Srbija mašta o srećnoj budućnost koju će joj obezbediti strani investitori. Ta maštanja su u domenu naivnih i pojednostavljenih tranzicionih ideja. Sve i da investitori dođu, i to baš onako kako ih političke stranke u svojim propagandnim snoviđenjima najavljuju, ta vrsta budućnosti nije tako svetla kao što domaći političari i ekonomisti misle.
Model razvoja na kome se u Srbiji danas insistira, uveo bi naciju u stanje koje se u ekonomskoj teoriji naziva „klopka srednje razvijenosti“. To je model slepe ulice u kome se posle perioda kraćeg i dinamičnog rasta, ulazi u stanje stagnacije iz koga se više ne može uteći. Zaposlenost je relativno visoka, ali su plate i životni standard na trajno niskom nivou.
Strani investitori dolaze u nerazvijene zemlje zbog njihovog tržišta, niske cene rada, povoljnog poreskog ambijenta i različitih podsticaja koje države daju. U sasvim gruboj podeli, postoje dva dominantna motiva za inostrane ulagače, iako se motivi često mogu i preklapati.
Investitori dolaze kako bi uspostavili kontrolu na novom tržištu, uklonili domaću konkurenciju ili sprečili njen rast i razvoj. Domaće tržište i njegov profitni potencijal su osnovni motiv ovih investicija. Da bi se tržište eksploatisalo i kontrolisalo, na njemu se mora biti fizički prisutan. Banke, pivare, cementare, telefonija, trgovinski prodajni lanci na primer, ilustracija su takvih investicija. One se realizuju jeftinom ili relativno jeftinom kupovinom lokalnih kompanija. Budući da je poslovna infrastruktura već tu, dodatna ulaganja nisu previše velika.
Ove investicije u pravilu ne povećavaju zaposlenost, naprotiv, ali u prvom koraku podižu standard i kvalitet proizvoda i usluga. U drugom koraku i postupno, povećavaju se cene. Kako je tržište kontrolisano, monopolizovano ili kartelizovano, strani investitor može zaposlene dobro platiti, pogotovo u poređenju sa primanjima u ostatku privrede. Teret dobrih plata se ovde lako prevaljuje na potrošače, pa solidne plate ne ugrožavaju planirani profit investitora.
Dobra primanja pacifikuju svaki potencijalni otpor koji bi mogao biti uperen protiv stranih vlasnika. Malo tržište je zauvek osvojeno, konsolidovano, i niko više ne može ugroziti takvu konstelaciju odnosa i moći. Posle prvih sretnih godina, plate počinju trajno da stagniraju, čak i da padaju. Rast produktivnosti i efekti kontrolisanog tržišta se prelivaju samo u profit.
Drugi razlog za investiranje u tranzicionu zemlju više je vezan za jeftinu radnu snagu, povoljan poreski sistem i povlastice koje država daje strancima – direktna novčana davanja, besplatno zemljište, povlašćene cene energenata, slabija ekološka zaštita, itd.. Ukratko, svi direktni i indirektni troškovi poslovanja su znatno niži nego u razvijenim zemljama, ili u zemljama koje se ubrzano razvijaju, a svojim razvojem same upravljaju. Ova vrsta investicija je najčešće okrenuta izvozu i države ih rado stimulišu. Obično je reč o novim pogonima, pa zaposlenost raste i efekti ovakvih investicija su jasno i brzo vidljivi.
Iz stanja siromaštva, u procesu koji može trajati deceniju ili dve, domaća ekonomija ulazi u stanje srednje razvijenosti. U njemu ostaje zauvek, jer tu se ekonomska klopka zatvara. Svi ključni segmenti ekonomije su u stranim rukama, a naspram moćnih stranaca stoji mala, slaba, korumpirana i pasivna država.
U tom okamenjenom privrednom ambijentu plate više ne mogu rasti, budući da ugrožavaju velike profite na koje su stranci naviknuti. Strani investitori će ostati samo ako su plate niske, ili niže od plata u drugim nerazvijenim državama. Pretnja da će proizvodnja biti iseljena je stalna, a često se traže i novi, dodatni ustupci da bi se proizvodnja nastavila.
Iz istog razloga i zbog iste pretnje, ni preniski porezi na profit se ne mogu povećavati. Moćni investitori manipulišu svojim poreskim bilansom i na razne načine iz zemlje iznose neoporezovani profit. Nejaka država nema ni primisao da se tim procesima suprotstavi.
Kako od poreza na dobit država dobija jako malo, kako plate ne rastu, ne rastu ni porezi i doprinosi koji su vezani za plate. Budžetska kasa je uvek siromašna. Država nema dovoljno sredstava da podiže opšti standard građana, uprkos činjenici da svi rade i da rade mnogo. Iako bruto domaći proizvod raste, ono što od njega u zemlji ostaje, uglavnom stagnira.
Najbolji domaći kadrovi postaju „dobro“ inostranih kompanija i vrlo često odlaze u druge zemlje u kojima strani investitor ima svoje pogone i prisustvo. Domaća poslovna elita se tako otuđuje, služeći isključivo strancima i sebi.
Primeri ovog scenarija su poznati i jasno vidljivi na velikoj ekonomskoj sceni. Daleki istok je najbolja ilustracija ovih procesa. Države poput Tajlanda ili Indonezije na primer, nisu umakle klopci srednje razvijenosti. Na drugoj strani, Južna Koreja, Tajvan ili Singapur na primer, jesu. Primeri ovih uspešnih država jasno pokazuju da bez rasta i razvoja koji bazira na jačanju domaćih kompanija, na sprezi domaćih banka i privrede, na konstruktivnom savezu domaćih poslovnih elita, nema uspešnog i trajnog razvoja.
Nije za čuđenje da Srbiji, iz današnjeg stanja sunovrata, ideja o ulasku u „klopku srednje razvijenosti“ izgleda čak veoma privlačno. Klopka srednje razvijenosti je svakako bolja od klopke nerazvijenosti. Ipak se ne bi smelo zaboraviti da sunovrat nije idealan ambijent za ozbiljno vrednovanje dugoročnih alternativa – ako se o alternativama u Srbiji uopšte i razmišlja.
Meni je iz teksta, povrsno za oko zapala sledeca recenica:
… Ideja koja se nezvanično pominje u krugovima koji će formirati Vladu, prema kojoj NBS treba da kupi obveznice od buduće razvojne banke u iznosu od milijardu evra, mogla bi da izazove katastrofalno loše posledice zato što bi u tom slučaju inflacija i kurs ektremno rasli, rekao je koordinator biltena MAT-a Stojan Stamenković. …
Nisam naleteo na vise informacija o „ideji“ razvojne banke, pa sam zeleo da cujem vas osvrt na ovaj odeljak, iako tekst sustinski govori o rusenju guvernera, prenebregnuo sam ono sto je jasno, da to ne znaci promene po monetarnu politiku, kao sto ste mnogo puta i objasnili.
Hvala
Za Andriju – Ekonomsku politiku Srbije će odrediti MMF, pa rušenje guvernera nema mnogo smisla. Ko god da guvernera zameni, ako do promene i dodje, vodiće istu monetarnu politiku. Srbija je i nespremna i nesposobna da bilo šta promeni. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Mozete li dati kratak komentar na:
http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/332623/Ruse-guvernera-da-bi-uzeli-milijardu-evra
Za kritika – Žao mi je što Vam se moj tekst nije svideo i što ga smatrate sadržajno promašenim. Pretpostavljam da u njemu niste našli ni jednu tezu sa kojom vredi polemisati, pa ste zato dali jednu globalnu, samopodrazumevajuću kvalifikaciju. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu, pre svega zelim da vam se zahvalim na jednostavnom nacinu na koji prezentirate ekonomiju, dokazujuci time da ona nije neka sofisticirana nauka koju samo sacica prosvecenih moze da razume. Medjutim ne slazem se sa vasim napadima na neoliberalizam u tim tekstovima, jer smatram da nemate dovoljno informacija o njemu i zbog toga i navodite nevazne pisce kao njegove glavne predstavnike a izostavljate najvaznije kao sto su Mizes, Rotbard, Hajek. Tu prvenstveno mislim na Vas tekst „Neoliberalni koreni svetske ekonomske krize“, za koji smatram da je potpuno promasen sadrzajno, jer o nikakvim tu uzrocima nije bilo govora,vec o klasicnoj neoliberalnoj litaniji. Tu sam se iznenadio jer sam ocekivao da cujem koji je to konkretan uzrok krize, neke konkretne mere koje su je izazvale, medjutim nista od toga u celom tekstu nisam video.
Za Vladana – Ne znam ništa o uzrocima gubitaka Agrobanke, ali je sigurno da su sukrivci za gubitke revizori i NBS. Toliki gubitak se u Srbiji ne može napraviti u jednoj godini. Žao mi je što ne mogu da Vam dam bolji komentar.
Postovani gospodine Katicu? Ko je po vasem misljenju odgovoran za katastrofalno poslovanje Agrobanke? Kako je moguce da jedna banka koja je najvecim delom bila u drzavnom vlasnistvu napravi gubitak od 290 miliona evra?
Za Vladana – O neoliberalizmu sam pisao mnogo, možda previše. Ako Vas tema interesuje možete pogledati tekstove https://nkatic.wordpress.com/2006/11/20/neoliberalni-duh-vremena/, https://nkatic.wordpress.com/2010/09/06/da-li-je-ekonomska-nauka-u-krizi/, https://nkatic.wordpress.com/2008/06/03/pohvala-efikasnoj-drzavi/, https://nkatic.wordpress.com/2010/01/20/neoliberalni-koreni-svetske-ekonomske-krize-tekst-objavljen-na-sajtu-nove-srpske-politicke-misli/.
Što se Facebooka tiče, cena akcija je doživela veliki pad u odnosu na besmislena, spekulativna, iracionalna očekivanja. Tržište se malo, mada ne i dovoljno, podsetilo dot.com ludila s početka novog milenijuma i izvuklo neke zaključke. Svako dobro.
Da li je koncept neoliberalnog kapitalizma u osnovi pogresan? Zasto je Facebook doziveo sunovrat izlaskom na berzu. Sa postovanjem, Vladan.
Za Moldvina
Izvinite što se ja ubacujem u ovu prepisku, iako je gospodin Katić dovoljno objacnio.
Vi ste očigledno mlađi čovek, pa se i ne sećate devedesetih, ali u svakom slučaju ste čuli za staru deviznu štednju. To su pare koje su bile devizna štednja naših građana koju je država potrošila. Te pare se od dvehiljadite sukcesivno isplaćuju do 2016. godine. Dakle te pare je država uzela svojim građanima pre viđe od dvadeset godina. Da potsetim, država je tada garantovala za 100% iznosa uloga, sada država garentuje za iznose po računu u banci do 50.000 evra, koje bi isplatina u dinarskoj protivvrednosti.
Država je takođe devedesetih ograničavala podizanje keša sa računa, tako da ste mogli da imate pare na računu, ali ste imali problem da ih podignete…
Bolje da ne znate!
Za Moldvina – Pretpostavljam da se Vaše pitanje odnosi na problem deviznih rezervi u slučaju da dodje do velikog povlačenja štednih uloga.
Ako gradjani masovno povlače devize iz banaka, tada se i devizne rezerve smanjuju. Operativne rezerve u bankama nisu dovoljne da se obezbede isplate i NBS mora intervenisati iz deviznih rezervi. To potencijalno dovodi i do devizne krize (pada vrednosti dinara) i do bankarske krize (nelikvidnosti ili nesolventnosti banaka).
Kada je štednja gradjana u slamarici, ona je van opticaja – ne može se koristiti ni za davanje kredita, ni za plaćanje prema inostranstvu, ni za devizne intervencije npr… U slučaju velike panike, država mora ograničiti podizanje novca iz banaka.
Kada dolazi do velike krize, obično se smanjuje i broj radnji koje primaju kartice, jer tada svi hoće keš. Uz to, kartice izdate u zemlji koja je u problemu se mogu odbiti u inostranstvu. Itd., da ne razvijam nepotrebno katastrofične scenarije. Hvala na komentaru.
Ono sto ja ne razumem, ako ja imam novac kakve ima veze gde ga drzim da li u banci ili kesu? Zar nije to isto ako kupim nesto kesom ili karticom?
Ako ljudi povuku novac iz banaka pa nije novac propao, on je i dalje u zemlji.
Molim Vas katicu da mi objansite.
Hvala
Moldvin
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/1111430/%D0%A1%D0%9D%D0%A1%3A+%D0%9F%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8+%D1%81%D0%B0+%D0%9C%D0%9C%D0%A4-%D0%BE%D0%BC+%D1%88%D1%82%D0%BE+%D0%BF%D1%80%D0%B5.html
Evo polako se obistinjuju tvrdnje gospodina Katica, koji je jos ranije rekao da ce prvi korak vlade posle izbora biti obracanje MMF-u za pomoc.
Hteo bih i ja da dam neki mali savet, ukoliko imate ustedjevinu, vodite racuna kako i gde stedite. Pozdrav!
‘U SE I U SVOJE KLJUSE’ – NIJE POZIV NA KONJSKU ROSTILJIADU
Kao i obicno, Nebojsine teze stoje, jer on zbori istinu i samo istinu. Na srecu, buduci da je uvidjavan – ne uvek i celu istinu, jer on zeli da postedi nase napacene dusice od mracnijih aspekata iste istine i pratece beskorisne sekiracije.
Elem, kako je Nebojsa to vec na delikatan nacin objasnio i ilustrovao, strani investitori imaju samo jednu motivaciju – da odnesu pare (donose samo crve za udicu i parce sira za misiolovku), i samo jedan strah (moze se cak reci – panicnu fobiju) – da se taj novac ne izgubi, recimo kroz neadekvatnu ili neprimenljivu fiskalnu regulativu, ili zbog nestanka iste tokom socijalnog ili politickog kolapsa. Imajuci to u vidu, razmotrimo par mracnijih aspekate te medalje (za glupost I pohlepu):
1. “Jeftina radna snaga” – jeftinija i daleko produktivnija radna snaga se moze naci na Dalekom Istoku.
2. Efemerna stabilnost trzista koje sedi na Balkanskom buretu baruta (sa trenutno upaljenim Grexit fitiljem) sigurno ne ide u prilog dugorocnim poslovnim planovima – a samo takve strane investicije imaju potencijala da budu korisna i za lokalnu privredu.
3. Osvajanje i kontrola novog trzista gubi poslovni smisao ako je profitni potencijal negativan. Kako se mizerna kupovna moc tog trzista bazira na krcmljenju ono malo preostalih tekovina omrazene bivse federacije, i sa tendencijom daljeg opadanja (u slobodnom padu!), jedini preostali motivi su, nazalost, mracni – sirove sirovine, ‘striperi’ (asset strippers – nimalo seksi) i ‘peraci’ (prljavog novca – money laundering).
Takodje treba imati u vidu da ranije spomenuta drustva koja su uspesno maznula sir iz misolovke, jesu ona koja svoj sadasnji kulturmi kontinuitet (i identitet) mere u milenijima i da nosioci tog continuiteta obicno ne menjaju tim na kraju sezone (oprostite za mesanu metaforu).
Naravno, sve ovo se moze posmatrati i IZ DRUGOG UGLA – “Rat je nastavak politike drugim sretstvima”, [Clausewitz] a inostrano investiranje je nastavak rata drugim sretstvima [inter alios – ego].
Prijatno
@ Nebojsa
Guverner Soskic je u emisiji „izmedju dve vatre“ a koja je bila na B92 TV-u cini mi se 25.05.2012 (mozda gresim ali tako nesto dan pre ili posle), izjavio da je u ovoj godini potroseno do tada 1mlrd na sprecavanje naglih oscilacija kursa te da su preostale operativne rezerve negde oko 4,5 mlrd ali da ne bi smeli da sidju ispod „crvene linije“ od 3,5mlrd (mozda nisam izneo tacne brojke ali redovi velicina su otprilike takvi). Dakle konstatovao je novinar, imamo jos 1 mlrd za „odbranu kursa“.
Za Nebojšu – Stvari bi mogle da se otmu kontroli ako privreda u strahu od veće depresijacije agresivnije krene sa izbacivanjen novca iz Srbije, a panika zahvati i građane, pa oni otpočnu povlačenje depozita iz banaka. Koliki je operativni deo deviznih rezervi zavisi pre svega od ponašanja deviznih štediša. Pretpostavljam da će Srbija jako brzo zatražiti novi aranžman sa MMF-om i novi kredit za popunjavanje deviznih rezervi kako bi se predupredila panika.
Videćemo i jako brzo kakav je efekat pada dinara na cene i servisiranje kredita.
Ključno pitanje više nije vezano za politiku deviznog kursa, već za sam smisao ekonomske politike. U potezima koji se vuku ne prepoznajem ništa, izuzev besciljne kupovine vremena. Hvala na komentaru.
„Srbija je u najvećoj krizi do sada i bojim se da je situacija teža nego što pesimisti misle.“
Eh, u kakvoj li će tek krizi biti nakon što (ras)proda i EPS, Telekom, Aerodrom Beograd…
Poštovani g. Katiću,
Očigledno je da je Srbiju već zahvatila valutno-dužnička kriza. Led je tanak, ali još ne znamo kada će pući. Gde je po Vama, linija posle će se stvari oteti kontroli?
Zamolio bih za još jedan komentar. Zvaničnici NBS i režimski ekonomisti često se hvale visinom deviznih rezervi. Pri tome, gotovo nikad nemamo priliku da čujemo koji izvori čine devizne rezerve i koliko iznosi stvarni, operativni deo deviznih rezervi koji se može koristiti za intervencije.
Sve najbolje
Za Vladana – Odgovoriću Vam kratko. Srbija je u najvećoj krizi do sada i bojim se da je situacija teža nego što pesimisti misle. Hvala na komentaru.
Moram priznati da sam vase izbegavanje da odgovorite na prva dva pitanja (koja su sasvim aktuelna i adekvatna) primio sa velikom dozom zabrinutosti. Isprva sam pomislio da smatrate da su pitanja previse banalna, da prosto ne zasluzuju posebnu paznju, ali sam kasnije uvideo da ste mozda namerno izbegli odgovore. Naime, veliki broj ekonomista tvrdi da nema tih deviznih rezervi koje se ne mogu potrositi. Drugo pitanje je jos aktuelnije i tice se orocenih ili neorocenih depozita gradjana.(ono malo crkavice sto su mogli da sakupe). Mozda niste hteli da sirite paniku, jer vasa rec kao vrhunskog strucnjaka ima posebnu tezinu i sigurno bi jako medijski odjeknula. Sto bi verovatno dovelo do toga da gradjani pocnu masovno da povlace novac iz banaka. Verovatno ste zbog toga izbegli odgovor. Niste hteli da makar i posredno budete uzrok neke histerije sa nesagledivim posledicama. Zato cu preformulisati pitanje. Da li Srbiji preti opsti kolaps ekonomskog sistema. Sa postovanjem, Vladan.
Po meni je dobro da je cena energije mala.
Ja mislim da je cena nafte duplo skuplja nego sto bi trebalo da bude, zbog spekulacija.
Za Moldvina – Logicira se da bi izlazak Grčke iz evrozone doveo do novog, velikog talasa krize, jake globalne recesije i u skladu sa tim do pada tražnje za naftom. Pad tražnje za naftom bi oborio cenu nafte. Svako dobro.
Gospodine Katicu, jel mozete da mi objasnite zasto bi izlazak Grcke iz Evrozone drasticno oborio cenu nafte???
Uopste mi nije jasno kako su te dve stvari toliko povezane.
Hvala
Moldvin
Za Vladana – Preskočiću odgovor na prva dva pitanja i odgovoriću na treće. Komercijalna banka je davno prodata, a sada smo samo u forsiranoj završnici. Nažalost.
Moze li NBS da potrosi devizne rezerve braneci kurs dinara? Da li je devizna stednja gradjana sigurna? Sta mislite o prodaji Komercijalne Banke? Sa postovanjem, Vladan
Za Vladana – Nerado odgovaram na ovakva pitanja ali ću napraviti izuzetak. U Britaniji ne plaćate taksu na dobitke od kladjenja. Subjekat oporezivanja je kladionica. Po toj logici, eventualni dobitak ne bi trebalo oporezivati ni u Srbiji budući da je porez već jednom plaćen. Ova vrsta poreske probelematike se uredjuje sporazumom o izbegavanju dvostrukog oporezivanja koji postoji izmedju Srbije i Britanije, ali ne verujem da je sporazum obuhvatio i prihode od kladjenja.
Koliko se sećam, po propisima Srbije, gradjani ne mogu imati račune u inostranstvu. Dakle, možete se kladiti samo novcem koji u gotovini možete izneti iz Srbije. Iznošenje gotovine je limitirano, a unošenje većih iznosa gotovine bi trebalo prijaviti na ulasku u Srbiju. Ako novac unesete uz potvrdu o dobitku u kladionici, ja ne vidim problem.
Čini mi se da u ovom scenariju država nema osnov da Vas ograničava, kao što ne ograničava ni kada se novac iznosi i kupuju cipele, ili odeća. Ako ste ostvarili dobit, to je devizni priliv zaradjen u inostranstvu i to nije loše za platni bilans. Ako ste novac izgubili to je loše, kao što je loše i kada ste ga potrošili u londonskoj kafani.
Ovo nije pravno mišljenje, nije ni savet i na njega se ne možete pozivati, ili osloniti, ili koristiti na bilo koji način. Samo sam pokušao da ukažem na jednu liniju mogućeg razmišljanja. Lično nisam pristalica ni kladjenja ni kockanja i voleo bih da toga nema.
Unapred se izvinjavam, ako vam uzaludno tracim dragoceno vreme, s;obzirom da niste pravnik po struci, ali posto zivite i radite u zemlji sa dugackom tradicijom kladjenja, mozda znate neke odgovore. Naime, po zakonu o igrama na srecu online kladjenje je zabranjeno ako se ulozi prikupljaju na teritoriji Republike Srbije i ako se isplate vrse na teritoriji republike (platne kartice, bankovni transfer, platni servisi…),.Lokalne kladionice mi stalno limitiraju uplatu, isplate su ogranicene na 500000 din., kvote ocajne. Zanima me da li je moguce da fizicki odnesem novac u London npr. i kladim se u „Willam Hill“-u recimo? Da li bi u slucaju kapitalnog dobitka bio u obavezi da platim porez u Velikoj Britaniji? Kako bi izvrsio transfer novca u Srbiju, a da NBS, Carina, Devizni Inspektorat ili Uprava za sprecavanje pranja novca ne pomisle da sam neki okoreli kriminalac? Ova pitanja sam vec postavio Ministarstvu finansija i Upravi za igre na srecu, ali me nisu udostojili odgovora. Hteo sam da znam da li bi ovakvim postupkom prekrsio bilo koji pozitivni propis ove drzave? Ali vec znate kako drzava tretira gradjane. Jos jednom se izvinjavam, ako vam trosim vreme . Znam da ste veoma zauzet covek.
Za Moldvina – Nemam komentar.
http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/17/%D0%A0%D0%A2%D0%A1%201/1106448/%D0%94%D0%BE%D1%88%D0%BB%D0%B8%20%D0%BD%D0%B0%20%D1%80%D0%B5%D0%B4%20%D0%B4%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B8.html
Any comment?
Za Vladu – Imam dosta obaveza i na putu sam. Gledaću da ipak nešto uskoro napišem. Hvala na interesovanju.
Gos’n Katicu, kada bismo mogli da ocekujemo Vas novi tekst?
Za Vladana – Moj odgovor će biti jako konzervativan i proizlazi iz mog iskustva. Mala država slabe i nekonkurentne ekonomije, država koja ima ogroman deficit trgovinskog bilansa, mora imati restriktivno devizno zakonodavstvo. Godinama se zalažem i za uvodjenje čvrste kapitalne kontrole, dakle za jos restriktivnije zakonodavstvo. Sa devizama koje su deficitarna roba nije se igrati.
Trgovanje na Forexu je jedan od najrizičnijih finansijskih poslova i koristio bih ga isključivo i samo za zaštitu od kursnih rizika. Sve što je više od toga je u domenu špekulacija i nije dobro ni za pojedinca koji se u to upušta, ni za sistem. Oporezovao bih sve vrste finansijskih špekulacija uključujući i one na Forexu, jer razaraju ekonomski sistem.
Mislim da Soroš nije običan berzanski mešetar i njegova uloga, verovatno i kapacitet, daleko prevazilaze finansijsku sferu i u domenu su u koji nerado zalazim. O njegovoj pravoj ulozi možemo samo slutiti, a možda ćemo i čitati u nekim knjigama koje će tek biti napisane u budućnosti. Bojim se da ja neću biti tu da ove teze i proverim. Hvala na lepim rečima.
Uzivam u vasim tekstovima. Imam par pitanja za vrhunskog strucnjaka :Sta mislite o restriktivnom zakonu o deviznom poslovanju? Treba li ga menjati? Sta mislite o trgovanju na Forex-u? Kakvo je vase misljenje berzanskom mesetaru George Sorosu?
Za Mirka – Štednja građana je veća nego što iznose krediti koje građani koriste. To nije problem i to je tipična situacija za najveći broj država. Viškom štednje se kreditiraju privreda i država i to je normalan proces. Pad dinara dovodi do sve teže otplate kredita kod građana i privrede, kao i do velikog narastanja javnog duga jer je on najvećim delom devizni, ili je valutno indeksiran. Sve i da dužnici ne povećavaju svoje zaduženje, njihove dinarske obaveze su sve veće.
Rizik o kome govorite je dvojak. S jedne strane povećava se kreditini rizik – dužnici ne vraćaju ili otežano vraćaju kredite. Ovo može uvesti banke u gubitke i stvoriti problem likvidnosti, možda i solventnosti. To je rizik sa kojim se danas suočavaju mnoge banke u svetu.
Za štednju građana u Srbiji je daleko veći problem što je štednja nominovana u devizama, a Srbija devize mnogo više troši nego što ih stvara i taj deficit je permanentan. NBS ne može emitovati, intervenisati i smiriti tržište u slučaju povećanog povlačenja depozita. Devizna štednja je kamen o vratu finansijskog sistema, nažalost, ne i jedini.
O ovim temama sam pisao u nekim ranijim tekstovima npr. https://nkatic.wordpress.com/2011/10/28/opasna-devizna-stednja-ili-zasto-je-guverner-u-pravu/
Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću,
unapred se izvinjavam za spekulacije, imajući u vidu nivo rasprave koji pokušavate da održite. Budite slobodni da promenite način na koji je pitanje postavljeno.
Imajući u vidu nivo i kamate devizne štednje (o čemu ste pisali) i loše stanje privredno stanje u Srbiji, nekako se logično nameće zaključak da je deo štednje plasiran kao pozajmica državi. Ima li prostora za takvo razmišljanje? Koliko su oni ugroženi drastičnom promenom kursa? Kolika je realna veličina tog problema?
Za Vladu – Recesija kao i svi fenomeni koji je prate, nužno utiču na smanjenje tražnje, a preko toga i na inflaciju. Ukidanje ili smanjenje obima subvencionisanih kredita takodje smanjuju tražnju a time i inflaciju.
Što se rokova plaćanja tiče, pogotovo tamo gde dolazi do prekoračenja tih rokova, oni postaju jedan od faktora inflacije. U Srbiji to nije prepoznato. O tome sam pisao u tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2009/05/12/ponavljaci-monetarne-istorije/ i https://nkatic.wordpress.com/2011/04/13/losa-dijagnoza-i-pogresan-lek/. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću,
Da li na smanjenje inflacije utiče:
Zaustavljanje povećavanja rokova plaćanja, koje su morali da izvrše dobavljači, pogotovu prema velikim sistemima, jer su se našli u bezizlaznoj situaciji?
Ukidanje subvencionisanih kredita, koji su bili izuzeno povoljni?
Unapred hvala.
Poštovani Gospodine Katiću,
Hvala Vam na odgovoru. Ne znam zašto ste shvatili da ja mislim da je institucija ličnog bankrota spasonosno rešenje za dužnike. Meni se samo učinilo da je članak iz Politike tendenciozan, kao i mnogi članci u srpskoj štampi, pa me je zanimalo Vaše iskustvo sa istom.
Inače, i sam živim i radim na Zapadu, u Nemačkoj, i znam kako to ovde funkcioniše, ali nisam znao za Britaniju.
Hvala Vam još jednom na odgovoru, radujem se unapred Vašim sjajnim člancima!
Svako dobro!
Za Luku – Mala dopuna. U procesu privatnog bankrota, u relativno dobroj poziciji je samo dužnik koji nema imovinu i on se može relativno jeftino izvući iz dugova. Naravno, trag o bankrotstvu je ostao i dužniku če trebati godine kako bi povratio kreditnu sposobnost. Na Zapadu to nije ugodna pozicija.
Za Nenada – Pogoršavanje svih ključnih ekonomskih parametara je nezaustaviv trend. Verujem da će revizije BDP-a koje će uslediti, pokazati da su stope rasta BDP-a kojima se trenutno operiše precenjenje i da je stepen zaduženosti države značajno veća od prikazanog.
I mene zbunjuje veliki pad inflacije. Deo se možda može objasniti recesionim padom tražnje, a deo je vezan za samu tehniku obračuna inflacije. Prikazana stopa inflacije od 2.7 meri nivo cena iz aprila 2012. u odnosu na april 2011. Kako su cene strahovito rasle u prva četiri meseca prošle godine, a relativno malo rasle u prva četiri meseca ove godine, pokazatelje inflacije izgleda bolji nego jeste. Mislim da će od juna i ovaj pokazatelj početi da se značajnije kvari. Hvala na komentaru.
Za Luku – Srećom nisam morao da se bavim problemom privatnih bankrotstava ni u jednom svojstvu. U Britaniji postoji regulativa koja uredjuje oblast privatnog bankrotstva, ali je ona pre svega fokusirana na zaštitu poverilaca. U praksi, dužnik gubi svoju imovinu i iz nje se namiruju poverioci. Dužniku se može ostaviti samo mali deo imovine koja mu omogućuje da nastavi da radi (alat na primer), može se ostaviti i nešto privatni stvari, ali ponavljam, pre svega se namiruju poverioci. Ovim procesom upravlja „stečajni upravnik“ koji ima ogromna prava u raspolaganju preuzetom imovinom dužnika. Prednost ovog procesa je samo u tome što se umesto agonije i dugih sporova sa poveriocima sada ulazi u relativno brzo razrešenje problema i što se treće lice (stečajni upravnik) sada bavio poveriocima. Zabluda je verovati da dužnik može ostati u posedu imovine, a da se dugovi mogu volšebno otpisati. Privatni bankrot je uvek traumatičan proces.
Što se drugog pitanja tiče, pretpostavljam da novinari pritisnuti kratkim rokovima okrenu par telefona koje imaju, pa ko se zatekne, ili ima vremena i volje da odgovori. Mislim da nema namere da se dobije isti odgovor, ili da novinari namerno traže istomišljenika i fingiraju debatu, pogotovo ne kod ovakvih tema. Ne znam da li sam Vam ovim išta pomogao. Svako dobro.
Postovani gospodine Katicu, kako komentarisete najnovije makroekonomske podatke objavljene na sajtu Ministarstva Finansija Republike Srbije?
Takodje, na sajtu NBS stoji da je u aprilu 2012 godisnja inflacija 2,7%. Kako je to moguce s obzirom da obican gradjanin vidi kako cene konstantno rastu iz meseca u mesec?
Puno hvala.
Poštovani gospodine Katiću,
nadam se da neću zloupotrebiti Vašu ljubaznost i spremnost da odgovorite na pitanja čitalaca ako Vas zamolim za mišljenje o ovoj temi:
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Licni-bankrot-nije-spas-od-dugova.sr.html
Interesuju me dve stvari:
-Kakvo je Vaše mišljenje o ličnom bankrotu i da li on kao mera postoji u Velikoj Britaniji i, ako postoji, kako se pokazao do sada
-Kao čovek koji je imao dosta kontakta sa srpskim ekonomskim novinarima, da li biste mogli da mi objasnite, kako nastaju članci poput ovoga u kome se čuju tri istovetna mišljenja koja su protiv ove mere i nijedno suprotstavljeno mišljenje. Navedeni argumenti „eksperata“ su toliko površni, pogrešni i bolno smešni, da mi je prosto neverovatno šta je „Politika“ objavila. Dakle interesuje me, kakvo je Vaše iskustvo sa srpskim ekonomskim novinarima i da li se i Vama čini da se ovde radi o uticaju bankarskog lobija.
Za Moldvina – Sve što bih mogao da kažem bilo bi praznoslovlje. Mislim da ni sami akteri nemaju jasnu ideju kuda idu i kuda sve to vodi. Pitam se i koliko politička elita utiče na procese koje vidimo i gde se zapravo krije istinska moć. Svako dobro.
Katucu jel moze par kmontara na francuske i grcke izbore.
Kako ce se to odraziti na dalji razvoj dodgadjaj u Evropi?
Za Lesnjaka – Mislim da je Argentina na klizavom terenu i da će centri moći pokušati da spreče „argentinski put“, kao što su i „madjarska rešenja“ npr. došla pod žestok udar. Ne bih se kladio na Argentinu uprkos činjenici da je reč o velikoj zemlji i da je ona već uspevala da za sebe iznudi dobre kompromise. Pre ili kasnije Argentini će trebati finansijska pomoć, a sa njom će ići i uslovljavanja, slutim veoma gruba. Nevolja sa Argentinom je što neoprezno srlja u greške, a onda kada je prekasno, ili gotovo prekasno, dolazi k sebi. Argentina u pravilu reaguje grubo i sa zakašnjenjem, nikada preventivno. Tu je uvek više populizma nego strategije. Za takvu politiku nemam puno simpatija. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katiću. Kako komentarišete put koji bira Argentina. Ima puno tekstova, i raznih komentara, ali me interesuje i vaše mišljenje.
За Песимисту – Не бих се усудио да било коме дам савет да напусти земаљу у којој је рођен и потражи срећу на другом месту. То је тамни вилајет, па вас кајање и дилеме прате цео живот, без обзира да ли сте отишли или остали, без обзира како сте се снашли и интегрисали. Трагичне су државе које вас доводе у такво стање.
Одлазак је поготово тежак за „сентименталне“ карактере. „Роман о Лондону“ Црњанског о томе лепо говори. Чини се и да православни Словени имају ту „сентименталну“ црту која отежава интеграцију. Словени се и слабије интегришу и слабије самоорганизују тамо где су емигрирали и чине мање успешан емигрантски корпус.
Додатни проблем је везан за убрзано „кварење“ живота у државама у које се традиционално одлазило. Никоме и нигде данас није лако, а за имигранте лош период тек долази. С друге стране, талас одлазака се не зауставља и веома мали број људи се враћа. Та чињеница пуно говори о животу у Србији, или бар о доживљају живота у Србији.
Знам да Вам нисам помогао, само сам гласно размишљао. Веома ми је жао што се суочени са дилемом са којом сте суочени. Хвала Вам на лепим речима.
Поштовани господине Катићу,
дуго пратим Ваше текстове и заиста сам импресиониран Вашим знањем и једноставним речником и склопом реченица како би сви читаоци могли да Вас разумеју. Нисам тако добро економски поткован у теорији као неки Ваши коментатори, али мислим да имам солидно практично знање, не само у економији. Релативно сам млад, имам двоје деце и размишљам о изборима које ми живот пружа. Велика је вероватноћа да нећу никада напустити Србију, али то не могу да кажем и за своју децу. Пошто се у потпуности слажем са Вашим текстом, а само име које сам изабрао јасно говори шта мислим о будућности у Србији, интересује ме шта Ви мислите о будућности младих у Србији и да ли им препоручујете пут који сте Ви изабрали почетком 90-их? Ја мислим да смо ми у комбинованој клопци домаћих квазиинтелектуалаца и моралних наказа жељних власти (које се свако паметан клони) у спрези са иностраним бездушним профитерима који воде мегакорпорације и омогућавају тим истим „нашима“ да остану на власти док им служе. Не видим да ту ико може изнутра да промени а још мање споља.
Чуде ме људи од 40 и више година који немају посао, Да сам на њиховом месту 365 дана годишње бих протествовао испред скупштине.
‘Nije za čuđenje da Srbiji, iz današnjeg stanja sunovrata, ideja o ulasku u „klopku srednje razvijenosti“ izgleda čak veoma privlačno.’
Sa ovakvom ponudom stransckih ideja u Srbiji ‘klopka srednje razvijenosti’ ispada pusti san.
Devedesetih bi rekli: Proleće je, a ja živim u Srbiji. Dve hiljade dvaneste je poštenije reći: Kako smo sejali, tako i žanjemo.
Za Moldvina – Ne, nemam nikakav komentar. Sve u vezi sa izborima u Srbiji me duboko deprimira, kvalitet debate ponajviše. Hvala na komentaru.
Katicu jel imate neki komentar na izbornu kradju u Srbiji.
[…] формирање владе, Небојша Катић је у тексту Стране инвестиције и клопка средње развијености упозорио на главне оперативне проблеме који стоје […]
Хвала Вам у сваком случају, а хвала и на добронамерном савету, свестан сам свега тога, као и чињенице да је утицај одређених појединаца превелик када је у питању наша берза, зато ништа и не желим да покушавам сам.
Али тренутно се водим оном чувеном: „He who dares, wins“. На крају је и Дел Бој добро прошао. 😉
Срдачан поздрав
Милан
За Милана – Повремено сам добијао упите попут Вашег, па ћу још једном поновити да не дајем финансијске савете приватним лицима. Без жеље да Вас наговарам или одговарам, подсетићу још једном да сва финансијска улагања у себи садрже и елеменат коцке. Намерно нисам употребио мекшу реч и рекао да садрже елеменат ризика. Хвала Вам на поверењу и лепим речима.
U potpunosti se slazem sa analizom, sa svoje strane bih samo dodao tome neke politicke implikacije koje po mom misljenju direktno slede iz analize.
Ta „zamka srednje razvijenosti“ nije nepoznata u istoriji, to je samo drugacija formulacija situacije kada jedna zemlja na periferiji u potpunosti se preorijentise na servis centra/centara ekonomske moci. To pokazuje jaku slicnost sa tkzv. neofeudalizmom u 19. i 20. veku koje je uglavnom karakterisala monokulturalno orijentisana poljoprivreda i jedva razvijena preradjivacka industrija. Kao primere navodim istocni deo Nemackog carstva u 19. veku, Poljsku i Madjarsku krajem 19. i pocetkom 20. veka i Latinsku Ameriku sa banana-republikama. Oni su tada centar opsluzivali sirovinama i trzistem, a danas je to radna snaga i trziste. U takvim zemljama srednja klasa – i tu mislim na srednju klasu u smislu klase koja ima dovoljan intelektualni potencijal da formira i moderira relevantno politicku liniju – odumire, postaje prirepak vladajuce klike/diktatora/partije. Te zemlje imaju brojnu emigraciju koja niti pokazuje volju da se vrati niti je rado prihvacena u svojoj zemlji (osim njihovog novca), a njihov politicki angazman se u korenu sprecava.
Takvom zemljom je jedino moguce vladati silom, a podnosljivost i nadu otelotvoruje sveprisutna korupcija. Ideologija vlasti se zasniva na nacionalizmu, korporativizmu, ili na mesavini ova dva. U svakom slucaju, sistem nastoji da ogranicava protok informacija, sto dovodi do prividno statickog ustrojstva sa svim perifernim naznakama demokratije (postoji parlament, ali nije demokratski biran, ili je demokratski biran ali se relevantne odluke donose drugde, na vlasti se menjaju 2-3 partije sa istim ljudima, itd.) Zbog nepostojanja srednje klase ne postoji ni njena moderatorska uloga, sto dovodi do toga da se drustveni pritisak ne moze legitimno izraziti. Drugim recima, nakon perioda iznenadjujuce duge politicke stabilnosti moze vrlo brzo doci do krvavih dogadjaja.
Поштовани господине Катићу,
Већ дуго времена пратим Ваше чланке и логика којом се руководите ми је блиска и смислена. Све похвале за Ваш рад, да је по моме, Ви би сте били министар финансија или председник Владе, само сумњам да би се паметан човек прихватио таквог посла у ова времена.
Али нешто друго сам хтео од Вас. У секцији о вама стоји ”Ja sam samostalni poslovni konsultant”, па ме интересује да ли нудите услуге инвестиционог саветовања инжењерима са вишком поштено стеченог капитала?
Покушао сам да пронађем Вашу е-адресу да Вам ово питање поставим директно, али како нисам успео, радим то овако. Надам се да нећете замерити. Претпостављам да као власник овог блога можете да видите моју е-адреду па ћете ми одговорити директно.
Хвала Вам.
Срдачно
Милан
Tekst je veoma dobar, kao i komentari. Kad se stvari dobro objasne, onda ima više šanse da se nešto pravilno i uradi. Raskrinkali smo ih, hajde sada da nešto ispravno i uradimo. Da ne bude „Psi laju, karavan prolazi“ (a u karavanima je, kao što je poznato uvek dosta blaga bivalo)…
Važno je da, osim što se slažemo, nešto i uradimo. Doduše ni ja ne spominjem ni jedan konkretan plan
ali ću početi, i to ne „od ponedeljka“, već odmah. Da smislim dva-tri manja, ostvariva prva koraka, makar bili i sitni, biće bitni 🙂
Gosn’ Nebojša,
tema teksta je odlično odabrana i vrlo aktuelna u periodu predizborne kampanje. Političarima su trenutno puna usta realizovanih i najavljenih investicija. Niko, međutim, da se naglas pozabavi strukturom tih investicija. Šta smo mi do sada dobili: fabriku (tačnije bi bilo reći radionicu) za izradu kablova, fabriku čarapa, pogon za sklapanje bojlera i slično. Pa čak i Fiat u Kragujevcu ne nudi bog zna kakvu šansu inženjerima da se opismene, uloga im je više kontrolna. Dakle, od svih tih silnih stranih investitora možemo samo da očekujemo niske plate, nepostojeće radno vreme i tehnološku zaostalost. Prosperitet može da obezbedi samo domaća industrija, a nje nema. Doduše, u tolikoj smo devastaciji da bilo koga ko može da nas zaposli dočekujemo kao spasioca. I pored svega, našim vajnim predsedničkim kandidatima je i dalje jedan od stubova predizborne kampanje dovođenje u zemlju tih i takvih investitora. Jeftino nas prodaše.
Ako dozvolite, konstatujem da je tekst odlican te vrlo primeren srpskom ekonomskom trenutku. Ipak imao bih i jednu zamerku. Naime, licno moje misljenje je da se u klopku i nerazvijenosti i srednje razvijenosti moze upasti tek i samo onda kada se „otudje“ resursi i prirodni monopoli jedne zemlje. Naravno da nije od presudne vaznosti da li je privatnik „domaci ili strani“ ipak slozicemo se da na izvesnom stepenu razvijenosti i bogatstva veoma je bitno da li je sediste kompanija „domace“ ili „strano“. Ukoliko drzava ne vodi racuna o svojim prirodnim monopolima i najvaznijim resursima sasvim je izvesno da ce zauvek ostati slaba i mala. Korupcija je tek posledica tog stanja a ne uzrok. Dakle najvazniji resurs jedne zemlje je njeno stanovnistvo. Verujem da bi ozbiljno istrazivanje pokazalo da je razlika izmedju Indonezije i Koreje pre svega u sistemu edukacije stanovnistva, te verovatno i starosnoj strukturi istog ( subvencionisati Juru je glupost, ali subvencionisati FIAT dizajn centar ili APPLE dizajn centar ili nesto sto ce direktno podizati nivo edukovanosti i strucnost stanovnistva u sustini uopste nije bitno koliko kosta). Nadalje rudna bogatstva, energetski i komunikacioni infrastrukturni monopoli, kao sledeci vazan resurs ne smeju nikada biti otudjeni. Verujem da i ovde postoji razlika izmedju „uspesnih“ i „neuspesnih“ zemalja. Nadalje energetski potencijal i poljoprivredni potenciojal zemalja su sledeci u nizu resursa koji ne smeju biti potpuno van drzavne kontrole. Naposletku mislim da i finansijski sistem ima odredjenu tezinu, ali ona nije presudna u slucaju da su sve pre navedene stvari „pozitivne“. Medjutim kako gubite odredjene elemente koji bi morali biti pod nekim oblikom „pozitivne drzavne kontrole“, to finansijski sitem dobija na „tezini“. Sta vise citava doktrina neokolonijalizma upravo pociva na potkopavanju „resursnih stubova“ neke zemlje, pri cemu je finansijski i bankarski sitem „jagnje“ koje se pretvara u „vuka“ tek kad su navedeni stubovi potkopani. Velike zemlje imaju i trziste kao veoma znacajan resurs, pa tako Kina moze da uslovi „uvoz“ neke robe otvaranjem proizvodnog pogona u Kini (sto je ista i koristila kao motor razvoja koristeci stecena znanja u „kopir“ domacim firmama cime postepeno ubija svu konkurenciju jer uopste ne ulaze u razvoj proizvoda), medjutim Srbija i sve male zemlje bi morale da osmisli drugaciju strategiju uz ipak nekakva ogranicenja u dostupnosti i raspolozivosti domaceg trzista.
Dolazimo do toga da je osnovni problem korumpiranost politicke elite.
За Душана Ковачева – И даље верујем да велики део проблема Србије проистиче из површности, ниског нивоа знања и академске сујете и ароганције. Није за све крива само корумпирана или неспособна политичка елита. Хвала на коментару.
Za Dražena Lovrića – Država je naravno osnovni krivac, ali država je apstraktni entitet. Nju čine i ljudi koji upravljaju državom, kao i ljudi koji za njih glasaju. U tekstu https://nkatic.wordpress.com/2010/11/20/javno-mnjenje-srbi-i-britanci/ sam pokušao da ukažem na značaj javnog mnjenja u profiliranju javne scene. Hvala na komentaru.
Зар се баш оваква економска политика не води од 2001. године код нас? Како да развија сопствене привредне субјекте држава у којој су, на почетку транзицјије уништили сопствено развојно банкарство и даље никако не дозвољавају да се развије?
Ne smemo zaboraviti da je država uvek jača od pojedinca, samo je pitanje da li taj autoritet želi da pokaže i primeni ukoliko je potrebno. Isto tako, kako zakonom i propisima moža da privuče stranca na svoje tržište isto tako u cilju zaštite svog marketa može i da ga suspenduje, ograniči, destimuliše, u krajnjem slučaju i posredno ga otera.
Zaključak koji se sam nameće je da je za pojave i posledice nabrojane u Vašem autorskom tekstu zaslužna odnosno kriva isključivo država.
Upravo je ovo sustina lose investicione politike koju nasa drzava sprovodi.
Cesto se inostrane kompanije favorizuju da konkurisu domacim kompanijama,
ili su privilegovane u odnosu na domace pa tako inostrani investitori dobijaju subvencije, dok domacim preduzetnicima ostaje da se snalaze kako znaju i umeju.
Takodje jedna stvar koja ume da „bode“ oci je privatizovanje domacih kompanija koje imaju velikog potencijala ali im je potrebno hitno restruktuiranje i kompanija koje su od sustinskog znacaja za privredu jedne zemlje.
Interesuje me da li te domace kompanije koje imaju veliki potencijal mogu biti restruktuirane sa novim memadzmentom i novim sistemom koji ukljucuje otpustanje nepotrebnog viska radnika koga ima u svim drzavnim preduzecima, sto nam poskupljuje drzavu i izjeda ta preduzeca iznutra, stvarajuci povoljnu klimu za privatizaciju tih preduzeca od stane ino kompanija.
Verujem da strucnjaka dovoljno imamo koji bi umeli da podignu ovu drzavu na neki malo ozbiljniji nivo, koji bi ukinuli za pocetak nepotrebne agencije koje stvaraju deficite u budzetu, stopirali nenamensko uzimanje kredita koji jedino za cilj imaju odrzavanje socijalnog mira. Pa da vidimo zasto preduzeca gubitasi kupuju skupocene automobile za menadzment, zasto se islacuju bonus-zarade u firmama koje godinama posluju sa gubitkom, zasto se gas prodaje po nizoj ceni nego sto se placa, zasto se od zdravih firmi uzimaju sredstva kako bi se zatvarale rupe u firmama koje decenjama beleze negativno poslovanje…
Klopka srednje razvijenosti je zapravo posljedica impotencije/korumpiranosti političkih elita a ne posljedica stranih ulaganja. Uzmimo za primjer jednu tipičnu zemlju u klopci srednje razvijenosti: dosta je da ona podigne poreze i time najuri jedan dio stranih investitora, znanje koje je bilo u toj zemlji velikim dijelom ostaje a u poslovnom okruženju se stvara vakuum koji mogu iskoristiti novostvorene domaće tvrtke (uz određen pad kvalitete usluge). Klopku srednje razvijenosti možemo tražiti i kod domaćih investitora ali je nužan preduvjet da je taj investitor monopolista ili uz više njih oligopolista (primjer telekoma). Bili investitori strani ili domaći preduvjet te klopke jest postojanje korumpiranih političkih elita. Takve elite sa stranim ili domaćim investitorima su same po sebi končnica razvoju. Slažem se da je rizik veći kad su investitori stranci jer uz ekonomsku domenu dobijamo i vanjskopolitički pritisak no oni, po mom mišljenju, nisu sine qua non klopke srednje razvijenosti.