Ako je tačno, kako je to Čerčil rekao, da je demokratski sistem najmanje loš od svih isprobanih sistema, zašto se to u Srbiji ne vidi? Zašto je u Srbiji nemoguće voditi ozbiljnu debatu o bilo kojoj velikoj političkoj, ekonomskoj ili socijalnoj temi? Zašto je nacija izložena besomučnoj torturi najprimitivnijih medija u modernoj istoriji? Zašto se na političkoj sceni smenjuju sve bahatije vlasti koje nikome ne polažu račune, niti podležu demokratskoj kontroli? Ili provokativnije – kako je moguće da je demokratska Srbija velika regresija u odnosu na onu nedemokratsku, iz socijalističkog vremena?
Jedan odgovor mogao bi biti da su sve prethodne ocene netačne i maliciozne, kao i da su proizvod totalitarnog pogleda na svet. Demokratija cveta, skupština je hram mudrosti, odgovornosti i političke kulture, a Srbija upravo doživljava ekonomski i kulturni procvat neviđen još od dolaska Slovena na Balkan.
Drugo objašnjenje moglo bi biti da demokratija u Srbiji tek uzima zalet. Ovo što je na sceni je samo rana faza demokratije kojoj je potrebno vreme da evoluira i već za 30, 50, najkasnije 100 godina, Srbija će postati funkcionalna demokratija.
Ovako blago karikirana objašnjenja mogu biti ohrabrujuća, ali su u neskladu sa dosadašnjim iskustvom. Srbija je u lošem stanju, demokratija ne evoluira niti stoji u mestu – ona ide unazad. (Mala je uteha da ni razvijenim evropskim demokratijama ne cvetaju ruže, ali to je neka druga tema.)
Srpsko demokratsko posrtanje samo je deo šireg fenomena koji se može videti u gotovo svim istočnoevropskim društvima. U čemu je problem sa tranzicionim demokratijama?
Za funkcionalnu demokratiju je potrebno da se proces društvene i ekonomske modernizacije završi, da se sistem konsoliduje, da se obrazovni nivo nacije podigne, i da se prihodi većine građana stabilizuju na nivou koji je iznad pukog preživljavanja.
Ko veruje u demokratiju u siromaštvu, veruje u bajke. Temelji funkcionalne demokratije se mogu postaviti jedino na tlu solidnog ekonomskog uspona koji razvoju demokratije mora prethoditi. Procesom modernizacije nastaju društvene strukture koje će oblikovati i usmeravati demokratski razvoj.
Funkcionalna demokratija nikada nije spontana, ona je kontrolisana, ima zadate okvire i ograničenja. Organizovane društvene grupe i elite (preduzetnici, sindikati, udruženi poljoprivrednici, akademska elita, vojska, mediji, itd.) kontrolišu sistem i kontrolišu se međusobno. U takvom ambijentu formiraju se političke partije jasnog profila, vrednosti, ciljeva i etike. To nisu strukture koje nastaju preko noći.
Tranzicione države su u političke promene ušle na isti način kao i u ekonomske – višepartijskom šok terapijom, srljajući u sretnu budućnost na krilima milozvučnih liberalnih fraza. Nedovoljno razvijene, one nisu u mogućnosti da brzo izgrade društvenu strukturu koja je potrebna da bi demokratija mogla da funkcioniše.
U tranzicionim državama politika je pre svega biznis, najbrži i najmanje rizičan put ka bogaćenju. To je jedina aktivnost u kojoj neuki, nesposobni i nemoralni mogu postati bogati i važni. Na političkoj sceni se zato pojavljuje veliki broj partija i lidera bez jasnog programa i bez ikakvih ideoloških uverenja. Partije se neprekidno stvaraju, cepaju i nestaju jer nemaju ni čvrsto društveno uporište niti stabilnu glasačku bazu.
U Srbiji, na primer, svaka partija ima neograničen koalicioni potencijal, jer za formiranje političkih saveza nema ideoloških prepreka. Kolač koji se deli je efikasno vezivno tkivo svake koalicije. Nije nikakav problem da levica bude u koaliciji sa desnicom, nacionalisti sa mondijalistima, marsovci sa jupiterijancima. Kolokvijalni izraz „šatro“, najbolje opisuje domaću političku scenu i može se staviti uz svaku ideološku opciju – šatro desnica, šatro levica, šatro liberali, šatro nacionalisti. Prave demokratije nema, postoji samo šatro demokratija kao forma lišena sadržaja.
Da li će se u Srbiji suštinska demokratija uspostaviti ne zavisi od uređivanja biračkih spiskova, od fer izbornih uslova, ili od ravnopravne zastupljenosti partija u medijima. Zahtevi te vrste mogu pomoći da Srbija izgleda malo pristojnije, da javnost bude manje iritirana, da se demokratija bolje simulira, ali ništa od toga neće promeniti suštinu srpske demokratije.
Sve dok je ogroman deo privrede u stranim rukama i pod stranom kontrolom, sve dok se takvi procesi podstiču i dobijaju na ubrzanju, nema nikakve nade za demokratski preobražaj društva. Po logici socijalnih procesa kolonijalna ekonomska struktura stvara upravo onakvu političku strukturu kakva njoj odgovara. Srpska demokratija, u formi u kojoj sada funkcioniše, ne služi svojim građanima. Njen smisao je da uspešno obezbeđuje samo zaštitu kolonijalnih interesa i interesa kompradorskih ekonomskih i političkih elita.
malagurski je megagenije – batica je u mrklom mediSkom mraku snimio samo tri filma.tvrdnja da je slobin govor sa gazimestana -gandijevski,govori o njegovom znanju,stidu,talentu (srpskim mladim a nadarenim).
po kriterijima bloga,pitanje da li bi sijalicu zamenio.
Po ko zna koji put dokumentarac koji sam davno prevodio. Moj nalog blokirali pa je neko preuzeo.
За Предрага М. – Промакле су Вам важне ствари. КАНВАС је чувена организација и потврђује да Србија, у неким сегментима, има врхунске кадрове и да их чак извози😇. Хвала на коментару.
Сасвим случајно, на службеном путу, 2017.г. упознајем једног Украјинца (проруски оријентисаног). Није мој клијент, па се тема разговора проширила…Цитира ми чланак из интернет странице која не припада “главном току“ медија, и помиње организацију К.А.Н.В.А.С. из Београда, као и два човека из ове организације. Један је Слободан Ђиновић, други је Иван Маровић. Помињу се као тренери демонстраната револуције у Украјини 2004, али и током 2014.г. Ја сам згранут. Први пут чујем та имена. Записујем их, јер ме међународна дешавања интересују. По повратку са пута истражујем, и сазнајем да је главни човек Срђа Поповић, некадашњи члан Демократске странке, оснивач “Отпора“, а широј јавности познат највише као учесник афере “Бодрум“. Када сам видео где је све ова организација деловала, запањио сам се. А онда, у политички коректном филму “Тежина ланаца 2“ (ко је уопште гледао) српска јавност сазнаје за Ивана Маровића који је нестао из медија, као и Ђиновић. Причао сам о овоме са пуно људи из своје околине, и сви ме гледају са неверицом. Чак и 19 година касније, ретко ко зна позадину “догађања народа“…
Ово је један од разлога зашто (по мени) јако мали број људи у Србији има утисак да смо колонија. Још нам нико то није јавио. Можда ћемо знати када једнога дана на чело Србије дођу културни и фини политичари, неки нови “стечајни управници“ који ће другачијом реториком спроводити исту политику као данашња “власт“(и свака пре ње, још од Јануара 2000.), и када у српским финансијама “ђаво буде дошао по своје“…
Za Ganeta – Pitanja koja ste postavili u vezi sa Komercijalnom bankom su u domenu finansijskog konsaltinga i na takva pitanja ne mogu da odgovaram. Što se preferencijalnih akcija tiče, ne znam kako je to regulisano u KB i kakvi su bili uslovi kod njihovog izdavanja. (Postoje različiti tipovi preferencijalnih akcija.) Ne bih se npr. iznenadio da KB otkupi te akcije pre prodaje ili da to posle prodaje uradi novi vlasnik. S druge strane, kako te akcije nemaju pravo glasa, novom vlasniku ne moraju smetati i on može da ih ostavi vlasnicima i nastavi da plaća dividendu. Hvala na komentaru.
Za Cirih- Stokholm,
Ovaj forum doživljavam u edukativnom smislu zato ću uzeti malo slobode i dopuniti g. Katića…….
Država je dogovorila prodaju Komercijalne banke u poslednjem sorazumu sa MMF-om. Ne treba imati nikakvu dilemu, ona će biti prodata po svaku cenu zato što 2020 i 2021 godine dospevaju na naplatu ranije emitovane obveznice u iznosu od 3,5 milijardi USD i 1,7 milijardi EVRA. Državi je sporazum sa MMF-om neophodan kako bi izvršila novu emisiju obveznica u periodu od 2020 i 2021 godine i obezbedila novac za isplatu dospelih obveznica. Država neće reskirati sporazum sa MMF-om zbog Komercijalne banke i jednostavno to je to.
Za g. Katića,
Akcionar sam Komercijalne banke. Razumećete da sa velikom pažnjom pratim dešavanja oko njene prodaje. Sada bih vam postavio pitanje oko njenih preferencijalnih akcija. Kakva su iskustva u svetu kada neko kupi banku po pitanju preferencijalnih akcija. Računam da se njemu neće isplatiti da ostavi preferencijalne akcije drugome i da dozvoli da mu one odvlače dividendu. Pretpostavljam da naslućujete na šta ciljam. Nadam se ponudi za otkup preferencijalnih akcija ili konverziji u obične. Takođe, ne isključujem mogućnost da država otkupi preferencijalne akcije pre njene prodaje. Koliko je ovo realno za očekivati i da li su vam poznata empirijska iskustva u svetu u pogledu otkupnih cena preferencijalnih akcija. Inače ove akcije sam kupovao u letos po 680 – 700 dinara. Njihova nominalna vrednost je 1.000. din, a obračunska vrednost je 3.960d din. Trenutna tržišna cena je 1.200. din…….. Sada sam u dilemi da li da ih odmah prodam i ostvarim preko 80% zarade ili čekam rasplet nadajući se da će biti ponude za otkup po obračunskoj vrednosti ili konverzije u obične čija je trenutna tržišna cena 2.750. din….. Ako pratite situaciju zamolio bih vas da iznesete mišljenje o tome šta se može očekivati u vezi preferencijalnih akcija i kakva su svetska iskustva po tom pitanju a ako ne onda ništa, molim vas da se ne opterećujete mojim dilemama.
Na „belex“ forumu ( evo linka http://www.aikb.net ) učesnici prognoziraju cenu od oko 500 miliona EVRA. Moja prognoza je bila 1,2 milijarde EVRA. Znam da ste protiv prodaje Komercijalne banke ali složićemo se da je ova priča završena…….. Molim vas da iznesete svoje viđenje da li će banka biti atraktivna investitorima i šta se može očekivati u pogledu cene…..
Za Cirih- Stokholm – Ne znam da li cene nekretnina rastu, a ne znam ni kako se prodaju stari, veći stanovi. U svakom slučaju, relativno niske kamatne stope pomažu tražnju za stanovima. Pored toga, dijaspora kupuje stanove, kao što stanove kupuju i građani koji ne znaju šta bi sa novcem u banci. Često kupljeni stanovi stoje prazni i postoji fenomen gotovih zgrada u kojima je samo par stanova useljeno. Verovatno pomaže i to što se veliki broj stanova danas izdaje na dan. Ovo su ipak samo moja nagađanja. Hvala na komentaru.
Za Cirih- Stokholm – Država se davno obavezala da proda Komercijalnu banku i ja sam pomalo iznenađen da to nije završeno već ranije. Nema dileme da će Komercijalna banka biti prodata i koliko vidim, taj se „posao“ privodi kraju. Biće zanimljivo videti sudbinu Banke Poštanske štedionice. Hvala na komentaru.
Poštovani g.Katiću,
Ponovo je aktuelno pitanje prodaje Komercijalne banke. U medijima se pominje i potencijalni kupac . Da li mislite da je realno da do toga uskoro i dođe?
Takođe, kako komentarišete rast cena nekretnina u Beogradu i dokle bi taj rast cena mogao da potraje?
ipak je bolja i farsa od najzdravijih suverenista/patriota-nacionalizma
cudno je da se odustaje od demokratije,a praksa dokazuje da svako (u nasoj zemlji i bukvalno,doslovce) moze doci na vlast…
u sloveniji ekstremna levica podrzava vladu,portugal ima u vladi levicare,cipras je izabran,pa pritisnut,ali se drzi nekako.sa druge strane u italiji je ekstremna desnica jaka,u francuskoj je pitanje vremena kada ce neko iz porodice le pen u vlast.bolje reformisati sistem,polako,nego rusiti po svaku cenu i rizikovati sa izazivanjem vecih i opasnijih potresa
Univerzalan princip – Nahrani pa vladaj ili zamka budućih izazova-
Život čine mala zadovoljstva.
– “ Život nas uči da je mera blagostanja pojedinca količina novca koje pojedinac može da zaradi jer mu to omogićava kupovinu i plaćanje obaveza. To najlakše zajednica ostvaruje, da bi nesmetano funkcionisala, kroz rad u preduzećima koja su vlasništvo tih istih radnika.To je prvi u istoriji pokazao i dokazao Musolini koji je većinu takvih firmi osnovao u severnom delu Italije, a i dans se lepo vidi da je to razvijeni deo te države“,tvrdi Džon Gelbrajt.
Ogromne ekonomske i društvene nejednakosti u srpskom društvu, su upravo nastali gašenjem društvenih preduzeća koja su dobro funkcionosala do Titove smrti. Ovakav način mišljenja je, kao tip radničkog vlasništva, u današnjoj globalnoj krizi za mnoge svetske ekonomske teoretičara jedini izlaz. Danas se to lepo vidi da mnogi istaknuti ekonomski stratezi upravo razmišljaju u tom pravcu ka razrešenju nezaoposlenosti.
Politički potresi danas u Srbiji, pokazuju da naši ekonomski prioriteti nisu dobro označeni. Uzrok svih nezadovoljstava je upravo nezaposlenost.Zato politički savetnici i stratezi razvoja i budućnosti Srbije da se okrenu ka sveri mikroekonomije i razmišljati o lokalnom razvoju devastiranih područja koja u doglednoj budućnost mogu ostati potpuno prazna i lak dar nadolazećim talasuma novih doseljenika sa juga.
Ovo je ono o čemu pričam: http://www.6yka.com/novosti/aleksandar-trifunovic-kakvi-su-ti-prioriteti-takva-ti-je-i-drzava-u-kojoj-zivis nije ni Švedska idealna i tamo „naši“ prave probleme, jedan poznanik, izbjeglica jer je žena Bošnjakinja, je, kad je prvi put nakon rata bio u BiH, u Švedsku donio bocu rakije i odnio je ujutro na posao kod šefa a ovaj ga je zaejdno sa bocom izgurao na sporedni ulaz da niko ne vidi da ne bi morao dati otkaz a danas je uobičajeno da se koja boca prošvercuje i popije na poslu. Gospodine Katiću griješite kad su u pitanju metodi pritiska ništa se tu nije promjenilo zadnjih 500 godina, isto kao što je plemstvo prije 500 godina prešlo na islam prvo tako i danas najbogatiji glasaju i podržavaju kompradorsku elitu i to zbog intresa a ne što ne znaju šta je OK. Pošto za njih ne postoji moral nego samo novac oni će to i raditi sve dok im se isplati odnosno dok od predatora postanu lovina jer je plijena nestalo ili ih mi ne kaznimo na način koji sam opisao ili neki drugi sličan.
@ Nostradurus Zagrebački
Potpisujem.
@ grey owl
Da se izrazim igračkim žargonom. Mislim da ste otišli nekoliko nivoa previsoko i time za prosječnog čitaoca postali nerazumljivi a to je kontraproduktivno. Što se tiče nacionalizma i nacija Rambo je sve rekao u par rečenica otprilike:“ Otišo ja kod doktora, šta znam možda je baba švrljala i kažem mu da ja hoću da mi iz krvi vidi šta sam ja po nacionalnosti a on kaže da to ne može. Od tada sam prekinuo svaku priču o nacijama i nacionalizmu“ Naš problem je što bi i jare i pare a to ne ide. Tako bi mi zapadni standard ali bi bila tragedija da su pola Bg naselili Albanci kao što su pola Londona naselili obojeni a Albanci su nama braća rođena u odnosu na Afrikance, Indijce…i genetski i civilizacijski. Samim tim krvna slika Bošnjačke strane i naše je potpuno ista i nema smisla priča na tu temu ali sam htio reći da gubimo bitku u ratu koji je u toku samo se vodi drugim sredstvima a činjenica je da smo mi i Bošnjaci zaraćene strane. Isto važi i za Albance.Negdje sam pročitao na nezreli ljudi i nezreli narodi za neuspjehe optužuju ili samo sebe ili samo druge a istina je obično između s tim da mi ne možemo mnogo uticati na druge ali bi zreli narodi trebali da mogu mjenjati svoje ponašanje i time i sudbinu. Ako to nismo u stanju onda nismo zreo narod i možemo to postati ili nestati kao i mnogi drugi do nas je.
Za Nostradurusa – Kako bi Marks rekao, društveno biće određuje društvenu svest ljudi. Svest se ne razvija sama od sebe, niti moćnici imaju motiva da podižu društvenu svest. Naprotiv, ideja je da se ljudi idiotizuju i na tome se strpljivo radi. Negde se to čini malo sofisticiranije, a negde sasvim grubo. U svakom slučaju, siromaštvo i egzistencijalni strah su izvanredni mehanizmi kontrole i neslobode, a tobožnja demokratija služi da to sakrije i stvori iluziju slobode. Mislim da su ljudi bili daleko slobodniji u nedemokratskom socijalizmu, no što su to danas, u lažnoj demokratiji. Hvala na komentaru.
Poštovani g. Katiću
Moje mišljenje je da u društvu nikad nije problem ekonomija, nego svijest ljudi. Do toga sam došao nakon što sam samouko išao tražiti problem na krivom mjestu – u ekonomiji. Zaključio sam da je ekonomija loša i prevarna, ali da ljudi ne žele da je mjenjaju. I zbog toga rješenje nije u promjeni ekonomije, nego u promjeni ljudi.
Ako ljudi godinama glasaju za pogrešne ljude da vode državu, jasno je da nije problem u izabranim ljudima, nego u glasačima. Umjesto promjene vlasti, mi trebamo promjenu svijesti ljudi. Tj. da se počnu baviti važnim stvarim u društvu. Izborni nisu važna stvar u društvu. Važna stvar u društvu je kako učiniti život ljudima lakšim te kako spriječiti iskorištavanje ljudi. To se ne uči u školi jer naravno nije u interesu onih koji vam otežavaju život i iskorištavaju vas. I to je prvi pametan zaključako koji morate izvući nakon desetljeća progrešnog odabira ljudi na vlasti. Sve polazi od znanja, učenja, primjene znanja, anailze rezultata, korekcije znanja i ponovne primjene. Tvrdim da je problem u svim koracima. A za to su krivi svi punoljetni građani države. Svi lijepo možemo da se stanemo pred ogledala i vidjeti ćemo krivce. Nitko drugi to nije.
S poštovanjem, Nostradurus Zagrebački
Zabludeli insan
Temeljni uzrok krize u kojoj se nalazimo je naš identitet u korpusu pojavnosti pitanja – ko i kud ja? Današnjom retorikom nevešto maskiramo našu nemoć pri definiciji ličnog identiteta svoje pojavnosti. Individua je izgubila moć harmonične pojavnosti sopstvene duhovne punoće izražaja, danas jedva uspevamo da ovladamo delićima subjektivne apstrakcije kojom nazivamo „svojim orginalnim stilom“. Konfuzivne vrednosti uzvišene ljudske ličnosti su samo manipulatuvne reakcije svesti dominantnih ideoloških projekata porobljavanja čoveka nesvesnoj legitimnoj poslušnosti. To za posledicu ima razbijanje zajednica kako bi se lakže manipilisalo zalutalom ovcom koja je lak plam moćnim predatorima. Svedoci smo da se više zajednicama ne nude jasne i celovite zajedničke vrednosti za očuvanje kolektivnog identiteta.
To mi sve liči i sluti ka kraju istorije, jer istoriju stvaraju naroda a ne pojedinci.
@Jovan T.
Upravo o tome govorim. Osvaja jači. Jači ne mora biti samo vojno može i kulturno, tehnološki…… i po tom osnovu su naši u Gani a ne ovi iz Gane u Srbiji Ako može u Gani zašto ne bi funkcionisalo na Kosovu?? Vjekovno neprijateljstvo?? Ajde? Pa u Lagosu je 500 godina bio centar trgovine robljem pa to „glupim Crncima“ ne smeta da opet sarađuju. Inače prije par godina imao sam ponudu da idem u Nigeriju pa sam se informisao. Kad je počeo raspad Yu raspala se i većina naših firmi vani.Pare su naravno nestale a bilo ih je podosta i to je ona priča „za sve me pitaj samo za prvi milion nemoj“ s tim što nisu bili milioni nego milijarde jer je ex Yu preko firmi kontrolisala nalazišta u Nigeriji i Siriji a ako vas zanima više ima ovdje https://www.youtube.com/watch?time_continue=2&v=uLcnepJFVAY Snalažljiviji šefovi su predstavništva firmi pretvarali u svoje firme a zadržavali poslove i veze i tako je nastala ova i slične firme. U vrijeme kad sam imao ponudu za Nigeriju tamo su nekoj firmi, mislim baš ovoj, oteli dva radnika a oni su nakon toga „pobjegli“. Kad sam pitao ponuđača kako da idem kad otimaju naše on se samo nasmijao a kad sam ga pitao šta je smiješno on je rekao „Pa oteli su ih i pustili kad su vidjeli da su Srbi. Njih interesuju pare a znaju da ih za Srbe neće dobiti, osim toga znaju oni dobro ko je šta radio, šta su radili Englezi a šta Jugosloveni“
Nego da se vratimo na Kosovo.Zašto je nemoguće da Srbija dokaže da je Trepča njena ili ako to ne može zbog selektivne pravde ili zato jer nije njena onda kupi većinski paket akcija? Ako ne može ni to onda to uradi preko neke zapadne firme za proviziju a onda pokrene proizvodnju uz najveće ekološke standarde, prosječnu platu duplo veću od Kosovske i zaposli po par hiljada Albanaca i Srba.Misliš da bi Albanci odbili? Ja sam siguran da ne bi i da bi za 10 godina pjevali „roke mandoljine“od Dugmeta.Ako Margetić kaže da je izneseno 150 milijardi opljačkano je bar duplo a ovo ne bi koštalo više od par milijardi. Kako to da je Kosovo najskuplja srpska riječ ako ne košta ni par procenata opljačkanog??
Pa Kosovo je najskuplja Srpska rječ jer se kasti na vlasti isplati da je tako. Kad to ne bude Kosovo naći će se već neka druga i tako redom sve dok to kod naroda pali.Kad ne bude palilo onda su u problemu jer sa ovakvim pedigreom Vučić i Tači u takvoj trepči ne bi mogli biti ni portiri a naš Ivan bi mjenjao unučadima pelene ako bi sin/nevjesta smatrali da je za to sposoban u šta nisam siguran. Prema tome pod jedan je jaka i stabilna Srbija a onda vidjeti kako dalje. Po meni jedini put je funkcionalna demokratija a mislim da je Milan Milenković odlično objasnio zašto demokratija ne živi kod nas.
@ hercegovac
„Da li neko zna da je 69% novorođene djece u BiH Bošnjačko na 25% teritorije koju kontrolišu i kako to komentarišete?“
Meni se čini da oni ništa ne kontrolišu. Mislim da će 69 % dece sa bilo čijim krvnim zrncima napustiti 100 % teritorije u dogledno vreme.
Nešto u vezi Kosova:
https://www.dw.com/sr/vu%C4%8Di%C4%87eva-vizija/a-48616597
U vezi Kine:
https://www.dw.com/sr/kinezi-poslednja-nada-za-uljanik/a-48615594
Mala zanimljivost – Energoprojekt ima ćerku kompaniju u Gani – Energoprojekt Ghana http://energoprojektghana.com/
Na ovom snimku možete videti kako crnci (pretpostavljam zaposleni u firmi) proslavljaju Srpsku novu godinu uz Marš na Drinu (u njihovom izvođenju).
Bill bi dobro da se više zna o projektima jugoslovenskih i srpskih firmi u Africi i na Bliskom istoku.
@ grey owl
Što se tiče crkve jedan drugi komentator (ili možda i nije drugi ) na jednom drugom sajtu je to toliko dobro objasnio da ga i nakon osam godina samo nalijepim:
„Ad hoc, 26.08.2011. 20:46:17 [12469]
У читавом низу сизифовских покушаја, видим да сте ријешили и Цркву да реформишете.
За почетак бисте требали разумјети да је Црква профитна организације под маском тражења пута Божијег. Свака озбиљна корпрације има свој бизнис план, свој бренд, своје тржиште, клијенте, приход, расход и све остало од чега се живи, па тако и Црква. Од ваздуха и ријечи Божије се не би опстало
Velikoj većini naših mutavih,blago retardiranih, balkanskih brdsko-livadskih polupismenih muškaraca je bitnije šta je Mile rekao Turcima nego imaju li im djeca hljeba jesti i cipele kupiti, dok je kod žena evolucija malo drugačije mozak formirala i nema te demagogije,politike niti nacionalnog interesa koji je ženi preči od toga imaju li joj djeca hljeba jesti i cipele kupiti !!!!“
Mislio sam na ovog ovdje Ivana koji se sam osjetio prozvanim jer je pogodak bio „u sridu“.
„Šipke“ sam spomenuo samo kao jedan primjer našeg ponašanja. Kod nas je uobičajeno da se šipcima j… mater iz Beograda i da se to smatra vrhuncem patriotizma. Stav da oružjem treba vratiti Kosovo je sasvim legitiman kao i svaki drugi uključujući i predaju Kosova ali je pravo pitanje koji stav je najrealniji i najmoralniji gledano iz naše tačke gledišta jer opšta definicija morala ne postoji. Najveći fukarluk je sjedati u Bgd i junački braniti Kosovo iz tople sobe i za dobre pare što većina „Srbskih patrijota“ i radi zadnjih 30 godina. Lane bi reko „Pored ovoliko junaka izdajnicima će biti mnogo teško“. Ako neko misli da je to najbolje rješenje oružano to je legitimno ali je najobičnija fukara ako to misli u Bg i ako očekuje da ga shvatim ozbiljno, nek mene zove kad bude oko Gazimestana i ja ću mu pomoći. Nikad nisam bio na Kosovu ali kad pogledam na kartu vidim da između Sjev. Mitrovice i Gazimestana ima samo dio Mitrovice i Vučitrn a to će toliki junaci odraditi do podne pa neka onda zovu i mene. Ako nisu spremni za to nek odhebu jednom i zauvjek. Ovako nam samo čine kontrauslugu jer ako to rješenje kojim slučajem i bude realno moguće kad ga neko spomene većina će se smijati.
Druga stvar koju bi trebalo definisati je da li oni hoće Kosovo sa ili bez Albanaca. Ukoliko je bez to uovom trenutku podrazumjeva i masovne zločine koji su već jednom odrađeni u moje ime i bez mog znanja a nisam tolika budala da u isto g…. ugazim više puta.
Treći način je da Albancima sa Kosova ponudimo više od konkurencije. S obzirom da konkurencija govori istim jezikom i ima istu kulturu biće mnoooogo teško ako je uopšte moguće ali i u tom slučaju bi patrijote trebale reću jesu li spremni na 1/4 Albanskih poslanika i srazmjeran dio vlasti.Patriotizam na nivou parole i nije patriotizam nego obično s.anje a kod nas je upravo takav kao i sve ostalo i zato imamo ovaj pakao bez kraja uključujući i nefunkcionalnu demokratiju. Bilo kako bilo za normalan život i eventualni povratak Kosova nam je potrebna jaka i stabilna Srbija, za to nije neophodno epsko junaštvo većine stanovništva ni milionske žrtve dovoljno je nekoliko pametnih i hrabrih i građanska hrabrost ostalih ako ni za to nismo sposobni onda ne trebamo diskutovati o vraćanju Kosova nego o odbrani Niša i Beograda. Postaje predugo pa još samo da napišem da su za mene glavni problemi Srbije
1. funkcionalna država i privreda
2. demografija
3. Kosovo
Da li neko zna da je 69% novorođene djece u BiH Bošnjačko na 25% teritorije koju kontrolišu i kako to komentarišete?
@ hercegovac
Šta mislim o crkvi, sam piskarao u prethodnom „sazivu“ bloga – vampiri su jezivi. Sve crkve su političke nadpartije, terminalni paraziti (da se ne ponavljam).
Ne znam na kojeg Ivana mislite. Što se tiče izraza „šipci“ i slično, na to sam alergičan. Bratstvo i jedinstvo jeste bila iluzija, ali ovaj demokratski horor je veoma realan.
Par puta sam napomenuo da gorih bitangi od mene nema, i da će ljudima svanuti, kada takvih više ne bude.
Što se tiče mizantropije, ovo definitivno nije planeta za indijance.
Za Jovana T. – Gledam da se što manje pojavljujem u medijima kako bih izbegao da stalno pričam iste stvari. To je najvažniji razlog zbog koga sam retko u alternativnim medijima. Momcima iz Balkan info sam blago zamerio da uprkos odličnim gostima i važnim temama često otvaraju prostor i ljudima za koje mislim da su bez kredibiliteta. Naravno, razumem da postoje komercijalni razlozi za to i da valja preživeti. Hvala na komentaru.
P.S. Što se Venecuele tiče, ne vidim kako će se situacija razrešiti mirnim putem. Nažalost, nekompetencija Madurove administracije veoma je olakšala posao Amerikancima koji su se ozbiljno bacili na sređivanje jednog od svojih (samoproglašenih) dvorišta.
Moj odgovor orkestriraboj pameti
Ovo ne treba kometarisati.
I pored pandura ste zaboravili navesti popove svih fela i hodže kao i Ivana i ekipu koji ovaj nesretni narod već 30 godina uspješno zavodi za Goleš planinu.
KOMENTAR: -Zapitajmo se zašto se nalazimo kao narod tu gde jesmo.
Naše mesto na lestvici kvaliteta življenja, sreće, radosti života, lepo timače mnogobrojne statističke tabele istraživaja koje uverljuvo odslikavaju tmurnu nam i mučnu realnost.
Zašto je to tako, kao što objektivno jeste, a ne drugačije?
Ovakva samoupitanost otvara širok dijapazon kako subjektivnih tako i objektivno istorijskih foktora koji godinama objektivno determinišu poražavajuću svakodnevnicu.
E sada se čovek upita, jesmo li imali drugi izbor istoriskih puteva koje su nam sudbonosno ponuđeni kao zalog budućnosti našem narodnom srcu i umu u poslednja dva veka?
Ovakva razmišljanja otvaraju vrlo diskutabilne odgovore jer na svaki odgovor nameće se novo pitanje. To u životu ima težnju zaokruživanja nekog zajedničkog narodnog minimuma konsenzusa kao osnovnog načela stabilizacije države sa ciljem uređanja nje same u funkcionalno društvenu zajednicu spokojnog življenja.
E sad kako naći minimalno pozitivan odgovor na gore iznetu tezi.
Mesto teze svi nude protezu koja je felerična 😦
Smešno i pogubno
@grey owl
Pa moguće je da jesu ali ipak su negdje sitnog a negdje krupnog zuba. Mi smo nekako uvjek u toru sa sitnozubom stokom a najprije će biti da su za to krivi CIA, Vatikan, šipci….. a nikako mi sami. I pored pandura ste zaboravili navesti popove svih fela i hodže kao i Ivana i ekipu koji ovaj nesretni narod već 30 godina uspješno zavodi za Goleš planinu.Rekao bi još koju ne smeta mi pamet ni džentlmenstvo nego neće proći. Recimo ovo šipci sam namjerno napisao malim slovom i pežorativno jer ne bih da ispanem loš Srbin a veliki Srbi upravo tako zovu Albance, očekuju da popiju batina koliko i svi drugi u ex YU zajedno i da ih poslije toga 90%gasa za Šešelja ili bar Vučića ako su već izdajnici.
Jel se zna u kojem je stanju nasa domaca privreda?Samo mozemo slusati o stranim investitorima?
Da li glavni akteri danasnje politicke elite iz opozicije i pozicije imaju tj,vuku iste korene koje su im trasirali djedovi,ocevi,majke itd..?
G. Katiću, kako komentarišete situaciju u Venecueli?
Vidim da ste dali intervju Malagurskom za dokumentarni film, zanimljivo. Šteta što niste više prisutni u alternativnim medijima, možda vam je ispod časti da gostujete na npr. Balkan info kanalu.
Ekonomija i privreda su najjaci instrument za opstanak Srbije.Trgovina je samo instrument od drugih zajednica,saveza,kartela itd..,da dominacijom nad ekonomski i privrednim sistemima gde vlada tkz,”Drzavni kapitalizam”,u Srbiji nazalost vlada bas takav ”Drzavni kapitalizam”,a njega podrzavaju celokupni javni sektor koji je manje ili vise parazitski sektor s ogromnom politickom moci da politicare i sve partije ”zajase”,samo za svoje licne interese,kao sto u basem sustemu vecina politicara vole vlast,a nisu sposobni po pitanju ekonomije i privrede koji je motor ka civilizovanoj demokratiji.
https://www.blic.rs/biznis/vesti/kosovska-rampa-otkrivamo-cije-firme-profitiraju-zbog-taksi-slovenija-na-prvom-mestu/fnt5fg1
Za Ivana – Takve komentare još uvek puštam jer nisam siguran da li je reč o mizantropiji ili o samokritici. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću,
Zašto odobravate ovako prizemne kometare?
grey owl
Ljudi su stoka.
Ovde, u Brazilu ili bilo gde.
Panduri ih paze.Zašto pištate oveko prizemne kometare.
Ovo je planetarno prizemni populizam bez rešenja.
Vi preferirate rešenja a ne iživljavanje jalove pameti.
Ovakve misli nisu prijemčiva našem rodu.
Ludi nisu stoka, nego nemoćni žitelji u vremenu dakadencije, da pojme istinu koje nema. Sve je laž i foliranje moj degi Nebojša.
Ja sa Olimpa.
Fenomenalan tekst. Posebno sto dolazi u jeku neprestanih denonstracija i protesta koji zahtevaju remont demokratiji. Veoma uspesno je poslata poruka da je u pitanju jedna farsa koja nema nikakvih dodira sa istinskom demokratijom, vec joj je jedini i iskljucivi cilj promena vlasti. Da ne odem previse u politiku,zadrzacu se ovde. Potrebno je podvuci glavnu i sustinsku tezu koja se u tekstu jasno i eksplicitno ne vidi.
Demokratija u Srbiji ma koliko losa, bice podrzavana od kljucnih prozapadnih aktera sve dok kompradorske elite, pre svega vladajuce strukture budu spremne da cine ekonomske i politicke ustupke. U suprotnom, u pripravnosti je rezervna armija kompradora da zauzme njihova mesta davajuci jos vece ustupke, sto ce medjunarodna zajednica podrzati pod paravanom restruktuiranja demokratije
Ljudi su stoka.
Ovde, u Brazilu ili bilo gde.
Panduri ih paze.
Meni se čini da je g. Milenković pogodio „u sridu“ http://milanmilenkovic.com/milan-milenkovic-malo-korisceni-mozgovi/
Preneto sa sajta „Politike“
_____________________
Никола Р.
„Ко верује у демократију у сиромаштву, верује у бајке.“ Индија је функционална демократија иако има 1.3 милијарде људи и $2000 БДП по становнику и просјечан IQ 10 поена испод нас. Значи, култура дијалога и демократија се уче. Која је друга опција, ако не избори? Васпостављање царства: племства и плебса? Доброћудни цар, надахнит божјим позивом да води народ. Ја бих се радије у својој држави питао и мени не треба цар, него сервис грађана. Зато плаћам порез и ваљда зато живим гдје живим. А ко је мазохиста и хоће под туђу папучу – нека себи нађе такву жену или мужа, јелда? не морамо сви у робље.
|
Никола Р.
За Небојшу Катића, функционалност демократије се мјери успјешном репрезентацијом народне воље, смјењивошћу власти и људском слободом на крају баладе. Индија је веома успјешна демократија, у којој војска није извршила пуч и народ редовно мијања власт. Кина је стега из које бјежи ко год може, док рецимо Ујгури не могу ни побјећи јер су у конц-логорима на преваспитању. Поредити уредан затвор са било каквом слободом само говори гдје ваш дух обитава. Ја живим у Канади већ четвр вијека и итекако знам шта је демократија. Срби су генерално поткупљив народ без политичког морала, па постану гангстери чим дођу на власт – то није недостатак демократије већ недостатак политичке културе и људске етике. Такви смо били и у комунизму и у краљевини, наравно не сви. То се рјешава едукацијом надора, јачањем демократских институција и унапређењем изборног законодавства, а не одбацивањем демократских избора и слободољубивих тековина. Ко зна боље од народа? Него, хоћемо ли цара и племство или технократију?
Небојша Катић
За Николу Р. – Индија је парламентарна демократија, али није функционална демократија, нити може бити, све док је 40% жена и око 22% мушкараца неписмено. (У недемократској Кини је неписмено око 5% жена и око 2% мушкараца). Иако тај број опада, у Индији стотине милиона људи немају тоалет и обављају нужду „у природи“. Ако верујете у функционалну демократију у таквим условима, бојим се да верујете у бајке. Мој текст, међутим, није о Индији, већ о Србији, и нико Вам не можете забранити да будете веома задовољни стањем демократије у Србији. Хвала на коментару.
Pitanje
Kad ovaj čiča kaže: демократије нема, постоји само шатро демократија, ja bih ga zamolio da nam kaže šta je to demokratija, pod uslovom da preskoči nebulozu da je to vlast naroda!
|
Небојша Катић
Rado bih odgovorio na Vaše pitanje, ali ono ne ispunjava pravila elementarne pristojnosti. Hvala na komentaru.
Боривоје Банковић
Укратко: данашња „демократија“ је право народа да се дерња док се над њиме врши блудна радња. У недемократији смо имали мање трошкове живота и већу материјалну сигурност али смо морали да ћутимо; сада нам је горе, али смемо да вичемо колико нас грло носи. И онда нам кажу: „Видите, како вам је добро, сад смете и да се буните“. Врхунски и право у мету као и обично, господине Катићу, само ми није јасно зашто не називате овај кошмар у коме живимо његовим правим именом: стабилократија.
|
Раде Ковачевић
Свака реч у овој колумни господина Катића, којом господин Катић по ко зна који пут потврђује своју интелектуалну и моралну независност у српском друштву, опрезно је и дубоко промишљена и као таква резултат је огромног теоријског и емпиријског знања и разумевања домаћег економског и политичког поднебља. Последња пасус у колумни господина Катића (ваља га прочитати са подвлачењем!) представља аналитичку квинтесенцију економских, политичких и социјалних токова у српском друштву од слома емпиријског социјализма све до данашњих дана. Поштовање за господина Катића.
|
Зоран Матејић
Невероватно је, колико има наших људи паметнијих од политичара. А никога нија стид због тога! …Емир Кустурица је једном потпуно тачно рекао да је 20. век, ВЕК ЛАЖИ. Мени се чини да је 21. век, ВЕК БЕСРАМНОСТИ.
|
Marin
Odličan komentar kojeg bi trebali pročitati i u Hrvatskoj i šire. Ne znam usuđujem li se to reći jer mogu navući negodovanje ateista i ostalih baštinika svjetovnih filozofija kojima je osnova misli taj filozofski materijalizam; ali moje poimanje društvene sreće je uspostava u filozofskom smislu tog jednog teokratskog društva, na temeljima biblijskog morala, kao jedinog svjetionika i pomoćnika u svim ljudskim nevoljama, uz dakako pripomoć svih znanstvenih dostignuća koji nikako ne potiru um i dušu Biblije. To je za mene, ukratko, vizija sretnog ljudskog društva.
|
Milos
Ja bolje tekstove od tekstova gospodina Katica ne mogu naci nigde u srpskim medijima. Svaka Vam cast, ovo su tekstovi koji se citaju sa punom paznjom i ciju logiku nije moguce osporiti. Hvala.
|
Cepidlaka
Oни на које се писац текста угледа као позитиван пример нису развијали владавину нарадо већ привид да се народ уопште за нешто пита. Логика по којој је тамо негде све за узор а овде све за презир се увек може оспорити,
Milomir
Srbija prvi put u pravom smislu reci menja vlast na izborima 2012. godine. Mozda moze da racuna i od 2008, iako su i tada izbori izazvani situacijom na Kosovu, sto opet odskace od normalnog politickog ambijenta. Sve predhodne promene vlasti – uzmite slobodno ceo 20. vek – su bile posledica atentata, revolucija, demonstracija, odnosno nekog presedana i incidenta. Ne postoji dovljno materjala da se analizira demokratija i njene posledice kod nas.
|
Milomir
@Petar, izneo sam svoj pogled na nacin promene vlasti, Vi na to prigovarate kritikujuci tip uredjenja. Ako to nije zamena teza, onda zaista ne znam sta jeste. Trebali ste da se osvrnete i na rod krusaka te godine, taman toliko ima veze sa temom.
Petar
„Srbija prvi put u pravom smislu reci menja vlast na izborima 2012. godine“…u oligarhiju. Bio bi jedini tacan nastavak Vase prve recenice.
Bojsa
Demokratija na razvijenom Zapadu! Dve od velikih zapadnih sila Amerika i UK, obe imaju SAMO dve stranke (ostale su tu samo da bi potvrdile nepisano pravilo). Da li to i dalje izmice svakome iz vida? Takve demokratije, u sustini, nisu nista drugo nego autokratije koje samo menjaju ime svakih 5-10 godina. Tome u prilog govore i ostale cinjenice, da recimo te zemlje nisu promenile svoju spoljnu politiku drasticno ni za poslednjih 50-60 godina, te da se unutrasnja politika samo malo menja, jer prakticno koja god da je partija na vlasti, od jedine dve, ta vrsi autokratsku torturu u svim demokratskim institucijama. Kakva je to onda demokratija? U Srbiji mi i dalje zivimo kao plemena, pa smo od demokratije dalji nego najbliza nam svemirska galaksija. A time nikada necemo ni doci do te udaljene galaksije.
|
Cepidlaka
Поштовани господине Катићу. Молим Вас да ми објасните како може чедо рођено у грађанском рату и револуцији (Француска револуција) . задојено људском крвљу највећег терора до тада у историји људској ( злочин у Вандеји са свим елементима геноцида) и узрасло и васпитано на принципу негативне селекције , сада да буде васпитан и на другачије мишљење толерантан члан друштва. Демократија је име овом тинејџеру.
|
Danny Crane
Treba se ugledati na uspešne države sa kojima delimo određene kulturološke, istorijske i druge sličnosti, kao što su Slovenija i Češka. Drugim rečima, treba se zapitati šta su oni to uradili da budu uspešni i eto rešenja za naše probleme. Treba se menjati, ali to ide veoma teško i nisam preveliki optimista.
|
Pavle Jovičić
Nije problem što stranci imaju deo firmi u zemlji. Naši kapitalisti su gori prema radnicima i obavezi da plaćaju porez i reinvestiraju zaradjeno. Najveći problem je u nama samima – neobrazovana smo nacija a iz tog osnovnog problema proizlaze svi ostali: korupcija, nepotizam, partokratija, neorganizovanost, autoritarnost itd itd
|
Non sequitur
С обзиром да геолошка истраживања показују да у Јадру има доста руде литијума, долазимо до закључка да ће ове године бити добар род бресака у Бегаљици и малина у Ариљу. То је ниво тачности закључка @ Pavle Jovičić о високообразованим и функционално писменим људима у Србији.
Pavle Jovičić
S obzirom da prema statistikama u Srbiji ima oko 10-15 % ljudi sa završenim fakultetom, dolazimo do zaključka da funkcionalno pismenih ima oko 5 %. Od ovih 15 % odbijamo one koji su završili privatni fakultet i jedan broj onih koji su završili državni fakultet, jer diploma ne garantuje funkcionalnu pismenost. To je naša tužna stvarnost. Prema tome, ne ubijajte glasnika ako je vest koju donosi loša. Ne interesuju me druge nacije i stanje u njima, činjenica je da je stanje obrazovanja u Srbiji loše. Za @Jovan: ne slažem se da su najobrazovaniji u našem društvu najgori. To su poluobrazovani ljudi, a oni su gori od neobrazovanih. A što se tiče sudstva i tužilaštva koje pominjete, sada da izvršimo anketu među građanima mislim da će svaki stoti da kaže kako se zove republički javni tužilac, dok imena učesnika rijalitija svi znaju.
Оливера Радић
Можда сте Ви необразовани, а нацију оставите на миру. Врло је непристојно овако говорити о народу. Нисмо ни бољи ни гори од других народа. Нису Немци културни затор што су „образовани“ него зато што им је „пендрек“ нон-стоп над главом у виду драконских казни. Идите, проживите у Немачкој, па ћете да видите како ћете по распореду једном месечно да перете контејнере на улици. Не раде то они јер су „образовани“, него што морају. Или идите у Сингапур па баците пикавац на улицу, казна је 500 долара, а до увођења казни фекалије су пливале улицама. Иначе, корупцију, непотизам и ауторитарност не спроводе „необразовани“ него баш напротив, најобразованији и најшколованији делови друштва. Дакле, све је обрнуто.
Jovan
Da smo neobrazovana nacija to stoji, ali koliko mogu da uočim naš najobrazovaniji deo društva je i najpokvareniji, najkorumptivniji, naj nemoralniji, …, umesto da daju primer ostalima većina visokoobrazovanih je najgora, skupština je primer. Bez nezavisnog tužilaštva i sudstva nema nam spasa
električarпре 3 дана
Demokratija je obična izmišljotina kapitala, kao sredstvo u borbi za ekstra profit, a prvenstveno kroz otimanje tudjeg rada kao osnovnog izvora besomučnog i bolesnog bogaćenja manjine ljudskog roda. U toj borbi ta manjina „demokratski“, paralelno sa prirodnim bogatstvima, upotrebljavaja i koristi još veru i silu, tj. policiju i vojsku i, naravno, narod nema šansi
|
Evroslav
Alo Dane, demokratija nema veze sa vlašću. Demokratija je država demosa, a ti ako misliš da si demos onda si jeo bunike!U državi demosa, dakle privilegovane elite koja poseduje državu, dakle krupni kapitalisti, oni koji nisu demos šta su drugo nego robovi o kojima i Platon lepo i sasvim prirodno govori…
DAN
Demokratijapodrazumeva nezavisnost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i nije idealna ! Drugo, a koji sistem je bolji jer možda feudalni sa plemićima i poniznim siromašnim seljacima !
Da ne idemo u detaljeпре 3 дана
Videli smo referendum u Makedoniji, rezultati nikoga nisu obavezivali, da ne idemo u detalje.
|
DAN
Kako možete da imate razvoj demokratije kad su nam ideali Kina, koja i nema partije i izbore, i Rusija koja ima mimikriju demokratije ? Kod nas veliki deo ljudi smatra demokratiju za rak ranu srpske nacije i to Srbije koja je imala ustav pre više od 180 godina !
|
dejan
@Dan,e da nam je Kina uzor bili bi bar na ovim prostorima uvazavani,nego nam je uzor neoliberalni kapitalizam najgoreg tipa.
Зоран Маторац
Демократија је опијум за народ. Пре Петог Октобра народу је наметана лажна дилема – или комунизам, или демократија. Лажна због тога што једна -кратија, начин владања, не може да стоји насупрот једном -изму, друштвеном уређењу. То су две различите категорије појмова. Тадашњи лидери ДОС-а, посебно Вук Драшковић, нису смели да кажу суштину: или социјализам, или капитализам, знајући како би народ на то реаговао.
|
Ivana sreckovic
2 stvari mi smetaju u ovom tekstu, to sto se prica o „dolasku“ slovena,jer nemoze da se dokaze da smo dosli osim na foru majke mi mile dosli su u 7veku..I poslednji pasus je trebao da bude glavna tema teksta jer je to ono sto zivimo danas u Srbiji..ostatak je tacan a ujedno nebitan jer je kolonizator problem br1 a ne njegovi istureni odradjivaci posla…
|
Alex
Slazem se sa textom, ali takodje imam pitanje za gospodina Katica. Kako misli da se podstakne lokalna privreda bez baze “know how” od domacih privrednika ukoliko ne dodje strani kapital i prirodnim sirenjem “globalizacija” trzista ne zauzme aktivnosti-pdogu za dalji razvoj lokalne privrede i sirenje? Kolonijalne elitne sile su vec godinama uspostavljene i treba se strateski odigrati na dugorocnom geopolitickom i ekonomskom planu zarad jacanja sopstvene socijalne demokratije i svesti naroda.
|
Небојша Катић
За ИТовца –Историја Југославије није почела 1981, па статистику не треба читати селективно. Тачно је да је друштвени производ од 1981-1985 био само 0.6%, а од 1986-1990 је био још гори -1,2%. Упркос катастрофалним 80-тим, просечна стопа раста је од 1953-1990 била 5%. Незапосленост у Југославији је била висока, али знатно нижа него после распада Југославије. При томе, Југославија није скривала „праву“ стопу незапослености, примењујући данашњу методологија по којој сте запослени и када радите један сат недељно. Овде није реч о идеологији већ о фактографији, а када је фактографија у питању, бојим се да сте Ви на мом терену, а не ја на Вашем. У сваком случају хвала Вам на цивилизованом коментару.
ITovac
Tekst Memoranduma SANU iz 1986. je pisao (ekonomski deo) koliko mi je poznato akademik Kosta Mihailovic koji se smatrao za jednog od najboljih poznavaoca privrede Srbije i Jugoslavije. U tom tekstu, skoro svaka rečenica pobija Vaš stav: „Sa proizvodnom stopom rasta društvenog proizvoda od 0.6% u periodu 1981-1985. godine, Jugoslavije se našla u društvu privredno najmanje uspešnih zemalja u svetu. Ni ostali pokazatelji razvoja nisu utešni. Nezaposlenost od preko jednog miliona zatvara perspektivnu mladoj generaciji da u doglednom vremenu reši svoje egzistencijalno pitanje itd. itd.“. Nema sumnje da je u IT-u i ranije bilo kvalitetnih ljudi (verovatno je većina 90ih napustila zemlju), ali danas starijih generacija u ITu ima u tragovima, što dokazuje da definitivno sadašnje stanje nije prirodni nastavak ranijeg nasledja, već pre primene principa „novo vino u nove mehove“, što nas kao sagovornike ostavlja razdvojene na ideološki suprostavljenim stranama.
Nebojsa Katic
За ИТовца – Улаже се систематски напор да се економија Југославије прикаже у што горем светлу, како би катастрофа кроз коју пролазе бивше републике изгледала мања. Отуда, немојте наседати на пропагандистичке текстове и кафанске анализе. Југословенски систем је имао хиљаду ману, одлично га познајем изнутра, али достигнућа тог система су недостижна за државе које су настале на тим рушевинама. То, нажалост, више говори о овоме данас, него о ономе јуче. Што се ИТ сектора тиче, каријеру сам започео у ИТ сектору 1978. и можете бити сигурни да ИТ није подстакнут од страних фирми, већ је имао дугу традицију у Југославији. Интернет је олакшао интеграцију у глобално тржиште, не зато што је неко желео да помогне српски ИТ сектор, већ зато што не може да спречи његову интеграцију. Хвала на коментару.
ITovac
Poštovani gospodine Katiću: Naravno da svoje informacije o ekonomiji SFRJ crpim iz brojnih analiza, stručnih/naučnih radova o neuspehu te ekonomije (prof. Miodrag Zec i drugi naši ekonomisti, Memorandum SANU, pomenuta Loren Lis, Bzezinski – Rodjenje i kraj komunizma itd itd.). Vi ste naglasili period od 1945. pa sam se ja i na taj period nadovezao – toliko prekinutih petoletki, zašto ako je sve funkcionisalo ?? Za IT sektor: naš IT sektor je upravo razvijen podstaknut od stranih firmi, koje su afirmisale nove tehnologije, prenosile svoj know-how, metodologiju rada, sistem kontrole kvaliteta… Mi nažalost i dalje nemamo sopstvene globalno prepoznatljive softverske proizvode (osim par svetlih primera, recimo na tržištu igara), već kao što sam naglasio, uglavnom se bavimo outsourcing uslugama. Bolje da ne pominjem na kojem nivou tehnologije su ostale neke državne firme i šta bi bilo od našeg IT-a da su one bile pokretač razvoja.
Небојша Катић
За ИТовца – Претпостављам да сте млађи човек и да немате непосредно искуство везано за функционисање југословенске привреде у социјализму. Аргументација коју сте изнели обично се чује од људи чија су сазнања из друге, или треће руке и покупљена успут, негде на интернету. Да, Америка је помагала Тита, та помоћ је била значајна јер је давана у виду поклона, а не кредита. При томе, велик део помоћи био је у наоружању, па није непосредно утицао на стандард грађана. Да, Југославија је узимала и кредите и задуживала се. Било како било, Југославија је створила огромне вредности користећи новац који је добијала. Ако би неко тражио да бивше југословенске републике покажу шта су учиниле са новцем који су добиле продајући оно што је створено у социјализму и додајући на то новац који су добиле лудо се задужујући, слика би била јако депресивна. Што се ИТ сектора тиче, дали сте бесмислен аргумент. Моја поента је била да вам нису потребни странци да праве софтвер, јер то наши људи умеју и сами. Хвала.
ITovac
Gospodine Katiću, ne mogu da verujem šta sam pročitao. Da li ste Vi zaista ozbiljni kada kazete da je posle 1945. privreda bila podsticana razvojnom politikom??? Jeste li Vi čuli za količinu sredstava koje su SAD davale Jugoslaviji nakon raskida sa SSSR-om??? Keeping Tito afloat Vam nije poznato? Za IT – isti slučaj. IT sektor funkcioniše bez stranaca???? Za koga se pravi toliki softver ako ne za strance, a u pitanju su uglavnom outsourcing usluge. Takodje, IT sektor je primer žestokog neoliberalizma tržišta (radne snage) gde su najviše profitirali zaposleni, enormnim skokom zarada, naravno u skladu sa svojom tržišnom vrednošću. Standardno, čovek dobije ponudu od druge firme, ode kod svojih šefova, i oni, ako je u pitanju sposoban čovek, moraju da mu daju isto toliko da bi ga zadržali. Takodje, moram da izrazim svoje žaljenje zbog onih koji su lajkovali ovaj post, jer zbog takve površnosti kao zajednica često trpimo posledice.
Небојша Катић
За Алекса – Привреду можете подстицати развојном политиком на начин на које се од 1945. привреда подстицала, када нисте имали стрни капитал у Југославији. Данас је то много лакше јер су дигитализација и минијатуризација олакшале копирање и трансфер технологије. ИТ сектор нпр. функционише одлично и без странаца. Не требају вам странци, трeба вам домаћа развојна политика коју Србија нема. Хвала на коментару.
Никола
Svaka čast autoru. Vaše ideje režu problem savremene Srbije kao vreo nož kroz puter. Ovo je najkvalitetniji članak u Politici od Nove godine. Po mom skromnom mišljenju.
|
Zoran Basara
Svaka cast ovom mudrom valjevcu! Setih se one divne reklame/kad kazem novine mislim politika/ i tako jeste! Kada ovakvog intelektualca, nijedna vlast nije angazovala,to govori dovoljno od svih reci !!
|
Dragan P
Ovo je odličan analitički tekst. Samo bih dodao da u Srbiji nakon pobede petooktobarske „demokratije“ 2000. godine i nema suštinske demokratije. To što građani mogu da se okupe na na ulici i da slobodno nose transparente i viču parole za jedne ili protiv drugih političara je potpuno nebitno jer su naši političari najvećim delom marionete u rukama stranaca ili domaćih tajkuna. Suštinska demokratija je kada državne institucije nezavisno funkcionišu u interesu građana i kada građani imaju posao i sigurnost radnih mesta i plate od kojih mogu da žive, a to na žalost ne postoji ovom našem robovlasničkom kapitalizmu uvedenom pobedom ove prividne „demokratije“ 5. oktobra 2000 godine.
|
Саша Микић
@mila simic Ако желите дати неки пример онда добро проверите о томе о чему пишете. Доступност лекова у Југославији је била на завидном нивоу. Примери које ви дајете: дифтерија и шарлах су бактеријске инфекције, које су биле смртоносне пре проналаска пеницилина. Широка примена пеницилина је и почела тек 50-тих година, а тада смо и ми већ имали фабрику која је производила “Југоцилин“, а то је чувена “Галеника“. Једини проблем је био доступност нових лекова, који су, као и свуда у свету, морали да прођу одговарајућу верификацију да би могли да буду примењивани и код нас. Узгред буди речено Југославија је имала завидну фармацеутску индустрију; Крка, Плива, Галеника, Здравље, Фармакос, Алкалоид су само неке од фабрика.
Боривоје Банковић
@ Vlada: Нико не спори да оно пре 2000. није била демократија. Суштина је да није ни ово сада.
mila simic
Dragan P : u SFRJ nije bilo demokratije niti su radnici upravljali fabrikama. Partija je imala sve u svojim rukama. Samouprava je bila prazna ideja pod kojom se krila centralna vlast. Sto se tice lekova ne treba zaboraviti da je u o doba bilo daleko manje lekova dostupno. Do 50tih godina nije bilo lekova protiv difterije i sarlaha, itd. Vase vidjenje bi se moglo jednstavnije objasniti: hocu da radim kao u socijalizmu ali da imam / posedujem kao u kapitalizmu. Taj poredak ne funkcionise ni u jednoj zemlji. Srbija moze da pruzi gradjaninu samo onoliko koliko ti gradjani u privredi zarade, naime uplate poreza. A to je , jos uvek, veoma malo. Kada je broj penzionera skoro toliko visok kao onih koji rade nemoguce je izgraditi blagostanje u drzavi.
Dragan P
Gospodine Vlado bilo je sigurno više demokratije u firmama jer je privreda radila i radnici su tada upravljali firmama, a ne domaći tajkuni i stranci kao sada, a oni na radnike gledaju kao na potrošni materijal. To što se nije smelo izlaziti na ulicu i skandirati protiv Tita i Saveza Komunista u suštini nije važno, važna je demokratija koja je postojala u preduzećima. Takođe za mene je demokratija i to kada na primer hoću da u apoteci podignem lek na recept da mi se ne traži da platim i participaciju i nekakvo učešće u puoj ceni leka, već da lek koji mi je lekar prepisao na recept dobijem besplatno kao što je bio slučaj za vreme tog „odvratnog“ socijalizma.
Vlada
А пре тога је демократије било?
Sava Savanovic
Demokratija je politicki oblik diktature novca(definicija).Ovo sto imamo jestu i demokratija i kapitalizam(izvorni).
Olivera
Odlična analiza, pravo u suštinu stvari i pravi zaključak u poslednjem pasusu – tačno u „tom grmu leži zec“, u činjenici da je „ogroman deo privrede u stranim rukama i pod stranom kontrolom“. O, kako smo olako i prosto sa nekom radošću prepustili stranom kapitalu svoje resurse, a sada kukamo zbog bezperspektivnosti i vrtimo se u krug ne nalazeći rešenja dok želimo da budemo „kao sav normalan svet, opet ne znajujući šta zapravo hoćemo i na koji se način to postiže. Dok je tako, sve više segmenata naše stvarnosti biće šatro.
|
Боба
Наравно да је фарса, све док има цензуре и цензора али све има свој век трајања.
|
dragan vermezović
Овакви текстови доприносе квалитету Политике.
|
Петар,Загреб.
Одговор. Па баш зато јер је тај систем који вам се чини бољим покидао све везе и биће српског народа и управо остаци и потомци тих истих онемогућују да се створи најмањи заједнички ИМЕНИТЕЉ који треба бити исти за све грађане у Вашој држави,а све остало је подложно демократској борби основаној на закону и моралу. И опет ћу изазвати вихор. Управо су,Срби на западу,као слуге Броза,највише платили јер комунистичка елита није бринула за народ,а друге нисмо имали. Вихор нас развијао!
|
slamkamenac
Odlican tekst i analiza autora. Ja bih samo dodao da je stanje partija takvo kakvo je zato sto one sustinski ne predstavljaju ni jednu drustvenu grupu i njene interese vec samo interese spoljnih interesnih grupa. Tako one sustinski ne predstavljaju demokratiju kao vladavinu naroda vec suprakratiju, tj vladavinu nad narodom iz senke lokalnih partija i drustvenih institucija.
Malo humora iz Dalmacije:
Zastoj u samoupravljanju:
https://pescanik.net/kriza-srednjeg-doba-demokratije/
@hercegovac- misliš i pišeš:
Gospodin Katić je prilično uspješan u profesionalnoj karijeri vjerovatno zato što se trudi da odluke donosi na osnovu što više činjenica i što manje emocija a po meni i za Srbiju bi više uradio na taj način ali on je još i dobar ovaj Ivan ima stavove koji su najblaže rečeno smiješni i još je „tvrd“ po tom pitanju.
Navedeno hercegovac ne treba kometarisati:
Ali ovo treba:
– a na jednom drugom blogu sam se sedmicu dana raspravljao sa idiotom
Moj odgovor:
Šta će nama sukobi sa drugima, dovoljni smo samima sebi. Ubi me prejaka reč.
Hercegovac onako suptilno kaže – a da džukela koja nije ustala- pa i nastavku analize dodaje – …… psihijatrijski upitni pojedinci.
E takav „autoritet“ kreira angažovanu nacionalnu naraciju.
P:S:
Pomenuti Ivan je u zadnjih 30 godina imao tako uzbudljiv i sudbonosan život da ga ni jedno iskušenje nije mimoišlo. Normalno i misao mu je evoluirala od zablude ka sumnji ZAŽTO?
Ivan je aktivan i piše za ozbiljne portale,u koji ubrajam ovaj gde ovo komentarišem, koji razmatraju naučne, filosofske, kulturne i društvene teme.
Da bi Ivan bio uveren u svoju aktuelnost i kvalitet tokova sopstvene misli, koje analizira i piše dokazije i to da negove teme prenose i drugi portali van Srbije, a kometarišu ih zanimljivi odvažni subjekti.
Toliko.
Za Hercegovca – Nažalost, nemam takvu kontrolu nad sajtom da bih mogao da premeštam komentare. Hvala na komentaru.
Zaboravih napisati dvije stvari, Prvo za g.Katića ukoliko je moguće zgodnije bi bilo da komentar koji pišem bude smješten na ekranu između zadnjeg odobrenog komentara i teksta jer se obično komentariše nešto od to dvoje a ne na dnu komentara. Drugo je da je ovdje solidno objašnjeno kako funkcionišu neke stvari https://standard.rs/2019/04/30/model-za-rastakanje-drustva/
@grey owl
Svaka čast zbog upornosti. Ja sve rjeđe i rjeđe pišem jer ne vidim svrhe. Na prošlom članku sam postavio komentar da g. Katić primjeni iste metode rada
koje koristi u profesiji i kad je riječ o politici. Udaranje u prsa junačka je meni smiješno i žalosno istovremeno i po meni nema nikakve veze sa patriotizmom i pijetetom prema poginulim. Niko od njih nije išao u Knin/na Košare da bi imao spomenik u centru Bg niti da bi ih se neko prisjećao prigodnim tekstom jednom godišnje nego su išli da odbrane SFRJ odnosno Srbiju i jedino što mi možemo učiniti za njih je da uradimo sve što možemo da ne bude da su uzalud poginuli odnosno da branimo RS i RS a meni se čini da smo baš tu tanki.Gospodin Katić je prilično uspješan u profesionalnoj karijeri vjerovatno zato što se trudi da odluke donosi na osnovu što više činjenica i što manje emocija a po meni i za Srbiju bi više uradio na taj način ali on je još i dobar ovaj Ivan ima stavove koji su najblaže rečeno smiješni i još je „tvrd“ po tom pitanju. Ima i gorih, na NSPM je udaranje u prsa junačka i rasprava čiji je duži dostiglo razmjere epidemije a na jednom drugom blogu sam se sedmicu dana raspravljao sa idiotom kome je normalno i nebitno što mu djeca rade kao roblje a familija ne postiže ni prostu reprodukciju bitno je da on „brani“ Kosovo naravno iz Bg i isključivo tastaturom.
A sad malo o farsi od demokratije. Nije do demokratije do nas je. Imali smo i kraljevinu pa je i ona bila farsa a čini mi se da smo doprinjeli i da Osmansko i Vizantijsko carstvo postanu farsa. Nismo mi ni bolji ni gori od prosjeka, na svijetu nekako funkcioniše samo nekoliko kraljevina i demokratija a postoje i države poput Kine koje nisu ni jedno ni drugo ali su uspješne prema tome pravila ne postoje svaki narod je priča za sebe. Takođe nisu tačne ni tvrdnje da nam međunarodne okolnosti ne idu na ruku, kroz istoriju je bilo više težih nego lakših perioda, baš gusto je bilo na Sutjesci, kroz Albaniju… prema tome skoro sigurno je do nas. Nedavno pročitah da je 40% Rumuna funkcionalno nepismeno i da je to uzrok zaostajanja. Ja mislim da je isto i kod nas s tim što je kod nas bar 80-90% stanovništva funkcionalno nepismeno. Nedavno sam bio gost u porodici dvoje penzionera, oboje završilo fakultete ali ne koriste internet a glavna zanimacija je „sport“ na tv. Šefica računovodstva u firmi sa 12 zaposlenih nema e-mail??? Ima toga do sjutra i ne postoji način da ovakvi kakvi smo budemo uspješniji jer ne vidim načina da funkcionišemo kao cjelina,Koji je način da pokušamo? Po meni meritokratija i čisti računi od zadnjeg čobana na Rtnju do predsjednika. Ima tu i pogrešnog vaspitanja, većina nas je vaspitana da pomogne npr starijem ustajući i noseći stvari…….. a taj stariji sjutra glasa da cura koja mu je ustala mora u Slovačku da bi imala šta jesti a da džukela koja nije ustala a on mu nije smio ni pomenuti ustajanje dobije državni posao?? Pokušao sam i pali, odhebao sam likove uključujući i rodbinu za koje znam da su glasali za SNSD ili satelite i jasno im rekao da ne mogu očekivati da im budem prijatelj ako su glasali da umjesto mene radi neko politički podoban i da ja njima radim isto što i oni meni. Prva čestitka za uskrs je bila od takve ljige i naravno odgovorio sam i nastavio po starom. Takođe gledam da gorivo sipam na pumpi gazde koji nije blizak vlasti i plaća radnike, trenutno je to Best da kupujem po istom kriterijumu….sve su to sitnice ali zrno po zrno pogača. Ako se tako radi od svake pore društva ne može se desiti da neko ko ne vrijedi dogura ni do MZ jer nema podrške ni svoje porodice a pogotovo da su na čelu države, vlade…… psihijatrijski upitni pojedinci.Koji je minimum da bi bili nekakva država? Po meni funkcionalna država i meritokratija a manje je bitan formalni oblik
@ Ivan
Ja ništa ne nastojim da ugasim, a svoje stavove sam obrazlagao. To što se vama ne sviđaju je vaša stvar. Istorija je puna primera naroda koji su nestali, to je sasvim prirodno. A ako volite lepe priče imate bogatu političku ponudu.
UNESCO i kultura? Pa banditima nije važno ni kada im izgori katedrala u lokalu. Naći će se za krpljenje, to su već pokrila dva bogatuna filantropa. I naš gospodar im je poslao milionče, ionako ih podmazuje mnogo više sa subvencijama ovde.
Dok se narod loži na mitove, razbojnici se pune. Uništiće Kalemegdan i ceo urbanizam grada. Uništiće Staru planinu i svu prirodu. Apetiti za pljačku su bezgranični – i niko i ništa ih neće sprečiti. Boli njih uvo za Kosovo i „baštinu“.
Iskreno mene je baš briga, ovde je sve otišlo dođavola još pre 30 godina. Oni koji su to shvatili su otišli, odlaze ili šalju decu odavde.
Za ljubitelje kulture:
https://www.dw.com/sr/borbe-politi%C4%8Dara-oko-pro%C5%A1losti/a-48517257
@ Gosa
Nešto u vezi Kineza. Tekst Lakićevića na Peščaniku:
https://pescanik.net/srbija-i-kina-koliko-nas-kosta-celicno-prijateljstvo/
rey owl
Zaboravite na Kosovo. Mislite na sebe i svoju decu, ako ih imate.
@Sad owl – zašto uporno nastojite da nekim prizemnim doskočicama želite da ugasite mit koji je ovaj narod i njegov identitet držao po vertikali od definisanja njegove kolektivne svesti, koja ga svrstava u narode sa identitetom?
Lep dokaz je UNESKO koji u Srbiji baštini – 8 SAKRALNIH OBJEKATA NA LISTI SVETSKE BAŠTINE
Baš kao i u celom svetu, UNESCO u Srbiji takođe nastoji da zaštiti i očuva najvrednije primerke kulturno-istorijskog nasleđa od svetskog značaja.
Taj zaborav se neće desiti po tvojoj volji, i volji Serbiansa, jednostavno jer je to neprirodno. Jedan narod kad izgubi svoj bazični mitski identiteta, ma kakav on bio, gubi i svoju idetifikaciju.
Vama se čini da kroz neku kvazi umetničku formu posmodernizma i kratkoće izraza proste rečenice poručujete neku istinu koja je neizbežna. To nije tako, jeino da neki asteroid razori ovu planetu.
Ako hoćete polemiki uljudno je da ona bude logocentristički podastrta, Obrazložite svoju tvrdnju i da ona ima svoje istorijsko utemeljnje.
Ako normalna stvar imate toliko snage i duha.
Zaboravite na Kosovo. Mislite na sebe i svoju decu, ako ih imate.
Истраживачко новинарство је незаобилазно за рационалног читаоца
Економске теме које се тичу питања „како да преживим“ увек су прве за грађане, па онда друга питања међу којима је прво КиМ.
Чак 82 одсто грађана не би живело у околностима безбедносног ризика на Косову и Метохији уколико је то услов за решење косовског проблема, док 77 одсто не би прихватило издвајање из плата и пензија за пројекат очувања КиМ, показало је најновије истраживање Ипсос Стратеџик маркетинга
Остаје потпитање.“ Јел’ економска криза изазвала косовски проблем или је косовски проблем довео до стања и којем се налазимо?“
Е сад је наш сан и жеља, како да се реши проблем косова да би дошли до бољег стандарда. Тражимо ми да се територија КИМ врати под правни систем Србије али не и политичка активност и идеологија албанских странака по њиховим идејама.
Сложићемо се да та квадратура круга је нерешива.
http://www.novimagazin.rs/stav/srdjan-bogosavljevic-brojke-koje-opominju
Novo osnovani privredni klub u Srbiji.
Mogli bi da osnuju neku agenciju za grižu savesti.
Daj bre ljudi manite se ekonomije i budalaština. Počinje Game of Thrones !
Da evo i link emisije Hit-tvit,
Vrlo interesantno kako predsednik Vucic vidi na svet,onaj deo koji se odnosi na politicki da izistavimo,ali zato na privredni i ekonomski da zakljucimo.
Dodao bi samo po pitanju protekcionizma,pa globalizacije,trzisne ekonomije,transparetnosti itd..,jedno je bitno,a to je kada je na jednom skupu predsednik velikog koncerna upitao svog predsdenika vlade u smislu ”Kako crmo se izboriti u konkurenciji s Kinom,u kojoj svake godine preko 100 000 hiljada ljudi diplomira elektro tehnicki fakultet,a u nasoj zemlji manje od 1 hiljade diplomira isti fakultet?Predsednik vlade odgovara,da to je tacno,ali mi cemo uvek gledati da budemo ispred njih kineza u tehnoloskom razvoju i inovacijama!Naravno dobio veliki aplauz od publike”!
Na Vama citaocima i pratiocima bloga G.Katica da sami zakljucite sta je mislio doticni predsednik vlade kada je u pitanju privreda i ekonomija njegove zemlje i razvijenih zemalja.Evo i emisije razgovora sa Vucicem.Ukucajte na Youtube
Emisija: Hit Tvit 28.04.2019.
Napravljen je sistem bez lične odgovornosti. Ne postoji ni moralna, ni krivična, a ni politička odgovornost. Krivična je samo kofer kojim se povećava koalicioni potencijal, o moralnoj je danas smešno pričati i u crkvi. Politička odgovornost je u društvenoj svojini, svačija je i ničija je. Što bi rekli u ono vreme, ne postoji jasna veza sa bazom.
Sistem nije spontano ovako formiran, naprotiv, organizovan je tako da stranci mogu najlakše da kontrolišu izborne procese. Nekad preroka čestitaju pobede, nekad nas uvode u bankrot, nekad nas spasavaju bankrota…
Kad se takav sistem uveže sa poslovičnim prezirom intelektualaca, ili onih koji se tako osećaju, prema narodu…dobija se perfektan i dugotrajan sistem…
Malo ima ljudi u Srbiji koji su spremni da napištu ovo što ste vi napisali gospodine Katiću. Mnogo je laše, nekima i lepše, pričati o necivilizovanosti, neprosvećenosti, nedemokratičnosti…srpskog naroda.
Nepresušna je baza kompradora koji, kad su već osudjeni da žive medju evropskim Bušmanima, se trude da dobiju bar neku mrvu sa kolonijalnog stola…
Znam Jelu Surudžić. Bila je strah i trepet za radnike, a boga mi i decu. Nema svoje dece, nije zasnivala porodicu. Red, rad i disciplina….to su njena načela….bila ko vojnik…..stroga, disciplinovana, radna, vredna. Kod nje nema trte-vrte. Rodjeni komadant. Poštovali su je, ali ne baš voleli.
On Wed, 24 Apr 2019 15:30 Nebojša Katić – Iz drugog ugla, wrote:
> Nebojša Katić posted: „Ako je tačno, kako je to Čerčil rekao, da je > demokratski sistem najmanje loš od svih isprobanih sistema, zašto se to u > Srbiji ne vidi? Zašto je u Srbiji nemoguće voditi ozbiljnu debatu o bilo > kojoj velikoj političkoj, ekonomskoj ili socijalnoj temi? Zašto“ >
Da li je pored ostalog i ova emisija dokaz teze naseg predsednika da nas ”Kina ne uslovljava”?
@Gosa
Mislim da je sada broj stanovnika u Kini 1,29 milijardi, dok je u Indiji oko 1,32 milijarde. Indija svoju robu plasira većinom na ogromno sopstveno tržište.
I slažem se da je Indija azijski džin u usponu.
Pozdrav,
@kum
Nije rec o stopi kriminala, vec o osecaju da mozete zazaliti ako neko moze da ima uvid sta imate i sta radite u svom dvoristu ili kuci.
Jedini razlog sto u Srbiji ograde nisu jos vece je sto siroka polulacija nema vise para kao nekada da ulaze u svoju nekretninu. Najtrazeniji i najskuplji stanovi u Srbiji su oni u „gated communities“.
Zasto je nasa demokratija jalova. Verovatno je kljuc u propadanju elite,Ali ako malo proceprkamo, ako slucajnim izborom iz bilo kog beogradskog zglobnog autobusa izvucemo 20 ljudi. Da li bi dobili izbor drugaciji od moralnog i civilizacijskog profila ljudi koji su na vlasti u Srbiji. Neki od njih su verovatno dobri ljudi, ali se ponasaju istovetno profilu srske jedinke. Meni se cini da je problem i u narodu.
@Ivan
Mega ponuda-jedna prilika
Osim sto su Knezi kupili zeljezaru i borski rudnik,jer su investirali u proizvodnju mobilne telefonije,kompjutera,solarne tehnologije,elektro tehnologije,prozvodnju kamiona i automobila itd..,ali infrastrukturu rado ce pogurati uz dobru dividendu,naravno tako ce svoj novac obezbediti koliko da investirani kapital povrate i jos da budu u plusu.Juzna Koreja je investirala u proizvodnju tj,sklapanje automobila Slovackoj,to je uradila Francuska u Rumuniji,Italija-Fiat u Kragujevac,zasto nema investicija vise u visoko tehnolosku industriju,pa nema zato sto hoce dobre infrastrukturne saobracajnice samo da njihova roba se nadje brze do kupca.Sve je to isto,jedni namecu uslove,a drugi nas tapsu po ledjima,samo da zarade.Zar neko misli da to isto ne moze da odradi i Indija,pored i te kako visoko obrazovanog kadra,i skoro oko 1 milijarde ljudi?
Zabrinuti umetnici:
https://www.dw.com/sr/rundek-samo-mudri-kralj-mo%C5%BEe-da-nas-spasi/a-48517269
Mega ponuda – jedina prilika,
Osim sto Kinezi kupuju nase domace neke kompanije,jer je njihova investicija u izgradnji infrastrukture kod nas u Srbiji,na bazi koncesije ili se to mi zaduzujemo kod Kineza?Dobija se utisak da Kinezi skoro nama sve poklanjaju grats sve sto kod nas obavljaju,mada svaki normalan covek zna da danas nema nista gratis!Jer se moze negde procitati uslovi kineskih investicija kod nas?
Odlicna analiza!
Sada smo barem brendirana plemena:
@ peric
I jos nesto.Pre nekoliko godina sam gledao stope ubistava na 1000 stanovnika.Ocekivao sam da na „balkanizovanom“ Balkanu ti procenti budu visoki.Iznenadio sam se kada sam video da ta vrsta kriminaliteta nije veca nego kod stabilnih evropskih drzava.Latinska Amerika je po tom pitanju ubedljivo najlosije kotirana.
Takodje,moje licno misljenje da je i danas stopa opseg kriminaliteta daleko niza od ocekivane,gledajuci nivo nejednakosti,opste podele svih vrsta u drustvima,generalno jako nizak nivo zivotnog standarda ukonponovan sa visokim pritiscima,itd.
Mislim da to proistice iz relativno stabilne drustvene strukture u nizim nivoima piramide stanovnistva.
@ peric
Nista nije crno-belo.Pa posle rata je Jugoslavija i Srbija u njoj napravila znacajne korake napred.Izgradjena je privreda,prosveta,zdravstvo,itd.
To sto ovde drzave uvek propadnu je jako siroka tema.Ali narodi su ovde daleko zilaviji od drzava.
Mozda postoji veza izmedju losih elita i kolapsa drzava.Neautohtona,nenarodna elita instalirana spolja formira drzavu koja pre svega sluzi interesima onih koji je sa strane formiraju.Losa elita je nekopententna i odrodjena od naroda,to dosta doprinosi propasti drzave.Spoljni uticaji na turbulentnom Balkanu se menjaju i nijedna elita nije dugovecna.Stranoj sili danas trebaju jedni ljudi,sutra mozda drugi,a i druge sile se stalno uplicu…Uglavnom nijedna elita nije stabilna vise generacija i uvezana cvrsto sa svojim narodom (da zavisi od njega) da bi postala autohtona.
Medjutim narodi su daleko otporniji,oni imaju svoj unutrasnji poredak,na neki nacin to su „paralelne institucije“.Dovoljno je setiti se visevekovnog ropstva pod Turcima,kada su narodi ipak opstali.Pa slucaj Albanaca kroz istoriju Srbije i Jugoslavije.
@ Ivan
Loš vam je narod.
Indijanci na primer, nisu imali problem s prirodom (životinje, ptice…).
Oni su imali problem s civilizovanim banditima.
Nabavite neku amajliju i pravo u crkvu. Tamo nema veštica.
Za nemirnog – Tekst se nije bavio temom demokratije na Zapadu, što je pomenuto u poslednjoj rečenici četvrtog pasusa. Dakle, nije reč o komparativnoj analizi stanja demokratije u Evropi, niti sam osećao potrebu da pravim lažne simetrije kako bi tekst bio pitkiji domaćem čitaocu. Hvala na komentaru.
Vidim da su komentari vraćeni i drago mi je zbog toga.
Imam jednu zamerku na tekst. Čitajući ga, stiče se utisak da demokratija nije uspela u istočnoevropskim, takozvanim tranzicionim društvima. Dok na zapadu, jel’te, teku med i mleko i svi ubiraju plodove demokratije.
Na primer, u Francuskoj se prosto ljudi ubiše od viška demokratije. Ne znaju šta će, pa udarili na policiju. Valjda im je previše. Naravno, svako upućen će razumeti ciničnu ironiju.
Ni u Americi, onoj severnoj, ne cvetaju demokratske ruže. Tramp je pobedio, a njegove pristalice su više za konstutitivnu republiku, naslednicu Konfederacije. A što se tamošnjih „demokrata“ tiče, osetili smo njihovu demonkratiju na sopstvenoj koži.
Pa šta onda reći za demokratiju, kakav je to sistem? To je jedan izmišljen sistem, nepostojeći u stvarnosti, koji nam neko nameće spolja da bi nama lakše manipulisao. I menjao vlast kako mu se prohte.
Jedino stvarno merilo boljitka je ekonomski napredak države. Narodu neće biti bolje zbog demokratije, već zbog prihoda i zarade. A politički sistem će se već uspostaviti po zasluzi. Radni ljudi nemaju vremena za gluposti i anarhiju. Zato je bolje da počnemo proučavati kineski model i okrenemo se meritokratiji.
Dakle, meritokratija, a ne nepostojeća demokratija.
Pozdrav i zadovoljstvo mi je ponovo učestvovati u diskusiji na ovom blogu.
Vezano za nemogućnost vođenja dijaloga.
Ovaj put se neću vraćati u jako davnu prošlost već od vremena kad su religije postale najdominantnije tvorevine u društvu.
Mislim da je njihov uticaj bio presudan u istoriji koja se odvijala. Stava sam da je zapadno hrišćanstvo bilo najagresivnije u težnji da uspostavi svoju dominaciju na planeti.
Kako bi nametnuli svoju potpunu dominaciju, metode iz predhodnih epoha nisu bile dovoljne. Duboko u pozadini se razmišljalo koje nove metode uspostaviti pa makar se odbacila i neka osnovna hrišćanska načela.
Nove tehnologije su bile u prvom planu. Samo duži i jači mač je mogao da pokori nevernike.
Da bi se razvile nove tehnologije bilo je potrebno liberalizovati život pojedinca kako bi njegov potencijal mogao da ispliva u društvu. Stege hrišćanskih kanona su popustile.
Ali nisu samo stege unutar jedne nacije popustile, već su i granice između samih nacija postale dosta propustljivije. Za razvoj su bile potrebne uvek nove ideje, a granice su tome smetale.
Trgovina je buknula a u toj vrevi razvoja pojavila se i potreba da se trgovina još više potpomogne novim veštinama u pregovaranju. Stvorene su nove veštine u komuniciranju, otvaraju se nove škole gde se te veštine uče i one polako zalaze u neprosvećeni narod. Rođena je kultura dijaloga.
Paralelno sa razvojem kulture dijaloga, stvarane su škole za učenje specijalnih zanimanja, do tada nepoznatih. Nove tehnologije su imale potrebu za tim specijalistima.
Kod nas na Balkanu se ništo od ovog nije odigravalo. Pravoslavna, kao i muslimanska, religija je narod držala u mraku. Ekonomija je bila statična.
90% narod je živelo na selu a ostatak u varošicama. Ljudi na selu su živelu jednim sporim i samoodrživim životom. Sve im je bilo tu što im treba, a ako im je trebao novi srp ili čekić – jednom u godini dana bi skoknuli do kovača u varoši. Od stresa su imali, recimo, kad im se ojari koza.
Srpski domaćin je sve znao da radi. Morao je inače bi mu porodica bila gladna. Ali to što je znao da radi je bilo dovoljno samo za njegovu porodicu i da ima nešto viška za trampu ili da preda svom knezu kao porez.
Zbog reljefa terena sela su bukvalno bila podeljena po principu malih “enklava“. Na čelu svake enklave je bio najistaknutiji domaćin, nazovimo ga knez. U biti podele su bile po plemenskoj osnovi. Kasnije je akademik Rašković to eufemistički nazvao – policentričnost srpskog bića.
Ova viševekovna statičnost je doprinela jednom učmalom načinu razmišljanja. Bukvalno smo iz jednog feudalnog uređenja ušli u socijalizam. To uređenje opet nije imalo nikakve veze sa savremenom tržišnom ekonomijim pa samim tim i da se stvori kultura dijalaga.
Osnova našeg dijaloga je stari srpski domaćin koji sve zna i sve ume. Tu se stvara jedna velika sujeta i višak samopouzdanja bez osnove. Niko nikog ne sasluša, jer bože moj, ja sve znam i sve umem.
Nikad nas nisu šamarali vetrovi tržišne ekonomije koji bi razuverili srpskog domaćina da to što zna i nije baš najbolje. Naš domaćin se nikad nije takmičio sa nikim jer je znao da stvori dovoljno za sebe.
Našu kulturu dijaloga vidimo na vašaru u Šapcu.
Postoji jedna interesantna pojava u urbanizmu u odnosu na zajednice. Sto su ograde oko kuca ( u urbanim i polu urbanim ) krajevima vise, jace, i opasnije to je zajednica i demokratija slabija. Danas zivimo u vreme kada se u Srbiji prave prosecno vece ograde nego ranije. Ljudi prvo investiraju u ogradu pa u kucu, pre svega da bi se izolovali od malignog uticaja zajednice.
Cini mi se da je razlog sto je demokratija u Srbiji tako losa isti kao sto je razlog sto je Srbija “ failed state“. Znaci drzava koje ne moze da obezbedi osnovne i prosirene funkicje i nema legitimitet. Jednom recju ne postoji opravdana i uvrezena vera u instituciju zvanu zajednica.
Problem Srbije je sto njeni gradjani odlicno znaju kakva je srspka drzava i svaka srpska zajednica i tako se prema njoj, racionalno, odnose. Ne kao nekom fondu u koji ulazes i od njega nesto posteno i sigurno dobijes i to u povecanom obimu. Vec kao prema necemu sto je privemeno, gde svi kradu i cerupaju i najbolje je da i ja to da uradim jer ako to ne uradim onda sam glup, i moja deca ce da pate i da imaju problema. Iskustvo sa tom drzavom je visegeneracijsko. Nema te srske drzave i zajednice koja nije kolabrila, a i kad je radila radila je ..vec znamo kako. To znanje se prenosi sa kolena nakoleno.
Ista je prica sa srpskom demokratijom.
Narodno znanje kaze da je besmisleno raditi na vlasti za opste dobro, jedini koji su prosperiali su oni koji su krali, unistavali druge pripadnike zajednice i zajednicko dobro. Bilo koja ideologija svede se na kraju na taljenje u kradji zajednickih resursa. Navedite mi jednog politicara kojeg u Sr. smatraju kao produktivnog i nekorumpiranog. Da li je to Nikola Pasic, Stojadinovic. Mozda postoji jedan Djindjic, ali on je ubijen od clanova iste zajednice. Navedite mi jednog poznatog pojedinca koji je u Srbiji nesto postigao, sacuvao park, finansirao vrtic ili skolu.
Nasa zajednica nije imala sanse. Jer je ulazila precesto u sukobe, i bivala unistena do temelja, previse cesto. Clanovi zajednice su nastradali. I oni to znaju a znaju i potomci. Zato je zajednica slaba. I clanovi srpske zajednice vrlo lako prelaze u druge zajednice, bilo da su hrvatske, austrijske, kanadske, britanske…i to sa osecajem rasterecenja.
@grey owl – Kosovski problem je rešen.
Obradujte me siva sovo za Uskrs tom lepom vešću 🙂
A sove su poznate po narodnom predanju koja najavljuje nesreću i u nju se najčešće veštica preobrazi da bi činila zlo 😦
Zato je ova ptica u narodu najlošiji predznak. Kada huče iznad kuće, ukazuje na smrt, a ako huče na drvetu najavljuje promenu vremena
E sad pitenje: „Gde ti hučeš?“ iz odgovora o mestu hukanja dobijamo i zadovoljavajuću naznaku rešenja.
Kosovski problem je rešen.
Inspirisan Katićevim tekstom, a naročito ovom upitnom rečenucom:
– Zašto je u Srbiji nemoguće voditi ozbiljnu debatu o bilo kojoj velikoj političkoj, ekonomskoj ili socijalnoj temi?
Dobro definisano pitanje ali odgovora nema.
Smatrao sam da uprvo ova autorova dilema može da bude generator jedne plodne diskusije koja bi prema individualnim kapacitetima diskutanata mogla da u naznakama kristališe neku ideju o projektu nove srpske doktrinarne ideje koje ni u slutnji nema na vidiku. Razume se da ovde niko nema kapacitet da definiše novu političku paradigmu. Otprilike to ne mogu ni profesionalni i dobro plaćeni analitičari, politkolozi ili intelektualci sa vizijom. Ali obični slobodni mislioci mogu bez ustezanja da daju svoje mišljenje koje se može nadgrađivati ili pak opovrgavati. To Srbiji treba. E poenta je baš u tome stotine komentara ali niko ne targetira prolem koji razrešava dilemu navedene Katićeve upitne rečenice. Kako dalje?
Evo pokušaću da budem jasniji preko prostog hipotetičkog primera.
Pretpostavimo da se izvrši slobodna anketa na ogromnom broju građana srbije pitanjem – ŠTA MISlITE KAKO REŠITU KOSOVSKI PROBLEM ?
To je ključno pitanje koji nam je istorijski namaknuto kao teg o vratu a voda nam stigle do pod grlo.
E sad idealizujmo malo nas Srbe. Onako kako se obično prestavljamo u jevnosti. Na pitanuje jesmo li mi dobri pravosllavci 80% će dati potvrdan odgovor. Znači stabilna većina građana živi po hrišćanskim vrlinama. Treba očekivati i odgovore koji su u skladi sa hrišćanskim vrlinama. Patrijarh u poslanici svedoči:„Oprostimo dakle jedni drugima! Pomirimo se jedni sa drugima! Zagrlimo jedni druge i hodimo svetim putem božanske ljubavi! Svedočimo ljubav i njome živimo!”
E sad krepak vernik ima predsavu da je Bog jedan i univerzalan i da voli sve narode, ali bogami i kažnjava, za prevaru i neljudskost.
Kakav bi rezultat ove hipotetičke ankete bio?
E to zavisi od postavljnih pitanja i hrišćanske zrelosti.
Ako bi se odgovaralo na gore navedeno pitanje, ogromna većina tih krepkih hrišćana ne bi se pošteno izjasnila. U stvari ne bi mogla da odgovori a da odgovor ispuni moralne ili ti bogougodne principe. Prvi uslov je da odgovor bude iskren. A dugi uslov je da odgovor bude izvodljiv po hrišćanskom dogmatu. Znači da i druga strana u sukobu bude zadovoljna.
E zato genijalni Kat kaže: „Rat se vodi sve dotle dok se ne steknu uslovi za moguće pregovore“.
E kolika je cena tog rata? E to političari sumiraju posle fajronta.
@epistemologija – Ne samo da se Katić intelektualno osvrnuo već je i njegov pristup državi „konzervativan i možda najbliži nemačkom razumevanju države, pogotovo onakvom kakvo je zastupao kontroverzni Karl Šmit.“
https://nkatic.wordpress.com/2013/12/29/o-srbiji-melanholicno/
Za epistemologija – Šmita mnogi ne vole, ni na levoj ni na desnoj strani, ali ga niko ne potcenjuje. U diskreditovanju Karla Šmita primenjujete sličan metod kojim neprijatelji marksizma odbacuju marksizam. Taj tra-la-la metod nije dobar, kao što nijedan oblik isključivosti nije dobar. Komuniste su isključivost i dogmatizam skupo koštali i pomogli su urušavanju jednog obećavajućeg projekta. Tim polemičkim prečicama se očas stiže od Marksa do Pol Pota, što je omiljena prečica koju primitivni desničari često koriste. Bilo bi mudro izvući neke zaključke iz toga, i malo menjati polemičku matricu.
Karl Šmit je koketirao sa nacizmom i to mu ne služi na čast, ali je izbačen iz partije 1936, a ne npr. 1943. Prošao je kratku sovjetsku kaznionu i dužu, američku, ali niko nije uspeo da nađe osnov da ga pošalje u Nirnberg, iako su se Amerikanci baš trudili. Hvala na komentaru.
@ Jovan T.
Nema „jeftinog“ i „skupog“ pominjanja nacizma. Karl Šmit jeste bio nacista kao što je i 1+1=2.
Katić u tom tekstu koji ste linkovali jasno daje do znanja da je ovaj germanski pravnik bio antisemita. To je neki Katićev intelektualni osvrt na zapadne intervencije i njegov utisak dok je čitao Šmitov esej. Ne vidim šta je toliko relevantno u datom tekstu.
Ipak, neke stvari da budu jasne, moje pominjanje nacizma nije ad hominem kao argument protiv ovog pravnika. Njegov nacizam je posledica njegove loše filozofije. Nemam volje da polemišem na tu temu. Dovoljno mi je da vidim kako apstraktno i statički definiše kategorije da bi mogao da ih uklopi u stvarnost kako to njemu odgovara. Prosto hoće čovek da pruži intelektualno pokriće nacistima koji su bili banalni momci sa svojom ideologijom.
Mene zanima ekonomija, a političke i filozofske teme o politici, demokratiji i drugim opštim pojmovima obično traju u beskraj, gde sagovornici iskazuju svoje strasti, pa ne vredi da se tu puno diskutuje.
Dobrovoljno se isključujem iz daljeg repliciranja.
@Epistemologija – jeftino pominjanje nacizma. Inače i Nebojša Katić je pisao o Šmitu
https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/
Mnogi su stradali pod simbolom srpa i čekića pa ga vi opet koristite, mene bi bilo sramota.
@Ćurčić Vladimir
Poštovani, moja dobra namera je bila da u slobodnoj diskusiji pokušamo da neke stavri razjasnimo i otklonimo zablide i površne dijagnoza naše zbilje.
Vidim da inicijativa nje dala rezultate.
Po dobronamernom savetu učesnika u didkusiji, izvesnog Kuma povlacim inicijativu jer bi se ona pretvorila u polemiku dvojice učesnika a to mi nije bila namera.
Ni jedno tvoje pitanje ne tangira lep primer podele Južnokorejskog poluostrva.
Tako da bi svaki odgovor samo izazivao raspravu bez rezultata.
Jušnokorejski rat je započeo kao građanski rat u kome su veliki vodili glavnu reč. A poslovica kaže – Kad se Slonovi tuku strada trava …
Pozdrav,
Deda Mraz i zahtevni građani:
https://www.dw.com/sr/makron-i-narod-drugi-%C4%8Din/a-48497901
@ Ivan
Svejedno. Deca idu u Kanadu ili Australiju. To nije pitanje sreće nego mozga.
Naš vođa je klopao pravu Pekinšku patku. Mi smo u sigurnim rukama.
Bogovi nas čuvaju – od nas.
Mozda postoji precica ka boljoj demokratiji u Srbiji. A to je omogucavanje dijaspori da lako glasa preko interneta.
Uplatom od 10-20 evra, funti, dolara u trenutku izbora, omogucio bi im zdravstveno osiguranje u Sr. na kraci rok, u objedinjenom privatnom sistemu.
Ivan
Niste pojasnili, zašta su Južna i Severna Koreja lep primer, u vezi biranja saveznika.
Nisam primetio da Robert Kaplan govori mudrosti o mudrostima malih naroda u biranju saveznika, priča o hladnom ratu Amerike i Kine.
U pokušaju da se ova diskusija ne pretvori u ružo moja bela, al’ si plava k’o zelena trava, ponovo pitam…
Zašta je, po tebi, to primer i to lep? Za to, kako su te zemlje mudre, kako je jedna mudra, a druga nije, ili kako velike sile ne interesuje njihova mudrost?
@Kum
Pošto su vam gledišta bliska Šmitu onda vam je sigurno i poznato da je Karl Šmit bio nacista i jedno vreme njihov oficijelni pravni teoretičar.
Pročitao sam ovaj rad. Ništa posebno. S tim što autor mnoge pojmove nije raščistio, a i neke opservacije su mu komične.
Kompradorska politika ne može da funkcioniše bez dobrovoljnog pristanka naroda. Aldous Huxley je davnih dana pisao o onome što elita javno ne obznanjuje. Ako se društvo odvoljno dugo drži pod stegom raznih propagandnih, farmakoloških, metoda odvraćanja pažnje,…. da će društvo zapravo pristati na „diktaturu bez suza“. Plašim se da smo se navikli na sluganstvo i da ne vidimo „bezbolni koncentracioni kamp“ u kome smo smešteni. Sve pod navodnicima su njegove misli.
“Buduće efikasno totalitarno društvo je ono gde svemoguća izvršna vlast političkih boseva i njihova armija menadžera kontrolišu populaciju robova koji ne rade pod prisilom jer oni prosto vole svoje sluganstvo.“
@ epistemologija
Click to access 13-Du%C5%A1an-Dostani%C4%87-POLITI%C4%8CKA-ANTROPOLOGIJA-U-KARLA-%C5%A0MITA.pdf
Moja gledista su bliska liniji Smita.Nadam se da ce te imati vremena za citanje ovog ne previse obimnog rada.
Mislim da se svet ne moze posmatrati samo kroz prizmu dijalektickog materijalizma.Pored Marksa,ne umanjujuci njegovu vrednost,ima jos mnogo izvanrednih mislilaca.
@ Ivan
Lepe reci upucene domacinu i komentatorima.Hvala Vam na tome.Medjutim,precenjujete nase intelektualne kapacitete,a posebno uticaj na procese u zemlji.
Ali,evo moje „smitovski obojeno misljenje“.Obzirom da nam je demokratija farsa,a politicke stranke bez ideologija (kvazi-politicke),ostaje nam „prazan“ prostor politickog delovanja.Jer ignorisanje i „nedostatak vremena“ za politicko,ne ukida politicko,cak pod politickim pritiskom spolja i iznutra intezitet politickog se povecava.Tu se neminovno javlja politicki decizionizam.Znaci,norma ide u drugi plan,a u prvom je politicka odluka politicke licnosti.Nestaje prostora za manevrisanje i moraju se doneti odluke sa svim rizicima koje nose i po pitanju Kosova,kao i evropskih,balkanskih ili evroazijskih integracija,unutrasnjih sve intezivnijih podela,itd.
За Сашу – Врхунац тријумфа компрадорске елите је тренута у коме они могу рећи: али ми смо демократски изабрани и народ је гласао за нас. То је данас типична ситуација у источној Европи. Хвала на коментару.
@Ćurčić Vladimir: „Mogu samo da zamislim isčekivanje Amerike da vidi kome će se carstvu prikloniti mudra Južna Koreja, ili kinesku radost što ih je izabrala Severna Koreja…“
Dragi prijatelju jesi razmislo ali nisi domislio.
Navod iz teksta – Robert Kaplana
Sa nestajanjem liberalnog svetskog poretka, otpočela je normalnija istorijska era geopolitičkog rivalstva, a trgovinske tenzije su samo pratnja tih rivaliteta. Kako bi razumeli šta se dešava, moramo da prekinemo sa veštačkim razdvajanjem kinesko-američkih trgovinskih tenzija i kinesko-američkih vojnih tenzija.
Tema knjige Politički poredak u društvima koja se menjaju koju je 1968. napisao harvardski politikolog Samjuel Hantington / uzgred budi rečeno koga je i moja malenkost pominjala u jenom od kometara / jeste da stvaranjem velikih srednjih klasa raste potencijal za političke nemire u državama. Prema tome, ovaj novi hladni rat je podložniji iracionalnim strastima, podgrejanim ekonomskim nesuglasicama, nego što je to bio stari Hladni rat.
Širi odgovor će ti dati ROBERT KAPLAN – Foreign Policy
Ili pogledaj prevod u Novom standardu
https://standard.rs/2019/04/26/usli-smo-u-eru-novog-hladnog-rata/
Ivan
“Lep primer je Južna i Severna koreja“
Zašta je, po tebi, to primer i to lep? Za to, kako su te zemlje mudre, kako je jedna mudra, a druga nije, ili kako velike sile ne interesuje njihova mudrost?
Mogu samo da zamislim isčekivanje Amerike da vidi kome će se carstvu prikloniti mudra Južna Koreja, ili kinesku radost što ih je izabrala Severna Koreja…
Само да разјаснимо ко су компрадори:„Njen smisao je da uspešno obezbeđuje samo zaštitu kolonijalnih interesa i interesa kompradorskih ekonomskih i političkih elita.“
Сити добро плаћа за услуге контроле окупације својим поданицима, па се не треба чудити што они невидљиви и видљиви (НВО) полуинтелектуалци-ке то раде са особитим задовољством. Њихова контрола законодавне, судске и извршне власти не оставља много простора да се о демократији размишља.
Инструменти који могу да отерају компрадорску елиту су све само не демократски.
О љутим ранама и травама свакако други пут.
@Ćurčić Vladimir
Polovično si u pravu,
To za samostalnu unutrašnju politiku po sistemu – GRAĐANIN NA PRVOM MESTU- je najvažniji demokratski princip. Svi da imamo iste šanse kako bi se aktivirala kreativnost jedinke ili ti građanina.
E ono što nisi u prvi je globalna politika, ili bipolarna politika,koja je neizbežna.
Pa osnovni princip malih naroda je vođenje spoljne politike u senci velikog hrasta da te sunce ne sprži. Lep primer je Južna i Severna koreja. Korejsko poluostrvo podeljeno, spoljna politika dijametralno suprotna, ostalo proceni sam.
Unutrašanja politika je dobrim delom refleksija spoljnje politike bazirana na faktorima monetarnih kretanja i ekonomskih uslovljavanja.
Mudri narodi znaju kad i koga saveznika da biraju.
E ovo sa ‘veselim’ knjazovima ti je biser.
I knjazovi ‘arač platiše glavom kad je narod uskopitio 🙂
Ivan
Izmedju Istoka i Zapada nikad nismo ni mogli da biramo. Ako smo nekad i birali to je bilo izmedju Germana i Anglosaksonaca, medjutim kad bi pogrešno izabrali Apis i Simović, pa i Tito, bi nas vratili na pravi put…
Ako nešto i treba da biramo, to je da biramo našeg predstavnika…poslanika, sudiju, šerifa…Personalizujmo odgovornost…Manimo se institucija, visoke politike…
Nas će uvek neko da pita, da li smo za preambulu, da li je Kosovo naše, istok ili zapad, socijalizam ili kapitalizam, fiksni ili plivajući kurs…
Samo nas ne pitaju, ko treba da predstavlja tvoje selo?
Mi smo bili demokratskije društvo za vreme Turaka, bar smo imali seoske knezove…
Pitanje za Katića i ostale,
Mislim da se ova vest uklapa i sadašnju diskusiju na Nebojšinom blogu.
Ovo navodim zato što postajem sve ubeđeniji da se ovde jedino vodi normalna, kvalitetna i aktuelna diskusija o ključnom probelmu koji opterećuje Srbiju. Kojim putem dalje? Dal na Istok ili na Zapad,će se veoma brzo postaviti. Mi kako nas istorija uči nismo bar dosad imali srće, a bogami ni znamja, da procenimo nadolazeće istorijske tokove.
Ova vest je zanimljiva:
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas u Pekingu da je Srbija voljna da uči iz kineskih iskustava u razvoju.
Vang, član stalnog komiteta Politbiroa KPK i član sekretarijata Centralnog komiteta KPK, naveo je da je Kina spremna da sa Srbijom radi na unapređenju bilateralnih odnosa i njihovom podizanju na viši nivo.Vang je rekao da su poslednjih godina ostvareni dobri rezultati u saradnji zasnovanoj na međusobnom poštovanju, ravnopravnosti i obostranoj koristi.
prenela je Sinhua.
Gospodinu Katiću i ostalima srećan Uskrs.
Za Vladimira:
Da vas citiram:
„Kada kada sam ja išao potpisivao se ugovor u Novom Sadu, na srpskom pred sam polazak, a posle prve akontacije u Slovačkoj, na njihovom jeziku, sa agencijom BI-FORCE. Već tada mi je to bilo sve jako sumnjivo. Potpisivali su se razni drugi dokumenti. Jedini sam bio od radnika koji je tražio da mi se objasni šta smo potpisivali, pošto ništa ne volim da potpisujem, a da ne znam šta sam potpisao. Odgovore nisam dobio. Sve je to bilo polulegalno“.
Kakva odlazak u Slovačku pobogu !!! Pa ovo što ste opisali nema ni u Moldaviji…….. Sa ovakvim talibanima ne treba imati posla.
Regulisano tržište:
https://pescanik.net/iz-debate-sa-dzordanom-pitersonom/
@Gane
Ja sam bio preko agencije WISS odnosno bivši Largo u varijanti tri meseca. Ljudi koji su imali papire zapošljavali su se regularno sa svim benificijama. To su dve različite kategorije.
Tada kada sam ja išao potpisivao se ugovor u Novom Sadu, na srpskom pred sam polazak, a posle prve akontacije u Slovačkoj, na njihovom jeziku, sa agencijom BI-FORCE.
Već tada mi je to bilo sve jako sumnjivo. Potpisivali su se razni drugi dokumenti. Jedini sam bio od radnika koji je tražio da mi se objasni šta smo potpisivali, pošto ništa ne volim da potpisujem, a da ne znam šta sam potpisao. Odgovore nisam dobio. Sve je to bilo polulegalno.
U to vreme išli su ljudi i preko potpuno ilegalnih agencija i prošli veoma loše. WISS je imao licencu ali je izgubio na moje iznenađenje početkom 2018. godine. Ako nameravate da idete u Slovačku, idite samo preko licenciranih agencija, a njihov spisak možete naći na sajtu Ministarstva za rad, zapošljavanje i boračka pitanja. Zaboravio sam link gde se to može naći.
@Jovan T.
Nije rešenje ni da se dignu sve četiri u vis.
@Kum
Jednu stvar nikada nisam mogao da razumem kada se poteže religiozni antropološki pesmiziam kao argument protiv socijalizma. Čovek je po definicji loš, pa onda ni alternativa kapitalizmu neće funkcionisati.
Ako je čovek takav po definiciji onda nemojte više ništa da radite, nemojte da čitate poeziju, nemojte da se družite, nemojte ni religijom da se zanimate, nemojte da gajite nikakve nade, nemojte uopšte više bila kada, bilo gde da komentarišete političke događaje, jer je unapred besmisleno njima se baviti.
Zanimljivo kako je sve unapred i a priori nemoguće ali eto kapitalizam je „moguć“ valjda zato što odgovara čovekovoj posrnuloj prirodi.
Socijalizam nije nikakav idealni sistem koji treba da se nametne spolja nego racionalni izbor u realno datim mogućnostima koje pruža razvoj materijalnih snaga ljudskog društva.
Pozdrav,
Vladimir.
Za Linuxaša – Odgovoriću Vam kratko. Iako razumem muke zaduženih, ne dopada mi se ideja da država snosi troškove rešavanja problema zaduženih u CHF, a pogotovo mi se ne dopada da banke prođu nekažnjeno. Kasacioni sud je doneo odluku koja nije besmislena, ali je teško sprovodiva. Ne znam, na primer, koliko dugo su banke u obavezi da čuvaju kompletnu dokumentaciju itd. Hvala na komentaru.
@ epistemologija
„Socijalizam je izgradjen.Naselimo ga ljudima“
Boris Sluckij
U ovu recenicu bi mogla stati citava istorija SSSR-a posle smrti Staljina.Odnosno posle ulaska Sovjetskog Saveza u mirniji i tolerantniji period.
Trocki je bio veliki mislilac.Morao je doci do zakljucka da se istinski komunisti ustvari bore protiv same prirode coveka.Zato je govorio o permanentnoj revoluciji.Dakle,treba unistavati,…ljudska bica sve dok se ne istrebe i ne prevaspitaju,tako da budu adekvatni za „naseljavanje u socijalisticki raj“.
Definitivno,Trocki je morao imati uticaja i na Staljina i Staljin je dosao do zakljucka da su cistke najbolje od svih rdjavih resenja za efikasnu borbu protiv ljudske prirode koja je najveca pretnja socijalizmu,ali u njegovoj (manje ambicioznoj viziji nego kod Trockog) ideji izgradnje socijalizma u jednoj zemlji.
Ustvari,Staljin je bio na suprotnim pozicijama u odnosu na Trockog i mnoge druge boljsevike koji su tezili da sruse i sve dotadasnje drustvene odnose,pocev od porodice.
Zakljucak je:Mislim da podsvesno razumete da vasa ideja socijalizma ne moze da se ostvari u ovakvom svetu.Odnosno,Vi zelite da rusite ne samo kapitalisticki ekonomski poredak,vec i samu kulturu (porodica,drustveni odnosi) na kojima se temelji danasnja civilizacija.Taj Vas anarhisticki i apokalipticki poriv nije novost,verovatno je star kao i samo covecanstvo.Samo sa pojavom hriscanstva on jaca i postaje vidljiviji.
Mozda ce evolucija u buducnosti doneti neko ujedinjeno (socijalisticko) covecanstvo.Cak i Sveto Pismo o tome daje nekakve indicije u Apokalipsi.
Ali ja sam ipak,do daljeg,za Katehon…..
Za epistemologa,
Zahvaljujem se na iscrpnom odgovoru.
Da vas citiram „Sve je to išlo preko nekih agencija. Penziono, zdravstveno i ostalo naravno da nije bilo plaćeno.“…… Ovo me je iznenadilo jer su ljudi sa kojima sam pričao tvrdili da im je plaćeno penziono i zdravstveno osiguranje. Pričali su mi da su dobili papire na osnovu kojih su radili……Naravno znam da ljudi kada odu napolje pa se vrate ulepšavaju stvari. Znači potpuno vam verujem samo sam napisao da nisam očekivao da se u Slovačkoj masovno ne plaća osiguranje radnicima. Inače, cifra od 500 EVRA bez penzijskog i zdravstvenog osiguranja odgovara našem minimalcu.
Naravno, ako dobijete malo slobodnog vremena, voleo bih da opišete kakve ste papire dobili za posao, tj. na osnovu kakve ste dokumentacije radili. Npr: bilo bi zanimljivo da znamo da li ste platu dobijali na račune, da li ste imali uvid u obračun plate i sl…… Ne želim da vam dosađujem nekim samo meni interesantnim stvarima, tako da na ovo moje pitanje ne morate odgovoriti ako vam čini bilo kakvo opterećenje.
Srdačno vas pozdravljam i još jednom da dodam da sam uživao u vašoj polemici sa g. Katićem. Ne poznajem dobro engleski jezik i sve što ste objavili od grafika mi izuzetno koristi u privatnim analizama.
Za Vladimir Dž,
Zahvaljujem se na prevodima. Ja dokumentarce skidam sa YU TJUBA pa ih na miru gledam na TV-u. Da nije bilo vašeg prevoda ne bih se snašao da skinem i podesim titlove. Znajte da ste mi puno pomogli. Oba filma sam odgledao. Ako ste preveli još nešto u vezi sa ekonomijom molim vas da postavite linkove…….. Što se tiče vaše opaske o bankama i tu ste u potpunosti u pravu. Nema sumnje da nije samo profit u pitanju već i da ceo sistem funkcioniše na bazi kreiranja kredita.
@Epistemologija taj kibernetički socijalizam deluje utopistički(podseća me na sovjetski gosplan, a znamo da to nije išlo baš najbolje, preporučujem dokumentarac Adama Curtisa „Pandora’s box“), uopšte razmatranje idealnog sistema koji će zameniti kapitalizam ne odgovara logici istorije. Istorija je dinamika i svaki pokušaj traženja rešenja svetskih problema je u korenu hilijastički i nemoguć. Svet će uvek biti u problemima i ljudi će uvek biti eksploatisani. Mogu i da se opkladim.
Poštovani G. Katiću,
Mislim da je članak je dobar i da se par pasusa iz istog može sažeti i izraziti u jednoj rečenici kao „Partijski klijentelizam, korupcija i nekompetentnost su trenutno najveći problemi u Srbiji“.
Na stranu sa ovim očiglednim činjenicama. Interesuje me vaše mišljenje o nameri da se u Skupštini Srbije usvoji Predlogu zakona o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim Francima (tzv. CHF lex specialis). Situacija je zanimljiva, imajući u vidu da je Vrhovni kasacioni sud zauzeo stav da banke treba da dokažu da su sredstva za pojedinačne kredite pribavile u Francima. Znam da ne komentarišete dnevno-politička dešavanja, ali mislim da je ovu konkretnu situaciju moguće uklopiti u neku širu sliku.
S poštovanjem,
Linuxaš
@Gane – Video sam vaš komentar u predhodnom tekstu kojim se dotičete dokumentarca koji sam preveo. Izveli ste zaključak da se to sve radi zarad što većeg profita malog kruga ljudi.
Na površini to bi svakom tako izgledalo, međutim to nije pravi razlog. Razlog je upravo u onome što je Gosp. Katić spomenuo u svom intervjuu.
Tu je spomenuto da privatne banke imaju prava da izdaju nov novac kad odobravaju kredite. Problem sa ovim je što banke tada plasiraju samo glavnicu u opticaj, dok kamate za vraćanje celog duga nije niko izdao.
Po nekim autorima, nekih 95% novca u opticaju je tako nastao – kao glavnica nečijeg duga. Da bi sistem funkcionisao potrebno je uvek u sistem doliti nov kredit kako bi se vratili stari dugovi – i tako u nedogled.
Visoko obrazovanje je samo jedna grupa u društvu gde elita traži nove dužnika kako bi održali monetarni balon. Više o tome imate u dokumentarcu koji sam isto preveo: Novac kao Dug – Obećanja bez pokrića.
@Marko Bojković
Alternativna je demokratski socijalizam sa kibernetičkom planskom ekonomijom.
Model Paul-a Cockshott-a je veoma dobar polazni koncept. Čovek je kao doktor računarskih nauka osmislio i optimizacioni algoritam da bi kompjuteri u kratkom vremenu mogli izračunali čitavu input output tablicu za ogromnu privredu od 15 miliona različitih artikala, kao što je nekada bio SSSR ili danas SAD.
Pri tom je smislio i način kako da pratimo promenu preferenci potrošača na tržištu i tako reskaliramo input-output tablicu. To Sovjeti nisu mogli, jer su tada kompjuteri bili mnogo slabi, a internet nije postojao.
Marks je bio u pravu. Kapitalizam će srušiti razvoj proizvodnih snaga, a ne tek puka želja. To moje kolege levičari moraju da shvate.
Potražite knjigu, potpuno je besplatna, koju je Paul Cockshott zajedno napisao sa Alinom Cortell-om Towars A New Socialism.
Pratite i njegov blog. https://paulcockshott.wordpress.com/
Drugarski, pozdrav,
Vladimir.
@Gane
Nije nikakva tajna.
Satnica je bila 2,15 €, a mesečno ste mogli da izađete maksimum 500 €. Samsung je davao 3,15 € dnevno za ručak u njihovim kantinama. Smeštaj se nije plaćao. Postojao je i neki bonus od 50 € za svega 5 radnika na proizvodnoj liniji ako se veoma dobro pokažu, po subjektivnoj proceni tzv. lidera, koji su nosili plave kape, jurcali tamo amo, kontrolisali rad i vrlo neprijatno i nekulturno izdirali na radnike ako naprave neku grešku.
A grešku mora da napravite kada monotono i repetitativno radite istu stvar svaki dan. Pozicije su se menjale samo kada lider kaže. Video sam svojim učima upale zglobova kod pojedinih radnika i zakrvce na jagodicama prstiju na pozicijama gde se gumene midle stavljaju u okvire televizora.
Zašto lideri nisu rotirali radnu snagu, na tim mestima nije mi ni danas jasno. Ljudi su imali bespotrebne tegobe i povrede. Svi ti poslovi savladaju se sa tri minuta obuke i lako su zamenljivi.
Radilo se dva puta u nedelji po 10 sati, ostalim danima 8. Subota se radila obavezno samo kada zovu, a povremeno samo na dobrovoljnoj bazi kada su bila neka čišćenja i popravke.
S tim što ustajanje ide rano ujutro 4:30, trči se na autobus, pa doručak u njihovoj kantini i ne sme ni sekund da se zakasni, tačno u 6:00 mora se biti sa alatom na poziciji.
Nas Srba je bilo najviše, a iza nas Vijetnamaca. Ne znam kolika je bila njihova plata, vrlo slabo govore engleski. Jako je čudno da im je Slovačka dozvolila da u tolikom broju dolete čak iz Vijetnama u sred Evrope, a Slovaci su pomalo ksenofobični.
Sve je to išlo preko nekih agencija. Penziono, zdravstveno i ostalo naravno da nije bilo plaćeno.
Znam ljude koji su uspeli da dobiju papire u Slovačkoj i koji su sa Samsungom potpisali ugovore čak i do dve godine. Kolika je bila njihova plata 2017. godine, stvarno ne znam, nikada nisam shvatio te njihove računice. Znam samo da su im baš tada počeli da krešu razne stavke i da je ranije bilo mnogo bolje i veliki broj pravio varijantu da pređe u druge gradove.
Inače, fabrika u Voderadiju je u međuvremenu zatvorena. Druge fabrike su imale bolje plaćene satnice. Jusplastik u Trnavi je plaćao više od 3 € na sat ali moralo je da se radi 12 časova. Samsung je u pogledu plaćanja bio najgori. Volkswagen je isto bio poželjan za naše ljude. Barem su se pohvalno izražavali.
To je moje iskustvo.
Drugarski pozdrav,
Vladimir.
Za druga Vladimira – Okej, kapitalizam nije baš najbolji društveni sistem, slažem se, zato između ostalog i pratim ovaj blog, ali šta je vaša, marksistička, alternativa? Staviti 1% najbogatijih u logore? Ili možda i svih 40%, kao Crveni Kmeri onomad? (Što da ne – ipak „ni ovih gorrnjih 40 percentila nisu naivni u čitavoj priči“…)
Za epistemologa,
Kolika vam je bila plata u Slovačkoj. Molim vas da mi odgovorite.
Evo zašto pitam.
Iz mog kraja je masa ljudi (čak i sa fakultetskim diplomama) otišla da radi u Slovačku uglavnom fizičke poslove na po 3 meseca…. Oni kažu da im je plata oko 600 EVRA. Ja u to neverujem. Po mojim analizama jedini razlog velike potražnje za radnicima iz Srbije je sledeći:
Menadžerima u Slovačkoj je data velika sloboda u skladu sa široko prihvaćenim neoliberalnim konceptom u toj državi. Zato oni mogu vršiti brutalnu kontrolu troškova na način da ne primaju radnike u stalni radni odnos već ih dovode iz Srbije, Rumunije i sličnih država kako bi ih u svakom trenutku mogli otpustiti. Naravno teško je otpustiti radnika u stalnom radnom odnosu pogotovu ako je npr:samohrana majka sa troje dece……. ali zato strancu možete dati otkaz u svakom trenutku i srezati troškove ako to zahteva situacija…… To je to. Kakve crne plate, kakvi bakrači…….
Mislim da su plate manje od gore navedenog iznosa pa bih vas molio da razjasnite situaciju.
U praskozorju života na zemlji, pojavio se po prvi put živi stvor sa kodom u njegovom genomu koji ima instrukcije – „tvoj naslednik neće biti identičan tebi, već će biti malo različit od tebe i sa nekim svojim osobinama“.
Do tada se život veoma sporo razvijao jer uniformnost osobina unutar vrsta nije davao šanse životu da preživi velike i različite promene na zemlji. Taj prvi pra-stvor je uveo pravu revoluciju u životu na zemlji.
Počeli su da se pojavlju novi oblici života, a oni unutar iste vrste nisu bili više svi identični. Jesu ličili jedni drugom, ali su imali i svoje specifične osobine.
Život je nakon toga postao mnogo žilaviji pri promenema na zemlji jer bi uvek postojao neki pripadnik vrste koji bi više podnosio lokalne promene okoline. Ovo šaranje različitih osobina je povećavalo verovatnoću opstanka.
Ovo je temelj evolucije i života na zemlji. Taj pra-gen obitava i danas u svakom živom stvoru na zemlju. Mi smo deo tog života.
Taj gen i nas šara, to vidimo spolja ali i koliko različito razmišljamo. Ta šarenolist je uvek bila i uvek će je biti. Nauka je potvrdila da se taj spektar osobina uvek pravilno rasporedi unutar grupe. Kao što priroda da podjednak broj dečaka i devojčica.
Što će reći da će uvek biti isti postotak loših i dobrih ljudskih osobina unutar jednog društva. Istorija to neumoljivo potvrđuje.
Ljudi su u poslednje vreme smislili nešto što zovu demokratija. Ovaj oblik društva prepoznaje tu različitost mišljenja društva i pokušava da ih nekako artikuliše. Svi se organizujemo u nekakve demokratije, a zaboravljamo na malopre spomenutu prirodnu konstantu da smo proporcionalno išarani uvek isto – pre i po uvođenju demokratije.
Spoznali smo posle par mileniuma da je demokratija dosta stabilnija od predhodnih autokratija, ali šta da radimo sa ovom prirodnom konstantom?
Demokratija sigurno neće uticati da se tokom vremena rađamo sa boljim ljudskim osobinama. Niti će nauka uspet u skorije da tako nešto uradi.
Stim u vezi dolazimo opet do Lorda Actona koji je sublimirao ljudsku prirodu:
“…i upamtite, tamo gde imate koncentraciju moći u rukama njih par, vrlo često se dešava da će ljudi sa gangsterskim mentalitetom preuzeti kontrolu. Istorija je to dokazala.”
Bilo da je nazivamo demokratijom ili drugačijim imenom, loši ljudi se uspinju na društvenoj lestvici i preuzimaju dizgine A zašto se uspinju? Pa dobri ljudi koji bi trebali da ih spreče se uvek izmiču. To je priroda tih ljudi, ne ulaze u direktan konflikt sa istim metodama kao loši.
Mana ovog teksta je što je samo nas ocrnio, a nije se komparativno bavio manama zapadnih demokratija. Ovo je i razumljivo, tekst bi bio daleko duži i nebi stao u ograničen prostor lista Politike.
Moja teza je da je i tamo demokratija podjednako loša. Mislim da smo u suštini isti iz gore navedenih razloga, ali da nam je forma drugačija zbog različite istorije. Ako bi je merili aršinima standarda prosečnog građanina onda je tamo dosta bolja, ali ako bi je merili koliko ljudi pobiju širom sveta svojim bombama i drugim trikovima – onda smo mi tu u velikoj prednosti.
Stim u vezi, u tekstu se spominju i nekakvi kolonijalni odnosi. Ko je postavio i dalje održava ovu tradiciju? Pa zar je to demokratija? Ja bi rekao da je i tamo isto šatro demokratija. Koliko sam samo dokumentaraca i tekstova preveo koji ovo potvđuju.
I da zaključim. Ovakvih tekstova koji kritikuju postojeći poredak će uvek biti. Bilo da se ovako javno postave u demokratiji ili kradomice šire po autokratiji. Dokle god postojimo na zemlji biće ovakve kritike. Treba dobro spoznati prirodu ljudi i onda shvatiti da će uvek biti šatro ovo-ono. U biti kritikujemo silu prirode koja je daleko jača od bilo kog ljudskog uređenja.
Za Marka Bojkovića – Problem sa kapitalizmom nije u tome da li su elitnih 0.1 % dobri ili zli, nego u tome što je on sam kao ekonomski sistem postao kočnica i izvor nevolja za celo čovečanstvo.
Evo grafik koji pokazuje tendencijski pad profitne stope na primeru Južne Koreje.
https://imgur.com/a/G4ttg4N
To je razlog zašto Samsung ide svuda po svetu i traga za eksploatacijom jeftine radne snage. Radio sam u njihovoj fabirici u Slovačkoj, u Voderaju pre dve godine i video svojim očima kako to funkcioniše. Daleko im lepa kuća.
Miodrag Zec.
O promeni prevare i njene posledice
Poštovani gospodine Katiću,
Vaš glas je spas u moru postmodernog ludila, gde istina ne postoji i sve je relativno i subjektivno, podredjeno spektaklu i pluralizmu nebitnih mini narativa , kako bi se ljudi razdelili, zbunili, obeshrabrili, ugusili u sopstvenoj apatiji i nikada uocili „siru sliku“…
Politika danas može biti ili ideološka ili nikakva. Neko mora postati lice i glas te politike u Srbiji… ili bar se nadam
Za druga Vladimira – Šta činiti sa 0.1%, ili bar sa najbogatijima, ergo najsposobnijima, među njima, tzv. tajkunima? Lekcija iz istorije:
https://nkatic.wordpress.com/2013/05/21/tajkuni-i-drzava-kratka-istorijska-lekcija/
Da je pobedio Draža danas bi imali stabilnu demokratiju.
U socijalističkom vremenu smo najviše ličili na građane. Sledeći korak bi bio smišljanje nacije – podanici su građani koji plaćaju porez. Ima smisla ako im velmože nešto i vrate, ali bez diskriminacije.
Retardirana plemena ne mogu da se slože ni oko toga koji jezik pričaju.
Nisam fan civilizacije, ali evo nešto na tu temu:
https://aeon.co/essays/why-some-countries-come-together-while-others-fall-apart
Danas je naš predsednik klopao Pekinšku patku.
Za Marka Bojkovića – Pročitajte ovoj članak i sami ćete naći odgovor šta treba činiti sa tih 0.1 %.
https://mronline.org/2019/04/23/socialism-in-the-economic-report-of-the-president/?fbclid=IwAR0VvCb874hhP6e3LBmcvU4d-pmMSGmEpD27gztSsU3VvgxeYm8HM73CDe0
Demokratija je u srpskom biću!
Jevrem Grujic kaze da se parlamentarnom životu naučio ispod starog oraha u rodnom selu, na seoskoj skupštini.
O ovome je pisao Slobodan Antonić u knjizi Demontaža kulture.
“Zašto je u Srbiji nemoguće voditi ozbiljnu debatu o bilo kojoj velikoj političkoj, ekonomskoj ili socijalnoj temi?“
Mislim da su te debate nevažne za funkcionisanje sitema i samo opterećuju birača. On o tim temama potpuno nekompetentno odlučuje i mora nekom da pokloni veru i onda pobedjuje onaj koji lako obećava brzinu.
Jedino o čemu birač iole kompetentno može da odlučuje je ovde onemogućeno na svim nivoima.
Birač jedino može da odlučuje koji ČOVEK iz njegovog nevelikog okruženja treba da ga pretstavlja, ili čak važnije, koji ČOVEK da ga ne pretstavlja.
To bi omogućilo da, kad već ne funkcioniše ni jedna institucija, birač bar zna čiji prozor kamenom da razbije…
Nazalost u Srbiji vladaju razne domace bezbednosne sluzbe,one se ne bave da zastite gradjane od vladavine bezakonja i od ljudi koji zloupotrebljavaju svoj polozaj za licne razno razne interese,sluzbe se bave sa rekla-kazala unutar partija,drze po fiokama razne rekla-kazala informacije koje koristi za ucenjivanje i zastrasivanje i tako uvlaceci se pod kozu manipulisaci partije i politicku elitu koja je na vlasti,ako u opste mozemo nazvati politickom elitom,nazalost to vazi i za opoziciju.Cast izuzetcima.
Podrska stranim investitorima je politicka jedina sansa da nesto ucone ka da kazemo neko zaposljavanje,za uzvrat domaca privreda je u rukama ljudi po mentalnom sklopu jos kako su funkcionisali mali privrednici koje je komunizam bio dozvolio.Pa tako strani investitori su vise uvazeni i postovani od raznih nasih sluzbi,jer u protivnom ako bi se kojim slucajem sluzbe umesale u privatne seriozne strane kompanije s prljavim igrama sa kojima se i ovako non-stop bave,strane kompanije bi se povukle.nas uzvoz na EU trziste bi bio u kolapsu,a i na zemlje u okruzenju,pa tako oni sluzbe to i sami znaju da ce brzo neki zavrsiti u penziju ili zatvor.Imamo X primera od 5okt.
Nase sluzbe bezbednosti,kao i vecina politickih partija,a i tkz,privrednika nemaju niti znanja niti iskustva u vezi sa trzisnom ekonomijpm i slobodnom trgovinom,jer postoji kod puno ljudi u sluzbama koji su ego-barijeristi,pakosni i zlobni ljudi,danas se skoro i to samo skoro moze izleciti kancer i sida,ali jos niko nije pronasao terapiju ili lek da se bolest pakost,zloba i ljubomora izleci,
Mozda zato nam danas demokratija u Srbiji vise izgleda na neki cirkus vasar,nego civilizovana Srbija.
Za druga Vladimira
„Danas reći da se boriš za radnička prava, kooperative, nacionalizaciju, državni intervencionizam u ekonomiji odmah te gledaju kao neznalicu, lenštinu i potencijalnog staljinistu.“
Izvini, a kako da te ne gledaju kao potencijalnog staljinistu, ako bi da stavljaš ljude u logore?
(„Stičem utisak da krivicu za rast nejednakosti hoćete da bacite, oprostite ako grešim, na samo gornjih 1 % ili još manje 0.1 %. Ja kao marksista bi njih stavio u logore, ali mislim da ni ovih gorrnjih 40 percentila nisu naivni u čitavoj priči.“
https://nkatic.wordpress.com/2019/04/11/jedan-neobjavljeni-intervju-iz-decembra-2018/#comment-16737 )
За Ивана К. – Не само Керала, већ је цела Индија демократска земља у којој постоји смењивост власти на изборима. Индија се третира као највећа демократска земља на свету, а последњих година чак веома брзо расте. Када се Индија упореди са Кином, бојим се да се јасно види предност недемократске Кине. Смисао мог текста је да убрзани развој претходи правој демократије и да демократија није предуслов развојa како се упорно тврди. Управо поређење Индије и Кине о томе јасно говори. Узгред, препоручујем књигу „Бели тигар“ А. Адига онима који је нису читали. Она говори, ненаучно, и о индијској демократији и карактеру друштва. Хвала на коментару.
Sve dok je ogroman deo privrede u stranim rukama i pod stranom kontrolom, sve dok se takvi procesi podstiču i dobijaju na ubrzanju, nema nikakve nade za demokratski preobražaj društva. Po logici socijalnih procesa kolonijalna ekonomska struktura stvara upravo onakvu političku strukturu kakva njoj odgovara.
Слажем се.
Ko veruje u demokratiju u siromaštvu, veruje u bajke. Temelji funkcionalne demokratije se mogu postaviti jedino na tlu solidnog ekonomskog uspona koji razvoju demokratije mora prethoditi. Procesom modernizacije nastaju društvene strukture koje će oblikovati i usmeravati demokratski razvoj.
Одмах ми пада на памет индијска држава Керала. На првим демократским изборима у Керали 1957. победила је Комунистичка партија. Левичарске партије су током следећих шездесетак година водиле компаративно добру развојну политику. Политички живот, судећи по чланцима у разним западним изворима од пре бар двадесет година је веома жив, и његови описи звуче као слика и прилика аутентичне демократије. Керала је међу економски развијенијим држава у саставу Индије. GDP (PPP) је на нивоу Јамајке, која је на светској ранг листи око 133. места.
Наравно, ако хоћете да накнадно прецизирате појам сиромаштва и кажете да је Керала „богата“ јер су јавна добра у јавном поседу, онда би се сложили.
Импликације чланка су јасне: потребна је промена друштва која би била драматична и НЕдемократска. Кад смо већ стигли до ове критичне ситуације, ја апелујем да будемо што пажљивији. То укључује пажљивост и у схватању и употреби речи сиромаштво.
Ko veruje u demokratiju u siromaštvu, veruje u bajke.
Сетио сам се још једног примера, тачније групе примера која побија цитирану тврдњу. … Надам се да нећу изазвати безобразне гримасе помињањем друштава ловаца-сакупљача. Друштва ловаца-сакупљача су по правилу изузетно егалитарна у односу на модерне „развијене демократије“ које помињете. Када се у овим малим заједницама примети да је вођа корумпиран, његово свргавање иде брзо и ефектно. И, судећи по описима теренских антрополога које сам читао, демократски обрасци одлучивања су им сасвим пристојни.
Zaboravih da napišem.
Borko Stefanović je pokušao sa kratkim bljeskom zvanim Levica Srbije ali od samog početka nije ušao iskreno u priču. Jovo Bakić je brzo prekinuo saradnju sa njim, a grupa mladih levičara jer posle izbora 2016. godine napustila stranku jer nije im se svidelo u kom pravcu ide priča. Previše su dobro obrazovani da ih neko izmanipuliše.
Ipak, bilo je tu prodora dobrih ideja, kao što je jačanje direktne demokratije u lokalnoj samoupravi, poputi biranja načelnika policije u opštinama, progresivno oporezivanje, negovanje kulture i sećanja na NOB itd.
Incijativna Ne davimo Beograd ima unutar sebe jaku grupu levičarski orijentisanih mladih ljudi i njihov se uticaj vidi kroz program ovog političkog pokreta koji je ipak difuzan jer u sebi ima liberalnih struja. Imaju poprilično kalitetan koncept javne politike u mnogim poljima lokalne samouprave. Veoma su dobro obrazovani, pokrivaju ekologiju, arhitekturu, demokratizaciju lokalnog odlučivanja putem njihovog originalnog predloga za uvođenje tematskih građanskih foruma (TGF) u kojima bi građani mogli da obavežu opštinske odbornike na odluke itd.
I postoji pokušaj da se od levičarskih grupa, NVO i pojedinaca oformi Levi samit Srbije (LSS) kao prava registrovana politička stranka. Ali to je sve jako slabo. Baem za sada.
Ipak, ono što najviše manjka današnjim levičarima jesu ekonomisti. Njih gotovo da i nema. Ima divnih sociologa, politikologa, filozofa, antropologa, istoričara umetnosti, na moje prijatno iznenađenje, ali sa ekonomistima smo veoma slabi.
I to nije slučajno. Ekonomski fakulteti odgajaju vojsku budućih japija i konzervativnih analitičara i apologetskih profesora i biće veoma teško izaći s tim na kraj.
Vi ste u tom smislu zlatno retki izuzetak.
Zamolio bi posetioce bloga da ne smaraju autora bloga sa svojim predugačkim komentarima i nametanjem ideoloških stavova. Toga još nema možda u ovim komentarima ali u predhodnoj temi je bilo na pretek.
Jednom rečju nemojte da stvarate svoj blog unutar ovog bloga. Ako vam je do širenja svojih stavova otvorite svoj blog pa se tu borite sa neistomišljenicima.
Nemojte da opet čoveka nateramo da zatvara diskusiju. Ja sam bio jedan od onih koji je predhodnom periodu obitavo ovde i čoveka smarao sa nečim što ga neintersuje i ne deli mišljenje. Ovim putem mu se izvinjavam.
Postavite kratka i precizna pitanja. NK ima već godina i dalje je radan. Sigurno nema vremena za vaša predugačka pisanija.
Ti sa srpom i čekićem malo prikoči.
„Pare ne smrde“ je osnovno političko načelo, a demokratija industrija za proizvodnju „demokratskih“ laži i opsena.
Za epistemologija – Ako pogledate moj tekst videćete da levice nema. Ima šatro-levice, a to nije isto. Hvala na komentaru.
Za Đorđa – Nažalost, započeo sam dugo putešestvije i biću van London više od dva meseca, a najveći deo moje stručne biblioteke je tamo. Ne sećam se napamet knjiga i tačnih naslova jer je prošlo mnogo godina od kada sam učio. Domaću literaturu i autore odavno ne pratim, a što se stranaca tiče, možete pretražiti internet i videti iz čega uče zapadni studenti, ili šta je najprodavanije na Amazonu. Sve što ima u nazivu Accounting i Corporate Finance i što ima mnogo izdanja će pomoći. Knjige za korporativne finansije često imaju i CD uz knjigu, pa je to zgodno zbog modela u Excel-u. Siguran sam i da će neki čitaoci bloga imati kakav dobar savet. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću,
slažem se sa vama gotovo do poslednjeg slova osim jedne stvari. Ovde nema levice. Ceo politički spektar je još početkom 90-tih otišao u desno. Socijalistička partija Srbije nije levica nego reprezent opskurne skupine karijerista i novokompovane sitne buržoazije, a dodao bih i krugove privrednog kriminala.
Prava levica poput Sirize u Grčkoj, Korbinove Laburističke partije ili portugalskih komunista prosto u Srbiji ne postoji.
Jedini je pomak što u mlađim generacijama oživljava interesovanje za levičarske ideje, formiraju se neformalne grupe, a imamo konačno i veoma dobro potkovane nevladine organizacije koje su orijentisane na demokratski socijalizam i u fokus stavljaju radnička prava.
To je već dobar korak u napred ali još uvek veoma slabo da bi u političkom smislu nešto proizašlo. Desničarsko orgijanje je velike posledice ostavilo na raspoloženja u Srbiji
Danas reći da se boriš za radnička prava, kooperative, nacionalizaciju, državni intervencionizam u ekonomiji odmah te gledaju kao neznalicu, lenštinu i potencijalnog staljinistu.
Drugarski pozdrav,
Vladimir.
Navodi – Dušan Bogdanovićn za DW,
Neporeciva je činjenica da su jugoslovenski komunisti predstavljali jedinu snagu koja je porazila dva najveća zla dvadesetog veka: i Hitlera i Staljina,
Koreni propasti jugoslovenske ideje su duboki.
Za potrebe ovakvog teksta dovoljno je navesti nekoliko, po meni, najbitnijih:
• Društva na prostoru nekadašnje Jugoslavije do današnjeg dana nisu osetila blagodeti evropskog prosvetiteljstva i racionalizma, što je rezultiralo bolnim odsustvom demokratskih tradicija Evrope;
• nezrele elite – ili, bolje, „elite“ – koje su manipulisale etničkim razlikama i potencijalnim sukobima umesto da se posvete izgradnji demokratskih institucija i poštovanju pravila svojstvenih uredjenim državama;
• dominacija kolektivističkog (država, nacija, Partija, radnička klasa) nad slobodom emancipovanog pojedinca;
• manje ili više svesna zamena teza, u kojoj su relativne slobode (putovanje, radničko samoupravljanje) smatrane demokratijom, u čemu su prednjačile intelektualne elite – što, uostalom, nije bilo teško u poredjenju sa drugim zemljama sa komunistima na vlasti;
• neefikasne i partijskom diktatu podredjene institucije koje bi dovele do funkcionalne demokratije, vladavine prava, slobodnih medija i nezavisnog sudstva. Takozvana „partijska država“ (partitokratija) koju su „patentirali“ jugoslovenski komunisti i danas je bolest od koje boluju bezmalo sve nekadašnje republike.
Dušan smelo i krajnje orginalno postavlja razloge YU katastrofe.
Ja postavljm pitanje:
Može li demokratija pod srpsku šajkaču?
ovde uzimam u obzir dva viđenja, nas kao naroda, od dva u devetnaestom veku emimentna idtelektualca. Prvo Getea koji tvrdi,da Srbi nepismen narod peva kao Homer. Srpski ep i mit su ravni helenskom mitu. To je pohvala naše fantastične narodnjačke snage za snoviđenjem i jakom epskom fabulom.
Nekako u istom istorijskom kontekstu Engels piše o Srbima kao narodu nespremnom za primanje tako velikih ideja kao što je to Marksizam. I Engels to obrazlaže tvrdnjim da istočni narodi nisu prošli duhovnu evoluciju evropskog srednjevekovnog staleškog odnosa i humanizma. Zaključak mu je da se istorijski procesi ne mogu preskakati.
I treći pogled na problem Slovena i demokratije je dobro i argumentovano analiziran kod ruskih religioznih filosofa,Bakunjin, Bulgakov, Berđajev, a naročito kod Dostojevkog i Tolstoja sa idejama narodnjaštva.
Tako da demokratija je velika ideja, ali izgleda da je na zapadu iživela svoju paradigmu,a mi svim snagama želimo da je prigrlimo.
Srbija mora naći svoj prirodni put razvoja po meri sopstvenih vrednosti koje valja uklopiti u novovekovni kontekst.
Hantington tvrdi, da se ratovi u budućnosti neće voditi između zemalja već između kultura, sukob će nastati između civilizacija koji će dovesti do preoblikovanje svetskog poretka.
Kad Hantinkton govori ostali razmišljaju
Meni je najbliže objašnjenje iz drugog pasusa. Mi imamo višestranačje, slobodne izbore, slobodne medije, slobodan internet, slobodu za strance da kupuju šta god hoće, a na primer Kina nema ništa od toga. I evo, mi procvetasmo, a Kina propade.
Gospodine Katiću, imam jedno pitanje nevezano za tekst. Koji savet biste dali nekom ko počinje da uči računovodstvo jer želi da se oproba u preduzetničkim vodama? Na šta da se fokusiram, i da li možete da mi preporučite neku literaturu (na srpskom ili engleskom)?
Takođe, možete li da mi preporučite neku literaturu koja se bavi konkretnim, tehničkim stvarima vezanim za upravljanje firmama i njihovu organizaciju, pošto su sve knjige na tu temu koje sam ja našao motivacionog karaktera.
Izvinjavam se što pitanje nema veze sa temom teksta.
Hvala.
Koka-kola je teška droga.
Sećam se otvaranja prvog McDonald’s restorana u YU. Trg Slavija u Beogradu, narod dolazi u najboljoj garderobi, sa ushićenjem bira sa junk menija. Te iste 1987, Sloba razvaljuje na 8. sednici.
Baš smo neiživljena i iskompleksirana plemena.
Bravo! Kratko i jasno. Dodirnuli ste srz problema.
„Demokratski sistemi“ u tranzicionim zemljama preko su potrebni kolonijalnoj upravi jer se te zemlje putem ovakve demokratije najlakse kontrolisu.
Dok je demokratija, mozda preduslov blagostanja u razvijenim zemljama, u tranzicionim rupama, demokratije je najefikasnija za eksploataciju od strane kolonijalne uprave. Pogledajmo Srbiju, Ukrajinu i ostale propale drzave.
Dok to ne shvatimo, verujmo u sage o slobodnom trzistu i u to da svako od nas moze da smucka svoje osvezavajuce pice i pobedi Koka Kolu u slobodnoj trzisnoj utakmici.