• Home
  • O meni
  • Šta čitam
  • Forum 2020/2
  • Forum 2021

Nebojša Katić – Iz drugog ugla

Da li ste probali Linux? Vaš bloger je zakleti Linuxovac.

Feeds:
Članci
Komentari
« Kineski trenutak istine
Sajam knjiga u Beogradu »

Demokratija i meritokratija

16/10/2015 od Nebojša Katić

Da li je demokratsko ustrojstvo uvek i svuda najbolji model političkog organizovanja i da li je bazni demokratski princip – jedan čovek jedan glas – jedini način na koji se može doći do stabilnog i uspešnog društva? Da li se volja većine može pretvoriti u teror nad manjinom? Da li u modernoj demokratiji bogata manjina može manipulisati demokratski proces? Da li je važniji demokratski proces, ili rezultat?

Ova pitanja je do nedavno bilo nepristojno postavljati. Iskazivati skepsu prema vrednostima moderne demokratije bio je najkraći put da se upropasti akademska reputacija i da se dospe na intelektualni Index Prohibitorum. Uspon jugoistočne Azije, a pogotovo senzacionalni uspeh Kine doveo je do toga da se i taj politički tabu danas problematizuje, ili da se o njemu bar glasno razmišlja[1].

Posle poraza i trauma koje je Kina doživela u XIX i početkom XX veka od zapadnih sila i Japana, posle Maove kulturne revolucije i haosa koji je usledio, Kina je uspela da se oporavi u relativno kratkom roku, da se modernizuje, da postane najveća svetska ekonomija i moćan geopolitički faktor.

Kina se otvorila prema svetu i stranom kapitalu, izvršila je radikalnu liberalizaciju ekonomskog sistema, zadržavajući pri tome kontrolu nad svim strateškim sektorima (finansijski sistem, telekomunikacije, transport, bazne industrije, energetika, i sl.).

U poslednjih 35 godina ostvaren je fantastičan ekonomski rast od preko 9 procenata godišnje (u proseku), dok je stopa siromaštva za samo četvrt veka sa 85 procenata stanovništva pala na oko 10 procenata.

Radikalna reforma ekonomskog sistema nije bila praćena i reformom političkog sistema. Mesto i uloga Komunističke partije Kine je ista kakva je bila u vreme Mao Cedunga, iako od ideja komunizma više nije ostalo ništa. Jednopartijski i autoritarni politički sistem nije bio prepreka razvoju, a kineska tranzicija je bila neuporedivo uspešnija od tranzicija drugih socijalističkih država koje su se u reformisale sledeći zapadne uzore i savete.

U čemu je tajna kineskog uspeha, koliko je taj uspeh održiv i šta Kinu razlikuje od nekadašnjih socijalističkih država?

Pouzdan i definitivan odgovor na ovo pitanje biće moguće dati tek protokom vremena, tek kada se bude videlo kako će se Kina izboriti sa usporavanjem privrednog rasta, sa velikim socijalnim razlikama koje su nastale tokom poslednjih decenija, sa korupcijom koja opasno nagriza socijalnu strukturu društva. Uprkos neizvesnosti, neki zaključci se već sada mogu izvesti.

Autoritarni sistem nije odmogao procesu reformi. Naprotiv. Kako se politički sistem nije menjao, društvena energija nije trošena na političke kampanje, na izbore koji bi se raspisivali svako malo, niti je politički sistem otvorio prostor za demagoge, populiste i bezidejne šarlatane-reformatore čija bi vizija dosezala do ponedeljka, ili najduže do prvih izbora.

Kao država koja u kontinuitetu traje već hiljadama godina, Kina ima specifičan osećaj za vreme i nikada ne žuri. Kineske reforme su sprovođene relativno brzo, ali nisu sprovođenje na brzinu. Kina nije primenjivala šok terapiju, već je reforme sprovodila korak po korak, eksperimentišući i testirajući ekonomsku politiku kroz pilot projekte ograničene na manja geografska područja. Kada i ako bi eksperiment uspeo, reforme su se prenosile i na ostatak Kine.

Podjednako važno, ako ne i najvažnije, Kina je uspela da stvori kompetentan upravljački aparat i da značajno ojača kvalitet partijskog kadra. Konfučijansko nasleđe Kine kao i iskustva Singapura i Japana, koja su takođe oslonjena na konfučijansku tradiciju, značajno su uticali na ove procese.

Još od kraja šestog veka nove ere, Kina je uspostavila praksu po kojoj je državni aparat biran na bazi testiranja potencijalnih kandidata[2]. Proces izbora državnih službenika je bio selektivan, počivao je pre svega na pismenom testiranju kandidata i na odabiru najboljih. Naravno, i ovaj proces je u nekim periodima bio manipulisan i podložan spoljnim uticajima i nepotizmu, ali uprkos svemu, uspostavljena je jedinstvena praksa koju su zatim preuzele i druge države poput Koreje ili Vijetnama, na primer. Ovako dug i kontinuiran sistem meritokratskog odabira kadrova prisutan je samo u Kini. Sposobne birokrate su bile i zaštita od loših vladara i otuda nije slučajno da je u mnogovekovnom kontinuitetu Kina bila najveća i najuspešnija svetska sila u istoriji sveta.

Pod uticajem zapadnih ideja koje su došle sa već pomenutim porazima Kine, početkom XX veka napušteni su konfučijanski principi i način izbora kadrova. Mnogi su upravo u konfučijanstvu i našli razlog kineskih poraza, a era Mao Cedunga je još više udaljila Kinu od njenog tradicionalnog nasleđa. U tom je periodu, umesto meritokratije, prednost davana političkoj podobnosti, dok je kadrovska struktura ponajviše počivala na ideološki podobnim i jasno opredeljenim ratnicima, seljacima i radnicima. Za intelektualce je taj antimeritokratski period bio izuzetno težak.

Maovom smrću je takva praksa prekinuta, a početkom devedesetih ponovo je uspostavljeno sistematsko testiranje kandidata koji se prijavljuju za državnu i partijsku administraciju. Procedura prijema kadrova je jedinstvena i ne postoje odvojeni kanali za prijem administrativnih i partijskih kadrova, tim pre što se kadrovi ionako premeštaju sa partijske na državnu funkciju, ili obrnuto.

Testovi koje kandidati polažu su koncipirani tako da zahtevaju veliki analitički kapacitet dok je ideološka dimenzija postala irelevantna. Proces je izuzetno selektivan, ispiti su teški, broj kandidata je ogroman i samo mali broj najboljih na kraju biva primljen.

Najvažniji deo edukacije nastupa posle odabira kadrova. Oni se šalju u kinesku provinciju, a hod do vrha i važnijih funkcija traje oko 20 godina. U tome periodu, kandidati stiču iskustva na različitim državnim i partijskim nivoima vlasti i u različitim delovima Kine. Na svakoj stepenici i u svakoj fazi karijere njihovi se rezultati mere i valorizuju. Prečica nema, i kada se konačno stigne do visokih funkcija, kandidati iza sebe imaju ogromno upravljačko iskustvo.

U ovakvom sistemu je nemoguće da posao premijera, ili ministra, ili državnog ili partijskog funkcionera, bude i prvi ozbiljan posao koji je neko u životu radio. Kineska država nije igračka nadobudnih i ambicioznih amatera. Naravno, nije sve idealno, i ovaj odlično strukturiran proces selekcije je povremeno deformisan korupcijom i nepotizmom, ali je to danas ređe nego što je bilo do devedesetih.

Oslobođeni stalnog političkog pritiska medija i opozicije koji karakteriše višepartijske sisteme, dobro odabrani kadrovi su u stanju da formulišu i sprovode dugoročnu strategiju, da je po potrebi koriguju i da se tako prilagođavaju dinamičnim globalnim tokovima i promenama. Nije slučajno da Kina već godinama ostavlja utisak države koja ima najjasniju i najdugoročniju strategiju razvoja od svih velikih država. ( Uzgred, „kadrovi koji rešavaju sve“ nisu samo opsesija komunista. Slično je mislio i počivši Li Kvan Ju koji je rekao da uspeh Singapura počiva na znanju 300 kvalitetnih ljudi.)

Uprkos velikih ekonomskih i društvenih promena i uprkos napuštanju socijalističkog puta, Kina je sačuvala visok stepen političke i socijalne stabilnosti. I ovde se veliki deo uspeha duguje nasleđu konfučijanstva. U toj tradiciji, socijalna harmonija se vrednuje mnogo više nego lična sloboda, dok se autoriteti poštuju i najčešće ne dovode u pitanje. Sa druge strane, vlast, u kome god da je oličena, u obavezi je da upravlja mudro u interesu svih građana.

Hijerarhijsko konfučijansko ustrojstvo počinje u porodici. Poslušnost dece prema roditeljima, ocu pogotovo, bespogovorna je i bezuslovna, a to se zatim prenosi i po vertikali, do vladara. Obaveza dece prema roditeljima traje do smrti. Da li će nova kineska porodica izdržati iskušenja modernog vremena, ostaje da se vidi.

Čvrsta porodica i porodična solidarnost pomogli su i da država sa sebe skine veliki, možda i preveliki deo socijalne brige. Umesto na državu, Kinezi se oslanjaju na porodicu što rasterećuje budžet Kine i omogućava da se ogromna sredstva usmeravaju u razvoj. (Cinici opet kažu da su korupcija i grabež u korist porodice, drugo i ružnije lice istog fenomena). U svakom slučaju, konfučijanstvo nikada nije podržavalo bilo kakav oblik nepoštenja. Suprotno, konfučijanstvo je uvek bilo put vrline i moralnog integriteta.

Kredibilitet kineske vlasti počiva na njenim velikim i objektivnim ekonomskim uspesima. Sjaj tih uspeha još uvek je dovoljan da pokrije sve velike i male korupcionaške afere, mnoga nepočinstva i zloupotrebe do kojih dolazi (pogotovo u provinciji), kao i zjapeći jaz koji je sve veći i koji razdvaja bogate i siromašne. Istini za volju, u nekim gradovima se od 2007. krenulo sa eksperimentima čiji je cilj da se problemi nejednakosti smanje, ali bi Kina, svejedno, na ovom segmentu ponešto mogla naučiti od egalitarnijeg Japana.

Za sada, sve sondaže pokazuju da kineske vlasti imaju ogromnu podršku javnosti, svakako mnogo veću nego što je imaju lideri država razvijenih demokratija. Ovu vrsta podrške i kredibiliteta nije lako održavati. Kineske vlasti zato stalno moraju ispunjavati visoka očekivanja svojih građana, a to nije uvek moguće.

Kineske vlasti su veoma osetljive na signale koje javnost šalje, Sve što građani govore ili pišu u virtuelnom prostoru Interneta se pažljivo prati i analizira. Put ka većoj demokratiji i političkim slobodama je, vlasti to znaju, neminovan i tim procesom se pokušava upravljati. Posle dugog perioda eksperimentisanja, 1998. je donet novi zakon po kome se u selima formiraju komiteti za samoupravu, koji u zavisnosti od veličine sela imaju 3 do 7 članova koji se biraju direktno, tajno i uz obavezno više kandidata.

Jedan od demokratskih pilot projekata se realizuje u gradu Fošanu. Građanima će biti omogućeno da putem Interneta popunjavaju upitnike i ocenjuju jedan broj lokalnih rukovodilaca. Rezultati će povratno uticati na primanja ocenjivanih funkcionera.

Demokratski procesi će se polako širiti i ići će odozdo na gore i Kina je u fazi intenzivne potrage za optimalnim modelom. Mala je verovatnoća da će demokratski procesi doći i do samog vrha, kao što je malo verovatno i da će u doglednoj budućnosti Kina postati višepartijska demokratija. Ako se to kojim slučajem i dogodi, verovatnije je da to bude strogo kontrolisana demokratija po uzoru na Singapur.

Pred Kinom je dug i težak put. Iako kineske vlasti pokušavaju da se vrate svojim konfučijanskim korenima i time zamene napuštenu komunističku ideologiju, uspeh je krajnje neizvestan. Put skromnosti, vrline i harmonije se teško uklapa u procese modernizacije. Uprkos svim otporima i tradiciji, uticaj snažnih zapadnih vetrova je veoma jak. Glad za robom i novcem je u Kini danas isto toliko jaka koliko i u državama zapadne kulture. Moguće je i da će se Kinezi pre okupiti oko nacionalne ideje, nego oko konfučijanske.


[1] Ovog leta je izašla nova knjiga Danijela A. Bela pod naslovom „ The China Model”. Bel je kanadski profesor koji predaje filozofiju na univerzitetu u Pekingu. Ova knjiga je povod za tekst.

[2] I pre nove ere je bilo perioda u kojima je državni aparat biran kroz procese meritokratske selekcije, ali tek od VII veka to postaje ustaljena praksa. Konfučije je živeo u drugoj polovini VI i u prvoj polovini V veka pre nove ere, ali je njegov uticaj počeo da jača tek u II veku pre nove ere pod dinastijom Han.

Podeli ovo:

  • Štampanje
  • E-pošta
  • Tambler
  • Fejsbuk
  • Pocket
  • Linkedin
  • Reddit
  • Tviter

Like this:

Sviđa mi se Učitavanje...

Related

Objavljeno u Društvo, Medjunarodna ekonomija | 103 komentara

103 reagovanja

  1. na 29/03/2017 u 21:21 Д.А.Теодор

    Branislav J F Skrbic i drugi

    Tекст „Демократија и меритоктаратија“ јасно проблематизује и релативизује „идеалан поредак“ или „политички табу“ – демократију, али не са некаквог антидемократског, диктаторског и сличног гледишта, него са становишта функционалности.


  2. na 04/11/2016 u 19:21 Nebojša Katić

    За инг. Дејана – Кина је на Тјенанмену вероватно спречила хаос, грађански рат, а можда и распад државе. Интервенција државе је била груба, али су размере интервенције биле драматизоване и жестоко спиноване у западним медијима. Кина је спречила совјетски сценарио а потоњи догађаји, као и успех Кине који је уследио, дали су за право владајућим структурама. Режим је већ неколико пута тестиран и у Хонк Конгу, и за сада се држава добро снашла и није реаговала брутално. Претпостављам да ће власт, пре или касније, поново бити тестирана, а и да би евентуални већи економски пад могао довести до нових немира. Поновићу још једном да су социјалне разлике у Кини ушле у нездраву зону. Хвала на коментару.


  3. na 04/11/2016 u 17:15 Инжењер Дејан

    За господина Катића – Интересује ме Ваше виђење протеста на Тјенанмену и „око“ Тјенанмена (1989), које је Сјаопинг са својим сарадницима сурово угушио, као и последица тих дешавања.
    Не било ми замерено, читав бих уоквирио тадашњим контекстом; тачније кроз навођење кључних речи: Горбачовљеве реформе („гласност“ и „перестројка“), промене у Источној Европи, висока инфлација у Кини, непотизам.

    Руку на срце, непосредан повод за протесте против Денг Сјаопинга био је смрт Ху Јаобанга, који је на седници Политбироа почетком априла 1989. године доживео срчани удар, да би неколико дана касније преминуо. (Иронијом судбине, седница Политбироа је одржана баш поводом посете Горбачова Кини, да би Горбачов допутовао у званичну посету Пекингу баш у јеку протеста).

    Сјаопингове политичке и економске реформе доживеле су драматично успорење 1989. и 1990. Колико видим, према подацима ММФ-а, економски раст износио је 4,2 % и 3,9 %, респективно. https://en.wikipedia.org/wiki/Historical_GDP_of_China
    С друге стране, Запад је те 1989. увео Кини одређене политичке и економске санкције.

    Унапред хвала на коментару.


  4. na 16/01/2016 u 16:52 Немирни

    Господине Катићу, можда ће Вас занимати овај текст о економској политици Кине:

    http://www.nspm.rs/savremeni-svet/nove-mere-kineske-ekonomske-politike.html

    Верујем да ће Вам помоћи да и сами направите евалуацију тренутне кинеске политике.


  5. na 03/12/2015 u 14:03 grey owl

    @ Kum

    Brutalnost je ovde „opšte mesto“.

    Nedostaje plan i sistematičnost. Ustaše su bile elementarna nepogoda.
    Setimo se Karađorđevića.


  6. na 03/12/2015 u 13:51 Kum

    @ grey owl

    Ideoloski i kulturoloski jesu amateri,ali po brutalnosti sigurno ne.
    Setimo se ustasa.


  7. na 03/12/2015 u 10:52 grey owl

    Na Balkanu nema pravih fašista. To su sve amateri.


  8. na 03/12/2015 u 09:49 Bojan

    Ivane,
    nema ovde nikakve humoreske. Tvoji stavovi često pokrivaju širok opseg suprotnih ideja, a ljudi pokušavaju da razumeju. Valjda je smisao komunikacije u razumevanju, a ne u nabacivanju stavova. Obzirom da si vrlo čest u komentarisanju, prilično je logično i da se desi ovo tumačenje tvog lika i dela 🙂 .
    Antropologija je inače polazna tačka svega, jer bez poznavanja početka osuđeni smo na večito udaranje u hride. Dobra rešenja najčešće podrazumevaju rešavanje uzorka, a ne rešavanje posledica. Uzroci su obično na početku, a posledice na kraju.


  9. na 03/12/2015 u 08:51 Иван Н.

    Ово постаје хумореска о лику који је колективна зимска забава за доконе антрополошке аналитичаре.


  10. na 03/12/2015 u 08:13 Bojan

    @Nemirni
    Ivan nije desničar, ali obzirom na svoje saglasje sa kvaziliberalnim stavovima Radulovića i liberala uopšte, ume da kliza u desno.
    Fašizam i liberalizam su bračni drugovi. Liberalizam u čoveku mu daje osećaj više vrednosti (biti za slobodu je uzvišeno), a fašizam mu omogućava da kanališe osećaje niže vrednosti.
    Fašisti su vrlo liberalni u svom „dvorištu“. Liberali van svog „dvorišta“ imaju obično fašističke stavove prema onima koji ne razmišljaju kao oni, posebno prema grupama neistomišljenika (tada ne važi sloboda stupanja u odnose sa drugima prema sopstvenom izboru).
    Interesantno je kako su, sa navodnim napretkom svesti, ove dve pojave u sve većoj koheziji. Moj utisak je da je porast lošijeg dela čovekovog individualizam uzrok ove u suštini neprirodne pojave, mada je za mene ustvari pojam liberalizma neprirodan, jer je suštinski nemoguć.
    Naš Ivan teško da je fašista, pre bih rekao da ume da otkliza u desno iz nekih povremenih individualnih potreba.


  11. na 03/12/2015 u 06:34 Иван Н.

    Они којима је важније да артикулишу страначку опредељеност дискутанта пре саме теме о којој се разговара, несвесно потврђују да им је више стало до форме него до суштине.
    За истински разговор нису потребна никаква сврставања, већ искрени сусрети људи са различитим погледима не свет. Само из тих духовних сусрета рађа се смисао за трпељивост и вредновање туђег гледишта.Како то лепо Небојша примећује, угла гледања. Људи са племенитијом душом могу се бар разумети , ако не и споразумети.
    Нека строга правила за вођење дијалога, која иду до личних оредница дискутанта су сметње неусиљеном одвијању разговора.
    Мени је задовољство да је почело.
    Ево и господин Катић нас је упутио на његов текст од пре седам година.
    Који сам кратко прокоментарисао 2013 године.
    Хвала


  12. na 03/12/2015 u 00:14 Nebojša Katić

    Za kuma, inzaghija i ostale – Možda je bolje da se razmatranja vezana za Vebera i protestantsku etiku nastave na ovom tekstu https://nkatic.wordpress.com/2008/12/30/kriza-etike-i-etika-krize/. Hvala na komentarima.


  13. na 02/12/2015 u 22:45 Марко Бојковић

    @Kum – U vezi sa protestantskom etikom i duhom kapitalizma možda bi Vam bila zanimljiva i knjiga „Bekstvo od slobode“ od Eriha Froma; u knizi je, između ostalog, dat veoma lep prikaz psiholoških motiva i mehanizama koji leže u osnovi protestantske etike o kojoj je pisao Veber.


  14. na 02/12/2015 u 21:53 Kum

    @inzaghi

    Cini mi se da je poslednja recenica i citat Vebera u postu odgovor na Vase pitanje.
    Prosto kapitalizam se davno odvojio od asketskih nacela,medjutim ostala je oslobodjena glad za zlatom.A nezaposleni kum i ostali nisu odabrani u duhu kapitalizma.Ne znaci da ja to podrzavam(i ja sam kum),samo analiziram.
    Stalno sam imao sklonosti ka istoriji i sociologiji,pa stvari gledam kroz tu prizmu.


  15. na 02/12/2015 u 21:37 Kum

    @ Ivan N.
    Zaista Ivane,sta ste Vi?
    Radulovic je liberal,ako podrzavate te ideje valjda ste i Vi liberal.


  16. na 02/12/2015 u 21:18 inzaghi

    Kume,interesantno je sve to,ali kako se u ova moderna vremena uklapa plata neurohirurga sa zaradom nekakvog tenisera(poredi li Veber rad po znacaju i njegovu zaradu) ili profit nekakvog tajkuncica (opterecenog i jadnog,izmucenog drzavnim nametima) sa npr. nezaposlenim inzenjerom(moj kum je takav slucaj) iskreni pozdrav


  17. na 02/12/2015 u 20:59 inzaghi

    Jasno je da su oni (akademici,elita) najpametniji i najcestitiji (kada ste nabrojili sve one crtice,prvo sam na njih pomislio),a osramotili se zauvek.Strucnost i karakternost ne moraju biti sinonimi.Bez demokratije(ili njene iluzije) ovaj svet u raspadanju bi se sigurno raspao


  18. na 02/12/2015 u 20:24 Немирни

    Иван дефинитивно није десничар 😀 Ја бих га окарактерисао као класичара, мада некад нагиње помало на десно. Засигурно је филозоф. Искрено, не знам.

    Можда је то највећи проблем наше политике. Врло лако се сврставамо у таборе. Комунисти мрзе десничаре, десничари мрзе либерале, либерали мрзе фашисте а сви мрзе комунисте.
    Никако да схватимо да је за успех, али и за пуко преживљавање данас потребан прагматизам и пажљива реал-политика.


  19. na 02/12/2015 u 20:16 Kum

    @Ivan N.

    I ja verujem da jak individualizam ljudi sa zapada proizilazi iz religije.
    Svakako bih preporucio onom koga interesuju ove teme da procita „Protestansku etiku i duh kapitalizma“ od Vebera.Ovo izuzetno delo objasnjava vezu izmedju protestantizma,posebno kalvinizma,i nastanka i pocetne faze razvoja kapitalizma.Kasnije ojacanom kapitalizmu nije vise bila potrebna ideoloska protestanska potpora i on se razvijao svojim putem do danasnjih oblika.
    NIz protestanskih denominacija je proklamovao sticanje materijalnih dobara kao potvrdu Bozije milosti,istovremeno zahtevajuci sto manje koriscenje tih dobara za licno uzivanje.Ovo je imalo za posledicu akumulaciju kapitala i asketski i cestiti zivot vlasnika tog kapitala.
    Neka grubo citirana nacela kalvinizma su:Bog bira ljude za spasenje po sopstvenim kriterijumima,coveku nerazumljivim.Jedini poverenik coveku moze biti Bog.Covek se ne moze iskupiti niti spasiti dobrim delima,vec je odabran ili nije odabran.Potvrda da je odabran je coveku uspesnost u poslu kojim se bavi i moralan zivot.Rad je ustvari Boziji poziv coveku da bude Njegov pomocnik.(Otud u nemackom rec beruf a u engleskom calling-poziv za zanimanje).Iz toga dalje je proizaslo da su vrline ustvari vrline jer su coveku i zajednici korisne,jer protestanti su pozvani da stvaraju carstvo Bozije na zemlji.Ovde sledi:Vreme je novac,kredit je novac,novac ima oplodnu moc,nista vise ne doprinosi uspehu mlada coveka od tacnosti i pravednosti u njegovim poslovima…
    Ovo sve katolici su nazvali:“Auri sacre fames“(sveta glad za zlatom)
    Interesantno je da Kalvin prvi predlaze podelu vlasti na sudsku,izvrsnu i zakonodavnu.Kalvin u Zenevi uvodi kreditiranje kao razumnu meru u svrhu napretka.Naravno trazi se umerena kamata.To je prvi put da religija ne osudjuje vec podrzava davanje novca uz interes.Odbacuje se svestenstvo kao posrednik izmedju coveka i Boga.Manastiri se zatvaraju,post se odbacuje.Sve sto covek treba da radi je da radi,radi,radi i ispunjava 10 Bozijih zapovesti.
    Veber kaze da je ubrzo pocelo da se uvecava bogastvo protestanata i oni su dobili kastinski osecaj moci i odabranosti.Nacelo da covek mora slusati Boga vise nego bilo kog drugog coveka stvorilo je osnovnu pretpostavku individualizma.
    Vremenom oni ce potpuno odbaciti religiju jer odvaja ljude od svetovnih duznosti i rada.Za te nove narastaje Veber ce reci:“Ljudi od struke bez duha,ljudi od uzivanja bez srca“.


  20. na 02/12/2015 u 19:45 Иван Н.

    @inzaghi
    Gospodine zam za memorandum, ali šta to ima veze sa ovom raspravom?
    Ne mogu reći, da mi ne godi sujeti, ovo prozivanje i Vašom odrednicom desničar.
    Pre neki dan me neko prozva liberalom.
    Neko me okarakterisa svim i svačim izuzev fašistom.
    Verujte mi da tek sad ne znam ni sam sta sam, po vama.
    Zam za sigurno da sam slobodan čovek.


  21. na 02/12/2015 u 19:22 inzaghi

    Pa ,to je najveci problem vas desnicara,koliko god bili nekad i simpaticni,ideje su Vam opasne,lako skliznu u diktaturu (Vi,kao svestran covek,ne verujem da ne znate za memorandum SANU iz 80-ih)


  22. na 02/12/2015 u 19:13 Иван Н.

    @inzaghi
    Za Ivana N.-koliko bi tacaka programa zadovoljila meritorna institucija SANU;par njihovih memoranduma i da se mi polako pakujemo

    Ne razumem !?


  23. na 02/12/2015 u 18:57 inzaghi

    Za Ivana N.-koliko bi tacaka programa zadovoljila meritorna institucija SANU;par njihovih memoranduma i da se mi polako pakujemo


  24. na 02/12/2015 u 06:14 Иван Н.

    Gde je problem?
    U nama!
    Da li se upitamo, šta to mi hoćemo.
    Da li mi za naše htenje (ako ga uopšte imamo) kao individue, imama jasno izgrađen stav našeg bitka za sebe. Taj stav može biti onaj najosnovniji individualni proizizišao iz ljudckog prava ili pak onaj najširi definisn religioznom dogmom bilo koje religije.
    To je osnovni duhovni parametar za merenje sebe prema drugoma.
    To je zapad izgradio odlično. Gotovo svaki građanin zapada je izgradio tu predstavu svoga sopstva i ono funkcioniše stolećima. Podloga jeste bila religija, pretežno Katolicizam, kao varijanta, u njihovom slučaju Hrišćenstva. Iz njega su proizišli Kalvinizam, Protestantizam, Anglikizam i dosta drugih pravaca prožetih jakom komponentom građanskih sloboda.
    E to se ovde zbog nužno drugačijih istorijskih okolnosti nije dogodilo. Nije nam slobodna ljucka svest evoluirala ka sazrevanji svesti o čoveku kao meri svih ovozamaljskih vrednosti.
    Mi kroz istoriju našeg razvoja nismo imali ni jednog poznatog svetskog filosofa izuzev Petronijevića, a i on je pisao na nemačkom, govoreći da naš jezik nije pogodan za filosofski izražaj.
    Justin je napravio veliki pomak ali pojmovo u religiozno-filosofskoj sveri.
    U građanskoj filosofskoj doktrini nismo ništa uradili.
    Zato ovde ne može da se primi ona zapadna varijanta demokratije.
    Ona neminovno po automatizmu prelazi u partokratiju.Pod geslom: „Moj partijski kolega je meni podređen ja sam vođa partije i on mi je odgovoran za izvršanja mojih blistavih ideja.“
    Neminovno ovako načelo vladanja dovodi do despotizma i neuspeha.
    Ovo je portal je otvorena društvena mreža.Koliko primećijem pristup imaju svi sa ovog govornog područja i (Hvala Nebojša) ništa.
    Nemamo snage doći do prauzroka naših nevolja.
    Postavio sam, kao izazov ili eksperiment, 20 tačaka, gde je čovek stavljn u centar političkog života naše zajednice i za 24 časa ni jedne reakcije.
    Ovo je zaista poražavajuće. Ni jednog komentarčića.Ni jedne šale, tipa zašto ja nisam malo više privilegovan od komšije Sime itd.
    A raspravlja se naširoko i nadugačko od Amerike, Rusije, Kine, do malene Irske. O svemu i svačemu.Kafanski duh našeg mentaliteta je gotovo neuništiv. Znamo šta razmišlja Lavrov, Keri ali zato nas nije briga što komšije posrću. Oni su zli a ovi tamo daleko su dobri samo zato što ih ne vidimo.
    Stičem utisak da naša individualna svest o slobodi nije jasna ali tako užasno osećamo nepravdu a ne umemo da definišemo njene uzroke.

    Zaključak je, moramo čekati GODOA.

    Pozdrav

    ,


  25. na 02/12/2015 u 02:09 Nenad

    @ gosp. Branislav

    Demokracija je vladavina vecine(naroda).

    U SADu je inace zovu, s mrznjom, čoporatizam jer uvijek zavrsi u oligarhiji.
    Vas teren je veoma ogranicen a Srbija uopce neigra na tom terenu.
    Politicari u Srbiji trebaju da postuju za ono sto su se obavezali.

    Ponavljam,
    „To je sve znaci ta jedna ista matrica gde se trazi neki, ne znam ni kako bih to nazvao, vrhovni cuvar i sudija naroda ili ovozemaljski bog, koji bi trebao da nas povede u svetlu buducnost. A potrebno je samo jedno. Nebojsa, Brane, Andrej, Maki i Ivan neka izadju pred narod ponude program i neka narod bira. Kada izabere nekog, lepo ga ustolicimo i tu ga ceka birokratija sa kojom treba da sprovede narodnu volju u tom momentu. Kako je narod glasao tako neka mu i bude. .“

    Apsolutno ne. Vi ste pravi demokrata 🙂 Demokracija je opasna ideologija i u njoj nema nista dobro.

    „Sto se tice Nemirni, vidim da pikirate na Ameriku pa odmah da vam odgovorim. Ono sto je postigla Amerika postiglo je malo zemalja, zapravo niko osim mozda Engleske. Amerika je model kako se organizuje moderno demokratsko drustvo, snaga institucija, postovanje ustava i zakona i razvijenih trzista kapitala.“

    —Apsolutno nije istina. Vladavina prava neznaci demokracija.
    http://worldjusticeproject.org/what-rule-law
    Amerika nije osnovana kao demokracija. Oligarhije su ukrale vladavinu prava i stavili su je pod demokraciju. To je „moderna demokracija“.
    Ameriku nije izgradila demokracija, nju je izgradio anarho-kapitalizam.
    ———
    „Izvinite, ali ja nisam primetio da SAD namece resenja Kini i Rusiji, stavise Kina i Rusija se iz petnih zila upinju da se ukljuce u medjunardne organizacije pod vodjstvom SAD, npr WTO. “

    —Ne bilo mi tesko
    https://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/what_we_do_e.htm
    What we do
    The WTO is run by its member governments. All major decisions are made by the membership as a whole, either by ministers (who usually meet at least once every two years) or by their ambassadors or delegates (who meet regularly in Geneva).

    https://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/what_stand_for_e.htm
    What we stand for
    The WTO agreements are lengthy and complex because they are legal texts covering a wide range of activities. But a number of simple, fundamental principles run throughout all of these documents. These principles are the foundation of the multilateral trading system.

    —-Katastrofa.
    ————
    „Sto se tice americkog politickog sistema u njemu postoji apsolutna medjusobna kontrola tri grane vlasti i kao sto vidimo niko ne moze da radi sta hoce. A to je jako dobra stvar.“

    (https://www.youtube.com/watch?v=ibJfK1XfY8w)
    ——————-
    Omasili ste teren.


  26. na 01/12/2015 u 18:53 Немирни

    За Бранислава:

    Ово ће бити мој последњи одговор у дискусији са Вама. Потрудићу се да будем објективан, колико могу.

    “Ono sto je postigla Amerika postiglo je malo zemalja, zapravo niko osim mozda Engleske. Amerika je model kako se organizuje moderno demokratsko drustvo, snaga institucija, postovanje ustava i zakona i razvijenih trzista kapitala. “

    Америка, а нарочито Енглеска, једино могу бити модел како се развијају неоколонијалне империје, изграђене на фашистичком темељу пљачки, тлачења и уништавања целих цивилизација. Онолико злата, дијаманата и других ресурса, колико су те две земље опљачкале у историји, може се мерити само са Римом. Робовласнички систем какав је постојао на југу САД је велика срамота за ту земљу и такође је једна од полуга раног развоја Америке. Све данашње демократске земље могу захвалити својој колонијалној прошлости на раном развитку своје индустрије. Што је и услов за даљи развитак државе.

    Што се тиче “развијеног тржишта капитала“. Ако Ви мислите да су дијаманти, руде из Африке; нафта из Ирака и Либије; кафа из Јужне Америке све амерички капитал, онда благо Вама.

    “Izvinite, ali ja nisam primetio da SAD namece resenja Kini i Rusiji, stavise Kina i Rusija se iz petnih zila upinju da se ukljuce u medjunardne organizacije pod vodjstvom SAD, npr WTO.“

    Ево и наш Вођа се уби од хваљења тих организација. Зар не видите како нам је лепо под патронатом ММФ-а и Светске банке?! Ма Руси се убише од чекања да уђу у тај воз. Или Вам је промакло оснивање Евроазијске уније, ШОС-а, и Нове развојне банке БРИКС-а? Напротив, Кинези и Руси су давно одустали од уласка у тај брод који тоне и одлучили да направе своје алтернативе.

    Да не буде да сам непоштен према Вама, признаћу да су и САД и ВБ-ја државе за пример и да би Србија требало да пође њиховим ранима стопама. Дакле, прво што би требало да урадимо је повратак Косова и војна окупација целог Балкана. Затим ћемо да “покупујемо“, односно присвојимо све гране индустрије у региону ради експлоатације рудних и других богатстава. Након 50-ак година експлоатације ћемо да продајемо причу остатку света како смо ми заправо демократска и напредна земља у којој се поштују људска права. Затим ћемо да захтевамо поштовање људских права у другим земљама чији нам се ресурси свиђају, а у супротном ћемо слати војску ради “хуманитарне интервенције“.

    Даље можете и сами.


  27. na 01/12/2015 u 18:37 Kum

    @ Branislav J F Skrbic

    Postovani,
    Osetio sam potrebu da se umesam u raspravu.Vi poredite anglosaksonske zemlje i nas.Engleska je primer koji treba slediti.I ovde na blogu,kroz konstruktivnu diskusiju za par stotina godina dosegnucemo engleski mentalitet.A do tada…Prosto mi nemamo taj nacin razmisljanja,tako da nam ne odgovara ni njihov sistem.Bojim se da nam se taj sistem namece,upravo sa ciljem da ne funkcionise.
    Korisno bi bilo da vise proucite istoriju,tada bi Vam bilo dosta toga jasnije.
    Procitali ste o meritokratiji.Zasto ne definisati kriterijume za izbor meritokratske elite i ne krenuti tim putem,kad sa ovim dosadasnjim nismo imali srece?


  28. na 01/12/2015 u 18:07 Иван Н.

    @Branislav J F Skrbic
    Gospodine, Vi tražite od drugih ideje a sami ni jednu ne nudite, već pričate prežvakane zapadne propagandne foskule.
    Ni jednu reč o bilo kojem stavu ne izustiste a isti su proizišli iz deklaracije o ljuckim pravima.
    Ne primaćujete provaliju između univerzalnih prava i našeg jada.
    Ako tu nemate komentar uzalud je diskutovati.
    Ovo počinje da zamara.
    Pozdrav


  29. na 01/12/2015 u 17:34 Branislav J F Skrbic

    Ivane,

    manite se visokih ideala. Ako ne verujete meni procitajte pred nekim te tacke 80% ce samo odmahnuti rukom i reci, ko nama ne garantuje da cete biti isti kao i ovi kada dodjete na vlast ?

    Sto se tice Nemirni, vidim da pikirate na Ameriku pa odmah da vam odgovorim. Ono sto je postigla Amerika postiglo je malo zemalja, zapravo niko osim mozda Engleske. Amerika je model kako se organizuje moderno demokratsko drustvo, snaga institucija, postovanje ustava i zakona i razvijenih trzista kapitala. Kina i Rusija mogu samo da sanjaju o takvom sistemu, a put koji ih ceka ukoliko bi se odlucili da ga razvijaju je veoma dug. Vi sad stavljate primedbu zasto bi neko nekom nametao sistem.

    Izvinite, ali ja nisam primetio da SAD namece resenja Kini i Rusiji, stavise Kina i Rusija se iz petnih zila upinju da se ukljuce u medjunardne organizacije pod vodjstvom SAD, npr WTO. Kina i Rusija su kupovale americke obveznice, a ne obrnuto. Kinezi i Rusi imigriraju u SAD, a ne obrnuto.

    Sto se tice americkog politickog sistema u njemu postoji apsolutna medjusobna kontrola tri grane vlasti i kao sto vidimo niko ne moze da radi sta hoce. A to je jako dobra stvar.


  30. na 01/12/2015 u 16:30 Немирни

    Опет неко тврди да се не дају решења. Свако ко жели да их нађе, наћи ће их сам. Нека од понуђених су и на овом блогу. Ту су негде, у коментарима, текстовима. Само ваља све то прочитати…Ту за неке наступа проблем, јер читање је тако старомодно. А није ни у духу демократије.

    Тешко је изложити аргументе и решења када друга страна без истих тврди да је политички систем у Русији “ненормалан“ и критикује једнопартијски систем у Кини. По њима је боље када је двопартијски. Тада робови бар имају “избор“ ко ће да их води. Све док се њихови гласови не признају у Конгресу и Конгрес сам не изабере будућег председника. Уосталом, одакле некоме право да намеће било којој држави на свету какво уређење она мора да има? Нисмо ли сви различити? Шта је са толеранцијом, поштовањем људских права и државног суверенитета?

    Проблем са модерном демократијом је у недостатку ефикасности државе. Људи и партије које долазе на власт су обично глумци, шарлатани или пак психопате, али ретко кад државници. Они су ти који су једини у стању да изманипулишу јавност да гласа за њих. Добро, бар оних 40% који још увек гласају. Остали су одавно изгубили наду.

    Тако да, простог решења нема, нити је једно решење могуће употребити свуда. Ако је некоме до трагања, нека слободно узме неку од књига о државном уређењу и нека тражи, комбинује. Историја нас учи да је свака успешна цивилизација у прошлости имала јако вођство, најчешће централно. Наравно, ауторитет врховног владара се делегирао у удаљеним територијама на разне начине.

    Даћу Вам очигледан пример: Нацистичка Немачка, колико год отрован и рушилачки систем била, израсла је из сиромашне и разрушене земље у европску супер-силу тог времена. Да ли је Хитлерова Немачка била успешна држава? За једно кратко време сигурно јесте, и остала би успешна да Хитлер није био толики мегаломански лудак.

    Поздрав, расписах се ја.


  31. na 01/12/2015 u 15:56 Иван Н.

    Иван Н.
    @Branislav J F Skrbic
    20 теза за расправу:

    1)Наш коначни циљ је да направимо систем у ком влада ред, где су правила иста за све и који је јачи од сваког појединца. То није циљ политичких организација које већ деценију и по доказано урушавају систем, злоупотребљавајући наше поверење.

    2)Ми не верујемо у КОАЛИЦИЈЕ С ОНИМА КОЈИ СУ ИЗДАЛИ НАШЕ ПОВЕРЕЊЕ.

    3)Ми не верујемо људима који се, издавши наше поверење, нису покајали, извинили и повукли.

    4)Ми не верујемо људима који су без емпатије, саможиво и мирне савести уништили садашњост и будућност 7 милиона људи.

    5)Ми не верујемо људима за које не умемо да кажемо у шта верују.

    6)Ми не верујемо у КОАЛИЦИЈЕ ИЗ ПОГРЕШНИХ РАЗЛОГА.

    7)Наш стратешки циљ успостављање новог политичког система Србије је, долазак на власт. Само тако ћемо бити у прилици да уредимо систем. Ми планирамо дугорочно. Ми смо рационални, а наша решења су остварива и конкретна. Наш циљ није да пређемо цензус не бисмо ли са скупштинских трибина критиковали безвлашће. Ми не желимо да будемо вечита опозиција. Сигурно нећемо правити коалиције да бисмо прешли цензус.

    8)Ми не верујемо у КОАЛИЦИЈЕ ЗАСНОВАНЕ НА ПОЛИТИЦИ ПРОШЛОГ ДОБА.

    9)Ми смо политичка опција савременог доба, наша парадигма је парадигма крупних замисли, тимског рада, конкретних резултата, сталног учења и добра. Ми смо покрет обичних људи, остварених људи. Не верујемо у то да је политика елитни посао. Нама не треба политички колач. Ми смо своје колаче сами направили. Ми рачунамо на себе.

    10)Ми не верујемо у коалиције са орагнизацијама које не поштују ОСНОВНА ЉУДСКА ПРАВА.

    11)Ми не верујемо људима који нас продају у бесцење и не умеју да заштите наше интересе.

    12)Ми не верујемо људима који од закона праве интересне скаламерије.

    13)Ми не верујемо људима који тајно врше јавну власт.

    14)Ми не верујемо људима који мисле да су јачи од принципа, закона и независних институција.

    15)Ми не верујемо људима који грађане Србије држе за неспособне, глупе, лење и покорне.

    16)Ми не верујемо људима који не мере учинак сопствених одлука.

    17)Ми не верујемо у коалицију којој уређен СИСТЕМ није на првом месту.

    18)Ми не верујемо у ВОЂЕ, СПАСИОЦЕ И БАЈКЕ.

    19)А верујемо у ВЛАДАВИНУ ПРАВА и ЉУДСКА ПРАВА, у то да свако има право да гради сопствену срећу.

    21)А верујемо да је Србији потребан НОВ ПОЛИТИЧКИ СИСТЕМ у ком има места за различита гледишта и аргументовану дискусију.

    ПС.

    Теза бр,7 је одговор Вама у вези ваше констатације око цензуса!

    Поздрав


  32. na 01/12/2015 u 14:48 Branislav J F Skrbic

    Ne moze se samo kritikovati sistem, a da se ne daje resenja tj alternativa. Ja vas pitam sta bi bila alternativa demokratiji ? Povratak na jednopartijski sistem kao sto je Kina ili diktatura jednog coveka kao sto je Rusija ? Koliko mislite da je realno da jedna mala zemlja potpuno okruzena EU pokusa da napravi od sebe neku novu Kubu ili cak Sev. Koreju ?! To sto rade Kina i Rusija one to rade na svoju ruku jer mogu zato sto su to velike zemlje. I opet to nisu uredjena drustva i sto je najzanimljivije i one same traze nacin da se urede po zapadnom obrascu. Evo g. Katic je naveo primer iz te knjige kako Kinezi isprobavaju razne modele u nekim svojim provincijama, dok npr u Rusiji svi znaju da zive u nenormalnom sistemu, ali ne znaju kako da krenu da ga menjaju.


  33. na 01/12/2015 u 14:18 grey owl

    Napredujemo, razumljivo…

    Islandski seljaci i demokratija:


  34. na 01/12/2015 u 10:11 Иван Н.

    @grey owl
    Napreduješ.
    Postaješ razumljiv.
    Nastavi tako.


  35. na 01/12/2015 u 08:59 grey owl

    Što se tiče Putina i njegove politike, on radi upravo ono što većina jadnog naroda misli da treba. A to je katastrofalna politika. Kao i svuda, nju određuju interesi mafijaša.

    Formula demokratije je sprega ignorancije naroda i beskrupuloznosti političke klase i onih koje ona zastupa. To je isto i u Rusiji i Britaniji i Americi.

    A u Srbiji je zaista učinjen veliki pomak. U odnosu na 1996. imamo mnogo više TV kanala, apoteka i ostalih trovača. Niko više ne pišti i ne lupa u šerpe.

    Nema socijalizma, jer je „većina“ tako odlučila. Bilo je važno ispravljati krivu Drinu, prekopavati i obnavljati grobni fond. Tripovati nebeski, nepobedivi narod.

    Klovnovi se uspešno menjaju, iako glasa sve manje većine. Nije problem, u Americi glasa 25-30 % pacijenata. To je shvatio i Homer Simpson.


  36. na 01/12/2015 u 06:01 Иван Н.

    Branislav J F Skrbic
    Ja Vama gole činjenice Vi meni vaše kontradiktornosti.
    Pitate šta je alternativa?
    Pa ako pažljivo analizirate ono što sam ovde izlagao doćićete do zaljučka.
    Napregnite malo vijuge.
    Pitate:“Da li ste saglasni i dosledni pa bi pristali da Vucic ukine demokratiju i krene da vlada dokle hoce ili moze.“
    Pa to je upravo i urađeno!
    Kontrola medija (suptilna vrsta moderne duhovne batine) i da se jedan čovek pita za sve je totalna autokratija. Čuvena izjava premijera:“Ja neću“ apsolutizam zaogrnut egoizmom.
    Dalje pišete:“Mozda vi gresite, a mozda je i narod izdajnik naroda, mislim, ko zna.“
    Gde to ja grešim u tabelarnim podatcima svetske zrastvene organizacije.
    Ostavite vi narod ja sam deo tog naroda i dobro znam kako on diše.
    Ovaj narod mora da se prilagođava olujama da ga ne bi istorijski vetrovi zbrisali sa ovih prostora.
    Moderni pojam damokratije je užasna prevara gospodine, ili ti udica za naivne!
    Pozdrav


  37. na 01/12/2015 u 05:19 grey owl

    – „Znaci ja kao 7 godisnje dete pred kojim je citav zivot treba da razvijam ideje jednog starca koji je sa jednom nogom u grobu.“

    Svi mi (živi) smo jednom nogom u grobu. Stari je imao dobre ideje, ali to nije sprečilo pionire da postanu fašisti ili izdajnici. Tako je to kada ljudi dobiju „slobodu“. A Regan je bio sjajan glumac.

    – „Pogledajte npr sta radi Putin u Rusiji.“

    Putin radi tako, zato što ne ume ništa bolje. Mogao bi da se ugleda na kinesku vlast. A možda i ne može. Njegovi oligarsi su suviše bahata i nepouzdana stoka. Kao i balkanska.

    – „Nebojsa, Brane, Andrej, Maki i Ivan neka izadju pred narod ponude program i neka narod bira.“

    Extra. Evo, i ja ću… samo da smotam jednu… uff… nema gandže. Zemljo Srbijo…

    – „Ministar moze da smeni sefa policije u nekom gradu iako je ovaj policajac od karijere, ali ako ne radi kako treba bice smenjen. Ili recimo sudija koji tvrdi da je nezavisan.“

    Ministar će da postavi šefa koji će mu se čepiti, a onda će zajedno da dele plen.
    Ne postoji takva stvar, kao što je nezavisni sudija. Pravosuđe je cirkus.

    A premijera, ministre i sve ostale postavlja DB, uz konsultacije s bogovima.
    S demokratijom nikada nije dosadno. Tako je mafijašima mnogo lakše.


  38. na 30/11/2015 u 19:16 Branislav J F Skrbic

    Sta bi po vama bila alternativa demokratiji ? Da li ste saglasni i dosledni pa bi pristali da Vucic ukine demokratiju i krene da vlada dokle hoce ili moze. Ili pak niste skroz dosledni pa bi vam odgovaralo ukidanje demokratije ali samo ako je na vlasti vas miljenik ma ko to bio ?

    Ja verujem da vam Vucic ide na nerve, i da to je jedna nuspojava demokratije da morate pristati na volju vecine. Uostalom, ako vam Vucic ide na nerve mogu misliti kako vas je tek zivcirao Tadic, pa vidite taj Tadic je otisao. Gotovo. Nema ga. Zahvaljujuci demokratiji, a da je diktatura Tadic bi vladao i dalje.

    Razmislite i zasto vasa opcija ne moze da predje cenzus. Mozda vi gresite, a mozda je i narod izdajnik naroda, mislim, ko zna.


  39. na 30/11/2015 u 18:31 Иван Н.

    Branislav J F Skrbic
    Pišete:
    „Tako nesto je danas nezamislivo (šta?) i mislim da je svako ironisanje na tu temu neukusno.“
    Gde Vi vidite ironisanje?
    A ja gospodine ne pristajem na „demokratiju“ gde u porodičnom nasilju godišnje nastrada između 30 i 40 žena,
    Gde oko 9% ljudi živi u apsolutnom siromaštvu, gotovo dva miliona teško, a više od 320.000 starih nema penziju. Oko 20.000 ljudi ima samo jedan obrok dnevno zahvaljujući narodnim kuhinjama, a narodne kuhinje obezbeđuju po obrok dnevno i za 11.500 dece.
    Hvala Vam na takvoj demokratiji i vraćam ulaznicu za takav budući raj.

    PS.
    Ovo nije ironija sudbine paćenika već loše projektovanje budućnosti.
    Život ne možemo da predvidimo, ali možemo da ga trasiramo.

    Pozdrav


  40. na 30/11/2015 u 18:23 Немирни

    За Бранислава Шкрбића:

    Заиста је посебно искуство наићи на људе који и поред 15-то годишње друштвено-економске агоније, још увек верују у свемогућу демократију. Да не залазим сад у десетине “демократијом мотивисаних“ ратова којима нас је Запад (тек понекад и Русија) частио. Али не будите увређени, господине. Ви нисте сами.

    “Zato je predsednik Reagan i bio u pravu kad je rekao „people like freedom“. Takav koncept je dominantan na zapadu, a Srbija je trenutno na tom putu i prolazi kroz teskoce.“

    Људи напросто обожавају америчку слободу. Додуше, зависи од тога које људе питате…Када бисте питали премијера Србије, кладим се да би и Он признао да у Србији још увек нема истинске демократије. Бар не још увек, сачекајте бар док не освоји још који мандат. За две-три године живећемо много боље.

    “ Pogledajte npr sta radi Putin u Rusiji. On je i ono malo demokratije sto je bilo za vreme Jeljcina potpuno urnisao i sada poziva na narodno jedinstvo. Cinicno konstatuje da Rusiji nisu potrebne svadje, vec jedinstvo, a jedinstvo po njemu je da svi slusaju njega. “

    Бојим се да Ви, иако искрено верујете у демократију, заправо не знате шта демократија значи. То није изборни циркус препун заглупљивања и замајавања народа празним обећањима. То није право мањине да терорише већину разним апсурдним захтевима и наметањима општих (не)друштвених норми. Као што назив каже, демократија је “владавина народа“. Ако је воља већине народа у Русији да им Путин буде доживотни председник, тако ће и да буде. Ако је воља већине народа у Русији да се забране хомосексуалне промоције јер су увредљиве и штетне за децу, тако ће да буде.

    Мој савет Вам је да престанете да маштате о демократији. Она не постоји нигде, а најмање је има на Западу.


  41. na 30/11/2015 u 16:06 Иван Н.

    Zaposlenost, produktivnost, socijalna davanja.
    Ova tri problema me zaokupljaju u gotovo svim komentarima.
    Ko njih realno postavi kao svoju političku doktrinu neka vodi Srbiju.
    E na ovu temu gospodo otvorite diskusiji.
    Vi gospodine Katiću.
    Napravite jenu malu studiju onako jasno kako Vi to umete i zagolicajte maštu pratilaca bloga i on će dobiti konačno svoj potpun smisao.
    Za početak ovo je dovoljno.

    http://www.danas.rs/dodaci/biznis/sve_se_vrti_oko_poreza.27.html?news_id=312016
    Pozdrav


  42. na 30/11/2015 u 16:06 Branislav J F Skrbic

    Ja se apsolutno slazem da ekonomska situacija u Srbiji nije zadovoljavajuca, ali sto se tice demokratskih procesa neosporno je da smo napravili pomak. Mislim, kad se setim samo 1996 i odbijanje Milosevica da prizna rezultate izbora… Tako nesto je danas nezamislivo i mislim da je svako ironisanje na tu temu neukusno.


  43. na 30/11/2015 u 15:24 Иван Н.

    Branislav J F Skrbic
    „Nebojsa, Brane, Andrej, Maki i Ivan neka izadju pred narod ponude program i neka narod bira.“
    Pa gde gospodine mene nađoste da izlazim pred narod.
    Ja sam svestan svojih sposobnosti .
    Moji su kapaciteti da delujem lokalno i mislim globalno u dovoljno dugom periodu da ideja zaživi samo toliko i ništa više.
    Zaključujete:
    „Srbija je trenutno na tom putu (demokratije) i prolazi kroz teskoce. To su sve decije bolesti, a to ceka pre ili kasnije prakticno sve“.
    Gospodine ovo nisu dečije bolesti ovo je bolest na smrt, ako se pod hitno ne nađe izlaz iz zadnjeg kruga pokla.
    Ko to ne vidi, njemu je zalud i objašnjenje.


  44. na 30/11/2015 u 14:01 Nenad

    @Branislav

    „Nebojsa, Brane, Andrej, Maki i Ivan neka izadju pred narod ponude program i neka narod bira. Kada izabere nekog, lepo ga ustolicimo i tu ga ceka birokratija sa kojom treba da sprovede narodnu volju u tom momentu. Kako je narod glasao tako neka mu i bude. “

    Pa to nije tako.
    Pa Srbija nije demokratska drzava, ona funkcionira kao demokratska ali nije. Demokracija je zlo i na kraju donose nesrecu narodu.
    Drustvo i ekonomija nisu staticne nego dinamicne koje vuku nekom cilju.
    Vi ste preskocili glavnu stvar.
    Rusija je mozda i osnovana kao demokratska drzava, ja neznam, ali Srbija nije.


  45. na 30/11/2015 u 12:49 Nebojša Katić

    Za Branislava Škrbića – Ako ste Vi u pravu, pred Srbijom je sjajna budućnost. Bolje je da ste Vi u pravu no ja. Hvala na komentaru.


  46. na 30/11/2015 u 12:33 Branislav J F Skrbic

    Juce je bio dan pokojne Jugoslavije i ja se secam kada sam polagao zakletvu pionirsku 1979. kao poslednja generacija dok je Tito bio ziv, jedan deo te zakletve je glasio:“i da cu razvijati ideje za koje se borio drug Tito“. Znaci ja kao 7 godisnje dete pred kojim je citav zivot treba da razvijam ideje jednog starca koji je sa jednom nogom u grobu. A sta je sa mojim idejama ? Sta ako ja ne zelim da budem pionir ili komunista ? Sta ako sam anarhista, socijaldemokrata ili fasista ili verujem u konfucijanizam ? I na kraju krajeva Tito i partija su 35 godina zajedno, a onda jos 10 godina sama partija tukli i vukli narod da veruju u ideje koje nisu, kao sto vidimo, izdrzale test vremena. Zato je predsednik Reagan i bio u pravu kad je rekao „people like freedom“. Takav koncept je dominantan na zapadu, a Srbija je trenutno na tom putu i prolazi kroz teskoce. To su sve decije bolesti, a to ceka pre ili kasnije prakticno sve.

    Vi ste postovani gospodine Katicu rekli da je Mao pogresio, a sta ako sada pogresi i Ksi ? A pri tom oni svo vreme promovisu partiju kao vrhovnog arbitra zivota i ideja svih ljudi ! Pogledajte npr sta radi Putin u Rusiji. On je i ono malo demokratije sto je bilo za vreme Jeljcina potpuno urnisao i sada poziva na narodno jedinstvo. Cinicno konstatuje da Rusiji nisu potrebne svadje, vec jedinstvo, a jedinstvo po njemu je da svi slusaju njega.

    To je sve znaci ta jedna ista matrica gde se trazi neki, ne znam ni kako bih to nazvao, vrhovni cuvar i sudija naroda ili ovozemaljski bog, koji bi trebao da nas povede u svetlu buducnost. A potrebno je samo jedno. Nebojsa, Brane, Andrej, Maki i Ivan neka izadju pred narod ponude program i neka narod bira. Kada izabere nekog, lepo ga ustolicimo i tu ga ceka birokratija sa kojom treba da sprovede narodnu volju u tom momentu. Kako je narod glasao tako neka mu i bude.

    Ja ne gajim iluzije u svemoc birokratije koja bi po modernom shvatanju demokratske drzave bila neko ko precizno i efikasno izvrsava naredbe izvrsne demokratski izabrane vlasti. Ali nemojte zaboraviti da i ta birokratija u demokratiji nije nesmenjiva ili nezamenljiva. Ministar moze da smeni sefa policije u nekom gradu iako je ovaj policajac od karijere, ali ako ne radi kako treba bice smenjen. Ili recimo sudija koji tvrdi da je nezavisan. On je nezavisan kada deluje u okviru ustava i zakona, a ne nezavisan da niko ne sme da ga kontrolise ili smeni ili da radi sta hoce pa sutra da uvede sirijat.


  47. na 30/11/2015 u 11:50 Nebojša Katić

    Za Branislava Škrbića – Vaše razumevanje demokratije i odnosa političara i administracije je dosta slično odnosu koji danas postoji u Srbiji. Nevolja je, bar iz mog ugla, što ta simbioza daje loše rezultate.

    Kada je Kina u pitanju, po procenama zapadnih analitičara, nedemokratski kineski režim ima veću podršku nego što je imaju mnogi demokratski režimi. Ne čini se da su Kinezi nezadovoljni svojom vlašću, iako se to naravno može promeniti.

    Ako je reč o našem ministarstvu inostranih poslova, problem nije vezan za novac. Srpska i jugoslovenska diplomatija su pamtile mnogo bolje dane no što je to sada slučaj. Ni britanska diplomatija ne pliva u novcu, a plate su mnogo niže nego u privatnom sektoru (za kalibre kakve diplomatija regrutuje.) To ne smeta da se regrutuju kvalitetni kadrovi.

    Konačno, uticaj administracije na politiku je u mnogim razvijenim zemljama mnogo jači no što se Vama čini. Japan gotovo da ima identičan model kineskom, a britanska administracija je takođe veoma politički uticajna. (Bler je pokušao, i delom uspeo, ne samo da smanji uticaj stručne administracije, već je uspeo da kroz sistem delivery unit-a smanji i uticaj svojih ministara i vlast koncentriše u svom neposrednom okruženju. Pri tome, nije pitao Britance da li im se to dopada.) Konačno, obaveštajne službe svuda imaju ogroman, pa i presudan uticaj, a kao što znate, njih niko ne bira na izborima.

    Hvala na komentaru.


  48. na 30/11/2015 u 09:58 Branislav J F Skrbic

    Ne treba mesati drzavnu administraciju sa politickim funkcijama, bar nasa moderna zapadna drustva nisu tako ustrojena. Drzavna administracija i treba da je sastvaljena od profesionalaca koji lojalnost drzavi dokazuju godinama rada u sluzbi. Kvalitet administracije neke drzave jasno zavisi od snage drzave. Nesumnjivo da engleski Foreign Office moze da okupi vise strucnijih i bolje obrazovanih profesionalaca (i bolje placenih) od naseg daleko skromnijeg ministarstva spoljnih poslova. Zato je nerealno ocekivati da dometi srpske diplomatije budu kao dometi engleske bez obizra kako sposobnog coveka imali na celu ministarstva. Nosioci politicke vlasti tj izbornih funkcija u demokratiji to je nesto drugo. Ako malo bolje pogledate ne postoji kriterijum u pogledu recimo strucnosti za predsednika. Znaci ako narodu ne smeta da mu predsednik ima samo osnovnu skolu, tako ce i biti. Jer smisao demokratije i jeste da delegira pojedinacne zelje u politicare, a oni dalje koriste administraciju da vode drzavu. Administracija je tu da stoji na raspolaganju nosiocima vlasti koje mi biramo, a ne da kaze sta on tu meni komanduje, kad ja znam bolje. Administrativac tj. birokrata ne postoji van drzave. I on ostaje da radi kao strucno lice i bez obzira na smenu vlasti. Tu i jeste kljucna razlika izmedju Kine i Zapada jer Kinezi smatraju da birokratija treba i da vlada. Dakle da bi neko bio ministar spoljnih poslova treba da je bio birokrata u ministarstvu 25-30 godina, pa onda tek moze da udje u razmatranje za ministra, mada niko ne pita kineski narod da li on hoce da mu taj i taj bude ministar. Gospodin Katic je rekao da mediji oduzimaju puno vremena i energije politicarima. Da, upravo tako. Jer politicar i treba da je pod prismotrom medija, zatim javnosti koja ga bira i cije zelje sprovodi i biznisa cije interese treba da uklopi i pomiri. Za sve ostale tehnicke poslove koji treba da sprovedu odluku njemu na raspolaganju stoji administracija.


  49. na 25/10/2015 u 17:05 grey owl

    Izvinjavam se zbog duplog posta. Možda su se kompjuteri zbunili zbog vraćanja vremena. Mogli bi da vrate vreme i 10.000 godina, ljudi ne bi ništa primetili.

    Što se tiče narkomanije, mufljuzi nam obećavaju ukidanje uredbe 22-6 h. Bilo je i pred izbore 2012. Dobri su ovi vanredni izbori.


  50. na 25/10/2015 u 08:23 Žika

    Meritokratija uvažava ISKLJUČIVO projekte sa ekonomskom opravdanošću i procenom rizika zato što se na taj način blokiraju politički monopoli i diskrecije a dolazi do izražaja vrednovanje ljudskog kapitala i individualna (javna) odgovornost.
    Pametni političari, u Kini i normalom svetu, su uvideli da nemaju šta da traže u projektima izgradnje mostova,zgrada itd… jer ako (posle izgradnje ) most,zgrada itd… puca ili se sruši onda nema koga da tera na doživotnu robiju ili osudi na smrt.
    Mi smo radili na jednom projektu interno-eskternog povezivanja radnika sa težištem na stvaranju regionalnog (Balkanskog) centra (Niš-Priština-Skoplje je centar Balkana) za edukaciju,usavršavanje i ispitivanje kvaliteta određenih proizvoda i usluga ali je to stopirano jer ovde se ljudski kapital vrednuje samo u krugovima rodbinsko-partijskih dinastija ,za vreme predizborne kampanje (kroz podelu propagadnog materijala,crkavice od 2.000 dinara i paketića) i kroz narkomaniju i prostituciju preko turbo folk nacionalne službe za zapošljavanje.


  51. na 25/10/2015 u 05:27 Ivan N.

    Za Žiku,
    Drago mi je da ste u sveri real ekonomije i konkretno uviđate osnovne, proste, jednostavne probleme, koji tište običnog čoveka a koji nije ama baš ni za šta odgovoran osim što glasa ili većina ne glasa sluteći da ovaj put reformi nije i najbolje izabrani put.
    Pozdrav


  52. na 24/10/2015 u 22:16 grey owl

    http://www.bbc.com/news/world-asia-34615972


  53. na 24/10/2015 u 20:13 Žika

    Gospodine Ivane N

    Sve je to OK što kažete.Bela kuća se (nekada) snabdevala sa Pirotskim sirom sa Stare planine i mnogo.mnogo toga što može biti obuhvaćeno Projektima održivog razvoja.Međutim tu je veliki problem SISTEM u Srbiji koji se mora zasnivati na potpunom diskontinuitetu i novom temelju.Mi imamo oko 4 miliona naših građana u dijaspori koji su poznati po brzom i uspešnom uklapanju u korporativni sistem upravljanja a ovde kada dođu i pokušaju nešto da urade, završavaju sa velikim razočarenjem i bežanjem bez povratka.
    U Srbiji je politika najveći biznis a političari najisplativija profesija tako da je njima svaki Projekat (sa ekonomskom opravdanošću i procenom rizika) suvišan.Oni štampaju zakone kao propagandi materijal svesni da će ih primenjivati kako njima odgovara.
    Krajem 2008.godine razgovarao sam sa jednim bankarom (u stranoj državi) jer je preko te banke išao transfer novca od prodatih vagona.On se pohvalno izazio za naš uspeh u transformaciji fabrike i upitao: Jel se taj i taj (mislio je na ekonomskog direktora koji je u fabrici imao poseban status) još uvek nalazi u fabrici.Ja sam rekao DA i pitao zbog čega?On je odgovorio: Vama se više isplati da mu date 1 milion evra i da ga oterate iz fabrike u protivnom će vam uništiti fabriku a izgubićete i pare.Bio je u pravu.Sada se fabrika nalazi ped stečajem i likvidacijom.
    Gospodin Katić je u pravu kada kaže da se društvena energija troši na političke kampanje, na izbore koji bi se raspisivali svako malo a partokratija je otvorila prostor za demagoge, populiste i bezidejne šarlatane-reformatore čija bi vizija dosezala do ponedeljka, ili najduže do prvih izbora.


  54. na 24/10/2015 u 19:07 grey owl

    Feudalna demokratija:

    http://www.bbc.com/news/world-asia-34615972


  55. na 24/10/2015 u 18:02 Инжењер Дејан

    @ Vladimir Dž (21/10/2015, 08:35)

    Не замерите. Обавезе су ме спутале, па тек сада одговарам. Сместио сам одговор на форум:
    https://nkatic.wordpress.com/2015/02/20/obavestenje-za-posetioce-bloga-forum/#comment-10682


  56. na 24/10/2015 u 13:10 Ivan N.

    Привреда Србије прошле године била је у губитку од 1,1 милијарду евра, што је четири пута више него на крају 2013. године.
    Овај податак наводи се у извештају Агенције за привредне регистре који јавно још није објављен.


  57. na 24/10/2015 u 10:09 Ivan N.

    Gospodine Gavriloviću,
    Vaše viđenje privredne delatnosti bih proširio na oblast projekata održivog razvoja.
    Koje su prednosti ovakvih projekata?
    Mali rizici ulaganja
    Mali troškovi transporta, sirovina i proizvoda
    Sabilano lokalno tržište
    Lako upravljanje sistemom
    Lak prelazak sa jednog oblika proizvodnje na drugi. itd.
    Ne može me miko ubediti da pešterski mlečni proizvodi obrađeni po novim tehnološkim pravilima ne bi mogla konkurisati bilo kojem drigom velikom proizvođaču iz iste branše.
    Čudno je zaista, zašto se tom mikroekonomskom oblašću niko ne bavi u Srbiji, zašto se taj koncept mikrofinansiranja u Evropi i u svetu, jednostavno ne preslika i primeni?
    Projekti održivog razvoja pokazali bi svu prednost i za društvo koje bi mikrokreditiranjem omogućilo, pre svega u domenu zapošljavanja i razvoja preduzetništva na devastiranim područjima, da zadrže mlade i omoguće im bolji i perspektivniji život, što u krajnjoj liniji doprinosi ekonomskoj stabilnosti.
    Po ovom pitanju mi nemamo gotovo nikakvu zakonsku regulativu, kojom bi bilo omogućeno da se mikrokreditiranjem direktno bave mikrokreditne organizacije, prema principima i praksama usvojenim u EU.
    S druge strane, mikrofinansijski sektor u Evropi napreduje velikom brzinom poslednjih godina i ostvaruje značajne rezultate. Konkretno, tokom 2013 god. u EU je plasirano blizu 400.000 mikrokredita u ukupnom iznosu od € 1,5 milijardi, što je za 50% vise u odnosu na 2011 godinu.
    Napredak i doprinos je i u pogledu smanjenja nezaposlenosti i kreiranju novih radnih mesta, o čemu govore i statistički podaci, iz kojih se može izvući zaključak da se kreditiranjem jednog mikropreduzeća zapošljava nekoliko ljudi čime se doprinosi rastu poreskih prihoda.


  58. na 23/10/2015 u 21:46 Nebojša Katić

    Za Nemirnog – Problem sa naglom demokratizacijom u nerazvijenim državama nejakih demokratskih tradicija opisao sam indirektno u tekstu:

    „… društvena energija nije trošena na političke kampanje, na izbore koji bi se raspisivali svako malo, niti je politički sistem otvorio prostor za demagoge, populiste i bezidejne šarlatane-reformatore čija bi vizija dosezala do ponedeljka, ili najduže do prvih izbora.“

    Hvala na komentaru.


  59. na 23/10/2015 u 20:32 grey owl

    Mnogo puta sam rekao šta mislim. Pa i u zadnjem postu.

    Bogovi nemaju veze sa određenom teritorijom. Njima je demokratija potrebna, koliko je indijancu potreban televizor.


  60. na 23/10/2015 u 19:58 Nemirni

    Za grey owla:

    Dobro nam došli nazad 🙂

    Šta mislite o demokratiji? Ima li kod Bogova u SAD demokratije?

    Za Nebojšu Katića:

    Gospodine Katiću, uspeh Kine je zaista specifičan ali se ne razlikuje mnogo od uspeha drugih azijskih naroda. Jedina razlika između Kine i Japana ili Južne Koreje je: ovi prvi su izbegli da postanu američki vazali.

    Prema tome, demokratija je loš sistem ako se primeni na narod koji je nedavno bio u ratu sa susedima, a još je gori ako se primeni na narod bez ideje i vizije o budućnosti.

    Pozdrav.


  61. na 23/10/2015 u 13:32 Žika

    Hvala Ivan N

    Tačno je da PREOKRET ne može da dođe demokratskim putem u Srbiji jer demokratija ne stvara uslove za to.
    Evo i pokušaja uvođenja MERITOKRATIJE (2007/2008 godine) na primeru jedne fabrike.Kako se može preokrenuti situacija u fabrici tako se može uraditi i u ostalim oblastima,regionima i državi.Međutim došao sam u sukob sa partokratijom koja je (tada a i sada) uspešno funkcionisala kroz prevarantsko – pljačkaški trougao : Vlada – Sindikat – Menadžment pod kontrolom partokratskih stožera (upravnih odbora kompanije) koji su ,na kraju, otvoreno rekli da njima nisu u interesu nikakve uspešne transformacije jer je sve planirano za stečaj i LIKVIDACIJU.


  62. na 23/10/2015 u 07:41 Ivan N.

    Bravo Žiko !

    Za mene nov pojam ( Meritokratija ) i što je još važnije lepo si ga pojasnio.
    Niko ga nije osporio ili mu suštinu izmenio.
    U tom kontekstu ovakav način državnog uređenja bi nam u ovom trenutku sigurno više odgovarao nego ovaj „demokratski“.
    Ovaj pojam treba dalje razrađivati i adaptirati na naše trenutno stanje.
    Možda je to put kojim treba ići ?!
    Pozdrav


  63. na 22/10/2015 u 18:25 Žika

    Meritokratija je sistem UPRAVLJANJA koji nije vezan za ideologiju.Zasniva se na organizacijskoj strukturi – ustrojstvu države i ne zavisi samo od kadrovske problematike nego od reforme javne uprave -kompletne državne admnistracije sa težištem na uspostavljanju TERITORIJALNO-MESNOG principa nadležnosti i odgovornosti i Upravljanja ljudskim i prirodnim resursima sa težištem na vrednovanju LJUDSKOG KAPITALA.
    Za uvođenje takvog sistema u Srbiji je potreban REFERENDUM umesto Izbora za parlamentarnu demokratiju – partokratiju jer postoje uslovi: 2/3 većina građana ne izlazi na izbore i mi računamo na taj broj koji ujedno predstavlja OPŠTU SKUPŠTINU (u pasivi) koja kontroliše (na više načina) rad DRŽAVNOG SAVETA (najvišeg organa izvršne vlasti).
    Za implementaciju meritokratskog sistema je potrebno 2 godine (građani bi osetili poboljšanje već u prvim danima implementacije istog) i za to vreme je bokirano delovanje političkih partija i njihovih satelita.Posle toga je dozvoljeno njihovo delovanje ali nije moguć ovakav javašluk i rešavanje kadrovske,organizacijske i dr,problematike jer im SISTEM ne dozvoljava.
    http://l.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Frestruktura.org%2Fo-asocijaciji%2F&h=KAQEmUBcE&s=1


  64. na 22/10/2015 u 04:33 grey owl

    Bogovi primenjuju pesticide, a dobro dođe i genetski inženjering. Dešava se da ima loših sezona, pa i zrelo voće može da uhvati trulež. Poslužiće kao đubrivo.

    Problem sa demokratijom nastaje, kada nastane država. Kada se majmuni podele na robovlasnike i robove. Prirodno ishodište ovog cirkusa je monopol.

    Nije važno da li su novčanice zelene ili crvene.


  65. na 21/10/2015 u 17:22 Nebojša Katić

    Za Andreja – Već sam pominjao da Japan svoju administraciju bira rigoroznim testiranjem ogromnog broja odličnih kandidata. Bitanski državni službenici takođe prolaze dosta ozbiljne testove. Francuska ENA daje krem domaće administracije i politike i njihovi prijemni ispiti su verovatno najteži na svetu. U Singapuru proces selekcije i praćenja kadrova počinje još u školi. Ne znam ko u pomenutim zemljama pravi testove, kao što ne znam ni ko u Kini to radi, ali to nije najvažnije. U Kini je verovatno još važniji dril kroz koji kasnije prolaze izabrani. Ključno je da postoji sistem izbora kadrova, da se kandidati ne sakupljaju „na bućkalo“, i da se rad u državnoj administraciji smatra prestižnim. Gde god je uspostavljen ovakav sistem, on je dao rezultate.

    Demokratija i meritokratija mogu ići zajedno, kao što i demokratija i konfučijanstvo mogu ići zajedno. Nevolja sa zemljama poput Srbije je u tome što se meritokratija sistematski i legalno ubija, pod okriljem demokratije.

    Što se američke demokratije tiče, iako je sistem izvanredno postavljen, on se u modernoj praksi pretvara u farsu. Nije ovde problem veličina države, već karakter izbornog procesa. Da bi bili vidljivi, morate biti medijski vidljivi, a to košta. Novac mogu dati pre svega bogati, a oni novac daju „svojim“ kandidatima, pa građani biraju već izabrane. Gotovo 80% Amerikanaca ne zna kako se zove senator iz njihove države, a kada su kongresmeni u pitanju, situacija je još gora. I da je američka država tri puta manja, problem bi bio isti. Ovaj novi demokratski proces je doveo do globalne tiranije manjine. U SAD je došlo i do procesa urušavanja kvaliteta državne administracije. Naravno, ovo već izlazi iz okvira teme.

    Hvala na komentaru.


  66. na 21/10/2015 u 15:26 Andrej

    Demokratija i meritokratija

    Ne bih se ovog puta osvrtao na Kinu osim jednog pitanja. Ko administrira te testove kroz koje napreduju najbolji na svoje politicko-upravljacke polozaje? Neka univerzalna nadpamet, savet mudraca, ili opet neki politicari sa svim svojim manama i vrlinama? Ceo taj sistem moze vrlo lako da skrene, a zasto je u Kini uspeo je verovatno nama tesko dokucivo i nesto sto je svojstveno tom narodu. Tesko mogu da poverujem da bi se to moglo primeniti negde drugde…

    Razmisljao sam vise o naslovu bloga. Ja ne vidim zasto bi demokratija i meritokratija bili suprotstavljeni pojmovi. Zaboravljamo da je demokratija nastala i dizajnirana za drzave velicine gradova u kojima opet zene i robovi nisu imali pravo glasa. Prakticno, jedna sredina gde se svi znaju po imenu i gde biraju najvidjenije medju sebom na pozicije vlasti. Meni deluje prilicno transparentno i meritokratski. Osim ako je drustvo samo-destruktivno.

    Problem sa demokratijom nastaje kada se velicina drzave poveca. Ko od nas zaista zna za koga glasa i zasto? Partije su monopolizovale sistem i uvodjenjem cenzusa prakticno digle rampu prilicno visoko za ulazak novih igraca. Mi vidimo da se stalno isti igraci vrte u krug, ali malo ko uzrok vidi u sistemu. Primer Beograda – ko je glasao za Malog? Primer Novog Sada – ko je glasao za Vucevica? Srbija kao celina – ko zna da suvislo objasni zasto je glasao za Tomu Nikolica? Tu vidimo da demokratija definitivno ne sledi meritokratski kriterijum. Pa, pola danasnje vlade je sa sto kupljenim sto plagiranim akademskim zvanjima i koliko vidimo to obicnom narodu ne smeta i opet ce glasati za njih.

    Interesantan mi je USA izborni sistem – opet postaju aktuelni stranacki izbori i debate. Tamo ljudi na nivou drzava biraju ljude koje salju u Washingotn da u njihovo ime biraju predsednika (elektore). Kada je sistem pravljen drzave su imale mali broj stanovnika gde su opet vidjenije ljude znali po imenu, dok su vesti i informacije putovale sporo. Broj stanovnika narastao, informacije su svima dostupne, a sistem izdradja predsednike sve skromnijih kapaciteta… Lincoln vs. Obama? Jefferson vs. Bush? Znaci, nije samo kod nas… 🙂


  67. na 21/10/2015 u 10:05 Nebojša Katić

    Za Ivana K. – Žao mi je ako ste moje ćutanje razumeli kao ignorisanje Vašeg komentara. Meni je izgledalo da samo iznosite stav ne tražeći dijalog, tim pre što komentari nisu bili upućeni direktno meni. Meni ne izgleda da nešto nije u redu sa blogom, niti mi izgleda da se nešto čudno ili drugačije dešava sa blogom. Povremene digresije u odnosu na osnovnu temu su česte i logične. Nije možda loše imati u vidu da blog održavam sam, i da uprkos drugim obavezama, putovanjima i kretanju pokušavam da blog održim i odgovorim na sve pitanja čitalaca.

    Uzgred, ne radi drugima oni što ne želiš da drugi rade tebi, naučili smo iz Novog zaveta. Identičnu misao i etički princip je izrekao Konfučije koju stotinu godina pre Hrista.

    Hvala na komentaru.


  68. na 21/10/2015 u 09:13 Ivan K.

    Maki …. ocigledno je da u Kini znaju kako se pravi visemilenijumska drzava. https://nkatic.wordpress.com/2015/10/16/demokratija-i-meritokratija/#comment-10624

    Nebojša Katić. Preokret dolazi kada se na sceni pojavi samosvesna i posvećena elita, a taj trenutak je, meni se tako čini, u božijoj ruci. Kažem to zato, jer se taj trenutak ne može predvideti. On se ili dogodi, ili se nikada ne dogodi.
    https://nkatic.wordpress.com/2015/10/16/demokratija-i-meritokratija/#comment-10608

    Инжењер Дејан – Постоји још једна важна ствар, а то је повољан стицај историјских околности (илити историјска срећа).
    https://nkatic.wordpress.com/2015/10/16/demokratija-i-meritokratija/#comment-10632

    Да, историјске околности, као и географске. Масивност земље, мањак географске разуђености коју имамо у Европи, те релативна изолованост, омогућавају : већу стабилност, већу могућност развоја друштвеног континуитета, и већи степен отпорности на поремећаје као што су страни насртаји.

    Друге популације, изван Кине, имају мање прилика.

    И Кина је, како год рачунали, током своје историје била дуже подељена него уједињена. Тајпиншки устанак средином 19. века је био братоубилачки грађански рат у коме је, наводно, више Кинеза умрло због других Кинеза него што је било икупно жртава у Другом светском рату.

    Замислите да смо савременици тога, и шта би се међу нама о Кини говорило.


  69. na 21/10/2015 u 09:09 Ivan K.

    За Небојшу Катића – Засметала ми је атмосфера овде, ових дана, и мислим да имамо моћ да је побољшамо. Зашто ћутите на моја претходна два коментара? Ако ми нешто пребацујете, желео бих да знам шта је то. Цинизам или оштрину ми тешко можете замерити, јер су оне и Вас чиниле тешком особом кад сте били млад.
    Рекли сте и да вам је као студенту веома сметало одсуство комуникације с професорима. Е, па тако се и ја овде осећам у односу на ово ваше понашање. Радите мени оно што не желите да се ради вама.

    Да нешто заиста НИЈЕ у реду са блогом говори и следећа чињеница: Дође ли један коментар без везе с темом, без да садржи питање, и једва да је артикулисан, – Ви Катићу, живо реагујете, *ширећи* дијалог на ту *другу* тему. … о чему? … О зрелим и незрелим народима!

    Сугеришем да на ту тему напишете засебан чланак. Наравно, то сугеришем мање због резултата таквог чланка, а више да бисмо се отргли од грозне источноевропске навике да се суштинске ствари помињу „испод брка“, да се подноси различитост између декларисаног и стварног и све остале врсте нереда и несклада. Ваши чврсти и особени ставови о важним, судбинским темама зрелости и важности ауторитета свакако заслужују јасну, детаљну и истакнуту експозицију.

    Ако је то лош савет јер се ради о некој карлшмитовској метафизици, ја сам на то, засад, без одговора.


  70. na 21/10/2015 u 08:35 Vladimir Dž

    @Инжењер Дејан

    Nisam siguran da li ste mislili da sam bio ironičan, ali ja to nisam bio. Uistinu sam baš razmišljao da i ja postavim ono što ste Vi napisali, čak sam napisao i par rečenica pa sam odustao od svega. Kakva slučajnost, to je moje težište obraćanja.

    Nažalost film je starije produkcije i nisam našao bolju kopiju online, ovi starci što pričaju u filmu se teško razumeju. Inače su neki od njih svedoci tih zbivanja, to je možda najveća draž filma – ljudi koji su radili u finansijama Amerike i Britanije u to vreme.

    U suštini film govori o tome da je oduvek bila praksa bankarske industrije da se finansiraju obe strane rata, ne znajući ko će biti pobednik one tako smanjuju rizik od velikih gubitaka kad bi finansirale samo jednu stranu. Naravno ovo je samo “spin” za javnost, to je za sve one koji bi eventualno došli do saznanja da je Hitler bio stalno finansiran od strane anglo elite. Inače da, švajcarci su bili to što ste napisali.

    Možda je jedan od najvećih poznavaoca pravog obima saradnje Prof. Antony C. Sutton. U svojoj knjizi “Wall Street and the rise of Hitler” on detaljno izlaže sve finansijske aranžmane dve strane kao i ključne tehmologije i resurse koje su date nacistima bez koji ne bi mogli da vode rat – od IBM tehnologije … do Standard Oil komponenti koje se stavljaju u kerozin (bez njih bi inače Luftwaffe bila prizemljena).

    “The United States accidentally played an important role in the technical arming of Germany….” – Kilgore Committee.

    Slučajno? Malo morgen, dodao bi ja. Komotno mogu ovaj izmeštaj da uzmu kao matricu i da danas umesto Germany stave recimo ISIS.

    Svi se sećamo snimaka susreta britanskih zvaničnika sa nacistima za vreme Čembrlenove vlade. Istorija pamti da je britanski parlamanet bio raspolućen na one koji su obožavali naciste i one protiv, takav odnos snaga je bio i u britanskom društvu pa i šire evropskom. Po mnogim autorima bila je to puka slučajnost da je u britanskom parlamentu prevagu odnela Čerčilova struja u odnosu na one koji su podržavali Hitlera. I sam Čerčil nije bio ništa manji rasista od nacista.

    Toliko za sada o zrelim narodima. Izvinjavam sa na ovoj digresiji u odnosu na zadati tekst, možda je bolje da predjemo na forum.


  71. na 20/10/2015 u 23:22 Инжењер Дејан

    @ Vladimir Dž

    Моргентауов план (1944) је уистину предвиђао свођење Немачке на пољопривредну земљу.

    Нисам присталица теорија завере, већ само верујем логику (крупних) интереса. Чини се да нису без утемељења тврдње како је периферним земљама Европе намењена улога да се претежно баве пољопривредом, угоститељством, туризмом (и спортом).
    Истина, у другој половини ХХ века највећем броју земаља Азије наменили су судбину произвођача одеће и обуће – неке државе су избегле спремљену клопку и постале економски „тигрови“, док друге нису – остајући у клопци (о)средње развијености.

    *

    Нисам гледао докумеентарни филм који сте препоручили. Погледао сам само почетак. Да ли су швајцарске банке биле само „проточни бојлер“ за финансирање Хитлера са Запада?


  72. na 20/10/2015 u 22:43 Vladimir Dž

    Priznaću da mi ovo „zrele / nezrele nacije“ prilično smeta. Stavio sam Gosp Katiću ovaj put minus u koloni za minuse.

    Neću da komentarišem ovo ali me Inž Dejan iznenadio njegovom opservacijom vezanu za moguću poljoprivrednu posleratnu Nemačku jer sam upravo o tome razmišljao već neko vreme. Tako da ću samo ostaviti ovaj link da se ljudi bolje upoznaju kako su „zrele nacije“ lepo saradjivale pre, za vreme, i posle rata. Nek se upoznaju sa njihovom zrelošću. Produkcija filma je History Channel.


  73. na 20/10/2015 u 21:54 Инжењер Дејан

    За господина Катића – У више наврата сте се изјаснили о историчару Најлу Фергусону
    https://nkatic.wordpress.com/2015/02/20/obavestenje-za-posetioce-bloga-forum/#comment-10372

    Иако је проблематичне репутације, чини ми се да бар у вези једне ствари није рђаво промишљао. Потцртао је како је 1979. (а не 1989. година) представљала историјску прекретницу, из разлога што је те године Денг Сјаопинг (ус)поставио нови економски правац Кине посећујући САД, Маргарет Тачер дошла на власт и покренула либерализацију тржишта у Великој Британији, Совјетски Савез започео политику самодеструкције инвазијом на Авганистан, а исламско-шитска револуција окончана свргавањем шаха Резе Пахлавија и успостављањем Исламске Републике Иран (на челу са ајатолахом Рухолахом Хомеинијем).
    http://www.niallferguson.com/journalism/history/the-year-the-world-really-changed


  74. na 20/10/2015 u 21:34 Инжењер Дејан

    За господина Катића – Постоји још једна важна ствар, а то је повољан стицај историјских околности (илити историјска срећа). Крај Хладног рата (1989) је погодовао Кини у смислу да је убрзао њен економски успон. Истина, други би развој догађаја био да су тада „успели“ протести на Тјенанмену.

    *

    Када је у питању историјска срећа, да се вратим на Немачку.

    Док је рат трајао, Хенри Моргентау Јуниор (министар финансија САД 1934-1945) предложио је план кажњавања, тзв. Моргентауов план (1944), тако што би индустрија Рурске области била значајно ослабљена, док би немачка тешка индустрија, уопште, била потпуно девастирана. Немачка је требало да постане претежно пољопривредна земља, са спорадичном лаком индустријом. Парадоксално, западнонемачку индустрију спасли су Британци који су сматрали да би њена девастација значила узлет француске индустрије, али и „спуштање гвоздене завесе“, што је дефинитивно допринело промени планова западних Савезника.

    На конференцији у Лондону (фебруара 1953. године), Западној Немачкој, као наследнику нацистичке Немачке, отписано је више од 50 % спољног дуга (остатак је репрограмиран), да би се њен послератни успех чврсто ослањао на акумулираном техничко-технолошком и индустријском знању.

    Неки економисти помињу још један фактор – (западно)немачка нација са пољопривредом и лаком индустријом не би могла да се прехрани.


  75. na 20/10/2015 u 21:09 Nebojša Katić

    За Марка Бојковића – Вајмарска Немачка је бојим се лош пример за илустрацију незрелости друштва. Немачкој су наметнути неподношљиви услови мира, на то се надовезала Велика депресија и створена је запаљива смеса која је довела до успона Хитлера. Како што је инг. Дејан приметио, ни успон Хитлера није ишао тако глатко и тако брзо како се често мисли. Постоје периоди у историји народа када их историја гази, без обзира на њихову зрелост. Постоје и периоди када и зреле нације праве огромне грешке, али је кључно какве закључке изводе из грешака и којом брзином их исправљају. Коначно, када је о Немцима реч, запитајмо се – како је нација која је изгубила један велики рат, а у другом је била потпуно сатрана, успела да се подигне и поново постане најјача економска сила Европе? Хвала на коментару.


  76. na 20/10/2015 u 19:55 Инжењер Дејан

    За господина Бојковића – Неки обриси одговора на Ваше питање леже у својевременом одговору г. Катића
    https://nkatic.wordpress.com/2014/01/12/istorijski-revizionizam-i-duga-senka-frica-fisera/#comment-8407
    на питање (са широким уводом) које сам му поставио.

    ***

    Немци су током Вајмарске републике преживели неколико криза, а на изборима су распоређивали гласове на све стране.

    *

    Адолф Хитлер са својом Националсоцијалистичком немачком партијом (нем. Nationalsocialistische Deutsche Arbeiterpartei) никада није освојио апсолутну већину на изборима у Немачкој. Наиме, на изборима у новембру 1932. ова партија је освојила 33,1 % гласова, 30. јануара 1933. године Хитлер је постао канцелар Немачке формирајући мањинску владу. Уследила је представа са паљењем Рајхстага 27. фебруара 1933. године и последичан раст популарности нациста који су на изборима 5. марта 1933. године освојили 43,9 % гласова илити 44,5 % места у Рајхстагу. Коалиција са Немачком националном народном партијом (нем. Deutschnationale Volkspartei) Франца фон Папена, која је освојила 8,0 % гласова, обезбедила је Хитлеру натегнуту али довољну већину (влада је у први мах имала подршку 340 од 647 парламентараца).

    ***

    Не било ми замерено што сам се укључио, иако питање није адресирано мени.


  77. na 20/10/2015 u 19:13 Марко Бојковић

    За Небојшу Катића – Поново сам, пажљиво, прочитао ваша два текста на које сте ме упутили, али ми је нажалост и даље остало нејасно у којој је то фази, адолесцентској или зрелој, по вашем мишљењу, био немачки народ у Вајмарској Немачкој, почетком тридесетих година?

    (https://www.youtube.com/watch?v=29Mg6Gfh9Co)


  78. na 20/10/2015 u 10:53 grey owl

    „Mozda se treba pomiriti s tim da ce uvek ce biti promena odnosa moci, posledicnih promena granica, mozda je jedino smisleno samo sacuvati glavu i kapital pri takvim promenama.“ (Maki)

    Ovo ima smisla. Možda je to razlog što pripadnici nezrelih, pokušavaju da se domognu teritorija na kojima žive zreli.

    A ultimativno rešenje je, da bogovi sprže nezrele. Na red će doći i pripadnici zrelih. Sve je u njihovim rukama.


  79. na 19/10/2015 u 23:31 Nebojša Katić

    Za Monka – Mandarinski sistem je naziv za kineski meritokratski sistem koji je vladao do početka XX veka. Mislim da se taj termin više ne koristi za novu meritokratiju u Kini. Uzgred, u Britaniji se elitni državni činovnici (npr. stalni sekretari) često nazivaju mandarinima, jer se oni smatraju meritokratskom elitom. Hvala na komentaru.


  80. na 19/10/2015 u 22:32 Monk

    Ne bih želeo da svojim pitanjem utičem na smanjenje kvaliteta diskusije koja se vodi na Vasem blogu, ali … ne mogu da odolim! 🙂
    Naime, da li se meritokratija može nazvati i drugim terminom – mandarinski sistem?
    Unapred hvala.


  81. na 19/10/2015 u 17:34 Maki

    Nebojsa, ocigledno je da u Kini znaju kako se pravi visemilenijumska drzava. U ranijim komentarima na ovom sajtu je navedena i jedna zrtva takve politike, naime slabljenje velike kineske flote u cilju ucvrscivanja politickog jedinstva zemlje. Kinezi vec milenijumima demonstriraju svoju postojanost nama ostalima koji svakih 100 godina pocinjemo sve iznova, uz neizbezne ratove, revolucije i diskontinuitet u akumulaciji kapitala na koji se svi tako cesto zalimo. Moje je pitanje, ako je visemilenijumski kontinuitet vlasti uslov kontinuiteta i samog razvoja, zasto kinezi nisu najrazvijeniji i u svim ostalim oblastima zivota, npr u inovaciji? Mozda su promene granica, promene odnosa snaga i promene granica nuzna stvar u razvoju, kao crta fleksibinosti. Mozda je ta kineska postojanost u stvari najveca slabost Kine? Mozda se treba pomiriti s tim da ce uvek ce biti promena odnosa moci, posledicnih promena granica, mozda je jedino smisleno samo sacuvati glavu i kapital pri takvim promenama. Hvala.


  82. na 19/10/2015 u 15:38 Nebojša Katić

    За Марка Бојковића – Нећу правити пун инвентар, али бивши југословенски народи, са изузетком Словенаца, су још у адолесцентској фази. Од осталих источних народа, можда су само Чеси постигли зрелост какву има већина западних народа. Зашто је то тако, сложено је и контроверзно питање. Иако није строго везано за тему, можда није лоше прочитати јој једном текст који је састављен од цитата Досотојевског https://nkatic.wordpress.com/2014/01/31/dvadest-prvi-vek-ocima-dostojevskog-1/, као и текст о К. Шмиту https://nkatic.wordpress.com/2014/01/31/dvadest-prvi-vek-ocima-dostojevskog-1/. Хвала на коментару.

    https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/


  83. na 19/10/2015 u 12:19 Dušan

    U poslednjoj rečenici teksta sadržan je univerzum pre Big Bang-a, tj. klica onog što bi mi zvali WW III.


  84. na 19/10/2015 u 11:43 Марко Бојковић

    „Bojim se da nezrele narode demokratija još više unazađuje.“

    Господине Катићу, можете ли навести које од европских народа сматрате зрелим, а које незрелим? Унапред се захваљујем на одговору.


  85. na 18/10/2015 u 21:16 Nebojša Katić

    За Александар Б. – Јапан сам у веома позитивном контексту помињао у својим текстовима, али нисам писао текст који је посвећен искључиво Јапану. Јапан је изузетна земља и имам слабост према Јапану која можда угрожава моју објективност. Размислићу у сваком случају, јер Јапан јесте изузетно занимљива тема. Хвала на коментару.


  86. na 18/10/2015 u 21:09 Nebojša Katić

    За инг. Дејана – Мислио сам да напишем текст о историјату и доктрини конфучијанства, али мислим да нема потребе. Постоји богата литература, па кога тема интересује, може консултовати литературу.

    Индија није на мојој топ листи успешних модела. Немам симпатија за толерисање страшног сиромаштва, немам симпатија за кастински систем, лошу инфраструктуру итд.. У Индији постоје привредни сегменти и компаније које су на светском врху, али то није последица успешног развојног модела, већ је пре свега последица потенцијала огромне државе – само логика великих бројева. Хвала на коментару.


  87. na 18/10/2015 u 20:21 Александар Б.

    Господине Катићу, текстови о Кини су изванредни и веома лепо објашњавају тајну кинеског успеха. Такође, у неким ранијим колумнама говорили сте и о Јужној Кореји. Волео бих да знам планирате ли да се, у некој од наредних колумни, позабавите мало више Јапаном?
    Острвска земља, са веома компликованим односима са готово свим суседима и притом, тешко разрушена у Другом светском рату, успела је да се подигне и постане једна од водећих индустријских сила света. Такође, суседне земље је сустижу и престижу (нпр. Кина). Због овога, и још пуно тога другог, мислим да би и то била врло занимљива прича.
    Срдачан поздрав


  88. na 18/10/2015 u 20:05 Марко Бојковић

    „Kakvi smo, to sami najbolje znamo, i malo čime se možemo pohvaliti. Bojim se da nezrele narode demokratija još više unazađuje.“

    (https://www.youtube.com/watch?v=3CIBi8_TA7c)


  89. na 18/10/2015 u 19:02 Инжењер Дејан

    За господина Катића – Имам за сада два питања која изискују телеграфске одговоре.

    Да ли овим чланком (привремено) заокружујете причу о Кини? Или ускоро планирате још један наставак.

    Да ли, којим случајем, планирате да пишете чланак-два о Индији?


  90. na 18/10/2015 u 17:15 Ivan N.

    Nebojša Katić
    Za Nostradurusa – Kakvi smo, to sami najbolje znamo, i malo čime se možemo pohvaliti. Bojim se da nezrele narode demokratija još više unazađuje. Preokret nikada ne dolazi demokratskim putem, jer demokratija ne stvara uslove za to. Preokret dolazi kada se na sceni pojavi samosvesna i posvećena elita, a taj trenutak je, meni se tako čini, u božijoj ruci. Kažem to zato, jer se taj trenutak ne može predvideti. On se ili dogodi, ili se nikada ne dogodi. Hvala na komentaru.
    Odlično,duboko zapažanje! Gotovo metafizično.Shvatanje sadašnjosti izmiče zdravom razumu. Krajnje zabrinjava osećaj nemoć kolektivnog uma da stvari pokrene sa mrtve tačke, iako se omča neumoljivo steže svima oko vrata.
    Pomogao bi Bog ali nema kome.
    Rečeno je: “ Ti delaj, a Bog će pripomoći“.


  91. na 18/10/2015 u 17:13 grey owl

    Bogovi vole samo zrelo voće. To je predvidljivo.

    Tipujem na nacionalizam. Nema veće stoke od civilizovane.


  92. na 18/10/2015 u 06:55 Ivan K.

    У чланку стоји:

    Radikalna reforma ekonomskog sistema nije bila praćena i reformom političkog sistema. …..
    Kako se politički sistem nije menjao, ……

    Реформе политичког система Кине су постојале током реформе економског система, и биле су знатне. Многе од њених елемената сте сами навели у наставку текста. Оне су биле веће него у било којој земљи Запада у истом периоду. У упоређењу са политичким променама у Источној Европи, кинеске су дугорочније: трају континуирано, са тестовима, који су припреме за реформе у будућности.
    На предвидљиву примедбу да су те политичке промене много мање опсежне од економских, може се одговорити питањем:
    – Шта је основ сумње да би _требало_ да буду веће?

    ….

    Уопште, што више човек размишља о овој теми, то више види да је сугерисање потребе политичких промена у Кини део пропаганде, и, отприлике, стопроцентно залуђивање.

    Мени је бизаран цео дискурс о демократији.

    Кина има развијен плурализам. Американац који је професор политикологије на кинеском универзитету каже да за десет година на том месту никад није био цензурисан око тога шта ће рећи. (https://www.youtube.com/watch?v=ot9vuqYwWGo , око 50ог минута мислим)

    Прича о цензури интернета је по њему безвезе, да је њу ефикасно спровести НЕмогуће.

    Америчко-кинески бизнисмен Ерик Ли каже да обични Кинез има у животу више слобода од обичног Американца. (https://www.youtube.com/watch?v=u2JUHnrb14U око 20ог минута)

    Кина гура свој плурализам. Шта би некоме требала та мистична демократија?

    Да ли би тема демократије уопште била у оптицају без неоколонијанизма? Мислим да НЕ би, и требамо се понашати одговарајуће тој чињеници.


  93. na 18/10/2015 u 06:37 Ivan K.

    Ivan na 17/10/2015 Svaka civilizacija se zasniva na svesnom odricanju pojedinaca od praktikovanja sopstvene individualne volje. Neki narodi imaju veći stepen poštovanja autoriteta u svom kolektivnom nesvesnom pa lakše prihvataju tu stegu cilvilizacije. ….. Nezreli narodi očekuju od civilizacije neki veliki materijalni dobitak, što je u potpunoj suprotnosti od suštine civilizacije koja je u biti teror nad pojedincom.

    У првој реченици има истине (отприлике колико се може сабити у оквиру једне реченице), и ради се о великој, дубокој истини. Свесно одрицање од практиковања сопствене индивидуалне воље је управо чин који искључује могућност терора над тобом, јер ко је тaj koji je застрашен, кад се особа одрекла себе? Зато ми је тешко схватити, прихватити другу реченицу у цитату.

    Умерена дигресија:

    Има један приступ, где човек каже: Мука наша је велика! Хоћу да живимо Добар Живот! Видим, сасвим је очигледно, да је за Добар Живот неопходна *цивилизација*. Зато ћу уложити најбоље своје ресурсе на скупљање знања о цивилизацијама мудрих народа света, и затим нећу штедети жртве да се код нас успостави најбоља могућа цивилизација.

    Има и други приступ, који говори овако: Мука наша је велика, и она је сасвим маргинална. Довољно је погледати око себе да би се то схватило. Важни су, да се тако изразим, идеали. Надам се да ћу им бити посвећен. Па шта буде, бу … Достигнућа цивилизације? Лепе су те цивилизације о којима чујем и гледам, и, сва та запажања и утисци ме остављају с много питања. Друштвене теорије ми звуче мање као аутентично знање а више као враџбине. …. Надам се да ћу се понашати како сам рекао, па шта буде, буде.


  94. na 17/10/2015 u 23:02 Nebojša Katić

    Za Nostradurusa – Kakvi smo, to sami najbolje znamo, i malo čime se možemo pohvaliti. Bojim se da nezrele narode demokratija još više unazađuje. Preokret nikada ne dolazi demokratskim putem, jer demokratija ne stvara uslove za to. Preokret dolazi kada se na sceni pojavi samosvesna i posvećena elita, a taj trenutak je, meni se tako čini, u božijoj ruci. Kažem to zato, jer se taj trenutak ne može predvideti. On se ili dogodi, ili se nikada ne dogodi. Hvala na komentaru.


  95. na 17/10/2015 u 20:05 Nostradurus Zagrebački

    Poštovani g. Katić, da li bi se iz vašeg teksta moglo zaključiti da nije problem ni demokracija niti partitokracija, ako imaš pravi narod? Osobno sam došao do zaključka da bi mi (svatko u svojoj državi) sve mogli i uspjeli samo da sa smo bolji narod. Teško je od loših komponeti napraviti dobar krajnji rezultat.


  96. na 17/10/2015 u 15:29 Ivan

    Svaka civilizacija se zasniva na svesnom odricanju pojedinaca od praktikovanja sopstvene individualne volje. Neki narodi imaju veći stepen poštovanja autoriteta u svom kolektivnom nesvesnom pa lakše prihvataju tu stegu cilvilizacije. To su oni koji su uspešniji, koji gospodare drugima. Po pravilu su to narodi koji imaju povećan stepen asketizma u svom karakteru, koji ne zahtevaju veoma veliku kompenzaciju za svoju disciplinu i odricanje. Srbi se, kao ni narodi koji žive u našem susedstvu, ne kvalifikuju u tu grupu, mada se i tu prepoznaju oni koji su uspešniji i koji bolje podnose „teror“ civilizacije. O toj „nelagodi“ je pisao Sigmund Frojd. Sveti Pavle u jednoj od poslanica direktno povezuje stradanje Jevreja sa njihovom „jogunastom“ prirodom. Drugim rečima oni koji nemaju veliki stepen samodiscipline, postaju sluge onima koji imaju. Najjednostavnije rečeno, civilizovan život zahteva od pojedinaca da se dobrovoljno odreknu velikog dela svoje udobnosti. Nezreli narodi očekuju od civilizacije neki veliki materijalni dobitak, što je u potpunoj suprotnosti od suštine civilizacije koja je u biti teror nad pojedincom. Veoma dobro shvatanje cilvilizacije je imao francuski filozof Žan Žak Ruso. Otuda njegova glorifikacija „plemenitog primitivca“.

    Svaka civilizacija je specifičan kreativni kolektivni napor kojim neka grupa ljudi u sasvim konkretnim uslovima rešava neki veliki problem. Kada se pojavi neki novi veliki problem koji dotična civilizacija ne može da reši, ona nestaje. Ali Kineska civilizacija je pokazala neuporedivu otpornost prema velikim istorijskim izazovima, što ne znači da je uvek bila 100% uspešna i da nije imala padove. Sve druge civilizacije su kraće trajale i pokazale su manju žilavost. U vezi problematike civilizacija pogledati dela engleskog istoričara Arnolda Josepha Toynbee-a. Posebno će kratak biti životni vek industrijske civilizacije, po tome će se ona pokazati ne kao najnaprednija nego upravo kao najneuspešnija.


  97. na 17/10/2015 u 14:27 Vladimir Dž

    Kao i svemu drugom, tako i o ovoj temi volim da znam neku predistoriju. Lepo je znati o religijama i običajima ljudi, ali malo toga se zna i govori šta je to uticalo da postanu baš takve.

    Pre dosta vremena sam naleteo na jednu interesantnu knjigu gde autor deli celokupnu ljudsku vrstu na osnovu hrane koju su jeli tokom svoje evolucije. Ne mogu da se setim autora niti naziva knjige tako da me izvinite na slobodnoj interpretaciji.

    Uglavnom on nas deli na tri osnovne grupe „Narodi žita, narodi kukuruza i narodi pirinča“. Prvoj grupi pripadaju evropljani i muslimani, drugoj narodi amerike i trećoj srednjeg i dalekog istoka. On piše o tome kako je hrana koju su jeli ti narodi uticala da se oblikuju prvobitne religije a potom i kultura i njihova istorija.

    On se bavi ishranom tih naroda i piše o tome kako je hrana koju su jeli evropljani bila najteža za probavu i puna štetnih materija. Teška stomačna probava, kad su recimo žitarice u pitanju, ima kao posledicu stvaranja opšte nervoze pa i agresije kod ljudi. Malo detaljnije o ovome možete dobiti odgovor od svakog doktora. Valjalo bi probati kao test da jedno vreme jedete samo beli hleb uveče pred spavanje, recimo par nedelja, a potom da to ponovite sa pirinčem istog obima. Da čisto probate kako hrana utiče na Vaš san i duh.

    Ovakva ishrana je opet rezultirala da su grupe koje su temeljile svoju ishranu na „težoj hrani“ bile dosta agresivnije pa su takvu i religiju i istoriju potom imali. O većoj agresivnosti evropljana i njihovim osvajanjima ne treba trošiti puno reči ovde. „Najlakšu hranu“ su imali azijski narodi, gde je pirinač domirao, te im je i istorija tako oblikovana. Nešto između su narodi amerike.

    Učenje Konfučija i budizam jeste nastao kao rezultat ishrane ljudi iz Azije. Poznato je u istoriji da su kinezi vekovima bili mnogobrojniji i tehnološki napredniji od svih drugih te su mogli da „pokore ceo svet“ više puta. Međutim oni ti nisu uradili. Zašto?

    Pa odgovor je u njihovoj miroljubivoj religiji koja nije stavljala težište na osvajanju i asimilaciji drugih već na „opštoj rasplodnji naroda“. Za „opštu rasplodnju naroda“ je opet najbitniji mir i spokojstvo naroda, to jest stres je najveći prirodni neprijatelj tom procesu. Ovu stavku su tokom istorije preuzeli njihove komšije muslimani pa su muškarcima limitirali rad. U napornom radu su našli element koji izaziva stres a potom i nemogućnost obavljanja „porodičnih obaveza“.

    Ako se nekim vrstama majmuna promeni boja testisa zbog stresa i više nisu u stanju da se pare, onda su stari mudraci to uneli u svoja učenja. Jednom rečju azijska učenja su posmatranje i učenje iz prirode.

    Uspeo sam da nadjem ovaj link koji u velikoj meri sumira ono što „neznani autor“ piše u svojoj klnjizi:

    http://wholehealthsource.blogspot.rs/2008/07/grains-and-human-evolution.html

    Takođe bi preporučio i ovaj ruski dokumentarni film koji govori koliko i voda ima uticaj na ljudsku vrstu i njenu istoriju.


  98. na 17/10/2015 u 09:17 Zdravko

    Kina ima velike probleme, ali ima ih i Zapad, pogotovu Amerika, samo se o tome ne prica. Hvala, g. Katicu, odgovorili ste na neka pitanja iz mog prethodnog komentara.

    Nisam siguran da ce Kinezi uspeti. Razlog je upravo ono sto g. Katic navodi kao opasnost, a to je sto pocinju da lice na zapadna drustva i elita pre svih pocinje da usvaja zapadne vrednosti i stil zivota. Tu nema mesta Konfucijevim ucenjima. Zapravo, ako zeli da uspe, Kina mora prestati da kopira Zapad jer ce izgubiti sebe. Moraju naci svoj put.

    Dostojevski je bio veliki kriticar Petrovih reformi koje su monopolom sile nametnute Rusiji. Sklon sam da se slozim sa njim. Rusija je kopirajuci Zapad, njihove vrednosti, tehnologiju, uspela da prezivi 18 vek i postane velika sila, 1815. su postali dominantna sila na kontinentu (Engleska je bila neprikosnovena na moru), uspeli su cak da pariraju Englezima u srednjoj Aziji i pored Krimskog rata koji je celu zapadnu Evropu suprotstavio Rusiji. Medjutim, ta ista reforma je odrodila elitu od naroda jer su decenije kopiranja zapadnog modela stvorile elitu koja se zapadnjacki ponasa i ne razume svoj orijentalni narod i poreklo. Potonja dekadencija elite je stvorila sve uslove za revoluciju. Prosto, elita koja zivi i dise evropski, a neretko govori francuski, nema nista zajednicko sa narodom koji zivi, dise i govori ruski. Ako Kinezi ne budu naucili iz tog primera, nece uspeti.


  99. na 17/10/2015 u 02:35 Nenad

    @gosp Nebojsa Katic

    Moje misljenje je da ce veliki unutrasnji dug usporavati Kinu i da nece vise imati tako visoke stope rasta. I dalje ce ona brzo rasti jel si je napravila poziciju (devizne rezerve i trgovinski suficit) da svoje greske ne plati katastrofalno skupo.
    http://www.makroekonomija.org/trgovina-kine-sad-nemacke-i-japana/trgovina-kine-sad-nemacke-i-japana-viii-2015/

    Ono sto ce sve vise i vise da se mjenja jeste politicka pozicija Kine u svijetu. Ona ce postajati sve jaca i „agresivnija“ u priznavanju svoje velicine, vojne, ekonomske i politicke.

    Orudje ove „agresivne“ politike ce biti Yuan.

    https://www.rt.com/business/254305-russia-china-trade-business/
    http://uk.reuters.com/article/2015/03/26/uk-china-yuan-offshore-idUKKBN0MM0EL20150326

    i za kraj,
    http://www.poundsterlinglive.com/payments/2722-yuan-overtake-pound-sterling-454354


  100. na 16/10/2015 u 18:05 Ivan K.

    Господине Катићу,

    Хвала на тексту, пре свега због могућности за дијалог које отвара!

    Још током читања сам препознао неколико различитих тема које бих могао одмах коментирати. Најбоље је да засад одаберем само једну, јер је то вежбање личне дисциплине.

    I ovde se veliki deo uspeha duguje nasleđu konfučijanstva. U toj tradiciji, socijalna harmonija se vrednuje mnogo više nego lična sloboda, dok se autoriteti poštuju i najčešće ne dovode u pitanje. Sa druge strane, vlast, u kome god da je oličena, u obavezi je da upravlja mudro u interesu svih građana.
    Hijerarhijsko konfučijansko ustrojstvo počinje u porodici. Poslušnost dece prema roditeljima, ocu pogotovo, bespogovorna je i bezuslovna, a to se zatim prenosi i po vertikali, do vladara. ………
    …… U svakom slučaju, konfučijanstvo nikada nije podržavalo bilo kakav oblik nepoštenja. Suprotno, konfučijanstvo je uvek bilo put vrline i moralnog integriteta.

    Мој доживљај живота, као и многи наративи из литературе, како уметничке тако и фактуелне, говоре о сукобу између људске аутентичности, укључујући и искреност, с једне стране, и беспоговорне послушности с друге.

    Читуцкао сам Конфучија. Он помиње искреност као једну од кључних врлина.

    Да се вратим на сукоб између аутентичног људског и ауторитаризма: да ли је уопште добро да сад описујем нешто што ми је апсолутно јасно? Да ли вреди описивати, рецимо, процес ходања, или куцања по тастатури, а да се притом не испадне смешан? … Ауторитаризам се доказује када у сукобу између ваше воље и туђе, ви одабирате туђу. Ваша воља је резултат и ваше савести. Чим ви одустајете од прављења онога што вам савест каже, то је једнако колапсу целог смисла живота. Друштвено, то се реализује као стање где постоји просвећена елита с једне стране, и нихилистичка руља без бриге и савести, с друге.

    Ако сам у праву, то би се ваљда требало видети на примеру Кине, која је, ето, ауторитарна земља.
    Шта ћу да кажем око тога?

    Као прво, једна чињеница коју о Кини чујем из разних извора, јесте да су Кинези „the most rude people in the world!“ (управо тако). Читао сам сведочење како обичан грађанин физички напада полицајца насред улице велеграда, у по бела дана, и никоме ништа! (Овде сам то читао: http://japanfocus.org) . Ти примери ми говоре да се Кина мање придржава ауторитаризма него што смо склони да теоретишемо. Отуд су и деструктивни ефекти ауторитаризма мањи него што би се претпоставило.

    И поред тога, неке чињенице о Кини изгледају као да говоре о деструктивној улози ауторитаризма. Као што Мартин Жакс темељно (али баш темељно!) документује у својој књизи, Кинеска култура је изузетно расистичка. Чак је и то блага квалификација. „Taiwanese writer, Lu Liang, is unambiguous about underlying Chinese attitudes: ‘Deep down the Chinese believe that they are superior to Westerners and everyone else.“ И тако мисле хиљадама година.
    Друга шокантна чињеница о Кини је – колико је мало снаге Европским империјалистима било потребно да је баце на колена,путем ширења опијума.
    Трећа чињеница је дискрепанција између појма о мудрим Кинезима, и катастрофе Маових револуција.

    Тему за информисанији коментар сам могао одабрати. За вештије написан, можда мудрији, такође. За важнији? Тешко.


  101. na 16/10/2015 u 13:46 Nebojša Katić

    Za Makija – Nažalost, moj tekst je pisan na bazi „sekundarnih“ izvora, tako da ne znam kako izgledaju kineski testovi i da li ih ima na netu. Hvala na komentaru.


  102. na 16/10/2015 u 13:29 gagga

    @Maki

    A ko kod nas uopšte polaže test za zaposlenje u državnu službu? Ja sam svojevremeno polagala test kao prevodilac, prilikom zaposlenja u državnoj agenciji. Ali nije mi poznato da testove polažu pravnici, ekonomisti, inženjeri i drugi. Smatrala sam da to nije fer, jer diplome imamo svi, a samo se prevodioci testiraju. Ali tako je bilo u bivšoj državi. Ne znam danas.

    Na Vikipediji piše da su u carskoj Kini polagali, pisanje, matematiku, muziku, umetnost, poznavanje svojih običaja… (to mu dodje istorija, jel) a za vojnu službu, streljaštvo, jahanje i poznavanje vojnih tekstova, Sun-tsu svakako, a i drugi. Danas se polaže ono što je relevantno za današnje vreme. U svakom slučaju, grabe se za ta mesta… Potražite po netu.

    http://www.scmp.com/news/china/article/1617026/test-takers-vying-more-22000-central-government-related-jobs-open-china


  103. na 16/10/2015 u 11:26 Maki

    Nebojsa, imate li kopiju ili neke skripte tih kineskih testova koje kandidati za drzavnu upravu moraju da polazu. Da vidimo, sta to oni moraju da znaju a nasi ne moraju? Hvala



Zatvoreno za komentare.

  • Kategorije

    • Beogradska razglednica (7)
    • Domaća ekonomija (194)
    • Društvo (80)
    • Forum 2015 (1)
    • Forum 2016 (1)
    • Forum 2017 (1)
    • Forum 2019 (1)
    • Forum 2020/1 (1)
    • Forum 2020/2 (1)
    • Forum 2021 (1)
    • In English (7)
    • Intervjui i javni nastupi (74)
    • Kritika mojih tekstova (26)
    • Medjunarodna ekonomija (113)
    • Uncategorized (6)
  • Arhive

  • Skorašnji komentari

    Nebojša Katić na Finansijske krize – fakt…
    KRLE na Finansijske krize – fakt…
    Gosa na Forum 2021
    Kum na NEOBJAVLJENI INTERVJU IZ MARTA…
    Ненад, Торонто na NEOBJAVLJENI INTERVJU IZ MARTA…
    Gosa na Forum 2021
    Kale na Forum 2021
    Nebojša Katić na NEOBJAVLJENI INTERVJU IZ MARTA…
    Jolic na NEOBJAVLJENI INTERVJU IZ MARTA…
    Gosa na Forum 2021
    Бојан na INFLACIJA, EKONOMSKE TEORIJE I…
    Kum na Forum 2021
    Kum na Forum 2021
    Kum na Forum 2021
    Kum na Forum 2021

Blog na WordPress.com.

WPThemes.


loading Odustani
Članak nije poslat - proverite svoje adrese e-pošte!
Provera e-pošte nije uspela, molimo vas da pokušate ponovo
Žao nam je, vaš blog ne može da deli članke preko e-pošte.
<span>%d</span> bloggers like this: