Ovde možete ostavljati nove komentare koji nisu neposredno vezani za moje tekstove. Nadam se da će vam to ubrzati pristup.
12/12/2015 od Nebojša Katić
Ovde možete ostavljati nove komentare koji nisu neposredno vezani za moje tekstove. Nadam se da će vam to ubrzati pristup.
Za čitaoce bloga – Molim vas da za komentare koji nisu neposredno vezani za temu priloga, od sada koristite Forum 2017.
За господина Катића – С обзиром на то да се на овом форуму накупило око 1070 коментара, предлажем да управо данас отворите нови: Форум 2017.
Као што знате, већи број коментара на страници блога повлачи спорије приступање истој, због „кеширања“.
Za Miloša – Tekst se bavi starom temom o rizicima frakcionog bankarstva i tu nema ničega spornog. Puno je ozbiljnih analiza koje su bavile ovom temom, ali bankarski sektor je prejak da bi ove analize sa terena akademskih rasprava prešle na teren ekonomske politike. Potrebna je revolucija da bi se bankama oduzelo pravo da štampaju novac. Hvala na komentaru.
Za Nebojsu.Sta mislite o ovom tekstu i koliko ima istine u njemu?http://www.zerohedge.com/news/2016-12-29/central-bankers-are-losing-faith-their-own-alchemy
Када је реч о мигрантима, солидарност и хуманост су свакако пожељан и моралан чин од стране сваког човека у виду пружања какве такве подршке у недаћима које су их задесиле. Међутим, када након одређеног периода времена постане јасно да таква ситуација није изнуђени већ политички инструмент онда сваки даљи наставак исте праксе се доводи у питање.
Чињеница у прилог томе је и податак који износи господин Иван.
Дакле ако се узму у обзир подаци о регуларно запосленим и законом афирмисаним новопридошлим лицима и ако се углавном зна каква је демографска структура оних делова европских градова која се баве нелегалним активностима, онда се може предвидети, не и тачно утврдити, разлог тренутне мигрантске политике.
У прилог томе је и нарушавање безбедносног оквира због недостатка укључености у нормалне токове живота и све веће могућности остварења погубних активности по становништво у сопственом убеђењу исправног деловања зарад имагинарних циљева.
Религијски аспект, апропо њене важности, је посебна тема коју у складу са њеном важности не бих коментарисао јер би она, по свим здраворазумским начелима, требала да буде заступљена и потпомагана искључиво на оним просторима где је и настала или је вековима присутна.
Како год, хуманизам је у људској природи и неретко већина показује такве склоности, али када субјекти који прихватају такав морални чин почну то да злоупотребљавају онда се треба запитати да ли и даље наставити са таквом праксом.
Не бих да будем субјективан и критичан према било којој религијској или народној припадности јер велики део глобалних дешавања, па и проблем миграната, је политички инструисан догађај. Они(мигранти) или глуме или једноставно не знају да су део таквих околности. С обзиром да постоје и новчане надокнаде за „спасоносно путовање“ не бих се изненадио да је по среди ово прво.
Evo kako izbeglice iz muslimanskih zemalja doprinose kao radna snaga nemačkom društvu, što je bio jedan od navodnih motiva za njihov prijem:
Of the 1.2 million migrants who arrived in Germany in 2014 and 2015, only 34,000 found work.
Nemojte se zamerati mafijašima. Tako vas nikada neće krivično goniti.
Samo mrtav indijanac je slobodan indijanac.
Извињавам се што нисам наговестио, мишљење је упућено Владимиру Џ. на основу његовог излагања.
Исто тако, ко не види и не жели да верује у способност своје државе и припадности једном народу као средству суверенитета и територијалног интегритета у борби за своје „ја“ је самопрокламовани роб корпоративног система.
Оградио бих се од припадности и склоности било ком тренутном политичком правцу како у Србији тако и у свету.
Povodom teksta u zerohedge-u.
Da bi se izgradilo nešto novo mora se srušiti staro.
To staro je bilo pre 150-200 godina vladajući aristokratski sistem koji je obeležio najveći deo ljudske istorije. Osnivanjem EU počele su države da nestaju. Zajedno u paketu, da se ne čeka dugo, se ukida porodica:
http://www.politika.rs/scc/clanak/370166/Nema-vise-musko-i-zensko
Za 30-40 godina će svako ko se izjašnjava kao pripadnik neke stare nacije biti krivično gonjen u novom sistemu. To je to novo, nadolazeće. To je era korporativnog sveta nastao na iskustvu svih totalitarnih pre njega. Jedan za sve na celoj planeti. Tu uključujem i ukidanje starih religija i nametanje jedne nove. Iz filma Network (Mreža, 1976):
„Vi ustajete i sedate ispred vašeg 53cm ekrana i urlate o Americi i njenoj demokratiji.
Nema Amerike!
Nema demokratije!
Tu su samo IBM i ITT, AT&T i DuPont, Dow, Union Carbine i Exxon…
To su nacije današnjeg sveta!
Šta mislite o čemu danas rusi pričaju u kancelarijama Saveta? O Karl Maksu?
Oni rade na linearnim programskim grafikonima, teorijama statističkih odluka, min-max rešenjima, računaju cene-trošak, verovatnoće svojih transakcija i investicija, baš kao što mi radimo!
Mi više ne živimo u svetu nacija i ideologija, Gosp. Beale.
Svet je mozaik korporacija, koje su neumitno predodređene nepromenljivim zakonima biznisa.
Svet je biznis Gosp. Beale.“
Ko ovo ne vidi je politički slep.
Globalistička klika nanosi nove udarce hrišćanskoj tradiciji i identitetu u Evropi:
http://www.zerohedge.com/news/2016-12-25/islamists-attack-christmas-europeans-abolish-it
Danas nema niti jedne ekonomije koja ne „raste“ iznad 2%. Neke rastu i po 3%. Za ne povjerovat ali je tako. SAD ekonomija najbolja na svijetu a narod izabere gosp.Trumpa za predsjednika. Cudno.
Normalno da su podaci krivotvoreni i nemaju veze sa realnoscu,
http://www.euractiv.rs/eu-prioriteti/6749-nova-eurostatova-raunica-podie-rast-bdp-
U 2017. navijam za zensku liniju u Evropi. Nadam se se pobjedi gosp.Merkel (samo nek nastavi da radi sta radi) i svakako pobjedi gosp.Marine Le Pen.
Nadam se podizanju kamatnih stopa u SAD barem 2 puta, za nevjerovatnih 0.5%! Mozda recesija udari u prvoj polovini 2017.
Mozda bi odgovor na recesiju bio jedan masni ogromni QE4 pa da se pokopaju do kraja. Sta god da rade samo neka nastave.
http://www.zerohedge.com/news/2016-12-23/top-white-house-economist-admits-94-all-new-jobs-under-obama-were-part-time
Za Vladimira Dž. – Postoji veliki broj čitalaca koji ne komentarišu, već samo čitaju tekstove na blogu. Komentari mi pomažu da neke stvari bolje formulišem ili da uočim gde sam bio nejasan ili nedorečen. Ponekad me komentari stimulišu i da napišem neki tekst. Naravno, održavanje bloga na način na koji to radim uzima puno vremena. Prečesto moram da proveravan šta se na blogu zbiva, a tolika vezanost za razne ekrane mi ne prija. Ali šta je, tu je. Hvala na komentaru.
@Gosp Katić – Već duže vreme se kanim da vam postavim jedno pitanje.
Ja imam običaj da često dolazim na vaš blog, ne iz razloga što delim sa vama političke i ekonomske stavove, već iz razloga što na jedan jezgrovit način opišete neku aktuelnu temu. Vaš stav volim da pročitam iako se ne slažem uvek sa vama. Ponajviše mi smeta što se zalažete da Srbija uđe u EU. Ovo u prvom redu a onda ima jedan kraći spisak vaših stavova koje, po mom mišljenju, nalaze osnovu u vašem školovanju i profesionalnom radu u bivšoj SFRJ. Mislim na vaše levičarske političke poglede. U biti ti pogledi mi ne smetaju, njih uvažavam, ali ne delim i mišljenje. Itd….
Moje pitanje: Da li ste vi imali neke „koristi“ od ovog bloga? Da li je bilo nekih ideja ovde iznetih koji su vam doneli nešto novo u vašem razmišljanju? Da li vas je nešto dotaklo?
Vi svakako čitate literaturu višeg nivoa nego što je polemika ovde. Sve to što ste pročitali i doživeli u svom profesionalnom radu vi izlažete ovde. Treba da postoji i neki smisao što i dalje pišete svoje tekstove ako ne sama reakcija čitalaca? Bez naših odjeka, čemu sve ovo?
Želim sve dobro u novoj godini.
Za Ivana K. :
Izmena poreskog sistema za tako ogromnu zemlju kao što je Rusija bi bilo preskupo. Posebno sada kada je njena privreda u fazi transformacije iz bazirane na sirovinama ka prerađivačkoj/visokotehnološkoj. Putin je ovde doduše rekao kako sistem treba menjati, i to je nešto. U Rusiji postoji veliki jaz između bogatih i siromašnih građana.
Čitava reforma ruske ekonomije zavisi od volje oligarha da prestanu eksploatisanje samo nafte i gasa, usmere se na neke druge poslove. Putin od uvoda zapadnih sankcija testira vode i pokušava da motiviše ovakvu promenu. Koliko će uspeti u tome, to samo on zna.
Ekonomija Rusije je zanimljiva, složena ali često zapostavljena tema.
Pozdrav.
Владимир Путин, јуче :
Can a differentiated individual income tax system be introduced? It can. Maybe that will be done one day, but right now I do not think it would be sensible. Because as soon as we do this, the first step would be followed by the second, third and fifth, we would get entangled in this differentiation and in the end this would lead to tax evasion, and budget revenues would decline.
Regarding social justice, it can be achieved by other means, without changing the flat tax system.
(http://en.kremlin.ru/events/president/news/53573)
Коментар, или више њих, су пожељни 🙂
Za trifuniplebis – Upravo sam postavio link za izlaganje koje ste pomenuli. Pogrešio sam, skratio sam izlaganje da bih ostavio mesta za pitanja i kroz to pojasnio neke od stavova. Kako nije bilo pitanja, izlaganje je pomalo kuso.
Što se The Economist-a tiče, pratim ga, ali sa dosta rezerve. U svakom slučaju, reč je o ozbiljnim novinama koje profesionalno brane interese strukture čiji su deo. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću, čim prije podijelite ovdje na blogu video zapis Vašeg izlaganja na konferenciji Ekonomista „Svet u 2017.“. Ponovo ste imali briljantno izlaganje i ponovo niko ne želi u diskusiju čak niti da postavi pitanje, iako se vidi Vaša spremnost da brante iznijete stavove i činjenice.
Još bih Vas pitao, s obzirom da ste u Londonu, čitate li redovno The Economist i koje je Vaše mišljenje o ovom nedeljniku?
Nama je dostupan i besplatno, takoreći, putem različitih kanala na internetu. Meni se prilično dopada kolumna pod naslovom Šumpeter, a tekst iz današnjeg izdanja je bio jako tmuran, dijelom jer kolumnist prelazi da piše drugu kolumnu, a dijelom i zbog svih događanja u protekloj godini i razočaranja koje je donijela u ekonomiji i politici.
Lijep pozdrav.
Za Makija – Ako bih pravio izbor i morao da razdvajam integrisane politike, monetarna i kreditna politiku su važnije za razvoj od fiskalne. Hvala na komentaru.
Nebojsa, ovim blogom nekako dominiraju monetarne i kreditne teme kad se pomene razvoj. Malo je diskusija na temu fiskalne politike. Sta je vaznije za razvoj jedne zemlje, fiskalne ili monetarne mere? Hvala
Za mladog ekonomistu – Rast inflacije bi trebalo da dovede i do rasta kamatnih stopa. Da li bi realna kamatna stopa (nominalna kamatna stopa – inflacija) bila pozitivna ili negativna, stvar je ekonomske politike, ali i tržišnih dešavanja. (Fišerov efekat govori o odnosu nominalne stope i inflacije, tj. o realnoj kamatnoj stopi.)
Visoka inflacija ne dovodi nužno do pada štednje, pod uslovom da kamatne stope prate rast cena. Naravno, ovo se odnosi na „razumnu“ stopu inflacije. Ekonomisti često zaboravljaju da postoji psihološki efekat kod visokih kamatnih stopa i ljudi se osećaju mnogo bogatijim ako je inflacija npr. 8%, a kamatna stopa npr. 9%, nego kada je kamatna stopa 1 ili 2%, a stopa inflacije 0%. Psihološki efekat odlučujuće utiče i na odluku građana da štede u evrima, iako efektivno gube. Građani su početkom prve decenije ovog veka pretrpeli katastrofalne gubitke na deviznu štednju, a da to nisu ni primetili. Kako je inflacija bila visoka, a kurs fiksan, kupovna moć evra u Srbiji se prepolovila.
Porezi na štednju su klasičan instrument zapadnih ekonomija. Meni se čini razumnim da se ovi porezi uvode samo na velike dinarske depozite, kao i na sve devizne depozite bez obzira na njihovu visinu.
Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katicu,
Kakav bi uticaj porast inflacije imao na stednju, recimo da se inflacija poveca za 10% (sa sadasnjih 1,5% na 11,5%)? Sada pretpostavljamo i da se nominalna kamatna stopa na stednju takodje povecala za iznos inflacije (cini mi se da se ovakav efekat u ekonomiji naziva Fiserov, ispravite me ako gresim). Da li bi visoka inflacija destimulisala gradanje da stede? I pod ovakvim okolsnotima, kakav bi utacaj na stednju imali porezi (na stednju)?
Unapred hvala, pozdrav.
У Републици Србији аутиротет институција и њихово деловање је на минималном нивоу или готово да не постоји. Таква ситуација не изискује квалификованост већ искључиво послушност.
Да не будем субјективан и критикујем државу којој припадам, са сигурношћу тврдим да ништа боља ситуација није ни у земљама које имају утицај на овом простору. Једина је разлика у томе што они институционалне принципе и законе примењују и у животним стандардом вишим слојевима становништва али „крупне рибе“ увек постигну договор и компромис. Новац никоме од њих не смрди.
Ако се опет дотакнемо Србије, онда ће јасније бити зашто председник, министар полиције, градоначелник Београда, па и гувернер обављају позиције за који нису квалификовани. Није битно ко сте и шта, то ће се већ некако нафиловати, али је битно да ли хоћете да слушате или не.
Тако је и у земљама ЕУ. Да би могли постати део бирократије не треба вам ум, само непоговоран однос према добијеним директивама.
С обзиром да је Србија под великим утицајем Немачке као водеће земље ЕУ, онда и не чуди позиција гувернера без стручности јер она и није потребна, ради једноставно како јој кажу и све у реду, новца биће.
Све сам наопак систем вредности.
@Andrej
Najmanji je problem da li je Cica (guvernerka) kopirala deo doktorata. Veci je problem kvaliteta ostalih 80% doktorata (deo koji nije palgiran).
Ali sve su to sitnice – ako je zena iskompleksirana, bolje je da kupi dimplomu (i urami je, drzi je pod jastukom ili sl.) nego da ide kod psihijatra. Pravi je problem sto ona sa bezvrednim (ili plagiranim) doktoratom i praznom glavom vodi tako bitnu instituciju.
Onomad smo pricali o guvernanti NBS… Izaslo i njeno na videlo…
„CINS: Jorgovanka Tabaković plagirala deo doktorata“
http://rs.n1info.com/a216090/Vesti/Vesti/CINS-Jorgovanka-Tabakovic-plagirala-deo-doktorata.html
Za Ganeta – Ne postoji način da se utvrdi „fer vrednost valute“. Vrednost valute je određena robnim tokovima, tokovima novca i kapitala, razlikama u kamatnim stopama, političkim dešavanjima, špekulacijama i tržišnim očekivanjima, itd. Dakle, ako pokušavate da utvrđujete „fer vrednost valute“ da bi pouzdanije trgovali, to je jalov posao. Najbliže fer vrednosti je paritet kupovnih snaga (PPP) ali to nema velikog uticaja na tržišne kurseve. Što se literature tiče, moj uvid u literaturu na srpskom je veoma, veoma skučen. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Možete li napisati nešto o modelima „fer procene vrednosti valuta“ ili postaviti neki link na srpskom jeziku………
Мора да се потре и обесмисли.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=12&dd=19&nav_category=78&nav_id=1211930
Случајност или медијска манипулација?
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=12&dd=19&nav_category=78&nav_id=1211909
Nazalost izgleda da se Turska i NATO nece pomiriti sa ruskom pobedom u Siriji,cak po cenu rata.
Економске претпоставке без политичког усаглашавања су само бројке, табеле и проценти који своју реалну имплементацију никада неће доживети без подршке исте.
И то само када је реч о економији и развоју привреде. Системи који се односе на безбедност и сигурност као и на органе који доносе одлуке о појединим прекршиоцима закона су посебна тема.
Могуће је у недоглед представљати и хипотетички износити мишљења о различитим трендовима али сви су они, метафорички, брига за развој листа биљке који расте на контаминираном земљишту.
Многе европске земље које свестрано заступају законска начела неретко поседују идентичне токсичне карактеристике. Оне само путем медијског садржаја, кадровских решења и бирократије успевају да прикрију такво стање убеђујући јавност у супротност реалности.
Чињеница је да паразаконски контролисан криминал на простору појединих земаља Европске уније представља битну карику за развој тих држава. Папир трпи све па тако и различито класификоване изворе прихода.
Легитимно је да свако може имати право и сопствено ангажовање на различитим пољима деловања, али пре или касније на основу дубљих истраживања доћи ће се до закључка да се резултати таквих активности не могу применити на инфицирану основу и окружење па као такви онда и сами закључци и претпоставке постају бесмислени, осим ако имате корелациону тарифу за своја излагања.
Све ово на велику жалост свих научних радника, како у Србији тако и у земљама Европске уније.
Za Makija – Bojim se da se taj zanat ne uči iz knjiga, već je produkt analize, eksperimenta, probe i greške – learning by doing. Hvala na komentaru.
Nebojsa, ako neka zemlja u razvoju shvati da mora da izvozi a ne ume da se snadje po pitanju izbora strateskog proizvoda u odnosu na sopstvene resurse, koju bi ste joj knjigu preporucili njenim politicarima? Hvala
Za Nenada- Fed je sam najavio još tri podizanja kamatnih stopa u 2017. Za 2016. bila su najavljena četiri povećanja, a dogodilo se samo jedno. Nema elemenata za bilo kakvo ozbiljnije predviđanje. Sve će zavisiti od tempa privrednog rasta u SAD, fiskalne i poreske politike Trampa, ali i stanja globalne ekonomije. Previše nepoznatih u ovom trenutku. Hvala na komentaru.
@gosp.Katic
Iako je FED rekao 4 podizanja kamatne stope u 2015 i 2016. danas su podigli na 0.75%. Kako je Trump pobjedio na izborima kaze da ce smanjiti poreze, ulagati u infrastrukturu ali da nece dirati rashodovnu stranu budzeta. Svi smatraju da ce to djelovati inflatorno i da je realno ocekivati 2 ili 3 podizanja kamatnih stopa po 0.25% u 2017.
Iako je prognozirati nezahvalno sta Vi mislite da li ce se desiti daljna podizanja kam.stopa i kako ce to djelovati na ostatak svijeta?
Ranije sam pisao na blogu da postoji realna mogucnost ulaska NATO trupa u Srbiju i R. Srpsku.Sa pozicije NATO-a to je najsigurnija opcija kontrole ruskog faktora na ovom prostoru.Ne samo da se ne racuna sa ulaskom Srbije u NATO vec se razmatra pitanje crnogorskog clanstva.Da li je najsvrsishodnije resenje dodela statusa clana beznacajnoj drzavici,koji vuce sa sobom i odredjena prava,ili prosta vojna kontrola citavog prostora ukljucujuci i CG?Ne treba zaboraviti da se Crnogorci,poput Srba,kroz tzv. faktor dugog trajanja percepiraju kao proruski orjentisani.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=12&dd=13&nav_category=78&nav_id=1209652
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=12&dd=14&nav_category=167&nav_id=1209914
Jedno kvalitetno predavanje o geopolitickim odnosima u svetu iz ugla naseg najpoznatijeg predstavnika u Ujedinjenim nacijama: https://youtu.be/r6nDywGBB2w
Znaci vremena na koje treba obratiti pažnju jer nam pokazuju šta nas čeka u budućnosti. Dalaski penzioni sistem (policije i vatrogasaca) odlučio da obustavi isplate. Ova konkretna Poncijeva shema je garantovala 8% dobiti što se pokazalo kao utopija.
http://www.zerohedge.com/news/2016-12-08/dallas-police-pension-finally-ends-run-bank-halting-withdrawals
Antiutopije iz romana Džordža Orvela i Oldosa Hakslija postaju stvarnost u narednih nekoliko godina. Čak i nekvalitetna radna mesta kojih sada ima u izobilju prestaju da postoje:
http://www.zerohedge.com/news/2016-12-07/rise-machines-millions-american-jobs-will-be-wiped-out-next-five-years
Nebojsa,
Potpuno vas razumem, hvala puno. Vi cinite dobro delo vasim savetima na razumevanju ekonomskih zakona u danasnjoj situaciji. Takodje znam, da kao sto na vasem blogu, na kojem uredno odgovarate na sve komentare i postavljena pitanja, da cete takodje pomoci svima kojima je vasa strucna pomoc potrebna.
Pozdrav,
Dragan
Za Dragana – Kao što verovatno znate, živim u Londonu i u Beogradu samo povremeno gostujem. Moja „misija“ je da svojim pisanjem, iz daljine, pomognem boljem razumevanje ekonomskih i nekih društvenih procesa. Nažalost, nemam ni mogućnosti, a ni afiniteta za bilo kakav drugačiji socijalni angažman. Hvala na komentaru i entuzijazmu.
Postovani Nebojsa,
Pre nego sto odgovorite. Ja sam u medjuvremenu poslao email sa istom porukom gospodinu Branku Dragasu, ovo je njegov odgovor:
SPREMAN SAM NA SARADNJU I DOGOVOR!!!
Hvala,
Dragan
Postovani Nebojsa,
Da li vi i ostali nasi nepartijski, nekorumpirani ekonomki strucnjaci saradjujete sa ciljem udruzivanja i organizovanja? Da zajednicki preuzmete ulogu lidera u organizovanju gradjana i postavljanja zdravih temelja za oporavak Srbije BEZ Politickih partija, sa timovima strucnjaka u svim oblastima. Znaci: Nebojsa Katic, Branko Dragas, Jovan Dusanic, Slobodan Komazec, Dragan Petrovic, Miodrag Zec, Milan Knezevic….da ne nabrajam, vi ih sigurno znate mnogo vise. Da li je tako nesto moguce? Da li mozete da se dogovorite?
U vama vidim predvodnicku snagu sa studentima, srednjskolcima i svim slobodno mislecim gradjanima, kako finally promenuli system. Sadasnja vlast, kao sto znate neslusa i nece da primeni vase strucne savete. Da li vi licno (ja ne), vidite neku politicku partiju, pokret, koji bi Vas podrzali, ali ne pod njhovim imenom i ne pod njhovim liderstvom.
Hvala puno,
Dragan
Говорити о Исланду као аргументу у смислу промене је оправдано уколико се занемари низ фактора који карактеришу једну државу.
Поменута земља има такав економски и геополитички положај који омогућава слободу у одлучивању без угрожавања виталних глобалних претензија. Између осталог, аутор блога је то рекао врло сажето.
Када је у питању Србија, ствар је у томе да било која економска или финансијска институција не може имати своје ингеренције над финансијама појединих земаља ако представници власти то не желе или уколико нису посредством различитих инструмената награђивања подстакнути на такав облик размишљања.
Превасходни циљ поменутих институција је измирење дугова према својим повериоцима а начин остварења је мање битан. Уколико је он у корелацији са предвиђеним програмом онда је он у већој мери и значајнији. Ту не треба имати заблуде и било какве недоумице. Држава једноставно ради оно што је у интересу даваоца финансијских средстава и повезаних лица без могућности да позитивно, или у крајњем случају минорно, делују на домаће привредне субјекте.
Јединсто народа о којем говори читалац Маки је потенцијал који може имати и реалне обрисе на простору Србије уколико народ који у њој живи буде свестан заблуде у којој постоји. Имајући у виду и вишестсруки број становника као и геополитичке аргументе, неки сличан облик јединства би могао имати значајне позитивне консеквенце на целокупан развој.Србије како у економском тако и у сваком другом плану.
Али да би се то постигло потребна је политичка подршка и реална, аргументована основа за такав след догађаја који у овим тернутним периодима није ни на дохват руке. Последично томе следи и подршка народа, на здравој основи.
Кохезија је је моћ која је јача од свих бирократских правила и као таква никако не може бити занемарљива. Треба је само искористити и на исправан начин усмерити.
Za trifuniplebis – Šumpeter je zanimljiv ekonomista vredan pažnje, mada sam ga čitao veoma davno. Pri tome, on je poput Kejnza i Irvinga Fišera ima direktnih iskustva sa finansijskim tržištima, a ja verujem da to veoma pomaže razumevanju ekonomije. Hvala na komentaru.
Za Makija – Kada je Island u pitanju, on se izvukao snagom homogenog naroda, ali je pomoglo što je Island na margini i „ispod radara“. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću, kakvi su Vaši stavovi o ekonomskoj teoriji J. Šumpetera i smatrate li da bi njegovom učenju trebalo pridati više pažnje u obrazovanju budućih ekonomista? Meni se čini da je nepravedno zapostavljen na fakultetima.
Nebojsa, da li se Island izvukao zato sto je mali pa nije bitan ili snagom jedinstva naroda i vlasti? Hvala.
Za Krleta – Po doktrini koja funkcioniše decenijama, centralna banka ne može direktno finansirati budžet, davanjem npr. kredita državi. Pošto direktno finansiranje ne dolazi u obzir, banke, stranci itd. kupuju državne obveznice kojima se budžet puni, a centralna banka onda od njih kupuje obveznice i tako ubacuje novac u sistem. Centralna banka bi teorijski mogla poništiti deo otkupljenih obveznica i smanjiti dug, ali bi to dovelo do radikalne promene monetarne doktrine, a to centri moći ne žele. Drugo, u tom štampanju se mora imati mera, kako se ne bi potkopala valuta. SAD imaju ogromnu slobodu u štampanju, ali ta sloboda ima ograničenja. Možda nije loše još jednom pogledati moju „triologiju“ o dolaru. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Ako Amerika moze tek tako da stancuje dolare, zasto onda ne nastampa toliko dolara da isplati svoj kompletan spoljni dug? Moze li to da uradi i koje bi bile posledice?
Pozdrav!
Заиста је похвално изразити заинтересованост и жељу читалаца за што бољим разумевањем тренутних економских дешавања али и алтернативних могућности. У том контексту, сва постављена питања добијају мотивациони карактер за променом баш као и одговори Катића који предусретљиво приступа сваком од њих.
Проблем је у томе што приступ и владање информацијама је од веома малог значаја уколико оне не могу бити на адекватан начин прослеђене широј јавности.
У данашње време проблем комуникације и организације је занемарљива препрека уколико субјекти који је чине имају јасан облик сарадње као и циљеве који не могу бити доведени у питање. То се једнако односи како на домицилно становништво тако и на оне у расејању који желе добробит својој матичној земљи.
Једино се на такав начин могу очекивати било какве промене у сваком сегменту који тангира једно друштво, све остало су покушаји који ће бити забележени по датуму и времену али који не могу имати реалне импликације.
Мислим да нисам далеко од истине тврдњом да постоји пристојан проценат исељеног становништва који би у складу са својим могућностима( никако само материјалним ) био вољан да учествује у развоју и просперитету Србије. Кључна препрека је неповерење у представнике јавног живота и несигурност резултата потенцијално спроведених активности. То се једино може променити сарадњом и подршком свих субјеката оријентисаних око истог циља са јасним и недвосмисленим начином стратешког деловања без могућности промене иницијално утврђених начела.
У Србији се с намером ниподаштава утицај и снага дијаспоре на промене у друштву али сам сигуран да је њихов домен свакако значајан. Фрустрираност система у којем живе или позитивна искуства у неким другим деловима света у многоме би допринела бољем разумевању тренутне ситуације и отрежњењу великог дела јавности слуђеног актуелним правцем економског развоја и начина живота. Недостаје само поверење у представника свих у расејању у домицилној земљи, којег нема.
Српски народ, да хоће колико неће или је онемогућен, могао би од своје земље направити много боље место за живот. Ако ништа друго а оно за под старе дане.
Za Krleta – SAD nemaju potrebu da uravnotežuju svoj tekući bilans, jer uvek mogu deficit da pokriju izdavanjem dolarskih obveznica i štampanjem para. Deficit tekućeg bilansa utiče na vrednost dolara, tako što, bar teorijski, rast deficita slabi dolar, a to povratno smanjuje deficit. Poenta je u tome, da država ključne rezervne valute ne mora da previše brine i stanju tekućeg bilansa. O tome sam pisao u tekstu iz tri dela koji počinje ovde https://nkatic.wordpress.com/2011/10/13/rat-dolara-i-evra-i-deo/. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu
Amerika cesto kritikuje Kinu zbog monetarne politike i trazi od nje da apresira juan prema dolaru. Moze li medjutim da Amerika devalvira svoj dolar tako da joj tekuci racun bude u ravnotezi?
Pozdrav!
Za Miloša – Na Vaša pitanja sam već odgovorio ovde https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-15195 i ovde https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-15195. Što se dinarizacije tiče, situacija se popravila, ali mnogi instrumenti i dalje nedostaju. Npr. dinarska emisija obveznica EPS-a, Telekoma i sl. koje bi bile ponuđene građanima, pomogle bi proces dinarizacije. Hvala na komentaru.
Ne treba niko nikoga na nista tjerati. Para paru vuce.
Npr pravi se javno skladiste,silos za zitarice, koji ce moci izvoziti. Drzava izda obaveznicu -dinarsku, raja podigne evro ustedjevinu konverira u dinare i ulozi u projekat. Tko koliko moze, bez minimalnih ogranicenja.
Privatna firma, na postenom natjecaju pobjedi i napravi ga. Vuk sit, ovce na broju. Ostali sektori malo trpe ali kad silos pocme izvoziti, svima bolje.
Za Nebojsu Katica.Citajuci ovaj blog dolazim do zakljucka da je za jednu zemlju najvaznija kontrola sopstvenog bankarskog sektora.Takodje,zakljucio sam da i ako bi neko hteo da ucini nesto za sopstvenu zemlju i odstupi od neoliberalnog koncepta da bi taj neko pretrpeo ogromne pritiske finansijskih centara moci.Pisali ste da bi to najlakse obavili povlacenjem kapitala iz nasih banaka,stvarajuci haos nakon cega bi domace stedise pohrlile u banke da povuku svoju stednju sto bi dovelo do kolapsa.Ono sto me zanima jeste kako se zastiti od jedne takve opasnosti,odnosno kako spreciti nekog da ima takav uticaj na bankarski sektor jedne zemlje?Pretpostavljam da je jedan od nacina razbijanje stranog bankarskog monopola ali kako to uciniti?Zadrzavanjem Komercijalne banke i pokretanjem jos neke banke,kupovinom banaka koje su u stranom vlasnistvu?Da li bi drzava u teoriji mogla da nacionalizuje sve banke i koliko bi to kostalo?Kolika je uopste vrednost stranih banaka u Srbiji,da li postoje bar neki podaci?Mozete li objasniti,ako je moguce,kako bi za neku postenu vlast bilo moguce da se obezbedi od takvih pritisaka na monetarni sistem?Druga stvar koja me interesuje je dinarizacija.Kako „naterati“ narod da predje na dinar,da li su to veci prinosi na dinarsku stednju ili nesto drugo?Hvala.
Narod nije kolektivno biće. To zna svako ko je emigrirao ili ima nameru, da se ne bi pravio lud ili poludeo. Srbija, Hrvatska, Bosna…
Postoje i oni koji se bahate, naročito u gomili, kada krenu u stampedo protiv logike. Privatno tuku žene i decu, ali su pred knezom mafijašem najveće kukavice. Takvi izumru iskorišćeni, prezreni i zaboravljeni.
Nezavisnost?…
Živele nezavisne veverice Miljakovačke šume!
Za Makija – Singapur je odvajanjem od Malezije postao nezavisna država, a verovatno da ni razdvajanje Norveške i Švedekse nije ugrozilo njihovu nezavisnot. Mislim ipak, da su pozitivni primeri u tom smislu izuzetak. Sa dozom cinizma bih konstatovao da postoje narodi koji rado žrtvuju nezavisnost, ili pristaju na fingiranu nezavisnost, samo da bi bili u nekom, po njihovom mišljenju, boljem društvu. Kao što postoje ljudi poltroni, tako, bar se meni čini, postoje i narodi poltronske mentalne strukture. Hvala na komentaru.
За Срђана – Овде је камата приход приход банке и надокнада за њене услуге. У том смислу, докле год се банка брине за Ваш кредит, а то је док га не вратите, банка ради и производи вредност. Можда вам овај текст буде занимљив https://nkatic.wordpress.com/2007/07/13/ekonomija-i-kvalitete-zivota-iskrivljene/. Хвала на коментару.
Nebojsa, znate li za primer da neka geografska oblast, organizovana u politicku celinu, postala vise nezavisna postupkom politickog otcepljenja od vece geografske regije koja je tim otcepljenjem u celini ostala manja nezavisna? Svaka od bivsih jugoslovenskih republika koja se odvojila u cilju vece nezavisnosti je paradoksalno time drasticno umanjila nezavisnost celog regiona pa i sopstvenu nezavisnost. Znate li za primer gde se moze desiti suprotno, a da bude na korist barem vecine gradjana? Hvala
Čemu taj striktni fokus na rast GDP-a? Nisam siguran da je to jedini relevantan podatak vođenja uspješne politike. I gospodin Katić je mnogo puta o tome govorio, da se uzimaju različiti metodi i podaci kako bi se stvorila uljepšana slika koja samo odgovara dnevnoj politici. Isticanje samo takvih podatka nekako me podsjeća na deduktivni metod u donošenju zaključka, koji ne stvara ispravan logički zaključak. Ako pođemo čistom indukcijom, premijer bi trebao da se izjasni o tome kakav je napredak i stanje u pravosuđu, obrazovanju i zdravstvu, pa da se na osnovu takvih podataka pokaže stvarno cjelokupno društveno stanje u Srbiji. Vjerujem da bi se svi složili da isti ne bi bili nimalo prijatni, čak i katastrofalni.
Хвала на појашњењу. Из вашег одговара закључујем да једном извршен рад ствара бесконачан раст БДП-а.
За Срђана – У обрачуну БДП постоје три метода (приступа) и сваки од њих теоријски даје исти резултат. У једном од метода, и камата је директно део БДП-а. Отуда ћу Вас сигурно обрадовати вест да БДП Србије расте када Ви плаћате камату😉 – што већа камата, то већи БДП. Можда би требало и да Србија даје златне значке свима који улазе у недозвољени минус или узимају скупе кредите. Хвала на коментару.
Поштовани г. Катићу,
поставио бих Вам једно лаичко питање у вези БДП-а. Власнику ливаде на Власинском језеру платим кредитном картицом боровнице које сам сам убрао 200 динара. Ушао сам у недозвољени минус где је камата 50% на годишњем нивоу.
Колико је порастао БДП ове године? Ако наредних година плаћам само камату да ли расте и БДП?
Another way of looking at the prospective gold price is to think of it in terms of raw material prices, which tend in the long run to be more stable when measured in gold, than when measured in fiat currencies. Given the outlook for commodity prices, as both China and America compete for raw materials and expand the quantity of money to pay for them, the gold price is more likely to maintain a level of purchasing power against rising commodity prices, instead of it declining with paper currencies. China has prepared herself for this event, having embarked on a longstanding policy of stockpiling gold since 1983. The amount she has accumulated in addition to declared reserves is a state secret, but my estimate is at least 20,000 tonnes. In 2002, the State had presumably secured enough physical gold for itself to allow its own citizens to join in, because that is the year the Peoples Bank established the Shanghai Gold Exchange, and the ban on private ownership of gold in China was lifted.
Over the last fourteen years, private individuals and businesses in China have accumulated at least another 10,000 tonnes, and China has become the largest producer and refiner of gold by far. We can truly say that China has prepared herself and her citizens well in advance for the collapse in purchasing power of the paper currencies that her demand for commodities is likely to engender. The only thing she must do is to get rid of her accumulation of US Treasuries before they become worthless, which she is now doing.
America, by contrast, is wholly unprepared for higher commodity prices. Her gold reserves, assuming they are as stated, are insufficient to underwrite a declining dollar, and in any event conversion into gold is not on offer to holders of dollars. In terms of commodity demand, America will be playing second fiddle to China in the coming years anyway, only making a bad price situation potentially worse.
Za Miloša – Koliko bi Srbija mogla da raste je teško proceniti, tim pre što stanovništvo ubrzano stari i iseljava se, a radna snaga je ključni potencijal razvoja. Možemo samo nagađati koristeći tuđa iskustva i sopstvenu statistiku. Ako je verovati statistici, od 2001. do 2008, srpska ekonomija je imala prosečnu stopu rasta preko 6%. Veliki broj nerazvijenih zemalja beleži visoke, višegodišnje stope rasta iznad 6%.
Ako bi se Srbija razvijala po stopi rasta od 10%, a evropske države po stopi od npr. 2%, tada bio Srbija stigla Sloveniju za 18 godina, Španiju za 21 godinu, a Nemački za oko 28 godina. Ponavljam da sam skeptičan prema statistici i da intuitivno ne verujem da je zaostajanje Srbije za Evropom takvo, kakvo statistika pokazuje u ovom trenutku. Hvala na komentaru.
@ Inzenjer Dejan
Da,pritisak javnosti je delovao,ali sta bi bilo da se ta zena nije obratila medijima?I koliko ima slicnih slucajeva za koje ne znamo?Poenta je u drzavi koja nije nasa drzava jer ne brani nas.Ili ce drzava biti nasa ili ce biti srusena.To nije moja pretnja,to je neumitni hod zivota.Moja generacija,mladi ljudi,ne osecaju odanost ovom poretku.Bez obzira da li su policajci,vojnici,sluzbenici banaka,radnici u drzavnim i privatnim preduzecima,postoji odijum prema sistemu.Ako im se ukaze prilika oni ce srusiti ovaj poredak.Cini se da je takva situacija i u svetu.Instiktivno ljudi osecaju da je prilika za rusenje sistema u globalnoj krizi,poput velikog rata.
Za Nebojsu Katica.Hvala na odgovoru.Sto se tice knjige koju ste preporucili,da li je prevedena na srpski jezik?Ono sto me interesuje,ne znam da li je to cak moguce uopste proceniti,jeste,da li su u Srbiji moguce vece stope rasta.Mislim na stope od oko 10% godisnje koje su zabelezene u Aziji.Naravno pod uslovom da nekim cudom uradimo sve u sopstvenom interesu,suprotno od neoliberalne ideologije koja nas unistava skoro 20 god.Kad to kazem mislim na bas sve,od utvrdjivanja razvoja privrede i privrednih grana koje zelimo da razvijamo(IT sektor,Energetski sektor,poljoprivreda itd) pa do finansiranja infrastrukture primarnom emisijom.Znam da nije realno ali da li je moguce u nekom idealnom scenariju po srpski narod?Ako bi imali kontinuirani rast od oko 10% koliko godina bi nam trebalo da sustignemo zemlje zapadne Evrope?Hvala.
Za Miloša – Nije mi poznato da postoje slučajevi kada su države ostvarivale godišnje stope rasta od 30-40%. Dešavalo se da se posle velikog pada, naredne godina pojavi veliki rast, ali tu je reč o „incidentu“ koji traje godinu dana. Bilo je i slučajeva da države promene metodologiju obračuna BDP-a, pa da po novoj metodologiji naprave veliki skok, ali i to u jednoj godini.
Što se Nemačke tiče, moj predlog finansiranja infrastrukture primarnom emisijom (https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/), bazirao je upravo na nemačkom iskustvu. Ne znam kolike su bile stope rasta nemačke privrede 30-tih, a već sam preporučivao knjigu Adama Toozea „The Wages of Destruction“ koja se bavi nacističkom ekonomijom. Hvala na komentaru.
@ Kum
Ето још једног у низу доказа колика је снага притиска јавности.
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/drustvo/2547975/radnica-jure-dobija-novi-ugovor-.html
„Vulin: Jura postupala u skladu sa zakonom“
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=12&dd=02&nav_category=11&nav_id=1205859
Ove sezone nema petardi. Baš je lepo kada neka vrsta izumire u miru i tišini.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:637692-DOBILA-OTKAZ-TELEFONOM-U-Juri-otpustili-samohranu-majku-koja-se-na-bolovanju-leci-od-raka
Placi voljena zemljo!
Nadam se da ce Vucic konacno shvatiti da je neophodan hitan zaokret od pogubne politike koju forsira MMF.Bez obzira na podrsku koju premijer uziva pre svega kod penzionera i kod slabije obrazovanog stanovnistva ,to mu u kljucnim momentima nece obezbediti podlogu za opstanak na vlasti.Podsetio bih da je i Milosevic imao istu glasacku bazu.
Vucic nece umilostiviti Zapad bespogovornim sprovodjenjem instrukcija MMF-a.On je vec oznacen kao nepodoban i ceka se pogodan trenutak za njegovu zamenu.
Patriotski elementi u ostatcima bezbedonosnog aparata Srbije su nezadovoljni politikom Vlade i nece pruziti adekvatnu zastitu premijeru i njegovom okruzenju.
Sa dubokim saosecanjem za nezavidnu poziciju Vucica iskreno se nadam da ce on imati snage za racionalno sagledavanje perspektiva svoje politike i da ce zauzeti stav u interesu naroda i drzave.Kao politicar sa najvecim brojem glasova,ne bi trebao da podstice dalje podele,koje su samo u interesu nasih protivnika,vec da shvati da se moze osloniti samo na svoj narod.Jednako kao sto se na taj narod oslanja na izborima,tako treba da se osloni na domace strucnjake,vojnike,privrednike,..pa i tajkune.Njega nece braniti strani investitori,ni svi oni koji su prodali ono sto mnogo vise vredi za saku dolara.
Stranac ne voli svoje protivnike,ali jos vise ne voli i ne ceni izdajnike koji rade za njega.On se njih gadi.
Za Nebojsu Katica.Jedan nas ekonomista smatra da Srbiji nista ne znaci rast Bdp-od 5,6,7 ili 10 % i da je takav rast izuzetno spor.Taj isti ekonomista smatra da nam je potreban rast od 30-40 %.E sad,iako nisam ekonomista po struci ona me pomalo interesuje pa me zanima da li je ovakav rast uopste moguc?Sta bi uopste trebalo uraditi da do neceg takvog dodje?Je li ikad nesto slicno uopste zabelezeno u bilo kojoj zemlji na svetu?Citajuci malo istoriju saznao sam da je nacisticka Nemacka imala neverovatan ekonomski razvoj.Mozete li malo da pojasnite njihov model razvoja,koje su to stope rasta bdp-a bile,ako uopste postoje podaci o tome.Znam da su odredjeni zamajac ekonomiji dali ogromni infrastrukturni radovi sirom Nemacke kao i kasnije vojna industrija ali mi je tesko poverovati da se citava ekonomija zasnivala na tome,pogotovo ako znamo da nisu imali pristup devizama.Odakle su se finansirali,iz primarne emisije ili iz drugih izvora?Mozete li malo pojasniti nemacki ekonomski model iz tog perioda.Ovo naravno nije glorifikacija nacistickog rezima,vec interesovanje za jedan ekonomski model.Hvala.
За Предрага – Не треба заборавити да је сваки дуг егзактна, неспорна величина, да постоје тачни рокови доспећа и сл. БДП је конструкт који зависи од квалитета статистике, од врсте активности које креирају БДП, од актуелног курса динара итд. Дакле, коефицијент задужености је веома груба индикација способности државе да враћа дугове и на то се никада не бих превише ослањао. Хвала на коментару.
Да ли је оправдано задуживати се ако остварени раст може да „испегла“ додатни процентуални износ јавног дуга у односу на БДП?
Дакле повлачење нових кредитних линија има за последицу номинално увећање дуга али не и његову процентуалну промену у односу на БДП.
Za Perića – Meni se čini da troškovi ukrupnjavanja poseda nisu takvi da ih treba finansirati iz primarne emisije. Iako slabo poznajem oblast poljoprivrede, čini mi se da je tu pre svega problem koncepta i strategije, a ne novca. Hvala na komentaru.
Da li bi za primarnu emisiju, u vasem planu, bilo mesta za ukrupnjavanje i modernizaciju poseda na selu, u nerazvienim, rubnim seoskim sredinama, gde trenutno ne postoji odrziva ekonomska jednica. Za one koji zele da zive i rade na selu. Da li to ima ekonomskog smisla.
Za Ivana – Problem primarne emisije nije vezan samo za pitanje nezavisnosti zemlje. Koncept se odbija i iz doktrinarnih, ideoloških razloga i odbija ga „struka“. Hvala na komentaru.
Za Miloša – Model koji sam predlagao bi trebalo da prevaziđe tri problema. Jedan je nedostatak sredstava za investicije, drugi je da pomogne da se smanji ino zaduživanje, a treći je da se uposle domaća preduzeća i da im se pomogne da ojačaju. Ne mislim da država treba da kupuje opremu preduzećima, već treba kroz projekte da ih podrži kako bi funkcionisali. Ne radi se ni samo o razvoju velikih preduzeća, već je reč i o mreži manjih podizvođača. Uzgred, „moj“ Energoprojekt je još uvek nekako živ i zdrav. Hvala na komentaru.
Pitanje o primarnoj emisiji je potpuno hipotetičko. Da bi neka država mogla tako da finansira projekte od interesa ona prvo mora da bude slobodna. Naša država ima strane gospodare od kojih bi morala da se traži dozvola za takvu emisiju. Oni to ne bi dozvolili jer bi onda valutni kurs mogao da poremeti njihove interese.
Prvo Srbija treba da postane slobodna a onda možemo da razmišljamo dalje na temu primarne emisije.
Za Nebojsu Katica.Kada spominjete slobodne domace kapacitete pretpostavljam da mislite samo na preduzeca koja imaju mehanizaciju i sposobna su da rade a ne na radnu snagu,jer nje,u moru nezaposlenosti,imamo sasvim dovoljno.Da li bi se koriscenjem primarne emisije mogla oziveti neka od nasih gradjevinskih preduzeca kao sto su Energoprojekt,Mostogradnja i slicna preduzeca koja su imala kvalifikovane strucnjake za posao?Da li bi drzava mogla iskoristiti svoja devizna sredstva za nabavku najnovije mehanizacije za ta preduzeca i dodeliti im poslove s obzirom da kazete da koriscenjem sredstava iz primarne emisije drzava nije u obavezi da raspisuje tendere a kao neke od podizvodjaca angazuje privatna domaca preduzeca?Hvala.
Za Miloša – Primarna emisija se događa na kraju procesa analize i planiranja. Dakle, država prvo određuje prioritete u infrastrukturi (putevi, kanali, vodovod i kanalaizacija itd.), zatim radi analizu potrebnih materijala domaćih i stranih, radi analizu slobodnih domaćih kapaciteta (preduzeća koja mogu biti uposlena), radi vremensku analizu projekta i keš-flou projekta, i konačno bilansira potreban novac za projekat. Prioriteti zavise i od veličine domaće komponente troškova. Što je veći udeo domaće komponente, to više „bodova“ projektu. Deo potreba finansiranja se može pokriti iz budžeta, deo potreba se može pokriti emisijom domaćih obveznica, a nedostajući deo se može finansirati primarnom emisijom. Važno je razumeti da moraju postojati slobodni, neuposleni kapaciteti i da se novac mora upumpavati pažljivo i ciljano. Smisao primarne emisije je da racionalno uposli slobodne kapacitete koji se ne koriste, jer bankarski sistem nema interesa da finansira takve projekte, ili se radi o preskupim izvorima za investicije. Smisao je i da se nikada ne pozajmljuje strani novac kako bi se finansirali troškovi koji su izvorno dinarski. Kada je poljoprivreda u pitanju, skloniji sam da se primarna emisija daje za povoljno kreditiranje poljoprivredne proizvodnje. Hvala na komentaru.
Za Nebojsu Katica.Mnogo me interesuje vasa prica o primarnoj emsiji,verovatno iz razloga sto ne bi morali da se zaduzujemo na nacin koji to radimo danas i vodimo zemlju u duznicko robstvo.Nije mi najjasnije i zanima me kolike su mogucnosti za finansiranje projekata iz primarne emisije?S obzirom da Srbija mnogo zaostaje u infrastrukturi,pocev od puteva pa do kanalizacije,fasada,bolnica,kanala za navodnjavanje,termoelektrana itd.Da li je moguce sve to finansirati iz primarne emisije pod uslovom da je strogo kontrolisana,da se spreci korupcija i da je vecina komponenti proizvedena u Srbiji?Kako bi se ona najbolje mogla primeniti na poljoprivredu,da li iskljucivo kroz kanale za navodnjavanje i drugu infrastrukturu ili ima i neki drugi nacin.Da li bi mogla da se primeni kroz subvencije za poljoprivrednike i kako bi to funkcionisalo?Hvala.
Brexit i pobedu Trampa treba gledati kao signal promene ekonomske politike anglo-americke elite.Ekonomski liberalizam je potrosen kao paravan za dominaciju ove elite u svetu.Ta ideologija je postala kontraproduktivna za svoje tvorce.SAD sa svojim najblizim saveznikom V. Britanijom nameravaju da vrate na mala vrata ekonomski protekcionizam i istisnu Kinu sa svog trzista.Verovatno zele da vrate i deo industrije na svoje tlo,tehnolosko napredniji i cistiji deo.SAD ima izvore sirovina kao i trziste u Juznoj Americi,dok Evropu takodje moze koristiti kao svoje trziste.Za finansiske konstrukcije tu je London City.Za EU je najgori scenarijo Americka nagodba sa Kinezima gde bi Evropu otvorili kineskom prodoru,a za uzvrat dobili kineska popustanja u drugim regionima,zatim kinesku podrsku dolaru kao rezervnoj valuti.EU kao organizacija od koje najvise profitiraju Nemacka i Francuska,zatim Italija i Spanija je oslonjena na NATO,kao osnovni instrument svoje spoljne politike i ukoliko bi se Ameri i Englezi,kao vodeci u NATO-u, okrenuli vise sebi,te Turskoj dozvolili vise autonomije,spustili loptu prema Rusima i nagodili se sa Kinezima,neke zemlje EU bi mogle biti plen ekspanzionisticke turske politike.Citav prostor Evrope bi bio kineski ekonomski poligon,dok bi Rusi brzo resili stvari na prostoru koji smatraju svojim dvoristem.
Otuda i histericni strah evropskih elita,koji se manifestuje kroz izjave vodecih birokrata EU i njenih clanica,da ce SAD promeniti svoju spoljnu politiku.Ipak mislim da se politika SAD prema Rusiji nece menjati,dosta je ulozeno u ovo neprijateljstvo koje donosi i znacajne benifite u ekonomskom smislu kroz rast vojne industrije.To se uklapa i u politiku ekonomskog oporavka SAD.Vojno-industrijski kompleks igra veoma znacajnu ulogu u Americi i generator je ekonomskog rasta i tehnoloskog razvoja.A i to je sve potrebno da bi se uspesno suprostavili Kini.
Nemacka,a za njom i Francuska radice na uspostavljanju cvrstih odnosa sa SAD i VB,pre svega kroz NATO.Tezice usaglasavanju zajednickog (ako treba i ratnog) nastupa prema Rusiji,kao i opstruiranju eventualne nagodbe na liniji Peking-Vasington.U tom smislu spremni su za popustanja Vasingtonu svugde gde ne vide svoj egzistencionalni interes.
@Nemirni – Imao je on dil sa establišmentom još pre izbora; pogledajte npr. moj komentar od 2. 11. u 15:59, tu imate linkove na tekstove koji su o tome pisali:
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-14960
Zapanjujuće je koliko brzo se novoizabrani predsednik SAD Tramp približio establišmentu protiv koga se kao borio. Umesto da suptilno i vešto prećuti smrt velikog Fidela Kastra, on je stao na stranu liberalnog satanističkog šljama o kojem je do malopre imao najgore moguće mišljenje.
Večna slava revolucionaru i gromadi 20. veka Fidelu, a licemerni SADisti mogu da se nose zajedno sa svojim novim predsednikom.
Uz ekonomiste svakako treba nadodati „novinare“. Sta je to novinar? Kakva je to profesija?
Pustanje copy/paste placenih stranackih tekstova, dodvoravanje, provociranje, neobjektivnost, navijanje… jednom rijecju, uzas.
За Бојана – Посао утицајних економиста је да креирају јавни простор који ће обезбедити вођење економске политике управо на начин на који сте то одлично описали. Дакле, реч је о обликовању јавног мњења, а не о обликовању економске политике. Важно је и да се студенти тако индоктринирају, да буду клонови својих професора и да „идеју“ преносе даље. Мислим да економска елита тај посао одлично обавља. Хвала на коментару.
За Александра Б. – Када је предлагана пореска реформа, написао сам овај текст https://nkatic.wordpress.com/2010/05/08/vrabac-u-ruci-i-golub-na-grani/. Свој однос према порезима сам покушао да дефинишем овде https://nkatic.wordpress.com/2011/03/10/jereticka-pohvala-porezima/. Хвала на коментару.
Утицајни српски економисти то не виде тако и не сматрају да расподела има утицаја на привредни раст.
Вођен овим коментаром, а и недавним текстом у вези са Беговићем & Co… питање/констатација које имам су врло спекулативни и одмах се ограђујем мојим недовољним праћењем и познавањем економске сцене у Србији. Надам се да мојој игноранцији неће бити замјерено.
Моје питање је ко су и шта су уопште утицајни економисти у Србији? Утицајни у којем смислу, да они утичу на креирање економске политике? Мој утисак је да ти тзв утицајни економисти не утичу на креирање економске политике већ су једноставно паразити и опортунисти који сурфају на таласу радећи као аполгете тренутног система, користећи околности за своју самопромоцију и стицање привилегија.
Да ту нема Беговића, нашао би се неки други. Његов посао је да сједи за својом катедром и држи предавања тј глуми своју социјалну улогу.
Управљачима система није битно како проф ради тај посао, нити колико су предавања смислена и шта ће се научити – битно је да се студенти забаве а Београд има универзитет про-форме, да се систем врти и нешто „дешава“. Ако буде подржавао режим, добиће своје награде и моћи ће да гради своју измишљену слику корисне и угледне јавне личности. Ако буде таласао и критиковао режим, онда ће га медијски и на друге начине маргинализовати и отежавати рад. Нпр узмимо паралелу Беговић – Душанић.
Дакле, да ли уопште ови економисти, угледни колумнисти са изгланцаним ципелама и сређеним одијелима, имају неки значајан утицај на економску политику?
Паралеле ради, у РС/БиХ не постоје утицајни економисти тј. економска политика се одређује ван очију јавности. Имате премијера и министра економије који редовно путују у ММФ и СБ и обилазе амбасаде да преузму инструкције, и онда те инструкције интерпретирају грађанима покушавајући да прогурају страну политику. Зар се исто не ради и у Србији? Зар прави, утицајни економисти тј економске аждаје не сједе у Влади Србије и спроводе декрете које добију из амбасада, страних банака и међународних тијела? Какав утицај уопште Беговић или било ко са универзитета или економске јавности има на економску политику? Зар прави економски злочинци не сједе у институцијама, домаћим и страним, са креаторима који су далеко од очију јавности??
Господине Катићу, како гледате на најављено смањење пореза и доприноса на зараде у Србији? Према најавама, могло би да уследи у другој половини 2017. године. Оно је тренутно 65% и многи привредници мисле да је превисоко.С друге стране, ресорно министарство каже да је на нивоу европског просека. Мислите ли да би то повећало или, пак смањило, буџетске приходе у Србији? Како вам се чини један ранији предлог; да се порези и доприноси на плате смање, а да се, с друге стране, повећа ПДВ?
Свако добро
За Милоша – На сајту НБС имате све информације у вези са домаћим банкарским системом (http://www.nbs.rs/internet/cirilica/50/index.html и http://www.nbs.rs/internet/latinica/55/55_4/kvartalni_izvestaj_II_16.pdf). Како је национализација банкарског система до те мере хипотетична, не бих се бавио квантификацијама везаним за трошкове национализације.
Што се Мађарске тиче, она је домаћи удео у банкарском власништву попела са око 30%, на преко 50%. Ово износим по сећању. Не знам како функционише мађарска монетарна политика будући да се нисам бавио том темом. Што се базена тиче, Мађари су, као што знате, јака пливачка нација. Базени се могу правити и из примарне емисије, под условом да имају високу домаћу компоненту трошкова, али то није на листи приоритета за земљу попут Србије. Боље је правити водоводе и канализацију нпр. Хвала на коментару.
За М. – GINI индекс није идеалан и он има својих недостатака, али је тренутно најпопуларније мерило неједнакости. Он се бави расподелом онога што је у држави остало, па у том смислу мислим да за сам индекс није битан одлив новца странцима.
Раслојавање треба да забрине, јер пре или касније доводи до великих социјалних потреса. При томе, раслојавање и велике социјалне разлике, после неке тачке, доводe и до успоравања привредног раста. Утицајни српски економисти то не виде тако и не сматрају да расподела има утицаја на привредни раст. Њих више брину прерасподела и егалитарне тенденције. Хвала на коментару.
http://www.dw.com/sr/merkel-igra-na-merkel/a-36504250
Ako jedan Cercil nije dobio mandat posle rata u kome je uspesno vodio zemlju,namece se pitanje zasto bi Angela Merkel dobila cetvrti mandat?Ona meni ostavlja utisak bezlicnog birokrate bez moci strateskog drzavnickog promisljanja.Merkel nema nijedan znacajan uspeh za proteklih jedanaest godina vlasti.Svo to vreme ona je habitirala na vrhu uspesnog nemackog drzavnog sistema koji je funkcionisao sam od sebe.Tu ulogu je mogao igrati svaki prosecan birokrata.Prvi put u njenom mandatu kada je Nemackoj bio potreban drzavnik,za vreme krize u Ukrajini,krize sa migrantima,Angela je podbacila i izgubila znacajnu podrsku u stranackim strukturama i u gradjanstvu.Ali se ona ipak kandiduje.Meni se cini da joj neko namesta tu kandidaturu da bi izgubila ili jedva pobedila.Jedno je sigurno AfD ce ostvariti bolji rezultat sa Angelom,nego da protiv sebe ima nekompromitovanog kandidata.Jos kada bi se pred kraj kampanje pojavila neka afera povezana sa imenom Merkel,Evropljanima ne bi vise bilo dosadno,imali bi ispunjen politicko-drustveni zivot poput nas Balkanaca.
Za Nebojsu Katica. Pretpostavio sam da cete napisati da preuzimanje bankarskog sektora nije realno,poznavajuci vas pesimizam zbog stanja u Srbiji,s kojim se zbog trenutne situacije,na zalost,moram sloziti.Zato sam i naveo da se moje pitanje odnosi na neku hipoteticku situaciju. :).Da li imate neke podatke koliko je vredno bankarsko trziste kod nas,odnosno koliku dobit imaju na godisnjem nivou i koliki je novac potreban za preuzimanje tih 60% od strane drzave ili domacih subjekata kako kazete?Sto se tice Komercijalne banke,negde sam procitao da je to jedino banka koja u Srbiji radi u minusu i nije mi jasno kako je to moguce.Jedino sto mi pada na pamet je da se svesno prave gubitci kako bi javnost lakse prihvatila privatizaciju.Ne znam da li sam u pravu ali drugi razlog ne vidim,posebno ako gradjani imaju najvece poverenje upravo u Komercijalnu banku.Dotakli ste se Madjarske pa me zanima koliku kontrolu Madjarska ima nad svojim bankarskim sektorom i da li ona vrsi primarnu emisiju?Pitam Vas iz razloga sto sam citajuci neke sportske forume vezane za stadione primetio da oni masovno grade,ne samo stadione vec i druge sportske objekte,posebno bazene za koje kazu da ce svaka skola imati bar jedan.Slozicete se da to kosta,pa me zanima da li to rade iz primarne emisije ili su nasli neki drugi izvor finansiranja.Ovaj moj komentar je malo duzi pa cu postaviti jos samo jedno pitanje.S obzirom da sam sportski fanatik zanima me da li je iz primarne emisije moguce finansirati izgradnju stadiona i drugih sportskih objekata u Srbiji s obzirom da decenijama nije napravljen ni jedan stadion?Hvala.
Хвала Вам на одговору, као и цитату који помало подсећа на наслов Егерсове књиге:
http://www.booka.in/knjige/savremena-knjizevnost/potresno-delo-zapanjujuce-genijalnosti-detalj
Изгледа да би требало да будемо задовољни резултатима GINI индекса. Премда знам да су ово теме о којима сте писали, да ипак упитам: да ли сматрате да у Србији треба да нас више забрињава предстојеће настављање раслојавања (које се не спречава, а и глобални је тренд) или постојање странаца којима се одлива добар део прихода који се овде стварају (да ли он уопште узима у обзир приликом прорачуна индекса)?
За М. – Дитонову књигу имам, али је нисам читао и бојим се да је нећу скоро читати. У последње две године се појавило толико књига и радова о проблему неједнакости, да то већ постаје опште место. Чини се да то више нико не спори, осим српских неолиберала који користе неке нове, помало езотеричне изворе. Не могу да одолим, а да не цитирам уваженог професора Маџара😇:
„Možda je ovo mesto na kome je uputno skrenuti pažnju na još jednu netačnu Katićevu napomenu – da Pikettijevu analizu narastanja socijalnih razlika i u njoj proklamovanu „ogromnu koncentraciju bogatstva na vrhu piramide moći … više niko ne može osporavati“. Taman posla! Kod mene [Madžara] se steklo najmanje pet izuzetno elegantnih kritički intoniranih tekstova u kojima se njegovi nalazi frontalno i metodično osporavaju. Mora se istaći da su to tekstovi na neuporedivo višem nivou teorijske obrade i analitičke istančanosti od kabastog i ne baš srećno strukturiranog Pikettijevog teksta.“ (https://nkatic.wordpress.com/2016/11/04/o-neoliberalnom-analitickom-metodu-superiornost-logike-i-konstrukta-nad-empirijom/)😉
Једна од бољих анализа коју бих препоручио и која је доступна је ова: http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/0115391e.pdf?expires=1479987894&id=id&accname=guest&checksum=0951193A3FBB736702E89BD6E6F81772
Светска банка објављује тзв. GINI Index (http://data.worldbank.org/indicator/SI.POV.GINI) итд. итд.
Хвала на коментару.
Поштовани г. Катићу,
у септембарском броју „Scientific American“-a објављен је текст нобеловца Ангуса Дитона о неједнакости. У тексту је приказан и графикон који приказује како се током последњих 30-ак година мењао проценат богатства које држи 1% најбогатијих, за неколико развијених држава. (за читаоце који га не виде, свуда је присутан раст, а „воде“ Јужна Африка и САД између 18 и 20%, које уједно имају и највећи раст неједнакости).
Да ли је позната промена овог параметра за Србију, и да ли можете да нам дате неки коментар?
С обзиром да пратите ову литературу, било би занимљиво уколико имате времена да нешто напишете и о Дитоновој књизи која се референцира у чланку „The great escape: health, wealth and origins of inequality“ (нисам пронашао на блогу да је директно поменут, извините уколико је већ било тема)
Za Miloša – Mislim da bi pod kontrolom domaćih subjekata (ne nužno države) trebalo da bude 60+% vlasništva. Okosnice sistema bi mogle biti Komercijalna banka i Poštanska štedionica, a država bi mogla otkupiti i neke od stranih banaka, kako je to uradila Mađarska, na primer. Naravno, ovo je potpuno nerealističan scenario. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu imam jedno pitanje u vezi bankarskog sistema u Srbiji.Citajuci vase tekstove na ovom blogu da se zakljuciti da je preduslov za pocetak bilo kakvog oporavka ove zemlje kontrola nad bankarskim sektorom u Srbiji.Ako uzmemo u obzir neku hipoteticku situaciju u kojoj Srbija ima najbolju mogucu vlast,koja je spremna da ucini sve da zastiti svoje ekonomske interese,koji je nacin da drzava vrati bankarski sektor u svoje ruke?Koji procenat vlasnistva nad bankama u Srbiji treba da bude pod kontrolom drzave i kako doci do tog vlasnistva nad bankama?Da li to uraditi kupovinom stranih banaka,da li uz Komercijanu banku preuzeti jos neku domacu banku ili neki treci nacin?Znam za vas pomalo pesimistican stav u vezi stanja u Srbiji i da ovo verovatno zvuci kao utopija ali bih Vam bio zahvalan ako mozete da napisete par reci o ovoj temi.Hvala.
За Сладимира – Победа Трампа је толико медијски покривена да не бих могао ништа интересантно да додам, сем да понављам већ речено. Хвала на коментару.
Г.Катићу
да ли можемо очекивати ваш осврт на председничке изборе у Америци?
Za Mirka – Ne znam detalje u vezi sa aktivnostima nemačkih kompanija u Srbiji, van onoga što je u medijima. Nemci imaju oko 400 registrovanih kompanija i zapošljavaju oko 20,000 ljudi u Srbiji. Pri tome, nemački GIZ je vrlo aktivan u Srbiji, a šuškalo se i da Nemci žele srpsku elektroprivredu, možda i Telkom i aerodrom. Po mom iskustvu, Nemci su odlični, pouzdani partneri i ako bih pravio svoju ranglistu, oni bi verovatno bili prvi, najpoželjniji partneri. Hvala na komentaru.
G. Katiću,
Nisam se lepo izrazio, pa je moje pitanje otislo u malo drugačijem smeru. Jasno mi je to da je Nemačka prosperirala sa okončanjem hladnog rata i da danas ima interese vezano za ovo područje, Srbije. Međutim mene zanima na koji način ona te interese ostvaruje. U bankarskom sektoru ne dominiraju Nemačke banke, nema nekih velikih nemačkih kompanija koje uz državne olakšice posluju kod nas. Takođe nešto ne primećujem da je privatizacija koja je kod nas izvršena sprovedena Nemačkim kapitalom. Možda imam pogresnu sliku, te se stoga interesujem za tuđe, vaše mišnjenje.
За Ганета – Хвала вам што ми нисте замерили на дрскости да вам потпуно непозван и нестручан (нисам економиста по струци, завршио сам природно-математички факултет) дајем препоруке; повео сам се био за вашом похвалом књиге „Из другог угла“ нашег домаћина, те сам стога дао препоруку за књиге Ха-Џун Ченга – чији је стил писања, бар је такав мој утисак, доста сличан стилу господина Катића: питко, духовито, лако разумљиво, а крајње слободоумно, па и провокативно, тј. инспиративно. Још једном, хвала вам на разумевању.
Cini mi se da je vreme da se neka grupa iz elite slozi i napravi program. Da li je taj program – razvojna drzava, misleca drzava, suverenizam, totalna modernizacija, meritokratija, … Tih ljudi, tog programa i energije nema. Kada nema investicija u ekonomiji onda nema buduceg bogatstva. Kada nema radjanja i obrazovanje – nema buducih ljudi. Kada nema danas nicega u eliti – proizvod ce biti umiranje drustva u bliskoj buducnosti.
Stoga napisite program danas makar bio i nesavrsen. Ne zalite vreme ni energiju. To ce prvo da napravi malu varnicu. Ako je ideja dovloljno jaka nastavice svoj put dalje.
Za Makija – O dolaru sam pisao u tekstu iz tri dela https://nkatic.wordpress.com/2011/10/13/rat-dolara-i-evra-i-deo/, https://nkatic.wordpress.com/2011/10/18/rat-dolara-i-evra-ii-deo/, https://nkatic.wordpress.com/2011/10/19/rat-dolara-i-evra-epilog/. Nemoguće je proceniti američke gubitke za slučaj da dolar izgubi status ključne rezervne valute. Krugman je, koliko se sećam, to procenio na 0,1% BDP-a godišnje. Mislim da se Krugman šalio, i da bi gubici (direktni i indirektini) bili mnogo veći od toga. Hvala na komentaru.
Za Mirka – Kako se Nemačka (pre)kasno pojavila na imperijalnoj sceni, centralna i jugoistočna Evropa su logične ekonomske interesne zone Nemačke. Čini se da niko u vezi sa tim ne pravi pitanje. Hvala na komentaru.
Nebojsa, mozete li otprilike proceniti koliko bi prosecan Amerikanac ili USA budzet bili siromasniji da dolar nije dominantna svetska valuta? Koliko bi prosecan Amerikanac ili budzet USA osiromasili kad bi drzave medjusobno trgovale svojim valutama ili necim trecem sto nije dolar? Hvala
Zanima me kakvi su Nemacki ekonomski interesi vezani za ovo podrucje, odnosno konkretno za nasu zemlju. Vidim da svuda igra glavnu ulogu, pregovori oko Kosova itd.Sigurno nije vodjena plemenitiv motivima..
Za Маркa Бојковићa,
Čitao sam više puta pomenuti tekst g.Katića. Upoznat sam odavno sa pomenutom problematikom, ali sam je pre objavljivanja pomenutog teksta drugačije shvatao. Mislio sam da banke kreiraju novac iz vazduha ne računovodstvenim trikom, već kao posledica razlike u dinamici priliva i odliva novca i razlici u ročnosti plasmana i obaveza……. Pošto sam se bavio računovodstvom mogu reći da je kreiranje depozita nakon uplate novca na račun klijenta od strane banke evidencija koja ima sumnjivo uporište u računovodstvenim principima.
Hvala na preporukama za knjige. Šta ste po struci ako nije tajna.
За Предрага – На Ваше (широко) питање сам покушао да одговорим серијом текстова на блогу. Из тих текстова је видљиво да нисам оптимиста и да ме стање у Србији забрињава у свим сегментима. Можда ово није лош сажетак: https://nkatic.wordpress.com/2013/12/29/o-srbiji-melanholicno/. Хвала на коментару.
За Катића,
Какво је ваше о мишљење о Србији?
Питање је свакако комплексно и може се схватити различито. Желео бих да чујем ваше мишљење независно од тренутне политичке ситуације. Уколико желите можете је и довести у контекст али пре свега ме интересује ваш став према друштвеним, економским, културним начелима у земљи. Реалности у којој се налази.
Једна дигресија око монетарног система и улоге централних банака у региону.
Колико сам успио да упратим, Додик је једини политичар на значајнијој позицији у региону који се буни против улоге ЦБ. Конкретно у БХ ЦБ директно држе странци и ништа значајније се није промјенило у задњих 20 година. Последњих мјесеци Додик све чешће напада ЦБ, али због унутарполитичких односа и стране контроле у БХ тешко ће бити нешто реалније промјенити регуларним путем:
Pratim reference, ima izuzetnih izvora. Recimo ovaj izvještaj WB za 13 najboljih razvojnih politika je vrlo značajan za istraživanje i sagledavanje ekonomskih pokazatelja posljednjih decenija.
Gane, preporučena knjiga je na engleskom. Nažalost, vrlo malo ćeš naći na netu prevedenih kvalitetnih a besplatnih knjiga iz ekonomije, iz dva razloga, jer se strane ne prevode, naročito novija izdanja, a domaće knjige sa fakulteta u pdf formatu su misaona imenica kod nas. Tako da prevedene knjige trazi najvise na Scribd. Na ovom linku imas Samuelsonovu Ekonomiju, to su principi i osnove na kojima je veliki broj studenata u svijetu odškolovan. Mislim da nećeš naći bolje osnove na srpskom od ove knjige – http://libgen.io/ads.php?md5=C2113C695FCC458277CAC3F89B40FEED (kilkni na download). Pozdrav
Za Ganeta – Nisam upitan, ali nadam se da nećete zameriti na predlozima.
Što se tiče monetarne ekonomije, najbolji tekst na srpskom jeziku na koji sam naišao je upravo tekst gospodina Katića; možda bi ga valjalo ponovo pažljivo pročitati:
https://nkatic.wordpress.com/2016/07/09/misterija-novca-ko-i-kako-kreira-novac/
Takođe, stari tekst profesora Dušanića, ali rekao bih i dalje aktuelan:
http://www.nspm.rs/ekonomska-politika/dolarska-alhemija-i-kazino-ekonomija.html
Što se tiče makroekonomije, ja bih počeo sa knjigama Ha Džun Čanga:
https://www.knjizare-vulkan.rs/autor/ha-dzun-cang/1
Primenjeno na ovdašnje okolnosti verujem da bi vredelo pročitati knjigu profesora Dušanića:
Click to access ntt.pdf
Na kraju, ako ima dovoljno strpljenja, siguran san da bi vredelo pročitati kapitalno delo jednog od tvoraca makroekonomije:
https://www.knjizare-vulkan.rs/knjige/opsta-teorija-zaposlenosti-kejnz-dzon-m-isbn-9788651915799
Itd.
Za Ganeta i trifuniplebis – Zaboravio sam da podsetim, da kada čitate moje tekstove, obratite pažnju i na uputnice, tamo gde se pozivam na literaturu. To može biti od pomoći kada želite da u neku oblast uđete dublje. Hvala na komentaru.
Za, trifuniplebisa,
Hvala na preporuci za knjigu. Nisam razumeo da li ima prevoda na srpski jezik?
Takođe, da me ne shvatite pogrešno……. ne interesuju me investicioni saveti, niti strategije investiranja već knjige koje objektivno osvetljavaju područje monetarne ekonomije. Takođe, voleo bih da pročitam knjigu koja što bolje osvetljava tajne makroekonomije. Poslednja dobra knjiga koju sam pročitao na temu makroekonomije je upravo knjiga g. Katića „Iz drugog ugla“……… Mislio sam na slične knjige koje bacaju novo svetlo na pojedine makroekonomske fenomene ili podrobnije istražuju neke njene nedovoljno istražene oblasti.
Redovno čitam blog. Tekstove g. Katića smatram odličnim, za objektivan uvid u stanje i kretanje svetske ali i srpske privrede………
За Ненада,
Економски факултет је кадровски оспособљен на начин који је у великој мери у корелацији са вашим тврдњама. Част професорима, изузецима, којих је заиста мало.
Мислим да је у Србији много већи проблем међу чиновницима који су део система у коме међусобно штите једни друге у пословима чији велики део заслужује кривичне пријаве, минимално прекршајне. Проблем је што Срби таквим људима верују и мисле да ће их такви довести до благостања и ужитка. Бајка која нема крај…
Ништа боља ситуација није ни код система који уређују друштвени поредак у Србији. То је јадно и жалосно али тренутно је тако. Туга и беда аминистрације и спољне политике. Продане душе зарад позиције.
Не будимо наивни, Ла Пиовра је снимљена још 80-их.
Упркос томе, држава и њене институције су јаче од свих њих, само ако има воље…данас тешко.
Истина на видело, све остало су флоскуле дневног карактера.
Kao sto sam ocekivao posle samita NATO-a u Varsavi,pritisak na Grcku ce se znatno pojacati.Verovatno je ova poseta planirana za Hilari,ali okolnosti su takve kakve su…Obama ce poruciti partnerima da se ne opustaju suvise jer politika je dosta ozbiljna stvar da bi se menjala od predsednika do predsednika.
http://www.blic.rs/vesti/svet/pozadina-iznenadne-posete-grckoj-obama-ciprasu-postavlja-tri-uslova-jedan-se-odnosi/6t62gx2
Za Miloša – Već sam komentarisao politiku vlade Ante Markovića npr. ovde https://nkatic.wordpress.com/2013/07/10/oko-11-sta-bismo-s-parama-10072013/#comment-3694. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,mozete li reci sta mislite o reformama koje je u Jugoslaviji sproveo Ante Markovic i da li su dale pozitivne rezultate?
Evo mog prevoda na srpski teksta za koji sam ranije dao originalni link:
http://www.standard.rs/svet/36198-%D0%BA%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D1%82%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8-%D0%B8-%D1%81%D0%BE%D1%80%D0%BE%D1%81-%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D1%87%D0%B8%D1%9A%D1%83-%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%87%D0%BA%D1%83-%D1%80%D1%83%D0%B6%D0%B8%D1%87%D0%B0%D1%81%D1%82%D1%83-%D1%80%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8%D1%98%D1%83
Ako izuzmes komentrare onih koji redovno pisu na blogu, 1/2 novo pridoslih su neoliberali. Oni su doista u srcu neoliberalni a da to i ne znaju.
Osim toga, daleko daleko najopasnija institucija za Srbe je Ekonomski fakultet.
Ta institucija ima za zadacu indoktrinaciju ljudi za trenutacnu politicku ideologiju. To se ne mjenja.
Za trifuniplebis – Kada je Francuska u pitanju, najbolje je da pretražite Internet. Dobri termini za pretraživanje su npr. „trente glorieuses“, „thirty glorious years“. Reč je o periodu od 1946. do 1975. koji se smatra najboljim periodom Francuske. O francuskom dirižizmu sam čitao na različitim mestima i ne sećam se naslova. Hvala na komentaru.
G. Katiću, tek sam po Vašem odgovoru shvatio da postoji ovaj Forum na kome se diskutuje o različitim temama, što me dodatno obradovalo. U pogledu preporučenih knjiga, ove preporuke sa linkova će biti sasvim dovoljne – neke već i imam. Hvala Vam! U pogledu konkretne oblasti htio sam Vas pitati da li je neko posebno obrađivao ekonomski dirižizam u teoriji? Moram priznati da sam iz Vaših usmenih izlaganja prvi put čuo za ovaj oblik pristupa ekonomiji, primjenjen u Fra. Takođe, moram pohvaliti vašu ažurnost u pogledu literature, prilično sam uvjeren da profesori za mnoge ove knjige nisu ni čuli, ovdje u BiH/RS naročito.
Za Ganeta, ukoliko još uvijek čita blog i komentare, preporučio bih mu knjigu: A Random Walk Down Wall Street. Iskreno meni je na listi za čitanje, a preporučena je od gosp. N. Bakića koji se godinama uspješno bavi investiranjem na berzanskom tržištu u Hrvatskoj. Knjige ne kupujte, svaku knjigu možete skinuti sa Scribd-a i LibGen-a – na kome možete naći gotovo svaku knjigu koja je štampana na engleskom jeziku.
Од конфронтације нема ништа.
Да је излаз у поменутој идеји онда би на недавно одржаним изборима победила Хилари а не Доналд тако да се такав сценарио тешко може очекивати. Америка је свесна војне позиције Русије и све већем јачању национално оријентисаних покрета широм Европе што им никако не иде у прилог. Примера за то је много.
Предстојећи избори у Француској и Аустрији у многоме ће утицати на међународне односе као и економска кретања. Људи из бизниса то знају и никако им није циљ затварање тржишта Руске Федерације и слични директни сукоби, били они економски, политички, друштвени, какви год.
Без обзира на величину и економску надмоћ транснационалних компанија, у смислу превазилажења њихових прихода над БДП-ом већине земаља, суверенитет и јачина независне националне државе је далеко испред поменутих. Патриотски став становништва једне државе је нешто што се не може тек тако бирократски неутралисати.
Земље чланице ЕУ то већ увелико схватају само једино Србија, као последњи бастион неолиберализма, тежи путу и правцу развоја од којих све земље, поучене искуством, са задовољством беже.
Ако се узме у обзир и медијска конотација коју је у данашње време веома тешко контролисати, на страну телевизијски и штампани извори, сутрашњица је крајње непредвидива са великим изгледима да државе које су претрпеле највеће губитке глобализма се коначно отрезне и трасирају сопствени пут економског, друштвеног, културног и сваког другог развоја.
Можда се Србија једног дана и пробуди из колотечине терора који преживљава већ дуги низ година баш као и данас. Познајући тренутну ситуацију, курс је исти, без промене.
Soros je spreman da izaziva nerede i da razbija ne samo Srbiju nego i Ameriku:
http://www.strategic-culture.org/news/2016/11/11/clintons-and-soros-launch-america-purple-revolution.html
@ Predrag
Mislim da ce elite na Zapadu iskoristiti nezadovoljstvo naroda iskazano kroz podrsku desnoj opciji za svoje ciljeve.Bes ogorcenih ljudi,kojima postepeno opada zivotni standard,moze se usmeriti ka spoljnim faktorima:islamskim teroristima,zlim Rusima,pokvarenim Kinezima i slicno.Kriza koja je pocela 2008 nije zavrsena,sve slabosti zapadnih ekonomija su i dalje tu,cak se i produbljuju.Sigurno postoje ideje da je izlaz u konfrotaciji sa snagama sa istoka i njihovim slamanjem dok Zapad jos ima moci da to uradi.I tako zadrzi ekonomsku,politicku i svaku drugu nadmoc u odnosu na ostatak sveta.
Ubedljivo najveći razlog zašto je Tramp pobedio na izborima je taj što se u Americi sve teže živi. Globalizacija je ušla u svoj kritičan period gde starije generacije na zapadu uviđaju svu pogubnost ove politike. Pre više od dvadeset godina je na izborima isto bio jedan ovakav milijarder koji je govorio o fatalnim posledicama globalizacije. Njegov protiv kandidat, a potom i predsednik, je bio Bil Klinton. Ovo izlaganje Rosa Peroa je ostalo u narodnom sećanju kad je upozoravao da će se začuti „ogroman usisni zvuk“ nad Amerikom ako pobedi Klinton. Zvuk odlazećih radnih mesta u inostranstvu.
За Предрага – Макроекономија је преузимале текстове са мог блога. Ја нисам писао за Макроекономију, нити за било који други портал. Хвала на коментару.
За Катића,
Нема вас на макроекономија.орг ? Шта је са Здравковићем?
За Кума,
Зашто мислите да национално оријентисане владе имплицирају и нестабилне мећународне односе?
Pobeda Trampa,tesko da je ovo sok za americku globalisticku elitu.Oni su mogli da efikasno ispitaju puls javnosti te da predvide ovakav ishod.Gradjani koji su glasali za Trampa nisu od juce kivni na sistem.Imam rezerve prema misljenju da novi predsednik moze ozbiljnije promeniti politiku SAD.Ipak je on pojedinac koji stoji nasuprot citavog sistema.Cak i ne znamo kakvu bi politiku vodio Tramp i da li on uopste ima definisane politicke stavove,posebno u medjunarodnoj sferi.Bojim se da ce „profesionalci“ nastaviti da se bave spoljnim odnosima SAD.Tramp ce biti fokusiran na unutrasnja pitanja i ekonomiju.
U svakom slucaju svet krece ostro na desno i ovo je znacajan impuls za takve snage u Nemackoj i Francuskoj.Predstojeci izbori u tim zemljama veoma lako mogu izbaciti na vrh desnicu.Imajuci u vidu istorijsko iskustvo,mislim da je Nemacka posebno kriticna.Generalno,situacija ne ide u pravcu smirivanja medjunarodnih napetosti i bice potrebno puno truda i vestine da se izbegnu ozbiljni lomovi.
Evo šta je ostalo od srpske „razvojne šanse“:
https://rs.sputniknews.com/analize/201611081108763775-poljoprivreda-srbija-propadanje/
За Александра Б. – Прича о руском медијском утицају је спинована преко сваке мере и вероватно је реч о превентивном деловању како би се јавност припремила за случај да се забрани рад РТ-у. РТ је програм који готово сваки грађанин ВБ може бесплатно да прати, али не верујем да је тај утицај велики, будући да не покрива локалне теме. И сам квалитет РТ је по мени још увек нижи (у професионалном смислу) од западних станица. Значај РТ-а је што је ипак разбио монопол на информисање и што је то први покушај такве врсте од Другог светског рата. Утицај РТ-а иде другим путем – нпр. у полемикама на Интернету се често полемичари реферишу на РТ и дају линкове за неке од прилога. Имам утисак да је то „опаснији“ облик деловања и дисеминације информација. Хвала на коментару.
Господине Катићу, како бисте оценили утуцај руских медија у Великој Британији? Примећујем да се тамо све више говори о “руској пропаганди“, иако то мени делује мало вероватно будућу да су британски медији веома моћни. Међутим, неки кажу да се утицај “Russia Today“ у Великој Британији повећава. Колико су Британци заинтересовани да чују и другачији став од онога који срећу у својим медијима?
Свако добро!
Za Gago – Sve što se izneli je tranziciona priča, sa nešto crnogorskih specifičnosti. Crna Gora, obzirom da je prešla na evro, nema drugih mogućnosti osim da se osloni na domaću štednju koja je relativno visoka (znatno viša nego srpska) ne samo po glavi, već i u odnosu na BDP. Bojim se da problem nije toliko u novcu, koliko je u razvojnim idejama, a sem turizma, kao da drugih ideja nema. Ograđujem se još jednom zbog lošeg poznavanja lokalnih prilika. Hvala na komentaru.
G. Katić, da li po vama brzo dovesti do bankrota pokazatelji kao što su zaduženost oko 70% (javni dug), oko 30% viška zaposlenih u javnom sektoru, prosječna plata oko 475 evra a potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu 820 evra, prodaja Telekoma, veoma loš ugovor sa A2A koji upravlja EPCG dje se iznose milioni iz Cg, zakup obale na 99 godina i potpisivanje ugovora dje se prave apartmani koji se prodaju a ne zakupljuju, poljoprivreda na samom dnu jer su sela pusta. Da li je varijanta ulaganje iz narodne štednje jedini izlazak iz ovakve situacije ili možemo izaći na pravi put sa nastavkom svega ovog gore navedenog? Izvinjavam se što vas opet pitam za Cg. Hvala.
Za Gago – Nažalost ne pratim ekonomiju Crne Gore da bih mogao reći nešto pouzdanije. Ono što brine, bar na prvi pogled, je ogroman i kontinuiran deficit trgovinskog i tekućeg bilansa i visoka stopa nezaposlenosti. Velika je sreća da su deficiti, iako procentualno izuzetno visoki u odnosu na BDP, u apsolutnom iznosu niski, pa verovatno ne brinu kreditore previše, bar za sada. Hvala na komentaru.
G. Katić volio bih da čujem kako ocjenjujete situaciju u Cg, pošto sam iz Podgorice. Da li je situacija slična kao u Srbiji? Zaduženost Cg sve više raste i interesuje me kako komentarišete poslednje zaduživanje od 100 miliona evra da bi se isplatile zarade u javnom sektoru? Unaprijed hvala.
Za Aleksandra S. – Nažalost, ne mogu da Vam odgovorim na ovo pitanje. Napustio sam Srbiju pre nego što je PDV uveden, a u Velikoj Britaniji sam se bez problema navikao na taj sistem. Pomoglo mi je i što su računovodstveni paketi imali ugrađene procedure za laku obradu PDV-a i automatsko generisanje izveštaja. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću,
Imam jedno jednostavno pitanje koje možda malo konfuzno zvuči i nemam neke egzaktne podatke zašto mi se to čini bitnim ali bih molio vaše mišljenje o tome.
Da li smo mi bili spremni i obučeni da tako brzo pređemo na sistem PDV-a sa sistema izjava koji je bio pre toga?
Možda se čini čudno ali ako izuzmemo reklamu koja je to pratila i u koju sam i ja poverovao sad kako vreme prolazi kao da nismo. Moj otac je u tom periodu otišao u penziju iz netom privatizovane firme koja je onda bila poznati proizvođač u industriji još iz doba SFRJ i on mi je tada govorio da naše firme nisu spremne na to u tom momentu i stanju. Ja sam ga ubeđivao da je ovo lakše i jasnije i da nema šta da bude problem. Bio skeptičan ne zato što je staro gunđalo koje uvrće nosom na sve novo već zato što je skoro deceniju radio u inostranstvu (EZ i EU) i vodio takvu firmu. Tvrdio je da mi nismo još spremni za tu ligu. Da li smo mi sa premalo obuke kao preduzetnici i država uleteli u takav način obračuna i plaćanja? Znam da nije teško izračunati koliko državi dati i ne radi se o matematici već o svemu što u tom načinu treba uzeti u obzir i kako on ukupno utiče na krajnju cenu koju plati poslednji kupac kao i na ukupnu sumu novca i koliko se on zadržava u prometu raznih firmi. Nemam neki jasan podatak ali kao da je sve to u jednom momentu pokazalo da se preduzetnici nisu dobro pripremili i da je povećanje cena tek par godina kasnije pokazalo kako to zapravo izgleda. Ponavljam da nisam protiv već samo kad se poredi sa prethodnim sistemom izjava od carine do krajnjeg kupca i uticaja te promene na sve. Prelako su predstavljali a promena je zapravo bila mnogo bitnija od onog kako nam je rečeno.
Moguće da pitanje nema smisla i da gledam na pogrešnu stranu, da je sve slučajno i normalno kretanje. Unapred hvala na odgovoru i vremenu koje ste posvetili da ovo možda konfuzno i nejasno pitanje pročitate.
Za g. Katića,
Nisam antikomunista u smislu u kom je bio moj stric. Možda bi bolje bilo reći da sam nekomunista. Ja sam u socijalizmu najveći deo mog života bio među dobitnicima tog društvenopolitičkog sistema (odnosno moji roditelji su bili dobitnici) i ne volim da sebe vidim kao antikomunistu. Tu je bilo i dosta dobrih stvari (besplatno školovanje, rešeno stambeno pitanje mojih roditelja pa samim tim na neki način i mene lično, etc.). Ja volim da realno sagledavamo stvari. Ako budete u prilici da razgovarate sa nekim pravnikom on će vam objasniti da je glavni prerogativ vlasništva da se može otuđiti – prodati za novac. Ako zakupci korporativnih stanova mogu međusobno da razmenjuju stanove, jer im tako obostrano odgovara, to nije vlasništvo. Preduzeća ostaju vlasnici.
Činjenica je da socijalizam u Jugoslaviji nije uspeo da zbrine sve stanovnike adekvatnom socijalom i da je to takođe nepravičan sistem, samo nepravičan prema različitoj klasi i kategoriji ljudi u odnosu na kapitalizam. Socijalizam nije uspevao da svima obezbedi industrijsko radno mesto a ni rešenje stambenog pitanja. Zato je ogroman broj ljudi odlazio na rad u inostranstvo. Samo oni kojima je socijalizam dao industrijsko radno mesto i stan su živeli u socijalizmu. Svi ostali su živeli u zemlji gde je vladajući poredak bio socijalizam. Upravo je ova disproporcija glavni dokaz da je socijalizam takođe nepravičan društveno ekonomski sistem.
За Сладимира – Треба имати у виду да је све до друге половине 80-тих, врло мало грађана средње класе емигрирало на Запад. Емиграција је пре свега била везана за радничку класу и људе са села, и они су често једном ногом били „напољу“, а другом у Југославији. Овде наравно не рачунам емиграцију од 1945. до 1948. Хвала на коментару.
Za Ivana – Razumem Vaš antikomunizam, ali mislim da u svojoj analizi grešite.
Napuštanje sela je bio deo globalnog trenda industrijalizacije i on se dogodio svuda, bez obzira na politički sistem. Što se stanova tiče, stanarsko pravo nije dozvoljavalo samo da se stan otuđi, dok se u svim ostalim elementima stan koristio kao da je u vlasništvu. Uz to, mogli ste stanove razmenjivati za veće ili manje, veliki stan ste mogli dati za dva, itd.. To je drastična razlika u odnosu na prava koja ima stanar u Nemačkoj. Što se „starih amortizovanih“ stanova tiče, i na Zapadu najveći broj ljudi živi u njima, kao što su i mnogi socijalistički stanovi bili novi, kada su otkupljivani 90-tih.
Problem tog sistema je bio u tome što je destimulisao štednju za stanove, što su ljudi dobijali stanove besplatno, a pravili vikendice, putovali, trošili, a država se zaduživala da bi preveliku potrošnju finansirala, itd. Napravljena je i velika razlika između onih koji su dobili stanove i onih koji nisu. Ta razlika je postala potpuno vidljiva kad su stanovi otkupljeni i postali u pravom smislu privatno vlasništvo.
Što se Britanaca tiče, oni žarko žele da žive u svom stanu ili kući. Nevolja je što sve veći broj ljudi to sebi ne može da priušti. Problem je u novcu, ne kolonijalnom mentalitetu. Hvala na komentaru.
Ви сте радили и у том систему,ја нисам,средњу школу сам завршио 1990г,тако да верујем да имате бољу полазну основу да оцените систем за који ја тврдим да је мање лош од данашњег(или да је бољи,свеједно).Неспорна је чињеница коју сте изнели,позивајући се на Телеграф.Неспорно је такође,да се наши људи којих у иностранству има заиста много,ни у доба СФРЈ,нису утркивали да се из станова и кућа,у којима су били подстанари,врате у своје куће и станове у Југославији.Изгледа да им чињеница да имају своје станове у матици,није била,како би то рекли професори математике,“ни потребан ни довољан услов“,да свој подстанарски статус, замене за статус грађана СФРЈ.Могуће да одговор не треба тражити у рационалној сфери,већ у психологији,и „српском менталитету“.Ко зна……
Хвала на времену,срдачан поздрав.
Podaci o vlasništvu stambenih objekata dosta govore o razlici u mentalitetu. Britanci imaju tradiciju ekspanzionizma i kolonijalizma. Njihovom stanovništvu nije potrebno vlasništvo ako se ono stalno seli i kreće i ako je spremno da svoju egzistenciju potraži u dalekim zemljama. Sa druge strane imamo bivše socijalističke zemlje koje su bile zatvorene tako da je komunistička nomenklatura morala nekako da kupuje pristanak. To što je neko vlasnik stana ne govori mnogo o njegovoj uspešnosti i zadovoljstvu. Srpski komunisti su napravili sistem u kome se nije isplatilo ostati na selu, tako da su oni koji su morali da napuste selo morali i da dobiju neku stimulaciju. To je bio otrovan dar jer su naši ljudi bili korumpirani tim dobitkom. Oni su dobili stan ali su za taj stan prodali identitet, naciju, državu i budućnost svog potomstva.
Da se razumemo za taj stan su se Srbi odrekli nekih stvari koje vrede više od stana. Takođe treba reći da stanovi nisu bili njihovo vlasništvo do propasti socijalizma. Tek kad je sve propalo ljudi su dobili pravo da kupe (stare amortizovane) stanove. Oni su u socijalizmu u pravnom smislu bili zakupci stanova, baš kao 50% Nemaca. Jedina razlika je da nisu zakupljivali stan od privatnog vlasnika nego od korporativnog vlasnika (svog preduzeća). Odnosno, u tim bivšim socijalističkim zemljama skoro niko nije bio vlasnik. Tamo su svi bili zakupci dok nije propao socijalizam u istočnoj Evropi.
I iznad svega treba reći da nisu svi dobili stanove u socijalizmu, jer otkud bi onda bila potreba da toliki ljudi postanu gastarbajteri. To je takođe nepravda. Samo su neki u socijalizmu dobili posao i stan u zakup po niskoj ceni. Mnogi nisu dobili ništa.
По питању власништва над становима, успутна илустрација:
у Аустрији у просјеку мало више од половине грађана живи у сопственој некретнини… Посматрано на нивоу покрајина, у већини њих 70-80% становништва живи у сопственој некретнини. Поред тога, значајан удио становника изнајмљује државне станове по систему који се може упоредити са некадашњим „станарским правом“ у СФРЈ, гдје можемо да уочимо „социјалистичке елементе“.
Нпр. Беч има око 1,7 мил становника, од којих 500.000 живи у 220.000 државних/градских станова, за чије изнајмљивање се често плаћа 20-50% испод тржишног просјека за упоредиви стан. У претходним деценијама подржаване су разне (комплексне) иницијативе са циљем да се олакшају трошкови становања, а које нису биле директно усмјерене стицању власништва над станом. Изнајмљивање станова не третира се са једним, већ са више закона.
https://de.wikipedia.org/wiki/Liste_der_Wiener_Gemeindebauten
По питању власништва над становима у Немачкој, постоје значајне разлике између покрајина:
Значајна разлика постоји и између источне и западне Немачке:
На крају, када се посматрају укупни приходи домаћинства, евидентан је значајан удио домаћинстава са ниским примањима која не дозвољавају посједовање сопствене некретнине. Доњи дио графика повезује приходовни разред са становањем у сопственој некретнини:
https://www.haufe.de/media/wohnungseigentumsquote-geringe-dynamik_358538.html
За Сладимира – Мало занимљиве „социјалистичке“ статистике – ово је ранглиста ЕУ држава према проценту станова у власништу станара:
1. Румунија 96,5%
2. Хрватска 90,5%
3. Литванија 89,4%
4. Словачка 89,3
5. Мађарска 86,3%
.
. Аустрија 55,7%
Немачка 51,9%
Извор: http://www.telegraph.co.uk/news/2016/10/31/britain-falls-behind-most-of-europe-for-home-ownership/
Хвала на коментару.
Detaljno o načinu kako se kradu glasovi uz pomoć kompjuterizovanih mašina za glasanje. Ove mašine pokrivaju 25% glasača u SAD. Čovek koji je „izumeo frakcionalno glasanje kojim se omogućava nevidljiva krađa glasova “ je bio 4 godine u zatvoru zbog kompjuterske prevare:
https://jonrappoport.wordpress.com/2016/10/31/biggest-election-fraud-in-history-discovered-in-the-united-states/
(Nisam siguran da li se kod nas kaže „frakcionalno“ ili „fraktalno“.)
За г.Катића
Пажљиво пратим блог,трудећи се да вам не одузимам време својим коментарима.Ипак,не могу а да не похвалим ваш одговор на Николин коментар.Сјајно сте дефинисали:
„U političkom kontekstu kakav je danas, imalo bi smisla praviti pokrete koji nisu usmereni ka ulasku u skupštinu, već rade na organizovanju i edukaciji mladih ljudi, dakle pokreta koji promovišu drugačiji sistem vrednosti od onoga koji preovladava. To je rovokopački rad, traži upornost i strpljenje, ne donosi publicitet, ne pothranjuje liderske sujete, ali daje rezultate na duži rok. Pre bih savetovao mladim ljudima da se učlanjuju u udruženja ljubitelja umetnosti, ljubitelja knjige, prirode i sl., no da ulaze u političke partije“ .
У таквом контексту ја, а верујем и многи други, третирам ваш блог.
Потпуно сте у праву.За то на жалост,нико у Србији нема времена.
Млади људи(и не само млади) улазе у партије,јер је то једини начин да дођу до посла,а затим и да напредују,а да при том не буду изложени суровој конкуренцији тржишта,које се у Србији урушава,повлачећи за собом на дно све оне који немају „моћну заштиту“.
Овакав систем кадрирања,који траје,колико ја знам више од двадест година,довео је до тога да је реални сектор,тотално девастиран,и да су људи зарад посла,сада ма каквог,јер је понуда све лошија,спремни да ураде све.Питање,као што је морал више не постоји..
Знам да је тако и на западу,и сам сам радио у две западноевропске компаније,али трагика Србије је у томе што се све сада дешава на веома ниском нивоу.Многи људи у Србији већ имају проблема са голом егзистенцијом.
Чини се да је социјалистички систем био бољи само зато што смо тада имали једну(лошу),комунустичку партију.Данас их имамо тридесетак.А сви знамо,да када негативан број мултиплицирамо,добићемо још већи број са предзнаком“минус“.
Срдачан поздрав.
Takodje…Puna podrska Ivanu Pernaru…
Zaboravih da u predhodnom javljanju postavim link govora Ivana Pernara u Saboru. Ništa bolje u životu nisam čuo. Pod hitno nama treba jedan ovakav u Skupštini. Molim sve da poslušaju ovaj govor [izuzev trolova].
Pre će biti da će tzv eksperti koji govori ekonomskim rečnikom uništiti sve nego populisti. Puna podrška Ivanu Pernaru. Ko da slušam sebe kad priča.
Ivan Pernar je nadriekonomista. Ja sam doduse pogledao jednu njegovu knjigu posto je on sada veoma poznata licnost i o njemu se i pise i prica i vec posle pa recenica jasno mi je bilo da se ne radi o skolovanom ekonomisti. Potom sam procitao jos 50tak strana i shvatio da je moj prvobitni utisak bio tacan. On ne samo da nema ekonomski recnik i ne poznaje savremene ekonomske modele vec on iznosi i sasvim netacne stvari, izmisljotine, koje pokusava da plasira kao cinjenice i nepobitne teorije.
Pernar je slican Chavezu po tome sto spada u populiste i to one destruktivnog tipa. Tj on ne razume sasvim svet u kome zivimo, pa bi najradije da ga srusi u nadi da ce posle iz haosa nici nesto bolje.
Za Nikolu – Ekonomska i politička matrica većine tranzicionih država je identična, pa ono što važi za Hrvatsku važi i za Srbiju, i obrnuto. Događanja u Hrvatskoj pratim površno, i o Pernaru malo znam. Očigledno da je uneo malo svežine u skupštinu i da je pokrenuo teme o kojim se uglavnom ćutalo, bar na zvaničnoj pozornici. Za početak je to dovoljno. Mladi ljudi poput Pernara mogu biti lako marginalizovani kao ekstremisti, fantasti i slično. Rizik je i da oni sami krenu da previše uživaju u publicitetu i zaborave šta je cilj.
Što se Vašeg pitanja tiče, pojedinac najbolje čini kada radi i uči, a ako ima snage i volje, i kada društveno deluje. U političkom kontekstu kakav je danas, imalo bi smisla praviti pokrete koji nisu usmereni ka ulasku u skupštinu, već rade na organizovanju i edukaciji mladih ljudi, dakle pokreta koji promovišu drugačiji sistem vrednosti od onoga koji preovladava. To je rovokopački rad, traži upornost i strpljenje, ne donosi publicitet, ne pothranjuje liderske sujete, ali daje rezultate na duži rok. Pre bih savetovao mladim ljudima da se učlanjuju u udruženja ljubitelja umetnosti, ljubitelja knjige, prirode i sl., no da ulaze u političke partije. Hvala na komentaru.
Pernar kaze, pokucamo na vrata Centralne banke i trazimo za penzije.
Katic kaze, trebamo ulagati u infrastrukturu a ne kupovati glasove.
XXXXXXXXXXXXXX.
*****
Rusija, Putina, Rusija, Rusija, Rusija, Putin….
iz 2012,
(https://www.youtube.com/watch?v=64RXmxrHXYk)
2016,
(https://www.youtube.com/watch?v=nKt2zaOrxD8)
Poštovani gospodine Katiću,
Želeo sam da Vas kontaktiram barem putem e-maila, ali je ovo jedini način koji sam uspeo da pronadjem. Naime, mlad sam čovek, i za razliku od ostatka omladine i mog užeg okruženja smatram sebe svesnijim sredine i društva u kojem živimo. Živcira me letargija, pasivnost i neznanje koje vidim oko sebe, i težim da se suprotstavim tome. Vi ste jedna od ličnosti koja se pojavljuje u javnosti (ne u onoj tabloidnoj naravno) čije mišljenje cenim. Stoga me zanima koje je Vaše mišljenje o dve knjige mladog Ivana Pernara iz Hrvatske. Masa ljudi se u poslednjih nekoliko nedelja uzbudila po pitanju njegovih javnih nastupa gde kritikuje aktuelni finansijski i ekonomski sistem Hrvatske. Za koji mi se čini da ne odstupa mnogo od našeg. Bojim se da će ta energija jednog dela ljudi ostati samo na besnim komentarima i glednjem snimaka po internetu kao što obična biva. Ne želim nikog da veličam već da se malo iskoristi talas trenutačne popularnosti i zainteresovanosti ljudi. Da kroz čitanje tog materijala koji je prijemčiv i čoveku koji nije diplomirani ekonomista, da bolje razumeju stvari oko sebe i možda nešto i promene. U tu grupu bih svrstao i knjige poput vaše, stoga me zanima Vaš kritički osvrt na ovo ili neki vid dodatnog predloga za delanje pojedinca poput mene.
Unapred hvala ako nadjete vremena za odgovor.
Duboka država ne bi nikad okrenula leđa Killary samo nekoliko dana pred finale. Oni bi mnogo vremena unapred planirali takav korak. Ona je njihov izbor do kraja i to baš zato što je takva kakva jeste. Ne liči na duboku državu u SAD da tako panično reaguje. Tu sve funkcioniše tako što se isplanira mnogo vremena unapred. Ovde se vidi iz aviona da je Comey bio prinuđen da ponovo otvori istragu pod pritiskom nižih struktura. Za razliku od Srbije, u SAD upravo u nižim državnim strukturama još mogu da se pronađu tragovi principijelnosti i moralnog integriteta. Comey je u stvari bio između „rock and a hard place“, ili kako bi mi rekli između čekića i nakovnja. On to nipošto ne bi uradio da nije bilo pritiska odozdo.
Autor je bivši oficir sa Westpointa:
http://www.globalresearch.ca/the-real-reasons-why-fbi-director-james-comey-reopened-the-hillary-investigation/5553979
„Bez feedback-a ljudi na vlasti ne mogu da shvate kakve su posledice njihovih odluka.
Ali u USA podređeni nisu hteli da na hodniku otpozdrave direktoru FBI jer je odbio da povede postupak protiv Killary zbog afere sa emailovima. Dobio je brdo prigovora i ostavki od svojih kolega, pa čak i kritike od sopstvene supruge, tako da je morao da obnovi taj postupak u najdelikatnijem trenutku dok traje predizborna kampanja“
(Ivan, 31/10/2016 u 13:22)
„До заокрета ФБИ није могло да дође без команде са места изнад самог Председника (САД – прим. аут). Ако су Господари (универзума) променили мишљење, они ће уништити Хилари… Они могу да се договоре са Доналдом (Трампом) као и било ко други; победиће Доналд – победиће и Господари; народ ће поверовати да се његов глас чуо. И онда ће доћи до неких (контролисаних) промена“.
Али, опет, зашто би се „Господари универзума“ окренули против једног од својих? Можда једноставно зато што су схватили да ју је, због небројених скандала, знаних и потенцијалних, више немогуће опрати. Стари вашингтонски вук Патрик Бјукенен сматра да постоји врло велика вероватноћа да би евентуална председница Хилари, због силног путера на глави, што свог што мужевљевог, за око две године била суочена са новим Ватергејтом. А то је сигурно нешто што би „владари из сенке“ хтели да избегну. Јер, како каже Ескобарово „Дубоко грло“ из врхова елите: оно што је најважније у целој причи је да се вера у амерички политички систем – колико год био корумпиран – мора одржати, попут вере у амерички долар. Ако нестане вера, нестају и САД као хегемонистичка финансијска сила. А „заташкавање у које је умешана Хилари је скоро без преседана… Господари се брину да ствари измичу контроли“.
Александар Павић: http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/da-li-se-rodila-zavera-protiv-hilari/
Пепе Ескобар: https://sputniknews.com/columnists/201610311046920348-clinton-fbi-november-surprise/
За Марка Бојковића
Мислим да сте погрешно разумели Кума.
Вероватно Вас је заварало његово размишљање о увођењу ванредног стања. Али одмах у следећој реченици се позива на државни удар, јер се каже: “Без елиминисања пете колоне са кључних позиција…“
Јако добра књига Душана Павловића „Машина за расипање пара“. Пише о 5 месеци министровања Саше Радуловића. Спомиње и Благоја Спасковског
Слободан пита:
„Подгорици су терористи били потребни због избора. Чему би само, питам се, требало да послуже атентатори у Јајинцима?“
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/vuk-vuk/
Кум му одговара (и то чак и пре него што је питање постављено):
„Mozda bi u ovim okolnostima trebalo razmisliti o uvodjenju vanrednog stanja.Bez eliminisanja pete kolone sa kljucnih pozicija ne verujem u napredak u resavanju ovog slucaja ni pokretanje pozitivnih procesa u zemlji.“
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-14927
Za Dragana – Bankrot je traumatično iskustvo i proces usaglašavanja sa kreditorima može trajati godinama. Bankrot otuda nije lak izlaz iz klopke duga, već mučan, iznuđen postupak kome se pribegava u krajnjoj nuždi. Naravno, i bekstvo od bankrota je mučno, i može se, bežeći od bankrota, opet završiti u „gorem bankrotu“. Hvala na lepim rečima.
Postovani Nebojsa,
Hvala vam na brzom odgovoru u vezi bankrota. Samo vas molim za dodatno objasnjenje, da li to znaci, ako prestanemo sa urednim placanjem dugova i zamolimo ih za break, oni nece pristati jer znaju da imamo unutrasnjih izvora? Znam da tekuca vlast ni nepomislja na tako nesto, oni se sve vise zaduzuju, pre svega zbog njih samih.
Kada drzavu povedu strucnjaci, kao sto ste vi, (verujem uskoro), da li je tada scenario bankrota realan ili postoji drugo resenje oporavka i nade za gradjane Srbije.
Puno hvala na ozbiljnosti vodjenja vaseg bloga i odgovora na sve komentare i postavljena pitanja.
To pokazuje kako se vodi Drzava.
Pozivam sve koji misle common sense, da vam se pridruze i da vasa objasnjenja, kao i ostalih: Jovan Dusanic, Milan Knezevic, Branko Dragas, Slobodan Komazec, Dragan Petrovic i da nenabrajam, hvala bogu ima ih jos, dodju do gradjana putem nacionalnih frekfencija. Da gradjani masovno cuju taj ekonomski i politicki program. Verujem da je medijsko predstavljanje veoma bitno u ovom trenutku, kada su gradjani u potpunoj apatiji. Sve je vise onih koji se kaju sto su glasali za ovu vlast, sada je momenat za vas i vama slicnim, pametnim, nekorumpiranim intelektualcima, Narod neveruje i tekucoj vladi a ni bilo kojoj opozicionoj opciji.
Vi ste Elita Srbije!
Sve Najbolje,
Dragan Stojisavljevic
Za Ivana – Ako se arapski kredit uzima kako bi se tim novcem otplatili skuplji krediti, tada zaduživanje ima smisla jer se ukupan dug ne povećava. Ako se kredit uzima kako bi se povećalo budžetsko trošenje, tada je to velika greška. Često sam pisao da je devizno zaduživanje za finansiranje dinarskih troškova budžeta, jako loša politika. Hvala na komentaru.
Za Dragana – Bankrot bi imao smisla ako bi Srbija mogla da se nagodi sa kreditorima da joj se deo dugova otpiše. To nije realističan scenario u ovom trenutku, jer Srbija servisira dugove uredno. Bankrot država se događa onda kada su kreditori zatvorili slavine, a unutrašnjih izvora više nema, ili su nedovoljni. Srbija za sada nije u toj situaciji. Hvala na komentaru.
Postovani Nebojsa,
Molim vas, da li je resenje da Srbija u ovoj ekonomskoj situaciji proglasi bankrot?
Hvala,
Dragan
Gospodine Katiću,
Voleo bih da prokomentarišete činjenicu da se u trenutku iznenađujuće uspešne finansijske konsolidacije uzima od Arapa kredit u iznosu od jedne milijarde dolara koji će se koristiti za podršku budžetu. Kamata je niska ali čemu takav kredit ako smo imali uspešnu konsolidaciju, i čak izdejstvovali simbolično povećanje plata i penzija kod MMF? Da li je kredit namenjen za prevremenu otplatu ranijih nepovoljnih kredita? Da li bi povećanje plata i penzija bilo održivo i bez te milijarde dolara?
Kod nas postoji tradicija poltronstva. Kad neko na vlasti napravi grešku oni ispod njega neće da mu ukažu na grešku nego mu povlađuju. Tako se dejstvo grešaka pojačava umesto da se greške koriguju. A ljudi na vlasti gube svaki moralni i intelektualni kompas. Bez feedback-a ljudi na vlasti ne mogu da shvate kakve su posledice njihovih odluka.
Ali u USA podređeni nisu hteli da na hodniku otpozdrave direktoru FBI jer je odbio da povede postupak protiv Killary zbog afere sa emailovima. Dobio je brdo prigovora i ostavki od svojih kolega, pa čak i kritike od sopstvene supruge, tako da je morao da obnovi taj postupak u najdelikatnijem trenutku dok traje predizborna kampanja:
http://www.zerohedge.com/news/2016-10-30/why-comey-broke-stack-resignation-letters-furious-fbi-agents
Jasno je zašto oni mogu da budu naši gospodari, a mi samo njihove sluge.
Za Nikolu – Nažalost neću učestvovati na skupu AEN-a, ali sam napisao rad za taj skup. Mislim da ću ga objaviti na blogu u narednih nedelju dana. Hvala na interesovanju.
Gospodine Katicu, pronasao sam informaciju da ucestvujete na sledecem naucnom skupu u okviru organizacije Akademije ekonomskih nauka u Beogradu, zeleo bih da pitam da li ce tekstovi tog naucnog skupa biti objavljeni negde?
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=10&dd=29&nav_category=11&nav_id=1193658
Mozda bi u ovim okolnostima trebalo razmisliti o uvodjenju vanrednog stanja.Bez eliminisanja pete kolone sa kljucnih pozicija ne verujem u napredak u resavanju ovog slucaja ni pokretanje pozitivnih procesa u zemlji.
Zaboravio sam da kažem da je moj rođeni stric proveo 15 godina u Titovim zatvorima (od toga pola na Golom Otoku) od 1959-1974. Planirao je sa jednom grupom ljudi da smakne hrvatsko-slovenačkog mongrela (bio je vojno lice). Prvo je dobio 12 godina ali su mu nakon žalbe povećali na 15! Komunisti su voleli da se iživljavaju.
Može se reći da sam dobro upoznat sa teorijama i praksama jugoslovenskih komunista.
A moja baka je ostala udovica 1941. kad je deka umro od tuberkuloze. Baka sa troje male dece je bila toliko siromašna da su doslovno gladovali. Posle rata su komunisti razrezali takav porez za bakinu siromašnu seosku porodicu da su joj zaplenili kravicu jer nije imala da plati porez. Komunisti vole da žive u gradovima pa im treba neko ko će za njih u selima da proizvodi hranu. Kad nema dovoljno za te gotovane oni otimaju. Nemam ja nikakve sentimentalnosti prema komunistima i vrlo dobro znam kako su ti „humanisti gradili posleratnu Jugoslaviju“. Ja sam pristalica etatizma, a etatizam ne mora obavezno da bude levičarski. Etatizam nije isto što i komunizam.
Sta ustase nisu pobile i popljackale 1942. u bakinom selu, to su komunisti popljackali poslije rata. Pokojna baka je uvijek govorila da bitange koje nisu nikad nista radile su uzimale ljudima kola i konje pa su se vozili u njima. Cim malo nesto steknes oni uzmu.
Tako je nastajala tadasnja elita. Kako krv nije voda tako su ucili svoju djecu, da kradu. Ostaje to u porodici
Čovek koji razmišlja na potpuno isti način kao i ja (zar Srbija ne može da utovi dovoljno pilića nego treba Perutnina Ptuj da to radi?):
Donald Trump came to the Detroit Economic Club and stood there in front of Ford Motor executives and said „if you close these factories as you’re planning to do in Detroit and build them in Mexico, I’m going to put a 35% tariff on those cars when you send them back and nobody’s going to buy them.“ It was an amazing thing to see. No politician, Republican or Democrat, had ever said anything like that to these executives, and it was music to the ears of people in Michigan and Ohio and Pennsylvania and Wisconsin – the „Brexit“ states.
Vrlo je korisno znati kakve susede imamo i šta možemo da očekujemo od njih, da se ne bismo ponovo iznenadili:
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/hriscanstvo-lazno-i-srbocid-u-hercegovini/
@Ivan
Kako su najbogtiji i najzaduzeniji njima inflacija najvise i odgovara.
Goblinima koji su stedili za penziju je vrijednost pobrisana.
Ameriku nitko nece bombardovati i staviti sankcije tako da ti usporedba nevalja.
Kada se unisti novac jedne drzave ona to i prestaje biti jer je korumpirana i trula.
Istorija poznaje dva načina kako se može rešiti problem velikog unutrašnjeg duga: otpis i hiperinflacija. Hiperinflacija za političku elitu ima izvesnu prednost jer se ona može predstaviti kao „force majeure“ iako je u stvarnosti uvek namerno izazvana. U tom slučaju onima koji su uz napor vraćali dugove ne izgleda nepravedno da su onima koji su bili neodgovorni i nisu vraćali dugove, dugovi u stvari otpisani. A i onima koji su imali štednju lakše pada gubitak jer izgleda kao da je celo društvo pretrpelo neku finansijsku elementarnu nepogodu gde su svi izgubili. Hiperinflaciju kao metod rešavanja velikog unutrašnjeg duga dobro poznaju građani Srbije koji su živeli u vreme devedesetih. Iako hiperinflacija generalno rešava problem dugova ona za mali broj ljudi znači ogroman finansijski dobitak.
Interesantno:
http://www.zerohedge.com/news/2016-10-25/fed-literally-broadcasting-its-going-let-inflation-run-wild
Za Ganeta – Soroš je slavu stekao 1992. kladeći se protiv funte i tako je kreiran mit o čoveku koji je srušio funtu. Jedan trejder ne može da sruši valutu poput funte i verujem da je Sorošu namerno dat veliki publicitet kako bi kasnije mogao da igra političku ulogu koju su mu centri moći namenili. Verujem da je Soroš proizvod centara moći, a ne samonikli subjekt. Nemam nikakav dokaz za ovu tezu osim intuicije i logiciranja, kao što nemam ni dokaze da je insajderska trgovina mnogo rasprostranjenija no što se kroz sudske procese vidi. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Zanima me legenda o Sorošu i Vaše mišljenje o njoj…….. Šta se je zapravo desilo 1992 godine u Britaniji? Ovo me prilično kopka…….. Zvanična objašnjenja o Soroševoj genijalnosti mi ne deluju uverljivo. Čak mi ni sam Soroš u trgovini hartijama od vrednosti ne deluje reputabilno i ne bih smeo da stavim novac na njegove analize, nikada ne bih kopirao njegove poteze. Mada, moram da se ogradim da nisam detaljno proučavao makroekonomse performanse u svetu u 1992 godine.
Ne želim da Vas opterećujem nekim temama koje samo mene zanimaju. Ne morate odgovoriti ako Vas moja pitanja zamaraju.
Nebojsa, a da nema ta strasna cinjenica pre svega uporiste i u samim zakonima termodinamike, po kojim se materija ne moze stvoriti, samo promeniti oblik? Po tome se rusenjem i ponovnom izgradnjom materiji samo menja oblik postojecih resursa a stope rasta padaju pri manjku ideja ka naprednijim promenom oblika materije, onim sto bi ekonomisti rekli „napredniji nivo obrade sirovina“? Hvala.
Za Makija – Bojan je već odgovorio na Vaš komentar, a ja ću dodati. Strašna je civilizacijska (možda i filozofska) činjenica, da svetu treba razaranje kako bi mogao da se ekonomski obnovi i dobije novi zamajac. Hvala na komentaru.
@Maki
„Da li Vi uocavate da dok je „zamajac“ WW2 trajao, bilo je i rasta i da bez WW3 nece biti novog „zamajca“?“
Sjajno zapažanje… Jedini problem je što su sada alati za pravljenje novog zamajca dramatično razorniji.
Doduše, novi zamajac je i obnavljnje ljudske vrste..
Nebojsa, ako smo stigli dotle da sad ne znamo put za dalje, nakon svog stecenog iskustva i znanja, smem primetiti da ce nas nadalje voditi ono sto nas j vodilo i do sad, tj. dok nismo stigli do ovog naprednog stepena neznanja. A do sad smo dva puta sve intenzivnije rusili da bi pod plastom posleratnih obnova pokretali velike infrastrukturne projekte sirom porusenih delova zaracene Evrope i Sveta. Da li Vi uocavate da dok je „zamajac“ WW2 trajao, bilo je i rasta i da bez WW3 nece biti novog „zamajca“? Hvala.
Za Makija – Da Vas malo korigujem. Ne znam da li obračun BDP-a metodološki potcenjuje stvarni rast, ali to je jedno od popularnih objašnjenja. U svakom slučaju, za sada nema saglasja u vezi sa ovim problemom. Kao što sam nekoliko puta napominjao, sve više verujem da je značaj veštačkog pokazatelja, kakav je rast BDP-a, prenaglašen. Nisam siguran ni da u „lokalu“, a ni u „globalu“, znamo kuda idemo. Opet ću se pozvati na Volterovog „filozofa“ Panglosa – bilo kako bilo, mi smo u najboljem od svih svetova. Hvala na komentaru.
Nebojsa, naslutili ste da Centralne banke vise nemaju tako vaznu razvojnu ulogu jer njihove mere nekako prave vise problem raspodele nego razvoja. Paralelno ste primetili i da je statistika podbacila u proceni realnog razvoja. Znaci li to da akteri razvojne politike pucaju „na slepo“ i da je posredi kriza nauke, kriza znanja, da mi, zbog kompleksiteta stvari, u stvari gubimo kontrolu nad razvojem i da ne znamo vise sta mi to u stvari radimo? Hvala
Сукоб између САД и Руске Федерације у Сирији се опасно захуктава, па би било згодно подсетити се свих разлога почетка избијања хроничног Трећег Светског рата.
Део 1:
(https://www.youtube.com/watch?v=hHMe0NfUXNg)
Део 2:
(https://www.youtube.com/watch?v=4TTNR7Alr5A)
Za Ganeta – U maloj sam gužvi, i mučim se sa vremenom za pisanje. Kada uhvatim vremena gledaću da nešto napišem u vezi sa temom koju Vas interesuje. Doduše, o tome sam pisao davno npr. https://nkatic.wordpress.com/2010/08/29/sta-bi-danas-rekao-kejnz/ ili https://nkatic.wordpress.com/2012/01/23/da-li-je-stiglic-u-pravu/#more-1628. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Juče je MMF dao svoje prognoze ekonomskih parametara u svetskoj ekonomiji. Najnovije projekcije rasta BDP-a u vodećim svetskim ekonomijama su prilično mršave…….. Pogotovu se ovo odnosi na SAD……..
Prateći pre svega „FOREX“ sajtove primećujem da su zahtevi za državnom intervencijom (koliko sam shvatio pre svega na strani tražnje) sve veći. Zahteva se napuštanje pravila o 3% deficita……… Takođe, sve više se ističe neophodnost promene ekonomske paradigme.
Ako imate vremena, bilo bi interesantno da ovo prokomentarišete……… Mene naročito intertesuje Vaše mišljenje o realnosti da država interveniše povećavajući potrošnju u Zapadnoj Evropi i SAD u narednih 5 – 10 god.
Za Makija – Pitanje koje ste postavili je veoma aktuelno na teorijskoj sceni, bar poslednje dve godine. Jedan od odgovora koji se nudi je da privrede rastu mnogo brže no što rast BDP to pokazuje. Insistira se na stalnom popravljanju kvaliteta proizvoda koji izmiče statistici i koji ne može da se registruje kroz rast BDP-a. Moj je utisak da se rast BDP-a ostvaruje sa mnogo manje stvarno zaposlenih nego što je to bilo pre par decenija i da je statistika i na tom segmentu manjkava. Dodatno, deo tehnološkog napretka ne stvara nikakvu realnu vrednost niti bitno popravlja kvalitet života (Facebook, Twitter, sve bolji automobili, frižideri sa ekranom, i sl.). Ovo je velika tema i nadam se da ću do kraja godine jedan tekst posvetiti tome. Hvala na komentaru.
Енигма изузетности историјског пута Запада, посебно тема : Зашто се Запад развијао веома различито од Далеког Истока? је добила одговор
од Џареда Дајмонда. За њега, одговор је у географији:
(https://www.edge.org/conversation/jared_diamond-how-to-get-rich)
Проблематичност тог одговора излаже следећи чланак:
Geography and Chinese History – The Fractured Land Hypothesis by Thomas Greer
(http://scholars-stage.blogspot.com/2013/06/geography-and-chinese-history-fractured.html)
Да ли је Greer убедљив, и колико је убедљив? … Просудите сами.
Nebojsa, vecerasnje ponocno pitanje za Vas tice se jednog veoma krupnog paradoksa. Podsecam na generalnu tezu da tehnoloski rast po pravilu „gura“ ekomomski rast. Ali, avaj! Ako je proteklih 20 godina obelezio eksplozivan, nikad dosad vidjen tehnoloski rast, kako to da ekonomski rast nikad slabiji nije bio i to bas u zemljama koje su glavni nosioci tog takvog tehnickog rasta i inovacija? I to do te mere da jedan Japan belezi nulti rast jos od kad sam bio mali a Nemacka, kako cujem, dozivela juce da se raduje stopi rasta od 0.7 posto. Ukratko, gde se „sakrio“ sav taj rast ako ne u BNP-u? Hvala.
Za Ivana – Vaše pitanje zahteva tekst a ne komentar, ali šta je tu je. Rezultati budžeta su dobri i iznad su mojih očekivanja. Kako se radi o prilivima i odlivima, dakle o realnim novčanim veličinama, prostor za „statističke veštine“ je mali. Fiskalni savet i MMF prate budžetske cifre i signalizirali bi da postoje krupni problemu u iskazivanju rezultata. Prihodi se mnogo bolje naplaćuju nego ranije, mnogo je više fiskalne discipline i to je dalo rezultat. Smanjenje plata i penzija je pomoglo na rashodnoj strani, dok su nezapamćeno niske kamate pomogle da se odlivi po tom osnovu smanjuju. Poslednja tri meseca obično imaju velike odlive i suficit koji trenutno postoji će se istopiti. Svejedno, za sada su rezultati budžeta odlični. Kakvi su rezultati porodičnih budžeta, ne znam. Verujem da čitaoci iz Srbije to znaju bolje.
Bankrot je pretio, ali je Srbija i dalje u opasnoj zoni. Mislim da su (već pomenute) niske kamate najveći dar koji je Srbija mogla dobiti, i da su za sada ključna brana od bankrota. Mnogo pomaže, bar za sada, i niska cena nafte. Hvala na komentaru.
@Marko
„Isto država ili državni aparat.“ ma nije istina. To je apsolutna i prokleta laz. Drzava je institucija a drzavni aparat treba biti sluga narodu.
„Država je sve, najpozitivnija stvar u jednoj zemlji.“ + „Isto država ili državni aparat.“ patolosko obozavanje sile.
„Država je zabranila ropstvo , dečiji rad, uvela socijalnu sigurnost, sindikate, penzije, izvukla ljude iz bede.“ -nije istina. Trka za profitom je ukinula djeciji rad. U ranom 19. vijeku su radile zene i djeca ali se nisu mogli nositi a produktivnoscu muskarca na fizickim poslovima. Linkoln nije isao u rat za oslobadjanje crnaca nego da sacuva Uniju.
Liberalizam sa kraja 18. i pocetkom 19 vijeka je izvukao ljude iz bijede a nikako drzava. Tadasnja „elita“ je bila drzavni aparat=drzava. Zato su i bili bijeda. Drzava to sam ja.
„Čak i pogoduje biznisu, B.Gejts se nikad ne bi obogatio da država nije zabranila da se Majkrosoft kopira( Patents and Copyrights).“ nije istina. Zastita svojine je civilizacijsko dostignuce i odlika liberalizma.Meni se cini ne i svuda.
„Na primeru Somalije i drugih afričkih zemalja vidimo koliki je to haos biti bez funkcionalne države, nemaju ni osnovnu zdravstvrnu zaštitu, komunalna preduzeća, vladaju bande…“
Ti kazes :“Isto država ili državni aparat.“ a onda se pozivas na primjer Somalije.
Tvoj glavni problem kao i problem mnogih je ovo „Isto država ili državni aparat.“
PS vrati se i pisi pod svojim imenom.
@Nenad
Isto država ili državni aparat.
Ovaj sajt http://www.governmentisgood.com/index.php
Država je sve, najpozitivnija stvar u jednoj zemlji. Država je zabranila ropstvo , dečiji rad, uvela socijalnu sigurnost, sindikate, penzije, izvukla ljude iz bede.
Ovaj tekst koji sam stavio govori koliko država poboljšava živote ljudima. Radi se o sredjenoj državi.
Čak i pogoduje biznisu, B.Gejts se nikad ne bi obogatio da država nije zabranila da se Majkrosoft kopira( Patents and Copyrights).
Da nije poslovao u zemlji gde država ulaže u škole, infrastrukturu, železnice, univerzitete, biblioteke, svaki uspeh nekog milijardera je društveni a ne individualni.
Na primeru Somalije i drugih afričkih zemalja vidimo koliki je to haos biti bez funkcionalne države, nemaju ni osnovnu zdravstvrnu zaštitu, komunalna preduzeća, vladaju bande…
Gospodine Katiću voleo bih da čujem Vaš komentar o sledećem. Vlada g. Vučića je u samo godinu dana postigla da od stanja u kome je „pretio državni bankrot“ dođe do stanja u kome postoji „ogroman budžetski suficit od 31 milijarde dinara“. Da li je ovo čudo postignuto zahvaljujući smanjenju plata u javnom sektoru i penzija ili je potrebna kreativna statistička veština za ovakav zadivljujući uspeh? Da li je istina da je pretio bankrot ili je istina da je ostvaren ovakav spektakularan rezultat?
@Marko
Mozda bi bilo dobro da ste tekst preveli i stavili link. Ovdje ima veci broj ljudi koji ne barataju engleskim jezikom.
Tekst uopce ne govori o sredjenoj drzavi nego o drzavnom aparatu. Mjesate babe i zabe.
Usput, drzava ne moze biti zla ni dobra i to se takodjer odnosi i na R.Srbiju.
Puno pozdrava
Za Vladimira Dž. – Federalne rezerve ne pozajmljuju novac Ministarstvu finansija. To je odavno tabu. Između Johna i države postoji ogromna, fundamentalna razlika. Npr. John može umreti i sa njim dug nestaje. Države ne umiru. (O tom problemu sam pisao ovde: https://nkatic.wordpress.com/2012/11/25/pravo-pravda-i-drzavni-dugovi/.) Kada se John zaduži, to pogađa njega i porodicu, kada se država zaduži, to pogađa ogroman broj ljudi, itd. itd.. Hvala na komentaru.
Sve što ste napisali mi je već bilo jasno još dok sam pisao komentar. Moj komentar važi i za pojedince i države. On je univerzalan za sve.
Kada privatne Federalne rezerve pozajmi novac ministarstvu finansija to je isto kao kad Wells Fargo pozajmi Johnu iz Mičigena. Problem je iste prirode samo različitih nivoa.
Mislim da će ostali čitaoci prepoznati univerzalnost mog komentara.
Za Vladimira Dž. – Da se podsetimo:
Maki je postavio sledeće pitanje: „Nebojsa ,ako belosvetski bankari odobravaju Srbiji i slicnim zemljama kredite znajuci da oni nece moci da se vrate, da li bi se te “pozajmice” mogle shvatiti kao neka vrsta medjunarodne socijalne pomoci koju dobijamo da se mnogo ne bunimo a zauzvrat sto su uspeli da nam uzmu sve?“
Ja sam odgovorio: „Bankari ne daju socijalnu pomoć već kredite koji se moraju vratiti. Ne treba biti pristalica teorije zavere da bi se uočilo da je reč o nametanju dužničkog ropstva. S druge strane, za taj tango je potrebno dvoje. Tango počinje kada dužnik uzme novac i inicijalna krivica je uvek na njemu.“
Tema mog komentara na koji ste se pozvali je vezana za zaduživanje država, i to za neodgovorno zaduživanje kod stranih banka. Npr., da je Grčka uzela novac bez kamate, ona ne bi mogla da servisira ni takve kredite.
Tema komentara nije kreiranje novca (kroz emisiju kredita), niti je tema poništavanje novca (vraćanjem kredita), niti je tema zaduživanje građana, njihova racionalnost i sl.. Hvala na komentaru.
Sjajan tekst o tome kako kada država nije nikakvo zlo, i koliko od sredjenje i organizovane države svi imaju koristi.
A Day in Your Life
Though we usually fail to notice it, government programs and policies improve our daily lives in innumerable ways.
Ask yourself this question: “What has government done for me lately?” If you are like most Americans, you will probably answer: “Not much.” Many people feel like they pay a lot in taxes but don’t really get anything back from government. Surveys show that 52% of Americans believe that “government programs have not really helped me and my family.” 1 But let’s see if that is really true. Let’s examine a typical day in the life of an average middle-class American and try to identify some of the ways that government improves that person’s life during that 24-hour period.
6:30 a.m. You are awakened by your clock radio. You know it is actually 6:30 because the National Institute of Standards and Technology keeps the official time. And you can listen to your favorite radio station only because the Federal Communications Commission brings organization and coherence to our vast telecommunications system. It ensures, for example, that radio stations do not overlap and that stations signals are not interfered with by the numerous other devices – cell phones, satellite television, wireless computers, etc. – whose signals crowd our nation’s airwaves.
6:35 a.m. Like 17 million other Americans, you have asthma. But as you get out of bed you notice that you are breathing freely this morning. This is thanks in part to government clean air laws that reduce the air pollution that would otherwise greatly worsen your condition.
6:38 a.m. You go into the kitchen for breakfast. You pour some water into your coffeemaker. You simply take for granted that this water is safe to drink. But in fact you count on your city water department to constantly monitor the quality of your water and to immediately take measures to correct any potential problems with this vital resource.
6:39 a.m. You flip the switch on the coffee maker. There is no short in the outlet or in the electrical line and there is no resulting fire in your house. Why? Because when your house was being built, the electrical system had to be inspected to make sure it was properly installed – a service provided by your local government. And it was installed by an electrician who was licensed by your state government to ensure his competence and your safety.
6:45 a.m. You sit down to breakfast with your family. You are having eggs – a food that brings with it the possibility of salmonella poisoning, a serious food-borne illness affecting tens of thousands of Americans every year. But the chance of you getting sick from these eggs has now been greatly reduced by a recently passed series of strict federal rules that apply to egg producers.
7:00 a.m. You go into your newly renovated bathroom – one of a number of amenities that you enjoy in your house. But the fact that you can legally own your own house is something made possible by government. Think about this: “ownership” and “private property” are not things that exist in nature. These are legal constructs: things created by laws that are passed and enforced by government. You couldn’t even buy your home without a system of commercial laws concerning contracts and a government that ensures that sales contracts are enforced. So the fact that you live in your own home is, in part, a benefit of government and the rule of law.
7:01 a.m. Government also helps you own your house in more than the legal sense. On a more practical level, the federal government actually gives you money every year to help pay for your house. It’s called a mortgage interest tax deduction and it is one of the larger benefit programs run by the federal government – amounting to over $60 billion dollars a year. You can also deduct any real estate taxes you pay. These largely overlooked subsidy programs have enabled millions of people to buy their first home or to move up to a larger home than they could afford otherwise.
7:02 a.m. Back in the bathroom. You use the toilet and flush it. Your local government then takes care of transporting this waste, treating it, and disposing of it in an environmentally responsible manner – all without a second thought by you.
7:20 a.m. As you are getting dressed, a glance outside the window shows some ominous clouds. You check the weather on your TV. All these weather forecasts are made possible by information gathered and analyzed by the National Weather Service, a government agency. Every day, on your behalf, it takes in 190,000 weather observations from surface stations, 2,700 from ships, 115,000 from aircraft, 18,000 for buoys, 250,000 from balloons, and 140 million from satellites – all just to help you plan what to wear and make sure you don’t get stuck in a snow storm. And oh yes, this agency may save your life with its hurricane and tornado warnings.
7:30 a.m. Before you leave home, you take your pills to control your high blood pressure. But how do you know that this medicine is safe or effective? Without the testing required by the Food and Drug Administration, you wouldn’t. And without the vigilance of the FDA, you could easily fall victim to unscrupulous marketers of unsafe and worthless medicines.
7:45 a.m. You put a couple of letters in your mailbox. For less than the price of a cup of coffee, a government employee will come to your house, pick up the letters, and have them delivered in a few days to someone on the other side of the country. A pretty good deal.
7:50 a.m. You and your child walk across the lawn to your car and arrive without getting dog poop on your shoes. A small but welcome achievement that is made possible now by a local law that requires people to clean up after their pets. Also, the reason your neighborhood is not plagued by stray cats and dogs is that your local Animal Control officer is on the job dealing with this constant problem.
„Bankari ne daju socijalnu pomoć već kredite koji se moraju vratiti. Ne treba biti pristalica teorije zavere da bi se uočilo da je reč o nametanju dužničkog ropstva. S druge strane, za taj tango je potrebno dvoje. Tango počinje kada dužnik uzme novac i inicijalna krivica je uvek na njemu.“ – N. Katić.
Već par dana razmišljam da li dam odgovor na ovaj komentar, i danas sam skupio nešto volje. Moj komentar je u stvari tuđ komentar:
„Kad bi se vratili svi bankarski krediti, niko nebi imao depozit niti bi bilo i jednog dolara u opticaju. Ovo je zapanjujuća pomisao. Mi totalno zavisimo od komercijalnih banaka. Neko mora da pozajmi da bi bilo dolara u opticaju, keš ili kredit. Ako banke naprave dosta sintetičkog novca mi cvetamo, ako ne, mi gladujemo. Mi smo apsolutno zavisni od stalnog dotoka novog novca. Kad neko shvati celu suštinu slike, tragična apsurdnost naše beznadežne pozicije je prosto neverovatna, ali je tu“ – Robert Hemphill, Kredit Menadžer, Federalne Rezerve SAD.
Hipotetički. Kad bi svi ljudi na ovom svetu sledili stav Gosp Katića da je na dužniku krivica što je pozajmio novac, i pritom dobili osećaj krivice, iz našeg opticaja bi nestao sav novac. Niko nebi želeo više da pozajmi pare od banaka znajući da je samo on kriv.
Ja recimo imam takav osećaj. Nikad nebi pozajmio novac znajući da se igram igre „muzičkih stolica“. Kad muzika prestane nema dovoljno stolica za sve igrače već uvek za jednog manje. To jest, kad kreditni balon prsne, veliki deo dužnika neće moći da vrati novac jer banke nisu štampale kamatu za vraćenje celih kredita.
Međutim sistem se ne zasniva na ljudima poput mene, već na suprotnom taboru. Sistem funkcioniše na „prirodnom stanju stvari“. Kredite uzimaju ponajviše „rizičari“, oni su glavni zamajac svakog kreditnog ciklusa.
Da bi neko razumeo o čemu pišem pročitaj moj komentar ispod koji počinje sa:
„Nauka je ne tako davno konačno utvrdila da u svim živim bićima postoji određen procenat onih koji su „rizičari“ i oni koji su „skeptici“.
Rizičari su deo populacije kod koji je u….“ (24/07/2016 u 08:40)
Kad su se pojavile prve banke, pre oko 300 godina, najvećem delu populacije je tada bilo strano da se pozajmljuju pare. Pa i ne treba ići toliko u prošlost, mojim pokojnim dedovima je to bilo odudarna stvar. Jako loša stvar.
Ali vreme je učinilo svoje. Trebalo je da prođe dosta generacija i bankarski lobi je naučio „krdo“ (najveća grupa između rizičara i skeptika) da je pozjamljivati novac danas normalna stvar. Šta više chic, trendy, fashionable …. sexy..
Ovo će biti moderno sve do dana kada se krdu to ne obije o glavu. Možda ovo sa Dojče bankom je put u tom pravcu….nadam se.
Fašisti svih zemalja, ujedinite se.
Ajd’ briši…
https://www.weforum.org/agenda/2016/03/how-the-financial-crisis-made-europe-stronger
Sve ekonomske probleme treba razmotriti u kontekstu mogućih ratnih konfrontacija. Ekonomija u tom kontekstu postaje manji razlog za brigu:
http://www.globalresearch.ca/dangerous-crossroads-both-russia-and-america-prepare-for-nuclear-war/5548074
http://www.globalresearch.ca/russia-prepares-for-war-plans-to-move-thermonuclear-icbms-to-border/5548056
Овде сам средином јуна поменуо питање доказа да се у САД десило повећања убистава. Ево доказа, заиста постоји импресивно повећање:
http://www.unz.com/isteve/1500-more-people-murdered-in-2015-than-in-2014/
Za Ristu P. – Sudbina Dojče banke će delom zavisiti od visine kazne koju će banka morati da plati u SAD, kao i uspeha eventualne dokapitalizacija. U najgorem slučaju, Dojče bi mogao da u budućoj krizi odigra ulogu koju je Liman imao u krizi 2008. Dosta će zavisiti i od nemačke države i njene spremnosti da pomogne. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Sta mislite o trenutnoj krizi Deutsche banke? Da li ona moze da ima vece posledice po ekonomiju Evrope i finansijsko trziste?
I jedna informacija, koju verovatno znate. Vidim da su moji FB prijatelji sharovali ovaj video ili stranice koje su ga prenele. Ovakvi kratki prilozi, mogu da probude svest mnogih. Za 20 dana skoro 2.5 hiljade pregleda, nije tako malo…
Za Makija – Bankari ne daju socijalnu pomoć već kredite koji se moraju vratiti. Ne treba biti pristalica teorije zavere da bi se uočilo da je reč o nametanju dužničkog ropstva. S druge strane, za taj tango je potrebno dvoje. Tango počinje kada dužnik uzme novac i inicijalna krivica je uvek na njemu. Hvala na komentaru.
Za Kuma – Pritisak na Srbiju i RS će biti strahovit sve dok se Srbi budu percipirani kao proruski orijentisani. Tu neće biti ni milosti, ni tolerancije, niti elementarnog fer pleja. Ako je veliki sukob na pomolu, Zapad želi jedinstven evropsku front (protiv Rusije) bez rupa u njemu. Situacija je u geostrateškom smislu možda i gora nego 90-tih. Hvala na komentaru.
Nebojsa ,ako belosvetski bankari odobravaju Srbiji i slicnim zemljama kredite znajuci da oni nece moci da se vrate, da li bi se te „pozajmice“ mogle shvatiti kao neka vrsta medjunarodne socijalne pomoci koju dobijamo da se mnogo ne bunimo a zauzvrat sto su uspeli da nam uzmu sve? Hvala
(http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=09&dd=26&nav_category=167&nav_id=1181107)
G. Katicu,iako ovo nije ekonomsko pitanje,da li bi ste mogli prokomentarisati sve slozeniju politicku situaciju u kojoj se nalaze RS i Srbija?
Za Ganeta – Upoređivati plate iz period 1970-1989 sa platama danas, i to preko kursa marke, potpuno je besmisleno. Građani su primali dinare, koristili kredite u dinarima, plaćali u dinarima. Opsesija devizama je počela tek oko 1986, kada je inflacija počela da se ubrzava, pa su se viškovi dinara (ko ih je imao) pretvarali u devize. Porodična primanja su bila svakako veća nego danas, više ljudi je radilo, kupovna moć domaćinstava je bila značajno veća nego danas. Porezi i doprinosi su punili budžet, pa su i prosveta i kultura i zdravstvo itd. bili u boljem stanju no danas. Država se jeste zaduživala, ali manje nego danas.
Program A. Markovića je bio pogrešan, iako je izgledalo da je to pravi put. Da nije izbio rat, promašaji programa bi se jasnije videli. Mislim da nije bilo reči o lošoj nameri, več smo naseli na šok terapiju ka kojoj nas je gurao Džefri Saks. Ovo je duga priča i ne može se smestiti u rubriku komentara. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Želim da Vas pitam o prosečnoj zaradi u republici Srbiji u periodu od 1970 – 1989 godine, ali izraženoj u nemačkim markama po realnom (crnom) kursu za koji se je nemačka marka stvarno menjala između naših gastarbajtera i domicilnog stanovništva.
Pratim nastupe našeg ekonomiste Gorana Nikolića i on tvrdi da je priča o velikoj plati u Titovoj Jugoslaviji mit……….. i da prosečne zarade nisu prelazile 220 maraka………. S druge strane živeo sam u toj Jugoslaviji sa majkom (samohrana majka) koja je radila u jednoj proizvodnoj firmi u Bojniku (Fateks) kao fizički radnik sa završenom osnovnom školom i u periodu od 1976 – 1989 godine od plate napravila velelepnu kuću koju čak ni sada kada su se srušile cene građevinskog materijala ne bi mogli da sagradite bez 40.000 evra. Pomoćne zgreade koje ne bi mogli sagraditi bez 20.000 evra. Kupila novi traktor 542 koji bi sada koštao oko 17.000 evra, sve priključne mašine koje bi sada koštale preko 10.000. evra i pri tome smo 9 puta išli na more preko ferijalnog saveza u mestu Duće između Omiša i Splita po 15-20 dana godišnje…….. Kako je ovo moguće sa tako malom platom ??? Imamo samo 1,5 hektara zemlje te nema ozbiljnijih oprihoda od poljoprivrede.
NAPOMENA: sve o čemu sam pisao je kupljeno na kredit, koji je uredno vraćen iz plate.
Takođe, u ovom periodu su bukvalno svi iz mog sela kupili nove traktore a ko je imao zaposlenje i imao petlju da uzme kredit, taj je i sagradio kuću…… Sve nove kuće u mom selu su iz tog perioda…..
Pokušavao sam godinama da doznam istinu ali imam oprečne podatke……. Pričao sam sa obrazovanijim ljudima i niko u tom periodu nije kupovao nemačke marke. Imam jedino informaciju šefa proizvodnog pogona u Fateksu koji mi je rekao da je u tom periodu za svoju platu mogao da kupi 450 nemačkih maraka. Inače, u Bojniku su plate radnika u Fateksu bile u samom vrhu……… Za mit od 1.000. nemačkih maraka plate, sam dobio potvrdu jedino do prosvetnih radnika u Bojniku koji tvrde da su 1988-1989-1990 godine za vreme Ante Markovića imali platu u pomenutom iznosu……. Pre toga se nisu mnogo kupovale nemačke marke……
Kada pomenuh Ante Markovića……., zanima me šta mislite o njegovom programu. Da li je bilo šansi za oporavak da nije bilo raspada države.
Za Nenada – Na površini, sve još uvek izgleda mirno. Mislim da ispod površine ključa. Vlada je podeljena, i dalje nema jasne ideje kojim će se putem ići, iz Evrope stižu dosta tvrde poruke, itd. itd.. Verovatno će situacija biti jasnija, možda i opasnija, kada UK zvanično obavesti Brisel o izlasku. Hvala na komentaru.
@gosp.Katic
Da li ste primjetili da se nesto promjenilo od Brexita?
За Ивана К.
Један од проблема са сивом економијом је у томе што је један од параметара по којима се одвија тржишна утакмица постало и неплаћање пореза. У том смислу имамо два сегмента.. рецимо да се не плаћа ПДВ од 19% и да се смањи удио у плаћању пореза и доприноса за раднике за нпр. 40%. Имајући у виду да не раде сви 100% на црно, нити да је могуће избјећи порез на 100% прихода, ова бројка се у реалности смањује и овако одокативно можемо рећи да је за фирму реалистично да на овај начин може да „уштеди“ неких ~10-20% прихода.
У овим околностима чини се да је много лакше уштедити (тј створити компетитивну предност) од тих 20% неплаћањем законских обавеза, него нпр поправити организацију фирме, обучити запослене, уложити у образовање запослених, набавити нове машине, повећати квалитет производа, побољшати процесе рада, уложити у ИКТ технологије, проширити тржиште (економија обима) итд.
Други проблем је превелика слобода и неуређеност тржишта.
У западним државама тршиште у неким областима је детаљније регулисано.. нпр постоје ограничења колико зубара, доктора, апотека и других фирми може да се налази у неком крају. На основу тога, а и оптималнијег пословног планирања (банка неће дати кредит за 100-ту пекару у округу) лакше се избјегава презасићење појединим привредним субјектима, што је у случају Србије из авиона уочљиво (пекаре, роштиљнице, кладионице, кафане, апотеке, банке, мјењачнице, мале продавнице).
Међу репликама на најновији Катићев чланак, налази се и једно образложење о сивој економији.
Интригантно је у мојим очима. (Узгред, по овом питању немам vested interest. Никада нисам ја, или неки мени близак, свесно учествовао у сивој економији.)
Дакле, ево коментара који сам поменуо:
Линк: http://tinyurl.com/jsco7rm (дугачак url на standard.rs)
Садржај:
Феникс, пре 2 дана: Да није сиве економије народ би буквално умирао од глади. Не знам да ли си читао, писала сам већ о томе, али да би једна фирма у Србији радила све на бело, потребно је да остварује разлику у цени већу од 50% и да све редовно наплаћује. То је немогућа мисија, осим за предузећа која се баве претежно извозом или уколико раде јавне тендере где се цене испод жита надувавају. Сви остали спуштају цене до коске, јер народ нема пара. А кад се спусте цене, не постоји могућност да се плате огромни порези који су наметнути неадекватном пореском политиком. Зато постоји сива економија. Три пута су у мом граду за три месеца затвараједну продавницу брзе хране јер су их ухватили да не издају фискалне рачуне. Пази сад две небулозе – прва је да порески органи затворе радњу на 10 дана чиме онемогућавају власника да заради и исплати казну, а друга да ускраћују себи приходе за тих 10 дана. После тих 10 дана, јово наново. Таквих глупости је море у законима. Да се вратимо на сиву економију. Странци у Србији су привилеговани, имају разне субвенције. Домаћи произвођачи немају ништа (осим пар тајкуна, али њих овом приликом остављамо по страни). Да ли је то тржишна економија у свом изворном значењу или нелојална конкуренција? Дакле, домаћа производња се систематски НАМЕРНО уништава од стране доносиоца закона, а то је власт. Дакле, да није сиве економије, запамти – било би бар 3 милиона буквално гладних у Србији.
– крај цитата –
Za Makija – Na pitanje u vezi sa smislom života, teško da Vam mogu dati odgovor. Koliko se sećam, u duhovitom romanu D. Adamsa „Autostoperski vodič kroz galaksiju“, super kompjuter Deep Thought je posle miliona godina kalkulacija dao odgovor – 42. Meni se 42 kao odgovor na večna pitanja dopada :). Hvala na komentaru.
Nebojsa, na Youtube postoji gomila filmova o promenama granica Evrope i sveta poslednjih 500 ili 1000 godina. Na osnovu toga da se videti da su promene velicina sila i posledicnog ekonomsko-politickog uticaja pa samim tim i granica u stvari neizbezne. Mi samo zivimo relativno kratke zivote da bi bili svesni te dinamike ali Youtube to jasno pokazuje. Moj je zakljucak da su promene neizbezne i da, u skladu sa tim, treba samo, kroz svest o tome, sacuvati zivu glavu i kapital dok se sva ta masivna dinamika odvija. Treba prepoznati i sile koje su mnogo jace od nas samih i naci neki spokoj za ovo kratko vreme na Zemlji. Moje pitanje za vas je: sta je po Vama smisao zivota? Hvala
Ne znam da li je neko to pre mene pominjao na blogu, ali mislim da nije loše i da se ponovi: svako znanje o ekonomiji je nepotpuno i neadekvatno bez čitanja knjiga E.F. Schumacher-a, posebno njegove knjige „Small is beautiful“. To je prava adresa da čovek sazna više o odnosu ekologije (resursa) i ekonomije, tom ključnom problemu svake civilizacije. Ne znam da li su njegove knjige prevođene na naš jezik.
Verujem da bi neka od boljih knjizara u Londonu mogla da nabavi knjigu u roku od nekoliko dana. Ja citam originalan primerak (na nemackom), ali pretpostavljam da Vam to ne bi bilo od neke koristi… u svakom slucaju, delo vredno ulozenog vremena.
Srdacan pozdrav
Za Nenada,
Tvoj primer nemačkih tajkuna kao pokretača rasta iz vremena druge industrijske revolucije takođe nije dobar i ne može se primeniti na današnju situaciju, ne može da posluži za orijentaciju u našem vremenu. U to vreme, u drugoj polovini 19. stoleća, nije bilo mnogo ljudi a resursi su bili ogromni u odnosu na taj broj ljudi. Danas ima mnogo ljudi a malo resursa. Kako bi u ovako delikatnoj situaciji mogla da pomogne lična (sebična) motivacija preduzetnika-kapitaliste? U onom vremenu grešku u proceni je plaćao sam kapitalista sopstvenim bankrotom, a u ovom vremenu njegova greška se socijalizuje, nju plaća društvo u celini a kapitalista ostaje da pluta na površini.
Za Ivana,
Sta to treba znaciti iz „hrvatske perspektive“? Jel to pitanje za mene ili tvoja neka konstatacija?
Za Nikolu Mirkovića – Hvala za preporuku i komentar. Koliko vidim, memoari su štampani 1986., i nema ih u prodaji.
Za Nenada,
To što Srbi ne vole tajkune, i kapitaliste uopšte, i što vole raditi za državu nije nikakva specifičnost Srba. Moj prijatelj je radio osam godina kao inženjer u Finskoj kompaniji Nokia. On kaže da obični Finci još više mrze tajkune, kapitaliste i bogataše od Srba. Pre će biti da je ta mržnja opšteljudska. Ali kad se Srbi pogledaju iz hrvatske perspektive, gde obožavanje i glorifikacija zapadnih gospodara traje već stolećima, onda Srbi izgledaju kao neki veliki pobunjenici protiv zapadnog establišmenta, pa čak i kao veliki komunisti.
Prvo treba procitati tko je Jared Diamonda. Njega stavljam u ravninu Goldman Saksa.Vjerojatno mu oni i placaju „dokumentarne filmove“.
Nepada kruska daleko od stabla.
Treba ga pitati ko je donjeo komunizam u Carsku Rusiju?
Neprijatelj mog neprijatelja nije moj prijatelj.
Vasi tekstovi i nacin razmisljanja su prilicno „gorki“ i imaju samo jedno, ali prilicno mocno opravdanje – istiniti su. Posto sam od vas dosta naucio, uzimam slobodu da Vam na neki nacin uzvratim. Preporucujem da procitate knjigu „The Raven of Zurich – The Memoirs of Felix Somary“. Prilika da se upozna jedna fascinantna licnost o kojoj se jako malo zna, sto ga nikako ne cini manje znacajnim (nesto kao Vernon Walters u svetu politike). Ima nesto i na Wikipediji. Zvali su ga „zloslutnikom“, ali su se uglavnom sve njegove prognoze pokazale kao bolno tacne. Verujem da bi moglo da Vas zanima…
Srdacan pozdrav
Nadovezao bih se na prethodni komentar.
Povratak kamatnog sistema pre 300 godina u hrišćanstvu je najjači katalizator razvoja novih tehnologije. Samo uz pomoć novih tehnika je društvo moglo da pravi koliki toliki balans stalno rastućem dugu. To je trka dve eksponencijalne krive u kojoj na duže staze dug pobeđuje i sigurno vodi u potpuni kolaps društva.
Kamatni sistem je inicirao intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju čiji su proizvodi najveći izvor savremenih bolesti. Par stotina godina „savremene“ ishrane je ništa naspram stotine hiljada godina adaptiranja prirodi. Zato i današnjem čoveku odgovara paleolitska ishrana, ishrana naših dalekih predaka. Kad se resursi potroše tehnika neće moći da podrži kamatni sistem i najveći pad će biti upravo biti u nemogućnosti da se prehrani svet. Kamatni sistem je doveo do toga da nas ima 4 puta više nego pre 150 godina ali će on biti i mač svetu.
Evolucija tokom stotina hiljada godina nije projektovala čoveka da živi u civilizaciji i u gradovima, odnosno nije projektovala čoveka da živi okružen tehnikom. Naprotiv.
Majka svih tehnoloških revolucija je tzv. „neolitska“ revolucija, vreme u kome je čovek prestao da se kreće u prirodi i prihvatio sedelački način života. Koliki je to promašaj bi može da se pročita u tekstu Jareda Diamonda „The worst mistake in the history of the human race“ iz 1987. godine. Tehnološke revolucije nisu nikakav napredak i obavezno završavaju kolapsom.
Za Makija – Svaka tehnološka revolucija je imala svoje žrtve. Radna mesta su se gasila, poslovi su nestajali, ali su otvarani novi poslovi i nova radna mesta. Pri tome, standard ogromnog broja ljudi je rastao. Sa robotima je drugačije, budući da radna meta koja se gube ne mogu biti nadoknađena nekim drugim radnim mestima. Na neki način roboti su sami sebi dovoljni, jer postepeno istiskuju ljude iz kompletnog proizvodnog procesa, uključujući i proizvodnju robota. Efekti se vide odavno – višak radnika i manjaka stalnih radnih mesta, smanjenje broja dobro plaćenih industrijskih radnika i rast loše plaćanih radnika u velikom delu servisnog sektora. Ko će kupovati robe ili usluge koje roboti prave, veliko je pitanje?. Da li će vlasnicima tehnologije i robota uopšte trebati ostatak čovečanstva, takođe je ozbiljno pitanje? Hvala na komentaru.
Имам проблема и са интерпретацијом према којој руски врх има јасну стратегију, и са виђењеруске „неодлучности и лутања“.
Прво, за све ове године ја стално наилазим на демонстрације да становништво Русије није уопште наивно као „babes in woods,“ и да је баш дубоко сумњичаво према Западу, као и да је свесније глобалне геополитичке ситуације од становника САД и Британије. У том контексту, многе популарне демонстрације руске наивности су површне појаве. Могу се успоредити са гафом младог провинцијалца, који је у ствари много пристојнија личност и већи интелектуалац од грађана који у том гафу виде катастрофу.
Друго што примећујем су високообразовани Руси који имају само презир према (нео)либерализму, и – који задовољно уочавају да Русија из године у годину, споро, самосвесно и пажљиво, поправља своје економско стање.
Како све синтетизовати? Не знам. Можда Путин има јасан план тактичког, мање важног побољшања, и њега спроводи добро, док је на стратешком пољу суочен са само једном опцијом, боље рећи разним опцијама само једне врсте: авантуристичке.
Nebojsa, ako jos strahujete da ce roboti povecati nezaposlenost, mozete li mi reci da li je ikada registrovan bitan ekonomski rast nekog drustva a da predhodno neki tehnicko-tehnoloski napredak nije olaksao proces rada unutar tog drustva? Drugo pitanje je da li je ikada ostvaren bitan ekonomski rast bez nekog drugog unapredjenja procesa rada, npr promene u razmisljanju ljudi ili promene u prirodnom okruzenju ali bez istovremenog tehnickog napretka? Trece, da li je ikada zabelezen bitan porast kvaliteta zivota bez ekonomskog rasta kao paralelnog fenomena. Hvala
Za Ivana – Meni se čini da Vi neodlučnost i lutanje ruske ekonomske politike racionalizujete tako što u njoj vidite nekakvu promišljenu strategiju. Bolje je naravno da ste Vi u pravu no ja. Hvala na komentaru.
Očigledno je Putin dao dovoljno vremena Elviri i kompaniji da dokažu kako njihov koncept može da dovede do stabilizacije ruske ekonomije i do neophodnog rasta koji je potreban i zbog očuvanja odbrambenih potencijala zemlje. Potrebno je da ruska javnost shvati da taj koncept neće dovesti do rasta, a da bi shvatila njoj je potrebno vreme. Putin je svesno žrtvovao kratkoročne interese Rusije da bi se ostvario ovaj edukativni efekat. Pošto privatni interesi ne mogu da ostvare potreban rast ni kratkoročno, a možda i nikada, i pošto Rusija nema neograničeno vreme za akciju, neophodno je da država vrati svoje ingerencije u ovoj oblasti.
Interesantne indikacije iz sfere ekonomije koje ukazuju na prethodno znanje određenih krugova o „terorističkim“ napadima 9/11. Radi se o „insider trading“-u na berzama. Kako autor priloga kaže to je možda najgori primer zla u ovoj sferi ikada:
http://thesaker.is/911-terror-trading-15-years-later-lars-schall-interviews-professor-marc-chesney/
http://www.ceopom-istina.rs/ekonomija/putinov-konachan-razlaz-sa-neoliberalima/
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ekonomija/novi-ruski-ekonomski-put-ili-radja-li-se-pravoslavna-ekonomija/
Uporno se provlaci misao da je Elvira zla i da je Glazjev dobar. Svi koji nisu uz Glazjeva su „neoliberali“. Ako nisi s nama onda si protiv nas.
Isto tako u njemackoj ekonomskoj misli njemacki poduzetnik je taj koji vodi biznis a ne drzavne birokrate.
Znaci nije to bas tako kako pise u ovim tekstovima. Vlasnistvo je poanta.
Kome se da neka potrazi ko su bili vlasnici proizvodnih kapacita 1870-ih u doba druge industrijske revolucije? Njemacki tajkuni. Juznokorejski stil a ne cak ni Japanski.
Srbima se okrece stomak kad cuju za srpske tajkune i ekstremno vole radit za drzavu.
Treba biti objektivan, nesto s necim ide zajedno u paketu.
Šteta, trebalo je usvojiti predlog ruske crkve da se zabrane kamate i bankarski sistem približi muslimanskom. Doduše i ovi predlozi su korak u dobrom pravcu, samo treba voditi računa da interesi ne preuzmu kontrolu kad se ovako centralizuje sistem.
Interesantan razvoj u Rusiji:
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ekonomija/novi-ruski-ekonomski-put-ili-radja-li-se-pravoslavna-ekonomija/
За Предрага и Немирног – Размислићу о Вашим предлозима. Хвала на коментару.
Немирни,
Подржавам ваш предлог да се на блогу отвори посебна категорија везана за Србију. Такође, слажем се са вама да ретко или да готово не постоји место где се могу изнети различита мишљења, предложити решења, изнети објективне анализе и закључци који би били у супротности са тренутним развојем политике у било ком сегменту привреде и друштва.
Србија је слуђена медијским терором у сваком погледу и за велику већину не постоји могућност да се упознају са другачијим погледима на реалност у односу на тренутно актуелне. С обзиром на посећеност блога господина Катића, мислим да би такав потез имао подршку још већег аудиторијума.
Категорија без сарказма и дневно-политичких флоскула и мантри, само објективно и немилосрдно.
За инг. Дејана – Жан Моне је заиста интересантна личност. Чудна биографија, поготово за једног Француза, невероватна глобална умреженост и велико англосаксонско искуство. Шта се све крило у тој умрежености, можемо само да спекулишемо. Свакако је реч о једном од најмоћнијих и најспособнијих људи из сенке. Чини се и да његов концепт федералне ЕУ полако побеђује, насупрот Де Головог концепта заједнице суверених држава. Хвала на коментару.
За господина Катића – Интересује ме Ваша перцепција Жана Монеа, једног од архитеката Европске заједнице за угаљ и челик. Рекао бих да је имао занимљиву биографију.
Хвала унапред.
Дивна вест стиже нам из Немачке:
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/5/ekonomija/2444742/vucic-u-nemackoj-sa-vlasnikom-tenisa.html
Предлажем да се на блогу отвори нови форум под називом „Србија у живом, лековитом блату“ у коме ће се обавештавати читаоци о свим „успешним“ страним (и домаћим) инвестицијама најбоље Владе у историји Србије. Поред тога, водила би се расправа о њима са намером да Срби осете благодети страног протестантско-капиталистичког духа.
*sarcrasm off* Постаје све теже и теже овакве ствари стављати у саркастични контекст. На делу је последња фаза пљачкашке приватизације, а отпора томе ни на видику. ЕПС и Телеком се могу сматрати малим победама, али мале победе не добијају рат. Рат добија стратешка одбрана домаће производње, која је у Србији још увек примарно пољопривредна. Фијат није српски, Хестил није српски, Јура није српска, Газпром није српски, итд, итд… Након овога, ни српска пољопривреда неће ништа значити.
С обзиром на величину инвестиције, питам се колики део од тих 21 милон евра по фарми ће платити порески обвезници Србије преко субвенција? Колико ће се Србија још задужити како би исплатила све то? Шта ће се још продати како би се тај нови дуг пребио?
Извините на можда пречестим коментарима, али ово је једно од неколицине посећенијих места где се критике могу чути, али и разумети. Већину осталих је захватио мрак. Поздрав.
Prvo Kinezi a sad i ludi Filipinac,
http://www.cnn.com/2016/09/05/politics/obama-putin-duterte-xi-erdogan-g20-reception/
Коме смета немилосрдна борба против дроге? Па највећим добављачима, наравно!
http://edition.cnn.com/2016/08/28/asia/philippines-voices-drugs-war/index.html
Што би се рекло: “It’s bad for business.“
Imam utisak da se sprovodi koordinisana kampanja protiv Srbije i Republike Srpske.Nazalost,moje crne slutnje o ulazu NATO-a u Srbiju i Srpsku su sve realnije.NATO ne moze dozvoliti prorusko ostrvo u svojoj zaledjini,a pogotovo ne novi Kalinjingrad.Situacija u Siriji moze uskoro eskalirati u sukob Rusija-Turska.Sukob na koje sve zainteresovane strane vec racunaju.
Za Makija – Valutne ratove niko ne voli i pribegava im kada mora. Ishod nije uvek izvestan, mada su SAD u najjačoj poziciji i mogu da diktiraju „uslove rata“. Kina još nije u poziciji da valutnu dominaciju SAD može neutralisati, i to zadugo neće moći. Valutni rat obično inicira najjači, a to su SAD, dok se ostali prilagođavaju kako znaju i umeju. I samo formiranje evra je bio pokušaj da EU, između ostalog, ojača svoju valutnu poziciju u odnosu na SAD i izbori ravnopravan status. Hvala na komentaru.
Nebojsa, sta mislite, zasto Kina nije otpocela svoj valutni rat mnogo ranije, npr. paralelno sa Japanom, pa da im jos ranije „krene“, kao sto je Japancima krenulo? Sta uopste utice na odluku zemlje o „valutnom ratu“?
Za Nemirnog – Razlika u kvalitetu svakako nije 30 koševa, a to se videlo i u kvalifikacijama. Ovo me pomalo podseća na davna vremena kada smo imali ruski kompleks i gubili pre nego što bi utakmica počela. Meni se, amaterski, čini da je razlika između Evropljana i ekipa koje SAD dovodi na Olimpijadu značajno smanjena. Hvala na komentaru a svim našima bravo!!!
Gospodine Katiću, u toku je sveopšta medijska euforija oko silnih medalja koje naša zemlja osvaja na Olimpijadi. Iako smatram da je to u načelu pozitivno, koliko prosečnom Srbinu znače svi ti uspesi naših sportista? Zašto se naši mediji ne uzbuđuju toliko kada se otvori nova fabrika, pusti u rad nova deonica pruge, puta, izgradi bolnica.. Zašto nisu toliko glasni kada naš premijer ili ministar za rad obruse Hrvatima, brane Kosovo? Nova-stara Vlada prosto niže uspeh za uspehom a mi, običan narod, sve to propuštamo zbog Rija.
Malo satire pred neminovan poraz naših košarkaša, ali nema veze. Svaka čast momci, naše srebro sija kao zlato. Amerikanci su ipak “prva liga“.
Pozdrav.
Za Makija – Valutni ratovi su bili dosta česti od 1973. kada se prešlo na fleksibilne kurseve. Novost je samo uloga Kine. Što se negativnih kamata tiče, ekonomije zapadnih država nikada nisu bile u ovako lošem stanju, pa se nisu tražila tako radikalna rešenja. S druge strane, tokom 80-tih, videli smo u SAD radikalizam, ali suprotnog smera, kada su se kamate kretale i oko 20%. Hvala na komentaru.
Poslednjih dana svedoci smo prepucavanja rukovodstva Srbije i Hrvatske.Hrvatski ministar je u emotivnom nastupu ( Srbi kod Hrvata uvek izazovu emocije) rekao da Srbija nikada nece uci u EU.To je,siguran sam,susta istina.Retko kada imate priliku da cujete istinu sa usana politicara,pogotovo ako je taj politicar diplomata neprijateljske zemlje.Ali dogadja se i to,kad emocije savladaju razum,pa se omakne.
Trebalo bi imati na umu i hrvatske kompanije,koje hrane dosta vise gladnih usta u Srbiji od naprimer korejskih,pa prema tome,bilo bi mudro,prilagoditi retoriku u vezi Hrvatske (ovo je ironija).
(http://www.srbijadanas.com/clanak/dvostruki-arsini-zeleno-svetlo-za-hrvatske-kompanije-rampa-za-srpske-11-08-20149)
A,ako bas Srbija insistira na tome da je drzava,pa pominje Jasenovac,jame,progon Srba,itd…treba zna da drzave imaju atribute koje daju odlike drzavnosti,bez tih atributa nema drzave,a to su:vojska,obavestajne sluzbe,drzavni aparat …i naravno narod koji je spreman da podnese zrtve za svoju zemlju.Da li Srbija ima to sve?U kakvom je tehnoloskom i moralnom stanju Vojska Srbije?Da li bi Srbija mogla da pruzi organizovan i snazan otpor operaciji poput Oluje?Tesko.Zato treba da zaboravimo „busanje u junacke grudi“ vec da se prividno povijemo pred vetrovima koji duvaju,a vreme da koristimo kako bi smo naoruzali svoju vojsku i izgradili sopstvenu drzavu.Samo tako ce nas drugi postovati,praznim recima niko ne veruje.Tezina reci zvanicnika se meri snagom koja stoji iza te reci i koja je sprovodi u delo.
Nebojsa, zasto ranije nije bilo ovoliko „ratova“ valutama“ i bezanja u negativne kamatne stope kao sada? Zasto ranije nije bilo negativnih stopa s obzirom da su svakakve vlasti raznih drzava pred glasacima oduvek imale manje ili vise jasna obecanja ubrzanog rasta? Sta je guvernere centralnih banaka ranije sprecavalo da preduzmu ovakve korake? Hvala
Zanimljiv tekst kojam preveo o situaciji u Južnom kineskom moru:
http://www.standard.rs/svet/35455-%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B8-%D0%BD%D0%B5-%D1%86%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B0%D1%98%D1%83-%D1%80%D1%83%D0%B6%D0%B5-%D0%BD%D0%B8-%D0%BD%D0%B0-%D0%BF%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%84%D0%B8%D0%BA%D1%83
Da li neko nešto zna o nestanku srpskog zlata iz Bazela. Radi se o 46 tona. Evo linka; http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2016&mm=08&dd=17&nav_id=1166698
O čemu se ovde radi ?
Nemoguće je da se ne zna šta se je desilo sa tolikim zlatom ??? Inače, za ovo sam prvi put čuo na današnjoj konferenciji za štampu guvernerke NBS.
Mozda da prenesem smesnu diskuziju na forumu za nekim ultra-neoliberalnim covekom. Koji se kune u komparativne prednosti.
Prvo je tvrdio kako subvencije za poljoprivredu treba ukinuti i svinsko meso uvoziti jer je jeftinije iz uvoza.
Na drugoj temi je tvrdio kako Srbija ne bi trebala da se bavi industrijom jer nema komparativnih prednosti za njih.
Onda sam mu reko sta svi Srbi da rade svi da pevaju u Grandu narodnjake, u sali sam to reko.
I onda je on reko pa ako su to nama komparativne prednosti nek to radimo, uz to kafane i super.
I on osto pri stavu tim, odakle da dodju devize za uvoz do sad ni da kaze.
Toliko neoliberalnog coveka u zivotu nisam video.
Hteo bih se osvrnuti na formiranje Vlade Srbije.Mislim da je Aleksandar Vucic napravio gresku izborom novog-starog kabineta.Od 2012 mi imamo de facto istu vladu.Ali vreme nije isto,bojim se da vise nema mesta za kupovinu vremena.Zapad ne zeli vise da gubi vreme sa Vucicem,jer vreme je novac.Konkretne stvari oko Telekoma,Komercijalne banke,Dunava,EPS-a,.. se razvlace i nema ocekivanog napretka.Rusi ne racunaju ozbiljno na Vucica i smatraju da je kolebljiv i nepouzdan.Za skoro 5 godine vlasti moze se mnogo toga uciniti ako postoji jasna strategija i ako se energija fokusira na kljucne tacke.Podsecam da su nekada postojali petogodisnji planovi,i posle pet godina zemlju niste mogli prepoznati,koliko je toga bilo izgradjeno.A mi smo izgubili jos pet godina zivota ne napredujuci vec propadajuci,jer ko ne napreduje svakog dana,nazaduje svakog dana.
I sto se tice spoljnopoliticke situacije lose stojimo.Vlasti ne razumeju znacaj turskog faktora koji se manifestuje preko Albanaca i Bosnjaka.Ne sme se racunati na rascep izmedju SAD i Turske.Takav rascep ne postoji i te zemlje vezu cvrsti zajednicki interesi,tako da moramo racunati na podrsku SAD turskom proboju na Balkan.Srbija ne moze igrati na kartu kineskog investicionog carobnog stapica i moze cesce imati glvobolje zbog Kineza nego koristi.Zapad je osetljiv na kinesku ekspanziju i cini sve da im podmetne nogu.Po pitanju zelezare u Smedarevu,Srbija je ucinila ogroman napor ka kineskom investitoru,ali je time navukla gnev zapadnih ekonomsko-politickih struktura.
Ukoliko pritisci na Vucica ne daju ocekivane rezultate u kratkom roku,Zapad ce verovatno krenuti sa ostrijim ekonomskim merama preko MMF-a,snizavanjem kreditnog rejtinga Srbije,rastom cene zaduzivanja u inostranstvu,itd.
Za Makija – Sudeći po stopi nezaposlenosti i BDP-u po glavi, ne čini se da Japancima nešto fali. Deo toga se može objasniti i japanskom skromnošću i specifičnim ustrojstvom društva. Problemi svakako postoje a najveći je vezan su ubrzano starenje stanovništva. Uzgred, ni garantovano radno mesto nije više kako je bilo i taj se princip odnosi na oko 30% zaposlenih danas (ako se dobro sećam cifre). Hvala na komentaru.
Nebojsa, vise puta je ovde na blogu a i inace receno da Japan belezi skoro nulti rast vec dvadeset i vise godina. Moje pitanje je: da li im nesto fali zbog toga i sta to konkrentno? Hvala
Za Ganeta – Ne bih komentarisao penzioni zakon za poljoprivrednike jer ne poznajem taj sistem ni u Srbiji ni u Britaniji. Hvala na komentaru.
Za Kuma,
Hvala na informaciji, tek sada mi je jasno o čemu se radi. Nisam znao za ovaj zakon.
Za g. Katića,
Nadam se da ste pogledali link koji je postavio Kum…….. Molim Vas da prokomentarišete Zakon o obaveznom penzijskom osiguranju poljoprivrednika. Čovek o kome sam pisao sasvim sigurno nije imao ni jedan jedini ar zemljišta u vlasništvu (ovo mogu garantovati glavom, jer znam da se još uvek sudi sa svojom sestrom oko nasledstva) a neki činovnik ga je ubacio u sistem obaveznog osiguranja. Takođe, Zakon se primenjuje vrlo selektivno jer mnogi poljoprivrednici iz mog sela nisu ubačeni u sistem, ali više njih je na sopstveno iznenađenje ubačeno u sistem a da ih niko nije ni konsultovao….. Inače, za Vašu informaciju – ne sekiraju se mnogo, jer su izgubili svaku nadu da će ikada naći posao a obavezno osiguranje niko već odavno ne plaća (većina ljudi ima kakav, takav radni staž iz prošlijh srećnijih vremena)…………
Da li je moguće pronaći nešto slično u Britaniji ili nekoj drugoj razvijenijoj državi u svetu ??? Skinujti nekog sa tržišta rada protiv njegove volje (praktično, proglasiti ga zaposlenim iako on to u stvarnosti nije) i kreirati mu obavezu da plaća doprinose iako to ne želi.
@ Gane
Na linku za slovacki sajt koji je dao g. Katic imate cene psenice od 120 do 140 dolara.
Sto se tice obaveznog PIO poljoprivrednika,stvar je,ne brljotina,vec sistemski lopovluk ove drzave.Medjutim ima sve manje ovaca za sisanje,tako da nema posebnog efekta od plavih koverata sa milionskim ciframa koje salju poljoprivrednicima:
(http://www.parlament.org.rs/baza-problema/republicke-agencije-fondovi-zavodi/obavezno-penzijsko-osiguranje-poljoprivrednika/)
(http://www.politika.rs/scc/clanak/306924/Sve-manje-zemljoradnika-placa-doprinose)
Zahvaljujem se Marku R. na odgovoru, mada mislim da se radi o pogrešnim indicijama u vezi daljeg pada cene pšenice. Pre ili kasnije cena će skočiti, nema kud više da ide dole. Pošto vidim da ovde ima puno stručnih ljudi evo zanima me još nešto:
Čoveku koji mi je nudio pšenicu sam predložio da uzme beskamatni kredit jer naša opština subvencioniše kamatne stope……… On kaže da to ne može učiniti jer ima poreski dug za osiguranje preko poljoprivrede. Problem je u tome što su ga činovnici iz opštine ili sa tržišta rada prijavili na osiguranje preko poljoprivrede (mislim i na penzuijsko osiguranje) bez njegovog znanja i saglasnosti……
Inače, ovu priču sam čuo od više ljudi – dakle, neko od činovnika ih bez njihove saglasnosti prijavi na osiguranje preko poljoprivrede i praktično briše sa tržišta rada a ujedno im kreirta poresku obavezu koja kasnije postaje problem. NPR: ne mogu uzeti kredit…..
Nisu ovi ljudi neuki, svi koji su mi ovo pričali imaju bar srednju stručnu školu…….. Međutim, to što im se je desilo je toliko neverovatno da ipak, zadržavam dobru dozu sumnje u njihove iskaze.
Sada bih molio nekoga da ovo pažljivo pročita i da mi objasni kako je moguće prijaviti nekoga na osiguranje preko poljoprivrede bez njegove saglasnosti i potpisa ??? Naravno, ako je uopšte izvodljivo.
Za Ganeta – Produktna berza zbog zakonskih ogranicenja nema mogucnost sklapanja terminskih ugovora, pa samim tim ni formiranja standardizovanih fjucersa. Sve sto se na njoj desava su ugovaranje spot isporuka preko brokera, sto gubi smisao jer ljudi koji su u poslu ionako znaju kome mogu da prodaju ili kupe robu bez placanja provizije posredniku. Zato se desi da se na nedeljnom nivou odradi promet na Produktnoj berzi od dva kamiona kukuruza, sto onda neki novinar prenese kao relevantnu cenu.
Inace, desavale su se manipulacije i kako bi se cena vestacki povecala, ali dosta redje. Trenutno zaista jeste problem u spoljnim cenama, kao sto rekoh. Zetva psenice se upravo zavrsila, imate ogromnu ponudu, mlinovi su uzeli robe koliko im treba ili koliko su mogli, i sve ostalo kupuju izvoznici koji nemaju racunicu da placaju robu preko trenutne cene, cak postoje indikacije da ce dodatno padati.
Za Marka R.
Hvala na informacijama za Saxo Banku. Na platformama na kojima imam naloge nisam pronašao mogućnost da vidim cene pšenice. Inače, motiv za moje pitanje g. Katiću možete videti u mom obraćanju Kumu.
Pošto imate iskustva sa trgovinom poljoprivrednim proizvodima, postaviću Vam konkretno pitanje: Da li mislite da se cene na Produktnoj berzi u Novom Sadu nameštaju ???
Znam da je nelikvidna i da nastup imaju samo pravna lica. Takođe, imam u vidu da još uvek nemamo Zakon o internetu i da ima mnogo pravnih ograničenja kada su u pitanju finansijski derivati…… Npr: Admiral Markets je zatvorio svoje predstavništvo u Srbiji pre neku godinu zbog nedostatka određene pravne regulative…….. Imam u vidu sve poteškoće ali takođe, imam utisak da se cene na berzi u N.S. nameštaju kako bi se ljudima otkupila roba u bescenje.
Za Kuma,
Da li ste sigurni da je cena pšenice na svetskim berzama 120 dolara po toni ???
Pre neki dan je došao jedan čovek iz mog sela i molio me je da kupim 1.000. kg pšenice po ceni od 15 din – (nudi za dinar jeftinije od tržišne cene. Inače zna da se ne bavim poljoprivredom ali i da čuvam jednu svinju za klanje ko što je i red na srpskim domaćinstvima)…………. Međutim, ja sam imao potrebnu pšenicu i savetovao sam mu da sačeka da se cena oooravi jer je ovo izuzetno nepovoljna cena za prodaju pšenice kojom sam bio gotovo šokiran……… Njegov odgovor je bio da ipak mora da je proda je su mu hitno potrebna 100 evra da bi izmirio neke svoje dugove za struju, komunalije i žetvu.
Naravno, pozajmio sam mu 100 evra jer mi je bio žao da prodaje svoju robu u bescenje…… (kasnije sam čuo od ljudi da je pšenicu nudio po selima Puste Reke ali da niko nije želeo da je kupi čak ni po ovako niskoj ceni). Takvih kao on u Srbiji ima na stotine hiljada. Hoću reći, da su ljudi primorani da prodaju svoj proizvod i po nepovoljnim cenama i sumnjam da se cene neposredno nakon žetve nameštaju kako bi se ljudima otkupila roba u bescenje- već sam napisao da nemam poverenja u Produktnu berzu u Novom Sadu. Inače, Pusta Reka nije reper za cenu pšenice jer se ljudi pretežno bave ratarstvom uz zapostavljanje stočarstva tako da gotovo svako domaćinstvo ima viškove pšenice koju je gotovo uvek teško prodati na našoj teritoriji.
Zato, me interesuju cene pšenice na svetskim berzama, pa evo ako imate saznanja – bio bih Vam zahvalan da ih iznesete.
Za Makija – Problemi robotizacije su već sada vidljivi, a u narednih pet godina će verovatno eskalirati. Iz ugla makroekonomije je prilično jasno šta se dešava, ali o procesima robotizacije odlučuju vlasnici tehnologije i oni su danas na dobitku, a sutra je daleko. Hvala na komentaru.
Nebojsa, ako roboti istiskuju potrosace, ko ce kupovati tu robotski proizvedenu robu? Zar ekonomija nije jedan krug gde se proizvedeno treba i kupiti? Zar robotizacija nije isto tako jedan krug koji se samo u prvoj iteraciji isplati ali vec u drugom krugu, kad ostareli, otpusteni i osiromaseni potrosac treba da kupi tu robu, to se garant obija o glavi i samim vlasnicima robota? Hvala
Za Ganeta:
Posto sam imao nemalo iskustva sa berzama poljoprivrednih proizvoda, nastavio bih se na odgovor g-dina Katica uz dodatak da je za cenu kukuruza i soje reper Cikaska berza, dok za psenicu mozete gledati cenu na Euronextu. Te cene se skoro nikad nece podudarati sa domacim iz hiljadu razloga, od odnosa ponude i traznje, cene transporta koji bi trebalo da „ispega“ cene, perioda isporuke fjucersa itd… Ono sto moze biti zanimljivo jeste odnos odredjenih fjucersa i domace spot cene, tzv “basis“, pa ako imate vremena time se mozete pozabaviti i to Vam moze dati indikaciju kretanja domacih cena.
Inace, cene domacih proizvoda su pod najvecim uticajem spoljnih cena, i to FOB Crno more, gde nasi izvozni viskovi najcesce zavrsavaju, koji je opet neretko u korelaciji sa relevantnim svetskim berzama. U svakom slucaju, vrlo kompleksno i nezahvalno za procenu.
Posto se Thomson Reuters placa, mozete otvoriti demo nalog primera radi u Saxo banci gde cete imati pregled svih pomenutih berzi i roba, da ne idete od sajta do sajta.
P.S. Produktna berza u NS je uzasno nelikvidna i samim tim apsolutno neupotrebljiva za poredjenje.
Za Makija – Ne verujem da su uzroci sekularne stagnacije, ako je ona na delu, u sferi psihologije investiranja. Pre će biti da je reč o problemu modela koji polako istiskuje ljude-potrošače, i zamenjuje ih robotima koji nemaju potreba i ne troše. Verujem i da je problem raspodele o kome sam pisao u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2014/10/30/nejednakost-i-ekonomski-rast-ili-i-plavue-su-shvatile/ i dalje ključni razlog stagnacije. Hvala na komentaru.
Nebojsa, pretrazivanjem na temu sekularne stagnacije videh interesantan argument: relativno cesta pojava koja upada u oci je da neka mala strartup firma od 7-8 zaposlenih sa 7-8 PC kompjutera od celokupne materijalne imovine i nekim inovativnim softverom kao nematerijalna aktiva ubedi nekog giganta da ih kupi za milijarde ili da investira u njih milijarde. Psiholoski efekat na mnoge velike firme koje su ulozile decenije razvoja i kroz koje su prodefilovale hiljade zaposlenih da bi dostigle iste te vrednosti na berzi postaje devastirajuci jer firme rezonuju da se vise ne isplati investirati pa i ne investiraju. Pogotovu ako su ti inovativni softveri iz oblasti vestacke inteligencije, tu sam jako skeptican jer ljudska inteligencija je zatrovana grehom pa i ta vestacka samo moze biti gora. Sta mislite o znacaju gorenavedenog fenomena na globalni pad investicija? Hvala.
@ Gane
Morate imati u vidu da je Srbija jednostrano ukinula carine na proizvode iz EU.U razvijenim zemljama EU subvencije u poljoprivredi su veoma visoke (npr. u Nemackoj se ratarska proizvodnja subvencionise sa preko 400 evra po hektaru) zbog toga su i cene osnovnih poljoprivrednih artikala na evropskim i svetskim berzama na neki nacin dampingovane.(I u SAD postoje subvencije ali na drugi nacin).Cena od 120 dolara za tonu psenice na berzama je realnost koja je pogubna za zemlje koje ne subvencionisu dovoljno ratarsku poljoprivrednu proizvodnju poput Srbije.Nerazvijene zemlje su obicno oslonjene na poljoprivredu i ovako niske cene ih uvek drze u siromastvu.
Potrosaci u gradovima nemaju mnogo koristi od niskih cena poljoprivrednih proizvoda.Evo kod nas je otkupna cena mleka 25 dinara za litar,koliko kosta 180 ml jogurta u prodaji,naplitanka kosta od 180 grama kosta oko 70 dinara,dok je psenica 16 din/kg.
Zapitajte se zasto su stranci preuzeli gotovo celu prehrambenu industriju u Srbiji:
(http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/dogovor-biznismena-s-nemcima-matijevic-kupujem-pkb-cim-mi-tenis-da-pare-za-mesare/gqq08lp)
Skok cene svinjskog mesa je priprema za dolazak ovog nemackog giganta i konacno preuzimanje 17 000 ha oranica PKB-a,i nema mnogo veze sa ponudom i traznjom.Vise nikada potrosaci u Srbiji nece placati svinjetinu u mesarama u bescenje ( bez obzira sto ce cena zive vage ostati niska),kao sto ce uvek jogurt placati tri i vise puta skuplje od otkupne cene mleka.
Kod mene u Čačku kilogram plavog patlidžana na pijaci košta 150 dinara, a otkupna cena kupine je 30 dinara. Čak je i otkupna cena za maline od 220 dinara katastrofa kad se uporedi sa cenom patlidžana.
Ali, ako je za bilo kakvu utehu, uvek u istoriji nakon velike ponude poljoprivrednih proizvoda i njihove niske cene sledi velika nestašica i veoma visoka cena.
Za Ganeta – Nažalost, ništa ne znam o trgovini poljoprivrednim proizvodima. Znam da je Thomson Reuters možda najbolji izvor informacija, ali to je servis koji se plaća. Našao sam Euronext (https://www.euronext.com/en), Čikago http://www.cmegroup.com/trading/agricultural/, slovački sajt http://www.en.kbb.sk/ i nemačku berzu http://en.boerse-frankfurt.de/commodities. Na sajtu NS berze imate i neke svetske cene. Žao mi je što ne mogu da pomognem.
Za g. Katića,
Da li možete postaviti neki link na kome se može proveriti cena poljoprivrednih proizvoda na svetskim berzama. Interesuju me cene mleka, pšenice, kukuruza itd…… Ne uspevam da se snađem na ino sajtovima jer uvek nailazim na NTF-ove, a mene zanima pojedinačna cena………
Ovo me zanima jer su se cene poljoprivrednih proizvoda u Srbiji srušile. Kod nas u Pustoj Reci pšenica se može kupiti za 16 din. po kg, dok je otkupna cena mleka 25 din, cena kupine je bila 30 din…….itd…….itd……. rečju potpuna katastrofa. Dakle, hteo bih proveriti cene na svetskim berzama. Nemam poverenja u produktnu berzu u Novom sadu jer mislim da se cene nameštaju, pošto na njoj imaju pravo nastupa samo pravna lica.
Za Makija – Ima dosta tekstova, pa i knjiga koje se bave problemom stagnacije, padom produktivnosti i mestom Interneta u tome. Jedan od budućih tekstova ću posvetiti toj temi. Hvala na komentaru.
Nebojsa, buni me sto internetom uslovljena, nagla i ocigledna promena zivotnog stila i potrosackih prioriteta stanovnistva nije uzeta u obzir pri proceni uzroka aktuelne svetske stagnacije. Pa vidite da ce uskoro milijardu mladih ljudi pronaci izvore najveceg dela svoje duhovne hrane na internetu, uz stalno padajucu cenu mesecne preplate na isti, uz rapidan porast novih sadrzaja koji samo obogacuju kolicinu te duhovne hrane. Nemoguce da nijedan ekonomista ili sociolog nije procenio uticaj ovih pomaka na globalni pad traznje za svim i svacim. Imate li neko misljenje o ovom fenomenu? Hvala
Da li ste znali da je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju potpuno oslobodio Slobodana Miloševića svake odgovornosti za zločine za koje ga je teretio? U stvari istina je bila sasvim suprotna od onoga što su zapadnjaci pokušali da mu pripišu. Nisam ni ja znao, a ni pisac ovog teksta nije znao dok mu to nije rekao čovek pomenut u tekstu. Toliko su se zapadnjaci dobro potrudili da to sakriju od medija:
http://www.globalresearch.ca/milosevic-exonerated-as-the-nato-war-machine-moves-on/5539411
Za Makija – I produktivnost koja se meri po čoveku (output po čoveku) i produktivnost po satu su korisni pokazatelji. Možda produktivnost po satu više govori o tehnološkom nivou i kvalitetu organizacije rada. U svakom slučaju, najbolje je ukrstiti oba pokazatelja, pa onda izvoditi zaključke. Hvala na komentaru.
@ Ivan
Otkupna cena maline ove godine bila je 220-230 dinara po kilogramu u zapadnoj Srbiji.Nazalost,nekom cudnom „ligikom trzista“ otkupna cena u juznim krajevima zemlje bila je niza.
Cena kupine je ove godine jako nisko startovala,oko 30 dinara za kilogram.
Nemojte se zavaravati,krompir moze i da poskupi,kad dodje vreme za to.Vidite,svinjsko meso je znatno poskupelo i ici ce jos gore.Gospodin Matijevic kaze da je to iz razloga dovoljno visokog standarda stanovnistva koje to moze da plati.Dakle,ko moze da kupi nek jede,ko ne plati ne mora ni jesti.Besplatan rucak ne postoji,ako kasnije dolazi na naplatu znaci da je kamata veca.Setite se toga kad posetite pijacu ili mesaru.Stranci i domaci kapitalisti nemaju nameru da hranom subvencionisu prezivljavanje ovog naroda.Sto se tice njih bolje da ima sto manje glupih i infantilnih urodjenika koji arce dragocene resurse.Mozda mislite da se ove stvari slucajno dogadjaju bas u zemljama naseljenim „nizom rasom“,kada im dolaze proizvodi poreklom iz krajeva gde zivi „visa rasa“:
(http://www.blic.rs/vesti/drustvo/skandal-novosadani-nasli-crva-u-hrani-za-bebe/crfzn5e)
(http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/drustvo/41335/mleko-za-bebe-aptamil-povuceno-iz-prodaje.html)
Inace pakovanja hrane za bebe ovog renomiranog nemackog proizvodjaca su drugacija za razvijene zemlje Zapada od pakovanja koja se salju u nerazvijene zemlje poput nase.Oprezni Nemci otklanjaju svaku mogucnost da dodje do greske,pa da se slucajno mleko namenjeno onima poput nas nadje u prodaji kod njih.
Nebojsa, kad smo vec kod proizvoda zaposlenosti i produktivnosti, sta je za Vas najbolja mera produktivnosti? Hvala
Povodom pređašnje male diskusije o malinama i poljoprivredi kao „razvojnoj šansi“ mislim da bi nam o tome nešto više mogli reći proizvođači koji su obavešteni o ovogodišnjoj otkupnoj ceni za maline i kupine. Cene su nešto veće nego za krompir u sezoni kada ga najviše ima. Nažalost, izgleda da ja koji se nikad nisam bavio poljoprivredom bolje vidim dugoročnu neodrživost poljoprivrede kao razvojne šanse od samih poljoprivrednika.
Ja bih ovdje postavio tezu da se u najvećem broju slučajeva iz „klopke srednje razvijenosti“ ne može izaći nikako i nikad. U svakom slučaju, mirnim i demokratskim putem, bez nekakvog rata, otimanja kolonija ili pronalaska nafte. No, takve stvari se obično ne događaju srednje razvijenim zemljama.
Teško je naći primjer da je neka zemlja izašla iz klopke srednje razvijenosti. Zemlje kao što su Koreja, Singapur, Japan nikad nisu ni bile srednje razvijene. Možda bi Finska mogla biti neki približan primjer.
Mislim da se prema tome treba odnositi filozofski. Mađarska i Poljska su u posljednjih 20 godina živjele mirno i srećno. Tako su živjele i u periodu između 1955. i 1975. Periodi relativnog prospreriteta se smjenjuju periodima oštrih kriza.
Što se tiče liberalnih reformi, primjećujem da je sada među liberalima najpopularniji primjer Poljske i njihovog Balceroviča. Čak su ovoga sada pozvali u Ukrajinu da i njima napravi ekonomsko čudo. Siguran sam da će to ispasti baš odlično. Nema razloga da sumnjamo da će Balcerovič naći način da Ukrajina procveta u kratkom roku. (za svaki slučaj: šalim se, naravno, ovo je gorki humor).
Za Makija – Često sam pisao o varljivoj metodologiji statističke zaposlenosti. Stvarna slika zaposlenosti u razvijenim državama je daleko gora od statističke. Niske stope rasta razvijenih država su delom i rezultat visoke baze. Na visokom nivou BDP-a se ne mogu praviti veliki (procentualni) skokovi. Privredni rast se može definisati i kao proizvod zaposlenosti i produktivnosti. Dakle, od visoke zaposlenosti nikoga glava ne boli, osim možda vlasnike kapitala koji moraju plaćati veće nadnice u takvom ambijentu. Hvala na komentaru.
Nebojsa, receno je da je niska nezaposlenost vrlo vazan parametar razvoja. Dokle vazi taj Princip? Moze li visoka zaposlenost istovremeno da bude i kocnicar daljeg razvoja visokorazvijenog drustva? Razvijene zemlje imaju niske stope nezaposlenosti ali i niske stope rasta. U zivotu vec znamo da nesto moze biti lek donekle ali i otrov preko neke mere. Hvala
Za g. Katića i ostale,
Danas sam bio u biblioteci u Bojniku i pogledao knjigu u kojoj je opisan doduše površno proizvodni sistem Šper ili Šaht – rendau. Pisac se zove Euđenio Korti a roman „Crveni Konj“.
Pošto knijga ima oko 1000 stranica pokušpao sam pronaći deo u kome je opisan pomenuti proizvodni sistem ali nisam uspeo u tome. Koliko se sećam pre nekoliko godina kada sam je čitao opis pomenutog sistema je bio na oko jedne stranice………… Mene je tada ovaj sistem (za koga je Korti rekao da je obezbeđivao neograničenu proizvodnju i da se je zasnivao na državnim nabavkama i privatnoj svojini. Takođe, izričito je napisao da je danas zabranjen ali da ga vodeće ekonomije primanjuju u modifikovanom obliku)…… Godinama sam pokušavao da saznam nešto više o njemu ali nisam uspeo čak ni putem interneta…………. G. katić je dobar poznavalac Nemačke privrede u to vreme te sam se pokušao raspitati o pomenutom sistemu i kod njega.
Roman toplo preporučujem svima koji vole lepu kniževnost jer je jezivo zanimljiv i baca jedno sasvim drugo svetlo na drugi svetski rat. Roman je izrazito antikomunistički i predstavlja svojevrsnu odu hrišćanstvu. Promoviše demohrišćanski pogled na svet o kome je malo pisano u našoj literaturi te će sigurno predstavljati svojevrsno osveženje svima koji vole književnost……… Po anketama čitalaca ovo je najlepša knjiga u italijanskoj književnosti u 20-om veku.
Srbija je, pored svih drugih nevolja, novac od prodaje vrednih preduzeća odmah usmerila u potrošnju i eskalaciju zapošljavanja u jednom delu javnog sektora, posebno u delu gde nema nikakve koristi od tog zapošljavanja. Greške naše pseudo-elite su takve da više ne mogu da se isprave čak i kad bi najkvalitetniji ljudi došli na vlast i sprovodili samo najbolje politike.
Za Krleta – Za razliku od Češke, a slično Poljskoj, Mađarska je u tranziciju ušla sa visokim spoljnim dugom. Za razliku od Poljske, Mađarskoj nije otpisan dug, pa su Mađari pokušavali da se razduže prodajom velikih preduzeća. Na samom početku tranzicije, Mađarska je prodala svoja najvažnija preduzeća. To je period kada se govorilo o „mađarskom čudu“ i to je razlog zbog koga su srpski neoliberali baš Mađarsku uzimali kao uzor. Iz klopke srednje razvijenosti se ne može izaći prodajom najvećih preduzeća i uz industriju u dominantno stranim rukama. To što Orban radi je samo limitiranje štete i otuda sam rekao da je on došao prekasno. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Zasto kazete da za Mađare nema nade kada Orban radi ono o cemu ste i vi pisali u ranijim tekstovima; depresira valutu, podstice izvoz, oporezuje strane banke, razvija domace bankarstvo i podstice domace preduzetnistvo iz sopstvenih izvora, isplatio je obaveze prema MMF-u i prestao je da se zaduzuje itd…
Zar to nije nacin da zemlja izađe iz „klopke srednje razvijenosti“ i postane razvijena zemlja ( put jeste dug ali vazno je da se krece u pravom smeru)
Uzgred,ako je Mađarska u tako losoj poziciji kao sto kazete( i pored ovih mera koje preuzima) sta tek reci za Srbiju i nasu buducnost.
Srdacan pozdrav!
Za Makija – Iako Mađarska pokazuje zavidan nivo samostalnosti i pruža dosta otpora finansijskoj diktaturi, Orban je došao prekasno. Mađarska privreda je kolonizovana još u ranoj fazi tranzicije i ekonomska osnova mađarske samostalnosti je suviše tanka. Hvala na komentaru.
Nebojsa, slazete li se sa prof. Jakovcevicem iz Zagreba? Moze li se taj model prevesti kod nas?
„Na pitanje novinara ima li neka zemlja koja bi mogla poslužiti kao model Hrvatskoj za izlazak iz krize, Jakovčević je odgovorio kako je to Mađarska.
„Mađarska je vratila svoje banke, snizila kamatne stope, riješila problem valutne klauzule i obeštetila svoje dužnike koji su bili opterećeni švicarskim frankom, a ta zemlja iz svojih izvora financira svoje poduzetništvo uz povoljnije kamatne stope, deprecira svoju valutu i potiče izvoz“, istaknuo je Jakovčević.
„Hvala
Za crveno slovo jedan stari spotić:
За инг. Дејана – Комерцијална банка је виђена за продају оног тренутка када је ЕБРД ушла у њено власништво. Влада је у Писму о намерама ММФ-у написала да је приватизациони саветник за Комерцијалну банку већ одређен, а да то исто чека и Дунав осигурање.
О томе да ће НИС, ЕПС, Телеком или водоводи бити продати, писао сам много пута, почев од свог првог текста објављеног августа 2005. Нпр.
https://nkatic.wordpress.com/2005/08/20/k%D0%B0%D0%BA%D0%BE-%D0%BF%D1%80%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D1%88%D0%B8%D1%82%D0%B8-%D1%82%D0%B5%D0%BC%D1%83-%D0%BF%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/
https://nkatic.wordpress.com/2005/11/03/srbiju-ceka-trauma-ili-taoci-pogresne/
https://nkatic.wordpress.com/2010/04/21/ono-sto-i-vrapci-znaju/
https://nkatic.wordpress.com/2013/06/13/prodaja-telekoma-ili-moc-velikih-ideja/
Уништавање великих система је одличан метод припреме за продају и не верујем да су ти процеси случајни или спонтани. „Маскировка“ је ту само да олакша процес. Нема сумње да ће велика распродаја бити приказана као тријумф памети, рационалисти и да је то коначан тријумф над ужасним социјалистичким, самоуправним осећањем живота. Верујем да ће и велики број грађана бити очаран, а да ће се пренути из очараности тек када им стигну не први, него други рачуни нових, приватизованих компанија. Наравно, плаћени домаћи лобисти и експерти ће помоћи да се све распрода. Како данас ствари стоје, не видим да је могуће спречити те процесе.
Странцима ова политика одговора и они је снажно подржавају. Угодно је куповати велике вредности у бесцење и заокруживати пословне империје. Не само да постајете власник вредних предузећа, већ се и новац који сте дали за та предузећа враћа вашим банкама које су помагале суноврат Србије. Наравно, ово није само локална српска прича, већ је реч о уиграној глобалној „комбинацији“. Хвала на коментару.
За господина Катића – Иако су за Вас следеће теме помало passé (с обзиром на Ваша досадашња писања и коментарисања), дозволите да их још једанпут „рециклкирам“.
1) Готово је извесно да ће Комерцијална банка потпуно прећи у руке странаца. Сигурно се сећате, нови-стари премијер је у свом експозеу од 27. априла 2014. најавио повлачење државе из банкарског сектора, односно продају преосталих државних удела.
http://rs.seebiz.eu/societe-generale-zeli-komercijalnu-banku/ar-140096/
2) С друге стране, интересује ме како гледате на следећу информацију:
http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/srbija-zbog-eu-rasprodaje-strateske-resurse-prvi-na-spisku-eps/f0ws986
Две ствари су пресудиле да „Телеком“ не буде продат прошле године: 1) ниска понуђена цена (премијер Вучић је обећавао цену коју „нико никада“ није добијао за „Телеком“) и 2) притисак стручне јавности.
Да ли мислите да је стручна јавност довољно јака да се одупре и овог пута продаји стратешких ресурса? Поготово у контексту чињенице да се планови о бројним приватизацијама које је најављивао Александар Вучић у горепоменутом експозеу нису до сада остварили.
Мени је чудно зашто се прибегава „маскировки“ у случају приватизације стратешких ресурса (тачније, продаје странцима) и то сада ставља у контекст агенде ЕУ, када на томе поодавно инсистирају Светска банка и ММФ – каткад прикривено, каткад отворено? (Наравно, не тврдим да нема кругова у Бриселу који не охрабрују тоталну приватизацију у Србији).
Јасно је да се јавност неко време припрема за приватизацију ЕПС-а и све чини да се од њега направи непрофитна компанија, уз невероватне и забрињавајуће информације о великим губицима у дистрибутивној мрежи.
Унапред се захваљујем на коментарима.
Већ сам се „забринуо“ да се ММФ није продобрио:
http://www.nspm.rs/hronika/blic-zbog-zahteva-eu-srbija-prodaje-strateske-resurse-eps-vodoprivredu-telekomunikacije.html
Кад ставе „шапу“ на ресурсе, дефинитивно је готово са државом и планирањем било каквог развоја.
Оно што ја никако не разумем је да се народ не буни. Постали смо велике кукавице и то ће нас скупо коштати. Спремност на ризик и жртву постоји само још у бајкама и епским народним песмама.
Што дубље потонемо, теже ћемо се извући. Ако се уопште извучемо.
Лично критикујем где год могу погубну економску политику, а и сам сам изложен притисцима. Бар 10 пута сам био у полицији по анонимним пријавама против мене. Наравно да знам ко стоји иза њих и у том смислу за мене нису анонимне.
Ево приказа још једне књиге која се критички осврће на рад ММФ:
http://magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=367&cl=33
Ако је неко читао, молим да изнесе утиске.
Nisam mogao da ne reagujem na propagandu ovog medija ciji su vlasnici,odnosno nalogodavci,na Zapadu:
(http://www.blic.rs/vesti/politika/erdogan-i-putin-dele-balkan-turski-predsednik-uz-blagoslov-rusije-siri-uticaj-u/bm8mc5t)
Povodom puca u Turskoj bivsi francuski premijer izjavi:
(http://www.index.hr/tema/euro-2016/biv%C5%A1i-francuski-premijer-turskoj-nije-mjesto-u-eu-prekinuti-pregovore-i-s-balkanskim-zemljama-907046)
Jasno je da se ovo podrucje pocinje posmatrati na Zapadu kao turska zona uticaja.Ocigledno je da niko u Turskoj kao ni u EU ne racuna sa prijemom Turske.Balkan bi mogao biti kompezacija za to i za druge,Evropi veoma bitne,usluge koje trazi od Turaka.
Amerikanci su pragmaticni i nastavice saradnju sa Erdoganom,bez obzira na puc.Erdogan bi lako mogao postati osetljiviji na signale iz Vasingtona,jer sigurno ne zeli konfrontaciju sa SAD.Sa druge strane svij bes i ucene slobodno moze iskaljivati nad EU,koja je politicki patuljak.
Rusija i Turska su prirodni protivnici,a otopljavanje odnosa izmedju njih je politicko nadigravanje.Videcemo ko je bolji igrac.
@Inzenjer Dejan
Posto ste svojevremeno dali dobru analizu i ocenu ekonomista u Srbiji i klanova koje postoje, interesuje me vase misljenje o Slavisi Tasicu.
Loši tripovi – more na kredit
Nauka je ne tako davno konačno utvrdila da u svim živim bićima postoji određen procenat onih koji su „rizičari“ i oni koji su „skeptici“.
Rizičari su deo populacije kod koji je u genetskom zapisu preovladala informacija „iz davnina“ da treba nešto novo probati ili istražiti. Skeptici su sušta suprotnost i oni će uvek na kraju, kad se svi izređaju, probati ili uraditi ono što je većina uradila.
Ovo je stvar evolucije. Da nema rizičara koji u svojoj smelosti žele da okuse nešto novo život na zemlji bi bio na nivou ameba. Da nema skeptika koji su na začelu kolone život bi bio mnogo siromašniji.
Primera ima bezbroj. Od toga kad krdo gnuova prelazi reku puno krokodila, na čelu su rizičari dok sa strane skeptici posmatraju gomilu kako prelazi. Ili pak kad se skupina mungosa kreće, uvek postoji mali procenat skeptika koji će dizati glavu i gledati da li postoji opasnost u blizini.
Na početku evolucije nije postojao ovakav balans pa su mnoge vrste nestale sa lica zemlje u svojim pohodima. Vremenom se informacija o potencijalnoj opasnosti utkala u genetski kod i to je obezbeđivalo životu da opstanu kad ih rizičari povedu u nepoznato. Mali procenat preživelih skeptika koji su bili na kraju kolone je sasvim dovoljno da se vrsta može i dalje razmnožavati.
@Nenad – Kad bi svi uzeli kredite za more naše društvo bi upalo u veliku ekonomsku krizu. Srećom gomila posluša i alarm iz skupine skeptika tako da društvo preživi nepromišljenost dela populacije. Ubeđen sam da veliki deo njih koji su uzeli te kredite nisu imali osnovu za to.
Iako smo svesna bića zov davnina je jači od uma.
Kada bi se mjerilo po nekakvoj skali ovo bi dobilo najgoru mogucu ocjenu. Neopisiva katastrofa,
http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/na-more-po-svaku-cenu-srbi-ne-mare-za-dugove-od-banaka-na-kredite-uzeli-paprene-sume/26w8qrc
*********
Svaki put kada bi se potpuno ponistila nabava, sefu koji se potpisao na papir treba uzeti 20% plate.
http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/istrazujemo-ponisteni-drzavni-tenderi-vredni-233-milijarde-dinara/m82gs0j
Prethodnih meseci “grešila” su javna preduzeća “Srbijašume”, “Resavica” i “Transnafta”, zatim RTS, „Beogradske elektrane“, klinički centri Vojvodine i Srbije…. Od ministarstava na crnoj listi republičke komisije našla su se ministarstva finansija i pravde… Njihovi tenderi poništavani su delimično ili u potpunosti. Razlozi su išli od toga da su pogrešno pisali konkursnu dokumentaciju do diskriminisanja jednih firmi i favorizovanja drugih.
Prvorazredna pljacka svog naroda od „elite“.
Za Makija – Teško je očekivati da se osiromašena nacija i njeni građani od kojih su mnogi na rubu egzistencije ponašaju drugačije no što se ponašaju. Da bi se to promenilo, potrebna je stalna kampanja i razvijanje svesti o tome da pomažući svoje i kupujući svoje, pomažemo sebi.
Neke države uvode „markicu“, pa se na proizvode stavlja domaća zastavica koja pokazuje da je roba proizvedena u zemlji. Mislim da u Austriji npr. to dobro funkcioniše. Vaučer za letovanje koje je Srbija uvela, takođe je odlična mera. Dakle, prosvećivanje i stalne kampanje su neke od neophodnih propagandnih podrški domaćoj industriji. Nažalost, ogromni delovi domaće industrija su u stranim rukama, pa i kada se kupuje „domaće“ postiže se samo delimičan efekat. Svejedno, bolje i „strano domaće“ nego „strano strano“.
Kampanje, međutim, ne mogu zameniti aktivnu državnu politiku podrške domaćoj industriji i o tome sam pisao. Merama poreske i monetarne politike, pa čak i nekim merama carinske politike, može se podsticati domaća proizvodnja i domaće vlasništvo. Problem nije u merama jer su one poznate. Problem je u volji i kapacitetu države da to radi. Hvala na komentaru.
Nebojsa, 10 godina Vaseg blogovanja je ulozeno na argumentaciju ekonomskog patriotizma a da shvatanje sustine ekonomskog patriotizma nikad nisu bile dalje od svesti prosecnog gradjana, kako Srbije tako i ostalih republika u okruzenju. Nikad ideja i sustina ekonomskog patriotizma nije bila dalja od srca ljudi a medijsko-komunikaciona infrastruktura nikada nije bila veca i sa vecim potencijalom za prenos tih ideja. Pitanje za Vas je, sta kaze empirija, kako se ekonomski patriotizam najbolje prima u neko drustvo, na kom nivou i kako bi ste Vi to uradili? Imate li vremena da jedan clanak posvetite samo temi ekonomskog patriotizma i to na nacin da osnovci mogu da ga shvate. A mi vec imamo bezbroj nacina da poruka dopre do svakog deteta. Hvala
Русима је заиста прекипело:
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/svet/2394842/kremlj-ne-zna-za-navodni-ruski-napad-na-bazu-sad-u-siriji.html
Мислим да се ово догодило мало прије него је генерал Герасимов одговорио САД како Русији, а не Америци понестаје стрпљења:
https://www.rt.com/news/347579-russia-us-patience-gerasimov/
Датуми се подударају, 16. и 21. јун. Није ни чудо што ударају са свих страна на Русију, а ту посебно мислим на нелогичну, апсурдну забрану Русима да учествују на Олимпијади.
За Синишу М. – Словачка је популаран модел који се доста рекламира. Нисам успео да разумем у чему је Словачки успех, сем што су очекивања код Словачке била јако ниска (када се одвајала од Чешке). Узгред, прича о несташици радне снаге статистички не стоји. Словачка има стопу незапослености изнад 10%. У 2015. нпр. стопа незапослености Словачке је изнад просека ЕУ и већа је два пута од оне у Чешкој. Вероватно је предусретљивост према страном капиталу помогла доброј репутацији Словачке. Хвала на коментару.
За г. Катића,
Синоћ су на РТС, у Дневнику. имали прилог о словачком привредном чуду, базираном на страним инвестицијама. Они субвенционишу страна улагања са 30-50% од вредности инвестиције. У прилогу се још наводи да немају незапослених, одн. да имају потребу за увозом радне снаге.
Јасно ми је да је овај прилог има за сврху да укаже да смо на добром путу у светлу будућност, одн. да оправда политику која се овде води.
Међутим, можете ли укратко рећи нешто о економији Словачке?
Речју, циљ преврата је био да ослаби Ердогана ка притисцима споља али да га и даље задржи на власти да може да спроводи одлуке. И 100% је успео.
(…)
Исту причу, само у малом, Американци продају и Вучићу у виду Паткице која га периодично походи кад год је некооперативан. Нема Паткица сврху да га смени већ да га ослаби, као и преврат Ердогана, и учини кооперативним.
http://www.nspm.rs/savremeni-svet/jedan-malo-drugaciji-pogled-na-turski-puc-uspeo-je-ko-kaze-da-nije-uspeo.html
Par detalja oko situacije u Turskoj:
1. Turska je izgubila rat u Siriji i sada je logično da Erdoganu i njegovom okruženju odlete glave.
2. Erdogan želi još živjeti. Analogne želje imaju članovi njegove porodice i neki ljudi iz turskih obavještajnih službi.
3. Svi oni su znali da je sukob sa dijelom vojske neminovan, i da je samo pitanje pogodnog momenta.
4. Za očuvanje vlasti i života, ovim ljudima je potreban moćan zaštitnik spolja. SAD ih upadljivo odbijaju, EU nije sposobna pružiti im zaštitu.
5. U posljednje vrijeme se u regionu pojavio još jedan veoma moćan igrač. Rusija.
6. Erdogan i njegovo okruženje sa svim njihovim ogromnim problemima su, naravno, veliki balast. Niko im ne može ponuditi potpune garancije. Ipak, Rusija je odnedavno toliko umiješana u region da su joj molbe koje stižu iz Turske postale zanimljive.
7. U totalu, Erdogan i okruženje imaju prilično dobre šanse da prežive, najviše zahvaljujući tome što je vojska u prethodnih 15 godina već djelimično očišćena i što imaju ozbiljnu podršku turskih građana.
I tako, svijet se mijenja. Vidljive su sljedeće tendencije:
1. Osnovni igrač na Bliskom istoku postaje Rusija.
2. Turska se unutar sebe preformatira i postaje mlađi saveznik Rusije. Turska i Rusija imaju veliki interes za jačanje ekonomskih odnosa.
3. Značajan dio američkog establišmenta se ne protivi ovom procesu, već mu pomaže. Drugi dio se snažno protivi, ali se tu već radi o unutrašnjem sukobu u SAD.
4. Postoji značajna vjerovatnoća da će Turska u ovom procesu izgubiti oko trećine teritorije. No, to nije najvažnije i najopasnije. Veća opasnost je da čitava Turska potone u haos.
5. U čitavom ovom haosu, Turska je ipak ključna i jaka država. Po meni, ona uz Iran i (možda) Izrael ima najbolje šanse da opstane u relativno dobrom stanju. Mnogo slabije šanse ima Saudijska Arabija.
Za @Kum
Ovo u opšte nije bio amaterski organizovan puč. Upravo suprotno.
Rađen je by the book, i sve je govorilo u prilog tome da će da bude uspešan.
Međutim, činjenica da su pučisti izveli invaziju na hotel u kojem je boravio Erdogan samo 30 minuta pošto je ovaj odatle pobegao, čini mi se da jasno ukazuje na to da se izgleda jednoj velikoj sili koja je, sva je prilika, organizovala ovaj puč, suprotstavila druga velika sila koja je, bar kako stvari sada stoje, uspela da ga osujeti evakuišući Erdogana pre nego što je vojska uspela da dođe do njega, smeštajući ga u avion i pružajući mu zaštitu dok aerodrom u Ankari nije bio potpuno siguran za sletanje.
Čak mislim i da Erdoganovo naprasno izvinjenje Putinu, koje nas je sve iznenadilo imajući u vidu njegov stav po tom pitanju, ukazuje na to da mu je neko unapred „dojavio“ da se nešto sprema protiv njega.
U tom svetlu treba gledati i zatvaranje Indžirlika, te hitnu NATO (američku) evakuaciju 50 nuklearnih bojevih glava iz baze.
Naravno, potrebno je spomenuti i činjenicu da sve ovo oko puča izgleda još nije gotovo jer nedostaje 42 borbena helikoptera iz flote (zvanične vlasti ne znaju gde su (sic!)), te još dosta borbene tehnike koja je izvežena iz kasarni.
Za Makija – Teza g. Zeca je na liniji crowding out hipoteze koju sam pominjao. Da banke žele da kreditiraju privredu, one bi to radile, kao što npr. nasrću na građane, čak i penzionere, i jure ih da se zaduže. Da ima želje da se poveća kreditiranje privrede, banke bi odobravale kredite iz vazduha, ili bi ih kreirale u Italiji, Austriji i sl. i unele u Srbiju. Verujem da banke procenjuju da je rizik kreditiranja privrede previsok, da već imaju ogromna nenaplativa potraživanja i ne žele dodatne rizike.
Može se i ovako spekulisati – da se država ne zadužuje, banke bi morale davati novac privredi. Možda je i tako, ali to nikada nećemo saznati, jer će se i država Srbija, kao i sve druge države, stalno zaduživati. Hvala na komentaru.
Nebojsa, Miodrag Zec u NIN-u kaze „Ako su glavni kupci srpskog duga domaće banke, onda je jasno da je budžet glavni konkurent domaćim privrednicima. Banke radije pozajmljuju državi nego preduzetnicima.“ Pitanje je sta je pogubnije za kreditiranje privrede: sto novac ide u spekulaciju ili sto se finansira javni dug? Hvala
За КУма:
Ово је ипак блог на којем се расправља превасходно о економским питањима. А економске импликације неуспелог пуча су огромне: Русија и Турска планирају да обнове разговоре о Јужном току, што би био капут за енергетске планове САД и заливских земаља о гасоводу из Катара. Овако се заливске земље заобилазе у потпуности и гасовод преко Украјине неће бити неопходан у будућности. У комбинацији са Северним током 2, Русија ће имати монопол над дистрибуцијом гаса у Европу. Ово би такође означило крај петродолара, уз све благодети хиперинфлације у САД.
Умирујућој империји се жури да запали цели Блиски исток, а можда и Европу успут. Само тако могу да одрже финансијску мафијашку пирамиду коју су сами бацили на колена 2008. Дугови су им огромни, сва је прилика да уопште нису били враћани цело ово време (од 1971.), ароганција која је красила и Тита. Али биће кад-тад враћени, само је питање коју ће цену остатак света платити.
Nema na blogu komentara na dogadjaje u Turskoj.Cini se da Ameri stoje iza ovog ipak amaterski organizovanog puca.Ne verujem da je Erdogan preko noci postao Putinov prijatelj.Mozda je suvise samostalan za americki ukus,a Turska je danas zemlja od ogromnog geostrateskog znacaja.U svakom slucaju strasno veliki broj izgubljenih zivota u nekoliko sati.Valjda sultan nece nastaviti sa besumucnim prolivanjem krvi,kao u stara losa vremena Otomanske imperije,kojom je nadahnut.Krv nije voda,podsetili su me te noci,kada su onako razjareni,goloruki jurisali na tenkove,na njihove pretke koji su dojahali do Beca.
Za Kuma – Mislim da sam već pominjao da se pre par meseci pojavila odlična biografija Haushofera „The Demon of Geopolitics“ (H. H. Herwig). Tezu o alternativnoj alijansi sa SAD i UK tamo nisam našao. Naprotiv, Haushofer, po sopstvenim rečima, nije podnosio anglosaksonce, a Amerikance je organski mrzeo, kao što je mrzeo i njihov svet visokih finansija i plaćeničkih medija (ponovo njegove reči). SAD i UK je nazivao pljačkaškim državama itd. itd.. Hvala na komentaru.
Ja sam se informisao preko Interneta,mozda moje informacije i nisu tacne.Zbog toga mi je drago sto ste se umesali,nadam se da cete me uputiti na relevantne izvore.Evo jednog mog izvora:
(http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/rusija-na-meti-od-haushofera-do-bzezinskog-1/)
Ovde se tvrdi da je razradio obe varijante:Berlin,Moskva,Tokijo i Berlin,London,Vasington.
Za Kuma – Koliko je meni poznato, a dosta sam „svež“, Haushofer se zalagao za osovinu Berlin-Moskva-Tokio i bio je u šoku kada je Hitler krenuo na SSSR. Nije mi poznato da je predlagao i alternativu sa SAD i UK. Gde ste to našli? Zanimljivo je i da je bio opčinjen Japanom u kome je duže boravio početkom XX veka. Hvala na komentaru.
Kad je vec pomenut Karl Haushofer,ne mogu a da ne podsetim na cudne podudarnosti izmedju teza pomenutog i danasnje geopoliticke stvarnosti.Naime,po Haushoferu „srce sveta“ je evroazijski region,uglavnom pod kontrolom Rusa.Da bi stekli svetsku dominaciju,odnosno ucestvovali u njoj ,Nemci imaju dve mogucnosti:priblizavanje Rusiji ili savez Berlin,London,Vasington i eliminisanje Rusije kao relevantnog faktora sa tog prostora.
За Ивана К. – Статистика је чудо. Негде од 1980. до данас, затворска популација у САД се повећала четири пута и сада је на нивоу од око 2.2 милона затвореника. То је мало више него што Словенија има становника. (Сваки трећи „црни“ Американац ће за живот отићи у затвор.) Можда, ако би похапсили још нпр. 4 до 5 милиона људи, проблем криминала би се скинуо са дневног реда, а и статистика незапослености би била још боља. Могуће је да су у Америци нашли начин да сузбију криминал- што су социјалне разлике веће, што више људи живи у беди радећи привремене и повремене послове, криминала је све мањи. Хвала на коментару.
За Ивана К. – Мислим да се Ригова књига односи на Немце мешане немачко-јеврејске крви. тзв. Mischling. Таквих је било у Рајху и ту је постојао некакав простор слободе расне интерпретације и релативне толеранција. Нпр. управо је генерал Милч кога сам поменуо у претходном коментару, био заправо „мешанац“, мада је његова мајка тврдила (и потписала) да је он чист Немац и да је његов биолошки отац заправо његов ујак, који је Немац.
Када се хтело, гледало се кроз прсте, мада су ти људи увек живели у страху. Један од идеолога нацизма и учитељ Хеса и Хитлера, Карл Хаусхофер, чија је супруга Марта била полујеврејка (по оцу), цео период нацизма је провео у страху за породицу, упркос заштити прво Хеса, а после Хитлера. Хвала на коментару.
Синиша Машић na 08/07/2016 u 16:13…. Шта је у позадини учесталих полицијских убистава црнаца у САД
Да ли су та убиства учестала? Покушао сам да откријем емпиријске тврдње у том погледу. Уместо да наиђем на неке доказе, или макар знак да их неко зна, наишао сам на ову тврдњу:
За Небојшу Катића, 08/07/2016 Расне напетости су стара прича, као што је и полицијска бруталност одавно део локалне културе. Све се додатно појачава бујањем социјалних проблема о којима нико не води рачуна.
Наишао сам на нешто занимљиво:
Experts: Bad Economies Don’t Cause Crime Waves. November 20, 2008
The Depression years had very little crime.
“ the roaring ’20s …. very high crime“
The 1950s and ’60s were the same. The economy was great, but crime rates rose every single year.
http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=97234406
.
The economic downturn has not led to more crime—contrary to the experts’ predictions.
http://www.wsj.com/articles/SB10001424052702304066504576345553135009870
.
For 2009, the FBI reported an 8 percent drop in the nationwide robbery rate and a 17 percent reduction in the auto-theft rate from the previous year. Big-city reports show the same thing. Between 2008 and 2010, New York City experienced a 4 percent decline in the robbery rate and a 10 percent fall in the burglary rate. Boston, Chicago, and Los Angeles witnessed similar declines. The FBI’s latest numbers, for 2010, show that the national crime rate fell again.
http://www.city-journal.org/html/crime-and-great-recession-13399.html
.
the 1960s, a period of rising crime, had essentially the same unemployment rate as the late 1990s and early 2000s, a period when crime fell. Further, during the Great Depression, when unemployment hit 25 percent, the crime rate in many cities went down. (True, national crime statistics weren’t very useful back in the 1930s, but studies of local police records and individual citizens by scholars such as Glen Elder have generally found reduced crime, too.)
http://www.city-journal.org/html/crime-and-great-recession-13399.html
Ево и једне једине супротстављене тврдње на коју сам наишао:
The Great Depression brought a rapid rise in the crime rate as many unemployed workers resorted to petty theft to put food on the table.
http://www.ushistory.org/us/48e.asp
.
За Небојшу Катића. Ne znam ko je Rendau, ali je prilično nezamislivo da Jevrejin bude saradnik Šperu tokom II rata. Da li ste sigurni u pouzdanost izvora?
Hitler’s Jewish Soldiers је књига академског историчара која је утврдила стварност тога што је прилично незамисливо: Bryan Mark Rigg, 2002. И књига-наставак, 2009.
Ригови налази су били промовисани у дневној штампи, и имају добре рецензије.
Za g. Katića,
Siguran sam za Rendaua bio je jevrejin i Šperov ili Šahtov saradnik na pomenutom sistemu. Siguan sam i u izvor. Knjiga nije stručno ekonomska već se radi o romanu. Roman je jezivo zanimljiv i baca jedan novi pogled na drugi svetski rat iz ugla poraženih strana. Ideološki nije neutralan, radi se o antikomunističkoj knjizi koja promoviše demohrišćanski pogled na svet…….. Već sam pisao o tome da obožavam književnost i da mogu razlikovati umetničku fikciju od istorijskih činjenica.
Kada ovih dana odem u bibloteku u Bojniku da zamenim knjige pronaći ću pomenuti roman i tada ćete dobiti precizno ime književnika, naziv romana kao i imena tvoraca i bolji opis pomenutog sistema……….. Roman sam čitao pre par godina. Opis Proizvodnog sistema Šper ili Šaht – Rendau me je zaintrigirao te sam godinama pokušavao da saznam nešto više o njemu a upravo danas mi je palo na pamet da bih Vas mogao da pitam za detaljnije informacije imajući u vidu Vaše enciklopedijsko poznavanje priivrednih sistema i ekonomske literature.
Za Ganeta – Ranije sam pominjao da je najbolja knjiga poslednjih godina o privredi nacističke Nemačke „The Wages of Destruction“ (Adam Tooze). Ne znam ko je Rendau, ali je prilično nezamislivo da Jevrejin bude saradnik Šperu tokom II rata. Da li ste sigurni u pouzdanost izvora?
Šper je dominirao industrijskom politikom Nemačke kroz Zentrale Planung, a kao što samo ime kaže, jasno je kako su stvari funkcionisale. Pored Špera bilo je briljantnih tehnokrata npr. Karl Otto Saur ili general Erhard Milch. Uzgred, Šper je bio i sjajan samoreklamer, kao što je to bio i Šaht. Ono što se čini nespornim je da su nacisti umeli da svoje industrijske uspehe grade ne uništavajući profite velikih koncerna. Šper je uveo tzv. sistem fiksnih cena – dao bi korektnu cenu za određeni proizvod, a sve što proizvođač uštedi, ostaje kao profit. Ta simbioza industrije i režima je odlično funkcionisala. Hvala na komentaru.
Za Kuma,
Moguće je da sam pomešao Špera i Šahta…….. Pogledao sam na wikipediji i video da se je i Šahtu sudilo u Ninbergu ali da nije osuđen. Korti je tvrdio da je tvorac sistema Šper- Rendau ili Šaht-Rendau (nisam sada sasvim siguran) osuđen zbog sistema koji je praktično produžio rat još za 2 godine i doprineo milionima žrtava……….Takođe, tvrdio je da je ovakva organizacija proizvodnje danas zabranjena……. U romanu nisu objašnjeni razlozi za zabranu niti detalji kako je čitav sistem funkcionisao osim da se je zasnivao na privatnoj svojini i državnim nabavkama i da je bio celovit i zaokruženi sistem……
U svakom slučaju o Rendau nisam pronašao nikakvu informaciju osim da je bio jevrejin, te mi nije jasna njegova uloga u ovome sistemu…….
Ako neko ima saznanja o ovome bilo bi lepo da ih iznese.
@ Gane
Znam za Hjalmara Sahta,on je igrao jednu od kljucnih,ako ne i kljucnu ulogu u nemackom privrednom usponu pred WWII.Koristio je mefo menice.Slicnu stvar je predlagao g. Katic:https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/,naravno ne za naoruzavanje.
Ima tu jos dosta stvari poput kliringa,aski racuna,itd.Ovaj tekst o tome je dobar,ali je na engleskom:https://fixingtheeconomists.wordpress.com/2013/12/11/hjalmar-schacht-mefo-bills-and-the-restoration-of-the-german-economy-1933-1939/
Za g. Katića,
Pre nekoliko godina sam čitao jedan izuzetno interesantni roman čijeg naslova sada ne mogu da se setim od italijanskog književnika kome sam zapamtio samo prezime Korti……
Jedan detalj iz romana mi je skrenuo pažnju. Naime Korti kaže sledeće: naravno ne mogu doslovce citirati ali cigtiram po sećanju:
„U Nemačkoj je za vreme drugog svetskog rata bio osmišljen sistem koji je obezbeđivao neograničenu proizvodnju. Sistem je bio zasnovan na privatnoj svojini i državnim nabavkama i u literaturi je poznat kao Proizvodni sistem Šper-Rendau po njegovim tvorcima Albertu Šperu i Rendau (čijeg imena ne mogu sada da se setim ali znam samo da je bio jevrejin). Na suđenju u Nimbergu Alber Šper je osuđen između ostalog i za osmišljavanje pomenutog proizvodnog sistema. Po Kortiju drugi svetski rat je bio produžen za još dve godine zahvaljujući samo neograničenim proizvodnim mogućnostima Nemačke jer je već nakon nekoliko meseci odnos snaga bio 10:1 u korist saveznika. Danas je takav sistem zabranjen mada se implicitno neka iskustva koriste od strane najmoćnijih privreda sveta…………“
Godinama nakon čitanja ove knjige sam neuspešno pokušavao putem interneta i literature da saznam nešto više o ovom Proizvodnom sistemu. Na internetu vidimo da je Šper osuđen zbog prisilne eksploatacije ljudi, nisam pronašao da se eksplicitno pominje Proizvodni sistem koji obezbeđuje neograničenu proizvodnju. Takođe, nisam uspeo nigde pronaći ništa više od onoga o čemu je Korti govorio u svom romanu niti sam naziv sistema Šper-Rendau…………
Eto, ako imate neka saznanja o pomenutom sistemu, kao i o organizaciji privrede nacističke Nemačke za vreme drugog svetskog rata ne bi bilo loše da ih iznesete……….
За г. Катића,
http://www.fakti.org/globotpor/quo-vadis-orbi/evropska-unija-pred-spasavanjem-banaka-kakvo-su-pre-osam-godina-izveli-amerikanci
Похлепа и неодговорност немају границе, а могла би она: крчаг иде на воду док се не разбије. ЕУ баш „касни“ за САД.
@Kum
Nemam ja problema da ti mislis sta hoces samo pozivanje na „preventivu“ bi je svrstalo na zlocinacku stranu. To si ona nesmije dopustiti zbog nje same.
Namjestili su joj rat u Gruziji(2008g), nabrzinu je rijesila.
Zaustavila je napad na Iran i poslala S300 uprokos svima.
Izbacila je SAD iz Centralne Azije.
http://thediplomat.com/2014/06/the-united-states-just-closed-its-last-base-in-central-asia/
Izbjegla je klopku u Ukrajini, ostala je na Crnom moru.
Iz ocaja su im udarene sankcije. Odlicnom politikom CB nije bankrotirala, stovise polako se vraca i to sa ne energetskim sektorom.
Reserve rastu i to zahvaljujuci zlatu a ne papirnom smecu.
http://www.mining.com/gold-buying-spree-makes-of-russia-the-worlds-largest-consumer/
http://www.cbr.ru/eng/hd_base/default.aspx?Prtid=mrrf_m
Ovog nema u placenim oglasima.
******
Zasto ona brze ne raste, je drugo pitanje.
@ Nenad
Neverovatno je da Rusija sa svim svojim ljudskim i materijalnim resursima ne uspeva da se organizuje,vec dozvoljava lopovluk i javasluk svake vrste.Te da je zapadnjaci zamlacuju tzv. ljudskim pravima,demokratijom i ostalim maskama neoliberalnog imperijalizma.Po mom poimanju stvari to je zlocin protiv naroda.
@ Nenad
Ja ne volim da zivim u lazi i samozavaravanju.Rusija treba danas da pokaze snagu da sutra ne bi morala da zrtvuje milione zivota.To je moj stav.Vi i bilo ko drugi moze drugacije misliti i ja nemam problem sa tim,ali imam svoje misljenje,koje cu promeniti kada mi se argumentima dokaze suprotno.
Iza mog misljenja ne stoje spiskovi lepih zelja vec posmatranje siroke istorijske konstalacije odnosa.
Citajte toliko puta na ovom blogu pomenutog Karla Smita,pa sami izvucite zakljucke.Ili verujete da je pomenuti bio budala koja je trabunjala bez veze.
@Kum
Uporno plasiras negativne vijesti o Rusiji.
Reci cega se to Rusi „plase“ kako ti tvrdis?
Nije mi jasno jel treba par miliona Rusa da pogine da bi Kum rekao da se Rusi „neplase“?
Ili treba da se Rusija samoizolira pa da Kum „misli“ kako je Rusija jaka?
Tko mucne svojom glavurdom i malo, zna da rat nije nikada ni prestao.
Cak je i on shvatio:(http://rs.sputniknews.com/rusija/20160709/1107126477/Gorbacov-NATO-rat-Rusija.html)
Verujem da je sada na redu pritisak na Grcku kao najslabiju kariku NATO-a pri obracunu sa Rusijom.Grcka je ocigledan primer zasto Srbija nikada nece dobiti punopravno clanstvo u NATO-u.Ali je moguc ulazak NATO trupa u Srbiju.
Rusija ima sve manje vremena za reakciju,ali mislim da se Rusi plase.
Још једна победа Србије:
http://www.nspm.rs/hronika/evropska-komisija-pokrenula-istragu-protiv-srbije-zbog-damping-cene-celika-iz-zelezare-smederevo.html
Зар није сада јасније зашто је УК гласала за излазак из ЕУ? Европска комисија и ССП су само неки од највећих економских катастрофа које су задесили Србију у новијој историји. ССП нас је блокирао од остатка света и свео сву економску зависност на ЕУ и САД. Како мандатару није јасно да уцене неће престајати чак и када будемо у ЕУ? Погледајте Мађарску, Чешку, Хрватску, Грчку господине Вучићу. Нема хлеба тамо, само уцене.
Угледајте се на Уједињено Краљевство, нећете добити бољи аргумент да прекинете ову шеснаестогодишњу агонију.
primetio sam da dosta ljudi u Srbiji ima izuzetno visoko misljenje o Srbiji kad se radi o clanstvu u NATO ili EU pa ako hocete i u ODKB i tzv Evroazijskoj Uniji. Kad ih covk slusa ispada maltene da je pitanje naseg clanstva samo nasa stvar i stvar nase odluke. Medjutim da li mi trebamo NATO paktu npr ? NATO je dobio npr IPAP sporazum i prakticno ima prava prema Srbiji kao da smo u NATO. EU nas je potpuno okruzila, pa sad, ako hocemo da udjemo njima se ne zuri, a ako hocemo da se inatimo oni nas nece sprecavati. Slicno je i Dacic pitao Putina da li mozemo u EAU, Putin je rekao da to nije moguce ni geografski a onda je Dacic pitao mozemo li u BRIKS a predsednik Putin je rekao – to je samo za velike zemlje.
За Синишу Машића – Расне напетости су стара прича, као што је и полицијска бруталност одавно део локалне културе. Све се додатно појачава бујањем социјалних проблема о којима нико не води рачуна. Нема сумње да ће одговор државе увек бити бруталан и да ће такав одговор подржати већина у САД. Све у свему, опасна, запаљива смеса, поготово у јужним државама. Хвала на коментару.
(http://www.blic.rs/vesti/svet/poceo-dvodnevni-samit-nato-i-eu-potpisali-istorijski-dogovor/ef70g7g)
Ocigledno je da Brexit nema nikakav uticaj na jedinstvo i strategiju Zapada.Klatno istorije se neminovno krece u smeru konflikta Zapada i Rusije.Cini mi se da Rusi ocajnicki traze pukotinu u NATO bloku,ali je na Zapadu nema,pa pokusavaju sa ustupcima Turskoj.Bice tesko navesti lukave Turke na pogresan potez.
За г. Катића,
Имате ли представу шта је у позадини учесталих полицијских убистава црнаца у САД и „одговора“(задње убиство 5 полицајаца. нпр.). Да ли се ради о припреми терена за промену политичког система ка увођењу неког облика диктатуре? Или се ради о слању „поруке“ неким другим друштвеним групама које би се побуниле из економских разлога, а тражили би промене и политичког система?
За Александра Б. – Мислим да налази Чилкотове комисије неће помоћи Корбину. Све што у извештају пише се одавно зна и Блер је најпрезренији бивши премијер у модерној историји УК. Проблем Лабуристичке партије је подељеност на парламентарце који су изашли из „Блеровог капута“ и велике већине гласача са левице који су управо сити Блерових пулена. Упркос томе, скептичан сам према Корбиновој будућности. Хвала на коментару.
Господине Катићу, како оцењујете извештај Чилкотове комисије о улози Велике Британије у рату у Иракуи хоће ли то у већој мери утицати на политичку ситуацију тамо? Хоће ли то, по Вама, ојачати позицију Џеремија Корбина у Лабуристичкој странци, будући да се он противио Блеровој политици.
Свако добро
Za g. Katića,
Da Vas citiram „Sve što sam napisao nije nikakva sugestija niti savet u vezi sa Vašom namerom da investirate“.
Taman posla, u potpunosti Vas razumem. Nadam se da ste ovo napisali zbog drugih posetioca a da me u stvari dobro razumete.I ja sam ekonomista.
Da Vas ponovo citiram „Što se Vašeg komplimenta u vezi sa mojom kredibilnošću tiče, uzeću to kao simpatičnu šalu.“
Smrtno sam ozbiljan. Nisam pronašao kredibilnije tekstove od Vaših.
Za Ganeta – Kao što verovatno znate, Dojče banka je po drugi put pala na stres testu u SAD, a sumnje u Dojče banku se provlače već godinama zbog veoma niskog kapitalnog bafera u odnosu na ukupnu veličinu bilansa. Pakosnici bi rekli da je Dojče, pokušavajući da se igra anglosaksonskog bankarstva, od možda najbolje banke na svetu, postala predmet sprdnje.
Stres testovi nisu bez vrednosti, ali za slučaj krize poput one iz 2007/2008, bojim se da bi se pokazalo da je većina banaka koje su prošle stres test zapravo nesolventna. To se ne odnosi samo na evropske banke kako se obično sugerira.
Sve što sam napisao nije nikakva sugestija niti savet u vezi sa Vašom namerom da investirate. Što se Vašeg komplimenta u vezi sa mojom kredibilnošću tiče, uzeću to kao simpatičnu šalu. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Ponovo imam jedno konkretno pitanje, nadam se da Vam ne dosađujem previše…….
Šta mislite o riziko testovima banaka (testiraju se reakcije banke i otpornost na krize). Zanima me koliko su ti testovi kredibilni, po Vama…….. Ako ima neki ozbiljni tekst na ovu temu na srpskom jeziku – postavite link. Tražio sam na internetu ali nisam pronašao adekvatnu analizu koliko su ti testovi kredibilni.
Razlog za ovo pitanje je moja namera da dugoročno investiram u Dojče banku, pod uslovom da se njihove akcije nameste na dobroj poziciji za kupovinu. Za sada po mom mišljenju cena akcija ide u tom pravcu. Nakon aprila 2007 godine sa nailaskom krize cene akcija ove banke su se srušile i za sada imaju izuzetno stabilan silazni trend. Na nedavnom američkom riziko testu Dojče bankia je pala, a Soroš je prodao priličnu količinu njihovih akcija to će verovatno još više oboriti cene akcija što je dovoljno da mene zaintrigira za dugoročnu investiciju.
Dugo se bavim berzom i „forexom“ te ne postoji nikakiav rizik da ću Vas optužiti da ste me nekim tekstom naveli na neku pogrešnu odluku. Samo Vas pitam o stvarima koje mi nisu dovoljno jasne. Svako mišljenje a pogotovu Vaše je dragoceno jer Vas smatram najkredibilnijim ekonomistom na svetu, s tim da odluku uvek donosim sam na osnovu svojih ličnih analiza………
За Синишу Машића – Не разумем руску економску политику. Захватање у резервни фонд значи да је ова генерација Руса намерила да настави да троши новац будућих генерација. Резервни фонд није створен ингениозношћу ове генерације, већ експлоатацијом ресурса од којих је највећи део завршио у џеповима тајкуна и политичара. Сада троше и оно мало што су сачували.
Необјашњиво је да Русија не уме да покрене инвестициони циклус. Уз то, учили су економију из западних књига и тамо су научили да је монетизација дефицити смртни грех – незапослености и беда није. Хвала на коментару.
За г. Катића,
http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2016&mm=07&dd=05&nav_id=1151671
Молим за коментар.
http://www.srbijajavlja.rs/2016/06/%d0%bf%d1%83%d0%ba%d0%be%d0%b2%d0%bd%d0%b8%d0%ba-%d1%98%d0%b5%d0%b2%d1%82%d0%be%d0%b2%d0%b8%d1%9b-%d1%83%d0%b4%d0%b0%d1%80%d0%b8%d0%be-%d0%bd%d0%b0-%d0%b2%d1%83%d1%87%d0%b8%d1%9b%d0%b0-%d1%81%d0%b0/#comment-1723
Пуковник га није штедео. Мало се дотиче економије (што и није за очекивати од неког ко није економиста), али говори о механизмима владавине, ко за кога ради, и где заправо иде Србија.
Za Andriju – Nemoguće je tačno utvrditi veličinu depozita koji su nastalu „iz vazduha“ u odnosu na onu koja su nastali štednjom. Nekakav osećaj, ne više od toga, se može steći na bazi rasta kreditne aktivnosti u odnosu na npr. rast BDP-a. Kako se tema često pojavljuje na blogu, prvi sledeći tekst će biti o kreiranju novca. Nadam se da ću uspeti da malo pojasnim misteriju novca. Hvala na komentaru.
P.S. Korigovao sam odgovor jer sam napravio grešku u prvoj verziji odgovora.
Richard Koo jedan vrsni analiticar i jedan od vodecih Kejnzijanaca Japana.
Tekst je kratak i nadam se da ce ga netko procitati, a mozda i prevesti.
Kratko, sazeto i u glavu tko je glavni krivac za sadasnje stanje u Evropi.
http://www.businessinsider.com/richard-koo-the-entire-crisis-in-europe-started-with-a-big-ecb-bailout-of-germany-2012-6
**********
Sve vise dobrih vijesti iz Unije.
Italija trazila 300 milijardi eura a dobila samo 150. Angela Merkel rekla, nemoze.
http://www.thisismoney.co.uk/money/markets/article-3666354/Chaos-Europe-s-big-banks-Italy-begs-40bn-bailout-German-giant-risk-economy-Portugal-faces-austerity.html
Portugal se usrecio sa eurom. Schäuble kaze, obavezali ste se na stednju i sad jedite kolace.
http://blogs.wsj.com/brussels/2016/06/30/germanys-schauble-flubs-on-portugal-finance-ministry-cleans-up-quotes/
************
Jedva cekam da se potpise TTIP.
„SLAMARICA ILI BANKA, ISTO JE Banke na štednju daju nula odsto kamate“
I kako banke sticu novac za kreditiranje stanovnisva i privrede? Moze li se okvirno reci koji je red velicine novca kreiranog „iz vazduha“ u odnosu na realan i kako to utice na ukupnu novcanu masu jedne zemlje? Kojim mehanizmima drzava to moze kontrolisati?
Proslo je neko vreme od kada sam citao „Propast Zapada“ od Spenglera,ali sam i dalje pod utiskom tog dela,pa moja razmisljanja idu u pravcu da je imperijalizam Zapada olicen kroz ideologiju neoliberalizma i transnacionalnog kapitala ustvari poslednji stupanj civilizacije Zapada.
Rim je,u svom poslednjem naporu,krenuo na Persiju gledajuci je kao svog arhineprijatelja.To iz razloga jer je Persija bila drzava sa atributima poput Rima (organizovana vojska,institucijonalizova vlast,imprijalne teznje.itd.).Poput Rusije danas.
Medjutim,Rimska imperija je srusena od poludivljih hordi varvara.A sustinski, njen pad je bio iz razloga unutrasnjeg zamora i slabosti olicenih kroz krizu nataliteta,morala,religije.Prosto vise nije bilo vere u ideale za koje bi se ljudi vise-manje dobrovoljno zrtvovali.Nestalo je vere u vrednosti porodice i drzave,a na njihovo mesto dosla je apatija i zelja da se“prozivi svaki trenutak kao poslednji,bez obaveza“.Kao da su osetili kraj.Cini mi se da je tako danas na Zapadu.
Za SL33 – Prosečne posete blogu su sada negde oko 800. Na odmoru čitam „Phishing for Phools“ (G. Akerlof, R. Shiller), „Other’s People Money“ (J. Kay) i „A History of Christianity“ (D. MacCulloch). Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću, možete li nam reći šta čitate dok ste na odmoru? Pored toga, zanima me da li ste ikada pregledali statistiku poseta ovog sajta, i ako jeste, kakvi su Vam utisci? Pozdrav!
Za SL33,
Problem je niska rezolucija. Mislio sam da možda neko zna neki link do nekog sajta gde se mogu gledati utakmice i mečevi u rezoluciji 720 p i više p.
Usvakom slučaju hvala na pouci.
Да се осврнем и ја на изјаву Б. Пајтића.
Деценију су демократе спроводиле неолибералну политику. Видели смо са каквим резултатима. Нигде нових идеја и заокрета у економској политици (развојно-регулаторна улога државе, штедња и смањена лична и заједничка потрошња, како би се обезбедила акумулација за развој итд.)
Но, сетили су се спасоносне идеје, и то после избора: Србија у НАТО. То ће спречити дезинтеграцију земље и обезбедиће мир, кажу.
Регулисати истополне бракове. А све ради боље будућности, заустављања опадања броја становника. Узгред, није ми баш јасно како ће допринети повећању наталитета правно регулисање истополних бракова.
Да ли ће се наставити дезинтеграција земље и да ли ће бити нових ратова, најмање зависи од Б. Пајтића и друштва. Комадање државе ће се наставити, јер је то дугорочна стратегија Немачке, В. Британије и САД, пре свега. Као што рече Е. Влајки: „уколико иједан део Србије уђе у ЕУ, то бити тек за двадесетак година”.(http://srbin.info/2013/07/05/vlajki-u-narednih-deset-godina-od-srbije-nece-ostati-ni/)
Уласком у НАТО, повећаће се издвајања за усаглашавање са НАТО стандардима, што у нашим условима значи још задуживања и урушавања економског положаја државе.
Посебна прича је евентуално ангажовање српских војника у оквиру НАТО, а против Русије. Видели смо како су људи у Грузији, Украјини, Либији, Сирији само „потрошна роба“ за НАТО. НАТО појачава присуство на границама Русије. Уосталом, и територија Србије би у случају сукоба са Русијом била легитимна мета.
Економске последице у смислу прекида трговинских односа од стране Русије, Б. Пајтић не помиње (снабдевање нафтом, гасом…)
За мене нема дилеме: хомосексуалност је грешка природе. Ако би сви били такви, људска врста би изумрла. Ово не значи да хомосексуалност треба кажњавати, али је не треба ни подстицати.
На крају, тешко је отети се утиску да компрадори у Србији не могу да се зауставе у сервилности неолибералним господарима и упропашћивању државе и народа.
@Gane: Ako Vas zanimaju NBA utakmice, na YT imate pravu riznicu utakmica iz devedesetih i ranih dvehiljaditih. Samo filtrirajte na 20 + minuta. Ima i po koja sa Danilovicem, Divcem, Drazenom itd.
Pozdav
Za SL 33,
Zahvaljujem se na linku……. Nažalost, zaboravio sam da zamolim posetioce sajta za postavljanje linka ka nekim starijim sportskim mečevima u visokoj rezoluciji. Npr: Tajson – Holifild, neki antologijski NBA meč i sl…… Ranije sam se bavio amaterski programiranjem i znam da ako je rezolucija niža to se ne može popraviti, tj. da se ne može povećati a da se pri tome poboljša i kvalitet slike. Međutim, možda ima starijih mečeva u višoj rezoluciji koji su na JU TJUBU aplaudovani u nižoj rezoluciji. te bih zamolio da neko postavi link ka nekom takvom sajtu ako mu je poznato.
Ево, и Бојан Пајтић је дао својеврсан прилог овој дискусији о прошлости, односно будућности, Србије:
„Već predugo traje politika sedenja Srbije na dve stolice, politika koja vodi u propast i proždire decenije života ljudi na ovim prostorima… DS mora napraviti iskorak koji nije popularan, ali, da je takav iskorak Srbija napravila pre 20 godina, ne bi bilo ratova i bombardovanja ove zemlje, proces evropskih integracija bio bi ubrzan a građani zaštićeni od spoljnopolitičkog avanturizma vlasti čije posledice osećamo do današnjeg dana. Zato DS treba da se založi za ulazak Srbije u NATO. Mi nismo ‘istok zapadu i zapad istoku’, mi smo država sa sedam miliona stanovnika, iscrpljena od konstantnih, jednih te istih poraza“, ocenio je Pajtić.
On je, takođe, dodao da je DS dužna da se bori s predrasudama i diskriminacijom bilo koje vrste zbog čega ima obavezu da štiti prava istopolnih parova.
http://www.blic.rs/vesti/politika/pajtic-poziva-da-se-ujedini-stari-ds-ude-u-nato-i-priznaju-gej-brakovi/6rdc2vt
Vidim da se zakuhalo na temu Jugoslavija pa da i ja rečem koju.
Glavni nedostatak većine komentatora je što svijet vide kao crno bijeli a to je daleko od istine.U periodu prije formiranja kraljevine SHS svaki „mali“ čovjek je imao nekakvu ulogu koja najčešće nije jednoznačna odnosno imao je zasluge i za stvaranje i za propast kraljevine a o krupnim istorijskim ličnostima da ne govorimo.Pri tome su vrlo često krupne istorijske ličnosti išle u ekstreme pa je tako Krleža nekoliko puta vraćan iz srpske vojske gdje se prijavio kao dobrovoljac a srpski vojnik je nakratko bio i Stepinac.
Kad se ovo uzme u obzir jasno je da nije moguće jednoznačno odrediti uloge većine pojedinaca a pogotovo naroda ili država u nastanku i nestanku Jugoslavije.Po mom mišljenju najveće zasluge za nastanak Jugoslavije imala je srpska elita šta god pod tim podrazumjevali dok najveće zasluge za nestanak dijele srpska elita i katolička crkva koju za divno čudo ovdje niko ne pomenu.
Po mom mišljenju Jugoslavija je uz veliku Srbiju jedan od najoptimalnijih oblika
organizovanja naroda na ovim prostorima.Radi se o kompaktnom prostoru naseljenom istim ili vrlo sličnim narodima koji je lako ekonomski i na svaki drugi način povezati a pri tome većina nema nikakvih drugih mogućnosti povezivanja (malo mi je smiješna Hrvatska ljubav prema svemu zapadnom baš me zanima kako će proći pri sledećem dijeljenju karata i koliko će još Pula biti Pula a ne Pola) Isto važi i za Sloveniju i oni su toga vrlo svjesni ali nemaju izbora i tu su gdje su, Bošnjaci i Crnogorci su vic od naroda (sastali se u Skenderiji i odlučili da budu narod) a nešto mi se čini da i Makedonci na kugli zemaljskoj nemaju bližeg roda.Pošto zbog jakog utjecaja katoličke crkve kod Hrvata zajednička država sa njima u dogledno vrijeme neće biti moguća onda dolazimo do skraćene Jugoslavije ili velike Srbije kako ko voli za koju važe ista pravila.
Nikad nisam živio u nekoj drugoj državi pa ne mogu porediti ali jedan od većih problema na ovim prostorima je što je ono što učimo u školi pod nazivom istorija /povijest puno neozbiljnije štivo od Alana Forda a tu negdje sa velikim Blekom i Zagorom. Na svu sreću intrenet je omogućio svakom da kaže šta misli i na površinu izbijaju i činjenice koje su prije bile nedostupne i trenutno je veći problem što je bar 90% stanovništva funkcionalno nepismeno a demokratija je kad dvije budale preglasaju jednog pametnog…..
Nego da se vratimo u istoriju/povijest.Praviti nekakav kontinuitet sa srednjovjekovnom Srbijom nema nekog velikog smisla jednostavno bilo je toliko kuga, seoba, ratova da je manje od trećine stanovnika današnje Srbije tu nastanjeno od carstva Dušanovog a Hrvatski, Bošnjački i Crnogorski kontinuitet imaju još manje smisla.
Prema tome da krenemo od Karađorđa.Kad je Miloš oslobodio Srbiju i kumovu glavu DHLom poslao u Stambol Srbija je bila popaljena i opljačkana zemlja (a trebali bi se upitati i za čije babe zdravlje smo i tada ratovali jer samo treba uporediti hronologiju događaja tih godina u Evropi i u Srbiji/Beogradskom pašaluku pa se lako zaključi da ustanak nije bio dignut samo zbog dahija i jer neko nije mogo platiti porez) i trebalo je sa ledine stvarati državu,vojsku privredu, elitu……
Dok su se pitali oslobodioci država je na nešto ličila jer su oni dobro znali da samo srećom njihova glava nije u ćele kuli ili na nekom kocu i nisu dali da se svak zahebava sa državom pa je tako sam Karađorđe smakao oca i brata za stvari za koje mi danas kažemo „snašao se“ e sad drugi je problem njihovo viđenje svijeta pa su se tako neki od njih borili i da preuzmu harem od Turaka…
Zbog toga je sredinom pretprošlog vijeka Srbija ekonomski i na svaki drugi način brzo napredovala tada su Srbi postali Nušići, Vajferti….. rođeni su i šolovani većina srpskih generala pisaca…ali jbg svako vrijeme nosi svoje breme pa je tada stvoreno i nešto što se zove srpska elita koju je stotinak godina kasnije najbolje opisao Arčibald Rajs a koliko je bio u pravu najbolje govori to što je i nakon narednih 100 godina još aktuelan.
Svaki rat se mogao izbjeći ako nikako drugačije onda na isti način na koji Šveđanke u vicevima uvjek izbjegnu silovanje a isto tako da smo se potrudili svaki je mogao biti i krvaviji.Tako ja u školi nisam učio da je Austrija imala u planu prekompoziciju u trojno carstvo i da je to ostvareno veliko je pitanje da li bi nas danas bilo više,bi li bili katolici….(neki dan pročitah statistiku i u većini hercegovačkih opština najveći priraštaj stanovništva je bio u vrijeme austrije i pored velikih seoba muslimana u Tursku)
O tome hoće li biti Srbija, proširena Srbija ili Jugoslavija tih godina su se najviše pitali Aleksandar od Srbije i pomenuta elita i izabrali su Jugu.Sam izbor po sebi ne mora da bude ni loš ni dobar problem je što je pomenuta „gospoda“ debelo precijenila svoje intelektualne mogućnosti ako ih je uopšte išta od onog što mi danas zovemo „nacionalni interesi“ uopšte i zanimalo kao što ih ti isti nacionalni interesi nisu zanimali u vrijeme Obrenovića pa su bezočno pljačkali svoj narod niti ih interesuju danas.Oni su Jugoslaviju vidjeli kao proširenje svog lovačkog zabrana i čim su se istog i dočepali nastavili su isti posao na isti način i naravno kod Hrvata i Slovenaca koji su ipak u Austriji navikli na malo veće standarde kad je država u pitanju(tako se mi i danas ponosimo sa poginulom braćom u zadnjim ratovima a mrska nam Austrija nije slala braću na isti front da svi ne izginu) takve stvari ni teoretski nisu mogle proći.Tako je Rade Pašić dao talijanima rekonstrukciju pruge Zg-Rijeka što je isto kao da danas Miroslav Tuđman rekonstrukciju pruge Bg-Priština da Albaniji.Sve ovo je došlo kao kec na desetku katoličkoj crkvi koja šansu nije propustila i učinila sve što je mogla da ogadi svojim vjernicima svaku moguću Jugoslaviju i rezultat toga je 41 godina.Kakvu mi elitu imamo najbolje govori to što ni nakon 75 godina nismo objektivno u stanju sagledati uzroke i posljedice tih događaja pa čak ni napraviti najbanalniji popis žrtava ustaša i Jasenovca već papagajski ponavljamo hiljadu puta prežvakanu priču o milionima žrtava a za sve su nam i danas krive ustaše i ćopo iako nas većina nije ni življela u njihovo vrijeme.
Kakva nas budućnost čeka najviše zavisi od nas samih a ne od velikih sila.Pod „budućnost“ podrazumjevam koliko će nas biti i kakvim životom ćemo življeti.
Neki dan pročitah da je u zadnjih desetak godina iz Srbije iznešeno oko 50mlrd eura a malo ili nimalo su iznijeli stranci većinu su uznjeli baš „najveći Srbi“ e sad drugi par opanaka je što su im to stranci omogućili ili bar nisu spriječili a i zašto bi spriječili kad su jednim udarcem Srbiju bacili u dužničko ropstvo i dočepali se naših para i pravo pitanje je kako mi ni nakon 200 godina nismo u stanju formirati organizaciju koja makar ima osnovne funkcije države a ne zašto nam stranci čine to što čine jer jednostavno-oni samo rade svoj posao.
Uzgred budi rečeno kad danas neko hoće da bude srbski patriota prvi korak ka tome je da pljune ćopu i Austriju a da mi danas imamo državu kao što je bila Austrija i Juga đe bi nam kraj bio. Moj lični stav je da je jedna od većih prepreka boljoj budućnosti višak tradicije u svakom pogledu.Svaka lokalna fukara koja se pred izbore dočepa mikrofona na zboru pred „zadrugom“ se prvo pozove na Lazarevu kletvu iako je svoje potomstvo davno obezbjedio vani i većina na to nasjeda.Država je organizacija kao i svaka druga gdje ljudi žrtvuju neke svoje interese da bi od države dobili nešto drugo njima važnije najčešće daju porez i idu u vojsku da bi dobili odbranu, zdravstvenu zaštitu, školovanje…. a kod nas je država najjača kriminalna organizacija na ovoj teritoriji sve pod plaštom patriotizma i pravoslavlja.Pošto narod nije glup, ili će bar oni gluplji s vremenom izumrijeti, prije ili kasnije će skontati da osim Srbije i SPC koja ne ispunjava ni približno uslove iz ugovora postoje i drugi ponuđači usluga i krenuti im u susret… Pa je dobar dio današnjih Hrvata već u drugoj luci Bošnjaci su prešli više od pola puta, Crnogorci su krenuli i trče od nas iako su poslovično lijeni a da se niko od naše elite i ne upita zašto.
Stavite samo prst na čelo i upitajte se da imate izbora da li bi ste bili pripadnik naroda u kome su „glavne baje“ M.D. I A.V.
@ Bojan
Ne brinite,ne verujem da bi se mladi tako lako resili Srbije.Oni koji uvoze stanovnistvo biraju.Verujem da bi vecina mladih ostala u Srbiji,te bi vrsili pritisak da se situacija menja.Jos malo pa ce skoro svi biti penzioneri i zaposleni na budzetu,ko ce to da izdrzava?
Nama treba mladost jer mladi imaju perspektivu i zivot pred sobom.Starci,bez obzira koliko bili bogati,pred sobom imaju bolest i smrt.Kao sto je Andric govorio:“Treba produziti mladost,a ne zivot“.
Pogledajte mlade migrante u Nemackoj.Ulicama Bona,Berlina ili Minhena za trideset godina ce hodati isti ti migranti i njihovi potomci.A Nemci koji danas imaju 50 – 60 godina preselice se na ulice nekog drugog sveta.Na ovom svetu za njima ce ostati tek poneki potomak i mnogo,mnogo bogastva.Ko je ce,prirodno,biti u rukama onih koji su zivi,pa mogu sa njim da raspolazu.
Zemlja je onog cija je noga koja je gazi.
@ Gane: putlocker.is je odlican sajt sa filmovima u HD-u, ali preporucujem dobru antivirus podlogu.
@ Marko PG: U pravu ste potpuno. Nema jaceg argumenta od naslova iz srbijanskih novina i el. medija koji prenose iskljucivo negativne vesti o CG. Mada opstepoznata je cinjenica da je zvanicni Beograd odustao od Srba u CG buduci da postoji jedna neformalna koalcija DPS-SNS. Srpstvo je u CG jako kao kamen, ali kad glavu odrubis tijelu….
За Кума
Проблем са демографијом је у томе што је и тренутно доступан људски капитал неодговарајуће искоришћен. Прво, много људи је без посла, друго, већина оних који су запослени раде на пословима ниже сложености, са ниским нивоом продуктивности, лошом организацијом и слабом перспективом.
Не знам шта се може постигнути фокусирањем само на демографију без неког ширег плана и смисла, осим да се можда обезбједи свјежи бесплатан подмладак за друге државе?
Не заборавимо да из Србије годишње одлази између 30 и 50 хиљада људи, зависно од извора. Ако узмемо да је број погинулих у Србији у 2. СР износио од ~ 140.000 до 220.000 (СЗС, Жерјавић, Кочовић), можемо да примјетимо да је тренутно исељавање становништва из Србије по демографским последицама упоредиво са страдањем из 2. СР, с тим што овај „рат“ много друже траје. Али опет, то није ништа у поређењу са оним што се десило Бугарској..
@Кум
Треба имати у виду да је Србија (и читав Балкан) потпуно интегрисана у Европу посљедњих 10-15 година. Неке земље имају нешто бољи статус од других, неке су формално тзв. „пуноправне чланице“ (нпр. Бугарска, Хрватска). Дакле, говоримо о садашњости, европске интеграције су се већ догодиле. Ту би се у некој средњерочној перспеткиви неке ствари могле благо побољшати, мада су и за то шансе мале. Нпр. Србија би формално могла добити статус „пуноправне чланице“, што би донијело неке мање бенефите у односу на садашње стање. Да подвучем: ЕУ је квазидржава и квазиимперија и Србија је потпуно у систему те империје, суштински и формално, преко уговора о придруживању.
Дакле, ви живите у независној Србији, интегрисаној у уједињену Европу, па би вас неко ко је живио у прошлости могао упитати: како је, да ли су људи срећни, задовољни? Има ли неких проблема, или је све баш савршено? Ви бисте му требали одговорити да нема проблема, али постоје изазови.
До када ћемо живјети у уједињеној Европи? Ја бих волио да то не траје још дуго и да се промијени без рата. Не вјерујем да су алтернативе са Турском реалне, та земља има превише унутрашњих слабости да би предводила интеграциони пројекат. С друге стране, не сумњам да Турци то желе и да им је потребно, највише баш због тих унутрашњих слабости. С треће стране, та опција вјероватно не би била гора од ових европских интеграција.
Pitanje za sve posetioce sajta,
Da li neko zna neki sajt na kome se mogu gledati filmovi (domaći i strani) u visokoj rezoluciji od 720 p pa naviše. Neka postavi link.
Srbija mora biti svesna realnosti u kojoj je njen ulazak u EU upitan,a u najboljem slucaju veoma dalek.Srbija mora biti svesna da se mnoga balkanska pitanja resavaju pre svega na liniji Ankara – Vasington.U tom kontekstu treba da podesi svoju spoljnu politiku.EU ima precih problema od integracije par balkanskih zemalja.Sa druge strane Turska aktivno i veoma vesto radi na ostvarenju svojih neoosmanskih apetita.Tursko rukovodstvo poseduje daleko visi licni kvalitet i vizionarstvo od svojih kolega u EU.Rusija nema snage za ozbiljne rezove(bar za sada),tako da je nas polozaj veoma tezak.
Ali najveci problem srpskog naroda je demografija,u tom smislu ja bih znacajno povecao podrsku roditeljima.Podrska porodici,kao osnovnoj celiji drustva treba da bude prioritet.To pitanje nemoze se podrediti ekonomskoj situaciji.Ako se mora,treba se zaduzivati ili rezati na drugim stranama,ali treba ostvariti veci natalitet po svaku cenu.
Resavanje pitanja spornih granica ostaviti za buducnost i drugu konstalaciju medjunarodnih odnosa.Ugledati se na albanski primer.
Ovde može da se pročita vrlo interesantan tekst o predsedničkom kandidatu Berniju Sandersu, tzv. „socijalističkom naprednjaku“ koji je dva puta glasao u Kongresu za bombardovanje Srbije (i kako su to glasanje pokušavali da sakriju Washington Post i NY Times):
http://www.counterpunch.org/2016/06/15/the-birkenstock-bomber-when-bernie-did-serbia/
Mislim da od evropskih integracija Srbije nema nista,ali nemojte se zalostiti.otvaraju se perspektive integracija sa Turskom.
за Иван Н.
Тада је за независност било потребно минимум 80 млн. становника, у међувремену је праг порастао до 300 млн. О томе су у посљедње вријеме доста разговарали у Русији, најчешће је закључак да је савез са Украјином неопходан (не и довољан, како сте и ви навели) услов за независност.
Ја искрено мислим да су Србији због географског положаја (на сред раскрснице, без излаза на море) и величине (недовољно становништва да би била значајна, али превише да би била нека банана држава) важне интеграције са другима. У 20. вијеку је то била Југославија и то је било релативно добро и успјешно. У 21. вијеку Србија је дио европских интеграција, али је статус који јој се нуди у тим интеграцијама заиста најнижи могући. Постоји неколико разлога зашто Србија има статус који је чак и испод онога који имају Бугарска или Албанија, о томе можда други пут.
За Србију остаје нада да ће се отворити неки простор у будућности, на источном правцу (прије свега Бугарска и Грчка).
Način na koji je Crna Gora priznala nezavisno Kosovo, i trenutak u kome je to učinjeno, pokazuje otvoreno neprijateljstvo prema Srbiji, i to na najvišem nivou. Veće neprijateljstvo od toga je samo da Crnogorci uzmu oružje i da pucaju na Srbe, tj. da se u svom ponašanju izjednače sa Šiptarima. Nije potrebno da bilo ko u Srbiji, pa ni žuta štampa, izmišlja nešto što je činjenica. Druga je stvar kako će se ta činjenica eksploatisati. Tu najviše iznenađuje da srpska vlast nije reagovala na to eksplicitno neprijateljstvo. Razlog tog izostanka reakcije je to što Srbija ima izuzetno nevaspitanu i oportunističku političku elitu.
Marko-PG na 17/06/2016 u 16:09
Дакле: или Југославија или Србија са границом на Дрини. Све остало је фантазија и очигледно самозаваравање.
Проф. Благојевић, познати инжењер је говорио* о мишљењу његовог пријатеља врхунског обавештајца о неопходним условима да би нека земља била независна. Навео их је пет Од њих је СФР Југославији фалио један и само један: становништво од најмање осамдесет милиона.
И ја понекад помишљам тако, слично.
Кад погледам опције практичног остварења такве идеје, наравно да се ужаснем.
Кажем, напросто, оно до чега разум доводи.
(* од 42. минута овде (https://www.youtube.com/watch?v=PSDW9McLc64))
Kum, 16/06/2016 u 21:07: Greske koje su ucinjene treba nedvosmisleno osuditi,ne relativizovati ih kroz patetiku i romantiku.
То је веома примењиво када се ради о грешкама у егзактним наукама. Такође, има и нешто мању примењивост у политици и економији. Kako je Небојша Катић рекао, „економија није егзактна наука” (24/11/2015).
за инжењера Дејана (коментар 12/06/2016, 16:03)
Није ми јасно да ли само проблематизујете питање Хитлерове мржње према Јеврејима и Словенима, или уистину мислите како је поменута мржња њему неоправдано стављена на терет.
Та прва опција коју наводите укључује и ону другу. Прво ми је било мотив, и то је захтевало да у ово друго које сте навели уистину мислим у неким тренуцима.
Ево разлога због којих се истовремено може прихватити да је Хитлер мрзео Србе, како кажете, и да се ипак захтева шира дискусија:
о Осећање мржње је ишло, или могло, ићи насупрот геополитичком резоновању
о Мржња је могла имати изузетке, и имала их је (Недић му се допадао и у њега је имао поверење)
о Осећање мржње је могло бити помешано са другим, чак опречним осећањима. Тако је са осећањима људских бића (свих).
о То што називамо мржњом је можда боље назвати презиром и недостатком стрпљења
о Осећања се током времена мењају, и овај човек је показивао да их мења
о Хитлер је био велики претварач, човек са сијасет лица. Он је у стотинама случајева потписао изузеће Јевреја од дискриминације, свесно кршећи законе које је сам иницирао.
Управо то је темељ тврдње коју сам изнео: НЕмогуће је бити начисто око Хитлерових мотивација.
о Видео сам копије докумената који, ако су аутентични, потврђују цитат из мојег претходног коментара (“Dinarska rasa je po nacistickoj klasifikaciji rasa bila odmah iza nordijske rase za koju su oni verovali da je nadrasa. Daleko od toga da su razmisljali o istrebljenju vecine Srba i Hrvata. Njima je sledila germanizacija.”)
Општије, и ништа мање важно:
Постоји време када човек који жуди да научи мора да дисциплиновано анализира оне информације које стоје на располагању. И постоји време у његовом животу када своје највеће напоре и вољу мора да посвети проширивању својих информација, јер се са старим сазнањима више не може, као што се не може све градити од дрвета, или довека градити од песка на плажи.
У светлу нових информација, оне старе информације које су биле темељ наших опредељења, одједном шаљу сасвим другачије поруке, другачије слике.
Када видим име, реч или опис које први пут срећем, ја се за њих *грабим*. Живот пружа релативно мало шанси осим интелектуалних.
@Марко Бојковић
О томе говорим, то је типична вијест из ЦГ коју ће Блиц пренијети. Коментари су такође типични. Претпостављам да је вијест нетачна, а коментари написани по задатку.
Блиц има издање за ЦГ, треба ли рећи да се оно значајно разликује од издања за СРБ.
Блиц је новина у њемачком власништву.
Издање Информера за ЦГ се пише и штампа у БГ, чак је и писан екавицом, при томе је латентно антисрпско.
ТВ Пинк за ЦГ је отворено антисрпски.
Омиљена тема ових медија за тржиште ЦГ су попови из Србије који су попунили манастире у ЦГ и наводно се понашају бахато и презиру ЦГ.
Све ово траје дуже од деценије и, колико сам видио, досад је оставило значајног трага у обије државе.
@Кум
И ја говорим о прошлости, ако је уопште било избора, он је био: или Србија до Дрине или Југославија. Проширену Србију нико није нудио, а и да је неким случајем створена, не би могла опстати. Павелић и сви његови сљедбеници би били исти, или гори, 1941. да су одрасли у Србији, умјесто у Југославији.
У великом дијелу ЦГ је било много отпора припајању Србији 1918. Ако је тако било у ЦГ, замислите како би било у Далмацији или Херцеговини.
Дакле, без Југославије живимо већ 25 година, а дефинитивно посљедњих 10 година. Ко сматра да је Југославија била грешка, требао би бити задовољан садашњим стањем. Ја мислим да је Југославија била боља опција и да је свакако вриједило покушати у 20. вијеку. Наравно, у 21. вијеку се не бисмо смјели враћати на ту идеју, колико год ситуација изгледала тешка овако.
@ Marko PG
Moj komentar odnosio se na proslost,na stvaranje prve Jugoslavije kao instrumenta realizacije interesa pre svega Britanije i Francuske.Posle stravicnih gubitaka u Prvom svetskom ratu,kralj Aleksandar i srpska elita su trebali insistirati na Srbiji preko Drine,bez stvaranja zajednicke drzave sa Hrvatima i Slovencima.Smatram da bi Jugoslaviju dobili,sve da su kapitulirali kad je prvi austrougarski vojnik stupio na tlo Srbije.
Danasnja situacija je posledica tih gresaka.
@Marko-PG
~Jagodinac 035 : Nikada necu shvatiti zasto se ovo desava,pa zar od toliko lepih mesta u svetu ti prijatelju odaberes destinaciju koja je lose nastrojena prema nama.i onda kada se desi ovakva situacija krenete da placete i zalite se na njih.Idi kao svi normalni ljudi u Grcku i opusti se ….a ne da te krsni junaci spopadaju po plazi.Odavno su oni pljunuli na nase takozvano bratstvo
~Vladimir : Ja ne znam zsto se ljudi i dalje maltretijraju za svoje pare i idu na crnogorsko primorje, gde su ovakve pojave kao dobar dan. Niti su jeftiniji, niti imaju sta da pruze specijalno. Sa druge strane, mozde je bolje i malo vise platiti, ali te niko ne uznemirava i ugrozava.
~sale : E MOJI SRBI SAD IDITE U CG NA LETOVANJE….MOJ EVRO NECETE VIDETI VISE NIKAD ,,BRACO,,CRNOGORCI!!!
i sl.
Reč je o komentarima čitalaca na ovaj tekst objavljen u beogradskom „Blicu“:
http://www.blic.rs/vesti/hronika/incident-na-plazi-u-crnoj-gori-beogradanina-tukli-i-zvali-srpskim-psetom/gc3kyq0
a preuzet iz podgoričkih „Vijesti“:
http://www.vijesti.me/vijesti/incident-na-plazi-u-prznu-tukli-ga-i-nazivali-srpskim-psetom-892652
Nema akumulacije nema ni vlasnistva. Tko pravi privredu na tudjem vlasnistvu?
Pitanje je da li se u Srbiji moze napraviti akumulacija?
Kada citam komentare odgovor je, ne. SDI su maximalni domet.
За Србију су увијек постојале двије опције: интегрално југословенство или оно што има сада, са границом на Дрини. Треће није могуће, јер не би било прихватљиво за највећи дио становништва изван граница данашње Србије. А Србија није имала ресурса и капацитета да интегрише и ЦГ и БиХ и Далмацију и Славонију и Војводину (да занемаримо Косово и Македонију).
Дакле, ако је југословенство била заблуда и грешка, онда је ово сада оптимално рјешење и сви би требали бити задовољни.
Дакле: или Југославија или Србија са границом на Дрини. Све остало је фантазија и очигледно самозаваравање, исто као, на примјер, ЦГ са Дубровником и границом на Неретви.
Jedan dobar tekst.
http://www.politika.rs/scc/clanak/357279/Pogledi/Lazni-sjaj-SDI
Ako banka hoce da kreditira u CHF onda ona treba da donese CHF.
Onaj ko se zaduzio u CHF treba da vrati CHF, ali banka nije donjela CHF nego je ona donjela evre.
Trik zanata bankarskog sistema.
Bankari su dumpali evro(los novac) na Balkan da bi zauzvrat dobili dobar novac(CHF) i kamatu.
U stvari to je zakon iz 16.vijeka gdje los novac istjeruje dobar novac.
http://www.bbc.com/news/business-30829917
U engleskom govornom podrucju ovaj papirni novac se zove Fiduciary Money (lat.fiducia ili povjerenje) kojem vrijednost dolazi iz povjerenja prema izdavaocima, u sustini kredita.
USD,CAD,CHF, rublja, dinar…. su nacionalni novci.
Borba za dinar se vodi u Skupstini a ne u banci.
Problem kredita u CHF je nastao zbog jadne politike guvernera NBSa.
(https://www.youtube.com/watch?v=33RXhv0IuPc)
сл33,
Хвала. Изгледа као да те насловнице за Информер прави једна особа, за ЦГ ставља про-НАТО насловницу, за Србију про-путиновску. Наравно да су обије изразито неукусне и нетачне.
Понављам примјер са Савићевићем, његово залагање и гласање је могао бити мали позитиван примјер пријатељства на линији ЦГ-Србија. Међутим, медији не допуштају да такви примјери дођу до читаоца, зато их превентивно изокрену у супротност.
Блиц објављује овакву информацију позивајући се на неке приштинске медије, док се приштински медији позивају на Блиц.
Ствар је постављена тако да се свако пријатељство обесмисли и казни. То је још један пут морао спознати Савићевић.
Некад сам мислио да је то само интерес локалних властодржаца у ПГ и БГ. Сада (пошто имам приличну количину информација) мислим да је то дио једног озбиљнијег пројекта идентитетског прекомпоновања Балкана.
Већина ће се лако сложити да се у ЦГ упорно ради на стварању идентитета који би био што даљи од српског. Међутим, мањи број примјећује да се у Србији ради на стварању трајног става о ЦГ као о земљи од које Србија има углавном штету, традиционалном не-другу и не-савезнику.
Хвала још једном што разумијете моју забринутост.
@ Marko-PG (16/06/2016, 13:43)
Поставили сте ми заиста тешко питање, које превазилази моје капацитете. Нисам сигуран да су пописивачи у Османлијском царсву правили ту разлику.

(Повод за моје мало истраживање било је питање у једном квизу из 2002. везано за већинско становништво Солуна почетком прошлог века).
***
@ Kum
Говорио сам о Краљевини Србији, „укљештеној“ између Аустроугарске и Османлијског царства, и њеној тежњи да изађе на море.
Краљевина СХС, односно Краљевина Југославија, није била само избор већинског дела српске елите, укључујући и регента Александра (који је од 1914. дефакто био први човек Краљевине Србије), већ се уклопила у интересе Француске и Велике Британије.
Краљевина Србија није ујединила Јужне Словене по пруском моделу. После Првог светског рата, девастирана Србија – и људски и материјално – није била кадра да изгради интегрално југословенство (из данашње перспективе знамо да је то била утопија, али онда се мислило другачије). Почивши историчар Драгољуб Живојиновић је истицао како је Србија настојала да у заједничку државу укључи јужнословенске народе који то нису желели.
Оно што знамо пост фестум, Краљевина Србија је требало да се задовољи малим циљевима, мањом државом. Међутим, другачије су резоновали 1920-х и веровали у нешто другачији систем вредности. Рекао бих да се боловало од синдрома велике државе.
Свака медаља, међутим, има најмање две стране. Да није грађено интегрално југословенство, питање је да ли би се, на пример, Иво Андрић прикључио српском националном корпусу. Рођен је као католик, између два рата се осећао (интегралним) Југословеном, а после Другог светског рата у пописима изјашњавао као Србин.
@ Marko-PG
Odlicno zapazanje za medije koje izlaze i u Srbiji i u CG. Imamo cak i opskurnih situacija kao sto je na primer Informer koji u Srbiji izdaje Putinov poster, a u CG velica NATO.
Nisu slucajno ona deca jesenas napadala Pink kamenicama: Uzasna antisrpska i nekulturna televizija.
U Srbiju po pravilu dolaze najnegativnije vesti iz Crne Gore i otud taj negativni sentiment. Radi se verovatno planski na razvaljivanju veza koje onaj kvazireferendum i popis nisu mogli unistiti.
Lep intervju gospodine Katicu, Hvala na linku.
@ Inzenjer Dejan
Zaista poznajete mnogo istorijskih cinjenica,ali zelim da Vam skrenem paznju na neka pitanja.Kazete: “ краљ Александар Карђорђевић се определио за интегрално југословенство и чврсто веровао у стварање југословенске нације.“
Ocigledno je da je kralj Aleksandar napravio izuzetno veliku gresku. Covek koji ovako katastrofalno pogresi u proceni koja skupo kosta njegov narod ne moze se smatrati za dobrog drzavnika.
Kazete kako je srpska elita smatrala da Srbija mora izaci na more da bi prezivela.I eto izasla je,kroz Kraljevinu SHS.I koliko je Srbija zatim napredovala?Zasto je ostala izuzetno nerazvijena agrarna zemlja?
Greske koje su ucinjene treba nedvosmisleno osuditi,ne relativizovati ih kroz patetiku i romantiku.Treba pokusati razviti svest o odgovornosti svakog pojedinca,a pogotovo onih na vlasti.Svest tako stranu nasem narodu.Za nasu zlu sudbinu dosta odgovornosti snosimo i mi sami.Naravno u jednom delu uticale su i objektivne okolnosti.
За С. Машића – Британија већ има повлашћен положај, „најповлашћенији“ међу чланицам ЕУ. Хвала на коментару.
За г. Катића,
Гледао сам Ваш интервју за РТС.
Мој је утисак да би Британци, с обзиром на империјалну традицију и релативну изолованост од континента, највише волели да буду у ЕУ, али да имају посебан и повлашћени положај.
Za D. Zogovića – Danas u 18:25 će biti OKO magazin na RTS1. Tu sam nešto govorio o bregzitu. Malo je kasno za tekst, i sada mi je žao što nisam obradio tu temu i na blogu. Hvala na komentaru.
Још једно моје питање је везано за сљедећу вијест, која је овдје помињана, а више није свјежа:
http://sport.blic.rs/fudbal/evropski-fudbal/dejo-odusevio-albance-savicevic-u-ime-crne-gore-glasao-za-prijem-kosova-u-uefa/nwb2vbq
Ситуација је прилично типична. Вијест је релативно небитна, потпуно је нетачна и Блиц је то знао када је објавио. Догодила се ситуација у којој је било тајно гласање за пријем Косова у УЕФА. Косово је примљено, било је 35 гласова за и 31 против. Не зна се ко је како гласао, једино што се зна јесте да је Савићевић гласао против. То из разлога што је он јавно иступио против овога и рекао да је гласао против.
Блиц из читавог процеса извлачи наслов: „Савићевић одушевио Албанце!“
Ово је дио уређивачке политике великог броја београдских медија. Треба рећи да Блиц и ТВ Пинк имају своје филијале у ЦГ. Програм ТВ Пинк за ЦГ је исти као за Србију, уз изузетак кратких вијести. Те вијести нису вијести, већ 3 минута антисрпства. Иста телевизија прави потпуно другачије вијести за Србију.
Блиц се слично понаша, као и још знатан број београдских медија.
То је апсурдно, долази до тога да понекад иста особа пише антиспрске текстове (анализе) за филијалу у ЦГ и антицрногорске за Србију.
У Србији се деценијама форсирају животне практичне мале теме (неко из БГ имао непријатности на мору, неки студенти из ЦГ бесплатно студирају у БГ, Савићевић подржао Косово у УЕФА и слично). У ЦГ фокус је на великосрпским претензијама према ЦГ, роварењу из Србије против ЦГ владе и „окупацији“ црногорских цркава.
Ту се ради о једном озбиљном пројекту, чија централа за Балкан је у Београду. Један од циљева пројекта би се могао дефинисати овако: ни у једној балканској земљи, изузев Србије, не би требало бити више од 3-5% националних Срба. Циљ је постигнут у Хрватској и Косову, у ЦГ ће бити постигнут кроз 10 година, у БиХ кроз 15-20.
Опет кажем, у том циљу се интензивно ради на стварању анимозитета, како у ЦГ према Србији, тако и (ништа мање) у Србији. Мени то смета, јер примјећујем тај благо негативан набој када из ЦГ одем у Србију.
То по мени није толико страшно, ако не доведе до стварно озбиљног анимозитета. Као примјер навео бих Украјину у којој се посљедњих 20 година озбиљно и плански радило на таквим причама. Подсјетио бих да је Лукашенко постао диктатор онда када је руском језику дао статус другог државног (уз бјелоруски).
G. Katicu,
Da li bi ste mogli da napisete jedan tekst o posledicama eventualnog (ne)izlaska VB iz EU. Uticaj na berze, valute, ekonomske performanse itd.
Unapred zahvalan,
Хвала пуно. То је заиста поучно. Нећу ићи даље са питањима, јер би онда то ишло у неки други, много шири, формат од малог форума. Можда још једно питање: од тих Јевреја у Солуну, који су тада чинили већину, колико је било криптојевреја? Т.ј. да ли су већина Јевреја у Солуну били криптојевреји или је то била мања секта?
Pred dolazak kineskog predsednika u Srbiju, dobro je da se podsetimo grofa Save Vladislavića, koji je u jednoj dugoj i teškoj diplomatskoj misiji, zastupajući ruskog cara u pregovorima sa kineskim, ustanovio rusko-kinesku granicu na dalekom istoku koja se nije menjala do današnjeg dana.
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%92%D0%BB%D0%B0%D0%B4%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%9B_%D0%A0%D0%B0%D0%B3%D1%83%D0%B7%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8
https://en.wikipedia.org/wiki/Sava_Vladislavich
Citam i ne verujem…
http://www.politika.rs/scc/clanak/357209/Pogledi/Bankarska-trilogija-o-kliktanju-misem
KBB svoje kolumne pise koristeci znanje knjige Osnovi ekonomije ciji je autor.
Najjaci metod je kad uzmes neku tezu, dovedes je do besmisla i onda koliko god teza bila dobra, vec je u kalu besmisla.
Влада
Историја уме да зведе и понесе. Као у оној причи, које се кроз маглу сећам, кад неки професор историје из Немачке провинције критикује Александра Великог, јер је направио грешку нападом на Индију. И тако, јадан Александар није видео оно што је јасно чак и неком провинцијалном учитељу.
@ Marko-PG
Као што сте приметили, настојим да неке историјске чињенице окружим контекстом. Отуда су моји коментари дужи, као и овај.
Хришћанско становништво у Вардарској долини није у оно време имало развијен национални идентитет. (Колико се сећам, Блаже Конески је извршио кодификацију македонског језика тек 1944/1945). Ето, становници (вардарске) Македоније могли су да постану и Грци, и Бугари, и Срби – зависно која хришћанска земља освоји ту територију.
Никола Пашић је током 1920-х дао интервју италијанском новинару Карлу Сфорци и том приликом саопштио да се Србија није припремала за Велики рат, а као доказ је приложио како је држави требало 20-30 година да асимилује становништво (вардарске) Македоније. Не заборавите, Краљевина Србија је после Балканских ратова увећала број становника за око 45 % и територију за око 80 %. После Првог светског рата, краљ Александар Карђорђевић се определио за интегрално југословенство и чврсто веровао у стварање југословенске нације.
Мени увек падају на памет Шопови – временом је та етничка заједница ишчезла, односно стопила се са Бугарима, Србима или Македонцима.
*
Поткрај XIX и почетком XX века српска елита је сматрала како Краљевина Србија не може да опстане ако нема излаз на море – ово становиште је додатно учврстио Царински рат (1906-1910) са Аустроугарском. Испрва, идеја је била да се Вардарском долином изађе на море код Солуна. Мало људи зна да су у то време већинско становништво Солуна чинили Јевреји.
Уочи балканских ратова дошло је до промене планова и у време председника владе Милована Миловановића (1911-1912) потписан је споразум са Бугарском о будућем разграничењу у Македонији – у бугарску корист (дијагоналном линијом Куманово-Дебар), док се Краљевина Србија у ратним циљевима определила да изађе на море преко северне Албаније. Ангажовање у ратним операцијама у Вардарској долини и одлука Аустроугарске да не дозволи излазак Србији на море променили су планове. Друго, Бугарска је инсистирала да, урпкос свему, Солун припадне њој (а не Грчкој) и да њена граница са Албанијом буде код Охрида, односно да оствари границе санстефанске Бугарске. Последично, ни Србија ни Грчка нису желеле да попусте, јер би то значило да Бугарска излази из Првог балканског рата велика као Србија и Грчка заједно, чиме стиче огромну стратешку предност. Српска влада је била спремна да препусти Бугарској велики део територије Македоније источно од Вардара (али не и Прилеп, Битољ, Охрид), инсистирајући на посредовању руског цара око разграничења.
Као што видите, ниједна страна није ту била наивна, али грех је пао на Бугаре јер нису били ради да чекају и први су напали.
Током Другог балканског рата Краљевина Румунија се сматрала оштећеном (јер је нарушена регионална равнотежа у Првом балканском рату) и без испаљеног метка ушла на бугарску територију заузимајући Јужну Добруџу. Разуме се, Османлијско царство је искористило прилику да поврати Једрене – изгубљено у Првом балканском рату.
*
Да је, којим случајем, успела револуција у Русији 1905. године, вероватно би Аустроугарска заратила са Србијом 1906. Као што знате, Првом светском рату су претходиле бар четири велике кризе (две мароканске, анексиона и криза током балканских ратова). Под ултиматумом великих сила, а нарочито Аустроугарске, српска војска је морала да се повуче из Албаније 1913. године, а црногорска из Скадра.
Докле год би постојала велика Русија, Аустроугарска се не би усудила на напад на Србију, а да претходно нема чврсте гаранције да ће је Немачко царство подржати. Са становишта Аустоугарске и њених генерала, најповољнији тренутак за објаву рата Србији био је непосредно после Другог балканског рата (1913), али је тада изостала подршка Немачке.
O mentalitetu našeg naroda:
U jednom komentaru Inženjer Dejan je postavio link ka interviju sa pustorečkim književnikom Ivanom Ivanovićem.
Ivan Ivanović nije dobio nacionalnuj penziju jer nije imao ko da ga podrži sa juga Srbije. Umesto da podrži svog jedinog književnika, opštinsko rukovodstvo u Bojniku je za nacionalnu penziju predložilo estradnog umetnika romske nacionalnosti Fejata Sejdića koji ju je i dobio posle velikih pritisaka i urgencija…….. Pomenuti „umetnik“ se je dodatno proslavio kada je 90-tih godina iz pravoslavlja prešao u islam……….
Nešto slično se je dogodilo u Nišu kada je posle silnih pritisaka dodeljena nacionalna penzija Šabanu Bajramoviću………..
Toliko na ove teme. ovim završavam diskusije na neekonomske teme.
Za Kuma,
Da Vas citiram „Ta i takva „elita“ indirektno je uzrokovala i stradanje Srba od NDH.Njihov odnos prema Hrvatima,pokusaji politickog i ekonomskog nadmudrivanja Hrvata,po principu kafanske logike i koriscenja metoda seoskih jajara,koje su koristili prema Srbima,kod ovih je izazvao strasnu mrznju.A to je kasnije i dalo krila podrsci ustasama.“ ——— Podsećate me na Kominternu.
Moje je mišljenje upravo suprotno – previše se je popustilo Hrvatima. Zagreb je pre ujedinjenja u Jugoslaviju bio obično selo. Do 1938 godine u Dubrovniku nije živela ni jedna jedina hrvatska porodica. Tek kada je Dubrovnik prisajedinjen Banovini Hrvatskoj naseljene su četiti hrvatske porodice. Mnoge srpske zemlje, cela Vojna Krajina, zapadni deo Republike Srpske su predati Banovini Hrvatskoj koja je bila dva puta veća od današnje Hrvatske. Mislim da je kralj Aleksandar učinio sve da bi Hrvate privoleo zajedničkoj državi, opismenio ih, napravio im gradove, kulturno uzdigao, šakom i kapom delio srpske zemlje…………
Mentalitet Hrvata i potencijalnuj najavu genocida nad našim narodom imate u predivnoj književnosti Jaše Tomića inače velikog protivnika stvaranja zajedničke države sa hrvatima. Radi se o još jednom zaboravljenom srpskom književniku. Mnogo ćete naučiti iz njegovih priča o borbi za srpsku Vojvodinu, o vremenu pre balkanskih ratova i samim balkanskim ratovima. Jaša Tomić je imao negativno mišljenje o „bratskom hrvatskio narodu“ i kroz književnost ih je prikazao u malo običnijem svetlu……….
Da zaključim, u drugom svetskom ratu smo platili skupu cenu našoj nesebičnosti i naivnosti. U zapadnim delovima Jugoslavije je sproveden najmonstruozniji genocid u istoriji civilizacije kojim je uništen najvitalniji deo našeg naroda, od koga se srpski narod više nikada neće oporaviti. Drugi svetski rat je po posledicama za Srbiju bio pogubniji od Velikog rata.
za inžinjera Dejana,
Pročitao sam diskusiju ispod o greškama srpske elite pred I svjetski rat i u principu mi je bliska većina vaših stavova. Uz to, imam utisak da je bilo stvarno mnogo grešaka. Recimo, čini se da je II balkanski rat bio velika strateška greška. Nije jasno šta je Srbiji donijelo pripajanje tolikog dijela Makedonije, osim ozbiljnih problema. Tim prije što je tada trebalo biti jasno da se ratovi time nisu završili i da je novi rat, veći od prethodnih, na pomolu.
Između ostalog, ako su znali da se rat sa Habzbruzima vjerovatno ne može izbjeći, zar se nisu trebali više potruditi da izbjegnu rat sa Bugarima?
@ Sinisa Masic
Od ta dva zla,mislim da je Drugi svetski rat bio malo manje tragican jer je izginulo manje srpskog stanovnistva,osim na teritorijama pod kontrolom NDH.Takodje struktura izginulih u Prvom svetskom ratu je gora po vitalnost naroda.Izginuli su mladi muskarci koji jos i nisu stigli da se ozene,ili oni koji su tek formirali porodice.Posto su bili uglavnom poljoprivrednici,takav gubitak je uzrokovao bedu ostatka porodice,jer nije imao ko da radi muske,fizicki teske poslove na selu.Materijalna beda udovica i sirocica cesto ih je gurala da krse osnovna moralna nacela radi pukog prezivljavanja.Postenje je prirodna zrtva u takvoj situaciji,a sa njim i dostojanstvo.Pri tom se „elita“ izivljavala nad nemocnim narodom.Ta i takva „elita“ indirektno je uzrokovala i stradanje Srba od NDH.Njihov odnos prema Hrvatima,pokusaji politickog i ekonomskog nadmudrivanja Hrvata,po principu kafanske logike i koriscenja metoda seoskih jajara,koje su koristili prema Srbima,kod ovih je izazvao strasnu mrznju.A to je kasnije i dalo krila podrsci ustasama.
Zatim je i popularnost partizanskog pokreta medju srpskom omladinom bila uzrokovana situacijom posle Prvog svetskog rata,a ovo dovodi do gradjanskog rata izmedju partizana i cetnika.
За Кума,
Зашто мислите да је Други светски рат био мање трагичан за нацију од Првог?
Za Makija – Mislim da se radi o koincidenciji, tim pre što nije za očekivati da ostale centralne banke podižu svoje kamatne stope, sve i da FED podigne američke stope (što se ne očekuje). Hvala na komentaru.
Nebojsa, postoji li neki narociti razlog zbog kog cetiri najvaznije svetske institucije (FED, SNB, BoE i BoJ) odlucuju o svojim referetnim stopama u istoj nedelji ili je to vise jedan klinicki znak da me je paranoja skroz dotukla? Hvala
Da dopunim komentar za Inženjera Dejana,
U tekstu koji ste pregledali Ivanović govori o objavljivanju romana od strane BIGZ-a ……. Arizani 1982 a Crveni kralj 1984 godine. Inače, moguće je da sam pogrešio godinu nastanka Arizana i da je to bila 1974 a ne 1972 godina.
Molim g. Katića da ovo pripoji prethodnom komentaru.
Za Inženjera Dejana,
Podaci sa interneta su sigurno nepotpuni.
Ivan Ivanović je osuđen po državnoj tužbi za roman Arizani na dve godine zatvora uz obrazloženje da je SFRJ izvrgao ruglu. Knjiga je zabranjena. Ali ga je branio partizanski komandant, poznati advokat i književnik dr. Perović koji je uspeo da na vrhovnom sudu obori presudu i skine zabranu sa knjige. Takođe, knjiga je po drugi put zabranjena po privatnoj tužbi Stojanče iz Kacabaća lika koji je preuzeo iz stvarnog života ali je tokom sudskog postupka dotični Stojanča bio uhvaćen u potpisivanju lažnih boračkih penzija te je dr Perović uspeo da skine i ovu zabranu potencirajući tezu da roman žigoše zapravo anomalije u samoupravnom društvu……….. Pročitao sam sve njegove knjige koje sam pronašao čak i autobiografske te ovo mogu potvrditi sa 100% pouzdanošću…………. Zabrana i osuda romana Arizani nije imala odjek kao zabrana i osuda romana Crveni kralj – koja je izazvala burne reakcije u domaćim kulturnim krugovima, otuda se ne spominje u tekstovima koje ste pregledali na internetu. Čak je ni sam Ivanović u tekstu koji ste pogledali nije potencirao.
U gradskim bibliotekama na jugu Srbije možete pronaći gotovo sve Ivanovićeve knjige, pa i autobiografske te se možete i lično uveriti.
U svakom slučaju radi se u vanserijskom književniku čije delo nije adekvatno vrednovano u vremenu u kome živimo. Naravno konačni sud o svačijem delu će dati istorija.
@ Gane
Понукан Вашим коментарима, морао сам да на интернету проверим своја знања везана за Ивана Ивановића. Нигде нисам нашао да је роман „Аризани“ (први пут) објављен 1972. године, како сте написали, већ 1982. године, нити да је Ивановић осуђиван за тај роман.
Једино постоји осуда за роман „Црвени краљ“ (1972), о чему сведочи и писац:
http://www.blic.rs/kultura/drzava-nikako-da-me-prihvati/m6nlqkt
http://starisajt.nspm.rs/kulturnapolitika/2008_ivan_ivanovic1.htm
za Branislava Skrbica,
Uticaj Zapada u Rusiji tokom 1990-h je bio ogroman. Teško da je neka ključna odluka tada prošla bez odobrenja i podrške Zapada. Nije tajna da su SAD podržale i pomogle krađu izbora 1996. O tome postoji prilična literatura.
Takođe, SAD su podržale i pomogle čuvene aukcione 1995. na kojima su najznačajnija ruska resursna bogatstva podijeljena između 5-7 ljudi. Nema naznaka da je Zapad bio protiv dolaska Putina na mjesto vd predsjednika.
U međuvremenu su se stvari malo promijenile, to je (pretpostavljam) posljedica prirodnog toka. Kako vi kažete, Rusija je suviše stara i važna zemlja da bi mogla tek tako nestati kao subjekat svjetske politike. Mislim da je to jedina takva zemlja na evropskom kontinentu. EU, ali i, recimo, Njemačka nisu takve zemlje. Sada vidimo koliko njihove pozicije postaju osjetljive, čim se igra zaoštri.
Ima dobra knjiga italijanskog ljevičarkskog novinara Giulietto Chiesa o Rusiji 1990-h. Zove se „Zbogom, Rusija!“. Publicistika, ali lijepo, emotivno i uvjerljivo.
Za Inženjera Dejana,
Da, osuđen je za pomenuti roman ali i za roman Arizani i to na dve godine zatvora………. Presuda je ipak oborena na vrhovnom sudu. Tome je kumovala maestralna odbrana poznatog pustorečkog advokata dr. Perovića. inače čuvenog komuniste ( i takođe književnika ali ne takvog kalibra) koji je ratovao u drugom svetskom ratu protiv njegovog oca Bože Ivanovića – četničkog komandanta. Naravno spasio se je zatvora ali je zato država sprovela zaveru ćutanja, ni jedan izdavač nije želeo da štampa njegove knjige te su izdavane putem neke vrste samizdata.
Što se tiče Vaše konstatacije da ne spada u sam vrh srpske književnosti, o tome će konačnu reč dati sud istorije. Mislim da će buduće generacije drugačije vrednovati srpske književnike……. Mnogi koje danas smatramo korifejima srpske književnosti će biti svedeni na nivo osrednjosti kome realno i pripadaju.
Princip je dugo vežbao atentat i bio odličan strelac. Verzija da je Princip gađao Poćoreka pa promašio i pogodio Sofiju je oficijelna austrougarska verzija događaja. Na sudu je Gavrilo Princip ovo opovrgao. To je istorijska činjenica. Nije priznao ubistvo Sofije. U stanju da pravim razliku između umetničke fikcije i istorijskih činjenica čitajući neko književno delo.
Nadam se da ce Britanija izaci iz EU. Margaret Tacer je bila u pravu kada sto je bila protiv ujedinjenja Njemacke.
Ova nakazna tvorevina zvana „Evropska“ unija treba da ode na istorijsko smetliste.
To ce biti raspad 4-tog ili vec kojeg germanskog rajha.
Njemci imaju najgluplje politicare na svijetu. Kratkovidnije i gluplje ljude nevidjeh. Dva rata su napravili i izgubili. Ovaj su mislili sa evrom.
Sve u svemu nadam se da ce jos bar 10 miliona imigranata sa Bliskog istoka i Afrike da se naseli u Zapadnu evropu.
(https://www.youtube.com/watch?v=zBGKoB6TjBM)
(https://www.youtube.com/watch?v=NiUtdZyL_Mk)
(https://www.youtube.com/watch?v=5J_xPo878Pw)
@ Gane
Nisam citao dela Ivana Ivanovica,uskoro,kada nadjem vremena pozabavicu se njegovim opusom.I ranije ste me zaintrigirali,kada ste ga pomenuli.
@ Inzenjer Dejan
Sva je sreca sto je mladi Gavrilo bio tako los strelac.Da je ubio Pocoreka verovatno bi smo dobili sposobnijeg komandanta ofanzive na Srbiju,te bi situacija po nasu vojsku bila gora 1914.
Batakovic me iznenadjuje tako povrsnim komentarom. Bilo bi providno da je Apis poslao profesionalce.U svakom slucaju,mislim da je to uzasno glup potez,dostojan osvedocene srpske politicke mudrosti.Austrougarskoj,verovatno i Nemackoj dobro je dosao ovaj velikodusni gest Mlade Bosne da pocnu rad na svojim projektima.Opste poznato je da je Ferdinand bio neomiljen u germanskim krugovima,o cemu je i sam Hitler govorio.
@ Branislav J F Skrbic
Precenjujete ruski uticaj na Srbiju,a i rusku politicku snalazljivost.Da su bili pametni ne bi ni ulazili u rat zbog Srbije.Znamo kako su stvari dalje tekle.
U toj igri koju pripisujete Rusima Englezi su bili i ostali daleko vestiji.Setite se 1941.A ko je kralju Aleksandru Karadjordjevicu usadio u glavu te ideje o zajednickoj drzavi?Saveznici,naravno,Englezi i Francuzi,a srpska nazovi elita se polakomila.
@ Gane
Дозволите исправку. Иван Ивановић је избачен с посла (радио је као професор) и осуђен због романа „Црвени краљ“ (1972).
@ Kum
Да су историјски токови текли другачије, на овом свету би живели неки други људи – наши преци који су преживели ратове би, можда, страдали у неким другим ратовима, а други људи који су погинули би, можда, преживели, а и другачије би биле миграције становништва
*
Један коментар везан за капитулацију. Видите, краљ Никола Петровић је јануара 1916. могао да бира да ли ће Црна Гора да капитулира (и он оде у Италију) или да следи пут Србије и повлачи се кроз Албанију. Треба ли рећи да му силе Антанте нису опростиле капитулацију?
Za Kuma,
Ljudi koji su organizovali atentat Apis, Tankosić i Ciganović nisu bili idioti, već vrlo, vrlo promišljeni ljudi. Nažalost, Gavrilo Princip je požurio sa atentatom ….. U poslednjem trenutku su Ciganović i Tankosić pokušali da spreče atentat ali je bilo kasno. Ima indicija da su čak i austrougarskoj tajnoj policiji dali informaciju o pripremi atentata. Sve što se je dešavalo toga dana ukazuje da je austrougarska policija znala za atentat, čak je po svojoj prilici i likvidirala Sofiju Ferdinand. Na sudu je Gavrilo Princip tvdio da nije ubio Sofiju, nikada nije priznao to ubistvo. Ako volite lepu književnost pročitajte prethodno pomenuti roman Ivana Ivanovića – tu ćete pronaći rekonstrukciju događaja u vezi sa atentatom.
Ivan Ivanović je dosta istraživao pomenute događaje tako da roman nije samo čista fikcija, naprotiv istorijski događaji su verno prikazani sa dosta detalja o kojima zvanična istorijografija ćuti…….
Pretpostavljam da većina posetilaca nikada nije čula za ovog književnika. to ne treba da čudi zato što su mu knjige u Titovoj Jugoslaviji bile zabranjivane a za roman Arizani (1972) je osuđen na dve godine zatvora……… Nakon 35 godina zahvaljujući izuzetno jakim usmenim reklamama 2007 godine postaje najčitanija knjiga u Srbiji…………. Roman NARODNA BUNA – ČETNICI baca novo svetlo na nastanak makedonske nacije, i afirmativno govori o vojvodi Kosti Pećancu – osnivaču četničkog pokreta koji je bio satanizovan od strane komunističkih vlasti zato i ne treba da čudi ćutanje oficijelne domaće kritike. Dakle, radi se o zabranjenom i progonjenom književniku o čijem će se delu tek izjasniti sud istorije.
@ Gane
У књижевности се преплићу уметничка истина и легенде са историјским чињеницама. Иако Иван Ивановић не спада у врх српске књижевности, лепо пише, али не можемо његове романе да сматрамо за референтне историјске изворе.
Истина, у Бечу се размишљало о јачању аустријског словенства како би се ослабио мађарски утицај. Питање је како би Мађари на то реаговали. Аусторугарска је у периоду 1867-1918. била изузетно сложена држава са прегршт унутрашњих краљевина, војводстава, кнежевина итд. Аустрија и Угарска биле су у реалној унији (заједнички монарх из династије Хабсбург, спољна политика, спољна трговина и одбрана). Беч и Будимпешта су водили независне фискалне политике, а између два енитета постојала је царинска унија – која је обнављана на сваких 10 година.
Када се Аустроугарска распадала у јесен 1918. године, цар Карло је уистину нудио организацију монархије као тријалистичке, не би ли спасао царство. Формално, о преуређењу монархије није било довољно да се сагласи Беч, већ је требало да се сагласи и Будимпешта.
***
„Да је Апис хтео да убије Фердинанда, послао би тројицу искусних; не би се ослонио на неискусне младиће.“ (Душан Батаковић)
http://www.izjave.net/author/947
Признавали не признавали, Гаврило Принцип је убио и надвојводу Франца Фердинанда и надвојвоткињу Софију Хотек. Сва је прилика да је хтео да убије и Франца Фердинанда и Оскара Поћорека, који се налазио у колима, али је био изузетно лош стрелац. Не заборавите да је боловао од туберкулозе и да је био изузетно крхког здравља. У екранизацијама атентата, често се приказује како Принцип пуца са удаљености од неколико метара. У стварности, Принцип се попео на аутомобил и пуцао из непосредне близине.
Једна од легенди је да је Софија Хотек била бременита, што је апсурд с обзиром на то да је имала пуних 46 година.
@ Gane
Taj nesretni atentat u Sarajevu bio je samo povod za rat.A elementi iz Srbije koji su ucestvovali u organizaciji tog (ne)dela,bili su klasicni korisni idioti.Da li je rat bio neizbezan?Verovatno,jer Srbija je bila za njih klasicni remetilacki faktor.
Iz ove perspektive,bilo je bolje kapitulirati jos 1914,bez borbe.Rat bi se svejedno zavrsio kada i kako se zavrsio.SHS bi jednako bila stvorena kao instrument Antante.Reke srpske krvi su uzalud prolivene.
A kad su vec te reke krvi prolivene,razumna i odgovorna elita (kakva srpska nije niposto bila) bi se zalagala za granice Srbije u svim regionima gde su Srbi vecina,bez ikakvog stvaranja zajednicke drzave.Kao najvece zrtve rata,koje su se i sticajem okolnosti nasle na pobednickoj strani imali smo sanse za to.
I Kejns se vise brinuo o interesima srpskog naroda od njegovog rukovodstva:“Кејнс је више пута у својим делима упозоравао на то да је Србија пропорционално највише страдала у Првом светском рату. С обзиром на то да је Србија сиромашна пољопривредна земља, основ њене економије је људска радна снага. С обзиром на огромне људске жртве, Србија је пропорционално највише изгубила у рату, а после ње Француска. Систем репарација заснован на уништеним материјалним средствима који су савезничке снаге увеле не може, по Кејнсу, адекватно да надокнади српске губитке“.
Kazu da smo i njegovom zaslugom dobili Vojvodinu.Slicno kao sto je kasnije Mosa Pijade morao da postane „veliko-srpski sovinista“,jer srpski politicari zagledani u buducnost bez granica (valjda zato sto granice dele ljude,a oni su uvek bili kosmopolite,gradjani sveta i Evrope) nisu obracali paznje na srpske republicke granice unutar FNRJ.
Za Kuma,
Da Vas citiram „A sta je rezultat te pirove pobede?
Jugoslavija.To smo mogli dobiti i da smo pristali na austrougarski ultimatum,povijajuci se kako vetrovi duvaju sve do sloma Hazburske monarhije.“
Austrougarska se je želela reformisati na bazi tripartitne monarhije pri čemu bi treći element bio slovenski. Bila bi stvorena Jugoslavija u sastavu Austrougarske Monarhije to je bila njihova oficijelna politika o kojoj se nije učilo u našim školama……….. Preporučujem roman „NARODNA BUNA – ČETNICI“ legendarnog pustorečkog pisca Ivana Ivanovića koji potvrđuje ovu tezu.. Tu ćete pronaći neverovatnu priču o osnivaču četničkog pokreta, vojvodi Kosti Pećancu, događajima koji su prethodili prvom svetskom ratu, Gavrilu Principu,,samom ratu, crnoj ruci koja je praktično organizovala atentat na Ferdinanda i sl……….
Jerdan kuriozitet na kraju: malo ljudi zna da Gavrilo Princip nikada nije priznao ubistvo Sofije Ferdinand, niti da je ispalio treći metak u Sofiju. Niko nikada nije do kraja istražio umešanost austrougarske policije u ubistvo Sofije. Po jednoj verziji austrougarska policija je znala za pripremu atentata a Sofiju je ubio austrougarski žandar kako bi se pokrenulo evropsko javno mnjenje protiv Srba…………….. Dokazi za ubistvo Sofije su najverovatnije podmetnuti Principu. Vek kasnije je priča o trećem metku iskorišćena kao intriga u ubistvu srpskog premijera Zorana Đinđića.
Za Makija – Na liniji vašeg poređenja je i poreska politika koja dođe kao lek i regulator visokog pritiska. Hvala na komentaru.
@ Ivan K. (12/06/2016, 10:03)
Да пођемо од Бугарске, пошто је то најлакше. Желео сам да потцртам да је бугарски избор у последњих сто година подразумевао клањање јачем. Нико не спори да бугарске жртве, људске и материјалне, у оба светска рата нису упоредиве с нашим.
*
Што се тиче Срба, уопште, својевремено је почивши Петар Бокун говорио како нас сврставају у ратничке народе, да смо склони агресији према другима, али је истовремено повукао паралелу са скандинавским народима – они су склонији агресији према себи, тј. чешће дижу руку на себе. Нисам се бавио овом тематиком, отуда не могу да елаборирам.
*
На следећој страници је посетилац блога Вранац веродостојно (проверио сам!) цитирао делове из „Моје борбе“ (Mein Kampf) Адолфа Хитлера о Србији као „огорченом смртном непријатељу“ Аустрије, односно Аустроугарске:
http://forum.srpskinacionalisti.com/viewtopic.php?f=6&t=7545&start=60
У књижици „Меомоари у два гласа“ (издата је код нас 1996. године), компонованој као дијалог Франсоа Митерана и Ели Визела, Митеран је говорио и о свом краћем боравку у немачком логору током Другог светског рата. Подвукао је како су у логору сасвим другачији третман имали Французи у односу на Русе и Србе. Можда од тада сеже његова наклоност према Србима.
*
Из Хитлера је куљала мржња према Јеврејима, Словенима, Циганима, за њих није било места међу „чистим расама“. (Не треба посебно наглашавати да се Хитлер брутално обрачунао са немачким левичарима, чим је преузео власт 1933. године).
Није ми јасно да ли само проблематизујете питање Хитлерове мржње према Јеврејима и Словенима, или уистину мислите како је поменута мржња њему неоправдано стављена на терет.
Nebojsa, opet pokusavam da napravim analogiju za fenomen ekonomske nejednakosti, ovog puta biolosku. Moze li se reci da su ekonomska nejednakost i jednakost neophodni poput sistolnog i dijastolnog pritiska? Da drustvo mora da „pulsira“ da bi se islo napred, poput gusenice ili gliste? Uz sve negativne efekte koje ta dinamika donosi? Hvala
За Бранислава Ј Ф Шкрбића
Претпостављам да је Краљевина СХС била одраз националне зрелости и стрпљења, када се ушло у државу са онима који су радили на њеном уништењу? А врхунац је, ваљда, комунистичка и титоистичка Југославија, после још једног рата са истим и још већих страдања (НДХ)?
Mene danasnja situacija u Srbiji podseca na onu u doba vladavine poslednjih Obrenovica. Naravno ja tada nisam ziveo, ali sam citao dosta o tom vremenu. I tada je postojala visoka frustriranost u nasem narodu zbog sporog resavanja naseg nacionalnog pitanja, a sada zbog poraza iz 90tih. Takodje i tada smo imali vladu koja je ceneci realno stanje i snagu zemlje bila opredeljena da vodi balansiran stav prema Zapadu koji je tada bio olicen u AU a danas u EU… Sa druge strane u narodu su bujali populisticki pokreti podrzavani od Rusije koji su trazili eskalaciju sukoba igrajuci na kartu naseg narodnog temperamenta i emocija. …
Tako da, atentat i ultimatum iz 1914 a zatim i katastrofa iz 1915 nisu dosli tek tako i nije tacno da nije bilo izbora. Izbora nema kad partiju dovedes do pred poraz, ali dok se igra uvek ima vremena da se izbegne najgore.
Nadam se da necemo opet ponoviti gresku od pre sto i vise godina mada se ne bih kladio.
За Ивана К.
Закључак: Иако не ратују, иако им је држава чланица ЕУ, Бугари изумиру. Зашто не просперирају? Економија им је упропашћена неолибералним концептом. Негде је то споменуо и г. Катић. На чему им треба завидети? Што изумиру у тишини? То да ли ће ратовати, не зависи само од њих, чак је и мање битно. Сврставањем уз НАТО, сутра могу бити мета руског оружја.
Очигледно је да Србији и ширем подручју фале нека схватања, и навике и делови темперамента који су неопходни предуслови и потпорна конструкција за функционисање добрих закона, и постојање корисних и квалитетних друштвених институција.
Мислим да је тај недостатак кориснији појам од раније поменутих:
– незрелости
– кривице
– историјске неизбежности
Као прво, рационално их доказати је немогуће. Друго, њихова директна или практична корисност је упитна. Треће, њихове импликације могу бити опасне, јер управо стимулишу, респективно:
– одсуство поштовања према себи, а, због тога, и према другима
– страсти код људи, анимозитете, и престанак размишљања (јер је, „забога, истина о кривици утврђена“)
– фатализам.
Претпостављам да се, уместио тога, може доста учити од старих култура сличних земаља (сличних по лошој геополитичкој ситуацији), где су се неке здраве институције одржавале. Немачка, рецимо?
…
Сада ћу реплицирати на три конкретне историјске теме, где су чињенице изненађујуће или супротне устаљеном веровању.
Дозволите да повучем и паралелу са Бугарском. У питању је земља која се у модерној историји понашала логично, ….. Међутим, Бугарска данас има око 1,6 милиона становника мање него што је имала 1989.
Тај мрачни податак је тек најскорија историја. Мени упада у очи то да декадентна Бугарска живи у миру, док се врли, аутентични Динарци свако мало убијају међу собом.
Једна од реакција на ту чињеницу може бити завист. Друга реакција може бити жудња, жудња да се од Бугарске нешто и научи.
Не заборавите да је Хитлер највише мрзео Јевреје
Та теза је проблематична. О овој теми треба читати знатно шире од Ширера, јер Ширерове ставове о Хитлеру данас дели тек мањина академских историчара. У предговору „Hitler’s War“ (2002), аутор каже да је поуздано утврдити Хитлерове мотиве – немогуће. Кад се погледају оригинални извори, почев од Hitler’s Table Talk … Молим Вас, погледајте сами. Ова тематика се не да сажети.
а одмах затим Словене. Ни за Јевреје ни за Словене није било места у нацистичком Новом светском поретку.
Kor 23.06.2012. Dinarska rasa je po nacistickoj klasifikaciji rasa bila odmah iza nordijske rase za koju su oni verovali da je nadrasa. Daleko od toga da su razmisljali o istrebljenju vecine Srba i Hrvata. Njima je sledila germanizacija.
“Dakle, eto koliko je Hitler cenio Srbe. Ovi dokazi bi trebalo da zatvore usta svim srpskim neonacistima, i svima koji ih simpatisu ili podrzavaju.”
Za tvoju informaciju (ili informaciju pisca ovog teksta) Gering je u svom dnevniku 5. 04 1941 zapisao: “Srbi su velicanstven narod, steta je sto moramo da ratujemo protiv njih” (parafrazirano). Da nije bilo 27. marta, stradanje Srba bi bilo drasticno manje nego sto je bilo posle toga. Srbi su po nacistickoj kvalifikaciji svrstani iu “arijevske narode”, sto mozes procitati gledajuci njihovu dokumentaciju.
A daleko od toga da simpatisem naciste. Svi moji sa svih strana su bili u partizanima i ja sam na njih ponosan.
Jedino volim da se govori istina i samo istina.
http://forum.krstarica.com/showthread.php/561196-Koji-je-bio-cilj-Hitleru-kad-je-napao-SSSR
О овој последњој теми немам додатне информације.
Можда их има неко други међу читаоцима.
Prvi svetski rat je najtragicniji deo srpske istorije.Stravicni gubici u ljudstvu morali su ostaviti ogromne posledice na narod.Po mom uverenju tu je i seme moralne erozije naseg naroda.Zamislite to vreme,taj tada narod omladine,pun nacinalnog poleta i vere u bolje sutra,vere u svoju drzavu.Kakav je to bio moral svedoce i pobede na pocetku rata.Pobede koje su izvojevali gotovo goloruki mladici.Srpska vojska,bedno naoruzana,(cak nisu imali ni dovoljno uniformi na vrhuncu mobilizacije,te su vojnici-seljaci isli u svojim odelima),neobucena vojnoj taktici,relativno malobrojna,hronicno neuhranjena uspela je da iznese taj rat do kraja po cenu stravicnih gubitaka.A sta je rezultat te pirove pobede?
Jugoslavija.To smo mogli dobiti i da smo pristali na austrougarski ultimatum,povijajuci se kako vetrovi duvaju sve do sloma Hazburske monarhije.
Ali drugo je ono sto je tragedija te „pobede“.Pola srpskih muskih glava iz 1914 nije docekalo taj 11 novembar 1918.Bas ti koji su pali bili su najbolji,u najboljim godinama.U godinama kada su trebali da stvaraju i hrane porodice,da postanu inzenjeri,oficiri,kovaci,zidari,domacini,trgovci,itd.A koliko je se vratilo invalida iz rata?I kako ih je tretirala ta drzava za koju su dali sve sto su mogli dati?Prosili su po Beogradu.Po unutrasnjosti nisu ni imali sta da isprose.Ti koji slave 11 novembar,ne znaju,ili ne zele da znaju da su invalidi koji su izneli teret tog rata umirali od gladi,tiho,sa nemom i najtezom kletvom u grudima potomcima onih koji su ih zaboravili.
Zar je ta „elita“ stvarno mislila da ce gospodariti poput Austrijanaca u Hazburskom carstvu,ucenjujuci udovice onih na cijoj krvi su se uzdigli?Otimajuci hleb njihovoj gladnoj deci,da bi kupvali trice po poslednjoj modi u Parizu.
Srpski narod izdali su oni koji su trebali da ga vode i da mu budu primer i autoritet.Nekada su Srbi bez zalbe davali zivote za svoju Srbiju.Zbog toga danas u svesti nemaju poverenja u drzavu,a u podsvesti je mozda i mrze.
За господина Бојковића – Као што сам написао у коментару г. Шкрбићу, Бизмарк је био на становишту да империје морају непрестано да се шире, да би опстале. То чине и данас, само што то ширење није територијално. Нпр. презадужена земља данас не може да рачуна на суверенитет – она представља „савремену“ колонију на чију политику и тактички и стратешки утичу повериоци.
Добро је што сте поменули Тајну конвенцију (1881). С једне стране, Беч је тим тајним договором подржавао ширење Србије према југу, Вардарском долином. Међутим, Кнежевину Србију су на Берлинском конгресу (1878), на инсистирање Аустроугарске али и других сила, обавезали да изгради пругу Београд-Ниш, са крацима према Пироту и према Врању – што је за слабашну Србију био изузетно скуп пројекат за који је морала кредитно да се задужује. Да не ширим причу о банкротству финансијера пројекта – Генералне уније (1882), иза које је стајао аустроугарски капитал. Просто-напросто, Србија није могла истовремено да отплаћује кредите за градњу железничке пруге и да развија војску.
*
Нико не спори модернизацију Кнежевине и Краљевине Србије у време Обреновића. Јесте да се радило о једној од најсиромашнијих земаља Европе, али треба сагледати од чега је Србија почела.
***
Не заборавите да је Хитлер највише мрзео Јевреје, а одмах затим Словене. Ни за Јевреје ни за Словене није било места у нацистичком Новом светском поретку. Подсетићу да је нацистичка Немачка је 1934. године потписала десетогодишњи Пакт о ненападању са Пољском, отуда није одржива теза „ни рат, ни пакт“ када је била у питању Краљевина Југославија.
Дописаћу да је у јесен 1943. године, приликом једине посете Милана Недића Берлину, Хитлер потцртао да су га Срби два пута ујели за срце – 28. јуна 1914. и 27. марта 1941. године.
За господина Шкрбића – Драго ми је што сте поменули Бизмарка. Управо је он тврдио да империја мора непрестано да се шири, да би опстала. (Не било ми замерено нисам сигуран да ли сам то прочитао у делу А.Тојнбија или неког другог аутора).
У XIX веку Аустрија је изгубила Ломбардију после пораза од пијемонстовско-француске коалиције (битка код Солферина, 1859), затим је у борби са Пруском изгубила право на немачко наслеђе (битка код Садове, 1866) и уједно остала без Венеције (Краљевина Италија, коју је стварала Краљевина Пијемонт, у овом потоњем рату је била на страни Пруске). Последично, двор у Бечу је морао да пристане на нагодбу са Мађарима, пристајући на организацију државе као дуалистичке монархије – Аустроугарске (1867). Отуда се Беч концентрисао на ширење према југу, јер није могао ни на једну другу страну.
Бизмарк је на Берлинском конгресу (1878) инсистирао да се Аустроугарској да право да окупира Босну и Херцеговину, што је био мелем на ране фрустрираног Беча. Просто-напросто, Аустроугарска је стекла колонију.
Аустроугарска је од 1870-их тежила да у Србији обезбеди статус најповлашћеније нације, па и више од тога. Логика да је Србија требало да се задовољи статусом полуколоније била би крајње погрешна.
Дозволите да повучем и паралелу са Бугарском. У питању је земља која се у модерној историји понашала логично, придружујући се сили која је јача: стала је на страну Немачке у оба светска рата у време када се чинило да Немачка побеђује. Бугари се нису бунили против комунизма до завршетка Хладног рата, нити су од деведесетих покушавали да се значајније одупру захтевима ММФ-а и Светске банке. Због њиховог значаја за НАТО, награђени су чланством у ЕУ. Међутим, Бугарска данас има око 1,6 милиона становника мање него што је имала 1989.
***
Дозволите још једну историјску паралелу. Средином XVIII века Пољска, тачније Пољско-литванска унија, обухватала је територију од око 730 хиљада квадратних километара. Већ крајем истог века Пољска, као независна држава, више није постојала на мапи Европе. Несрећа Пољске је што се налазила у окружењу два царства и једног (гвозденог) краљевства: Русије, Аустрије и Пруске. Отуда је претрпела три поделе и нестанак.
За Инжењера Дејана
„С друге стране, почетком XX века рат Аустроугарске са Краљевином Србијом није могао да се избегне. Као што током Другог светског рата није могао да се избегне рат нацистичке Немачке са Краљевином Југославијом, могао је једино да се одложи.“
Може ли нека елаборација зашто ти ратови нису могли да се избегну? Сећам се нпр. да је Милан Стојадиновић написао књигу „Ни рат ни пакт“, да је још краљ Милан Обреновић имао (тајни) споразум са Аустроугарском да неће улазити у конфликт са њом итд.
za Ing Dejana,
naravno da se mogao izbeci sukob sa AU. Istorija se odigrala na jedan nacin, a mogla je na toliko drugih. Kad se Nemacka ujedinila 1871. Bizmark je rekao dosta. Zapevao i za pojas zadenuo. I ostavio je Nemcima Nemacku kao kutijicu, sredjenu i mocnu drzavu u srcu Evrope sto je ona manje vise i sada. Njemu su predlagali da uzme i Austriju ali on nije hteo da u Veliku Nemacku ukljuci tolike druge narode. Cak je i prema Bavarskoj koja je katolicka kao i Austrija imao rezerve. Ali, nemacka elita se prohalavila, uklonili su Bizmarka i okruzili lakomog mladog kajzera. Svi su bili srecni i propast je pocela. Slicno se i sa nama desilo. Apetiti nasih elita su stalno rasli i rasli dok na kraju nisu slupali i drzavu i narod. Nezadovoljstvo Milanovom austrofilskom politikom, nestrpljenje da se sve oslobodi sada i odmah iako zemlja nije imala nikakve snage za to, zatim uticaj Rusije na radikale, izazivanje bune, smena i ubistvo Obrenovica, otpocinjanje konflikta sa Austrijom… To se svakako moglo izbeci. Pogledajte, mi i danas ne mozemo da se smirimo i opet u nasem narodu tinja (mozda cak i kulja) nezadovoljstvo, a to pogrevaju i neke inostrane sile. Sada naravno niko ne misli o posledicama jer smo takav narod, a kad i ako sutra pukne tikva bice – u, pa to se nije moglo izbeci.
За Бранислава
У праву сте када кажете да смо у највећој мери сами криви за оно што нам се догађа,мада се многе ствари једноставно нису могле избећи.Својим чињењем,или нечињењем,могли смо само до неке мере ублажити последице великих геополитичких потреса.По мени,питање свих питања је како натерати политичку елиту,да ради у корист своје земље,односно како је створити,с’обзиром да ја на политичкој сцени не видим никог ко се не налази унутар матрице политичких странака формиране још деведесетих година.(Лични интерес испред интереса странке,интерес странке испред интереса Србије,одсуство меритократије,па чак и непоштовање демократских приниципа унутар самих странака).Дакле,питање је како организовати моралне,остварене и стручне људе на раду за опште добро.
Можда би први корак,могао бити промена изборног система,где ће се гласати по већинском принципу,за кандидата,не за странку.
За господина Шкрбића (09/06/2016, 18:14) – Историја се догодила и не може да се промени. Истина, може да се промени перцепција историјских процеса и догађаја.
Када је у питању „Начертаније“ (1844) Илије Гарашанина, документ је настао претежно на основу „материјала“ панслависте и официра Франтишека Заха. У то време готово свака нација је сањала велику државу.
С друге стране, почетком XX века рат Аустроугарске са Краљевином Србијом није могао да се избегне. Као што током Другог светског рата није могао да се избегне рат нацистичке Немачке са Краљевином Југославијом, могао је једино да се одложи.
Za Makija – Pomeranje granice za penzionisanje je oblik budžetske štednje budući da novi penzioneri kasnije počinju da primaju penzije. Naravno, to usporava novo zapošljavanje svuda gde je stopa nezaposlenosti visoka. Ne treba zaboraviti da to pomeranje važi i za ljude koji su pred penzijom, ali su godinama bez posla. I tu je ušteda značajna. Iako se pomeranje granice za penzionisanje pravda produžavanjem životnog veka, pre svega je reč o budžetskoj štednji. Hvala na komentaru.
Nebojsa, snazne reci u egzaktnoj formi dolaze iz pera prof. Draga Jakovcevica kada pise da „forsiranje povećanja dobne granice za umirovljenje i penaliziranje ranijega umirovljenja povećat će nezaposlenost“. Da li i Vi primecujete slicne trendove? Hvala
Za g. Katića,
Znam da je prekomplikovana…….. Molim Vas da napišete jedan tekst na tu temu kada pronađete malo vremena, kako bi stekli potpuniji uvid o Vašim idejama za pokretanje srpske privrede.
Za Ganeta – Kapitalna kontrola je prekomplikovana i prevelika tema za komentare. To je daleko šire od jedne mere poput podizanja stope obaveznih rezervi i zadire u same osnove ekonomske politike (odnos prema inozaduživanju, inokreditima i valutnoj klauzuli, off-shore poslovanju, deviznoj štednji, politici budžeta itd.).
Kada su „novotarije“ u pitanju, njihov smisao je često sporan i kada su moćne ekonomije u pitanju. Kada je reč o Srbiji, novotarije su besmislene. Čak i berza koja je racionalan instrument, u maloj ekonomiji u stranim rukama se sve više pretvara u instituciju bez smisla. Hvala na komentaru.
Za g. Katića, poželjno je mišljenje i ostalih posetioca bloga……..
Pročitao sam Vašu knjigu i stekli ste moje potpuno poverenje, mada se na početku čitanja Vašeg bloga nisam slagao sa Vašim stavovima………. Već duže vreme razmišljam da Vam postavim pitanje o kapitalnoj kontroli koju predlažete ali se plašim da Vam previše ne dosađujem.
U Vašoj knjizi često pominjete kapitalnu kontrolu ali gotovo ništa niste napisali o mehanizmima i tehnikama kako bi se kapitalna kontrola sprovela u praksi. Koliko sam zapamtio, predlažete uvođenje stope obavezne rezerve od 80% – 100% na špekulativne repo opreracije kod NBS, tj. na špekulativni priliv EVRA iz inostranstva……… Molim Vas ako imate vremena da konkretno razradite mehanizme kapitalne kontrole kako bi i mi koji nismo toliko duboko u ovoj problematici stekli uvid u način kako bi se to sprovelo……..
Imam utisak da ne podržavate „novotarije“ (mada to nisu novotarije) tipa berze, FOREX-a, CFD-ova i td….itd….itd……. Kako bi se uvođenje kapitalne kontrole odrazilo na sve to u Srbiji ???…. Znam da nemamo „Zakon o iternetu“, da je FOREX praktično realizovan putem konsultantskih firmi u Srbiji, dok se matice osnivaju na Kipru……. itd….itd, da ne razglabam previše…… Da li bi uvođenje kapitalne kontrole značilo zabranu svega navedenog ???
Na kraju zanima me Vaše mišljenje o Beogradskoj berzi. Nisam brojao ali nisam siguran da tamo ima desetak solidnih akcija………. ima li smisla imati ovakvu berzu ???……….. Zašto se zakoni u Srbiji ne sprovode….. Ja bih npr: isklučio svaku firmu sa berze koja ne dostavi polugodišnji i godišnji izveštaj, da ne govorim o stravičnim manipulacijama i pljačkanju malih akcionara. Čemu služi Komisija za hartije od vrednosti ????……..
Za Маркa Бојковићa,
Da se zahvalim na linkovima.
Takođe da iskoristim ovu priliku da se osvrnem na komentar Sladimira. Po meni, živimo na samom kraju istorije srpskog naciona…….. Skupo smo platili svoju širokrogrudost i naivnost u dvadesetom veku.
Mi smo sami krivi sto nam je tesko zato sto smo narod koji konstantno na svoja pleca navlaci pretesko breme koje obejektivno ne mozemo da nosimo niti je potrebno da ga nosimo. Da se ne vracam na one planove i nacertanija iz XIX veka koja se granice izravno sa ludoscu i koje je istorija opovrgla ili na besmislena srljanja u velike ratove iz XX veka, pogledajmo danasnjicu. I bez kosova koje smo nazalost izgubili najpre demografski, zatim i de facto ostalo je jos da se klima i de jure – Srbija je sasvim solidna zemlja. Jug Srbije Sumadija, Vojvodina su solidni delovi ovog problematicnog regiona. Tu je Republika Srpska sa kojom imamo odlicne odnose i treba jos malo popraviti sa CG i sta nam to kao fali ? Umesto toga mi se beskrajno razapinjemo i trvimo izmedju nasih fantazija i to nam odvlaci dosta narodne energije uzalud. Umesto da uredimo svoju zemlju i nacinimo je privlacnim za razvoj i dolazak ljudi pa i povratak dijaspore, nama ljudi odlaze i to zbog ciste gluposti i kompleksa koje smo sami sebi nametnuli. Treba da sahranimo mrtva slova i mitove i zakoracimo u buducnost.
За Сладимира – Савременици тешко да могу објективно процењивати период у коме живе и вероватно је потребна историјска и временска дистанца. Но и без дистанце, чини се да је ово ужасно тежак период српске истпроје. Хвала на коментару.
Za Kuma – Možda bi bilo bolje da ste komentar vezan za Šmita stavili pod tekst https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/, no nije previše važno. Hvala na komentaru.
G. Katicu,
Molim Vas da izbrisete moj prethodni komentar,gde sam pokusao da ponovim link o Smitu.Ponovo nisam uspeo,pa zainteresovanim citaocima dajem naslov teksta tako da ga mogu naci nas Internetu:
Pоjam rata u teoriji Carla Schmitta
Г.Катићу
делите ли мишљење,да се Србија данас,упркос томе што није војно окупирана,а када узмемо у обзир све економске показатеље,политику коју води политичка елита,а нарочито морално стање нације,налази у једном од најтежих периода у својој модерној историји?
@ Branislav
Zapadne zemlje punom parom vode propagandni rat protiv Rusije,time pripremaju svoju javnost za stvarni sukob.Ne verujem da su armije evropskih zemalja slabe,pogotovo to nisu NATO i vijska SAD.Pre par godina su fabrike iz Srbije i BiH pocele dobijati neverovatno velike naloge za streljackom municijom od NATO-a.Radi se o stotinama miliona metaka.
„Srbija proizvodi municiju 12,7 mm, ali ne u dovoljnim količinama, te navodi da „Prvi partizan“ može da proizvodi svu municiju od 5,56 mm do 12,7 mm, ali da je potražnja za takvom municijom, kao i za snajperskom i mitraljeskom municijom, u svetu izuzetno velika, te da je premijer u tom kontekstu rekao da nam treba i fabrika u Uzićima.“
(http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2015&mm=11&dd=24&nav_id=1066849)
Dalje bih se pozvao na Smita:
(file:///C:/Users/dragoslav/Downloads/politicka_misao_1990_3_79_88%20(1).pdf)
Naravno,NATO moze voditi rat preko posrednika,odnosno prosledjivati im naoruzanje.U svakom slucaju siguran sam da je odluka donesena,ma koliko Vi to smatrali fatalistickim pristupom.Mnogi na Zapadu su bili fatalisti,ali je mozda lepsi izraz idalisti.Trudili su se da stvore idalan svet-po svojoj meri.Lako ih je se setiti,puna ih je istorija.
За Ганета – Да бацим и ја мој „капларски чварак“. 😉
Дакле, препоручио бих и ја ову књигу о инвестирању, што је споменуо Бранислав:
http://www.datastatus.rs/proizvod/7011/osnovi-investicija
Осим тога, имате на хрватски преведене књиге о фундаменталној анализи:
Click to access Inteligentni%20investitor%20-%20Graham,%20Buffett,%20Zweig,%20Orsag.pdf
и о техничкој анализи:
Click to access TehnickaAnaliza.pdf
итд.
Za Branislava J F Skrbica,
Hvala na iscrpnim preporukama. Dobro je da ste me posavetovali u vezi literature da ne lutam mnogo i ne kupujem na tref. Baš je lepo konsultovati se sa stručnim ljudima. Pročitaću sigurno neke od ovih knjiga.
Gane,
ako ne znate engleski to je veliki hendikep ali kad sam bio zadnji put u Srbiji primetio sam da su poznati svetski udzbenici prevedeni na srpski ili pak dolaze i iz exYU. Uglavnom:
– Mankiw osnovi ekonomije. To je jako dobra knjiga, jednostavna cita se u jednom dahu i nece vas smorti.
– Beg Dornbusch je takodje prevedeno. To je remekdelo udzbenika osnove ekonomije i moja omiljena knjiga te vrste i nivoa ALI je po mom misljenju ipak na malo naprednijem nivou.
da znate engelski sve ovo je na netu i starije verzije su downloadable
kad savladate osnove onda bi trebalo da se specijalzujete u makroekonomiji i to njenom delu koji se zove internacionalna ili medjunarodna ekonomija. Tu je svakako knjiga od
Krugman Obstfeld takodje prevedena na srpski.
Mishkin je takodje preveden na srpski i to je klasika od udzbenika. Medjutim to je jako siroka knjiga. idealna za pocetak a posle:
Sto se tice monetarne ekonomije ja bih preporucio knjigu od Ostojica koja je jako dobro i veoma konkretna jer se bavi nasim prilikama u Srbiji a dosta pokriva i Eu i donekle SAD.
Takodje je prevedeno i remekdelo Investments od Kane Bodie Marcus a tu cete nauciti sve o finansijskim trzistima.
Za Ganeta – Nikada nije kasno i labor omnia vincit improbus. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Imam 42 godine i užasno sam netalentovan za jezike. Kasno je sada za engleski………… Ali, neka Vaš komentar bude pouka ostalim posetiocima bloga. Nepoznavanje engleskog jezika je veliki hendikep za ekonomiste čak i kada tražite posao u Srbiji.
Hvala na preporukama. Sigurno ću pročitati neke od ovih knjiga.
Za Ganeta – Na brzinu sam pogledao stranu literaturu koja je prevedena u Srbiji. Od poznatijih makroekonomskih knjiga imate:
Ekonomija – Stenli Fišer, Dejvid Beg
Ekonomija – Vilijam Nordhaus, Pol Samjuelson
O monetarnoj politici imate:
Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta, Frederik S. Miškin
Knjige baziraju na tzv. neoklasičnoj ekonomiji prema kojoj imam velike rezerve, ali pomenuti autori su klasici tog pravca.
Od „alternativnijih“ autora sam video:
Ekonomija u perspektivi, Džon Kenet Galbrajt
Globalna ekonomija, Erik S. Reinert
23 stvari koje vam ne kažu o kapitalizmu, Ha Džun Čang
Ko voli neoliberale može pročitati staru, popularno pisanu knjigu
Ekonomija u jednoj lekciji, Henri Hazlit
Možda će neko od čitalaca imati bolje preporuke. U svakom slučaju, bacite se na engleski jezik već od ponedeljka.
Hvala na komentaru.
Za Katića,
Pročitao sam komentar jednog mladog ekonomiste – Nenada na Vašem blogu. Tražio je da mu preporučite neku knjigu iz makroekonomije. Tematika makroekonomije me izuzetno zanima jer nameravam da se bavim FOREX tržištem i berzama (napomena: već sada živim od toga), pošto je posao u Srbiji gotovo nemoguće pronaći u javnom ili realnom sektoru. Ovo se naravno odnosi na mene, drugi ljudi se možda bolje snalaze………. Godinama sam pokušavao da osmislim i sopstveni biznis ali nisam uspeo u tome. Imao sam i dva internet projekta u oblasti račuovodstva i elektronskog učenja na daljinu koji su propali.
Molim Vas da mi preporučite neku knjigu iz oblasti makroekonomije i da me uputite na šta da obratim pažnju kao što ste to učinili Nenadu. Ne znam engleski jezik te u obzir dolaze samo naši autori ili srpski prevodi stranih autora.
Lično bih Nenadu preporučio Vašu knjigu „Iz drugog ugla“. Knjiga baca potpuno novo svetlo na najvažnije makroekonomske fenomene današnjice. Napisana je lepim stilom na način da je mogu čitati svi – nije neophodno ekonomsko obrazovanje. Meni je predstavljala svojevrsno osveženje i bila interesantna kao neki roman (lepa literatura……književnost).
Na kraju želim da izrazim razočaranost obrazovnim sistemom u Srbiji. Pogotovu se ovo odnosi na ekonomske fakultete. Nije u pitanju samo slepa vera u neoliberalnu doktrinu već se radi o tome da je čitav sistem potpuno komercijalizovan te podilazi masi – priglupim konzumentima. U sistemu koji izbacuje desetine hiljada menadžera godišnje pobeđuje u suštini animalni instinkt sticanja te je bolje osloniti se na fraze, nema tu mnogo prostora za objektivne analize, to se sklanja u neki drugi – treći plan…………….
Kume,
Zapad jos nije nijednog lidera u novijoj istoriji nametnuo Rusiji pa nece ni Putinovog naslednika. Andropov je doveo Gorbacova u Moskvu, Gorbacov Jeljcina, a Jeljcin Putina. To je konstanta ruske politike. Putin je bio administrativac kad je izabran za premijera, a onda za vd predsednika. Naravno u jednoj politicki nerazvijenoj zemlji kakva je Rusija dalje Putinu nije bio problem da pobedjuje u tzv kontrolisanoj demokratiji. Sad pre nego sto skoce dezurni branitelji svega ruskog samo da kazem da je Jeljcin 1996 imao po istrazivanjima podrsku 6(sest)% Rusa, ali onda krece propagandna i drzavna masinerija da ne bi pobedio Zjuganov. Nemojte dakle da sve neregularnosti u Rusiji zaklanjate iza Zapada. Da, Zapadu je mozda Jeljcin vise odgovarao od Zjuganova, ali zapad tu nista nije mogao kao sto nije mogao da spreci ni dolazak Putina na vlast.
Pored toga pitanje je i koliko je Putinu licno do vlasti (vise). Mozda bi on hteo da ode u neku mirnu penziju kao nekad Jeljcin. On sam ponavlja da jos nije odlucio hoce li se kandidovati 2018. Kudrin mu tu savrseno odradjuje stvar jer mu daje odstupnicu ako rese da kao drzava promenu kurs prema zapadu. Putin veoma ceni Kudrina i nudio mu je da se vrati i to da bira koju funkciju hoce, ali Kudrin to nije hteo. Da li nije hteo bas ili je i to dao igre to je sad vec visa matematika.
I na kraju, vas fatalisticki pristup o totalnom ratu protiv Rusije ne stoji. Ko da ide da ratuje po Rusiji danas ? Evropske zemlje vise ni nemaju armije a narod je totalno u antiratnom fazonu. A drugo Rusija je toliko stara i vazna drzava da jednostavno nikad ne moze nestati. Rusija je vec izdrzala test i vremena i istorije. Naravno stvar je ozbiljna jer ce zapad nastaviti sa sankcijama dok Rusija ne pristane na neke uslove. No ni Moskva nece sedeti skrstenih ruku vec ce nastaviti da eksploatise demokratske sisteme finansirajuci partije koje im odgovaraju.
Za Makija – Mislim da smo već komentarisali fenomen o kome govorite. Nemam pouzdano objašnjenje za tu inverznu relaciju. Hvala na komentaru.
За Синишу Машића – Када је Србија у питању, прогресивно опорезивање би било пре свега важна психолошка мера и корак ка прављењу пристојног и солидарног друштва. Економски ефекти не би били такви какви би могли бити у САД, јер је апсолутни ниво капитала на врху српске пирамиде релативно скроман будући да је велики део капитала у страним рукама. Хвала на коментару.
Utisak mi je da neki komentatori ne razumeju ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi Rusija,a i Srbija.Politicari na vlasti po sluzbenoj duznosti sire optimizam,ali takve izjave ozbiljne ljude ne treba da uspavaju.
Konkretno A. Vucic se nalazi gotovo u bezizlaznom polozaju,a prolongiranje roka za sastav vlade,koje pominje,izraz je toga.
@ Branislav J F
Da je tako jednostavno zameniti Putina sa Kudrinom,“partneri Rusije“bi to davno ucinili.Ako je ko izabrao put konfrotacije,to je bio Zapad.Ustvari nije ni moglo biti drugog puta.Po Karlu Smitu radi se o uspesnom prepoznavanju neprijatelja,odnosno totalnog neprijatelja,sto dalje vodi do totalnog rata,koji je vec poceo.Propaganda o kojoj govorite samo je jedan segment tog rata.
Mlako i neodlucno delovanje Rusije manifestuje se na svim nivoima,ali verujem da ce pod spoljnim pritiskom Rusi uskoro morati da pocnu obracun sa neprijateljskim elementom u svojim redovima,ili ce biti unisteni.
Nebojsa, po ko zna koji put raste cena nafte a dolar slabi. Gde je osovina ove klackalice? Da li neko jednostavno hoce da se otarasi padajuce valute u zamenu za rastuce sirovine? Hvala
За г. Катића
„Да би се укупна америчка потрошња успоставила на одрживим основама, потребна је велика редистрибуција дохотка, од оних на врху, који могу себи да приуште да штеде, према онима ниже, који троше сваки пени који приме. Прогресивније опорезивање (веће опорезивање оних на врху, смањење пореза онима на дну) не би допринело само томе него би привреди помогло да се стабилизује.Када држава повећа порезе Американцима са високим дохотком д би финансирала експанзију државне потрошње, посебно инвестиција-привреда ће се развијати-ово се зове мултипликатор уравнотеженог буџета.“ Џозеф Стиглиц, Слободан Пад.
Да ли би тај модел могао да се примени и код нас? Да ли би се капитал у том случају селио ван државе?
Када је почела конфронтација са Западом, с руским присаједињењем Крима, овдје сам излагао свој став да Русија има бољу стратешку позицију од већине ривала (и сусједа).
Мислим да је у претходних пар година то постало видљивије, па сада видимо колико је рањива ЕУ у цјелини, али и већина њених чланица појединачно (Француска, Њемачка).
Наравно, Русија има велике проблеме, а вјероватно највећи је потреба да се некако структурира, уозбиљи постсовјетски простор. Русија нема ресурса да то уради сама, а на проблем се додаје деструктивно дјеловање Запада. Знамо игру у Украјини, а појављују се нови проблеми у Карабаху, земљама Средње Азије.
Но, игра се предвидиво окреће у гол Европе, јер су руски ресурси, а од 2007. поново и политика, мало озбиљнији од европских.
Руски проблем је да они са 146 млн. становника не могу створити самодовољну модерну економију. Треба им макар још толико. То би могле бити земље бившег СССР, али су оне углавном веома сиромашне и Запад спрјечава њихову стабилизацију. Јапан? ЕУ? И једни и други су јако интегрисани у западни систем и добро контролисани. Турска? Знамо све проблеме везане за ту идеју. Остаје Кина. Али, то је управо онај партнер од кога Руси највише зазиру, јер знају да су Кинези потенцијално јачи од њих.
Ideološki gledano, komentare koje postavlja Branislav su na linijh onih koje viđamo u tekstovima na portalu e-novina. Kad bi prepisali novi ruski zakon, to jest stari američki, taj sajt je po tim zakonskim standardima u službi strane agenture.
За Бранислава Шкрбића:
Ви сте се опасно намерачили на Русију…никако да погодим да ли Вам је криво што је Русија слаба па је добронамерно критикујете или желите да се покори Западу, тј. САД?
Путин чини све што може, а колико је у опасности да изгуби власт види се из огромне подршке народа коју ужива (чак му и западна штампа то не оспорава).
Друго, Русија је нуклеарна велесила, са најразвијенијим ракетним и нуклеарним наоружањем на свету. Живимо у свету у коме ниједној страни није тешко да гађа било коју тачку планете. Дакле, војног “решења“ руског питања нема и неће га бити још дуууго. Може НАТО да гомила трупе на руској граници колико хоће, то све може отићи у ваздух за мање од дана.
Треће, санкције које је Запад увео Русији служе пре свега успоравању и обуздавању европске економије, а не руске. Оно што Русију заиста боли је ниска цена гаса и нафте. Цена оде нагоре, Русији одмах боље. Санкције су чак и добродошле јер присиљавају Русију да диверсификује своју економију.
Такође, Ви запостављате друге земље које су дефинитивно на страни Русије, попут Индије, Кине, Египта, Пакистана и осталих многољудних држава. И Јапан ће ускоро хтети да се реши америчке чизме, само да среде ово са Русима око Курилских острва. А Европа је тек неиспричана прича.
Sto se tice Rusije… medeni mesec sa Zapadom je gotov, kao sto vidimo. Izbacili su ih iz G8, uveli sankcije antiruska propaganda je u vrhuncu. Na unutrasnjem planu vlada klasican kult licnosti Putina, demokratija je samo paravan, a umesto opozicije postoje prakticno disidenti. Poslovanje je nesigurno zbog samovolje vlasti, a sam Putin da bi se dopao sto vecem broju ljudi okruzio se ljudima iz gotovo svih politickih pravaca. To ima sasvim drugi efekat da su ljudi u konfuziji i da niko ne zna sta predsednik smera i sta je uopste cilj Rusije ? Da li je to povratak na Sovjetizam (Siloviki), liberalizam zapadnog tipa (Kudrin, Nabiulina) ili pak obnova pravoslavnog carstva (Dugin, Rogozin) ?
Po mom vidjenju Jeljcin i Gorbacov su nekako uspeli da izboksuju poziciju manjeg partnera sa Zapadom i zavrse hladni rat koji ih je doveo do prosjackog stapa. To je tako funkcionisalo sve do Minhenskog govora 2007 kad je Putin opet odabrao konfrontaciju sa Zapadom ! Zasto ? Prvo zar nisu videli da ni mocni SSSR nije izdrzao, a u medjuvremenu se Zapad jos i prosirio ! Ako je mislio da moze tek tako da izazove SAD i odseta sada vidimo da se bas presao. Bus mu je to jos i tolerisao jer je tad vec bio odlazeci, ali liberalni dvojac Obama-Clinton je smesta zatrazio restart tj „preispitivanje“ odnosa s Rusijom. Putin zato sada prizeljkuje vise no ista pobedu Trampa jer u njemu vidi nekog Busa, a uzasava ga pomisao na pobedu Clintonove jer to znaci nastavak konfrontacije.
Ima i nekih koji predvidjaju da ako Putin ubrzo ne izgladi odnose sa zapadom da ce biti zamenjen sa nekim liberalnijim politcarem npr Kudrinom. To lici na Ruse ali ne znam koliko ce ruski narod jos tolerisati oktroisane vladare. Videli smo da su poprilicno negodovali za vreme rokirovke Putina i Medvedeva.
Evo jednog teksta koji odlično pokazuje da su privatizacijom železnica u Evropi svi na gubitku (osim vlasnika) i da je kvalitet usluga dramatično opao, sasvim suprotno od onoga zbog čega je navodno privatizacija i bila nametnuta. Ali i dalje se privatizacija i deregulacija uporno nameću:
http://www.counterpunch.org/2016/06/06/the-great-train-robbery-privatizing-europes-railways/
Za Makija – Iako slabo poznajem automobile, verovatno je vaša paralela dobra. Hvala na komentaru.
Nebojsa, treba mi pedagoska analogija da bih Vas razumeo kad kazete „Ослањање само на монетарну политику уз фискалну штедњу и потпуно занемаривање државних инвестиција је довело до тога да је нова рецесија стално у ваздуху.“ Da li to znaci da npr. vozac vozi auto koji je na uzbrdici, i umesto da dodaje gas, vozac se bavi sistemom podmazivanja motora i izbacivanjem sedista, delova motora i karoserije kako bi vozilo bilo lakse? Hvala.
Za Makija – Prvo, FED još nije doneo odluku u vezi sa rastom kamatnih stopa u SAD. Drugo, dinar je pod neprekidnim pritiskom od početka godine, a ne od juče. Treće, ako ne dođe do rasta dolarskih kamatnih stopa, to bi trebalo da pomogne da pritisak na dinar bude manji, a ne obrnuto. Dakle, objašnjenje koje ste citirali nema mnogo smisla. Hvala na komentaru.
За Синишу Машића – Већ сам помињао да развијене земље улазе у период који многи виде као секуларну стагнацију. Продуктивност већ дуго стагнира, ниво инвестиција је низак и запосленост споро расте. Ослањање само на монетарну политику уз фискалну штедњу и потпуно занемаривање државних инвестиција је довело до тога да је нова рецесија стално у ваздуху. Хвала на коментару.
Nebojsa, danasnji Blic pise da je dinar pao jer su „strane banke počele da prodaju srpske hartije zbog odluke američke centralne banke (FED) da zadrži isti nivo kamatnih stopa.“ Pomozite mi da razumeme gde je tu veza izmedju odluke FED-a i ovakve reakcije stranih banaka u Srbiji? Hvala
За г. Катића
http://srbin.info/2016/06/05/sad-u-maju-otvorile-38-000-ranih-mesta-najslabiji-rast-od-2010-godine/
Молим за коментар. Хвала унапред.
Za Nenada – Rusija ima kontinuirani suficit tekućeg bilansa, javni dug manji od 20% BDP-a i pri tome je potpuno sirovinski i energetski nezavisna. Država koja u takvim uslovima beleži negativne ili nulte stope privrednog rasta je loše vođena država, a centralna banka koja brani kurs rublje visokim kamatnim stopama nanosi ogromne štete Rusiji. Država koja toleriše takvu centralnu banku radi protiv sebe. Hvala na komentaru.
@gosp.Katic
Pokusao sam pronaci ideolosku bazu za postupke Centralne banke Rusije na nametnutu krizu.
Poslusao sam predavanje George Selgiona koji se poziva na Waltera Bagehota i njegovu knjigu izdanu 1873. „Lombard street“.
Walter daje savjet kako da se Bank of England ponasa da smanji zestinu financijskih kriza u Engleskoj. On je primjetio da u proslim krizama direktori banaka ponasali tako da su spasavali banke iako je to imalo za posljedicu bacanje privrede u krizu.
Rekao je da BoE ima javnu duznost posto je monopolista da reagira tako da da ostatak ekonomije ne pati.
Njegova misao je bila da kada se banka nalazi pod vanjskim udarom izvlacenja novca banka bi trebala nastaviti kreditirati solventnim ali nelikvidnim firmama ali pod visokom kamatnom stopom.
To bi pomoglo solventnim firmama koje su se nasle u nevolji zbog smanjenja kreditiranja.
Visoka kamatna stopa bi pomogla privuci kapital iz vana da umanji stetu od odlaska kapitala.
To je postala doktrina „the classical lender of last resort“.
******
http://www.economist.com/news/finance-and-economics/21696946-russian-economy-bad-way-elvira-nabiullina-has-saved-it
Such steps have been “painful, but necessary”, in Ms Nabiullina’s words. To ease the pain, the government is spending 3% of GDP recapitalising well-managed banks and compensating Russians with savings in bad ones. In addition, banks were temporarily allowed to revalue foreign-exchange liabilities at a pre-crisis exchange rate, making their balance-sheets seem healthier than they really were, and thus allowing them to lend more. The CBR also allowed banks to offer forbearance on souring debts, a move cautiously welcomed by the IMF. All these measures may be paying off: non-performing loans remain at a lower level than in 2008-09. Credit is inching up.
But corporate profits rose by 50% last year as the rouble value of foreign earnings jumped; companies have plenty of cash to invest. In regular surveys, manufacturers cite policy uncertainty, not high interest rates, as a big constraint.
http://www.bis.org/review/r150901c.htm
Now I will give you the details of our monetary policy in 2014.
We have decided to grant the access to the main refinancing instruments to a wider range of banks (the so-called 3rd tier banks) and promptly extend the Lombard List. In making the Lombard List we abandoned the exclusive reliance on the international ratings agencies in order to reduce the dependence on them and make our own asset estimation.
We are developing special purpose instruments to compensate for the so-called market failures and support lending in certain areas amid low availability of loans, high interest rates, and lack of long-term money.
I am talking about four instruments – support of investment projects, small and medium-sized enterprises, military mortgages and non-commodity exports. The total of 290 billion rubles is currently allocated for these instruments.
****
U krizi 2008. Balticke zemlje su se unutrasnje devalvirale, branile fiksni kurs a kamatna stopa niska.
Zapadne drzave se nisu unutrasnje devalvirale nego su smanjile kamatnu stopu, iako su one bile epicentar krize.
Ceska ima svoju valutu ona ju je devalvirala 30%.
Rusija se nije unutarnje devalvirala nego su potrosili skoro 200 milijardi dollara da obrane rublju. Najgora odluka koja je mogla biti donesena.
-Na ove sankcije I pad cijena nafte su napravili sto treba digli, kamatnu stopu, pustili da rublja padne i pomogli bankama.
Kanada je recimo pustila dollar dolje, drzi kamatnu stopu niskom i nije se unutarnje devlavirala.
Rast od 1-2% godisnje sa ukljucenom sivom ekonomijom je laganje.
Za Nenada – Ne vidim način na koji se banke mogu naterati da primenjuju dualne kurseve – niže za potraživanja, više za obaveze, niže za privatne dugove, više za dugove preduzeća, itd.. Logičnije je da se bankama i dužnicima prepusti da reprogramiraju dugove (uz delimični otpis) u slučaju da pad dinara izazove krizu. Hvala na komentaru.
@gosp.Katic
Ako bi NBS odlucila da pusti da dinar klizne dolje da li je moguce da prijasnje obaveze koje stanovnistvo i privreda imaju prema bankama u eurima budu obracunavate po starom kursu?
Unapred zahvaljujem
За Марка Бојковића – И у Британији постоје финансијске куће које позајмљују мале износе са каматним стопама које су на годишњем нивоу око 1500% процената. Идеја је да ће дужник узети мали кредит од пар стотина фунти, да ће га вратити брзо (за пар дана или недеља) и да неће ни приметити астрономску камату коју ће платити за тај период. Термин за ову врсту кредита је „payday loan“. Хвала на коментару.
U par navrata sam živeo na zapadu. Zadnji put sam bio u Torontu do 2007. Šetajući se ulicama ovog 6,5 milionskog grada uvideo sam da bukvalno na svakom ćošku stoji po jedna zelenaška radnjica. Po analizi jedne lokalne TV stanice, koja ih je brojala, ima ih blizu 800 (bez šire okoline grada). Godišnja kamatna stopa je uvek dobar trocifren broj. Sećam se da sam nailazio na reklame moje visine „20%“ na izlozima (mesečna kamata).
(…)
u nekoj bliskoj budućnosti će se takve radnjice pojaviti legalne i kod nas.
(Vladimir Dž, 17/04/2016 u 00:17)
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-12757
Pojavile su se takve radnjice i kod nas, i sve je legalno, po zakonu o platnim uslugama koji je stupio na snagu 1. oktobra prošle godine:
http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/zelenaskim-kamatama-deru-nevoljnike-uzmes-od-agencije-brzu-pozajmicu-500-evra-a/nklhvmv
Za Ristu P. – Primanje dela plate kroz honorar je oblik poreske „optimizacije“. Jedini način da se to efikasno ukine je kroz sistem sintetičkog poreza kod koga se svi prihodi sabiraju, pa se na zbirnu osnovicu plaća jedinstveni porez. Mala je verovatnoća da se to i dogodi, budući da i (tehnički) kreatori poreskog sistema najčešće imaju visoke prihode od honorara. To se ne želi ni na Zapadu, gde su ulozi mnogo veći. Hvala na komentaru.
@gospodin Katic
Da, to je bilo moje pitanje. Samo, ako moze, jedno pojasnjenje, taj prestup se ne moze kompenzovati, na neki drugi nacin, kroz neku drugu formu prihoda, honorarni rad gde su manje poreske stope, jer dosta prijatelja mi prica o toj opciji da su prijavljeni na minimalac, i jos govore o nekom legalnom nacinu da se to uradi.
Za Ristu P. – U primeru koji ste dali, poreski prestup je nastao u trenutku kada ste primili novac na koji nije plaćen porez. Šta ćete kasnije raditi sa tim novcem je nebitno – da li ćete taj novac potrošiti, dati na štednju, dati u penzioni fond, sasvim je svejedno. Prestup ne nastaje kod trošenja, već kod primanja novca. Gledano iz britanskog ugla, uplatu u privatni penzioni fond ne prati provera o poreklu novca koji se uplaćuje. Npr. možete štedeti novac godinama, a onda u nekom trenutku možete odlučiti da ušteđevinu uplatite u penzioni fond. Iz ugla države je bolje da novac od poreske utaje uplatite u penzioni fond, nego da ga potrošite. Ne znam da li sam pogodio smisao Vašeg pitanja. Hvala na komentaru.
Oprostite ako pitanje nije prikladno blogu.
Da li moze neko od vas da mi odgovori na sledece pitanje:
-Recimo da me poslodavac u Srbiji na neki nacin prijavi na minimalnu platu i da na tu minimalnu platu placa poreze i doprinose (npr. penzijsko, invalidsko, zdravstveno osiguranje), i pride, posto nisam zadovoljan penzijskim planom, ja dodatno izdvajam sredstva u privatni fond, i meni ostane ostatak para (fina sumica ~1000e)… Ja tu posedujem neki prihod na koji ne placam porez? Kako se to regulise? Koje zakone krsim? Kako se ta prevara sankcionise? Da li to moze nekako da se podvede pod neki drugi prihod na koji idu manji porezi, nego na zaradu, pa da sve bude „legalnije“. Hvala na odgovoru!
Za Makija – Niske evro kamate u kombinaciji sa dinarskim državnim obveznicama su dobar ambijent za dinarizaciju, možda najbolji do sada.
Naveli ste „kamatna stopa za rok otplate do 30 godina od 3,15% + šestomesečni euribor“ – ne razumem kakav je to dinarski kredit koji bazira na euriboru.
Hvala na komentaru.
Nebojsa, ovo iz Blica danas bi trebalo da bude dobra vest, ili je moja naivnost nemerljiva. Kako Vam se cini:
„Sa smanjenjem dinarskih stopa, na tržištu postoje realne osnove za veći stepen dinarizacije, odnosno povećanje plasmana dinarskih kredita stanovništvu i privredi, tako da se po prvi put u ponudi banke nalaze i dinarski stambeni krediti sa kamatnom stopom koju klijenti zaista sebi mogu priuštiti…. kamatna stopa za rok otplate do 30 godina od 3,15% + šestomesečni euribor“. Imaju li ove brojke potencijal ze vecu dinarizaciju ili kamate trebaju biti efektivno nize od onih u eurima? Hvala
„Има тренутака када човек има да се бори са источњачком индоленцијом, са млаком неотпорношћу, пасивним духом нашега света, са људима зле воље који мрзе сваки рад за опште добро, са духовном и моралном фукаром која нигде више нема маха но у Србији, и тада је склон да поверује да је збиља донкихотски исправљати криву Дрину, испрсити се пред прљавом бујицом која носи блато у себи и шљам на себи, да је најпаметније измаћи се из тога врзиног кола, као Волтер, „обделавати свој врт“ и чекати боље и паметније доба и поколења. Али, те малодушне мисли долазе само онда када човек нема осећање да му је дужност остати на своме месту као солдат истине, када заборавља да ниједан, и најмањи напор никад није изгубљен, да здрав разум мора најзад победити, и да би такво дезертирање значило пуну победу трулежи и рђавштине.“
Јован Скерлић, Одјек, 12. новембар 1905
Jedan od posetilaca bloga me je zamolio da njegove komentare uklonim sa bloga. Nažalost, kako su komentari često dijaloški, ne mogu izaći u susret takvom zahtevu. To sam jednom učinio i napravio sam veliku grešku. Hvala na razumevanju.
@ Risto Podvoznjak (24/05/2016, 16:00)
Већа опасност је од специјализованих софтвера за уклањање података (који нису бесплатни), него од „пуног“ форматирања из оперативног система.
Опет, битно је и време када су изгубљени фајлови. Ако се хард диск активно користи годинама и пуни подацима, не можете очекивати да ћете повратити све фајлове који су „дубински“ уклоњени пре три-четири године.
Када је у питању софтверска „интервенција“ над подацима, има наде за њихово спасавање – макар и делимично. Наравно, не можете очекивати да спасете податке са бесплатним софтвером, а претходно сте кроз више прелаза користили скуп софтвер за дубинско „чишћење“ хард диска. Приликом случајног трајног брисања, податке је могуће повратити и бесплатним софтвером.
Ако дуго изложите носач података јаком електромагнетном пољу или га препустите удару грома – то је већ физичка „интервенција“. Уколико га полијете киселином или запалите – то је хемијска „интервенција“.
***
@ Gane
Нема никаквих проблема. Што би написао домаћин блога – хвала Вам на коментару.
Za Ganeta – Nisam impresioniran Internet računovodstvenim paketima, niti bi ih koristio. Jesam bio impresioniran kvalitetom, lakoćom upotrebe, stabilnošću i pogotovo izveštajnim mogućnostima malih paketa koje sam sretao u svojoj praksi. Impresionirala me je i činjenica da nije bilo nikakve potrebe da se zove tehnička podrška. Pri tome, radilo se o veoma jeftinim paketima koji su radili sa više valuta. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Pre ili kasnije se je mogla očekivati pojava takvih računovodstvenih programa. Imam utisak da ste fascinirani njihovim radom na internetu……… Vrlo je bilo lako okačiti takav program na internetu čak i u vremenu od pre nekoliko godina. Potrebna je samo „MySQL“ baza podataka koja je sinhronizovana – obezbeđuje simultani pristup većem broju korisnika. Problem je u tome kako povezati tabele u samoj bazi podataka na način da se obuhvate sve varijante knjiženja. Razmišljali smo o tome pre nekoliko godina ali smo odustali zbog složenosti posla. Samo za pisanje korisničke podrške za ovakav softver bi bilo potrebno najmanje 2 godine…….
Inače, ne dozvolite da Vas fascinira korisnički interfejs i internet, Bitna je organizacija baze podataka. Sve ostalo je dečija igra.
U Srbiji je u to vreme na tržištu računovodstvenih softvera harala leskovačka firma INFO DATA (ako se dobro sećam naziva). Imali su dobre računovodstvene programe ali veoma lošu korisničku podršku. Takođe, radili su baze podataka u ACCESU koji je obezbeđivao pristup samo jednom korisniku što je bio hendikep. Organizacija korisničke podrške se je svodila na trčanje programera od jednog do drugog korisnika i kada su proširili tržište ovaj sistem je postao neodrživ. Programeri su bili zatrpani zahtevima za intervenciju i jednostavno fizički nisu mogli opsluživati sve korisnike širom Srbije tako da se je ceo sistem srušio………. Danas ne znam da li uopšte postoje. U svakom slučaju namlatili su silne pare te obezbedili i čukun unuke, za razliku od nas koji nismo zaradili ni cent.
Za inženjera Dejana,
Hvala na stručnim pojašnjenjima. Za svoj amaterski nivo znam mnogo o kompjuterima i programiranju ali je to daleko od znanja profesionalaca. Baš lepo što ste na blogu te mogu da Vas pitam kada mi nešto nije jasno u vezi vaše struke.
За Синишу Машића – Ако издавач буде желео да објави још једну књигу, мени би требало мало времена да је спремим за штампу.
Хвала на коментару.
http://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2016&mm=05&dd=24&nav_id=1135388
Срамотно понашање, мучно за гледање.
Скупили се бивши играчи, „навијачи“, политичари из власти и пословни људи блиски властима.
Скупили се у борби за власт и новац, читај: плен. Скупили се и демонстрирали неодговорност.
Наиме, од „српске октобарске револуције“, ниједна власт није приватизовала нити подржавила спортске клубове. Није јасно чије су власништво: приватно, државно, „друштвено“…Зато се ту врте велике своте новца, углавном на „црно“, а у управним одборима су политичари из власти. То је и разлог зашто инспекције не смеју да уђу у траг токовима новца и опорезују их према стварном стању.
Дакле, неодговорност је лично-финансијска, а проблем је системски. Када би они своју „љубав“ према Клубу конкретизовали кроз својинске уделе или акције у акционарском друштву, вредне десетине или стотине хиљада евра (можда и више), атмосфера би била као у Српском народном позоришту. Овакве сцене би их коштале губитком вредности акција на берзи. Одговорност даје конкурентност, а она резултате. Смучило ми се, и одавно не гледам како се наши клубови понижавају на европској сцени.
За Г. Катића
У предговору „Из другог угла“, кажете да Вам је жеља да напишете и објавите књигу која би се бавила и другим аспектима друштвеног живота, осим економским. Колико сте близу томе?
@Inzenjer Dejan
Da li se spasavanje moze uraditi posle visestrukog formatiranja koje nije Quick Format? Nego bas tog dubinskog, gde se sve razmagnetise? Koliko se moze unistiti koristeci jaki magnet za razmagnetisavanje? I ako su cuvali na SSD-u tu posle formatiranja, valjda nema povratka??? Ili sve zavisi sta mislimo pod formatiranjem 🙂
@ Gane
Да упростим, чак и ако електроника страда и ако се кућиште истопи, најважније је да носач података на хард диску остане колико-толико читав.
С друге стране, ма колико рекламирали софтверска решења за „дубинско“ брисање хард дискова, постоје софтверска контра-решења за дубинско ишчитавање обрисаних података; истина, нико не може да гарантује стопроцентно спасавање свих података.
„Најсигурнији“ начин за уклањање трагова података јесте физичко или хемијско уништење носача података на хард диску.
Лако се спасавају подаци у случају када нису (тенденциозно) „дубински“ обрисани.
Za Ganeta – Veliki je broj programa koji se prave za korisnike koji ne poznaju knjigovodstvenu tehniku. Sada se i ta vrsta paketa seli na internet i korisnici plaćaju (obično) mesečni zakup programa. Naravno, sve ovo je vezano za poslovanje malih firmi jednostavnog poslovanja. Hvala na komentaru.
Za Inženjera Dejana,
Pre nekoliko godina sam video reklamu jedne firme na internetu da mogu spasiti podatke i iz spaljenog hard diska u laboratorijskim uslovima. Sećam se slika izgorelih diskova koje su pokazivali kao primer odakle sve mogu izvući podatke. Ne mogu da se setim tačno da li se je radilo o firmi iz Srbije ili Hrvatske……
Zanima me međutim, nešto drugo……… Da li je po Vama moguće uništiti podatak u računaru na način da se više nikada ne može pronaći ili rekonstruisati iz određenih tragova. Inženjeri informatike sa kojima sam radio na računovodstvenom programu su tvrdili da to mogu učiniti. Ali iz svega što sam čitao na tu temu – ne bih bio tako siguran……….. To sam im predočio ali oni su uporno tvrdili da mogu trajno uništiti podatak ako treba, bez da ostave trag o svom postupku…….. Šta mislite o tome.
Za g. Katića,
Od projekta izrade računovodstveenog programa smo odustali jer nismo uspeli da smislimo ništa revolucionarno novo u odnosu na ono što već postoji na našem i svetskom tržištu. Jedan od elektronaca je predložio da radimo program koji bi obuhvatio sve moguće varijante knjiženja, tj. koji bi sam knjižio poslovne promene. Dakle, za knjiženje ne bi bila potrebna ekonomska pa čak ni bilo kakva škola već samo elementarna pismenost. Teoretski potpuno sam siguran da bi ovo billo izvodljivo, da bi bilo moguće organizovati bazu podataka tako da obuhvati sve moguće varijante knjiženja. Međutim, javio se problem praktične realizacije jer nisam mogao proceniti koliko bi mi bilo vremena potrebno da razradim i uklopim sve moguće šeme za knjiženje. Razmišljao sam o godinama (da preciziram) a plašio sam se da bi nam bila potrebna možda čak i decenija. Obim posla me je zaplašio a nije bilo moguće pronaći bilo kakvog sponzora koji bi prihvatio rizik da bar simbolično ovo finansira, tako da smo od svega digli ruke. Takođe, na tržištu je već tada bila prilično velika ponuda, po meni dobrih računovodstvenih programa što nas je dodatno demoralisalo………….
Ako g. Katić ima neka saznanja o računovodstvenim programima u inostranstvu i da li je neko uspeo da napravi nešto slično programu koji sam opisao bilo bi interesantno čuti dokle se je stiglo u toj oblasti. Događaj koji sam opisao je od pre nekoliko godina (5-6 otprilike) Ja sam se prilično udaljio od ove problematike tako da sada slabo pratim šta se dešava.
@ Марко Бојковић, Gane
Објашњење о оштећеном хард диску је на нивоу претшколског узраста, да ли треба реаговати на то? Званичници каткад претерано потцењују јавно мнење. Све делује на линији оног старог вица – „играла се деца..“
Када би неко похарао Међународни биро за мере и тегове у Севру код Париза, да ли то значи да би човечанство пропало без еталона основних SI јединица?
Подаци из хард дискова се спасавају, чак и ако су хард дискови претходно неколико пута форматирани, чак и ако им је страдала електроника. Истина, то се не може учинити у екстремним случајевима – ако се хард дискови запале, полију киселином и сл.
За Ганета
„Samo me čudi da nema reakcije stručne javnosti. Zašto inženjeri elektrotehnike ćute na budalaštine tipa da su podaci nestali zato što je oštećen disk.“
Инжењер Дејан на потезу. 🙂
Za Marka Bojkovića,
Da Vas citiram „Мени такво дилетантско образложење заправо делује као веома озбиљно упозорење – претња упућена свим потенцијалним дисидентима и иним противницима америчке политике, у САД и ван њих…“
Sigurno se radi o tome……….. Samo me čudi da nema reakcije stručne javnosti. Zašto inženjeri elektrotehnike ćute na budalaštine tipa da su podaci nestali zato što je oštećen disk.
@ Sinisa Masic
U prethodnom komentaru sam hteo da ukazem na to da su partizanske jedinice uglavnom bile popunjene Srbima,daleko u vecem procentu u odnosu na procenat srpskog stanovnistva u Kraljevini Jugoslaviji.Kao sto svi znamo to su uglavnom bili mladi ljudi.A moje misljenje je da je uzrok takve situacije zasluzeni otpor i mrznja prema srpskoj eliti od strane srpske omladine izmedju dva rata.Takodje je celokupan srpski narod pokazivao izuzetan stepen snishodljivosti prema vlastima i veoma visoku tolerantnost na svakojake vrste nepravde i sikaniranja koje je dozivljavao od vladajuce klase.Verovatan razlog toga je vekovno ropstvo pod Turcima,koje je rodilo uverenje da je prirodno da vlast bude zulumcarska.Nedostatak otpora od strane naroda dao je krila tom „zlocudnom tumoru“ koji se veoma prosirio,pa je „hiruska intervencija“ sprovedena cim su se stekli uslovi.
Po svojoj prirodi komunisti nisu ni mogli biti nacionalno orjentisani,bar ne javno.A i prethodnici su im srpstvo zgadili.Medjutim,ne mozemo prenebregnuti cinjenicu da su neki poput Krcuna ipak imali nacionalni osecaj.Kada pogledate neke licnosti iz tog perioda videcete da su bili gromade za mnoge pre njih,kao i posle njih.Ipak je srpski narod najvise prosperirao u to vreme,elektrifikacija,industrijalizacija,dostupno i kvalitetno obrazovanje,neverovatno kvalitetno zdravstvo i dostupno svim slojevima drustva,u poredjenju sa danasnjim,opsti rast zivotnog standarda,itd.
Danasnja elita je,po mom misljenju, ideolosko(ne biolosko) dete predratne elite.Njihova stalna teznja za romantizacijom tog perioda kroz neinteligentne tv serije,vracanje Karadjordjevica u Beli dvor,lepe reci o kralju Aleksandru Karadjordjevicu,11 novembar kao drzavni praznik,sve su to simboli pokusaja restauracije tog po Srbe katastrofalnog perioda istorije.
Zasto je Srbija izgubila trecinu muskih glava u Prvom svetskom ratu?Zasto su srpski gubici,gledajuci procenat u odnosu na broj stanovnika,bili daleko najveci?Jesu li oni umrli sa Jugoslavijom na usnama?Aleksandar je napravio tu uzasnu gresku,vodjen svojom politickom kratkovidoscu i megalomanijom,podstrekavan od srpske elite,koja je zivela u zabludi da ce biti poput Austrijanaca u Hazburskoj monarhiji.
За Кума,
Мотиви за „брисање“ тадашње елите умногоме су почивали на антисрпству. Наравно, да се тадашња елита није прославила по том питању. Увела је српски народ у заједницу са крвним непријатељима. При томе се државност српског народа изгубила. У периоду између два светска рата, главна брига им је била борба око власти, а најмање за интересе нације из које су потекли. Други (Хрвати и Словенци) су радили супротно: иако су били део поражене стране и жестоко се борили против Срба (Хрвати), створен им је простор да раде на припреми сопствених националних држава, а на штету српског народа. И као што су им Срби дали прилику за то после Првог светског рата, још бољу су им пружили после Другог.
Нова елита, била је вођена идејама братства и јединства, изградњом бескласног друштва, владавином радних људи кроз социјалистичко самоуправљање и друштвеном својином као доминантним „власничким“ обликом. Наводнице су јер то није била својина, већ негација приватне својине. Национално питање је било решено, познато је како.
Међутим, у пракси је дошло до заокруживања националних држава, бескласно друштво је смешно и помињати, друштвена својина је расточена у приватну, а владавина радних људи је, заправо, била владавина над радним људима од стране Партије.
У исходу, а уз помоћ и међународних околности, имамо националне државе некада „збратимљених“ народа, а и народности (Албанаца), на штету српског народа и у сваком погледу упропашћену Србију. За то одговорност сноси елита Србије, изграђена на развалинама старе.Њу тек није била брига за српску државу. Она је на антисрпској основи формирана и таква у већини је и била:
Због тога, она такође треба да буде збрисана: Малигни је тумор на ткиву српског народа.
@ Sinisa Masic
Davno sam citao „Cujte Srbi“.Podsetili ste me i verovatno cu uskoro ponovo procitati to delo:(http://www.koreni.rs/wp-content/uploads/2014/04/cujte_srbi_rajs.pdf)
Sa strane se cesto bolje vidi nego iznutra,pa mislim da je dr. Rajs bio u pravu.Negativne drustvene tendencije koje je uvideo i danas su veoma aktuelne.Ja bih rekao da su upravo te negativne pojave dale snagu komunistickom partizanskom pokretu medju Srbima u Drugom svetskom ratu.Okosnicu partizanskih jedinica su cinili Srbi,revoltirana i zgadjena omladina je u ratu videla priliku da se osveti i srusi cesto cudovisno nepravedan sistem Kraljevine Jugoslavije.Po mom uverenju,pravilno je bilo sto je veoma kompromitovana elita iz vremena Kraljevine eliminisana posle rata.To je zasluzena sudbina pogotovo srpske elite.Osvetnicki zlocini na kraju i posle rata od strane komunista se ne mogu opravdati,pogotovo ne zlocini nad nevinim,ali se moze razumeti njihova geneza i kroz ovo delo dr. Rajsa.
За Синишу М. – Из чињенице да ће Србија емитовати обвезнице у вредности од 125 милиона евра, не следи нужно и да се Србија убрзано задужује. Нпр. новац може бити употребљен за рефинансирање старих обвезница које доспевају на наплату, па се стари дуг само замењује новим.
Све док постоји дефицит буџета, јавни дуг Србије ће у апсолутном износу расти. Само суфицит буџета доводи до смањивања задужености у апсолутном износу. Стопа задужености (однос дуга и БДП-а) међутим може падати и када јавни дуг расте, под условом да БДП расте брже од раста јавног дуга. Важно је и колики део јавног дуга одлази за инвестиције, али то је друга тема.
Хвала на коментару.
За г. Катића,
http://www.nspm.rs/hronika/uprava-za-javni-dug-najavila-za-25.-maj-2016.-prodaju-obveznica-u-vrednosti-od-125.000.000-evra.html
За мене је очекивано убрзано задуживање после избора. Мало је успорено било пре њих. Ови се труде да нас укопају што дубље могу. Ваљда да се приближимо Грчкој. Деструкција по убрзаној процедури. Пошто иду и председнички избори, треба радити-градити са по 10000-12000 евра субвенција по радном месту.
Молио бих за коментар докле ће се са задуживањем ићи.
За Кума
А шта кажете за Рајса и „Чујте Срби“?
@ Sinisa Masic
Procitao sam tekst na koji ste dali link.Nedostatak odgovornosti je osobina naseg naroda koju sam davno uocio.Medjutim,tekst nije bas objektivan i njega boji „balkanska ogorcenost“,najvise na nas narod,ali i na Zapad.Autori ne navode primer drustva bez autoritarnosti.Da li je uopste moguce stvoriti drustvo koje bi bilo po visokim kriterijumima autora teksta?To bi sigurno iziskivalo savrsenije individue od ovih danasnjih.Tekst je ogranicen na kritiku i mislim da nema dovoljno sirine za objektivan pogled,ignorisuci dobre strane autoritarnosti,kojih svakako ima.
Siroke narodne mase se ne bave ovim pitanjima,one ocekuju da se elita tim bavi,te da ih usmeri i predvodi.I da naravno na tu elitu prebace odgovornost za stvari koje cesto ne razumeju i za cije proucavanje nemaju vremena.Bez obzira sto to ne priznaju,ljudi uvek traze autoritet kojem bi prebacili „breme slobode“ kako to kaze Dostojevski.To je ljudska priroda sa kojom treba racunati,a samokritika naroda je iluzija,upravo iz razloga nedostatka odgovornosti.Vlast tj. elita mora imati odgovornosti i samokriticnog kapaciteta koji iz te odgovornosti proizilazi.I to nas vraca na pitanje kvaliteta elite i njenog odabira.To su sustinski pitanja uredjenja drustva:oligarhija,aristokratija.demokratija.meritokratija,itd.
За Синишу М. – Могло би се полемисати са текстом за који сте дали линк, али би се могло полемисати и са сваким другим текстом који се бави карактерологијом народа. Текст нпр. игнорише економске и историјске датости у етногенези.
Колико би се год могло критиковати (с правом), толико би се могло и наћи објашњења за незавидну ситуацију у којој се српска нација налази. Једно је сигурно – ништа се неће променити само од себе, протицањем времена. У том смислу је боља конструктивна самокритика, него пасивно прихватање стања какво јесте. Хвала на коментару.
За Ганета
„Ako je išta diletantski urađeno, onda je to obrazloženje obaveštajnih službi SAD.“
Мени такво дилетантско образложење заправо делује као веома озбиљно упозорење – претња упућена свим потенцијалним дисидентима и иним противницима америчке политике, у САД и ван њих…
Za Маркa Бојковићa
Nije moguće uništiti podatke takvog tipa. U pršlosti sam se bavio programiranjem iz hobija. Radio sam na izradi sajtova i računovodstvenih programa. Većina ljudi ne zna da programeri rade višestruke bekapove baza podataka tako da se podaci mogu greškom obrisati ali bekapovi baze ostaju i vrlo ih je lako rekonstruisati. Verovali ili ne podaci se mogu vratiti i nakon brisanja čak i da nema bekapa baze podataka…………. Ovo će vas sigurno iznenaditi, podaci se mogu vratiti i iz oštećenog pa i uništenog diska laserskim dubinskim skeniranjem u laboratorijskim uslovima. Dakle, nije reč o grešci već se radi o namernom sakrivanju podataka……….. Budite uvereni kompjuterski stručnjaci njihovih obaveštajnmih službi su neprevaziđeni. Ako je išta diletantski urađeno, onda je to obrazloženje obaveštajnih službi SAD.
Sarkastični odgovor g. Katića na ovu temu me je neprijatno iznenadio. Nisu svi ljudi stručnjaci za kompjutere.
Za informaciju ostalima, Sve što ste izbrisali putem korpe za otpatke namerno ili slučajno se može vratiti. Postoje besplatni programi, plaćene verzije istih programa i dubinsko lasersko skeniranje u laboratorijskim uslovima u krajnjem slučaju………… Inače vrlo je teško uništiti podatak u kompjuteru. Za to postoje posebni programi ali je vraćanje moguće čak i nakon njihove primene. Zapravo, ne postoji 100% verovatnoća trajnog uništenja podataka čak i kada bi kompjuter ili disk spalili……. Podaci bi se mogli vratiti bukvalno iz pepela.
Поштовани г. Катићу,
Пре 3 дана, моју општину посетила је Кори Удовички.
На Фејсбуку сам коментарисао пост о томе, тако што сам поставио линкове ка неким Вашим текстовима („Хор београдских дечака…“ Србија је колонија са малим шансама“…). Такође сам навео и да је она кадар ММФ, премда сам дао линк ка тексту где се наводи да је раскинула радни однос у ММФ, пре него што је почела да министрује у тадашњој Југославији. Дао сам још и линк ка тексту др Комазеца, о томе како ММФ пљачка Србију.
Међутим, оно што је мене разочарало је да нико није дао коментар на то, али је било око 30 „лајкова“. Они долазе од разних климоглаваца, ухлебљеника на државним „јаслама“ , као и чланова њихових породица.
Руку на срце, само је један фејсбуковац био љут, поред оних 30 „лајкова“.
Могу донекле да разумем оне горе поменуте категорије којима се свиђа, али шта је са гомилом оних који нису такве „среће“?
У закључку, за нас у Србији: „далеко је Сунце“.
П.С.
Наручио сам Вашу књигу „Из другог угла“
Поштовани г. Катићу,
Да ли Вам је познат овај рад:
Click to access Analiza_tri_tipa_autoritarnosti.pdf
За разлику од Ј. Кореје, не видим да војска може да преокрене ток.
Мене посебно брине што је кроз историју наш народ показао 2 ствари: да не разуме значај конкуренције (не само у економији), као и изузетно висок праг толеранције на разноразне невоље и страдања.
П.С.
Унапред се извињавам ако се овај коментар појави двапут, јер не знам шта се десило са истим од малопре.
За г. Катића,
Да ли Вам је познат овај рад? Прича се, опет, своди на потребу прочишћења. Лично, мислим да се само после великих страдања и неке врсте чистке (елиминације партијских и неспособних кадрова из државног апарата) може изаћи на пут опоравка. Невоља је што се наш народ показао као прилично „отпоран“ на разноразне недаће, исувише му је висок праг толеранције. За разлику од Ј. Кореје, не верујем да чврста рука може доћи из војске.
Click to access Analiza_tri_tipa_autoritarnosti.pdf
За Синишу М. – Унапређивање администрације би морао бити државни пројект, морао би бити стандардизован, и морао би бити чврсто и дисциплиновано вођен са нивоа републике. (Јако је тешко вршити промене на парче, и анимирати структуре које су по дефиницији инертне и конзервативне.) Како се ради о „техничком“ а не политичком пројекту, смена власти не би требало да битно утиче на пројекте. Зато би и требало да постоји гвоздена подела на политички и стручни део власти. Наравно, све што сам написао су само општа места. Хвала на коментару.
Поштовани г. Катићу,
Изнео бих Вам лично искуство са „квалитетном“ управљачком елитом и администрацијом у погледу њене спремности за промене и унапређивање рада.
Наиме, био сам начелник управе у једној општини у централној Србији, непуне три године.
За то време, покушао сам да унапред рад администрације чији сам био руководилац. Међутим, нисам се само задржао на томе.
На једвите јаде увео сам електронску управу (ОПИС-општински информациони систем), који је пружао могућности СМС сервиса, онлајн подношења захтева, обавештавања о току и исходу поступка и сл.
Запослени су се тихо или отворено бунили против увођења. Што је најгоре, моји надређени су ми говорили да не будем превише строг, да не претерујем итд.
Још гора је ситуација била са увођењем ИСО 9001 стандарда у управу.
Тај посао нисмо ни завршили (предуго је трајао), пошто је дошло до промене власти. Нову власт то не занима и не покушава да заврши започети посао.
Оно у чему сам успео, а изван је делокруга управе, је довођење кабловске телевизије и интернета у моју општину. Међутим, за то није требало посебно ангажовање и „прилагођавање“ запослених у управи.
За кума
Потпуно сте у праву везано за планове НАТО да дође и у „остатке“ Србије. У том циљу је и задњи споразум, правни оквир, који им омогућава да вршљају по Србији. Када Црна Гора уђе у НАТО, „клопка“ ће се затворити. Потребно им је само да запале пожар, и са позивањем на поменути „оквир“ дођу са трупама као „мировним“
За Марка Бојковића – У праву сте – чист аматеризам. Мора бити да је неко од неуких приправника то урадио. Хвала на коментару.
За Небојшу Катића
„Bio bih i veoma razočaran kvalitetom obaveštajnih službi u SAD, ako im je projekat Gugl prošao ispod radara.“
Господине Катићу, бојим се да је ваша вера у квалитет обавештајних служби САД помало наивна; та погледајте само какав тамо јавашлук влада – обрисали фајл са извештајем, па онда још и физички уништили диск на коме се налазио:
http://www.blic.rs/vesti/svet/cia-slucajno-unistila-6700-stranica-dokumenta-o-mucenju/3j9cv8e
Какав дилетантизам! Страшно!
Za Ganeta – O tome kako su Vas učili i kako uče studente u Srbiji, sa žaljenjem i nešto ironije, sam pisao ovde https://nkatic.wordpress.com/2014/05/22/mladost-na-trzistu-ekonomskih-ideja/.
Kada je reč o Guglu, pretpostavljam da se referišete na moj tekst https://nkatic.wordpress.com/2013/12/12/retorika-mitovi-i-preduzetna-drzava/.
Kao što sam pomenuo u tekstu, osnivači Gugla su inicijalni kapital dobili od National Science Foundation, federalne državne agencije (http://www.nsf.gov/about/) čiji je budžet preko $7 mlrd. Ova agencija je zajedno sa agencijama DARPA i NASA finansirala DLI (Digital Library Initiative), a deo tog projekta je bio i algoritam za pretraživanje. Naravno, projektu Gugl su se pridružili i privatni finansijeri. Sve ovo nije sporno i o tome se zna. To ne umanjuje činjenicu da je privatni sektor u SAD veoma dinamičan.
Postoje i teze da su osnivači Gugla bili u tesnoj vezi sa obaveštajnim krugovima, ali ne verujem da ćemo naći „zapisnike“ sa tih sastanaka (ako ih je bilo). Bio bih i veoma razočaran kvalitetom obaveštajnih službi u SAD, ako im je projekat Gugl prošao ispod radara. U tekstu to nisam naglašavao, ali je DARPA ključna institucija za pokretanje, finansiranje i nadzor nad osetljivim tehnologijama.
Što se formatiranja tiče, pokušaću da u pripremi sledećih tekstova uradim obostrano poravnanje. Mislim da to ne mogu da radim kroz WordPress.
Drago mi je da lako čitate moju knjigu i hvala na lepim rečima.
Za g. Katića,
Čitam Vašu knjigu……….. Ekonomski fakultet u Nišu sam završio u periodu od 1994 -1998 godine i mogu posvedočiti da je još tada forsiran neoliberalizam. Npr: Uspeh Kine se nije objašnjavao pametnom državom već procesima privatizacije i otvaranja Kine……. Tek sada nakon čitanja Vaših tekstova sam saznao nešto više o jakoj ulozi države u SAD – na fakultetu se njena uloga gotovo da nije ni pominjala…….. Uostalom ni uspeh Japana nije pripisivan pametnoj državi već nekim drugim faktorima………….. Rečju, uloga države u ekonomiji se je pominjala samo u okviru ekonomske istorije i u kontekstu Kejnizijanske ekonomije. Van toga su dominirale teze da je preterano mešanje države u ekonomski život štetno.
Zamoliću Vas samo za jedno pojašnjenje. Na predavanju u Nišu g. Saša Radulović je izričito tvrdio da je algoritam za gugl razvijen uz pomoć Fondova rizičnog kapitala pri čemu nije ni jednom rečju pomenuo državu, ali sam u Vašoj knjizi pronašao podatak da je iza projekta stala američka država………. Možete li objasniti o čemu se tu radi.
Mala sugestija. Možete li uvesti „obostrano poravnanje teksta na sajtu“ kako bi se lakše čitalo. Mislim da WORDPRESS ima tu opciju. Pišete izvanredno i knjiga se mnogo pitko čita ali se blog teže čita zbog „levog poravnanja“. Što se tiče fonta i proreda tu ništa ne bih dirao.
Još jednom sve pohvale za knjigu – „Iz drugog ugla“. U životu nisam čitao bolju i pitkiju ekonomsku knjigu. Mislim da je komotno mogu čitati i razumeti i ljudi koji nisu po struci ekonomisti te ću je preporučiti svojim prijateljima.
Не знам како се сетих овога, али што не шкоди – користи:
http://vukajlija.com/kad-se-cigani-svadjaju-cuvaj-novcanik/596988
@ Marko Bojkovic
Hvala Vam na tom odlomku iz Seoba.Nije mi Crnjanski bio na umu kada sam pisao komentar,ali Vi ste to sjajno povezali.Zaista,kroz umetnost (posebno knjizevnost ) recene su velike istine.Zato je velika knjizevnost velika,zbog istina koje otkriva.
@Kum
„Vlasti dolaze i prolaze,ali narod ostaje,a on je proruski nastrojen.Uvek postoji mogucnost da srpski vojnik ili oficir prebegnu na rusku stranu,kad bude sudbinski cas.“
Paralelno sa zaoštravanjem odnosa SAD i Rusije zbog postavljanja protivraketnog štita, u Rumuniji je održana vojna vežba u kojoj, pored američkih, učestvuju vojnici Srbije, Bugarske, Moldavije, Rumunije i Velike Britanije.
http://www.pink.rs/vesti/i-srbija-ucestvuje-u-americkim-vojnim-vezbama-video/
– Треба да буде католик. Зар је могуће да то не буде, кад је то и царица? Лепа Царица. Царица која је сјединила у себи два дивна имена, Марија и Терезија. Име Марија! Марија безгрешна, Марија чиста, ковчег белокосни, звезда јутарња. Марија дивна, Марија породиља. Поштује ли ико и зна ли, од његових, свету Терезију? Име Терезија! Жар, Сунчан колут што опасује тело. Пламен у коме се изгори, од жеље за једним даљим и лепшим и слађим жићем. Терезија. Мачем пробијене, беле, руком мушком нетакнуте груди! Па онда сјај. Свој народ треба да уведу у сјај. А сјај је у католицизму. Кад Сунце на Западу залази, на Истоку се, у исти час, јавља. У католицизму. И какви мисле да буду они војници, кад су шизматици у очима цара свога? Зар хоће да на себе натоваре патњу, којој никад краја бити неће, сеобу душа својих, не само деце своје, промену вечну, која ће као креч у гробу до века да им гризе месо с костију, догод буду у овој земљи, из које их више пустити неће?
Марија Терезија. М – прво слово њеног имена има тајанствено значење, јер значи: хиљаду. М – јер је Мати. А – јер је Анђеоска. Р – јер је Расадница. И – јер је Изабрана. Ј – јер је Једина. А – јер је Анђеоска још једном.
И Терезија је. Т – јер је Теодоичка. Е – јер је Евангелијска. Р – јер ће и по други пут бити Расадница. Е – јер је Екстатична. З – јер је Зенитална. И – јер је и Имакулата. Ј – јер је и Јерусалимска. А – јер је и Апостолска…
Исакович, који је, после вечере, осетио своје уобичајене болове у стомаку, био се очајно препао од говорљивости бискупове. Уплашен да неће моћи да избегне, а да га већ овде, у Печују не покрсте, у љутој тузи својој позва, у себи, тихо, у помоћ, крсног свеца свога, Св. Мрату.
И Св. Мрата му поможе, утолико што га међу тим многим вином, чашама и горућим свећама сети брата његовог Аранђела, који је имао обичај да при склапању трговачких послова по Влашкој, Турској и Мађарској опија људе. Сетивши се њега, честњејши Исакович се реши, по узору братовљевом, да напије себе.
Мишљаше, ако га и буду покрстили силом, нека га бар не добију трезног.
Зато поче страховито да пије, нашто бискуп ућута, зачуђен.
Све више модар у потиљку, Исакович тада прозбори, послед-њом свешћу, и показа да му није потребно дуго помоћ Св. Мрате, јер овако поче да говори:
– Поживе, моје православље слатко, многа љета у матери мојој, па ће во вјеки живет во вси моји потомци. Сладост јест и наша Русија. Богу творцу молим сја да узрју пут свој и Русији појду. Име Русије! Р – јер је Рождество. У – јер је Ускрсеније… С – јер је Славјанска. И – јер је Исусова. Ј – јер је Јединосушна. А – јер је…
(…)
ТУМАРАЛИ СУ, КАО МУВЕ БЕЗ ГЛАВЕ; ЈЕЛИ СУ, ПИЛИ СУ, СПАВАЛИ СУ, ДА НАЈПОСЛЕ ТРЧЕЋИМ КОРАКОМ ПОГИНУ, ЗАКОРАЧИВШИ У ПРАЗНИНУ, ПО ТУЂОЈ ВОЉИ И ЗА ТУЂ РАЧУН
(Милош Црњански: „Сеобе“)
Vezano za destabilizaciju Balkana:
http://www.globalresearch.ca/hybrid-wars-breaking-the-balkans-the-russian-chinese-strategic-partnership-goes-to-europe/5525029
@ Marko Bojkovic
Ne bih se kladio da ce Vejvoda biti ministar,ali sve je ovde moguce.
U tekstu za koji ste dali link navodi se da je cilj uvodjenje Srbije u NATO.Bojim se da je cilj destabilizacija Srbije,stvaranje haosa,a onda na „poziv“ prozapadnog tabora ulazak trupa NATO radi uspostavljanja „mira i stabilnosti“.
Veci su benefiti po NATO da tako stavi Srbiju pod kontrolu,nego ulazak Srbije kao clanice u NATO.Status clanice,bez obzira na njenu snagu,daje i odredjena prava.A u uslovima sve ostrije konfrotacije sa Rusijom ne treba im „kamicak u cipeli“.Vlasti dolaze i prolaze,ali narod ostaje,a on je proruski nastrojen.Uvek postoji mogucnost da srpski vojnik ili oficir prebegnu na rusku stranu,kad bude sudbinski cas.Isto vazi i za Crnogorce.Takodje NATO postaje glomazan sa prijemom novih clanica,sto znaci sporije i teze odlucivanje i teze sprovodjenje naredjenja.
Pritisak na Vucica ce ici u pravcu delegiranja sto vise prozapadnih ljudi u Vladu,pogotovo u znacajne resore poput odbrane i finansija.Ovo iz razloga destabilizacije njegove Vlade,opadanja njegove popularnosti,i stvaranja nezadovoljstva u skupstini i drugim politickim strukturama kao i samoj SNS.Polozaj Aleksandra Vucica i Srbije je veoma tezak.Po njega licno bi bilo najbolje da se zakloni iza neke druge osobe na mestu premijera.Po Srbiju ne znam sta bi bilo najbolje.
Pritisak na nas moze splasnuti otvaranjem zarista na istoku Turske,ali tesko da Rusija ima hrabrosti za takav potez,to bi bio direktan konflikt sa NATO.Mada u svetlu dogadjaja u Rumuniji,ja ni tu opciju ne bih iskljucio.Pogotovo neposredno posle kongresa vladajuce partije u Turskoj,ako bude bitnih kadrovskih rotiranja na tom skupu.
Sve ovo je samo moje misljenje,ne tvrdim da sam u pravu.
За Кума – Шта мислите, вреди ли у кладионици уложити паре у ову прогнозу о томе ко ће бити нови министар иностраних послова Србије, како то аутор текста сугерише:
„Већ сам на страницама НСПМ писао да су задаци новог сазива српског парламента: а) да угура Србију у НАТО пакт (а са тим паралелно уведе санкције Русији); б) да се дефинитивно одрекне КиМ променом устава; и в) да настави распродају и поклањање српских националних привредних и природних ресурса странцима. Дугмад на даљинском управљачу ће се стискати тим редоследом (а, б, в…). Е па тај парламент ће изгласати Вејводу за министра спољних послова у наредној Вучићевој влади (за ово слободно уложите паре на кладионици) да би ови прљави задаци били посвршавани брзо и ефикасно.“
http://www.nspm.rs/politicki-zivot/vojvoda-i-vejvoda.html
Nazalost,lokalnim politicarima je sve osim najprizemnije lokalne kombinatorike i prostog procentnog racuna,zbog „provizije“,visa matematika.
Nama Srbima se ne pise dobro,po svemu sudeci.Cene da smo „mali Rusi“.Cini mi se i da Mila pustaju niz vodu.Sta ce im Crna Gora u NATO?Bolje im je da NATO udje u region.Albanci i Bosnjaci su prirodni saveznici veoma bitnog saveznika SAD Turske.Zato,na inicijativu Turske,oni se podrzavaju.Verovatno se planira da Albanci kontrolisu Makedoniju,a Bosnjaci uz hrvatsku asistenciju BiH.A kako sa Srbijom?Strah me hvata kad o tome mislim.
Za Kuma – Čini se da se već duže vreme radi na destabilizaciji regiona, ali ne treba potceniti ni dar lokalnih političara da rade u korist svoje štete, da pomažu procese stvaranja napetosti i da pomažu procese unutrašnjih podela. Hvala na komentaru.
G. Katicu,moje pitanje nije na liniji ekonomije,ali se nadam da Vam nece smetati.Da li mislite da ulazimo u fazu politicke destabilizacije zemalja centralnog Balkana,izazvane sa strane?Hvala.
Nemirni,
zbog cega ne bi bilo moguce da Kan pobedi ? On je Britanac, rodjen i skolovan u Engleskoj, demokratski izabran ispred velike britanske partije. Ako ciljate na njegovo poreklo ili veroispovest to ne igra nikakvu ulogu ocigledno. Imate primera sirom Evrope gde su ministri imigrantskog porekla, ali naravno obavezno drzavljani. Recimo Svedska je imala cak premijera Rajnfelda koji je stranog porekla. Ili: Sarkozi je takodje madjarsko-jevrejskog porekla. Deda cuvenog Ulofa Palmea bio je holanjdanin, a Belgijski premijer bivsi de Rupio je poreklom Italijan. U Rusiji takodje imate Lavrova i Sojgua koji vode dva vazna ministarstva, spoljnih poslova i odbrane, a oba nisu etnicki Rusi. Otac Lavrova je Jermenin, a Sojgu je po rodjenju cak i musliman. Ima jos dosta primera, ovo je globalni svet vec odavno…
Za Ristu – Vrednost dinara raste kada su devizni prilivi veći od odliva. Pri tome je (kratkoročno) nebitan osnov po kome prilivi dolaze. Svejedno je da li je reč o (finansijski) zdravim prilivima npr. od izvoza, od investicija u pogone i sl., ili se radi o zaduživanju države, o špekulativnim prilivima, o deviznom zaduživanju privrede i građana koji ne stvaraju devizne prihode.
U tom kontekstu, ni pad evra, ni kvantitativno labavljenje nisu bili previše bitni za jačanje dinara, mada je bitno da su kamatne stope drastično snižene (labavljenje je tome doprinelo), pa su troškovi zaduživanja za Srbiju niži. Srbija je profitirala i zbog pada cena nafte i sirovina jer je devizni odliv za te svrhe manji no što bi inače bio. Dinar je „profitirao“ i zbog domaće recesije, budući da je uvoz za potrebe domaće potrošnje takođe smanjen. Trgovinski i tekući bilans su značajno popravljeni.
Nažalost, veliki deo deviza ide na servisiranje kredita ali i na devizne intervencije. Istovremeno, devizna štednja građana stagnira i to je loš znak. Posledica svih ovih kretanja je da su devizne rezerve na najnižem nivou u poslednjih šest godina, uprkos popravljanju tekućeg bilansa.
Nevolje po dinar mogu nastati ako priliv kredita stane, ako evro i dolarske kamate porastu, ako cene energenata krenu da rastu, ili ako građani krenu da povlače deviznu štednju. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Nekada su se iz NBS-a hvalili kako branimo evro, da bismo odrzali kurs. Sada se ponovo brani dinar, kazu da se smanjuju devizne rezerve, pa me interesuje, sta je uzrokovalo tu situaciju? Kvantitativno popustanje i pad evro valute mi se cinio kao efekat koji ce da proizvede prvu situaciju, da imamo privid da dinar jaca, a ne ponovo ovu situaciju, kada moramo da branimo dinar. Jer ako nam se tope rezerve sada, sta ce biti kad evro-zona izadje iz problema.
Vrlo važno za sve koji se, poput mene, približavaju starosti i penziji:
http://www.counterpunch.org/2016/05/11/the-dangers-of-free-trade-agreements-ttips-threat-to-europes-elderly/
За Немирног – Зак Голдсмит и конзервативци су заиста водили прљаву кампању. На самом крају је на рабош лабуриста додат и антисемитизам. Мислим да је код многих све то прелило чашу, поготово у граду који иначе нагиње лабуристима. Кан ме не импресионира, али сам гласао за њега из солидарности према Корбину. Да је Кан изгубио, Корбин би био крив. Како је победио, заслуга је, наравно … само Канова. Све је то ружно, али то је душа модерне политике. Хвала на коментару.
Шта мислите о избору новог градоначелника Лондона? Како је могуће да је Садик Кан победио?
Поздрав.
За Александра Б. – Чини се да је Plaza accord био почетак великог успоравања Јапана. Такође, јапански финансијски сектор је почео да се понаша попут америчког, новац банака је усмераван у шпекулативне операције, симбиоза банака и привреде је нарушена, централна банка је подлегла западним мантрама о монетарној политици итд.. Не треба заборавити и да су конкуренти попут Ј. Кореје, Тајвана и наравно Кине страшно ојачали и почели да преузимају делове тржишта где је Јапан био доминантан. Посебан проблем је и убрзано старење Јапана и демографска имплозија која се не може (бар за сада) компензирати имиграцијом. Хвала на коментару.
Господине Катићу, у неким својим одговорима овде, поменули сте Јапан, несумњиво фасцинантну земљу. Шта је, по вама, главни узрок економског успоравања Јапана, у односу на неке друге Азијске државе? Чини ми се да само захваљујући задивљујућој самодисциплини Јапанаца и њиховом економском патриотизну, Јапан није упао у дужничко ропство као многе друге државе. Да ли је, по вама, потписивање “Plaza accord“, био тај преломни тренутак? Свако добро
Za Dušana – Bojim se da su lokalni budžeti prenapregnuti i da nema izvora za bilo kakvo ozbiljnije finansiranje. Municipalne obveznice su skup oblik finansiranja i nepodobne su za revitalizaciju gradova u Srbiji. Konačno, ako to nije „državna“ politika, teško je naterati građane da uđu u kredit koji je delom za opšte ili zajedničko dobro. I dalje vlada kultura po kojoj se moja odgovornost završava na unutrašnjoj strani ulaznih vrata stana. Hvala na komentaru.
Hvala na iscrpnom odgovoru, ali mislio sam da li bi se ovo moglo sprovoditi bez primarne emisije, na lokalnom nivou. Hipoteticki kada bi neka grupa gradjana dobila mandat da na lokalu vrsi vlast, ona ne moze da utice na monetarnu politiku. Da li u tom slucaju postoje izvori finansiranja i mehanizmi da se ova ideja sprovede i kolika bi bila opravdanost ove mere u slucaju da se kao izvor koriste municipalne obveznice?
hvala
Nazalost buduca Vlada Srbije ce se naci u slozenim okolnostima,sve vise sam ubedjen da Turska postaje srpska nocna mora:
(http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=05&dd=10&nav_category=11&nav_id=1129750)
Verovatno je definitivno ocenjeno da je Dodik nepodoban za sprovodjenje ubrzane politike unitarizacije BIH.verujem da ce otvaranje poglavlja u pregovorima Srbije sa EU biti u proporciji sa napretkom po pitanju odlaska ili bar ozbiljnog omeksavanja Milorada Dodika.Naravno,to su samo pregovori bez vremenskog ogranicenja tako da od ulaska u EU tesko da ce nesto biti.
Jedna od brojnih sistemskih nelogicnosti kod nas je i da se gradjani duze i placaju porez za objekte koji nisu legalizovani.Ako bi se kad sprovodila ova ideja,pre svega bi trebalo snimiti i legalizovati fakticko stanje sa verovatno preko milion nelegalnih objekata u zemlji.Naravno ne legalizovati objekte nebezbedne za stanovanje i izgradjene u krajnje neadekvatnim zonama npr.vodoplavnom podrucju najviseg rizika,na putnom zemljistu gde objekat ugrozava bezbednost saobracaja itd.
@ Ivan
Ukoliko bi postojala politicka volja moglo bi se nesto uraditi.Ipak,ja se najvise bojim neprofesionalnog i krajnje neorganizovanog drzavnog aparata koji je nesposoban za izvrsenje i najjednostavnijih zadataka.Njegovo disciplinovanje i podizanje organizacinog nivoa mora biti prioritet.Pri tome trebalo bi u svakoj oblasti formirati po broju ljudi male analiticke i planske centre,na mesto sadasnjih agencija.To bi bili ljudi od struke koji bi radili analize i planove po instrukcijama plitickog rukovodstva zemlje,a zatim bi na osnovu njihovih izvestaja nadlezni drzavni organi odredjivali i sprovodili mere.
Osnova sprovodjenja bilo kakve politike je osposobljen i efikasan aparat.
Za Vladimira Dž. – U pravu ste i dobro je da ste me opomenuli. Hvala na komentaru.
Kasno je sad da se govori o privrednom rastu zasnovanom na obnovi infrastrukture i primarnoj emisiji. Naša zemlja nema više suverenitet a strani gospodari nikad ne bi dozvolili tako nešto.
Valjda smo i mi neka civilizovana zemlja? Nije mi želja da autora hvatam za svaku reč koja mi se ne sviđa ali sam primetio da veliki broj ljudi koji žive u inostranstvu tako nas doživljavaju nas ovde – zemlja sa deficitom civilizacije. Tu su i moji koji žive napolju, tako da nije lično.
Ne znam kako drugačije da tumačim kad se neke zemlje tako kvalifikuju a one se upoređuju sa nama nego da smo sa manjkom civilizovanih osobina.
Ne tražim nikakvo objašnjenje za ovo, niti mi je težnja da Gosp Katiću oduzimam vreme, već tako, da malo povedemo račauna ako može.
Za D. Zogovića – Ideja koju sam izneo u vezi sa revitalizacijom gradova je naslonjena na ideju vezanu za primarnu emisiju i njenu upotrebu. Ona bi se morala realizovati kroz lokalne zajednice uz centralnu koordinaciju. To bi podrazumevalo da se svaka zgrada snimi, utvrdi program radova (fasada, stolarija, krovovi, liftovi, instalacije), utvrde okvirni troškovi po zgradi i stanovima. Građani bi dobili kredit na npr. 20 godina, sa počekom otplate od npr. 3-5 godina i kamatnom stopom koja bi bila minimalna npr. u visini inflacije. Ako ne grešim u konceptu, u roku od 3-5 godina bi se videli efekti rasta zaposlenosti i primanja, i bilo bi za očekivati da građani mogu da otplaćuju dobijeni kredit. Ovaj proces ne bi smeo biti na dobrovoljnoj osnovi, jer kako zgrada izgleda, koliko energije troši i da li će pad fasade nekoga ubiti, nije stvar volje pojedinca. Grad bi morao utvrditi standarde obnove, napraviti npr. skuplju i jeftiniju varijantu obnove zgrade, a onda prepustiti stanarima da se opredele. Naravno, korišćenje uvoznih materija i sl. bi bilo isključeno.
U osnovi, ovo je proces koji se sprovodi odavno u svim civilizovanim zemljama, s tim što se to tamo radi ex ante (pre nego što zgrade propadnu). Mislim da se u Srbiji već nešto radi kako bi se zapadna praksa primenila, ali mislim da to mora ići brže, a to je moguće samo kroz primarnu emisiju.
Dinamična gradska uprava bi mogla u tom procesu i popraviti izgled zgrada raspisujući i finansirajući projekte ulepšavanja ružnih fasada, bez obzira na stanje u kome su fasade. Ovo bi pomoglo da se i arhitekte zaposle i da im se da šansa.
Raspisivali bi se tenderi za obnovu zgrada i očekujem da bi se javljale male firme koje bi obavljale sve vrste poslova. Koliki bi bili troškovi ne znam, ali bi se sigurno razlikovali od zgrade do zgrade i to drastično.
Ljudi bi se dugoročno zaposlili, domaća industrija bi dobila snažan impuls kroz rast tražnje, gradovi bi izgledali lepše, a ulice bi bile sigurnije. Nemoguće je kvantifikovati efekte odoka, ali mislim da je jasno da bi ova aktivnost pokrivala celu Srbiju, a ne bi se svodila samo na par gradova u kojima ima nekakvog rasta građevinske aktivnosti. Naglašavam, bez primarne emisije, ova se ideja ne može realizovati. Hvala na komentaru.
G. Katicu,
U ranijim tekstovima pisali ste o revitalizaciji zgrada kao meri za izlazak iz recesije.
Da li bi ste mogli malo opširnije i konkretnije da obradite ovu temu, recimo na lokalnom nivou.
Šta tačno podrazumevate pod revitalizacijom, da li samo fasade ili i instalacije. Koliko bi to recimo koštalo po jednoj zgradi. Ko bi to trebao da finansira. Koji bi se efekti po zaposlenost, bdp lokalne zajednice mogli ocekivati. Ko bi poželjno trebao da izvrši te radove. I sl.
Unapred zahvalan
Извињавам се на инсинуацијама да је било ко вама нешто подметао, то очигледно није тачно.
Врлодобро г. Катићу.
Још да ме упутутите на било какава афирмативни коментар о Зимском рату на српском у претходних двадесетак година, па да и разумем што ме симултано с Кумом – завитлавате. Какве то везе има са кохезијом?
.
Za Gorana – Malo je informacija da bi se moglo pouzdano zaključivati, pa ću izneti samo pretpostavke. KKR fond je možda identifikovao kompanije u Srbiji koje želi da jeftino kupi, što je logično i što je cilj svakog kupca. Te kompanije imaju ogromne dugove prema bankama, pa bi KKR otkupio njihove dugove uz veliki diskont (platio bankama mnogo manje nego što banke potražuju), a potom te preuzete kredite, sada kao poverilac npr. pretvorio u akcionarski kapital u preduzećima dužnicima i na taj način ih preuzeo.
Teorijski, banke bi se oslobodile dela balasta nenaplativh potraživanja (uz njihov delimični otpis) i mogle bi da nastave sa većom kreditnom aktivnošću (teorijski). KKR bi revitalizovao preduzeća u kojim je postao vlasnik i svi bi bili sretni i zadovoljni (teorijski). U procesu bi banke imale gubitak, ali možda manji nego da dužnici sasvim potonu, dok bi stari vlasnici izgubili firme koje su imali (uz manju ili veću nadoknadu, ili čak i bez nje).
Naravno, sve ovo ne bi trebalo da ima velike veze sa vladom Srbije i trebalo bi da se rešava u trouglu KKR, banke i dužnici. Pretpostavljam međutim, da dužnici imaju velike obaveze prema budžetu Srbije, pa možda KKR pregovara sa vladom da se odrekne tih potraživanja (u celosti ili delimično) kako je to vlada inače radila npr. u slučaju JAT-a ili Železere. Ne znam da li su Vam moja nagađanja nešto pomoglo. Hvala na komentaru.
G.Katicu, zamolio bih vas ako mozete da date komentar(vase misljenje) na ovu vest koja kruzi ovih dana po sredstvima informisanja… http://www.blic.rs/vesti/ekonomija/americki-fond-otkupljuje-dugove-bivsi-sef-cia-dosao-po-milijardu-evra/6ecfd7z
Doticni gospodin D.Petreus je pre dva dana i bio u poseti Vladi Srbije i obavio je razgovore o ovoj temi.O cemu se tu radi?Dali je to „dobro“ za drzavu Srbiju i njen narod ili je lose?Nejasno mi je kakav sled stvari iz toga proizilazi???
Unapred se zahvaljujem na odgovoru…Zelim vam G.Katicu svako dobro.
За Cayo – Имате превелико поверење у моју меморију када верујете да се сећам сваког коментара, или реченице из коментара, од пре пар месеци. Да сте тада реаговали, можда би имали занимљиву расправу о Зимском рату. Волели то или не, Кумова констатација: „Da nije bilo Zimskog rata operativno stanje sovjetske armije 1941 god. bi bilo jos gore“ је прихваћена историјска чињеница. То није оправдање, већ је хладна констатација стања. Због Зимског рата је дошло до великих промена у командној стуктури, рехабилитовани су и враћени многи официри итд.. Напад на Финску не служи на част СССР-у и с тим у вези нема спора. Наравно, као и увек, слика је нешто сложенија и из угла реалполитике и у контексту времена у коме се то дешавало понешто се може објаснити, иако се не може оправдати. Хвала на коментару.
Побогу г. Катићу, ПА НА ОВОЈ СТРАНИЦИ:
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-12307
Стварно се извињавам на излетању из такта, дешава се, уз овакве манипулаторе.
Za Cayo – Ne sećam se da sam video komentare o Zimskom ratu, pa sam Vas zamolio da me uputite na komentar ge ste čitali pohvale tom ratu. To je sve. Hvala na komentaru.
Иначе, апсолутно се слажем са евентуалном одлуком да претходни коментар не објевите. Изузетно сам иритиран вашом реакцијом, али ипак не желим да вам се подсмевам.
Схватите ово како год хоћете.
Па, г. Катићу, ако можете да ме упутите где се на другом месту, сем коментара ”Кума” на вашем блогу, појавило афирмативно тумачење Зимског рата на српском језику, у протеклих двадесетак година, био бих вам захвалан.
Што се тиче ругања, не бих да вас оптерећујем више ониме што се на вас односи, ограничио бих се, на оно што се односи на читаоце – на пример, да, након десетине питања о субвенцији радних места – добију одговоре о Стаљину, Садаму Хусеину, ЈНА, итд. Мени то личи на ругање, и имам обичај да када ми се неко наочиглад јавности подсмева – реагујем.
Ако не препознајете да се и вама ругају, не бих вас више теретио са таквим размишљањима.
Za Cayo – Nisam razumeo ove delove Vašeg komentara: „АПСОЛУТНО НИГДЕ нисам видео да неко афирмативно помиње Зимски рат, сем на Катићевом блогу.“ i „Можда није лоша идеја да не дозволите да вам се ругају, или бар да се не ругају читаоцима вашег блога.“ Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Pogledajte indekse ostalih azijskih berzi u tom periodu. Na nekom od sajtova koji prate berzansko poslovanje ili forex tržište sam video uporedni prikaz indeksa na azijskim berzama. Jedino su se šangajska berza i još jedna ali ne mogu da se setim tačno koja, držale. Ostale berze su imale pad, pri čemu je većina imala tridesetodnevni kontinuirani lagani pad………… Kada je kritičnog dana počeo pad šangajske berze sasvim je moguće da su mali akcionari izgubili živce i pokrenuli lavinu rasprodaje akcija………….. Naravno, ne tvrdim da znam šta se je tačno desilo samo sam izneo svoju pretpostavku. Takođe, ne odbacujem u potpunosti ni Vašu percepciju pomenutih događaja.
Интересантан наслов теме на другом једном форуму:
http://www.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/15/17093008/iz-drugog-ugla .html?10
АПСОЛУТНО НИГДЕ нисам видео да неко афирмативно помиње Зимски рат, сем на Катићевом блогу. То је изјавило лице које наводно подржава Двери, Стаљина, а сасвим случајно је и наводни послодавац којем је драго што је Радуловић ушао у парламент.
Можда није лоша идеја да не дозволите да вам се ругају, или бар да се не ругају читаоцима вашег блога.
Зар нисте Дверјанин?
Сада сам потпуно збуњен, нарочито у вези са субвенцијама на тржишту рада.
Svima kojima je to bitan datum cestitam Dan pobede!
@ Cayo
„I am a Stalinist.“
Za Ganeta – Pogledao sam kretanje šangajskog indeksa tokom leta 2015. (od maja do kraja avgusta) i nisam video da je ikada bilo pada koji je trajao 30 dana. I dalje verujem, a ništa jače od toga ne mogu da ponudim, da je slom berze počeo prodajom velikih igrača. To važi za sve berze, ne samo za kinesku. Mali igrači se samo pridružuju panici. Hvala na lepim rečima.
Господине Катићу, ни на крај памети ми није било да вам подмећем да тако нешто охрабрујете. Само сам покушао да наведем паралелу у понашању адвоката ”либералне трговине”.
Куме хвала на одговору. Тај невешти покушај задиркивања није ништа о мени рекао. Иако је очигледно да избегавате одговор, можда није на одмет упутити неупућене на шта то алудирате:
https://nkatic.wordpress.com/2015/10/27/o-drzavi-i-antidrzavi/#comment-11645
Ту сам безуспешно покушавао да измамим одговор на чињеницу да су радна места субвенционисана, а да заговорници ”слободног тржишта” ћуте о томе ко заливени. Ту сте радо причали о Стаљину, а ни овде нисте превише концентрисани на питање.
Ово је само наставак исте ”дискусије”.
Za g. Katića,
Moguće je da su mali akcionari izazvali oštar pad berzi u Kini…… Evo zašto tako mislim:
Pre kritičnog dana indeksi na kineskim berzama su bili u manjem padu 30 dana uzastopno. Mali akcionari, nedovoljno edukovani, nestručni, prethodno naviknuti na linearni rast prinosa su se praktično prvi put našli u sitaciji da se njihov kapital postepeno topi. ……….. Ne isključujem mogućnost da je kritičnog dana došlo do masovne panične reakcije po principu – spasavaj što se spasti može i da je krenula rasprodaja akcija…….
Za razliku od uobičajene percepcije, velike špekulante doživljavam kao faktor koji doprinosi uravnoteženju berzi. Veliki špekulanti kupuju kada cena pada i prodaju kada cena raste te zapravo smanjuju oscilacije na berzama i doprinose ravnoteži. Verovatno bi bez njih oscilacije bile mnogo veće. Ne verujem da velike igrače tako lako hvata panika pri padu cene nekog instrumenta, niti da tako jednostavno ulaze u kupovne pozicije kada cena nekog instrumenta neprekidno raste duži vremenski period……………… Zapravo, iz ovakve svoje percepcije velikih igrača sam izvukao pretpostavku da su mali akcionari najverovatnije uzrokovali pad na kineskim berzama.
Što se tiče Rusije – moramo uzeti u obzir rat u Ukrajini, sankcije međunarodne zajednice, oštar pad cene nafte, intenzivirane špekulativne udare na rublju, nalete panike među njenim građanima – sve se je to desilo odjednom. Uprkos katastrofičnim prognozama, Rusija je preživela a rublja se nije srušila iako nije bilo ozbiljnije državne intervencije.
Ne isključujem mogućnost ozbiljne promene percepcije rublje od strane investitora. Početkom 2015 godine pri oporavku cene nafte došlo je do naglog rasta rublje tako da je RCB intervenisala u kontra pravcu, dnevno je kupovala velike količine dolara kako bi sprečila rast rublje………..
Naravno, u potpunosti uvažavam Vaše mišljenje u pogledu slabosti ruske monetarne politike, kao i u pogledu kineske ekonomije. Da nije tako ne bih ni bio na ovom blogu. Svoja zapažanja sam izneo iz jednog uskog ugla i fokusirajući se na određeni vremenski trenutak u kome su se pomenuti događaji odvijali……..
Za Cayo – Ako pogledate moje tekstove i komentare i odnos prema berzanskim špekulacijama, videćete da nikada nisam ohrabrivao klađenje bilo koje vrste, pa ni berzansko. Imam previše godina i iskustva i mislim da znam šta govorim. Hvala na komentaru.
Нажалост, итекако га има, и то, гле чуда, у монополском облику. Уосталом, клађење је сасвим у домену вашег интересовања, што потврђује интересантна дискусија с Ганетом, и цео ваш блог.
Није ми намера да то популаризујем, већ да, ако је могуће, нагласим да ниједна берза није ништа друго до клађење. Питам се, који вид клађења је најштетнији? Ако је веровати центрима моћи, тржиште кредита, финансија и деривата је по државе безопасно, а спортско је ”опасан проблем”.
@ Cayo
Bilo bi nam svima od koristi da procitate tekst koji Vam je g. Katic predlozio.Mozda niste shvatili na koga Katic cilja obzirom da koristi Vama tesko razumljiv nacin komunikacije.
Ja sam dobar covek,postujem nacelo „ko tebe kamenom,ti njega hlebom“,zato Vam izlazim u susret odgovorom.Za branje malina obicno biram zenske osobe od 20 do 40 godina starosti.Praksa je pokazala da je ta radna snaga najefikasnija.Odnosno motoricke sposobnosti i ukupno psiho-fizicko stanje im je na visokom nivou te naberu najvise malina za najkrace vreme.Takodje su nasmejane,i ja sam cesto nasmejan te mi imponuju takve osobe.Mogu Vam reci da me vole,a volim i ja njih.Nazalost ostale informacije ne mogu podeliti sa Vama,to su poslovne tajne.Ipak Vi uvek mozete nagadjati.
Za Cayo – Клађење није у домену мог интересовања, а и волео бих да га у Србији нема. Хвала на коментару.
Господине Катићу,
Не знам јесте ли упознати с начином на који је угушена либерализација спортског клађења. Наиме, за оне што не знају, постоји систем клађења у којем излазите на тржиште и ви одређујете квоте. Фактички је могуће препродавати опкладу клађењем на супротне опције чим се цене на тржишту промене.
Кладионице ”нису имале слуха” за урушавање властитог тржишта од стране слободних стрелаца, чији је добитак на берзи попут Бетфера опорезован и то 70%.
То су спречили они исти који се залажу за либерализацију коцкања државним обвезницама сваке врсте. Исти они који су балканским домороцима наметнули шпекулативни стамбени кредит.
Куме, и даље изгарам од жеље да сазнам колико кошта радник на плантажи малина, по сату и по радном месту.
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-12973
https://nkatic.wordpress.com/2016/04/18/voda-hrana-i-geopolitika/#comment-12868
Za Ganeta – Kada je u jednom satu indeks berze pao za 6%, mala je verovatnoća da se to desilo usled panike malih akcionara. Iako u Kini vlada berzanska manija i ogroman broj Kineza trguje, berzu ruše pre svega veliki prodajni nalozi. (Meni je stanje u Kini ličilo na stanje američke berze pre izbijanja velike ekonomske krize, kada su svi frenetično kupovali akcije verujući da će njihova vrednost stalno rasti.) Ko je počeo da ruši berzu ne znamo, iako su kineske vlasti navodno vodile istragu. Stopiranje trgovine je bila ispravna odluka jer je pretio potop. Ne verujem da bi „veliki igrači“ zaustavili pad jer su oni verovatno i prodavali akcije. Nove kupovine bi usledile verovatno na mnogo nižem nivou od onoga na kome su obavljane interventne državne kupovine akcija. I dalje mislim da je problem bio u nekontrolisanom, suludom rastu akciju i da bi imitiranje Amerikanaca moglo doći glave Kinezima.
Što se rubaljske (ne)intervencije tiče, mislim da se pre radilo o strahu da će se devizne rezerve brzo istopiti, nego o dobroj proceni da će se rublja oporaviti i naći svoj novi, „bolji“ minimum. Šok za ekonomski sistem je bio strahovit i kao što sam dosta puta rekao, ne razumem šta radi Centralna banka Rusije i u čijem interesu radi to što radi. Ne razumem ni pasivnost Kremlja s tim u vezi. Hvala na komentaru.
Jos malo price o malini:
(http://www.b92.net/biz/vesti/agro-biz.php?yyyy=2016&mm=05&dd=08&nav_id=1128934)
Za Ivana,
Imajte na umu da ovde ima i ljudi koji ne znaju engleski. Takođe, primećujem citate iz svetskih časopisa i blogova – bilo bi poželjno kada bi ste ih prevodili na naš jezik.
Za g. Katića,
Hvala na odgovoru u vezi ŠCB, sada mi je malo jasnije i ponašanje FED-a i ECB-a. Uzgred, već sam planirao da Vas pitam o čemu se tu radi, jer su poneka saopštenja centralnih banaka prilično čudna i kontradiktorna.
Kineska berza je izložena špekulativnim pritiscima, to je opšte poznato ali mislim da su balon na berzi ipak naduvali pre svih mali akcionari. Zato je berza rasla po nekoj neverovatnoj stopi……. Kritičnog dana su mali akcionari nenaviknuti na gubitke u panici počeli da rasprodaju akcije i berza je krenula da se ruši. Znamo kako je reagovala kineska država, ali ja nisam baš ubeđen da je to bila ispravna reakcija jer mislim da bi u određenom trenutku veliki igrači reagovali i zaustavili pad akcija………… Dakle da pojasnim, moje pitanje se je odnosilo na konkretan minut kada je pala odluka da se zaustavi trgovanje a ne na stanje kineske ekonomije, berze ili na njihovu ekonomsku politiku………….
Što se tiče Rusije, i tu se je moje pitanje odnosilio na trenutak kada su svi očekivali da RCB u panici reaguje i pokuša da spreči pad rublje u situaciji kada je bilo gotovo izgledno da će se rublja srušiti…………… RCB je tada prilično kockarski prihvatila rizik i vidimo da se je rublja pokazala mnogo žilavijom valutom.
Nisam dobar poznavalac monetarnih politika ovih država ali dosta pratim njihove valute na forex-u i svetske berze te sam iz tog ugla postavio ovakva pitanja. Ne sumnjam u Vaše analize, ovakva pitanja postavljam isključivo iz edukativnih razloga jer se ovde nalazim da bih nešto naučio.
Evo jedne šale iz savremene Rusije:
A new teacher comes into the class:
– My name is Abram Davidovich, I’m a liberal. And now all stand up and introduce yourself like I did …
– My name is Masha I liberal …
– My name is Petia, I’m a liberal …
– My Little Johnny, I’m a Stalinist.
– Little Johnny, why are you a Stalinist? !
– My mom is a Stalinist, my dad is a Stalinist, my friends are Stalinists and I too am a Stalinist.
– Little Johnny, and if your mother was a whore, your father – a drug addict, your friends – homos, what would you be then in that case? !
– Then I would be a liberal.
Za Ganeta – Kada je centralna banka kontinuirano izložena špekulativnim napadima, jedan od instrumenata kažnjavanja špekulanata je i slanje pogrešnih signala, ili delovanje na način na koji špekulanti to ne očekuju. Uzgred, Švajacarci nisu imali previše izbora jer je obim špekulatvnih transakacija bio u neskladu sa veličinim ekonomije. To je i razlog zbog koga je uloga franka kao rezervne valute jako mala.
O kineskoj berzi leta 2015. sam napisao tekst https://nkatic.wordpress.com/2015/08/30/kineski-trenutak-istine/.
Ruska centralna banka se ponaša kao i NBS. Prvo, zaboravila je da ima svoju valutu koju može da štampa i da njom pokrene privredu. Drugo, kada tajkuni izbaciju novac iz Rusije i destabilizuju ekonomiju, tada su „tržišna rešavanja“ problema kursa groteskna. Kasno se počelo sa kapitalnom kontrolom, i tolerisanje tajkuna je za moj ukus preveliko. Rusija sebe uništava preko monetarne politike. Hvala na komentaru.
Imao bih još tri pitanja za g. Katića pri čemu je poželjno čuti i mišljenje ostalih posetioca sajta:
1) Švajcarska centralna banka ima reputaciju jedne od najpouzdanijih institucija na svetu. Međutim, krajem 2014 godine je bukvalno prevarila investitore šaljući pogrešan signal u pogledu fiksnog kursa švajcarskog franka u odnosu na evro…….. Godinu dana kasnije guverner ŠCB je objasnio da je morao tako da postupi jer bi svaki drugi scenario izazvao previsoki trošak za njihovu državu……. Moje pitanje glasi – da li je ovo prvi put da je ŠCB poslala pogrešan signal investitorima ili je bilo još takvih slučajeva u prošlosti po vašim saznanjima????
2) U leto 2015 godine je došlo do naglog pada akcija na azijskim berzama. Moje pitanje glasi – kako ocenjujete reakciju kineske države i odluku da kritičnog dana prekine trgovanje i da li bi po Vama bilo bolje da su prihvatili rizik i pustili da tržišni bikovi zaustave pad cena akcija ????
3) Kako sada procenjujete reakciju Ruske Centralne Banke na krizu rublje. Pratio sam Vaše intervijue i tekstove – znam da ste u prvi mah bili razočarani ali mnogi sada misle da je kockarska reakcija RCB-a bila impresivna i da će rusima dugoročno doneti dosta koristi ?????
Извињавам се што ометам конструктивну дискусију, али ме и даље интересује колико малинари плаћају раднике на плантажи, колико по сату, а колико по радно месту:
https://nkatic.wordpress.com/2016/04/18/voda-hrana-i-geopolitika/#comment-12868
@ Nenad
Iako se po mnogim pitanjima ne slazemo,imali smo konstruktivnu diskusiju. Zao mi je zbog Vaseg stava o napustanju bloga i mislim da je to suvise emotivna reakcija,te se nadam da ce se to promeniti.
@ Ivan
Da,imali su posle rata zaista velikih uspeha u industrijalizaciji zemlje,ali vec od sedamdesetih zamah je opadao,pojavile su se degeneracije u sistemu koje nisu otklonjene.Nazalost svest radnika samoupravljaca cesto nije bila na nivou koji je bio neophodan da bi se sistem odrzao i unapredjivao.Takodje razvoj svetskih dogadjaja nije bio na ruku celovitoj Jugoslaviji…Tako da hteli,ne hteli dosli smo do branja malina,ali Vi bi trebali znati da su se maline proizvodile u Arilju jos osamdesetih godina.Dakle industrija i privreda Jugoslavije su bile jos jake,a malina je ipak bila profitabilna.
Prihodi od izvoza agrarnih proizvoda iz Srbije premasuju 2 milijarde evra godisnje,a posto je u poljoprivredi uvozna komponenta niska to najveci deo novca ostaje u zemlji,te se delom finansiraju penzije i drugi budzetski rashodi.Zato od uvazenih diskutanata na ovom blogu ocekujem da se sa postovanjem odnose prema nasem agraru i da uvek imaju uvidu da su srpski poljoprivrednici korisnici ubedljivo najnizih podsticaja u regionu,a donose verovatno najveci procenat deviznog prihoda u zemlju poredeci sa procentom koji donose njihove kolege u drugim zemljama regiona i Evrope.
Nebojša Katić: – Случај Шеврона и Филип Мориса се разликују по карактеру спора. Случајева попут Шевронових је много (сетимо се Бопала као најдрастичнијег), али на њих не утичу споразуми попут ТТИП-а. Случај Филип Мориса је другачији и на линији је заштите инвеститора какву треба да обезбеди ТТИП.
…
Предамном су два нова чланка о ТТИП. Колико видим (можда прегрубо тумачим), један од њих сугерише, а други каже … да је све то исто.
(http://www.independent.co.uk/voices/ttip-leaks-shocking-what-are-they-eu-us-deal-a7010121.html)
(http://www.informationclearinghouse.info/article44581.htm)
Први чланак каже: ТТИП се односи на утицај корпорација једино на нове законе (укључујући оне за заштиту животне средине). Ко верује да су компаније које могу да то постигну без моћи да форсирају измене постојећих закона?
Za Nenada – Imam dosta problema da povežem Vaše veoma čvrste teze sa linkovima koje potom dajete. Možda nije loše da malo strpljivije pišete komentare i pokušate da ih učinite smislenijim i konzistentnijim. Nabacivanje linkova na način na koji to radite ne doprinosi pojašnjavanju teza koje iznosite. Hvala na komentaru.
Nenad je izneo jednu potpuno proizvoljnu ocenu koja nije zasnovana na činjenicama. Rekao je da komunisti nisu uradili apsolutno ništa. Kao primer da je to neistina navešću samo ono što je nekada postojalo u mom gradu – Čačku.
Fabrika reznog alata (izvozna proizvodnja)
CER
Sloboda (vojni i civilni deo)
Litopapir (najveća štamparija u bivšoj Jugoslaviji)
Fabrika hartije
BIP sladara
Prvi maj (hemijska industrija, stiropor)
PKS lateks
Tehnos
Hidrogradnja
Partizan (trgovinsko preduzeće)
INEX Stjenik (trgovinsko preduzeće)
Tehnički remontni zavod (veliko vojno preduzeće)
Naveo sam samo veća preduzeća koja su zapošljavala destinu hiljada radnika. Većina tih firmi su likvidirane. To je bila prava industrija. Tu se nisu brale maline.
Po mnogim parametrima ta komunistička zemlja je bila nedostižni ideal za ovo što danas postoji. Pri tome, treba reći da ja nisam nikakav ljubitelj komunizma. Moj rođeni stric je proveo 15 godina u zatvoru kao politički osuđenik-antikomunista.
Ne može Srbija da finansira rast novcem iz penzionog fonda (kao što bi mogla S. Dakota) kad se penzije 50% finansiraju iz budžeta.
Evo obecajem da se necu vise javljati a prije nego sto se odjavim zelim Kumu i Ivanu N. da malinjak sto vise rodi i da sto vise ljudi zaposle.
Ivan je potvrdio upravo ono sto sam rekao, da komunisti imaju isti mehanizam stvaranja novca kao i neoliberali.
Pitanje je vladanja a ne novca.
Niko komunistima u Jugoslaviji nije branio da naprave Japan ili Juznu Koreju. Imali su kapitalne kontrole, carine, domaci novac imali su sve, mogli su sta su htjeli i nisu napravili apsolutno nista. Apsolutno nista!
Jugoslavija je bila drzava koja je zivjela od poljoprivrede, tekstilne industrije tj radno intenzivnih poslova.
Komunisti su bili nesposobni da je prebace na sljedeci nivo, kapitalno intenzivnih industrija, pa se kula urusila. To je sve bila fikcija.
Zato je rad bio uzdizan do nebesa jer nisu mogle stvarati profit jer su bile, fikcija.
Hyundai je pocetkom 1970ih proizvodio isti broj automobila ko i Zastava.
http://www.counterpunch.org/2016/05/04/bank-of-north-dakota-soars-despite-oil-bust-a-blueprint-for-california/
But let’s say the state wants to do something substantial and begins with a capitalization of $1 billion.
Where to get this money? One option would be the state’s own pension funds, which are always seeking good investments. Today state pension funds are looking for a return of about 7% per year (although in practice they are getting less). One billion dollars could be raised more cheaply with a bond issue, but tapping into the state’s own funds would avoid increasing state debt levels.
At a 10% capital requirement, $1 billion in capitalization is sufficient to back $10 billion in new loans, assuming the bank has an equivalent sum in deposits to provide liquidity.
Inace treba nesto i procitati prije nego sto se objavi.
Click to access neppcrr1102.pdf
Inace farmeri su bili glavni inicijatori pokretanja BND.
https://ilsr.org/rule/bank-of-north-dakota-2/ Isto tako tek u 2015. je pocela financirati infrastrukturu a prije toga je financirala biznise, studentske kredite, kredite farmerima i nekretnine.
***********
Biti ce jako puno nesretnih komunista zbog uspjeha „liberalne“ Rusije,
http://oilprice.com/Energy/Crude-Oil/Will-Russian-Urals-Overtake-Brent-As-The-Worlds-Oil-Benchmark.html
http://www.bloomberg.com/news/articles/2016-04-28/putin-s-decade-old-dream-realized-as-russia-to-price-its-own-oil
***********
Zbogom!
Za Makija – Fenomen o kome govorite je relativno novijeg datuma i postaje jasnije vidljiv u kontinuitetu negde od 2002. godine. Fenomen je tu, ali nema konsenzusa u vezi sa razlozima ovako divergentnog kretanja. Da li pad cene dolara podiže cene nafte, ili rast cena nafte obara dolar, i obrnuto? Postoje različita objašnjenja, ali ni jedno nije prevladalo i više se radi o pogađanju i slutnjama nego o ozbiljnoj analizi. Bar ja nisam naišao na studiju koja bi me ubedila u svoju utemeljenost. Hvala na komentaru.
Nebojsa, ko i sta utice na to da cene dolara i nafte divergiraju, tj. da dolar gubi vrednost kad nafta poskupljuje i da dolar jaca kad nafta pojeftini? Hvala
Слажем се делимично са последњом реченицом, зато сам и заобилазним начином саопштио исту поенту у наредном коментару. Ипак, имао сам доста бољи изговор. Међутим, немојте бити претерано скромни са тим ”мој мали блог”. Чак и да сте у праву у том самониподаштавању, индикатори које сам навео стоје.
Препун је српски интернет ”малих блогова” са таквом активношћу.
За Cayo – Познате су ми технике манипулације на Интернету, али верујем да до мог малог блога то још није стигло. На блогу се понекад појави нешто што личи на феномене о којима сам писао овде https://nkatic.wordpress.com/2006/12/06/reci-i-topuzi/. Како гледам са стране, мислим да понекад боље видим. Ваш коментар није ништа изгубио мојим скраћивањем, напротив. Хвала на коментару.
Добро г. Катићу, по чему је са једне стране дозбољено да ме неко назове, цитирам: ”либералчина”, а са друге стране недозвољено то оквалификовати као организовано тзв. троловање и то без ружне речи?
Мислим да би вам добро дошло да прочитате ове текстове, нарочито осврт на методу мимикрије, тим пре што сте блогер. То што вам неко невешто копира терминолошку матрицу треба да вам буде сумњиво, а не да ради ”партнерства за мир” цензуриште оне којима је сумњиво:
https://theintercept.com/2014/02/24/jtrig-manipulation/
http://cirilizovano.blogspot.se/2016/02/21_20.html
Ненаде, ви мора да сте рођени након пада Берлинског зида, пошто вам није познато да је све што сте видели на Балкану продукт издавања новца контролисаног од стране политичара. То везе нема ни са каквим ”неолиберализмом”, упркос стању ваших снова.
Evo, za sve neverne Tome, kako to izgleda na primeru banke Severne Dakote. Znači ovde imamo zemlju u kojoj jedna savezna država ima svoju državnu banku. Da li ta banka uspeva da pomogne ekonomiji ili je bolje da se stvar prepusti privatnim bankarima? Odgovor je ovde:
http://www.counterpunch.org/2016/05/04/bank-of-north-dakota-soars-despite-oil-bust-a-blueprint-for-california/
Gospodine Katicu,
Za Nemce me ne cudi sto podrzavaju TTIP. Eksportna ekonomija i tu vide svoju sansu, a opet kod kuce su tako disciplinovani da kupuju iskljucivo nemacko pa mogu i tri TTIPa da potpisu….
Sto vise saznajemo o EU to mi se ista sve manje svidja. Na svu srecu dok mi dodjemo na red EU vise nece postojati u ovom obliku, a pitanje je da li ce i evro jos biti aktuelan…
Hvala!
За Ивана К. – Случај Шеврона и Филип Мориса се разликују по карактеру спора. Случајева попут Шевронових је много (сетимо се Бопала као најдрастичнијег), али на њих не утичу споразуми попут ТТИП-а.
Случај Филип Мориса је другачији и на линији је заштите инвеститора какву треба да обезбеди ТТИП. Филип Морис је тражио накнаду штете због губитка профита који је настао услед тога што је аустралијска влада штитила здравље својих грађана. Хвала на коментару.
Nebojša Katić…. Filip Moris je tužio Australiju i srećom izgubio spor … Možemo samo da pogađamo šta bi se desilo da je tužena neka slabija država.
Еквадор је тужио Шеврон (Тексако) због загађења. Онда је Шеврон поднео противтужбу Еквадору, и добио спор: https://www.chevron.com/ecuador/ Додуше, овде пише да Шеврону не цветају руже с правног аспекта: http://chevrontoxico.com/
Globalizam, odnosno neoliberalizam, jeste najviše uspeo zahvaljujući levičarskim partijama (u Americi ih zovu liberalnim). Bez velike podrške radnika neoliberalizam nikad ne bi ovoliko napredovao. Decenijama su levičarske partije „štitile“ interese radnika praveći tako jednu lažnu sliku kako su one tu navodno za njihove interese. Istina za volju radnici u Evropi jesu nešto bili bolje štićeni od drugih u svetu, ali to je bila taktika za ono što se spremalo dugoročno. Napravili su od tog sloja društva ovisnike od njihove socijalne politike, za šaku socijale i beneficija su radnici bili kupljeni.
Ova “pomoć i prava“ radnicima se tokom godina smanjivala dok se danas pomalja pravo lice tih levih partija. Polagano su ih skidali sa „heroina“ dok je današnja doza i više nego dovoljna za imigrante koji za mnogo manje plate preuzimaju njihove poslove. Oni ubedljivo glasaju za leve partije i tako menjaju demografsku strukturu Evrope. Čak i tzv ekstremne leve stranke, poput Sirize, su se pokazale kao vrlo poslušne globalistima. Ovo može da iznenadi samo naivne i nedovoljno obaveštene.
EU jeste isto što i TTIP, samo što ovaj sporazum nije mogao da bude ponuđen u ranom razvoju EU. Nekadašnji radnici, današnji penzioneri, nikad nebi glasali za leve partije da se to ponudilo pre 40-50 godina. Tako radikalan sporazum bi bio preuranjen. To vreme je bilo vreme za „navlačenje“ radnika, međutim danas i dalje mnogi glasaju zbog dobrih starih vremena, ali se mnogi i bude. Srbija je potpuno van svega ovog, mi smo i dalje u fazi onog što je bilo u Evropi davno. Doduše poneki i uviđaju da nas pretvaraju u dobru koloniju.
Žudnja za moći nema granice, ona stalno raste i menja taktiku tokom vremena. Lukavstvo i neobaveštenost protivnika je njeno najveće oruđe.
@gosp.Katic
Ja bas mislim suprotno od Vas. Ja mislim da komsije nije niko natjerao.
@Cayo
„Замислимо да политичари преузму контролу над креирањем новца и његовом дистрибуцијом.“
-Nemoramo mi nista zamisljati imali smo to. Propalo i Kina je pobjegla od toga.
„Замислимо ужас да се новац усмери у градњу инфраструктуре, школства, здравства, одбране, пољопривреде, итд.
Пошто је нуспроизвод тог ужаса чињеница да би политичари себе материјално обезбедили истим механизмом, много је бољи систем у којем се корупција финансира из иностранства, страним банкама, као и цеђењем суве дреновине у виду штедње и скромног новца у поседу грађана.“
– Prestao sam da mastam i sanjarim u svojoj ranoj mladosti. Zivot je bio grub.
******
Nadam se da ce barem posjetioci ovog bloga shvatiti i razumjeti da biranje izmedju demokratije ili diktature je lazni izbor.
To je podmetnuta laz.
Drzavno uredjenje Republika nije demokratska pod tvorevina nego poseban oblik drzavnog uredjenja.
To sto ljudi idu glasati to nije odlika samo demokratije.
Demokratija je „vladavina“ vecine a zapravo je to oligarhija. Ona vlada po svome nahodjenju i sta joj trenutno odgovara.
https://nkatic.wordpress.com/2015/02/20/obavestenje-za-posetioce-bloga-forum/#comment-10459
http://www.uefa.org/mediaservices/mediareleases/newsid=2359883.html
„I welcome our 55th member,“ said UEFA General Secretary ad interim Theodore Theodoridis. „It was a very democratic process, and very open discussions [took place] between the national associations. We respect the result of the Congress [vote].“
http://www.washingtontimes.com/news/2015/sep/15/kosovo-set-to-take-big-step-toward-uefa-membership/?page=all
Though Kosovo is not formally recognized by the United Nations – as UEFA statutes require of its members – it won a sports politics victory last December when it was granted recognition by the International Olympic Committee.
*****
Suze krokodilske ronim sta imigranti radi po Svedskoj, Njemackoj, Francuskoj…
Za Andreja – Sporazum se pregovara u najvećoj tajnosti, a gle čuda, nemačke socijaldemokrate su snažna podrška sporazumu. Što se tužbi za gubitke tiče, to se već dešava. Filip Moris je tužio Australiju i srećom izgubio spor http://www.theguardian.com/australia-news/2015/dec/18/australia-wins-international-legal-battle-with-philip-morris-over-plain-packaging. Možemo samo da pogađamo šta bi se desilo da je tužena neka slabija država. Hvala na komentaru.
Kako to da tek sada mozemo nesto da saznamo o TTIP? Da li je to praksa u EU da se vazni pregovori vode u tajnosti od strane administracije koja nema demokratski legitimitet?
http://www.independent.co.uk/voices/comment/what-is-ttip-and-six-reasons-why-the-answer-should-scare-you-9779688.html
Ima li sanse da Britanci ovo dozvole? Korporacija tuzi drzave zbog gubitka profita usled promene politika pred ad-hoc sudovima??? Gde to ide ovaj svet???
Evo te knjige od Davatoglua:(http://www.knjizara.com/Strategijska-dubina-Ahmet-Davutoglu-143788).Tanaskovicevo delo:(http://www.nezavisne.com/novosti/svijet/Tanaskovic-Neoosmanizam-konstanta-turske-politike/1896769)
Надовезао бих се на тему о Косову, одличан шлагворт.
Замислимо једну непожељну, такорећи хорор слику.
Замислимо да политичари преузму контролу над креирањем новца и његовом дистрибуцијом. Замислимо ужас да се новац усмери у градњу инфраструктуре, школства, здравства, одбране, пољопривреде, итд.
Пошто је нуспроизвод тог ужаса чињеница да би политичари себе материјално обезбедили истим механизмом, много је бољи систем у којем се корупција финансира из иностранства, страним банкама, као и цеђењем суве дреновине у виду штедње и скромног новца у поседу грађана. Тако се избегавају страхоте у виду поменутих појава из првог пасуса, и осигурава се врло ограничену корупција, при којој политичари треба да се сналазе и траже алтернативне изворе, или да затежу каиш.
Чини се да је мој страх узрокован без разлога, и да је корупција ограничена, са перспективом даљег смањења. Баш смо зезнули политичаре, сада морају да примају проценте из иностранства. Или да затежу каиш, сунац им лоповски! Док грађани не искеширају, нема им ни болница, ни путева, нити ичега, па ни корупције.
Sve to sa prijemom Kosova protiv statuta organizacije mene navodi na crne slutnje.Vremenom bi statut bio promenjen,ali nekome se zuri.Mozda je Turska uz zaledjinu velikog gazde isposlovala tajni deo sporazuma sa mlitavom EU o predaji Balkana.Ne bi me cudilo to pored „vizionara“ poput Angele Merkel.Darko Tanaskovic je pre vise godina govorio o neoosmanskim apetitima turskog rukovodstva.Posebno je pominjao Davatoglua(koji se u medjuvremenu uzdigao do premijerske pozicije) i njegovu knjigu (zaboravio sam naslov) gde je iskazao posebno interesovanje za Balkan u odnosu na sve druge delove nekadasnje Osmanlijske imperije.
Sa Sirijom su sigurno shvatili da im za sada ne ide.Rusima bi odgovaralo da udju tamo,pa da ih Rusi razbiju,ali Turci i Ameri nisu tako glupi.
Ovde je cini mi se meko,evo u Makedoniji je krenulo.Negde procitah da ce Erdogan 7 maja u Banjaluku da otvori novu impozantnu dzamiju.
Ненаде,
Потпуно сте у праву.
Општепознато је да контроле над креирањем новца не треба да буде. И не само то, потребно је сакрити од масе да се то креирање врши сваки пут када неко подигне кредит.
Истовремено, треба створити страх од креирања новца, тако да грађани појма немају да се у ствари плаше нечега што се свакодневно дешава. То је заиста врхунска уметност, иако је ”дрште лопова” заиста стар метод. Када још повичете ”дрште неолиберала”, слика је комплетна.
Врло сте успешни у томе, од срца вам честитам.
За Марка Бојковића – Мене је изненадио велики број гласова који су били против пријема Косова. Нисам успео да видим ко је гласао против. Што се суседа тиче, они су признали Косово па је логично и да гласају за пријем. Не треба се љутити – вазалне државице се не питају, њима се каже како да гласају. Хвала на коментару.
У прилог паневропејства, или бар панјугословенства:
„Osim Srbije, sve ostale bivše jugoslovenske republike su glasale za prijem Kosova u UEFA“
http://sport.blic.rs/fudbal/evropski-fudbal/dejo-odusevio-albance-savicevic-u-ime-crne-gore-glasao-za-prijem-kosova-u-uefa/nwb2vbq
Jedan od najvećih ranih promotera panevropske ideje je bio Srbin, Dimitrije Mitrinović koji je živeo, ako sam dobro zapamtio, u njegovoj kući u Reading-u, u Engleskoj, još od Prvog svetskog rata. Valjalo bi da se obavestite o tom čoveku. Njegove ideje je prihvatio engleski mislilac Alan Watts. Pre nekoliko decenija je časopis Delo njemu posvetio jedan tematski broj. Možda g. Katić može da proveri da li Mitrinovićevi naslednici još žive u toj kući.
Za Nenada,
Finansiranje rasta privrede domaćom štednjom je odličan model ali u našim uslovima nije realan. Srbi, i drugi balkanski narodi nisu Japaci. Mi volimo da trošimo više nego što smo zaradili, a ne manje. Za sve male siromašne balkanske narode ideja potrošnje ima suviše veliki magnetizam. Promena kolektivnog karaktera (arhetip) je moguća, ali na tako dugim vremenskim skalama da slobodno možemo da zanemarimo takvu mogućnost. Ne vidim drugu mogućnost nego da odgovorna država kontroliše naše karakterne slabosti i da preuzme upravljanje. To znači: ograničavanje nepotrebnog uvoza, stimulaciju izvozne privrede kontrolisanom primarnom emisijom, etc. Modeli uspešnih privreda postoje i o tome je g. Katić pisao u više navrata. Nažalost, u svim post-jugoslovenskim državama se primenjuju sasvim suprotni ekonomski modeli.
@ Vladimir Dz
Da,ima dosta podudarnosti izmedju stavova pomenutog tereticara i danasnjice.Ali ne verujem da ce se plan realizovati vekovima,stvari teku dosta brze.Da li ce se muslimani asimilovati u projektovanu bezlicnu masu? Veliko je to pitanje.Rekao bih da ce pre muslimani pokoriti umorno i zbunjeno stanovnistvo zapadnih drzava.Posebno bih naglasio religijsko pitanje.Ne treba zaboraviti da su brojcano mali Turci pokorili i dosta asimilovali vecinsko stanovnistvo na prostorima Otomanske imperije i danasnje Turske,pri tome srusivsi Vizantiju koja je trajala preko 1000 godina.
Sa druge strane ne treba podceniti ni jacenje nacionalnih snaga na Zapadu,i pored konstantnog i jakog opijanja preko mejnstrim medija u ovim zemljama,ljudi ipak pocinju da osecaju tektonske potrese koji se dogadjaju.I Rusija je jos daleko od definitivnog poraza,a obicno iznenadi kad joj daju najmanje sansi.
Moje skromno misljenje,mozda i podsvesna zelja,je da su velike sanse da stvari krenu po zlu za rezisere ove predstave.
Mnogi smatraju da je otac EU ideje Richard von Coudenhove-Kalergi. On je bio osnivač pokreta Pan-evropejstvo. Cilj EU jeste uništenje evropskih naroda i njihovo pretapanje u novu jedinstvenu naciju kakvu imamo preko Atlantika. Projekat koji će trajati vekovima. Kalergi piše da budući stanovnici Evrope neće biti Narodi Starog Kontinenta, već nov izdanak (sub-humans), produkt mešanja rasa. On navodi da će Narodi Starog Kontinenta nestati jer će biti mešani sa drugim rasama. Ovako će se stvoriti nova bezlična masa, bez kvaliteta, bez korena, i samim tim lakša za kontrolu od strane nadnacionalne elite.
Iako sam germansko-japanskog porekla, Kalergi traži da Evropa bude utopljena sa narodima drugih kontinenata. U svojoj knjizi «Praktischer Idealismus» on piše:
„The man of the future will be of mixed race. Today’s races and classes will gradually disappear owing to the vanishing of space, time, and prejudice. The Eurasian-Negroid race of the future, similar in its appearance to the Ancient Egyptians, will replace the diversity of peoples with a diversity of individuals.“
Iz zadnje rečenice možemo prepoznati stav koji propagiraju današnji globalisti preko svoje mreže nevladinih organcizacija (induvidualizam, ne nacija). Otuda i velika poplava drugih nacija sa drugih kontinenata, njihovo polagano utapanje i odumiranje starih evropskih naroda. Ako se u ovoj generaciji ne pogura ideja daleko, čekaće se druga vremena. Taktika je dva koraka napred jedan nazad,….tri napred dva nazad…
Ova vest zasluzuje paznju:(http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2016&mm=05&dd=03&nav_category=1262&nav_id=1126890)
Siguran sam da se postepeno otvaraju kapije novim vremenima,nista nece biti kao sto je bilo.Stara Evropa je mrtva,politicki lesevi poput Merkel je vode.Englezi ce se izvuci kao i uvek,izgovaraju se na ekonomiju,a iz drugih razloga napustaju brod koji tone.Pozornica za veliku igru SAD,Rusije i muslimana se otvara,a iza pozornice reziseri u obliku multinacionalnih kompanija.
“Da ne zaboravim – i skandinavski i švajcarski model se mogu urušavati polako, pod pritiskom imigracije i kapilarnom promenom strukture i etike društva.“
То се већ увелико ради
Хтео бих да поменем широко распрострањени поглед да је држава благостања, онаква каква је функционисала широм Европе, била инхерентно неодржива. Промене ка њеном смањивању су били неопходне, према том гледању, и сходно томе, то што се претерује у њеном растакању треба видети и у контексту природне реакције на њена вишедеценијска претеривања. Да даље изразим шта се често мисли:
Одговор да се држава може сама адекватно постарати о социјалним питањима се доказао као погрешан. Након Другог светског рата, модерна држава је свуда постала гигантска бирократија, и већина буџета је ишла на свакакве врсте социјалних сервиса. Резултат? Где год погледате, друштво је постајало пре болесније неголи здравије. Социјални проблеми су се само множили. Наравно, држава треба да игра велику улогу у погледу формулисања социјалне политике, и постављања стандарда. Као агенција да води социјалне услуге – не.
(крај представљања перспективе, која је различита од моје)
Можда је и то тема које се треба дотаћи прецизнијим формулацијама од досадашњих. (Пре неки месец сам потражио шта је на ову тему речено на блогу и имам представу шта се може наћи.)
Nezvanično sam čuo da Prof Danica ima ugovor ima sa Politikom po kome komentari koji nisu po njenoj volji se ne puštaju. Nemam pojma kako to u praksi funkcioniše ali su se mnogi žalili na nemogućnost objavljivanja komentara kod nje.
Ja njene tekstove ne čitam odavno.
@Nenad
Истина, и комунисти и неолиберали имају још једну заједничку црту – коначан циљ је одумирање државе.
Највећи проблем је што се овде лако „примају“ крајности. Некада се људски рад уздизао до култа, а данас је то капитал. Никако да се направи баланс између капитала (новца) и људског рада, баланс између приватног предузетништва и државе.
***
Не било ми замерено што Вам тек сада одговарам на коментар
https://nkatic.wordpress.com/2015/12/12/forum-2016/#comment-12734
Добро је да су тада на порталу „Политике“ допустили неколико мојих коментара на текстове проф. Беговића. Занимљиво је да, у исто време, нису пустили три моја коментара на текстове проф. Данице Поповић, где сам подсећао на неке њене ставове (заблуде) из недавне прошлости.
Као што сам потцртавао на овом блогу, обоје професора су „на државним јаслама“, а заступају тржишне слободе – нарочито слободан проток капитала. Као што знате, када на нашим државним факултетима некога изаберу за редовног професора, позиција му је безбедна до пензије; нема ту више никакве тржишне утакмице.
Ovdje sve vrvi od neoliberala.
Vape za neoliberalnom mehanikom novca koja ce dati moc politikantima da upravljaju politicko-ekonomskim zivotima kao u neka stara „dobra“ vremena.
Danasnji anglosaksonski neoliberali su ucili zanat od svojih komunistickih neprijatelja. Mehanizam je isti. Kraj ce biti isti.
Za Cayo – Вероватно сте у праву и требало би демистификовати монетарну политику и процес креирања новца. Гледаћу да се мотивишем и нешто о томе напишем. Хвала на коментару.
„Kao sto kaze poslednja recenica teksta,monetarna politika ima vaznu ulogu u kreiranju privrednog rasta.“
Verovatno su mislili na njihov precious City of London gde par kvadratnih kilometara ostrva danas učestvuje u 20-40% britanskog BDP (u zavisnosti od autora). Tu oni štancaju virtualnu realnost a samim tim i privredni rast, i ljudi u to veruju.
Meni nisu jasni čemu služe ti podaci poput BDP, pogotovo ako ih publikuje neko kao privatna centralna banka.
Господине Катићу,
Немам обичај да вас оптерећујем предлозима за будуће текстове, али мислим да цела јавна сцена просто вапи за озбиљним и читљивим текстом о секундарној емисији новца.
Опште непознавање ове чињенице у народу обавезује све научне раднике да реагују. Иако нисте јавна личност у тој мери, можда бисте могли да допринесете да се бар на вашем блогу систематски не злоупотребљава незнање масе о том процесу.
Овде сте навели један енглески извор који обрађује тај проблем:
https://nkatic.wordpress.com/2014/02/14/valutna-kriza-kao-velika-repriza/#comment-5645
Нажалост, докле год неко од каквог таквог ауторитета не објави популарно објашњење на српском, дотле ћемо имати или публицисте без ауторитета који о томе пишу, или мимикрију декларативног ”антилибарелизма”, који затрпава јавност нејасним ”објашњењима”, што је, како видимо, и те како присутно и на вашем блогу.
Evo jednog istorijskog pregleda britanske ekonomije od Banke Engleske:(http://www.bankofengland.co.uk/publications/Documents/quarterlybulletin/qb100403.pdf) Meni je posebno interesantan grafikon br.9 gde su prikazane komponente rasta BDP-a.Na grafikonu br.16 vidimo jasan prelazak na neoliberalnu ekonomsku doktrinu krajem 70-ih godina dvadesetog veka.Od tada rast agregata od M1 do M4 prevazilazi rast nominalne potrosnje,suprotno vremenu posle WWII,kada je drzava podsticala privredu i kada je ostvarivan najbrzi rast zivotnog standarda stanovnistva.Kao sto kaze poslednja recenica teksta,monetarna politika ima vaznu ulogu u kreiranju privrednog rasta.
За господина Катића:
“Da ne zaboravim – i skandinavski i švajcarski model se mogu urušavati polako, pod pritiskom imigracije i kapilarnom promenom strukture i etike društva.“
То се већ увелико ради, а најгоре је у Шведској где је та политика дошла до апсурда. Тамо је свака критика имиграције “расистичка“ а онај ко јој се противи је нациста. Демократски.
Где ћете бољу потврду да либерализација можда доноси материјалну корист (мањини), али уништаа све остало. Укључујући здрав разум.
Za g. Katića i ostale posetioce bloga.
Imam jako neprijatan osećaj da sam se ogrešio o posetioce ovog bloga. Više puta sam pohvalio tekstove g. Katića ali uvek propuštao da pohvalim diskusije koje su takođe odlične.
Poseban kvalitet ovog bloga čine i izuzetno stručni komentari čitalaca.
За инг. Дејана – У литератури коју сам читао нисам наишао на проблематизовање енергетске контроле Јапана од стране САД. Сећам се нпр. борбе да амерички Union oli не преузме јапански Maruzen oil, али је мој утисак био да се ипак ради о корпоративним ратовима ван контекста политичке контроле. Јапан је увек страховао за своју енергетску сигурност, а страх се поготово појачао током седамдесетих. Јапан је увек имао „оптичке“ инструменте да гледа у будућност и да своје „нишанске“ справе подешава у складу са тим. (Не треба заборавити и да је Јапан ушао у рат са САД пре свега због нафтног ембарга уведеног током лета 1941.)
САД су свакако потцениле развојни капацитет Јапан и тек је тзв. Plaza accord био први јачи покушај да се Јапан успори. С друге стране, САД довољно јако контролишу Јапан (Немачку такође). Кина је међутим сасвим другачија воћка. Када је о америчкој контроли реч, претпостављам да је највећи напор усмерен ка изоловању Јапана од руског енергетског сектора, као и у „помагању“ да не дође детанта на релацији Јапан – Кина.
Хвала на коментару.
Za Ganeta – Već sam iskazivao skepsu prema bitkoinu i držao bih se podalje od njega. Uprkos rastu popularnosti, moja skepsa i sumnjičavost prema „valuti“ samo rastu.
Niske kamatne stope su veliki problem ne samo za građane koji štede, već i za penzione fondove koji imaju obveznice u svom portfelju. Prinos na obveznice je drastično pao i mnogi fondovi trpe gubitke. Alternativa štednji je plasiranje novca u deonice ili ulaganje u nekretnine. To je prerizično za male i „srednje“ štediše. Verovatno najveći broj građana čeka da se situacija promeni, tešeći se da zbog niske inflacije realna vrednost njihovih ušteđevina ne pada, ili minimalno opada. Ne verujem da građani iz banaka povlače velike svote i da ih drže u kući.
Pametne države poput Švajcarske, Danske ili Švedske npr. nisam pominjao jer su „predaleko“ od Srbije i u sasvim drugoj razvojnoj ravni. Od skandinavskih država, finski model razvoja je možda najbliži mom konceptu pametne države (kada je reč o nerazvijenim ekonomijama).
Skandinavske države nemaju bitnih slabosti po sebi. Problem je što je pritisak na socijaldemokratski model prevelik, i što će se skandinavski poslovni svet sve više ponašati kao anglosaksonski. Taj model će se verovatno urušavati spoljnim pritiskom i pravo je čudo kako je još uvek u životu. Uzgred, ne vidim kako špekulacije u jenima (već pominjani carry trade) može ubrzati razvoj država.
I Švajcarska je država koja u odnosu na Srbiju obitava u drugoj dimenziji i njena iskustva se ne mogu kopirati. Reč je o fantastično uređenoj zemlji i velikih ekonomskih slabosti tu nema, osim možda prejakog finansijskog sektora. Verovatno će doći do opadanja moći finansijskog sektora i to će se osetiti. Ipak, industrija, trgovina, turizam su dovoljno jaki da obezbede ekonomsku stabilnost. Što se franka tiče, on je tradicionalno imao ulogu zlata, dakle sigurne luke. Problem je što je globalna snaga franka u disproporciji sa veličinom ekonomije i u turbulentnim vremenima može destabilizovati finansijski sistem. Upravo je ta disproporcija i mamac za špekulante.
Da ne zaboravim – i skandinavski i švajcarski model se mogu urušavati polako, pod pritiskom imigracije i kapilarnom promenom strukture i etike društva. Hvala na komentaru.
За господина Катића – Јасна су ми обриси развојне политике Јапана. Истина, узор за модернизацију је требало да буде Француска, али све се променило после Пруско-француског рата 1870-1871.
Међутим, мене занима контекст везан за снажан утицај САД на промену енергетског „профила“ света од краја 1940-х до 1973. године. У међувремену сам пронашао цитат који је Чомски помињао у књизи (збирци чланка) „Шта то у ствари хоће Америка“:
The United States did not then need Middle East oil for itself. Rather, the goal was to dominate the world system, ensuring that others would not strike an independent course. Despite the general contempt for the Japanese and disparagement of their prospects, some foresaw problems even here. George Kennan proposed in 1949 that US control over Japanese oil imports would help to provide „veto power“ over Japan’s military and industrial policies. This advice was followed. Japan was helped to industrialize, but the US maintained control over its energy supplies and oil-refining facilities. As late as 1973, „only 10 per cent of Japan’s oil supply was developed by Japanese companies,“ Shigeko Fukai observes. By now, Japan’s diversification of energy sources and conservation measures have reduced the power of the „veto“ considerably, but it is still a factor not without weight.
http://us.macmillan.com/mobile/excerpt/9780374523497
Просто-напросто, Јапан је успео да превлада енергетско ограничење, везано за америчку контролу нафте.
П.С.
САД су се бојале економског уздизања Јапана, а догодио им се неочекивани „скок“ Кине.
Za g. Katića,
Imam nekoliko pitanja za Vas ali ne želim da Vas opterećujem te možete odgovoriti i kasnije ili čak i ne odgovoriti ako imate previše obaveza. Dakle ovako:
1) Šta mislite o „Bitcoinu“ i drugim kriptovanim valutama. Iako se na prvi pogled čini da se radi o bezveznoj novotariji, ova valuta je praktično zaživela. Sve više ljudi vrše plaćanja u Bitcoinima, čak se ovom valutom može trgovati i na berzama……………
2) Svedoci smo dugoročnog trenda obaranja referentnih kamatnih stopa. Ovakav politika je gotovo obesmislila štednju. Koliko sam čitao u Nemačkoj i Švajcarskoj su kamate na štednju ušle u negativnu zonu………. Da li imate informacije kako se ljudi snalaze u takvim situacijama, da li povlače novac u slamarice u šta ulažu novac i sl………….. Nedavno sam računao prosečnu štednju u Švajcarskoj i izračunao iznos od 250.000. franaka po stanovniku. Zanima me kako se porodice snalaze sa tolikim novcem – ulazak kamata na štednju u negativnu zonu znači gubitak priličnih suma novca ako se drži u bankama……….
3) Pominjali ste termin pametne države i kao primer uzeli Japan, ali nikada niste pomenuli Dansku. Mnogi drugi pominju termin pametne države i kao primer uzimaju Skandinaviju (Norvešku i Dansku). Čitajući Vaš blog primetio sam da su usponu skandinavskih ekonomija doprinele berzanske špekulacije na relaciji japanski jen – skandinavske krune. Međutim Vi ste samo dotakli ovu problematiku……..Možete li reći nešto više o slabostima skandinavskih ekonomija, pošto o njihovoj snazi i organizaciji znamo dosta toga…………..
4) Imate malo tekstova o švajcarskom franku. Tradiconalno objašnjenje jačanja franka su gotovo perfektni ekonomski parametri švajcarske privrede i uloga sigurnog utočišta koje franak igra u kriznim situacijama……….. Da li tu ima još nešto, ne čini li vam se da brokeri igraju na franak vrlo špekulativno i koje su slabosti švajcarske privrede po vama……. Ćinjenica je da nikada niste pomenuli Švajcarsku kao primer pametne države……….
Još jednom želim da pohvalim ovaj blog. Više sam naučio i podataka saznao iz Vaših tekstova i analiza nego iz svega ostalog što sam istraživao putem interneta.
За инг. Дејана – Јапан се од друге половине 19. века развијао користећи немачка искуства и снажно је улагано у индустрију. У том периоду је почело и развијање веома квалитетне државне управе која је своје организационе способности показала не само у Јапану, већ и у Манџурији. Развој и индустријализација Манџурије је један од одличних примера квалитетног планирања. „Кејнзијански“ модел изласка из кризе је Јапан реализовао и пре Кејнза.
Укратко, и после пораза Јапана и страховитог разарања, Јапан је остао са квалитетним „софтвером“ – добро индустријско знање и одлична државна управа са великим искуством. Рат у Кореји је ишао на руку Јапану и убрзао је развој. Већ сам помињао да је МИТИ (министарство за трговину и индустрију) био мозак из кога се управљало развојем. Све државе које су копирале јапански модел су направиле велике пробоје, а то се данас односи и на помало заборављени Вијетнам. Колико је мени познато, нема државе која је копирала јапански модел, а да није успела. Хвала на коментару.
За господина Катића – Замолио бих Вас за један коментар у вези Јапана.
Азијским земљама је после Другог светског рата намењена улога произвођача обуће, одеће и играчака. На крају, неке су избегле замку и постале „азијски тигрови“, док су друге остале заробљене у клопци (о)средње развијености.
У другој половини деведесетих сам, као студент, прочитао чланак Чомског о томе како су САД контролисале продају нафте Јапану после Другог светског рата (нисам сигуран да ли је из књиге „Профит изнад људи“ или из књиге „Шта то у ствари хоће Америка“). Истина, у то време нисам имао већа знања о „Седам сестара“ и америчкој енергетској политици од друге половине 1940-х до почетка 1970-х.
Како је Јапан успевао да се развија упркос горепоменутом (енергетском) ограничењу?
Добродошли су коментари и других посетилаца блога.
@ Nenad
Na zalost i na ovom blogu ima onih kojima nije primarni motiv da nesto nauce i podele svoje znanje i misljenje sa drugima.Ostrim tonom prikrivaju nedostatak argumenata i poznavanja materije,te su im uvrede i niski udarci „zaključci“.Mozda je najbolje takve ignorisati,i nadam se da necete dozvoliti da Vam oni pokvare dan,pogotovo ovaj praznicni dan.
Shvatio sam da u dobrom delu podrzavate stavove „Dosta je bilo“,ja sam blizi „Dverima“ u ekonomskim pitanjima,ali raduje me sto je g. Radulovic usao u parlament i prijatno sam iznenadjen visokom brojem glasova koje je samostalno dobio.Dobro je sto opozicija pokazuje da ume da saradjuje,jasno demaskirajuci laznog opozicionara Vojislava Seselja.Ovaj demagog je oduzeo dosta glasova koaliciji DSS-Dveri obmanuvsi lakoverne gradjane.
Tekstove prevodim po kriterijumu da neupućenom čitaocu na pristupačan način ukažu na neki problem i moguće rešenje. Nemam iluziju da će političke vlasti kod nas braniti ekonomski suverenitet nakon što neko od njih možda pročita tekst.
Zaboravih par napomena vezano za valutne ratove.
Ja bi se tu složio sa Marc Faberom da između onih zemalja koje su pod upravom Gospodara novca ne postoji valutni rat, da je to predstava za narod i bacanje prašine u oči, nego sa onim koji pišu naširoko kako navodno te zemlje žele da odbrane nacionalne interese. Nema šta da se brani kad je gospodar spoljni. Rusija bi mogla biti zemlja koja se upustila u pravi valutni rat, samo ostaje pitanje što je dopustila da je toliko okupiraju iznutra.
“Marc thinks there’s no such thing as currency wars and that the US, UK, Japan and the ECB all coordinate monetary and interest rate policy together so they can take turns doing QE and devaluing their currencies.“
Za Makija – Da, ECB već jako dugo neprekidno štampa novac i dodaje nove količine u sistem. Hvala na komentaru.
Katasanov tekst ne otkriva ništa novo. Šteta što se tekst ne bavi političkim pitanjima pa ne daje odgovore zašto Rusija nije uvela predložene restrikcije do danas, kao i koje su to unutarnje strukture povezane sa Gospodarima novca.
Što se nas tiče ovaj tekst je u suprotnosti sa našim nacionalnim interesima. Ubedljiva većina naših ekonomista, vlast, kao i naš narod je za evropske integracije. To podrazumeva potpuno prepuštanje naše monetarne, pa i samim tim i svake druge, suverenosti Gospodarima novca. Tekst recimo može dobro da dođe onim zemljama koje žele da očuvaju svoju zemlju.
Jedan od razloga zašto sam ja odustao od prevođenja ovakvih tekstova je što oni nemaju apsolutno nikakvog uticaja ovde. Trenutno tražim odgovore na masovni Stokholmski sindrom.
Evo tog linka koji sam ispustio u prethodnom komentaru:
http://www.standard.rs/ekonomija/34510-%D0%B2%D0%B0%D0%BB%D1%83%D1%82%D0%BD%D0%B8-%D1%80%D0%B0%D1%82-%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%B0-%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%B8%D0%B2-%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B5
Evo mog prevoda jednog teksta vezanog za valutni rat zapada protiv Rusije. O temi valutnih ratova je g. Katić pisao u više svojih tekstova. Naravno, oni koji treba da misle o tome u našoj zemlji, izgleda da nisu čitali te tekstove. Evo kako ja vidim ekonomsku strategiju Srbije:
1. faza: likvidacija domaćeg realnog sektora putem smanjene ponude domaćeg novca i stimulacijom uvoza (uključujući i ono što ne bi moralo da se uvozi)
2. faza: odliv deviznih sredstava koja su još uvek na raspolaganju stanovništvu tj. njihovo trošenje na ono na šta ne bi morala da se troše
Tako će Srbija na kraju biti i bez domaćeg i bez stranog novca. Novac je krvotok ekonomije. Zamislite čoveka kome je iscurela sva krv.
Nebojsa, da li je tacno da ECB samo emituje novac a ne povlaci ga? Hvala
Da nije srpska industrija tako bezobzirno likvidirana zadnjih 15 godina, ne bi bilo potrebe da se sada na kašičicu i pod bilo kakvim uslovima pruža gostoprimstvo stranim investitorima koji nikada neće zaposliti ni 1% onih radnika koji su u međuvremenu otpušteni. Ali pošto su građani Srbije tražili „integracije“ bojim se da su ih i dobili.
cestiti srpski gazda,nemoj zbog drugih da me svrstavas,a i volim da ratujem sam
gubis vreme sa dokonim posetiocima,i to malobrojnim,mogao si jos subvencija da zatrazis i da za samo tebe i tvoj malinjak obezbede raketice,posto je ovde oblacno,a i mozda grad udari opet
Strani direktni investitori:(http://rs.n1info.com/a155568/Biznis/Udruzeni-sindikati-Srbije-podrzali-radnike-Jure.html)
Ko je gazda u ovoj kuci?(http://rs.n1info.com/a155458/Biznis/Labus-kontrolise-Ministarstvo-finansija.html) Ja bar imam vise suvereniteta u svom malinjaku od Vlade Srbije u svojim resorima. Ne pomisljajte Ivane i Inzaghi na ovakve kontrole mog poslovanja.Ipak ste u jednom upravu,kakav-takav ja sam ipak gazda.
Za Ristu P. – U polemici sa g. Mijatović poenta je bila nešto drugačija. Pad svetskog BDP u 2009. je jedinstven fenomen u posleratnoj istoriji svetske ekonomije. Pri tome, do pada je došlo uprkos najvećim državnim intervencijama koje su ikada viđene, a svet se ni do danas nije sasvim opravio od Velike recesije. Polemika se vodila oko pitanja da li je kriza iz 2008. tek jedna od mnogih kriza, dakle ništa posebno, kako je tvrdio g. Mijatović , ili je reč o najvećoj posleratnoj ekonomskoj krizi uporedivoj samo sa Veliko depresijom iz 1929.
Što se Vašeg pitanja tiče, Srbija je odlična ilustracija nepouzdanosti BDP-a kao indikatora uspeha. U periodu od 2000. do 2009. Srbija je imala visoke stope rasta BDP-a, dok je industrija propadala, zaposlenost padala, spoljni dug rastao, kao što su rasle i zaduženost građana i privrede. U tranzicionim zemljama je rast najčešće generisan kroz enorman rast zaduženosti, kroz trgovinu, kroz rast tržišta nekretnina i kroz rast stranih investiticija. U početku najčešće dolazi do solidnog rasta primanja koji traje i po desetak godina, a zatim se dostiže nekakva asimptota posle koje se napreduje puževim korakom. To je u stvari ulazak u klopku srednje razvijenosti. Uzgred, od svih tranzicionih država, Slovenija i dalje ima daleko najveće plate. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Vidim da je nasa vlada opsednuta stopama rasta BDP-a. Vi ste u vise navrata pisali o tome kako to gledanje na rast BDP-a (samo) moze da bude opasno i kako skriva druge vazne cinioce ekonomske aktivnosti (konkretno u polemici sa B. Mijatovicem, gde se vidi da kriza postoji, iako je BDP samo u jednoj godini imao pad). Moje pitanje: Koja zemlja je najbolji primer gde postoji rast BDP-a, ali gde se sav visak novostvorene vrednosti iznosi iz zemlje, plate ostaju male, zaposlenost pada? Nekada se, cini mi se, govorilo o Slovackoj kao tipicnom predstavniku.
Hvala!
@inzaghi
Ne slazem se. Bolje je da tih 1,200,000 izadje i glasa po savesti. Ne bih da koristim blog u predizborne aktivnosti, ali beli listici su najveca glupost ikada.
Vas komentar je zamena teza. Ista takva dimna zavesa se vidi i na drugim sajtovima. Argumenti tipa „Hladno Pivo“ je bolje nisu na mestu. Da li se nekome svidja „Dzepni Bog“ sa albuma „Knjiga zalbe“ koji je star 10 godina ili „Dubioza“ ili „BS“, nebitno je. Poruke su slicne ili iste. Logicno, slican zivot, slicni problemi. I da, „Dubioza“ i „BS“ su bili u filmu „Tezina lanaca“. Siguran sam da se momci sasvim lepo slazu i da ne govore jedni drugima „ustaso“ i „cetniku“.
To sto neko ima posao i situiran je, ne znaci da je slep ili da je pozer. Da li su desnicari ili ne, kakve veze ima sa sadrzajom poruke? Da li „levicari“ koji vode kampanje za zastitu prava zivotinja imaju monopol na ove teme? Ako imaju, ne vidim da su se pretrgli u suprotstavljanju vladajucoj dogmi.
1,600,000 pregleda (da, broj raste) ipak znaci da postoji odredjen broj ljudi u Srbiji kojima je svega dosta. Postoji jedan film iz 1976., zove se „Mreza“ („Network“). Omiljena poruka mi je „I want you to get mad“. Naravno, kraj je malo drugaciji, preporucujem svima film.
Anarhija nikada nije resenje, ali da bi se ljudi izvukli iz apatije prvo moraju sami da shvate da su ljudi, a ne volovi, i da se u skladu sa tim ponasaju.
I za kraj, jos malo sindikata. „I want you to get mad.“
Zdravko
bolje da tih 1,200,000 izadje na ulicu,da bojkotuje ili ne dozvoli glasanje,kako to neki anarhisti,pravi rade
pozeri-reperi (nekada davno mozda su bili respektabilni) ,inace ‘teski’ desnicari ponavljaju ono sto svi,cak i na ovom blogu znaju
za nas kasno je,sto bi neki drugi zanr,ovom blizak po patetici pevao…
hladno pivo ima bolju (1000 puta) pesmu,ali oni su ‘ustase’
Postovani g. Katicu,
Oprostite sto zloupotrebljavam blog u ovu svrhu, ali zelim da podelim sa posetiocima jedan skorasnji video od „Beogradskog sindikata“. Izasao je 19. aprila, u nesto vise od 24h ima preko 1,200,000 pregleda. Poruka je sirova i snazna, ali rekao bih sa dobrim namerama. I tajming je zanimljiv, u poslednjoj nedelji kampanje.
Za posetioce bloga, taman da se pripremite za predizbornu tisinu 🙂
Pozdrav svima.
Алтернатива стамбеном кредиту су изнајмљивање или да га од некога наследите. Ово је нарочито изражено ако већ генерацијама живите у урбаној средини. То је нешто сасвим неупоредиво са кеш кредитима.
Кредит, лични рачунар, интернет, јатаган, сабља, бурек, маракана, па на крају крајева и – шајкача – нису српско наслеђе. Међутим, то су проверени инструменти, који могу да се употребе у развојне сврхе. Нису проблем топови у вашем поседу, проблем су они у поседу онога који вас бомбардује, јер не убија оружије, већ човек који га држи. Толико о тези о ”западним” или ”источним” вредностима.
Оно што морам да приметим, јесте да не успевате да разликујете динарски кредит, који је проблем онога који га је подигао, од насилне евроизације тих кредита, који су итекако проблем свих српских грађана. Евроизација кредита онемогућава издавање сопственог новца, почевши од чињенице да ће се задужени разболети од страха од инфлације, па до тога да се даје материјал страним банкама за даљу манипулацију.
Можда је прекомпликовано ово што вам причам, али вас молим да обратите пажњу.
O kamatama na neindeksirane kredite, kao i o „bankarskoj praksi“ u našoj zemlji mislim sve najgore. Moj komšija je pre desetak godina imao revolving karticu Reiffeisen banke. Kad je shvatio kakve troškove mora da plaća za te pozajmice prestao je da koristi tu karticu i nikad je više nije obnovio iako su ga bankarski službenici stalno pozivali telefonom i nudili mu da je obnovi.
Cayo – Gde ste pročitali u mom komentaru da sam napisao to što Vi tvrdite?
Banke na zapadu ne zaračunavaju tolike kamate svojim građanima i privredi, već one nama nameću tolike kamate pošto smo kolonija treće kategorije. Ovakav zaključak se može izvući iz mog predhodnog komentara. Ako mislite da nam oni nisu nametnuli ovakvu situaciju to je onda vaša stvar. Nisam siguran da li ste dobro razumeli moj komentar.
U par navrata sam živeo na zapadu. Zadnji put sam bio u Torontu do 2007. Šetajući se ulicama ovog 6,5 milionskog grada uvideo sam da bukvalno na svakom ćošku stoji po jedna zelenaška radnjica. Po analizi jedne lokalne TV stanice, koja ih je brojala, ima ih blizu 800 (bez šire okoline grada). Godišnja kamatna stopa je uvek dobar trocifren broj. Sećam se da sam nailazio na reklame moje visine „20%“ na izlozima (mesečna kamata).
Logičko pitanje koje se postavlja ovde je: odakle tolika jagma da se nepovoljno pozajmi kad naši zapadni romantičari tvrde da svi tamo opušteno odlaze u banku i pozajmljuju daleko povoljnije nego mi? Po nekim statistikama ovakav vid pozajmice obavi preko 5% odrasle populacije.
Odgovor na ovo pitanje leži u komentaru koji sam dao ovde
https://nkatic.wordpress.com/2016/01/27/kada-kreditni-sistem-ubija-ekonomiju/#comment-12645
Komentar moj sa linka bi proširio. Više decenijska piramida je došla do svog maksimuma, ona je iza sebe ostavila svuda širok i dubok dug. Svi su u dugu, sistem se apsolutno zaglavio. Oni koji pokušavaju da održe glavu iznad vode PayDay loans (zelenaši) su sasvim logično rešenje, jer im banke ne daju više. To je ono što mi ne vidimo da se tamo masovno dešava. Mi nismo dovoljno dugo bili u takvom sistemu kao oni pa da ovakva pojava i kod nas metastazira. Ova pojava je logičko ishodište njihovog dugog piramidalnog sistema. O ovome ne izveštavaju mediji. Inače iza ovih radnjica opet stoje banke.
Ako se odluče da sistem odglavljuju slobodnim novcem, onda će se ovaj procenat od 5% godinama povećavati, a u nekoj bliskoj budućnosti će se takve radnjice pojaviti legalne i kod nas.
@ Иван
Шта ви мислите о астрономским каматама на неиндексиране кредите? Шта мислите о евроизацији система? Можда бисте могли да се изјасните и по питању индексираних кредита. Можда чак имате и објашњење зашто рецимо у западној Европи и САД нема таквих (индексираних) стамбених кредита. Као и разлог што, рецимо, Лас Вегас лежи у Невади а не у Србији, када су Срби такви коцкари.
Иначе, невероватно је да се неко ко у свом програму има финансирање привреде домаћим новцем (Двери – ДСС) потпише декларацију о евроизацији кредита. То директно утиче на онемогућавање тих мера.
@ Владимир Џ
На којем сте ви Западу и у којим ”западним вредностима” нашли каматне стопе од 30 % на нормалне, и 5% на стамбене кредите шпекулативно везане за инострану валуту? На којем је то ”Западу” легална таква каматна уцена? Живо ме интересује.
http://www.theguardian.com/books/2016/apr/15/neoliberalism-ideology-problem-george-monbiot?CMP=share_btn_tw
Složio bi se da država nebi trebala da se meša u probleme naših građana koji su uzimali kredite u stranoj valuti. Prvo jer su aranžmani pokriveni zakonom, i drugo mnogo bitnije, jer će buduće generacije naučiti nešto iz ove lekcije današnje generacije. Takođe će današnje generacije malo bolje spoznati pravu prirodu zapadnih vrednosti, a ti koji su uzeli kredite su većim delom za te vrednosti. Uostalom njihovi idoli su nametnuli naš monetarni sistem, tako da je ova obrazovna komponenta donekle i otrežnjavajuća. Žalim što i ja posredno moram da trpim njihovu naivnost i nepromišljenost.
To što su predhodne garniture pristale da nam stranci kontrolišu živote ne mora da znači da i svaka sledeća mora. Valjda će se jednog dana ovaj narod probuditi i shvatiti da novac moramo sami da kontrolišemo. Uglavnom, narod je sam kriv što ne želi da sazna i razume.
Svako ko uzima kredit sa valutnom klauzulom a prima platu u dinarima je kockar. Zašto bi se bilo ko, a posebno država, bavio problemom kockarskih dugova? Da li su ti koji su uzimali kredite pitali bilo koga za savet pre nego što su uzeli takav kredit? Sećam se da je još pokojna Borka Vučić pričala da su seljaci (zemljoradnici) kojima su takvi krediti nuđeni pre mnogo godina odmah odbacivali i pomisao da uzmu takav kredit razumevajući kolosalni rizik koji takav kredit nosi. Znači da nije potrebno biti genijalac da bi shvatio da takav kredit ne treba da uzimaš. Smisao političkog liberalizma je da građani rizikuju u praktikovanju svoje (prividne) slobode. U takvom sistemu je uvek prisutna mogućnost gubitka. Ne možeš da istovremeno imaš i liberalizam i sigurnost da ćeš uvek biti na dobitku.
Управо сам видео да су удружење Заветници и коалиција ДСС-Двери потписали декларацију којом се залажу за опстанак валутне клаузуле у стамбеним кредитима, под изговором да се тиме штите они који су имали уговорну клаузулу у францима. Траже да се клаузула у франку замени оном у евру.
Дакле, залажу се за поништење коцкања за једним столом, под условом да се настави на другом, и тако очврсне евроизација система.
Ако то прича опозиција, шта очекивати од власти да уради?
Preporučujem čitaocima da pročitaju ovaj tekst koji sam preveo za Novi Standard. On daje dobre indikacije u kakvom je stanju ekonomija Zapada i kakve se alternative predlažu:
http://www.standard.rs/ekonomija/34404-%D0%B3%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%B8-%D1%80%D0%B0%D1%82-%D0%B7%D0%B0-%D1%83%D1%88%D1%82%D0%B5%D1%92%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5
За Немирног – Изненађен сам да су се Кинези уопште појавили у Смедереву. Тржиште челика је у огромним проблемима, понуда је далеко изнад тражње, западне земље рутинску оптужују Кину за дампинг цене и разговара се о увођењу казнених тарифа на кинески челик, итд. итд.. Верујем да ће се од Србије тражити крупни финансијски уступци, а биће занимљиво и по каквим ценама струје ће Смедерево куповати струју. Занимљиво би било видети и по каквим цена се сада струја продаје Смедереву.
Србија је потписала споразум са ЕУ и преузела обавезе на које је ЕУ подсећа. У том смислу, г. Давенпорт не чини ништа што је ван споразума. Колико је било мудро потписати споразум какав је потписан, друго је питање. Хвала на коментару.
Господине Катићу, како коментаришете ову вест:
http://www.nspm.rs/hronika/majkl-devenport-srbija-treba-da-odgovori-na-neka-pitanja-eu-ako-hoce-da-dobije-dozvolu-da-privatizuje-zelezaru-smederevo.html
Да ли Србија има шансе да Железару прода Кинезима? Да ли могуће да један званичник ЕУ даје себи за право овако нешто?
Za Makija – Najveći problem depreciranja je vezan za inflatorni udar koji u pravilu ide sa depreciranjem. Time se deo efekta deprecijacije gubi gotovo u startu. Kakav i koliki će biti inflatorni udar, zavisiće od monetarne politike, od faze u kojoj se privreda nalazi i visine tražnje u vezi sa tim, zavisiće od visine i strukture uvoza, elastičnosti cena itd.. U svakom slučaju, zbirne slabosti depreciranja su manje od efekata koji precenjeni kurs ima na privredu, njenu konkurentnost i rast. Možda će Vam koristiti i moj stari tekst https://nkatic.wordpress.com/2006/03/31/olovno-monetarno-sidro/. Hvala na komentaru.
Laz, prokleta laz, statistika,
„U Hrvata“,
http://www.index.hr/vijesti/clanak/napokon-dobri-podaci-broj-nezaposlenih-pao-za-40-tisuca-u-odnosu-na-lanjski/880240.aspx
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/421270/Prosle-godine-u-Njemacku-pobjeglo-50-628-drzavljana-Hrvatske.html
Isprobana metoda, umjesto rijesiti problem rijesis se problema.
Nebojsa, znam da ovo pitanje mozda pitanje zvuci amaterski sklepano, ali koji su najcesci razlozi koji umanjuju inicijalno pozitivne efekte depreciranja valute u vremenu nakon deprecijacije? Drugim recima, dokle je „domet“ deprecijacije kao monetarno-politicke mere, kad se moze ocekivati da joj istice „rok trajanja“? Sta se kroz istoriju pokazalo ekonomski mudro uraditi za to vreme? Hvala
@Марко Бојковић:
Извињавам се, нисте Ви поставили чланак о конкуренцији, него Ненад. Превид се десио ненамерно. Моје остале опсаке и даље стоје. Можда би требало да преиспитате економску политику Владе.
За Марка Бојковића:
“Ма о каквим Ви то морбидним коментарима, господине Немирни…“
“Proracuni su im sasvim tacni,uzeti su u obzir sva samoubistva sa mostova i zgrada,medjusobna ubistva medju komsijama i sve cesce unutar porodica,mnogi koji se otkinu u inostranstvo nebi li nasli kakava posla.Odlican primjer kako ovim na vlasti ovako pogubna statistika ide u prilog uoci izbora.“
“…naravno,kad umiru od gladi.“
Дефиниција клопке средње развијености у чланку о конкуренцији који сте навели је непотпуна и искривљена. Ненад је то лепо објаснио у свом коментару, па се нећу трудити да понављам. Исто тако, конкуренција је добра ствар само ако је фер и коректна; идеална конкуренција је на истом нивоу развоја, профита и продуктивности са осталим пословним субјектима на тржишту. Проблем је у томе што идеална конкуренција, она о којој смо учили у школским уџбеницима, не постоји.
Као што не постоји ни велики број других ствари којима су нас учили, почевши од саме дефиниције новца па до улоге банака у финансијском систему.
Многе лекције о економији су нам само сервиране и очекивало се од нас да их прихватимо a priori, без икаквог детаљнијег објашњења. Зато није ни чудо када велики број будућих “економиста“ налази градиво штуро, недоречено и врло досадно. Лекције једноставно немају смисла и везе са реалношћу. Исто је и са правом. Иронија је што највећи број средњошколаца са ових простора уписује управо ова два занимања, уместо да уче нешто корисно и практично што ће им помоћи у животу.
Поздрав.
Захваљујем на исправци, господине Катићу. Но не могу а да не приметим да подаци о запослености на које сте ме упутили показују још светлију слику у односу на ону о којој је говорио министар Вулин: он је наиме спомињао бројку од 1.816 хиљада запослених, док најновији подаци, за јануар 2016, показују да је запослено 1.876 хиљада људи, плус још 112 хиљада регистрованих пољопривредника. Биће дакле ипак да би апатија која се среће у Србији, у конкретном случају у Краљеву, заиста могла бити антрополошко-психолошки проблем, облик незахвалности у односу на Владу Србије. Но, срећа па Краљево није цела Србија, има средина у Србији, као што је на пример Владичин Хан, које умеју да цене рад и залагање Владе Србије и њеног премијера Александра Вучића:
http://www.juznevesti.com/Politika/Vucic-i-Sveta-Petka-na-otvaranju-fabrika-u-Vladicinom-Hanu.sr.html
U Srbiji, i drugim sličnim zemljama trend je verovatno isti kao i u SAD, gubitak kvalitetnih i sigurnih radnih mesta i relativan rast nekvalitetnih i nesigurnih radnih mesta (pre svega u uslužnim delatnostima). O tome često pišu Paul Craig Roberts i John Williams iz ShadowStat-a. Pri tome treba imati u vidu i manipulativne promene statističke metodologije u cilju stvaranja lažne slike o rastu zaposlenosti.
За Марка Бојковића – Последњи, прелиминарни подаци о броју запослених дати су за јануар 2016. и можете их наћи овде http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/repository/documents/00/02/09/21/MSB-01-2016.pdf. Претпостављам да сте се Ви реферисали на статистику НБС, али када је запосленост питању, НБС је зачудо лош извор.Хвала на коментару.
Ма о каквим Ви то морбидним коментарима, господине Немирни, у тексту се јасно каже, црно на бело:
„Стручњаци Светске банке наводе да су економски раст и реформе тржишта рада омогућили стварање нових радних места, нарочито у приватном сектору, а тај раст запошљавања, уз нижу инфлацију, допринео је смањењу сиромаштва.“
Сачекајте само да и статистика коначно објави податке о повећању запослености о којима је ономад говорио и министар Вулин.
(https://nkatic.wordpress.com/2015/11/07/promocija-knjiga-u-kraljevu/#comment-10993)
Засад су последњи јавно доступни подаци о броју запослених они за јули месец 2015. године; сачекајте само да се објаве подаци и за каснији период и све ће напокон бити јасно!
@Inz.Dejan
http://www.politika.rs/scc/clanak/316850/%D0%9F%D0%BE%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D0%B4%D0%B8/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B0%D0%B2%D1%86%D0%B8-%D0%BC%D0%B0%D0%B3%D0%BB%D0%B5-%D1%83-%D0%B5%D0%BF%D0%B8%D0%B7%D0%BE%D0%B4%D0%B8-%D0%A8%D1%82%D0%B0-%D1%9B%D0%B5-%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B0-%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%86%D0%B8
Sta ti bi Dejo da se „raspravljas“ kod…
Vidi se da se profesor skolovao u Londonu.
Решење је увоз штедње.
Ne ne i ne. Rjesenje je napraviti kapital.
Uvoz stednje je zlo koje razara a on ga gura kao rjesenje.
Sve sto on pise cilj je ovo. Sve. Cijela poanta je zaduzivanje.
City of London je mocan u ispiranju mozga.
http://www.politika.rs/scc/clanak/349853/Konkurencija-iznad-svega
Klopka srednje razvijenosti nastaje kod siromasnih drzava. Posto su one siromasne prave poslovno okruzenje za strane investitore i uvoz stranog kapitala.
Stranci svoje proizvodne kapacitete presele. Negdje podjele tehnologiju sa domorocima a cesto ne. U Kini i Maleziji su morali u Bugarskoj nisu u Srbiji nisu niti ce to i napraviti. Mozda profesor Madzar i DJB ciljaju na ovo ali nista od toga. Prosla baka s kolacima.
Uvoz kapitala (financijskog) sluzi politicarima da kupuju glasove.
Nakon xyz godina kada se drustvo toliko zaduzi da veliki dio dohotka otplacuje i ulazi u tu famoznu klopku. Investiranje i konzumacija nisu isle iz sopstvene stednje nego iz zaduzivanje. Novac je doso iz duga. Stranoga.
Cijeli Zapad je u toj klopci jer sav novac za rast je iz duga. Velika velika vecina je bila inflacija.
Neoliberalizam=financijska oligarhija, RAZLICITO od Austrijske ekonomske skole.
Neoliberalizam nema nikakve veze sa kapitalizmom i liberalizmom.
Neoliberalizam je antitrzisni.
To je spoj korporatizama i politike. To je fasisticka ideologija.
За Марка Бојковића:
Истраживање је радила Светска Банка, што већ довољно говори. Надаље, смањен број сиромашних за 0,5%, чак и да је тачан, је занемарив.
Не могу да се отиснем утиску да је господин Катић био саркастичан када Вам је одговорио “да је то подвиг“, упркос смањењу плата и пензија. Мене највише чуди зашто би “Политика“ избацила тај чланак. Барем су се потрудили да преиспитају извештај.
Морбидни коментар једног читаоца о могућем узроку тог смањења можда није далеко од истине.
Поздрав.
За Марка Бојковића – Ако је стопа сиромаштва опала, то је за сваку похвалу и биће ми драго. Ако стопа сиромаштва заиста опада упркос мерама штедње и паду зарада, то је чак и подвиг. Као што сам раније помињао, последњих година се лоше сналазим у статистичким подацима за Србију, па су отуда реченице кондиционалне. Хвала на коментару.
Поштовани господине Катићу, у одговору Ивану К. написали сте, цитирам: „Као што радо критикујем, још радије ћу похвалити оно што мислим да је добро, а сузбијање сиве економије је таква мера.“
Претпостављам да ћете, исто тако, веома радо похвалити и смањење стопе сиромаштва у Србији?
http://www.politika.rs/scc/clanak/352941/Manje-siromasnih-u-Srbiji
http://www.politika.rs/scc/clanak/352883/Pogledi/Zablude-i-istine-bivseg-guvernera
Za Peru – Žao mi je što ste u situaciji da razmišljate o odlasku. To je teška i ozbiljna odluka, a ishod je neizvestan i ne zavisi samo od Vas već zavisi i od sreće koja Vas prati ili ne prati.
Nisam optimista u vezi sa ekonomskom budućnošću Srbije, ali ni u inostranstvu ne cvetaju ruže, kao što i sami znate. S druge strane, u Srbiji postoje ljudi koji dobro i uspešno rade i koji su sebi obezbedili kvalitetan život uprkos okruženju. Oni verovatno žive bolje nego što bi živeli napolju, ili žive bar podjednako dobro. Za Vašu odluku je zato važniji Vaš položaj u sistemu kao i perspektiva koju imate u ovom trenutku. Ako to ne izgleda dobro, tada je razmišljanje o odlasku validna opcija.
Ne verujem da sam Vam puno pomagao. Hvala na komentaru i lepim rečima.
Poštovani gospodine Katiću,
Odavno pratim Vaš blog i jako mi se dopadaju Vaši stavovi i Vaša razmišljanja, koja meni kao apsolutnom laiku kada je ekonomija u pitanju deluju veoma logično i smisleno. Postavio bih Vam jedno pitanje, pošto ste Vi ekonomista čije mišljenje veoma cenim kao i zbog činjenice da ste tako otvoreni i revnosni u komunikaciji sa čitaocima Vašeg bloga – dakle, znam da ste već mnogo puta kroz Vaše tekstove i komentare davali ocene o ekonomskoj situaciji u Srbiji, ali bih Vam ja još jednom postavio slično pitanje, pošto se nalazim pred dilemom da li da nastavim svoju karijeru u inostranstvu, u jednoj visoko razvijenoj zemlji zapadne Evrope, gde moje (visokoškolsko) zanimanje ima prođu i gde su uslovi života i rada na dosta višem nivou u poređenju sa našom državom. Naravno, daleko od toga da je to obećana zemlja (imam već dovoljno godina da znam da tako nešto ne postoji) i da je život tamo savršen, pogotovo za strance, ali cost/benefit analiza nesumnjivo pokazuje u pravcu „selidbe“ i, koliki god patriota bio, i uz sav optimizam i strpljenje, čini mi se da su odavno potrošeni svi krediti i propuštene sve šanse za ekonomskim boljitom kod nas i da nema više vremena za čekanje boljeg sutra.
Ne mogu da se setim Vašeg konkretnog teksta, ali se sećam da sam ga pročitao, u kome ste u jednom komentaru, na pitanje veoma slično mojem,
čitaocu odgovorili da je svaka odluka o emigriranju duboko lična i da predstavlja „tamni vilajet“, sa kajanjem koje je zagarantovano u svakom slučaju, stoga Vas ništa i neću pitati na tu temu, ali bih voleo da mi odgovorite da li se slažete sa razmišljanjem da je ekonomska situacija u našoj državi nažalost jako složena i da je višedecenijskim pogrešnim vođenjem ekonomske politike dovedena praktično do ruba (uz sve ostale okolnosti koje nam nisu išle na ruku, uz svesrdnu pomoć „stranog faktora“, ali prevashodno usled naših grešaka) i da je sasvim jasno da smo na duži vremenski rok osuđeni na tavorenje u ambijentu niskog životnog standarda, što logično vodi daljem urušavanju već ionako dosta urušenih institucija, sistema zdravstva, školstva, sudstva itd.
Naravno, ovo je jako široka tema, ja sam je dosta pojednostavio, ali se nadam da shvatate šta želim da Vas pitam.
Unapred hvala i još jednom sve pohvale za Vaš rad, uz najlepše želje i
veliki pozdrav.
@gosp.N.Katic
Nadao sam se da postoji jos nesto iza rijeci “doznaka”. Hvala.
***
https://dveri.rs/clanci/domace-finansiranje-privrednog-razvoja-iz-primarne-emisije
Meni ovaj razvoj ima analogiju trkaceg konja i dzokeja.
Direktna emisija novca daje veoma brzi razvojoj (5,10…godina) ali da dzokej zna sta radi.
Da prizna greske i da je vodjen profitom a ne politikanstvom.
Ovo sto Dveri predlazu to je isto kao razvoj Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata.
Sistem je baziran na strogoj kontroli i koja se provlaci nekoliko puta kroz tekst.
Poluvojnicki stav po komandnoj zapovjedi.
Monetarna politika je omedjena inflacijom i kursem i oba su pod subjektivnim utjecajem planera.
Cini mi se da su shvatili, pa tako priznaju da je inflacija(vjerovatno visoka) stetna i da bi je trebalo izbjeci.
Problem je sto taj sistem ovisi o uskom broju dzokeja koji imaju i plansku i izvrsnu vlast i kupca.
NBS=politicari, Razvojna banka u drzavnom vlasnistvu (politicari), domace banke (predpostavljam drzavne – politicari).
To je koncept gdje emisija novca pravi stednju, naizgled.
Od vrha prema dole bez povratne veze.
Nema potrebe za ucenjem trebaju samo “armiju” koji ce izvrsavati naredbe.
Direktna demokratija (glasanje dinarom) za infrastrukturne projekte, za one koji su u drzavnom vlasnistvu, u Republici ne postoji.
Narod se ne uci da misli, nego da trci.
Umjesto da politika moli narod za pare, narod moli njih!
“Sila Boga ne moli”.
Centralna misao je rad i punjenje budzeta. Kako uposliti i napuniti budzet. Neka NBS devalvira evro na 200 i svi ce moci raditi.
Ta slatka preraspodjela na kraju cini sve nezadovoljnim, jer svako misli da vrijedi vise.
Mala vladajuca kasta se lako moze (a to mu je prirodna putanja) otudjiti od naroda i da zivi u svom matematicko – ekonomskom balonu.
Smjena generacije je pogubna i to se upravo desilo Jugoslaviji.
***
Сматрамо да би се на овај начин могла финансирати и изградња система за наводњавање као и занављање дотрајалих трафо станица и градских котлова за парно грејање широм Србије и још много тога.
Hvale vrijedno. Nisu napisali ono sto je 100 puta vaznije od zamjene parnog kotla. Sta ce se loziti unutra.
***
Dveri i DJB spominju domacu privredu. To je pozitivno, veoma pozitivno.
Za 150 godina nesto i naucimo.
***
Za Glazjeva,
(https://www.youtube.com/watch?v=aFo_cc_R7GU) Najveci problem srpske politicke elite je povodljivost i poluznanje. Jedno s drugim pod ruku.
@1:14 ovdje isplivava da je on profesionalni politicar.
@4:44 holy Fuck. Covjek je nevjerovatan!
Click to access schacht_the_magic_of_money.pdf
The MEFO system was a noteworthy example of the fact that it is possible to make:: up for a lack of capital by means of credit without any risk of engendering an inflation which causes price rises.
The politicians had different ideas. They wanted the highest possible number over the longest possible period.
Cini mi se da su dobre sanse da se ideje koje zastupa g. Katic pojave u parlamentu Srbije.I bilo je krajnje vreme.
Ali tek tada pocinje posao.Potrebno je savladati izuzetno mocnog protivnika.Oni su svi udruzeni:profesori,funkcioneri,tajkuni,itd.Svi oni brane neoliberalnu dogmu iz licnog interesa.Medjutim,ovaj put,moguce je da dodje do promena medjunarodnih okolnosti,jer zdrave snage jacaju u mnogim evropskim zemljama,a EU je prakticno nesposobna za jedinstveno delovanje,sto nama odgovara,jer mozemo samostalno raditi.Glavni problem su nam SAD,i neophodna je neka vrsta zelenog svetla od njih da bi se moglo delovati.Ali i tu,bar precutnu saglasnost je moguce dobiti pod odredjenim okolnostima i vestom diplomatijom.Tek tada se mogu sprovoditi ozbiljne mere obnove privrede Srbije.Mere koje ukljuciju:primarnu emisiju,reindustrijalizaciju,jacanje vojske,skolstva,zdravstva,itd.
Sasvim je očekivano da se smanjenje poreza i doprinosa prelije poslodavcu u džep, a da radniku ostane ista plata…tu gubi i država. U Makedoniji su niži porezi i doprinosi pa nije došlo do rasta zapošljavanja.