Ujedinjeno Kraljevstvo planira da uvede registar osoba koje zastupaju strane interese na njenoj teritoriji. To se odnosi kako na političke, tako i na poslovne interese i obuhvata sve one pojedince koji dolaze u kontakt s političkim strukturama u UK, ili mogu uticati na javno mnjenje. Svako ko se bavi ovakvim aktivnostima dužan je da se registruje, a ako to ne učini, može biti kažnjen zatvorom do pet godina. Od ove obaveze su izuzeti svi koji zvanično zastupaju strane interese poput članova diplomatskih predstavništava i sl. Smisao ove regulative je jačanje nacionalne bezbednosti i zaštita domaće javnost i demokratskih institucija od stranog uticaja. (Takvi registri već postoje u SAD ili Australiji, na primer.)
Ovaj predlog je izazvao veliko nezadovoljstvo država EU i SAD jer bi se „lineranom“ primenom ovih mera one stavile u isti položaj kao npr. parije poput Rusije, Irana, Sirije i sl. čiji je globalni uticaj ogroman. Opšte je poznato da zapadni akteri ne utiču na javno mnjenje drugih država i ne korumpiraju njihove političare. Ako to baš i rade, to je uvek u najboljem interesu demokratije i u interesu država domaćina.
Sličan registar postoji i u Rusiji i tamo je domaća demokratska javnost to dočekala na nož, iako su ruske vlasti to prepisale od SAD. I na Zapadu je procenjeno da je reč o antidemokratskim merama usmerenim ka gušenju slobode medija u Rusiji.
Verujem da su strani, znani i neznani savetnici srpskih vlasti sigurno sugerirali da i Srbija uvede takav registar kako bi zaštitila svoje bezbednosne, političke i ekonomske interese. Sasvim sigurno se intenzivno radi na pripremi odgovarajućih propisa i verovatno je pitanje dana kada ćemo od predsednika države saznati kada će propisi stupiti na snagu. Dobro, ovde sam se malo našalio.
Добар текст, управо сам прочитао књигу „Монтажа“ од Волкова, добар шпијунски роман. На крају књиге се припадници француске тајне службе жале што не могу законски да процесуирају агенте од утицаја:
„… Обратите пажњу на то то да културни, интелектуални, хуманистички и спиритуални интереси нису чак ни предвиђени у нашем законодавству: трујте нашу омладину, демонтирајте нашу просвету, подривајте наше породице, саботирајте нашу цркву, окужите нашу литературу, све је то легално „.
“ Све док деликт утицаја не буде признат као један од најозбиљнијих деликата који постоје – у сваком случају далеко озбиљнији од шпијунаже у ужем смислу речи – ја остајем при мишљењу да је у нашем интересу да не оптужујемо утицајне агенте, јер постоји опасност да се оптужба окрене против нас. „
Odličan i vrlo (barem meni) edukativan tekst. Uplašio sam se da ćete prestati sa pisanjem. Pozdrav i sve najbolje.
Ако би се овакав регистар правио у Србији, вјероватно би прве особе које би требале бити уписане у регистар били предсједник и премијер 🙂
Onda se potpuno slažemo. A mene ta tema toliko iritira da je, izgleda, otupila ono malo mog osećaja za ironiju. Da, apsolutno nije loše znati ko i koliko finansira NVO, a što se mene tiče, svako, uz odgovarajuće obrazloženje i pod odgovarajućim uslovima koji bi garantovali privatnost, može da vidi izvore mog ličnog finansiranja. Rekoše mi da takva mogućnost postoji, recimo, u Finskoj. Slobodni pad Srbije počeo je, po mom mišljenju, kada je jedna NVO 2000. dobila (a sigurno da je dobijala i ranije) enormne svote novca „odnekud“. Ta NVO je prerasla posle u stranku, iznedrila je ministre za finansije, predsedničke kandidate, itd. OK, izvinite, pažljivije ću da čitam, bez previše strasi.
За Дејана – Текст је интониран иронично, али мој дар за иронију није превелик, па то често промиче. Наравно да подржавам увођење регистра у коме би били сви они који за новац, на овај или онај начин, промовишу стране интересе. Али ту не бих стао. Тражио бих да све НВО на својим сајтовима уредно објављују од кога и колико новца добијају. УК, САД, Русија итд. су у праву када уводе такве регистре.
Meni bi, g. Katiću, nakon toga što na kraju rekoste da se šalite, dosta pomoglo da čujem Vaš stav o ovim merama, kad ste nam već skrenuli pažnju na njih: imaju li smisla i, ako imaju smisla, da li ste za njihovu „linearnu“ ili pak selektivnu primenu. To bi mi bilo neophodno da bih znao Vaš stav. On nije jasno iskazan, a između redova mrzi me da čitam.