledi/Boris-Begovic/Prodavci-magle-u-epizodi-Sta-ce-nama-stranci.sr.html
Dosta je bilo – socijalizma.
Uostalom, tako su odlučili narodi još 1990. Prioritet imaju ispravljanje krive Drine, mržnja prema komšijama i izdajnicima i tripovanje zavera.
Banditima nikada nije bilo lakše. Imaju podršku i naroda i bogova.
Niko nema razloga za strah. Sami „liberali“ nemaju problem sa državom, jer ona ne postoji. A kakva god ekipa administratora da se skrpi, sa Radulovićem ili bez, radiće isto.
Budućnost kolonijalnog feudalizma je u privatizaciji.
Za Nebojsu Katica
Marko R. je u pravu. Po SSP koji je potpisala vlada Mirka Cvetkovica od 2017.-te godine stranci mogu da kupuju zemlju u Srbiji . Vecina istocnoevropskih zemalja je ovu obavezu takodje prihvatila, ali uz amandman da ce poceti da se primenjuju tek nekoliko godina nakon ulaska u EU !
Na twitteru mala rasprava o stavovima gospodina Katica. Koliko razumem, njegovi stavovi su trn u oku Dusanu Pavlovicu, profesoru ekonomske grupe predmeta na FPN-u, inace jednom od lidera pokreta Dosta je Bilo. Nadam se da ce Radulovic da uradi nesto, ali ponekad me plase liberali koji su sa njim, kojima je svaki pomen upliva drzave strasan, a kamoli realizacija istog.
@Ristic,
Хвала Вам на брзом и мени разумљивом одговору. Један од ретко добрих и утемељених коментара. Вероватно да је то данас тако како Ви наводите, јер више нажалост нисам у том сектору.
Ја бих као живи сведок прошлих времена поткрепио и пдстакао дебату на сувој истини и сведочењима која су из прве руке.
Хајде редом:
– Јел деведесетих Кина била заинтересована за увоз 5000 трактора из Раковице. Пројект пропао. Зашто? не знам.
Као електроинжењер са огромном праксом и дугогодишљин оперативним искуством гледајући како политиканти из незнања „кољу вола за кило меса“ лошим уговорима уништавају привреду Србије и отежавају техничко технолошки развој привреде доводећи је до колапса.
Ево пар нажалост „лепих“ примера.
У својој пракси нема познатије фирме са којом нисам некада сарађивао.
Од Првог Партизана Ужице, Петолетке Трстеник, МИН-а НИШ, Севера Суботоце, Лола Корпорације, ЦЕР-а Чачак итд, итд.
Овде ћу навести три индикативна примера ради неоспорне аргументације свеопште наше аљкавости, нестручности и небриге за будућност Србије. Можда ћу успети осветлити неки део мречне рупчаге у коју смо упали.
– Први Партизан Ужице, осваја производњу Армалове санитарије (славина) дизајн добар, славине квалитетне, цена конкурентна, тржиште постоји. Пуцањем система творац славине, главни технолог производњу премешта у Кину!
– Као студен на летној пракси проводим време у ЦЕР-у Чачак и бавим се извођењем пројекта за француски град (мислим) Лион рециклаже отпада (давне 80-десете).Постројење дужина 40м са свим светским стандардима сепарације. Занимљиво је да је ЦЕР тај посао добио на конкурсу оштрој конкуренцији Француза и Немаца. Разлог је био цена, рокови, квалитет.
Лола Керпорација је фантастичан пример шта смо успели да уништимо!
Систем лола је у индустријској и војмној роботици била у самом светском врху. Једноставно Русима смо продавали техничку памет.
И оно, што ми је најжалије све је то отишло у неповрат. Фантестични инженјери, одлични пројектанти, и сигурни узвођачи.
И на крају ајде мало о популарном Машинцу. Они су били близу да направе роторски главу за носач елисе харликоптера. То технолози знају како је компликовано и структурално сложен проблем. То и данас Кинези не могу да освоје.
Хвала Вам на јављању,
За Иван Н:
Не дајте се преварити благоглагољивошћу професора Милованчевића. Као свршени студент школе на чијем је проф. Милованчевић челу, могу да кажем да се он, као и остатак професорског кадра са Машинца, ни мало не разликује од велике већине академске „елите“ у Србији (неко их је описао термином „ушанчена банда“). Главна карактеристика им је да деценијама нису успели да развију знања потребна за производњу тржишно конкурентног производа, већ све карте бацају на државни протекционизам. Ах, како је било лепо добити италијанску технологију и штанцовати један те исти модел аутомобила 30 година – слика и прилика српске инжењерске памети. Проф. Милованчевић пореди кинеске и српске тракторе. Не постоји српски трактор! Постоји само енглески модел, више деценија стар, који се производио у Србији. Наравно, те деценије осигураног тржишта никог нису нагнале да их искористи за развој домаће памети, како је то рецимо урадио словеначки Томос (од лиценцне производње до сопственог развоја у року од 10-15 година). И на крају да се осврнем на „Nemačka vapi za par hiljada inženjera, a vi mu dođete kao pečen stručnjak na koga nisu potrošili ništa.“ Нека дигне руку ко се након дипломирања на Машинцу сматрао „печеним стручњаком“.
Ono što život znači.
http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=1261761
Extra:
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=01&dd=20&nav_category=11&nav_id=948961
Jednoga dana, sve će biti u redu. Ali bez nas.
За Марка Р. – Колико знам, ни странци, ни стране фирме не могу куповати земљиште. Они сада могу кроз приватизацију пољопривредних газдинстава користити земљу којом су располагала газдинства. Ви сте ту у праву и та земља је ефективно „отишла“. Међутим, и даље је највећи део земље у домаћем власништву. При томе, земља у државном власништву се не може продавати. Не бих се изненадио да крене жесток притисак да се и то може отуђивати и продавати странцима. Вероватно неко од посетилаца блога зна о овом проблему више од мене. Хвала на коментару.
За Драгана Атанацковића – Хвала Вам на позиву. Будући да живим у иностранству, мој скромни допринос може бити само кроз писање. Свако добро и успех Вама и Асоцијацији.
Telekom Srbija a.d. i pogled u blisku budućnost
Za uspešno poslovanje kompanije potrebna su dva osnovna cilja: ostvarenje profita i smanjenje operativnih troškova.
Ostvarenje profita može se postići : povećanjem broja korisnika( ili zadržavanje na postojećem broju ) , ponudom i prodajom novih usluga i servisa.
Smanjenje operativnih troškova se uglavnom postiže smanjenjem troškova održavanja, uvođenjem novih tehnologija i sistema koji omogućuju upravljanje , nadzor sa jednog mesta.Stepen razvijenosti sistema i njegovom doprinosu racionalizaciji poslovanja tojest troškova. Šta se može videti kroz analize telekoma u okruženju , osim što je ostvaren pozitivan saldo i povećanje prihoda, vidljivo je povećanje operativnih troškova.Realno , uglavnom su troškovi iznuđeni zbog konkurencije , agresivnim marketingom , sponzorstvima.Primetno je da kupovina hardeverskih platformi i softverskih verzija zbog potreba poboljšanja poslovanja sve veća , dok suprotno većim ulaganjima idete na smanjenje cena usluga.Ne treba dolaziti u situaciju da se kupovine platformi dupliraju, kroz najverovatnije nesagledavanje strategijskog cilja budućih usluga u telekomunikacijama.Ne sme se dozvoliti da kroz eventualne sudske procese se nanese šteta kompaniji, što finansijska što ugled i kredibilnost na tržištu sobzirom da kompanija posluje u regionu.
Postojanje za ozbiljnim strateškim pristupom bi se izbeglo preskupo održavanje različitih tipova mreža , pa bi se kroz unifikaciju opreme dobavljača postigao i efekat uštede kroz eventualne nadogradnje novijih verzija softvera i aplikacija. Znači dobrim i jakim strateškim planiranjem i ugovorima sa velikim svetskim kompanijama bi se postigla i modernizacija i konsolidacija i ostavio prostor slobodnog novca za nepredvidive ekonomske situacije na primer, kroz takozvanu svetsku ekonomsku krizu ( izraz za sve komplikacije ) , a kod nas kroz naše uzročno posledične veze kurs dinara, visoke kamate, sporost u dobijanju dozvola, realizacija naplate dugoročnih potraživanja , razna ograničavanja od regulatornih tela , mogu da dovedu da odličnog poslovanje, a koje tako ne izgleda.
Nažalost i kriza zapošljavanja pogađa i Telekom Srbija a.d. gde bi novi mladi , a za visoko odgovorna mesta angažovati vrhunske strane ( ili naše po svetu ) menadžere ( pogledati prelaske menadžera iz jedne svetske kompanije u drugu što automatski dovodi i nove ideje , veze i novu viziju ) koji su podigli vrednost kompanije .Da ne govorimo o destimulaciji svih zapolenih a posebno visoko obrazovanih kroz umanjenje zarada .Ujedno bi se smanjio aparat sektorskih , funkcijskih , kadrova i proceduralnih tokova donošenja odluka . Troškovi energenata , proizvoda domaćih ( pvc cevi , ranžir žica , spojnica ) ,učestvuju u poslovanju kompanije.Odnosno ugovori međusobno zaineresovanih komapnija bi snizili cene usluga jedna za drugu i rešili bi bolje odnose snabdevanja , distribucije i nesmetanog rada u eventualno nepredviđenim okolnostima .
Jedan od inetresantnih pogleda na smanjenje troškova telekomunikacionih usluga je što se korisnici okreću besplatnim mulimedijanim sadržajima sa interneta, jeftnim aplikacijama što ima za posledicu i promenu provajdera.Svoj tržišni deo operateri moraju ili održati ili umanjiti štetu kroz povećanja protoka i kapaciteta mreža.Nažalost kada se sagleda eventalno praćenje trenda u telekomunikacijama , a kroz prizmu investicija nečesto zbog uštede se to izbaci iz bužeta i logično da će vam profitabilnost biti ugrožena.Današnjim telekomima nije dovoljno dodavati nove uređaje i elemente mreža , sobzirom na problem pružanja efikasnosti usluga koji povećavaju troškove.Mnogo tehnologija , ako nisu kompatibilne sa postojećim doneće više štete nego koristi.Broj nadzornih centara i uređaja povećava kompleksnost i složenost mreže , takođe učestvuju u povećanju operativnih troškova ( smeštaj opreme , novi zaposleni , potrošnja energije itd ) .
Još jedna pretpostavka koja do sada kod nas nije primenjivana, ali telekom operateri su je prihvatili zbog smanjenja troškova poslovanja.Naime reč je o partnerstvu u izgradnji infrastrukture : optike , zajedničkih stubova mobilne mreže , međusobni smeštaj opreme , buduće pružanje 4G LTE tehnologije.Ovim se smanjuju vremena za pristup tržištu i korisnicima uz naravno pravičnu ulogu regulatornog tela.Primerom da se sagleda dali se usluge koje nisu atraktivne proslede alternativnim provajderima manjim , gde su vama troškovi manji, a usluge i dalje funkcionišu.Telekom Srbija bi morao da interne liste nepotrebnog materijala , sredstava po magacina oslobodi u vrlo kratkom roku jer opterećuju poslovanje kroz vođenje poslovnih knjiga.Kontrolisati evidenciju nabavki gde se može videti ko je , kada i za koliko novca naručio opremu .Stalnim analizama bi se utvrdilo dali je pogrešno naručeno , ko je to uradio i samo ovim postupkom bi se znatno uštedela sredstva , a ujedno kupila kvalitetna oprema.
Sve ovo sa principom odgovornosti, a ne večito dobiće još neku šansu.Vidljivo da je uzrok čuveni ljudski faktor to jest kadrvski problem gde manjkaju veštine , pristup , umeće i možda i znanje.Ovo sve znači da rešenja kroz optimizaciju , konfiguraciju menadžment performansi , da aktivne baze podataka o zalihama , otkrivanjem prevara , skladištenjem i osiguravanjem podataka, upravljanjem mrežama , upravljanjem dokumentima je deo poslovne intelegencije poslovnih procesa.
Činjenicu koju ne treba zaobilaziti je dobrovoljno napuštanje kompanije.Dugoročno gledano ovaj potez je višeznačan po koristi i zaposlene i kompaniju gde se efekti uštede vrlo lako mogu izračunati.Takođe i selektivno zapošljavanje stručnjaka iz raznih oblasti bi podiglo vrednost kompanije u narednom periodu.Ujedno korektnije i napredovanje i nagrađivanje bi samo učvrstili svest o lojalnosti svoj kompaniji , jer samo lojalan radnik je dobar radnik.Ne treba dozvoliti da u tuđim očima posao u Telekomu bude „ amaterizam koji je dobro plaćen“. Na ruku ide i činjenica da našoj državi ne ide u željenom smeru , gde će kada oslabi ili prođe kriza Telekom Srbija a.d. biti stvarni lider u okruženju.
Kada bi običnom narodu približili finasijske tokove novca oko kompanije , verovatno bi i raspoloženje krenulo u drugom pravcu.Ukratko desetak poslednjih godina samo kroz investicije , dobit i pdv-e Telekom Srbija a.d. je oko 3 milijarde evra privredio , da je sindiciranim kreditima vrednim preko milijardu evra , bez problema završio širenje u regionu i otkup sopstvenih akcija, vratio uz sve državne u trenutku potrebne intervencije, sa konstantnom kulturnim , sportskim , medijskim „ marketiranjem „ još više pomogao premošćavanje određenih situacija.Naravno logično da je i takav Telekom Srbija a.d. ostavio traga u regionu , pa sigurno da sa ovih prostora , može se reći da jedini regionalni operater što mnogi ne žele da vide.Sobzirom da ova kompanija „ prati „ svetske trendove da uz još malo ubačenog srpskog novca , najbrže bi se vratilo državi a i narodu i domaćim kompanijama koje bi prepoznale „svoje sigurne novce“.Dobri ekonomisti znaju koliki period „ koristi „ bi bio , kroz gradnju autoputeva , donacijama stranim kompanijama , stranom bankarskom sektoru sa giga-mega kamatama.Treba da zabrine ključna stvar da su glas izgubili akademici ( čemu služe , osim nacionalnim penzijama ) , more ekonomista koje je izbacila poplava privatnih fakulteta ( lakše padnu sa stolice nego sa ispita ) progresivni studenati ( one koje u zadnjih par godina okupiraju prestižne univerzitete ) .Takođe ogroman broj nekopetentnih pregovarača u bilo kojoj oblasti , je doveo do erozije sistema , tako da svi koji žele odavde da odnesu pare znaju recept i ne treba se čuditi njihovoj uspešnosti.Kao u narodnoj kad čovek kupuje kuću prvo se raspita da li je prodavac nasledio ili pravio , znaće gde je prag dogovora.
Ostaje misterija zašto država ne prepozna važnost svojih telekomunikacija ( nažalost malo se zna o bezbednosnom faktoru sistema ) , i ne posluži se „ resavskom školom „ kako to da nemci , španci , francuzi , norvežani u kratkom roku prekopaju „svoju zemlju“ i polože hiljade kilometara optičkih vlakana da mogu da pariraju konkurenciji , i naravno ko investira sutra ( danas ) on profitira.Napravli si zabludu da Telekom Srbija a.d. ima veliki broj zaposlenih , a smetnuli sa uma da je u prethodnom periodu smanjen broj zaposlenih oko 40% i naravno da se ne čeka „ starteški investitor „ da to uradi.Ipak ovo govori da je ova kompanija iznutra zdrava .Ko prati veličine opratera u okruženju , shvata da je telekom u ovim uslovima skoro optimalan po mnogim parametrima koje koriste veliki oprateri u svojim zemljama.
U narednih pet godina Telekom Srbija a.d. bi ponovo kroz investicije , dobit i pdv-e privredio najmanje 2 milijarde evra , tako da bi prilično rasteretio ekonomsku egzistenciju teške situacije.Može se napisati i roman o isplativosti našeg Telekoma Srbija a.d i ostanku u našem ( ne mora u ovom procentu vlasništva , u prethodnom delu teksta vidi se model ) vlasništvu. Zato je potrebna analiza od naših ekonomista, uglednih ljudi sa strane jer se zna da kada dvojica igraju šah onaj treći iz vazduha bolje vidi poteze i jodnog i drugog.
Gospodine Katicu, mozete li samo da pojasnite ovaj deo po pitanju prodaje zemljista strancima. Pretpostavljam da stranci i sada mogu da registruju firmu ovde, i kao domace pravno lice kupuju zemljiste, sto verujem i rade. Koliki onda moze biti efekat toga sto ce od 2017. moci i kao fizicka lica da kupuju, ili direktno bez cerke firme u Srbiji. Meni se cini da to nece imati znacajan uticaj, osim ako sam pogresio u polaznim pretpostavkama, u cemu cete me, nadam se ispraviti. Hvala unapred.
@Радгост
Питања су на месту, е сад како разрешути упетљано клипко приватних интереса, рођачких веза, теријторијалних подела,класних разлика и још много тога што нам не дозвољава да имамо нормално демократско друштво.
Прво пракса је показала да демократија у земљама које су се ослободиле комунистичког загрљаја а примиле западњачку матрицу демократских избора нису баш „усрећени“. Демократија не може да се развија где не функционише законодавна, судска и извршна власт. То је наш случај.
Куда иде Србија?
Овај пут је (сви ће се сложти) трновит али богами и крајње ризичан,
Брине што интелектуалци на пример сациолози, философи, правници, економисти,и људи са факултета политичких наука не пишу и јавно износе своје мишљење па то им је позив и задатак. Њихова успешност у каријери се ваљде мери бројем објављених радова у еминентним стручним часописиме и бројем цитата тих радова.
Тако је барем у природним наукама.
Светска позорница конкуренција памети па изволите господо.
Ево за почетак дајем идеју за дискусију за и против како бих прво себе уверио (ако се идеја разложно оспори) да је идеја глупа, наивна, превазиђена или једноставно неприменљива.
Шта хоћу да кажем?
Предлажем да се покрене широка акција активизације, кроз мобилизацију људи од ИДЕНТИТЕТА И ИНТЕГРИТЕТА како у земљи тако и дијаспори!
Механизам активности:
Преко електронских медија обзнанити јавни конкурс за спас Србије.
Сви радољубиви, људу добре виље, особе које су постигле нешто у животу доказале се у свету или отаџбини да се самоиницијативно јаве на конкурс или да их појединци групе грађана предложе и тако скупљене потенцијане спасиоце ставити на листу могућих изабраника.
Услов би био да то буду људи старије доби (солобођени нагона за брзим стицањем имовине ослобођени нагона за животним страстима и сласима), и да своју мудрост и животно икуство ставе у службу своје домовине.
Такву листу са биографијама ставити на гласање и народ нека изабере. Они са највишим поверењем нека уђу у савет МУДРАЦА и међусобно изаберу главног МУДРАЦА (или неког са стране од њиховог поверења) и преузму судбину државе.
Овај предлог је инспирисан идејама Великог старовековног мудраца Платона, генијалним Достојевским и његовим тајанственим Великим Инквизитором у пракси отеловљеном у механизму избора Римског Папе.
Знам да ће многи моји православци гракнути, али механизам избора је у пракси се показао нао најбољи. Јесте централизам али није ни комунизам ни капитализам,а није ни да ради ко шта хоће.
Знам да нисам српски Монтескије али и у смешном има зрно рација макар тера на размишљање:“а где он ту граши“?!
Јеноставно, историја рађа ново време.
Муслимански покрет покушава да нађе свој културно религијски идентитет, по сваку цену, Зар то не говори о изванђалости демократских идеја.
Што пре кренемо са тражењем решења (ако није већ касно) вероватно ће се пре разрешити овај Гордијев чвор.
Za Lakicevica
Procitao sam Vas tekst-osvrt na tekst gospodina Katica NINu.
Iz Vaseg teksta se vidi kako to izgleda kada pravnik postane ekonomski analiticar. Vidimo da postoji elementarno nepoznavanje ekonomije i njenih zakonitosti. Kritikujete nesto, sto blago receno ne razumete.
BDP je kljucni pokazatelj zdravlja jedne privrede. On kao takav ima cetiri komponente, licnu potrosnju, investicije, javnu potrosnju i neto izvoz.
Ova cetvrta je meni veoma bitna, jer u Srbiji je ona negativna. Uvozimo mnogo vise nego sto izvozimo. Postavlja se pitanje zasto je to tako. Po meni tu su kljucna nekoliko faktora>
_ precenjen kurs dinara… zasluga nekompetentne vlasti, stranih bankara
-visoke kamatne stope za investicije u domacu proizvodnju… zasluga stranih banaka koje vise vole da deru kozu sa ledja gradjana,
-monopol stranih trgovinskih lanaca-… zdusno pomazu svoje ekonomije uvozom robe iz zemalja odakle dolaze
-nepostojanje nezavisne monetarne politike… zaOKUPIRANA odbranom kursa, ne cini nista drugo… opet yahvaljujuci inostranim kreditima. Nama nije dozvoljeno da radimo ono sto rade sve centralne banke- pomoc domacoj ekonomiji.
itd..
Takodje kazete da kod nas postoje monopoli.
To je tacno:
u bankarskom sektoru postoji kartel koga cine strane banke.
u trgovini postoje dva kljucna igraca, takodje stranci
u telekomunikacijama ce uskoro postojati oligopol koga takodje cine stranci…..
jedino sto nama ostaje su dugovi.
Naravno da iz svega vidimo da nam stranci nece oporavljati ekonomiju, oni ce kao i do sada pomagati svoje ekonomije tako sto ce koristiti nase resurse: pre svega trziste ( licnu potrosnju gradjana ) dok ovaj resurs potpuno ne presusi. Onda ce spakovati kofere i naci drugu banana drzavu u kojoj ce ekonomski analiticari zdusno pomagati njihov dolazak, najavljivajuci ih kao spasioce.
SRAMOTA
Поштовани, Ваши ставови у овом интервјуу, као и у другим текстовима које смо пратили у великој мери се поклапају са многим, а нарочито главним циљем Асоцијације за обнову и развој, коју формирамо.
Главни циљ Асоцијације је обнова и развој запуштене домаће економије применом мериторних начела у управљању како економијом, тако и државом.
Потпуно се слажемо да примена рестриктивних мера штедње и чекање Годоа (страних инвестиција) не воде или, боље рећи, воде никуд.
На све то је неопходно реаговати и практично, окупљањем свих који су кадри да коначно учине оно што је корисно за Србију и њене држављане, и ми то и чинимо.
И мени лично и осталим оснивачима Асоцијације би било драго да нам се, као несумњиво компетентан човек, јавите и дате свој допринос настајању неопходног заокрета у економији и политици Србије.
Поздрав.
Истина, тужна истина.
>>> „Za razliku od prosvećenijih srpskih intelektualaca, ja sam, priznajem, pristalica teorija zavere. Srbija je tu gde jeste, zato što su joj stranci zdušno pomagali da se baš tu nađe. Naravno, krivica je pre svega na domaćoj eliti.“
– Истина, нажалост ситуација у Србији је лоша, и без претеривања = трагична!
У вези „теорије завере“, тачно је, да је на делу деструкција која се брижљиво спроводи или се тежи ка циљу , који је постављен далеко од престонице Београда,и који је на нашу штету.
***
Није случајна кадровска политика која се спроводи, по ком кључу су изабрани: Благојевић(фонд за поплаве), државни секретар у мин. Полиције, државни секретар у мин Одбране, министарка за Инфраструктуру, … најновије брзопотезно постављање на челу Привредне Коморе Србије – Чадеж?, постављање за директора Народне Библиотеке Србије – Блашковић,…….иста кујна…
И сад је на реду Телеком, Трепча,…. има ли краја понижењу! А Есмарк извољева ли, извољева…
И где је наша елита, професори, академци САНУ, јавне личности….први су кад треба да гузицу увале на неку „синекуру“,…….. срамота колико смо пропали и колико је дупе-увлакача / извињавам се на речнику, али и ове речи су еуфемизам.
Život u mafijaškom feudalizmu ima svojih čari.
Ovde nikad nije dosadno.
Теорија и пракса или говорење и творење
Циљ писања је ваљда истина или трагање за итом.
Чин практичне активности је чин деловања, тачније прилагођавање идеја условима на терену.А немогућност решења проблема у нама буди катарзу (прочишћење) она у принципу није опокалиптична већ корисна за завршетак пропадања и са њеним разрешењем долази до смирења.
Е сад зашто ова катарза траје ево већ 15-ест година и не види јој се крај?
Главни кривци спин-доктори који креирају колективну свест јавног мњења!
Нажалост данашњи медији стварност (тачније непријатну реалност) гурају под тепих све у нади да ће она сама од себе ишчилети. Та јалова нада доводи до продбљивања саме кризе и одлагања онога што се мора кад тад догодити. А то је саопштити народу истину и смо истину.
Јер све те медијске ружичасте преставе и јалова наде (ево само још мало)измичу контроли практичног ума и отупљују вољу за преображењем.
Најновији пример је Жељезара Смедерево и Есмарк. Медији месецима трубе о изузетној способности наших преговарача и менаџера и коначном решењу проблема, а који је још за време Броза био српској економији тег о врату, као што су Кавадарци Македонији.
Е сад, кад су се карте отвориле преговори не иду онако глатко како су то медији упаковали. Ствари су под знаком питања јер смо ми слабија страна коју притеже реалност.
Волим ја свој народ, али је истина ипак неумољива и непоткупљива.
Опет ће бити крив тај клети „неолиберализам.“
Kad sam bio mlad nestrpljivo sam čekao novi album omiljenog benda i sad čitajući ovaj intervju skoro da sam imao sličan osećaj kao da se konačno pojavio.Čitaš sopstvene misli koje je izgovorio neko drugi i ne možeš da veruješ da je to predmet polemike,a ne sveto pismo srpskih ekonomista.Neko je ovde postavio link gde se izvesni petparački,petokolonaški kvaziekonomista jadno suprotstavlja jasnim i nepobitnim tezama N.Katića.I kako sam autor kaže nije tajna da je prezren među uticajnim(čitaj konektovanim)ekonomistima u Srbiji.Naravno, kad je to interesna grupa,mafija koja je životno zainteresovana da se nastavi ovaj trend propasti iz koga ona cedi sok za sebe i ni malo nije ganuta što nacija umire.
Za busolazasrbiju – Morao sam da editujem Vaš komentar. Bio je pregrub. Hvala na komentaru.
@Marko
Čovek se svakodnevno može uveriti u ispravnost ljudskih mudrosti. Recimo da se od svakog nešto može naučiti, pa i od gospodina Lakićevića. Dobra mu je naznaka ideje, da se recimo na uvoznim proizvodima (baš kao i na cigaretama) krupnim slovima napiše: Kupovinom ovog proizvoda štetite budžetu Republike Srbije, ili Ukoliko kupiš ovaj proizvod babi i dedi će biti manja penzija, ili kupovinom ovog proizvoda pomoćićeš mami i tati da ostanu bez posla.
Ne znam da li zakon dozvoljava takvu mogućnost, ali ako se ikada nešto ovako dogodi, ne treba zaboraviti zaslugu gospodina Lakićevića.
Ovi su dobili inspiraciju za temu:
http://pescanik.net/raspad-jugoslavije-i-teorija-zavere/
@Marko
u Srbiji od neoliberalizma nema ni N.
Nego eto, treba naći neku krivicu pa i u sanom pojmu kao `neoliberalizam´.
Sve su nam drugi krivi. Ovde je problem slaba država. Sva vlast skoncentrisana u rukama jednog čoveka. Blokirani mediji, koji orkestrirano proizvode strahovit haos gde se većina pribranih ljudi sklonola da bujica prođe.
E ono što je bujica nanela treba posle očistiti i opet će drugi biti krivi.
Na primer; `Feudalizam´!
Svaka cast da ste uspeli sazeto da izrazite sustinu problema Srbije. Medjutim neoliberalizam je danas ukorenjen u Srbiji, u tu ideologiju veruju i mali ludi i ekonomisi i politicari. To je danas vrsta masovne religije u Srbiji. Neoliberalizma je promenio ne samo ekonomske nego i sveukupne odnose, medjuljudske, porodicne itd
Osvrt Mijata Lakicevica na intervju
http://www.mijatlakicevic.com/severna-srbija/
За Милана – Идеалан однос динаризације и евроизације је 100% динаризација. Динаризација се може подстаћи административно, кроз забрану индексираних кредита. Може се стимулисати опорезивањем камата на девизне депозите и неопорезивањем динарских камата, може се подстаћи емисијом динарских обвезница јавних предузећа и државе које могу куповати и грађани и домаћа правна лица. Ове обвезнице могу бити индексиране стопама инфлације. Може се подстицати и тиме што ће држава гарантовати штедне улоге у динарима у високим динарским износима, а неће гарантовати за девизне штедне улоге. Све ово је много лакше када је стопа инфлације ниска, како је то већ две године.
Што се слабљења евра тиче, то нема великих ефеката на нашу економију, јер се лавовски део свих трансакција обавља у еврима. Отуда је ефекат неутралан. Јачање долара је неугодно, али је пад цена нафте нешто ублажио лоше ефекте јачања долара. С друге стране, доларска компонента спољног дуга изражена у динарима сада расте. Хвала на коментару.
Za Mikija – ECB je pod pritiskom da nešto pokuša obzirom da EU tone u deflaciju i da je na ivici recesije. Bojim se da je prevelik teret na monetarnoj politici i da dodatno omekšavanje monetarne politike neće puno pomoći. Meni se taj miks restriktivne fiskalne politike i ekspanzivne monetarne ne dopada i on u Evropi ne daje rezultate. Pri tome, ECB je zakasnila bar dve ili tri godine sa agresivnijim merama. Hvala na komentaru.
Поштовани г. Катићу,
Са малим закашњењем желим Вам срећне празнике
Направили сте одличан пресек стања.
Питање: Које конкретне мере би предузели по питању динаризације,
и да ли имате неки идеалан однос динаризације и евроизације.
Такође, поновио бих питање претходног саговорника (Мики),
а то је који ће бити ефекти вероватног кв. попуштања на европску и нашу економију, а такође и слабљење евра.
Хвала
Gospodine Katiću, kakvo je Vaše mišljenje povodom ‘kvantitativnih olakšica’ ECB-a, i da li može uticati na ekonomske prilike u Srbiji (kurs dinara, veće/manje strane investicije …).
Hvala unapred na odgovoru.
Reblogged this on P R E V R A T and commented:
Država mora prestati da juri strance i da im plaća da investiraju. Napor bi morao biti usmeren ka identifikovanju i podsticanju dobrih domaćih preduzeća, na sve načine i svim sredstvima – povoljnim kreditima, poreskim olakšicama, izvoznim podsticajima. Potrebne su neprekidne kampanje, pa i grubi pritisci da se kupuje domaće ili letuje u Srbiji, na primer.
Morale bi se ukrupniti i ojačati domaće banke. Ne samo da Komercijalna banka ne bi smela da bude prodata, već bi trebalo spojiti preostale domaće banke u jednu ili dve jake institucije koje bi mogle razbiti kartel stranih banaka.
Poreski sistem bi morao bazirati na progresivnim poreskim stopama i morao bi sprečiti sve manipulativne tehnike izbegavanja plaćanja poreza, kao što je upotreba poreskih rajeva.
Država ne bi smela pozajmljivati ni cent u inostranstvu kako bi finansirala domaću potrošnju. I za investicije bi se morala koristiti domaća štednja, kao i usmerena primarna emisija po logici koju sam predložio početkom 2012. Ukinuo bih keš kredite građanima, odmah, bez oklevanja i ta sredstva oslobodio za razvoj i finansiranje investicija. EPS, Telekom ili regionalni vodovodi mogli bi emitovati dinarske obveznice i time finansirati svoj razvoj.
Pored hitne i ubrzane izgradnje svih segmenata infrastrukture, trebalo bi započeti i sa programom obnove gradova koji se urušavaju. Umesto stalne gradnje stanova koje više nema ko da kupi, trebalo bi popravljati ono što je tu, a propada. Time bi se uposlile i domaća operativa i domaća industrija.
Državno zemljište ne treba prodavati strancima, već bi ga trebalo dati svakome ko nema zemlju, a hoće da radi. Taj proces bi se morao okončati do 2017. kako bi se sprečilo da oranice preću u strane ruke.
Država može otkupljivati kuće i imanja koja se prodaju u bescenje i time pokušati da makar delimično rešava rastuće probleme gradske sirotinje. Po svaku cenu treba zaustaviti procese depopulacije, pogotovo pograničnih krajeva.
Ja ово говорим годинама, али нико не капира… Можда ћете схватити кад вам исто каже човек са дипломом 😦
Ispravka
Postovani g. Katicu,
(cirilica mi opet ne radi)
Ovaj sadrzaj je po mojoj oceni uvelikoj meri „Sveto pismo“ za Srbiju.
Mnogi od nas su na ovim stvarima godinama uporno insistirali (to odavno objavljuje jos samo NSPM) i digli ruke u ocajanju.
Srbija je zahvaljujuci i jednoj brojnoj i usancenoj klasi parazita na svim boljim polozajima od 2000te prakticno „mrtvo more“.
Vas i javni napori (mozda jos samo par desetina) intelektualaca u tom smislu postaju sve znacajniji i nadam se da nece ostati „glas vapijuceg u pustinji“ (omladina).
Hvala I svako dobro!
„Nadajmo se da vladin optimizam nije puka propaganda, i da vlada danas zna nešto što mi ne znamo.“
Sigurno koliko će se ugraditi i omastiti u rasprodaji. Oni su optimisti s razlogom.
За Ристића – И ја сам збуњен тврдоглавошћу Немачке. Рационалан разлог је покушај Немачке да присили земље попут Грчке на пример, да се одговорније и дисциплинованије понашају, да мењају навике и да се прилагођавају глобалним економским променама. Проблем је што Немачка инсистира да се то уради пребрзо, а да при томе Немачка не чини ништа на унутрашњем плану да тим процесима помогне. Немачка би нпр. могла почети да мало више троши и да тиме повећа тражњу у Европи. Овако, Немачка стоји по страни и дели лекције, ризикујући да тиме изазове велике поделе и нове конфликте у Европи. Хвала на коментару.
Poštovani gospodine Katiću Vaša analza je dobra a predložene mere su odlične ali neprimenljive,zato što to sistem ne dozvoljava.Čiji sistem? Sistem Sjedinjenih država.Kod njih je sve zamišljeno da može da se menja sem kapitalističkog sistema njihovog tipa koji oni uspešno nameću Evropskoj uniji, što svojim vojnim pretnjama, što nametnutim ustavnim rešenjima vodećim državama Evropske Unije (Nemačka) da ne smeju ići nikad protiv Američkih interesa i još nekih mera prisele kojima raspolažu. Na primer preko četristo tona zlata(zlatne rezerve) Nemačke se čuva u Američkim bankama,koje su nemci bezuspešno pokušali da vrate u svoju zemlju.Tako namoćnije banke i multinacionalne kompanije (njihovi vlasnici)jedna šaka ekstremno bogatih ljudi koja ima samo jedan cilj da budu još bogatiji sa još više moći i uticaja u stvari bira vladu profesionalnih birokrata koja će štititi njihov interes.Oni kao vladaju i kao izabrani su od naroda i mogu da kao menjaju nešto, ali suštinu sistema je da ne mogu da promene ništa bitno, njihovo je samo da nametnu sistem zakona i i pravila poslovanja koji odgovara njihovim poslodavcima i tu nema mrdanja.Njihovo je samo da slamaju na sve raspožive načine otpore sprovođenju politike svojih poslodavaca i to je jedino merilo njihovog uspeha.
Za Ivana N. – Razvojne planove, planove oporavka, itd. može praviti samo vlada, ako se želi da ti planovi imaju neku težinu i da budu razumno obavezujući. Bojim se da je sve van toga osuđeno na neuspeh. Hvala na komentaru.
За Александра – Нажалост немам времена да детаљно пратим и догађања у Републици Српској. Матрица није иста само у БиХ и Србији, она је иста и у највећем делу Источне Европе. Хвала на коментару.
Evo zasto EPS ne treba prodati: u 2012. i 2013.g. ukradeno je struje za 1,2 mlrd. evra (tabelarni prikaz) , ili 18% kako je izjavio g. Vucic u avgustu (na osnovu sledecih podataka koji su mu dostavljeni).
– Prema Godišnjem izveštaju EPS-e za 2012.g., godišnji netehnički gubitci električne energije (EE-e) iznose oko 3 milijarde kWh dok su u 2013.g., iako još ne objavljeni, oko 4,6 milijardi kWh.
– Kao bi smo izbegli primenu različitih cena kWh pretvorićemo ove količine finalne energije u adekvatne ekvivalente kojima će vernije i slikovitije biti prikazan OBIM gubitaka, koje nije moguće nazvati drugačije nego ZLOČIN prema nacionalnim resursima.
Treba zamisliti planinu od 15 miliona T uglja koju neko upali 01.januara 2012.g. i koja gori do 31.decembra 2013.g. bez bar jednog efekta – zagevanje 1 kofe vode. Uz nju treba zamisliti i planinu od oko 40 miliona m3 jalovine.
KO i u IME ČEGA moža na ovakav način da se odnosi prema najvrednijim nacionalnim resursima?
Gibitci EE-e u 2012.g. – 3,000.000.000 kWh Gubitci EE-e u 2013.g. – 4,600.000.000 kWh
Za proizvodnju 3 milijarde kWh potrebno je:
– Rad NE „Krško“ u trajanju od 8,5 mes.na PK
– da se u TNT-u sagori oko 6,000.000 T lignita
– 6 Mio T lignita vredi………………….441,72 Mio €
– Iskop 6 Mio T uglja = uklanjanje 18 Mio m3 otkrivke
– Sagorevanje 6 Mio T uglja „proizvede“ 2,28 Mio T CO2
Vrednost „izgubljene“ EE – je u 2012.g. po cenama u sledecim drzavama:
– Sloveniji………………………………. 491,1 Mio €
– Hrvatskoj…………………………….. 417,6 „
– Italiji……………………………………. 582,9 „
– Mađarskoj…………………………… 453,6 „
– Austriji………………………………… 612,0 „
– EU po srednjoj ceni EE-e……….. 547,8 Mio €
Za proizvodnju 4,6 milijardi kWh potrebno je:
-Oko 82% godišnjeg rada HE „Đerdap – 1“
– Da se u TNT-u sagori oko 9,200.000 T lignita
– 9,2 Mio T lignita vredi………………..677,3 Mio€
– Iskop 9,2 Mio T uglja = uklanjanje 28 Mio m3 otkrivke
– Sagorevanje 9,2 MioT uglja “proizvede“ 3,5 MioT CO2
Vrednost „izgubljene“ EE – je u 2013.g. po cenama u sledecim drzavama:
– Sloveniji…………………………… 753,02 Mio €
– Hrvatskoj………………………….. 640,32 „
– Italiji…………………………………. 893,78 „
– Mađarskoj…………………………. 695,52 „
– Austriji………………………………. 938,40 „
– EU po srednjoj ceni EE-e….. …..839,96 Mio €
Navedenim prikazom nisu OBUHVĆENA neneplaćena potraživanja EPS-e, već samo NETENIČKEI gubitci.
OVO PREDSTAVLJA ŠKOLSKI PRIMER KAKO SE NEUSPEŠNO UPRAVLJA SISTEMOM U KOME JE METROLOGIJA U RASULU .
Samo sprecavanjem kradje struje EPS bi najmanje ostvario veci prihod za 500 miliona evra godisnje. Na ukradenu struju treba dodati PDV, 100 mil. evra, 20%, ostvaren je promet ali nije fakturisan, kao i porez na dobit 15% (svi troskovi su prikazani ali nije prihod) sto daje jos 75 miliona evra budzetskih prihoda. 17 hiljada radnika je visak, uz prosecnu zaradu od 75 hilj.din, odnosno hiljadu evra sa .doprinosima na zarade mesecno se stvara nepotreban trosak od 17 miliona evra, godisnje 204 mil. evra. Kao sto se vidi iz prethodnog prikaza EPS moze u vrlo kratkom roku da ostvari korist za drzavu od priblizno 800 miliona evra godisnje (ako polovinu viska radnika otpusti). Koliko bi jos EPS imao vecu dobit sprecavanjem kradje na tenderima nismo analizirali, ostavili smo za drugi put.
Turisti su u 2014.g. izneli 1 milijardu evra van zemlje. Zbog ogromnog rada na crno vecine tustistickih agencija aranzani su povoljniji za 30 do 40% sto je veliki mamac za turiste, sprecavanjem rada na crno, vecim cenama najmanje polovina turista bi ostala, najmanje 500 miliona evra ostalo bi za trosenje na domacem trzistu – ne bismo imali problem likvidnosti.
NBS bi morala smanjiti referentnu kamatnu stopu, takodje razliku izmedju donjeg i gornjeg kursa stranih valuta (sada je 5%), zabraniti bankama da naplacuju provizije za sve i svasta, sve ovo bi onemogucilo banke da ostvaruju ogromne profite koje iznose iz Srbije.
SDK je bio dobar sistem kontrole, da je ostao imao bi ist lose rezultate kao i danasnja Poreska uprava Srbije zato sto ima visestruko vise privrednih subjekata za kontrolu. Problem je u dezorganizaciji rada Poreske uprave. Reformom ove sluzbe koja moze i mora da se obavi za samo 5 dana (imenovanje rukovodstva sa samo 5 dobrih poznavaoca poreskog sistema Srbije od 1990.g pa sve do danas) stvorila bi se podloga za bolji rad Poreske uprave SRbije, veci obuhvat svih poreskih obveznika, znacajno snizavanje vecine poreskih opterecenja sto bi popravilo privredni ambijent.
Ovo je samo delic mera koje bi u vrlo kratkom roku popravile krvnu sliku privrede.
Господине Катићу, у тексту сте се јасно одредили према политици буџетске штедње, чији је главни спонзор у ЕУ Немачка. Шта би могао да буде разлог да једна тако озбиљна држава, са огромним искуством у вођењу финансија, тврдоглаво инсистира на очигледно погрешном концепту? Да ли је намерно свима преписала горак лек, знајући да ће сама моћи да га прогута док ће код других изазвати проблеме?
Citat;
„Ne postoji jedna ključna greška. Reč je o pogrešnom konceptu ekonomske politike koja se vodi od 2002. To je koncept bez koncepta u kome ekonomija ide kuda voda nosi. Kreatori ekonomske politike nisu razumeli da se razvoj planira, da se on ne događa sam od sebe“.
Šta Nebojša mislite o ovoj ideji?
http://fonddostojanstvo.rs/projekat-srbija/
* Po meni jedina mana je generacijska barijera.
Razumem uz mladost idu i nove avangardne ideje, smelost. Sdruge strane operativno iskustvo (za ovko težak i odgovoran poduhvat) je nezaobilazno i ono se stiče godinama koje je više nego dragoceno u izradi projekta.
S nadom u odgovor pozdrav
Поштовани г. Катићу, са пажњом сам прочитао Ваш интервју Нину. Мислим да је 90% Ваших теза исправно. Не знам колико пратите економску ситуацију у Републици Српској и БиХ, можда би било добро да изађете са неком анализом, уколико имате могућности за тако нешто. Мада, када би се у овом тексту умјесто Србија ставило РС или БиХ, суштина би била иста. Хвала и поздрав из Бањалуке.
Александар Ђурић.