Feeds:
Članci
Komentari

Archive for the ‘Kritika mojih tekstova’ Category

Read Full Post »

Direktor Republičkog zavoda za statistiku, gospodin Miladin Kovačević, kritički se osvrnuo na moj tekst objavljen u „Politici“ od 19.5.2021. pod naslovom „Da li predsednika neko obmanjuje“. U odgovoru se neću koristiti polemičkim metodom koji koristi gospodin Kovačević već ću se držati činjenica.

Da podsetim, u svom tekstu sam izneo dve tvrdnje. Prva je da Srbija nije po rezultatima BDP-za 2020. godinu (uz Litvaniju) bila najbolja u Evropi, kako je to predsednik izjavio. Srbija je bila šesta. Pad BDP-a je iznosio samo jedan odsto i to je i dalje odličan rezultat, bez obzira na mesto koje je tim rezultatom postignuto. Gospodin Kovačević nije osporio moju prvu tvrdnju već se napravio da je nije video. Otuda ne znamo ko je predsednika pogrešno i potpuno nepotrebno obavestio o „plasmanu“ Srbije na rang listi najuspešnijih država Evrope. (više…)

Read Full Post »

Reagovanje na tekst „ Da li predsednika neko obmanjuje”, „Politika” 19. 5. 2021.

Gospodin Nebojša Katić nastoji da stvori lažnu sliku o nekakvom „obmanjivanju predsednika jeftinim trikovima” u pogledu realne stope rasta BDP-a. Prema gospodinu Katiću nekakvi ekonomski savetnici „namerno podmeću pogrešne podatke predsedniku kako bi ga diskreditovali” i „istrajavaju na metodu obračuna rasta koji predsednik promoviše”. Zaista je komično kako kritičari zamišljaju stvarnost i rad predsednika,  kao da on ne zna razliku između nominalnog i realnog rasta i kao da među stručnim timovima predsednika, uključujući i Ministarstvo finansija, Narodnu banku Srbije i Republički zavod za statistiku, nema nikog da ukaže predsedniku da je u „zabludi”. (više…)

Read Full Post »

– Moj odgovor na tekst „Da je ćutao, ostao bi filozof“ (NIN br. 3605 30.1.2020.)

Milić Milovanović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i član G17, kolegijalno je stao u odbranu Ljubomira Madžara od mojih, kako je napisao, „blasfemičnih“ napada. Kao novi učesnik u polemici iznudio je moj odgovor i time produžio ovu besmislenu, digresivnu i repetitivnu polemiku. Da je polemiku pažljivije pratio, Milovanović bi bio oprezniji i možda ne bi propustio priliku da se ne oglasi. (više…)

Read Full Post »

– Profesor Milić Milovanović polemiše sa mojim tekstom „Madžar protiv Madžara“ (NIN br. 3603 16.1.2020.)

Nebojša Katić je u nastavku polemike s Ljubomirom Madžarom izneo više netačnih tvrdnji, na koje bih želeo da ukažem. Ukratko, Katić optužuje Madžara da je nedosledan u svojim stavovima, da je nekad bio marksista, a sada Poperov sledbenik, da je on, ili njegovi učenici, učestvovao u vlasti koju je vodila Demokratska stranka i da se ta ekonomska politika i dan-danas sprovodi. Zato je Madžarova kritika današnjeg stanja protivrečna njegovim ranijim stavovima (Madžar protiv Madžara). (više…)

Read Full Post »

Odgovor na tekst „Od logičkih kontradikcija do faktičkih pogrešaka i nazad“ (NIN br. 3602 9.1.2020.)

Gospodin Ljubomir Madžar ima jak poriv da polemiše sa mnom, iako obrnuto ne važi. Ne obazirući se previše na sadržaj mog teksta, Madžar ga pogrešno interpretira, pa potom, arogantno i nekorektno, polemiše sa sopstvenom interpretacijom[1]. (više…)

Read Full Post »

– Drugi odgovor Ljubomira Madžara Nebojši Katiću –

Priča se da je Ajnštajn jednom izjavio da nije baš siguran da je svemir beskrajan, ali je uveren da je beskrajna ljudska glupost. Ovo se može generalisati tako što će se reći da je još širi svet neistina, jer ima šire razuđen spektar izvora: manjkavu analitičnost, logičku nedoslednost, slabu obaveštenost a kadikad i deficit u samoj etici. U svom prethodnom tekstu, u NIN-u broj 3599, stavove formulisane u Katićevom tekstu podelio sam na dve klase, one koji su logički kontradiktorni, pa time automatski netačni, i one koji su faktički pogrešni. Toga se dosta našlo i u njegovom novom tekstu. (više…)

Read Full Post »

Kao što su neki čitaoci primetili, u NIN-u se oglasio gospodin Ljubomir Madžar sa kritikom mog teksta DOPRINOS SRPSKIH EKONOMISTA DOLASKU „ZLATNOG DOBA“ koji je NIN objavio pod naslovom “Tražili ste, gledajte”.

Sa dopuštenjem gospodina Lj. Madžara, objavljujem njegov tekst, kao i moj odgovor iz poslednjeg NIN-a.

Read Full Post »

U tekstu pod naslovom Od ovakve države ni orah iz ruke ne bih uzeo (NIN br. 3599 od 19. decembra 2019.) gospodin Ljubomir Madžar polemiše sa mojim tekstom pod naslovom koji je NIN dao, Tražili ste, gledajte (NIN br. 3596 od 28. novembra 2019).

Kako je od mog teksta pa do osvrta Madžar prošlo tri nedelje, malo je verovatno da će se čitaoci setiti mog teksta i verovatno će poverovati u njegovu (re)interpretaciju koju Madžar nudi. Ako nekoga ova polemika interesuje, ako želi da uporedi moj tekst i kritiku, ako nije sačuvao prvi „beli“ NIN u kome je moj tekst izašao, može ga naći na mom blogu: https://nkatic.wordpress.com/2019/11/30/doprinos-srpskih-ekonomista-dolasku-zlatnog-doba-tekst-objavljen-u-nin-u-28-11-2019-pod-naslovom-trazili-ste-gledajte/. (više…)

Read Full Post »

Odgovor Ljubomira Madžara Nebojši Katiću –

 

Naša država je kao elementarna nepogoda, korumpirana je, ignorantski se odnosi prema vladavini prava, a za ključna mesta partijske zasluge su važnije od stručnosti. Radeći ono što ne treba, ne stiže da odradi ono što treba. A pride nema ni znanja, ni motivacije

U tekstu Tražili ste, gledajte (NIN br. 3596 od 28. novembra 2019), Nebojša Katić ostao je veran etatističkom pozvanju i ponudio još jedan pledoaje u prilog prosvećenog državnog intervencionizma. Koliko god on naginje državnom usmeravanju, ako ne i dirigovanju, brojnih društvenih odnosa, toliko ja žudim za što radikalnijim udaljavanjem države iz neposrednog angažovanja u privrednim tokovima i investicionim poduhvatima. On zamera ovdašnjim ekonomistima što insistiraju na uređivanju poslovnog ambijenta i što tobože smatraju da je „bilo kakav oblik državnog intervencionizma nepotreban i, još gore štetan“, te da „strogo vode računa da državi ne predlože kakve…upotrebljive razvojne mere…u vođenju ekonomske politike“. Ljuti se na ekonomiste što smatraju da „sve treba privatizovati“ i implicira da je privatizacija u Srbiji otišla predaleko. (više…)

Read Full Post »

Veliki trud vlasti usmeren ka stalnom iritiranju i antagonizovanju intelektualne javnosti daje sjajne rezultate, najbolje u modernoj istoriji. Na javnoj sceni gotovo da nema ni jednog intelektualca od ugleda i imena koji će jasno stati na stranu vlast. Ali to je nepravda – uprkos razumljivom nezadovoljstvu većine intelektualaca, postoji deo javnosti koji bi morao biti zadovoljan politikom vlade. Reč je o ekonomskoj eliti čiji su ključni saveti, propagirani poslednjih dvadeset godina, zdušno prihvaćeni od strane vladajućih političkih struktura. (više…)

Read Full Post »

Zanimljiv intervju sa gospodinom Begovićem je na ovoj adresi: https://www.youtube.com/watch?v=ia4lr5aQyVQ

Gospodin Begović me pominje dva puta u intervjuu. Direktno, u delu intervjua koji počinje oko 3:21:46 i indirektno, u delu intervjua koji počinje oko 3:56:40.

 

Read Full Post »

Gospodin Boško Mijatović je poslao odgovor na moj tekst Boško Mijatović protiv lovca na veštice. Novi tekst gospodina Mijatovića je ovde Odgovor Katicu2.

Zadovoljan sam odgovorom gospodina Mijatovića, i neću dalje nastavljati polemiku.

———————————————————————————————————————————————

P.S. Tek u polemici sa B. Mijatovićem sam video da sam napravio lapsus manus – na jednom mestu u Post Scriptumu o „našim naučnim sporovima“,  Veliku recesiju sam nazvao Dugom recesijom. To sam naknadno ispravio. U ostatku istog teksta sam koristio ispravnu kovanicu Velika recesija, pa nije bilo potrebe da bilo šta menjam.

Read Full Post »

Moj kritički osvrt (post-scriptum-o-nasim-naucnim-sporovima) na tekst gospodina Ljubomira Madžara, imao je „kolateralnu žrtvu“ – gospodina Boška Mijatovića. Madžar se, osporavajući moje teze o ozbiljnosti krize koju danas zovemo Velika recesija, poslužio Mijatovićevim tekstom Odgovor Jovanu Dušaniću ili o tzv. neoliberalizmu (Mijatović 2012.)[1]. Moj Post scriptum daje osvrt i na taj tekst, pa je time i Mijatović, sasvim razumljivo, imao potrebu da se uključi u polemiku. (više…)

Read Full Post »

Gospodin Ljubomir Madžar me je 05.02.2015. obavestio da Post scriptum (post-scriptum-o-nasim-naucnim-sporovima) u kome sam pokušao da odgovorim na njegovu kritiku upućenu meni, neće biti prihvaćen. Kada je priložio svoj naučni rad, gospodin Madžar je priložio i tekst pod naslovom Uputstvo za čitanje. U tom uputstvu za čitanje njegovog teksta između ostalog piše: (više…)

Read Full Post »

Ako se čitaoci sećaju, na blogu sam objavio tekst pod naslovom Srpska ekonomska drama i intelektualni eskapizam (https://nkatic.wordpress.com/2014/12/15/srpska-ekonomska-drama-i-intelektualni-eskapizam/). Tekst je napisan za naučni skup koji će se održati u Beogradu 20.03.2015.

Jedan od tekstova koji su takođe pripremljeni za skup je i tekst gospodina Ljubomira Madžara, pod naslovom Moj obračun s njima. U svom tekstu se gospodin Madžar direktno bavi i stavovima nekih neistomišljenika, pa tako i mojim stavovima. (više…)

Read Full Post »

U tekstu „Fasade“ od 05/10/2014  http://www.dragas.biz/fasade-2/  gospodin Branko Dragaš se kritički osvrnuo na moj tekst „Fiskalna konsolidacija – na putu, ili na stranputici?“[1]  Nemam običaj da polemišem sa tekstovima koji mi nisu upućeni direktno i za čije postojanje saznajem slučajno. Kritika gospodina Dragaša sadrži teze koje se često čuju na javnoj sceni i mislim da će pomoći stručnoj debati ako napravim izuzetak i ako se na tu kritiku ipak osvrnem. (više…)

Read Full Post »

Gospodin Zoran Petrović, bankar, u članku „Dobra analiza ili populizam“ (23. aprila) kritički se osvrnuo na moj tekst pod naslovom „Bankarski raj“ (15. april). Zbog ograničenog prostora, ne mogu da se bavim svim suprotstavljenim stavovima g. Petrovića, već samo onim tezama koje je moguće potkrepiti ciframa.

Ključna teza mog teksta je bila da banke u Srbiji godinama naplaćuju najviše kamatne marže u Evropi. Ilustracije radi, prema nedavnoj analizi Narodne banke Srbije (NBS), domaće marže su za 344 odsto više od onih u Mađarskoj i 55 odsto više od onih u Hrvatskoj. (više…)

Read Full Post »

Napadi na bankarski sistem su učestali i u uslovima ekonomske krize nailaze u javnosti na plodno tle, iako ovdašnje banke imaju visok kapital i, za razliku od banaka iz anglosaksonskog sveta, nisu ulagale u kontaminirane hartije od vrednosti i „kumovale“ domaćoj krizi. Nedavno je „Politika” objavila tekst „Bankarski raj” u kome g. Nebojša Katić kritikuje reformu bankarskog sektora, tvrdi da ovdašnje banke godinama naplaćuju najveće marže i plaćaju najniži porez, te se zalaže za državnu kontrolu kamatnih stopa, uvođenje dodatnog poreskog zahvatanja na ostvarenu dobit banaka i promenu monetarne politike. (više…)

Read Full Post »

Banke u Srbije godinama naplaćaju najveće kamatne marže, a da pri tome plaćaju najniži efektivni porez na dobit u Evropi. Takva kamatna politika je ogroman teret za građane i privredu. Istovremeno, porez na dobit bankarskog sektora zanemariv je doprinos budžetu Srbije.

Dok su kamatne stope svetskih valuta u stalnom padu i nalaze se na najnižem nivou u poslednjih nekoliko decenija, u Srbiji je trend suprotan. Kada svetske kamatne stope padaju, srpske banke podižu svoje marže i time nadoknađuju pad baznih (libor, euribor) stopa. Domaći dužnik je uvek na gubitku. (više…)

Read Full Post »

Predlog Olija Rena da Srbija počne jednostranu primenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju izaziva burnu polemiku na domaćoj političkoj i stručnoj sceni. Stavovi su polarizovani i oštro konfrontirani. S obzirom na naše političke prilike, to se može razumeti. Ono što je teško razumeti jesu neki od argumenata kojima se brani stav da Srbija ni po koju cenu ne bi trebalo da krene sa jednostranom primenom sporazuma. Ima ih puno. Osvrnuću se na neke. (više…)

Read Full Post »

U trenutku kada sa svetskih berzi stižu vesti koje više govore o kataklizmi nego o finansijskoj krizi, iz Vlade Srbije dolaze vedre najave o novom ciklusu snižavanja carina. Povod za ovu inicijativu je u vezi sa idejom o jednostranoj primeni Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU.

Sama pomisao o snižavanju carina u ovako kritičnom trenutku ukazuje na potpunu izolovanost vlasti od domaće ekonomske realnosti, kao i na apsolutno nerazumevanje dubine svetske ekonomske krize. Vladina inicijativa nije šala, nije reč o teatru apsurda i ne događa se na dvoru kralja Ibija. (više…)

Read Full Post »

Ja sam svoj tekst lepo završila sledećim rečima: „Nikada, ponavljam, nikada ne bih otpočela raspravu sa osobom koja ima različita ubeđenja, moj je moto: ćuti, draga, oni se sami najbolje ukopavaju”. Moj tekst, stoga, nije rasprava, niti uvod u neku raspravu. Ovo je protest protiv javnog obraćanja u kome se neistomišljenici, korišćenjem nedopustivo lošeg analitičkog aparata, optužuju za kompromitovanje struke. („Beogradska lakirovka, kako da ne”, 26. avgust)

Odgovor koji je usledio pokazao je da sam poentirala: kada su iz novog teksta g. Katića izostavljene žaoke na račun „beogradske interpretacije”, od samog teksta „Promašena polemika“veoma je malo ostalo. Ali ja nikada, ponavljam, nikada ne vodim raspravu sa ideološkim tekstopiscima, iz gore opisanih razloga. Rasprava je (da dodam za neupućene) isto što i polemika. Peti put, dakle: ništa od polemike!

Read Full Post »

Osvrćući se na moj tekst „Beogradska lakirovka” (26. 8. ’08), profesorka Danica Popović je napisala odgovor pod naslovom „Beogradska lakirovka, kako da ne” (3. 9. ’08). Bojim se da je moj članak pročitan više ljutito nego pažljivo i da su zato prekršena osnovna pravila korektne polemike.

U svom tekstu, profesorka Popović grubo ignoriše osnovnu tezu mog članka. Njegova suština je vezana za mehanizam nastajanja dužničkih kriza i sažeto citirana, glasi: Ekonomske krize u državama u razvoju po pravilu nastaju kao posledica kontinuiranog deficita platnog bilansa i rasta spoljne zaduženosti… U krizama ove vrste, savršeno je svejedno kakva je dužnička struktura i da li više duguje privatni sektor ili država. (više…)

Read Full Post »

Ima onaj stari vic kada neki čovek uđe u voz i kaže: „Dobar dan, zla ženo”. A jedna snajka, onako besna, dobacuje: „Ko tebi to reče da sam ja zla žena?”. Tako i ja. Sama sam se prepoznala u prošlonedeljnom tekstu g. Katića, „Beogradska lakirovka”. Tamo je, naime, pisalo da „deo srpske ekonomske misli” pogrešno smatra da srpski problem zaduženosti više nije gorući problem. Razlog? Evo ga na slici. Državni spoljni dug se sa 80 odsto u 2000. godini smanjio na trećinu, što uliva poverenje u zemlju, jer se dug sve više servisira iz budućih privatnih prihoda, a ne iz budućih poreza, to jest iz mog i vašeg džepa. G. Katić smatra da je ta (i ne samo ta) ocena pogrešna i obaveštava Srbiju da je ovde reč o „olakim lakirovkama”, koje su „loša usluga društvu i kompromitacija struke”. (više…)

Read Full Post »

U Srbiji se, korak po korak, uobličava originalni teorijski koncept vezan za univerzalni problem dužničkih kriza. Doprinos domaćih ekonomista svetskoj ekonomskoj misli bi se mogao nazvati „beogradska interpretacija” problema zaduženosti. Po ovom tumačenju, problem spoljnog duga nije u njegovoj visini, već pre svega u dužničkoj strukturi.

Dužnici se tako dele u dve grupe – u prvoj grupi su privreda, banke i građani, dakle privatni sektor, čije zaduživanje neće stvoriti dužnički problem. Privatni sektor zna šta radi, racionalno se zadužuje i mudro troši novac na svoju korist i polzu domaće ekonomije. Dužnički problem nastaje kada se zadužuje neracionalni dužnik – država.

U ovom kontekstu, građanin koji je uzeo keš kredit da bi kupio deci patike i mobilni telefon, a zatim ih poslao na letovanje u Tursku, zna šta radi. S druge strane, država koja bi uzela kredit pa napravila put ili popravila prugu, verovatno ne zna. Kako je dve trećine spoljnog duga Srbije vezano za privatni sektor i mudre dužnike, nema mesta strahu, bez obzira na ukupnu visinu duga. (više…)

Read Full Post »

Gospodin Stojan Stamenković (Danas, 27. maja) kritički se osvrnuo na moj tekst objavljen u Politici 20. maja pod naslovom „Nostalgija i dužnička faktografija“. Učinilo mi se da je gospodin Stamenković svoj članak pisao na brzinu, a da je na isti način pročitao i ono što sam ja napisao.

Kako Danas nije preneo moj tekst, čitaoci o njemu ne mogu valjano suditi, a gospodin Stamenković im u tome nije pomogao, naprotiv. Čudnim izborom polucitata iz teksta, on je promenio njegov smisao i suštinu. Moj članak u Politici je, nadam se, nešto slojevitiji od njegove konfuzne kritike. Bilo bi svakako logičnije i da je gospodin Stamenković svoj polemički osvrt objavio u istim novinama u kojima je predmet njegove kritike objavljen.

Mogu razmeti da je gospodin Stamenković nepažljivo čitao moj tekst, mogu mu oprostiti i što je članak nekorektno reinterpretirao, ali ne mogu oprostiti ružne insinuacije o mojim motivima i partijskim naklonostima. U mom tekstu gospodin Stamenković pokušava da nađe nešto čega nema.

Način na koji gospodin Stamenković iznosi svoje argumente, kao i metod koji koristi u polemici, nažalost ne inspirišu na ozbiljnu raspravu.

Read Full Post »

Vladu će formirati ona postizborna koalicija koja u Skupštini obezbedi 126 glasova. O tome nema spora. Sporna, međutim, može biti tvrdnja da je onda to odraz volje građana. Koliko bi glasova dobila DSS da njen šef nije izbegao da pre izbora najavi koaliciju sa radikalima? Đorđe Vukadinović, opet, ceni da „nema nikakve sumnje da su i dan-danas glasači SPS-a nacionalno tvrđi, evroskeptičniji, haškofobičniji i rusofilniji čak i od onih radikalskih“, ali će opredeljenje SPS-a za ovu ili onu koaliciju zavisiti „od volje i milosti Dačića, Mrkonjića, Palme i Krkobabića…“ Ako sam dobro razumeo, priklone li se navedeni čelnici proevropskoj koaliciji – to će biti protiv volje njihovih glasača. Postavlja se pitanje valjanosti ocene o raspoloženju glasača koalicije okupljene oko SPS-a. Ne samo zbog Palminih glasača, nego i pre svega zato što su tu penzioneri. U svakom slučaju, svako ima pravo na svoje mišljenje kada ono ne nanosi nikakvu štetu. Dačiću se mora priznati istančan politički sluh pred protekle izbore. Dok su ovi veliki nudili – jedni prošlost, drugi budućnost – dakle, virtuelnu stvarnost, on je pošao od realnosti: oko milion i po penzionera u Srbiji, od kojih će mnogi glasati za obećane veće penzije. SPS sada ima šansu da preraste u modernu socijaldemokratsku stranku evropskog formata i da se na toj osnovi širi. Hoće li je iskoristiti, ili će se pridružiti DSS-u u procesu postepenog nestajanja sa političke scene – ostaje da se vidi. (više…)

Read Full Post »

Lakoća zaduživanja poslednjih godina podseća na vesele sedamdesete, kada je Jugoslavija rado uzimala inostrane kredite, kada se dobro živelo, i kada je postojala svest da se živi dobro – previše dobro. Tog osećaja danas nema, iako se Srbija zadužuje više nego sedamdesetih, a spoljni dug uporno i beznadežno raste (28,4 milijarde dolara krajem marta).

Jugoslavija je svoj dinamični posleratni razvoj delom zasnivala na novcu koji je stizao sa Zapada – prvo u vidu pomoći, a kasnije i u obliku kredita. Krajem šezdesetih godina, kada su jugoslovenski gastarbajteri pohrlili u Zapadnu Evropu, počele su pristizati i doznake iz inostranstva. Kombinovani priliv inostranog novca omogućavao je da Jugoslavija investira, a da pri tome ne žrtvuje životni standard, kako su to činile ostale socijalističke zemlje. (više…)

Read Full Post »