Kao što je i obećala MMF-u, vlada Srbije je odlučila da, po prvi put u istoriji Aerodrom „Nikola Tesla“ ponudi stranim koncesionarima na 25 godina. Ova koncesija bi trebalo da bude realizovana baš za mandata vlade koja će svojim uspesima, pogotovo onim budućim, oboriti sve istorijske rekorde.
Kada je o razvijenim evropskim državama reč, retko se događa da glavni aerodrom i/ili kontrola nad njim pređe u privatne ruke. (Tu i tamo se pojavi po neki izuzetak, poput Londona ili Rima, na primer.) Kada i otvore vrata privatnom kapitalu, države najčešće zadržavaju deo vlasništva i kontrole u kompanijama koje su vlasnici ili operateri aerodroma.
Ako koncesija bude realizovana, Srbija će se naći u društvu Portugala, Kipra, Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Albanije, Kosova i Moldavije, država koje su svoje glavne aerodrome dale privatnom kapitalu. Ove države znaju nešto, što ostale evropske države ne znaju, a Srbija uvek uči od najboljih.
Aerodromi glavnih gradova su prirodni monopoli, mašine za pravljenje novca, i tako će ostati sve dok ne bude izmišljen sistem za teleportiranje putnika. Dokaz tome je i beogradski aerodrom, preduzeće koje čak ni partijski eksperti nisu uspeli da upropaste.
Broj putnika je u stalnom porastu, a masovna bežanija građana iz Srbije pomaže da aerodrom radi sve bolje. Izuzetak je jedino 2009., kada je kao posledica Velike recesije broj putnika opao za 10 procenata. (Pad broja putnika je zabeležen i 2005. ali je bio marginalan.) Prosečan rast broja putnika u poslednjih 14 godina je nešto viši od osam procenata godišnje. Najveći rast je zabeležen 2014. i iznosio je 31 procenat, da bi se potom stabilizovao na tri procenta godišnje. Veliki skok 2014. svakako je u vezi sa početkom poslovanja „Er Srbije“.
Ako bilansi ne lažu, u svakoj od poslednjih deset godina (osim 2013.) aerodrom je iskazivao milionske profite (računato u evrima). Od 2008. do 2012. npr. prosečna dobit pre oporezivanja je iznosila oko 17 miliona evra godišnje, pa je čak i u lošoj 2009. dobit bila oko 20 miliona evra.
U poslednje dve godine za koje imamo podatke (2014. i 2015.), aerodrom je ostvario prosečnu godišnju dobit od oko 32 miliona evra. Dobit u odnosu na prihod aerodroma se kreće između 46 i 49 procenata, što je fantastična cifra. Finansijski uspeh je tim veći što je aerodrom, po nalogu vlade, poklonio „Er Srbiji“ 22,3 miliona dolara i tako izmirio obavezu države prema „Er Srbiji“.
Iako nijedna ponuda još nije stigla, premijer je izašao sa ciframa prihoda koje očekuje od koncesije i prikazao ih kao gotovu stvar i fantastičan uspeh. Istini za volju, te cifre su dobre, pod uslovom da ih neko zaista i ponudi, a kasnije i zaista realizuje. Kako nas iskustvo uči, stvarnost ume da izneveri premijerova očekivanja i najave.
Koncesije su komplikovana stvar i nemaju nužno srećan kraj. One često završavaju na arbitražama i Srbija s tim već ima iskustva. Ugovori su veoma komplikovani, uslovljavanja su velika, a iskusni koncesionari znaju sve pravne trikove budući da iza sebe imaju veliki broj i koncesija i sudskih sporova. Često se pojavljuje i veliki jaz između vedrih najava i onoga što se stvarno dogodi.
Koncesije su zgodne za popunjavanje budžeta i deviznih rezervi. Pogotovo je ugodno kada se danas troše budući prihodi. Koncesije imaju istu logiku kao i zaduživanje – oba mehanizma uzimaju danas, na teret budućnosti. Naravno, srpska vlada ne ulazi u koncesiju zbog ovih trivijalnih i pragmatičnih razloga.
Po izjavi premijera Vučića, mi (ko god da je to) ne znamo da upravljamo aerodromom i svako, ma odakle dolazio, to ume bolje od Srba. Ako se ova izjava stavi u kontekst ranijih premijerovih izjava, logično sledi da Srbi ništa ne znaju da rade – s jednim izuzetkom. Oni, srećom, jedino umeju da upravljaju državom, tim najsloženijim od svih sistema. Tačnije, postoji samo jedna grupa ljudi koja u Srbiji nešto zna, i ona je danas okupljena u vladi Srbije. Van toga je pustoš, lenjost i neznanje.
Bojim se, ipak, da vlada greši. Sve uspešne države su se razvijale učenjem kroz rad i realizaciju velikih projekata. Ovo podrazumeva da se javna dobra daju na upravljanje ljudima koji nešto znaju i, još važnije, imaju kapacitet da brzo uče. Ponoviću još jednom – države koje prodaju javna dobra ili ih daju u koncesiju, završavaju kao kolonije.
Za Miloša Krstića – Nažalost, koliko me sećanje služi, nisam pisao o analogiji između upravljanja državom i upravljanja preduzećem. Hvala na komentaru.
Poštovani,
Moje ime je Miloš Krstić. Trenutno sam angažovan na naučnom projektu Ekonomskog fakulteta u Nišu. Mene strahovito zanima analogija između države i kompanije. Da li imate kakav (Vaš) tekst u kojem bi se mogao naći opis ove analogije. Ako imate bilo šta na temu analogije između države i kompanije, molim Vas pošaljite mi te materijale. Moja email – adresa je krsticmilo3@gmail.com
Unapred zahvaljujem na ljubaznosti i uslužnosti,
Miloš Krstić
Kosovo( kao ni Metohija) nije drzava.
@ Ivan N.
Valjaonica bakra je odavno privatizivana,njena sudbina nije vezana za RTB Bor jer ima i drugih proizvođača katodnog bakra,
Valjaonica je značajno povećala proizvodnju mesinga za namensku industriju,čime je kompezovala smanjenje proizvodnje građevinskog bakra.U sektoru građevinskog bakra Valjaonica u Sevojnu teško može da izdrži konkurenciju koja je tehnološki odmakla i smanjila troškove proizvodnje po toni gotovog proizvoda.
Prodaja RTB-a je,po mom uverenju,pogrešan potez.Kinezi neće izmisliti toplu vodu.Sve što oni urade u cilju smanjenja rashoda i ostvarivanja pozitivnog poslovanja kompanije,možemo i mi da uradimo.Naravno,lakše je prodati i prebaciti odgovornost na nekog drugog,ali taj drugi će odneti i benefite pozitivnog poslovanja.
Mnoge nam stvari ne idu na ruku.
To je plod naše zatečenosti globalnim previranjima i nedostatkom jakih intelektualno smelih pregalaca.
Srušili smo jedan sistem koji je sam po sebi već idejno istrošen.
Nismo stigli da formiramo novu ideološku doktrini koja bi mogla odgovoriti na današnje izazove. Klizimo polako ali sigurno ka dnu.Kinezi hoće RTB Bor uslovi jednostavni. Dugove preuzima država, reorganizaciju zaposlenih i isplate socijalnih programa.Sad po ekonomskim principima dolazi u pitanje i Valjaonica Bakra u Sevojnu. Ako još rade sa bakrom. To Kum zna.
Zar je trebalo toliko decenija da se ovo uradi.A cena bakra u svetu pala na najniže grane.
Eto naših poslovnih vizija. Prodajemo nešto u najnepovoljnijem trenutku a imali smo toliko vremena da barem taj trenutak povoljnije izaberemo .
Problem je jedino u tome, što država neće da rešava te probleme dok su tazi nego čekaju da im MMF zapreti pa dovode Kineze da oni daju otkaze.
Какви се све подаци о ситуацији АНТ могу пронаћи и анализирати…
Укратко и без превише дескрипције, чисто компаративно:
-просечан светски промет по путнику је 21,22 долара, код АНТ износи 21 долар
-структура просечних светских прихода учествује са 55,5% авио-саобраћаја и 40,4% не-авиосаобраћајних услуга.
АНТ остварује у просеку 68% прихода од авио-саобраћаја, не-авиосаобраћајних у износу од 27%
-светски просек расхода је 17, а АНТ 13 долара по путнику
Наравно, треба узети у обзир и друге факторе као што су величина, локација и сл. али они свакако не би битније променили овакве показатеље. Уз мало редуковање структуре прихода, инвестиција у не-авио услуге, редуковање трошкова, АНТ би био и изнад светског просека. Не волим превише статистичке податке јер, нарочито изражени у процентима, могу представити искривљену реалност. Ипак, ови подаци свакако нису на одмет.
Поред свега тога, најјачи аргументи тренутних власти у Србији су да постоји неспособност у управљању, краткорочно стицање прилива новца и концесиона накнада у висини половине профита уз образложење да ми ништа не знамо и не умемо и да ће неко друго све то боље урадити.
Просто за неповеровати шта причају.
Све је то корупција и компромиси зарад власти а медисјки ће се то већ некако опрати.
@ Predrag
Da,ali formalno je moguće zaobići tu klauzulu.Isti je vlasnik i u Makedoniji,na Kosovu i u Hrvatskoj.
За Кума,
Јавним позивом за концесију је предвиђена клаузула којом се не дозвољава учешће компанијама које већ управљају аеродромима у радијусу од 450 километара. TAV из Турске већ послује у Македонији, француски ADP у Загребу, тако да једино преостаје немачка компанија или евентуално неки Арапин.
Ja ipak tipujem na TAV Airports.Ili neku povezanu firmu.Beogradski aerodrom je nedostajuća karika u portfoliju ove kompanije.
U vezi sa par komentara, dodao bih jedan tehnički detalj i jedno lično zapažanje.
Pozicija druge piste je odavno definisana, kao deo plana budućeg proširenja aerodroma. Bila bi paralelna sa postojećom i nalazila bi se sa druge, surčinske, strane aerodroma (na strani gde je sada ulaz u Jat Tehniku). Pitanje opravdanosti izgradnje druge piste je već nešto drugo. Koliko se sećam, postoji i problem što su u medjuvremenu na potezu planiranom za tu drugu pistu već nikle nelegalne kuće.
Posetu predstavnika pokrajine Hesen, koja ima vlasnički udeo u Friportu, smatram slučajnošću baš koliko je bila slučajna i poseta Kolina Pauela onomad pred prodaju Sartida Ju Es Stilu.
Poštovanji g. Katiću, potpuno se slažem sa vama.
Besparica je razlog za koncesioniranje, ali se ne rješava besparica?? Radi se rješenje koje to nije i kojim se pogoduje određenim kapitalistima. Oni koji su protiv koncesioniranja bi trebali krenuti od toga da je cijelo vrijeme na djelu politička korupcija. Besparica je nastala korupcijom u regulaciji novca. A kao posljedica te korupcije, nastaju druga „loša“ rješenja koja su također korupcija.
https://sites.google.com/site/financijskisustav/korupcija
За г. Катића,
Било како било, и даље остајем при ставу да се могао употребити адекватнији назив али ваше је право да заузмете одређени став по том питању и исто тако га изнесете у јавност.
За Данила,
Надовезао бих се на ваше аргументе којима обесмишљавате потребу за спровођењење концесије. Они су више економске, монетарне природе али сигуран сам да ће вама и осталим читаоцима омогућити јаснији увид у одсуство било какве потребе за таквим чином.
Инвестиције које би требало спровести на аеродрому везане су пре свега за обнављање гејтова, осавремењавање сортирница и чекирања, поменути фејслифтинг, изградња додатног спрата са услужним објектима и још нека ситнија побољшања појединих делова аеродрома.
Све укупно би износило око 50 милиона евра и са годишњим профитом
од 25 милиона не би било потребно чак ни кредит узимати.
Слична је ситуација и са изградњом додатног терминала и проширењем капацитета путника чији износ би био око 100 милиона евра.
Дакле све неопходне инвестиције, додатна писта је већ отписана, би могле бити остварене у износу шестогодишњег профита.
Самим тим, разлог спровођења концесије по основу додатног инвестирања је ирелевантан.
Још један од разлога који не иде у прилог је и изградња хотела и других смештајних и услужних објеката а које би извршио концесионар. То може да уради било која приватна фирма која се бави тим пословима.
Већ добро познати разлози приватизација, па и концесија, је лоше државно управљање и организација те по том основу примена квалитетнијег менаџмента и пратећег know-how елемента од стране концесионара. Све и да је тако, трошак изнајмљивања високо плаћеног и професионалног менаџмента би свакако био мањи у поређењу са губицима који се остварују концесионим процесом.
Мотиви иностраних власника би исључиво били стицање и увећање профита и евентуалан инвестициони пласман што би за последицу имало додатно увећање такси и осталих дажбина. Да је то тако најбоље се може видети на примеру аеродрома у Будимпешти.
Интересантно је и да би концесиона накнада била око 12 милиона евра, па се поставља питање зашто и поред свих наведених разлога треба прихватити и износ накнаде уместо 25 милиона профита?
Мени је све то поприлично сумњичаво и, хтели то или не, наводи на помисао да је реч о „уграђивању“ појединаца и предаји веома важне саобраћајне инфраструктуре. Ако поред свих аргумената и јасних показатеља и даље постоји тежња за концесионим уговором онда свакако има основа за сумњу у добре намере.
Да је готово извесно да ће концесионар бити Фрапорт говори и податак да велики удео у власништву има Савезна покрајина Хесен чији је премијер пре три дана боравио у Србији, сасвим случајно око две недеље након објављивања позива на концесију.
Ипак, надам се да ће неко разуман онемогућити планирано.
Поздрав
За Данила – Марфијеву књигу сам купио у електронском облику и не знам да ли се може скинути са Интернета. Књига је солидна, али имате бољих књига које се баве сличним темама. Тренутно је популарна Mariana Mazzucato (помињао сам је овде: https://nkatic.wordpress.com/2013/12/12/retorika-mitovi-i-preduzetna-drzava/) и мислим да се њене две последње књиге можда могу наћи на Интернету нпр. Rethinking Capitalism: Economics and Policy for Sustainable and Inclusive Growth и The Entrepreneurial State: Debunking Public vs. Private Myths in Risk and Innovation. Хвала на коментару.
Поштовани господине Катићу,
Већ извесно време пратим Ваш рад, прочитао сам и вашу књигу „Из другог угла“ где сте између осталог препоручили књигу „The Courageous State“ од Richard Murphy-а. Да ли је могуће некако набавити књигу у електронском формату?
Што се текста тиче; да као љубитељ ваздухопловства дам само неколико својих запажања: Један од аргумената власти је изградња друге писте. Друга писта није потребна пошто аеродроми као што су Женева (16м путника), Станстед (23м), Истамбул Сабиха (28м) ефикасно раде са једном пистом. Питање је како би се друга писта уопште и направила због лоше планиране урбанизације Новог Београда и Сурчина, као и већ постојећих зграда самог аеродрома. „Рулање“ до те писте било би врло непрактично. АНТ-у је потребна нова сортирница а све остале дораде које би требало да се ураде су само „фејслифтинг.“ Проблем АНТ-а је мали ниво карго саобраћаја. Једна од идеја која је пре 7-8 год била у опцији, и није лоша је пребацивање карго саобраћаја на Батајницу која има чак и бољу локацију и метео услове. Тиме би се смањио проблем финансирања Батајнице а АНТ додатно растеретио. Тиме прича о другој писти постаје апсурдна.
Како ће изгледати прича о евентуалној концесији можемо видети на примеру Загреба. Та концесија је била веома лоша за Хрватску због 2 тајна анекса.
Р. Ѕ. Фрапорт који је највероватнији концесионар у већинском је власништву државе Немачке.
За Предрага – Можда је ово прилика да подсетим на мој текст https://nkatic.wordpress.com/2016/01/31/o-razumevanju-teksta-ili-ta-je-pisac-hteo-da-kaze/.
Што се Косова и Метохије тиче, предлажем да ме критикујете овде: https://nkatic.wordpress.com/2006/05/04/strategije-proslosti/. То је текст који се најмање допао читаоцима „Политике“ пре 10 година. Хвала на коментару.
Za Predraga
Posle odgovora za Nemirnog više tu temu potezati kod poznatog domaćina nema smisla. Sve je jasno i dobronamerni neće dalje na tome insistirati.
Delovanje onih koji ste pomenuli na kraju komentara nije ni malo neozbiljno. Galamom i žamorom oni vrlo uspešno skreću pažnju sa tema. Ne radi se o nekom lično ovde već o tome kako se vodi javnost ka željenom cilju. A to je:
Mi ne znamo da vodimo uspešnu firmu a neću da priznam da su mi kadrovi iz stranke patološke lopine. Pošto drugom ne dam da radi jer onda „gde sam ja tu“ dajem strancu sa kojim ću se lakše dogovoriti a naivni narod će zabezeknuto da gleda u njega kao da je čudo koje hoda i zna da vodi firmu za razliku od nas ovde.
Koji smo je napravili pre toga 😉
Da bi tu priču progutali treba dosta da ih sludimo i navedemo da se bave nevažnim u tekstu ili još bolje da im raztumačimo skrivenu nameru pisca.
I ode ova tema u pogresnom pravcu… Javise se internet kosovski junaci i sada nema sanse da se prica o koncesiji….
Meni je interesantno kako smo svi procitali isti tekst, a sasvim razlito shvatili problematicni deo. Recimo, ja sam tu listu shvatio kao copy-paste iz neke pretrage evropskih zemalja koje su glavne aerodrome dale u koncesiju. Nevoleli mi to, ali vecina evropskih zemalja je priznala Kosovo i pretpostavljam odatle i ‘propust’. No, neki tu izgleda vide necasne namere, svetsku zaveru i ne znam sta jos…
A domacin nam je lepo rekao da je propust i izvinio se… Sta jos treba?
За Александра С.,
Јавно презентован чланак од стране признатих аутора се не чита површно и не подлеже апсолутном закључку наслова или суштине текста. Што се налазите на вишој позицији у друштву та комплексност садржине текста или изјаве постаје значајнија.
Ви можете Катићев текст, који је веома добро поткован чињеницама, посматрати искључиво као проблем и дескриптивну анализу концесионог приступа али такав став поседује ограниченост која не дозвољава дубље сагледавање и анализу. Базирати мишљење на већ постављеним баријерама је основа за погрешне закључке.
Мишљења сам да је г. Катић заиста у праву када износи све чињенице и критикује наклоност концесионим процесима, али ако кажете да је безначајно за суштину текста навести и овакав назив за тзв. Косово, онда је и исто тако не мање тешко приписати им адекватан назив статуса који тренутно уживају.
Сваки јавно презентован текст или изјава, у мањој или већој мери, имају утицаја на јавност и остављају траг на исте. Све зависи ко и како га преноси. То и г. Катић зна и не верујем да му је тек онако, ради економске једнакости проблема, промакао назив о непостојећој држави.
О тим СНС спинерима, ботовима, уцењеним главама, поданицима, проданим душама и бескичмењацима заиста није потребно говорити.
Они се сами препознају и озбиљно схватање њиховог деловања је непојмљиво здравом разуму.
Zašto gnjavite domaćina oko pominjanja Kosova kad je jasno o čemu se radi i šta je tema teksta. Bez obzira šta se i ako se nešto politički, vojno tamo promeni ta koncesija ostaje jer očigladno je vođenje ekonomije isto. Znači da je za temu apsolutno nebitno što nije upotrebio * uz Kosovo. Ovako samo dajete inspiraciju SNS spinerima da se okome sa tim detaljem na kritike ekonomske politike koja se vodi. Većina koja će taj mamac progutati niti prati ovaj blog niti će pročitati ceo tekst.
Andrej,
svako sa svojim akcijama raspolaze kako mu volja. A kompanijom upravlja onaj koji ima vecinski paket akcija. Sve sto manjinski vlasnik moze je da se nada rastu vrednosti akcija na berzi i nekoj dobroj dividendi. Ni jedno od ta dva nije zagarantovano. Cak ni prodaja akcija nije zagarantvovana ako nema ponude.
To su fakti.
Сврставање тзв. Косова у ред земаља које су заиста државе је, по мом мишљењу, крајње неприхватљиво и увредљиво од стране аутора који се залаже за добробит Србије. Тренутан статус криминално окупиране аутономне покрајине Косово и Метохија је последица глобалних притисака и то не значи да ће тако и остати. Када шиптари изгубе „леђа“ која имају, што је врло вероватно у наредних пет до десет година, ситуација ће бити значајно измењена. Константно тровање људи изјавама да је то решена ствар прави се слика коју заправо и желе највећи трговци наркотицима и доказани злочинци.
Једина гора ствар од медијског притиска по том питању је када се интелектуалци и у одређеном кругу људи признати мислиоци залажу и пропагирају такве ставове.
Што се тиче концесија то сте потпуно у праву. Србија и њена тренутна власт прихвата све најгоре што је изнедрило било које поље економског деловања.
Кажете „postoji samo jedna grupa ljudi koja u Srbiji nešto zna, i ona je danas okupljena u vladi Srbije“, тачно тако, с тим у вези да велики део владе је ту само због новца и функције, потчињени и обезглављени. Та једна група људи која води ову катастрофалну политику и терорише Србију је заправо премијер, његов брат, кум, министар здравља, директор бие, министар полиције и пар домаћих тајкуна. Својим положајем и злоупотребама чине све за очување и развој картела. Имате судије надлежне за спорове код банака које уживају статус вип клијента код истих, њих више од пет стотина је члан владајуће странке, милијарду евра годишње украду струје..Шта се ту све ради концесије су за њих тривијална ствар, успутна ставка за увећање и јачање положаја.
И њима нешто причати? Мислите да им је стало до Србије и њених грађана? Само глуме у медијима да је тако.
А такву власт бирократски апарат из Брисела највише воли, пусти их да се намажу путером, заведи их у фасциклу и онда уцењуј. Проверена метода за колонијалне управнике и његове поданике.
Бивша министарка за државну управу је дошла у владу да ради за сто хиљада динара а напустила посао од преко десет хиљада долара? Или министар финансија који ради за исту цифру а напустио је посао идентично плаћен? И сви они воле Србију и раде све за добробит грађана и привреде? То су приче у које нико са иоле валидним информацијама не верује.
И они ће сад да се забрину о будућности српске привреде, негативним ефектима концесија, технолошкој застрелости и јавним добрима? Како да не.
Da je stvar jos gora nego sto izgleda govori i jedna cinjenica o kojoj niko ne prica. Aerodrom nije u vlasnistvu drzave, vec je akcionarsko drustvo sa preko 5 miliona akcionara. Jeste drzava vecinski vlasnik, ali se ovde grubo krse prava manjinskih akcionara. Nije to javno dobro, javno preduzece, vec je akcionarsko drustvo…
Sto neko pomenu Bor i zlato – problem je sto da to zlato pocne da se vadi treba oko 500 miliona USD. Toliko u zemlju pre nego sto pocne da se radi. Srbija nema ni znanja, ni novca, ni ljudi da se time bavi… Imate RTB Bor koji je vec razradjeno drzavno preduzece pa vidite kako sve cveta od uspesnosti, a ti se rudarstvom bave preko jednog veka….
Aerodrom je zaista napredovao u par zadnjih godina. Ja ga nikako ne bih davao osim ako se ne zna nesto sto ce se tek dogoditi sa Air Serbia-om u nekoj blizoj buducnosti. I tu treba paziti da se nikako ne garantuje za neki protok putnika, promete i slicno… Ako vec mora da se daje…. Naravno, taj ugovor necemo videti nikada. To je veci problem ove drzave od cele koncesije….
Vi g. Katicu ne zivite u Srbiji kao ni ja i zato ne razumemo bas sve stvari u i oko Srbije. Eto bas, letos u Novom Sadu pricam sa mojim kumom koji je takodje ekonomista sta misli o preteranom zaduzivanju Srbije. I on mi kaze, znas, razumem sta hoces da kazes i u pravu si, ali na ovom razvoju svesti covecanstva drukcije ne moze. Nek ide ovako, dok ide, kad pukne videcemo sta i kako. Moram da priznam da me je ostavio bez teksta, a njegov odgovor zapravo sazima sustinu problema: a to je zasto konstantno biramo ljude koji nas satiru i unistavaju. Sto bi rekao Labus: „droga je strasna stvar za nasu decu“.
Za Remarka – Koncesije koje se daju strancima su klasičan kolonijalni instrument i on reflekutuje neznanje i zaostalost države koja daje koncesiju. Pošto ne ume sama da eksploatiše rudu ili naftu npr., država unajmljuje strance. To je cena zaostalosti. Postoje i koncesije koje mogu imati smisla – koncesija za novi put, ili za železnicu, na primer. Neko drugi pravi put i rizikuje, država ne troši budžetska sredstva, a dobila je put ili prugu. Put plaćaju korisnici i sve je u redu i racionalno. (Ovo je pojednostavljen primer i neću ga ovde komplikovati.) Međutim takve koncesije niko neće. Mnogo je ugodnije uzeti koncesiju za aerodrom koji je izgrađen, čije se performanse znaju, čiji se rast prometa može predvideti itd. Hvala na komentaru.
Одличан текст.
Шта рећи о њима.
Понашају се као да им је Србија дедовина па да могу да раде са њом шта хоће без последица.
Погледајте само шта раде са природним ресурсима, изменили су закон о рударству тако да све што вреди у Србији уступе никоме другоме него Ротшилдима.
У Бору је пронађена најача златна жила на свету, а кажу да РТБ Бор грца у дуговима , те да је нерентабилан те ће морати у најмању руку да ангажују страни менаџмент погодите који и чији и ко ће експлоатисати ту златну жилу ,њих корумпирати а Србији дати мрвице.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:560170-Amerikanci-ispod-Bora-pronasli-najbogatiju-zlatnu-zicu-na-planeti
Погледајте чија је то компанија
http://www.rocketfinancial.com/OwnHist.aspx?sID=1537&fID=7489
Такође експлоатацију новоооткривеног минерала јадарита /криптонит) исто ће уступити као концесију опет Ротшилдима
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/13/ekonomija/2351311/sta-mineral-jadarit-moze-da-donese-loznici-i-okolini.html
Погледајте ко контролише Рио Тинто
https://seeker401.wordpress.com/2010/03/30/rothschilds-deep-connections-to-rio-tinto/
Такође је исто урађено са Новим брдом на Косову и Метохији и ко зна још са чим па ме не чуди да ће се исто десити кад је у питању и концесија за аеродром ,,Никола Тесла,,.
Србија је у време истакнутог владара и последњег пре падања у Турско ропство негде од 1450 год. Ђурађа Бранковића била најбогатија држава у Европи управо захваљујући његовом паметном искоришћавању руда.Нема разлога да она то поново не буде само да нестану ове марионете Ротшилда и да почне да се примењује између осталог финансијски приступ и концепт за какав се залаже уважени госп. Катић.
Postovani g. Katicu,
Bilo bi korisno da objasnite Vase vidjenje zasto se neko dobro inace daje na koncesiju, da li drzave tim gestom samo pokazuju koliko zele brz prihod na stetu buducnosti, a koncesionari odlicno znaju to da iskoriste u pregovorima.
Izgleda da se nazire kolaps na aerodromu slican onom opisanom u jednom tekstu o privatizaciji aerodroma Hitrou u Londonu jedne hladne zime.
Oni koji su procitali taj tekst bice spremni.
Za Nemirnog – Da, obično vodim računa da Kosovo ne nazovem državom, ali mi je ovoga puta to promaklo. Bojim se da je reč o frojdovskoj omašci. Nažalost, voleli mi to ili ne, aerodrom u Prištini je dat strancima, a da Srbiju niko nije pitao za to, kao što je ne pita ni za bilo šta drugo. Štaviše, trebalo bi da se uspostavi i let Beograd – Priština, a kada se to dogodi, prilično sam siguran da to neće biti „domaći let“. Hvala na komentaru.
odlican tekst, u duhu nekoliko prethodnih koji imaju i literarnu i naucnu vrednost
Odličan tekst, gospodine Katiću. Pak, bojim se da ste njime otvorili jednu sasvim drugu temu, nevezanu za tekst (nadam se, nesvesno).
U jednom pasusu pišete:
„Ako koncesija bude realizovana, Srbija će se naći u društvu Portugala, Kipra, Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Albanije, Kosova i Moldavije, država koje su svoje glavne aerodrome dale privatnom kapitalu.“
Iako je realnost na terenu trenutno drugačija, Vi kao Srbin treba da znate kako tkzv. Kosovo nije država. Barem još uvek nije država u pravnom i moralnom smislu sve dok je Srbija ne prizna.
Da se vratim na tekst. Najava koncesije za aerodrom je definitivni znak skore finansijske propasti Srbije. Premijer bi ga i prodao, ali avaj, uskoro će predsednički izbori. A narod će se i dalje baviti dnevno-političkim stvarima. Savršena dimna zavesa.