Sa zakašnjenjem od četvrt veka, bar, Zapad otkriva da je za industrijski razvoj potrebno planiranje. Kako je planiranje ružna reč, umesto nje se koristi kovanica industrijska politika. Zapadni politički i intelektualni prostor je pun tekstova o potrebi vođenja industrijske politike kako bi se moglo parirati Kini i zaustaviti, ili bar usporiti njen put ka potpunoj industrijskoj dominaciji. Spektar politika koje se predlažu idu ka podsticanju i subvencionisanju domaćih industrija u kombinaciji s, više ili manje, otvorenim protekcionizmom.
Pratioce bloga sam zamorio svojim stavovima na ovu temu pa ne bih dodatno da zamaram. Umesto toga ću ovde dati kratak spisak literature na temu industrijske politike za slučaj da neko želi da se ozbiljnije pozabavi ovom temom ili mu to zatreba u akademskom radu.
Financial Times je juče imao duži tekst na temu industrijske politike i literaturu sam preuzeo iz teksta:
https://www.nber.org/papers/w31538
https://www.cfr.org/article/curse-nostalgia-industrial-policy-united-stateshttps://www.foreignaffairs.com/china/requiem-hyperglobalization
Odlicno,nadam se da se Evropa opametila.
Хвала на прегледу, корисно је имати у виду изворе које сматрате релевантнима.
Odlican post gospodie Katicu.
Cini se da u neoliberalne dogme iskreno veruju jos jedino pripadnici akademske elite u Srbiji.
I ne samo akademska elita. I plebs to voli. Ideja „greed is good“ savrseno odgovara ovdasnjem paganskom mentalitetu.
Srbija ce ostati poslednji bastion neoliberalizma.