Revolucija je čin nade, a bez nade nema pobune. Ovo zapažanje ruskog anarhiste Petra Kropotkina danas je možda tačnije i aktuelnije nego ikada u modernoj istoriji. Uprkos svakodnevnom i svakovrsnom kvarenju života, uprkos strašnom ponižavanju razuma i ciničnom ruganju pameti, pobune nema. Današnji vladari, bilo da su na svetlu ili u senci, ne moraju previše da brinu – njihova „stvar“, bar za sada, stoji dobro.
Samo naivni ili ostrašćeni mogu poverovati da je društvena obamrlost specifično srpski fenomen koji se može objasniti ovim ili onim istorijskim ili antropološkim razlogom ili defektom. Greše svi oni koji veruju da je Srbija nekakav poseban politički prostor, tamni vilajet mimo sveta. Ne treba imati iluzija da nasuprot srpskog jada i čemera stoji idilična Arkadija. Kada se utekne iz Srbije (na Zapad, a gde drugde) neće se ući u svet kojim vladaju razum, vrlina i pravda … ako je to ono za čim se žudi. (više…)