All the omens for the next recession are palpable. The only question is how deep the crisis will be and what will trigger it. It is safe to say that nothing has been learnt from the Great Recession of 2008/2009. Despite promises of systemic transformation: tough new regulations, breaking up of the large banks, taxes on speculative transactions etc., the financial system remains unchanged, shielded by the Basel IV regulations framework, serving as a fig leaf.
The casino is running as usual – government debt, corporate and personal debt are ballooning. Financial problems are mounting within a dangerous economic and political context not seen since the end of WWII. When the new crisis emerges, political discord and economic rivalry between the West and China, (as well as the possible in-fighting among the West) will likely prevent the coordinated actions by the main global economic players, like those implemented in 2008.
The Great Recession (2008/2009) started with the subprime market and the next one could begin with the – subprime market. The only difference is that loans (so-called leveraged loans) are this time granted to companies with poor credit rating instead of granting them to individuals with dubious credit history. And yes, the junk bond market is booming too. Constantly seeking higher returns in the environment of unreasonably low-interest rates, banks are doing the same as they did in the prelude to the Great recession – gambling with the global financial system for its own benefit. The nature of the beast remains the same.
The global economic structure is now hanging on a thread – on absurdly low-interest rates and consequently, their facilitation of continuing debt repayment. On a discredited pretext that low-interest rates fuel investments and consumption, central banks are effectively subsidizing debtors; in fact, they are merely kicking the can down the road and postponing the credit crunch.
The seeds for the new crises were sewn eleven years ago when the cure for the Great Recession was declared to be monetary policy – print money, thus cut interest rates and the crisis will be over soon. This Friedmannian recipe, derived from his analysis of the Great depression (1929) could not solve the problem – the most overrated economist of the last century was wrong. Deep structural crises could not be solved by palliative monetary measures.
Putting aside banking lax regulation and moral hazards it produces, the other fundamental cause of financial crises is related to income distribution and the inequality it creates. Without fair remuneration, people do not have much of a choice but to rely on bank loans in order to maintain a decent standard of living. Since salaries are almost stagnant, it is becoming increasingly difficult to repay loans (with interest). Inevitably, indebtedness will continue to rise. The depth of this problem is currently masked by the low-interest rates, but sooner or later, it will resurface.
For businesses, the damage has been already done. Interest rates (the instrument of market discipline) are helping zombie companies to survive and multiply, but when the rates eventually rise and all hell breaks loose, the financial system will face new havoc.
It seems that every effort is being made to avoid rethinking economic policy. Neglecting fiscal policy instruments, resisting the overhaul of tax system, neglecting public investments, continuation of austerity, insisting on schwarze Null, seems to have only one purpose – to keep the illusion that the neoliberal edifice is still sound and that the market system will solve all the problems. It is irresponsible to sacrifice the future only to keep that ideology alive.
Za razliku od Japana koji je izrazito uniformna zemlja, EU predstavlja jednu papazjaniju zemalja koje sve gledaju svoj interes. Imamo UK koji gledaju da izadju iz EU, Poljsku i balticke zemlje koje su u paranoicnom strahu od Rusije i glavna uzdanica SAD, Francusku okovanu protestima, Nemacku koja bi da gradi jace veze sa Rusima,…. Tesko je tu ostvariti bilo kakvu koherentnu politiku.
S druge strane, primetan je rast interesovanja u zlato, kako medju centralnim bankama, tako i medju stanovnistvom.
Jako je nezahvalno predvidjati buducnost, ali deluje kao da ce se zlato vratiti na presto.
Centralne banke i zlato (ako se po jutru dan poznaje)

Interesovanje za zlato u Nemackoj:
——
Nadam se da mi necete zameriti sto pomalo spamujem Vas blog, ali zivimo u zanimljivim vremenima.
Za Igora – Japan je sjajna ekonomija, četvrta najveća na svetu. Problem starenja je opasan fenomen vidljiv u gotovo svim razvijenim zemljama i Kini, a u Japanu je pojačan činjenicom da Japanci ne vole imigrante i da se plaše promene društvene strukture, ako bi olakšali imigraciju. Malih pomaka ima i Korejci dolaze u Japan, ali to je sličan kulturni krug i nije veliki rezervoar radne snage. Japan će uvek uraditi ono što je u interesu Japana – ako procene da je u interesu da promene stranu i postignu sporazum sa Kinom, oni će to uraditi. Do tada će pomagati usporavanju Kine. Ovako jasnu nacionalnu strategiju ne prepoznajem u EU. Hvala na komentaru.
Pored svega sto se desava na svetskoj sceni Japan ima daleko dramaticniji problem.
Stanovnistvo.
Populacija Japana ja jos 2010. godine dostigla svoj maksimum i sada dolazi depopulacija. Prirodni prirastaj u razvijenim zemljama je poslovicno nizak, ali dok druge drzave to kompenzuju sa imigracijom, Japan ostaje cvrsto zatvorena zemlja.
Prognozira im se pad od 5 miliona stanovnika samo u sledecih 10 godina, a sam GDP pada od 2012. godine uz stagnaciju od daleke 1994.
Vec sada je skoro 30% stanovnika starije od 65. godina.
Ostaje da se vidi kako ce Japan uspeti da zadrzi titulu „sjajne“ ekonomije u sledecih 20-30 godina i bez svih mahinacija u svetu.
—
Japan se nece prikloniti Kini, iako im je 21% izvoza ide u Kinu a 24% uvoza iz Kine.
Putin je pokusavao da „odvoji“ Japan od SAD, kroz potpisivanje mira i davanjem Kurilskih ostrva kao deo nagodbe, ali je Japan to odbio.
U medjuvremenu Japan je pravi nove avio-baze za SAD, ostrvo Mageshima ce biti pretvoreno u novi aerodrom.
Trump, u stilu mafijaskog iznudjivaca, trazi da Japan poveca izdatke za odrzavanje americke vojske cak 5 puta.
—-
Ne znam koliko je poznata cinjenica da je deda sadasnjeg premijera Sinzo Abea, Nobusuke Kishi, ratni zlocinac klase A, zbog svoje brutalne vladavine Mandzukoom. Takodje, Sinzo Abe je clan ultra-desnicarske grupe „Nippon Kaigi“ i brani na sve moguce nacine imperijalni Japan. Da je slucajno nemac, bio bi etiketiran kao „nacista“ (mozda zvuci previse ostro, ali nije daleko od istine).
За Ивана Грозног – Проблеми еврозоне успоравају прекомпозицију светских девизних резерви и смањивање улогe долара. Чини ми се да и са новом кризом и без ње, до тога мора доћи. Уцењивања и санкције које САД спроводе према остатку света, а које базирају на доминацији долара, све видљивије изазивају нервозу и код најближих савезника САД. Хвала на коментару.
За г. Катића,
Пре или касније, до нове кризе ће доћи. Како у том контексту видите улогу долара као главне резервне валуте?
Za Ganeta – Mogu samo da nagađam. I Japan i Kina su sjajne ekonomije, ali su ranjive zbog velike zavisnosti od izvoza. Možda je Švajcarska zbog svoje specifične političke pozicije nešto otpornija. S druge strane, ako Japan odluči da se prikloni Kini, što nije nemoguće, on može popraviti svoju ranjivost. Za sada ne bih otpisivao EU. Ključno pitanje je može li EU da formuliše svoju samostalnu politiku. Dakle, može da bidne al’ ne mora da znači, da ali, itd. – nagađanja bez vrednosti. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Zamolio bih vas da iznesete svoje mišljenje u vezi vitalnosti ekonomija Švajcarske i Japana. Zanima me da li će kao izrazito izvozne privrede moći da prežive procese o kojima ste govorili ili ako prežive kolika će po vama biti šteta po te ekonomije. Bilo bi dobro kada bi ste izneli svoj sta o tome ko će biti otporniji na ove procese Japan ili Švajcarska. Ne znam kako cenite stanje u zapadnoj evropi ali po meni teško da će preživeti ove procese uključujući tu i Nemačku……
Za Marka – U jednom od ranijih komentara sam već pominjao da se nešto čudno dešavalo na tržištu još od septembra, kada je naglo presušila likvidnost i kada su se banke ustezale da pozajmljuju novac jedna drugoj. S druge strane, FED uverava da je sve u najboljem redu. Skeptičan sam prema toj vrsti uveravanja. Hvala na komentaru.
Odlican tekst.
Zanima me sta mislite o situaciji na trzistu kratkorocnih obveznica u USA (Repo market). Da li je to indikator skore krize?
За г. Катића,
Хвала на одговору, прочитао сам текст и мислим да је одличан!
Занима ме да ли Вас је неко икада позвао да будете у било каквом својству у Влади Србије за свих ових година колико сте активни у јавном дискурсу?
За Михајла – Пре избијања Велике рецесије написао сам текст https://nkatic.wordpress.com/2008/01/29/srce-finansijske-tame/ у коме сам дотако проблем стагнантних плата као узрока кризе. Што се банкараске регулативе тиче, Базел 4 би требало да смањи ризик кризе, али ја сам скептичан према снази тих мера. За Ејсмана сам чуо, али не много више од тога. Хвала на коментару.
Word of the Day: schwarze Null
Schwarze Null (literally, black zero) refers to the German government’s policy of aiming for a budget that’s either balanced (zero) or in the black. After 44 years of deficits, the state has scored three black zeros in a row since 2014. This is a source of pride in Germany and of chagrin in other European countries, which want Germany to be their economic locomotive. German scorn for foreign debtors is captured in the tabloid phrase Pleite-Griechen (literally, broke Greeks). Always remember that the German word Schuld means both debt and guilt.
https://www.ft.com/content/9976ab86-8d0b-11e7-a352-e46f43c5825d
Поштовани г-дине Катићу,
Имам неколико питања, надам се да ћете моћи да ми одговорите јер ме занима ваше професионално мишљење. Хвала унапред.
1. Да ли можемо широку социо-економску неједнакост да изолујемо као један од главних фактора који утичу на појаву рецесија и, ако је одговор потврдан, како се она манифестује као такав фактор(узрочно-последична веза)?
2. Колико су банке регулисане у процесу давања кредита у САД и/или државама Европске уније данас, и која је разлика у односу на десетогодишњи период пре 2008, ако је упоредиво?
3. Да ли пратите рад Стива Ејсмана као један од неколико људи који су се кладили против тржишта 2005/“06/“07. године?
Нада