„Le Monde“ je 3.3.2024. objavio dugačku reportažu o velikom čišćenju biblioteka u Ukrajini. Ideja je da se, po preporuci vlasti i u uslovima vanrednog stanja, uklone svi autori koji podržavaju rusku invaziju ili ideju o ruskoj supermaciji (šta god to da znači). Ovde nije reč o kulturnom vandalizmu, već o patriotskom činu ne samo ukrajinizacije, već i derusifikacije biblioteka.
Veliko čišćenje je obuhvatilo i ruske klasike, mada je usput potkačilo i npr. Paola Koelja zbog njegovih susreta s Putinom i stava da je Ukrajina rusofobna.
Kako je u tekstu objašnjeno, Ukrajinci nisu nacisti i ne spaljuju knjige već ih samo sklanjaju od čitalaca po magacinima, podrumima ili tavanima. Ponegde se ruski klasici čak mogu dobiti na čitanje ako ih neko baš traži, a ponegde se mogu i naći, ali samo u prevodu na ukrajinski. Jedna bibliotekarka se nada i da će se ruski klasici vratiti na police kada Rusi napuste Ukrajinu.
U tekstu ima i zanimljivih zapažanja ali ću ovde navesti samo dva, budući da dolaze iz institucija kulture.
Kako je to objasnila Olexandra Kolar, direktorka novoformiranog instituta za promociju ukrajinske literature (https://ubi.org.ua/en), ruski klasici su jako štetni jer oblikuju mišljenje ljudi. Njih zato treba ukloniti i zadržati ih samo u specijalističkim bibliotekama kako bi stručnjaci mogli da proučavaju korene zla i totalitarizma.
Volodymyr Yermolenko, predsednik ukrajinskog Pen kluba je objasnio da je Rusija, podižući spomenike Puškinu ili dajući nazive ulicama po njemu, obeležavala teritoriju imperije. Nije slučajno da se njegovi spomenici uklanjaju ne samo u Ukrajini, već i u Letoniji na primer.
Bibliotekari nisu dobili instrukciju da sa polica uklanjaju neke druge klasike, npr. nemačke ili poljske.
https://www.lemonde.fr/m-le-mag/article/2024/03/03/exit-pouchkine-dostoievski-tolstoi-grand-menage-dans-les-bibliotheques-d-ukraine_6219811_4500055.html
Read Full Post »