„Vašingtonski konsenzus – stabilizuj, privatizuj i liberalizuj – mrtav je”. Ovim rečima počinje redakcijski uvodnik uglednog „Fajnenšl tajmsa” od 22. maja ove godine, u kome su sažeti najvažniji zaključci upravo objavljenog Izveštaja Komisije za rast i razvoj.
Vašingtonski konsenzus je kovanica koja se koristi kao sinonim za neoliberalnu doktrinu i ekonomsku politiku kakvu su godinama zajednički promovisale Svetska banka, Međunarodni monetarni fond i Ministarstvo finansija SAD, svi sa sedištem u Vašingtonu.
Kako je stvarnost tvrdoglavo odbijala da se prilagodi neoliberalnoj doktrini, od nje se na kraju moralo odustati. Trebalo je da prođe gotovo dvadeset godina da bi se priznalo nešto što je odavno bilo jasno – nijedan uspešan ekonomski model nije počivao na neoliberalnim idejama.
Komisija za rast i razvoj je formirana 2006. godine, s ciljem da liderima zemalja u razvoju ponudi preporuke u vezi sa optimalnom i održivom strategijom razvoja. Njen rad je sponzorisalo nekoliko zapadnih vlada, jedna fondacija i Svetska banka. Komisiji je predsedavao nobelovac Majkl Spens, a u njenom radu je pored 21 stalnog člana iz 18 zemalja, učestvovalo još oko 300 uglednih stručnjaka.
Komisija je proučila iskustva i razvojne modele 13 ekonomski najuspešnijih država u poslednjih šest decenija. S izuzetkom Bocvane, Brazila, Malte i Omana, sve ostale zemlje su iz jugoistočne Azije, uz Japan i Kinu. Na bazi njihovih iskustava, formulisane su i preporuke u izveštaju.
Analiza je obuhvatila period od 1950. do 2005. godine. Svaka od pomenutih 13 država je uspela da u nekom kontinuiranom periodu od najmanje 25 godina, ostvari prosečnu godišnju stopu rasta od 7 odsto. Kako se čuda ne dešavaju 13 puta, ova stopa rasta se danas smatra realističnim ciljem. S takvom stopom država može udvostručiti svoj bruto domaći proizvod svakih deset godina.
Komisija je zaključila da nema jedinstvenog recepta za razvoj, ali da uprkos tome postoji najmanji zajednički sadržitelj ekonomskog uspeha. Svi uspešni modeli baziraju se na integrisanosti sa svetskom ekonomijom, imaju veliku pokretljivost radne snage, visoku stopu štednje i investicija i sposobne vlade koje su posvećene ekonomskom rastu.
U izveštaju se naglašava da aktivna i pragmatična vlada, koja je spremna da hrabro ali razumno eksperimentiše, ima ključnu ulogu u razvoju ekonomije. Ovakvim naglašavanjem uloge države načinjeno je radikalno odstupanje od ekonomskih doktrina koje su vladale poslednjih decenija.
Iako ne daje gotove recepte, izveštaj se distancira od neoliberalnih mantri koje su do juče prolazile kao recept „zdrave” ekonomske politike. Utisak je da se nalazi Komisije ponajviše oslanjaju na praksu azijskih zemalja i na model kojim je Japan započeo svoju ekonomsku ekspanziju.
Konstatuje se da zemlje – šampioni – nisu previše naklonjene slobodnom tržištu. U sprovođenju razvojne politike, one su često pribegavale potcenjivanju vrednosti domaće valute, selektivnoj kontroli priliva kapitala i politici akumuliranja visokih deviznih rezervi. Jedinstvenog stava u vezi sa vrlinama ovog segmena ekonomske politike nema, ali to možda i nije previše važno – takva politika je dala odlične rezultate.
Ukazuje se i na opasnost od prebrzog otvaranja ekonomije spoljnoj konkurenciji. Daje se i primer zemalja koje su se najpre skoncentrisale na supstituciju uvozne robe, da bi se tek u sledećem koraku okrenule inotržištima. Ovo će biti zanimljivo onom delu domaće ekonomske javnosti koji ogroman deficit trgovinskog bilansa vezuje samo za slabost izvozne privrede, zanemarujući pri tome bujajući uvoz.
U izveštaju se naglašava i da je inostrano zaduživanje neadekvatna zamena za domaću štednju, koja je najvažniji izvor dinamičnog investiranja. Iza ovog stava skrivena je neprijatna istina – države koje žele brzi razvoj, moraju u dužem periodu žrtvovati ličnu potrošnju.
Snažno se naglašava i da nema održivog i dinamičnog razvoja bez ubrzanog investiranja u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo. Ova vrsta državnog investiranja ne ugrožava privatne investicije time što apsorbuje slobodan kapital, kako tvrde pristalice privatizovanja svega postojećeg, naprotiv, ona privatno investiranje podstiče.
Izveštaj Komisije bi mogao dobro poslužiti budućoj vladi Srbije, ko god da je sastavi. U kontekstu srpske ekonomije, neki pravci delovanja su već danas kristalno jasni. Država mora ulagati u infrastrukturu: u puteve, proizvodnju energije, vodosnabdevanje, itd… Taj strateški segment se ne sme prepustiti volji stranih investitora, koncesionara ili njihovih banaka. Država takođe mora investirati u obrazovanje i zdravstvo, jer u tim oblastima tržište funkcioniše loše – obrazovana i zdrava nacija je odgovornost države, ali i adut u privlačenju kapitala.
Srbija će uvideti, bojim se veoma brzo, da nagomilani problemi srpske ekonomije moraju biti razrešavani ne samo tržišnim merama, već i osmišljenim administrativnim zahvatima države, kako su to već radile najuspešnije zemlje. Ovo se podjednako odnosi i na budžetsku i na monetarnu sferu. Nije svaki administrativni intervencionizam loš niti je „tržišnost” vrlina po sebi. Kvalitet ekonomske politika se vrednuje kroz rezultat, a ne kroz njenu doktrinarnu podlogu.
Komentari preuzeti sa Politikine Internet stranice:
—————————————————————————————
Bojan Bojovic | 02/06/2008 22:22
Odlican tekst,neoliberalni koncept u Srbiji jednostavno nije dao dobar rezultat.Postavlja se pitanje sta dalje?Pa za nas je o jednostavan a i bolan odgovor, moramo ceo ekonomski sistem iz koena menjati.Nasa ekonomija se mora bazirati na nasim prirodnim resursima, koje ni po koju cenu nesmemo prodavati kao sirovine, vec kao gotove proizvode i poluproizvode.Takodje treba podsticati strane investicije i naravno domace.Dusa privrede moraju biti mala i srednja preduzeca a ne za drzavu „narodni neprijatelji“.Da bi sve ovo uspelo moramo za kratak rok povećati efikasnost i produktivnost.Prvi cilj je supstitucija uvoza potrosnih dobara, drugi cilj je uvecanje izvoza, i ukoliko uspemo da savladamo platni deficit , doznake nasih ljudi iz inostranstva se mogu pretvoriti u udarnu pokretacku snaagu nase privrede, koja moze doneti koristi kako ljudima u zemlji tako i nasoj dijaspori.
Воја | 02/06/2008 22:24
Као и увек, одличан текст господине Катићу. Једину примедбу коју бих имао је што се нисте, барем у пар реченица, осврнули на сличности и разлике између Србије и земаља које се помињу у том рапорту. Можда то не би могло да се напише у пар реченица, али би свакако било интересантно прочитати.
DMilica | 02/06/2008 22:42
Svi mi koji se odavno nalazimo u „privatnim vodama“ koji se bave proizvodnjom u oba sistema -to odavno znamo .No mi smo retrogradni ,i u manjini .Nismo dovoljno snažni da se toj doktrini -stabilizuj ,privatizuj i liberalizuj-odupremo. Taj liberalizam nam došao glave ,Samo to treba da svate i oni koji nam uporno pričaju kako je to jedini put.Za početak će biti dovoljno da se sklone.A koliko vidim -neće.,po svaku cenu.
Ova mi tema melem na ranu -pred neplanirani prekid rada.
Miloš Kikić | 02/06/2008 22:58
Nebojša Katić piše da „nagomilani problemi ekonomije moraju biti razrešavani i osmišljenim ekonomskim zahvatima države“. Naš problem, međutim, nije u tome što nema ekonomskih zahvata države, pošto ih ima i više nego što bi i sam Džon Majnard Kejnz poželeo, pored sveg „liberalizma“ u kome zamišljamo da živimo. Naš je problem u tome što ti zahvati nisu osmišljeni ili su pogrešno osmišljeni, jer izgleda da i pored tolikih domaćih i uvezenih „eksperata“ nema ko ni da ih valjano osmisli
Marko Car | 02/06/2008 23:09
Bravo. Odlican tekst.
Na zalost srpska elita i dalje papagajski ponavlja ideoloske floskule liberalizma. …
Еразмо | 02/06/2008 23:10
Господин Катић је исувише фин да би дао кључни закључак: да Динкић, Ђелић, и остала „стручна“ … не треба да иду на поправак, ни да понављају разред, но да буду избачени из школе без права поновног уписа! „Стручност пре политике“ – није него!
slobodan veljkovic | 03/06/2008 00:19
pravi komentar, koji je potvrdio moje ranije sumnje.posmatrajuci kineze, ruse i brazilce, sam sam shvatio, iako nisam ekonomista, da je najefikasnija, kombinacija drzavne i trzisne ekonomije.u prevodu, na nas teren, to je bila ideja ekonomista SPS-a(krajem 80-tih), koju zapadni, medjunarodni faktori nisu dozvolili da se razvije.uvodjenjem srbije u stalne ratove i sankcije, nisu nam dozvolili da se „odlepimo“, od njihovih miljenika iz bivse SFRJ(realno smo zasluzivali, zbog mnogo boljih resursa, broja stanovnika, industrije itd).zbog toga i celukupnog odnosa prema nama, ja sam za to, da napravimo preokret u ekonomiji i okrenemo se ruskoj privredi i ruskim bankama.politika, kad nema ratova, nije ni bitna.bitan je razvoj privrede i sto kvalitetniji zivot.na zapadu ga necemo naci, jer da su hteli, vec bi sve izgledalo lepse i bolje.prica o zapadu je velika laz za srpski narod.od kad znam za zapad, a na zalost, znam dugo, samo im vracamo neke kamate i kredite!? nase proizvode i nase znanje, mozemo da plasiramo, trenutno, samo u istocnim zemljama…
Bianca | 03/06/2008 02:00
Odlicna analiza. A kuda sada? Veliki broj zemalja je vec krenuo putem novih ideja razvoja. Konferencija za Afriku, odrzana u Kini na temu ekonomskog razvoja privukla je ogroman broj drzavnika i strucnjaka sa tog kontinenta.
Problem Srbije je da je u Evropi. Tesko ce biti Srbima da prihvate ono sto su vec stotine zemalja shvatile: da je zapadni model paralizirao njihove ekonomije. Naravno, treba tu dodati, da je Washington Consensus bio prihvacen kao religija, i da je taj model, i slijepa privrzenost tom modelu lokalnih politickih elita, ugurao mnoge drzave u teske dugove.
Problem za Srbiju je elita koja je vjerovala u sve neoliberalne dogme. I koja je osigurala da se ta dogma siri kroz akademske institucije i medije. Danas „Evropa“ i EU predstavljaju tu ekonomsko-politicku dogmu. U Engleskoj, Premijer je, komentirajuci na Ruski model proizvodnje/distribucije energetike izjavio: „Zasto smo sproveli zadnjih dvadeset godina privatizirajuci?“ To je dilema kojoj ce u US i Evropi jednog dana morati pogledati u oci. Ali jos ne. Jos ima dovoljno bogatsva da absorbira negativne rezultate.
Pridruzujem se citaocu da bi bilo pozeljno analizirati uspjesne modele manjih drzava, slicnijih Srbiji po socio-ekonomskim profilom. Na taj nacin bi se izbjegle „pocetnicke“ greske. To bi bilo jako vazno za opoziciju. Danasnja garnitura je previse povezana sa ekonomskim neolibralnim dogmama. Za to treba hrabrosti i — dobri model za uzorak. Naravno, Srbija ima svojih posebnosti, i to se mora uzeti u obzir, ali Srbija nema vremena za ekperimente. Srbija mora dobiti savjet od drzava koje vec decenijama stavljaju u praksu novi model. I ne treba zaboraviti, da je savjet dobar kada dolazi od onih koji su prijateljski nastrojeni, i brane Srpske interese u svijetu.
Tko kaze da je opozicija u Srbiji „tanka“ na kadrovima. Mozda bi to bilo drukcije ako bi mogli da otvoreno govore bez reperkusija na njihov strucni polozaj.
pravi zaverenik | 03/06/2008 06:00
Non plus ultra je razgraniciti izvrsnu, sudsku i zakonodavnu vlast. Proterati Pravni fakultet iz ekonomije, privrede i uredjivacke politike. Pravnike zaduziti da drze uzde razgranicenja. Kome prepustiti privredni razvoj? Onima za koje sam tvrdio jos u vreme u Brionskog Plenuma – diktaturom ekonomista i tehnoktara. Zbog te definicije sam ispastao dve trecine zivota. Kada su me pitali, kako to zamisljam, a pitali su me jos u ono vreme, odgorio sam: Prvi clan Ustava – Privatna svojina je svetinja. Jos sam dodao, i privatnost i privatna inicijativa. Odakle sam to isisao, bilo je sledece pitanje. Odgvorio sam, isto kao i Prvi clan Perinog ustava: Stampa je slobodna. To je bio jedini svetli period Srbije u proteklih sto i kusur godina. Dva preduslova za ostvarivanje ove „utopije“ su neohodna . Prvi je lustracija, pa zatim restitucija. Lustracija je u Srbiji misaona imenica, nesprovodiva za sva vremena. Previse je ljudi zacrvenilo ruke. Bez panike! Iskljucivo mislim na crvenu boju. I period „crvene knjizice“, koju danas samo retki jos drze u vitrini. Restitucija je nesto sasvim drugo. „Poremecaj“ koji je nastao u godinama posle Rata, onog, danas je sublimiran u pojmu dijaspora, iz tih i potonjih godina. To zato kazem ali i tvrdim, jer sadasnji eksponenti tzv politickog establismenta, nisu niukom slucaju posisali svo znanje ovoga sveta u previranju, da bi nama solili pamet, nama koji smo upoznali i drugacije sisteme, drugacije organizovana drustva i drzave, kako treba menjati zabokrecinu koje se zove Republika Srbija. Za kraj, slag na tortu. SSP se moze nazvati, svojevrsnim PROTEKTORATOM. Jedinim nacinom, da se pomogne Srbiji. Jer Srbija sama, sama u smislu takva kakva je, nigde se nece pomaci. To je otprilike, svo moje znanje iz politicke ekonomije. ps Dosada sam citao sa prosecnim zanimanjem clanke gospodina Katica. Ovoga puta sam ustao, naklonio se i u sebi rekao: E, svaka Vam cast gospodine Katicu.
Milan | 03/06/2008 07:12
Kada se pažljivo pročita tekst G.Katića i provuče kroz prizmu naše ekonomske svakodnevice,gde 8 godina uzastopce spoljnotrgovinski deficit raste po stopi od 50% godišnje,a deficit platnog bilansa još i više,gde je indeks industrijske proizvodnje 2007 godine još uvek za 15% manji od onog ostvarenog 1998 godine-pod sankcijama i gde se ukupno zaduženje građana,firmi i države povećava meteorskom brzinom,može se izvesti samo jedan logičan zaključak – da će promoteri neoliberalne politike u Srbije,oličeni pre svega u G17+ i DS,ukoliko uspeju da formiraju Vladu, zaista ostvariti svoje predizborne prognoze i vratiti nas u devedesete.A možda i još dublje u prošlost,ko to zna.
Јован | 03/06/2008 08:39
Нажалост бојим се да је господин Катић (опет) у праву. Неолибералне доктрине су се показале лошим не само за Србију већ и за многе друге источноевропске државе, укључујући и Русију под Б. Јељцином. Но од када је В. Путин почео више примењивати државни интервенционизам, те ојачао улогу државе у економији, Русија је од тада и економски ојачала, и задњих 10 година (много пре раста цена нафте) бележи стални раст од преко 7% годишње, а будући господин Катић спомиње и девизне резерве и њих Русија има толико много да је трећа земља на свету (иза Кине и Јапана). Наравно да је ово јачање улоге државе у економији Русије одмах запажен на Западу који је одмах почео оштро критиковати Путина да „Русија скреће са пута демократије и тржишне економије“ и сл. али имајући на уму да су исти западњаци навелико хвалили Б. Јељцина који је Русију довео на руб провалије мислим да је добро што га западњаци нападају. Било би лоше да га хвале јер би онда био као и Јељцин. Свугде у свету Запад хвали оне који провде политику чији резултат је упропаштена држава која се онда тако слаба и немоћна лакше или осваја или поробља
Dusan | 03/06/2008 08:51
Gospodine Katicu, izuzetno cenim Vase tekstove. Ekonomija mi nije struka, ali sam, ziveci na liberalnom zapadu, daleko od EU, morao da naucim mnogo toga sto je, u takvoj sredini, stvar opste kulture. Kada je Jelasicev eksperiment sa kursom dinara poceo, bilo mi je prilicno jasno kuda to vodi. Na zalost, jedino sam u Vasim tekstovima nasao potvrdu svoga misljenja. Posto NBS krije informacije o stvarnom stanju ekonomije kao zmija noge, a ne umem da nadjem izvestaje pismenih ekonomista koji uopste obracaju paznju na Srbiju, jako bih cenio kada bi ste cesce objavljivali konkretne informacije, kao sto je bio spoljnji dug Srbije na kraju marta. Svima koji smo vezani za zemlju i imamo planove koji su vezani za nju, ove informacije su nuzne da bi smo mogli da donesemo odluke na njenu i svoju korist.
Od ne tako kompetentnih i kleptomanski nastrojenih osoba na drzavnim funkcijama u Srbiji, tako nesto ne moze da se dobije.
gradjanin obicni | 03/06/2008 09:24
slobodan veljkovic / 00:19 – „Nase proizvode i nase znanje, mozemo da plasiramo, trenutno, samo u istocne zemlje…“ Bio bih Vam posebno zahvalan kada bi mi nabrojali proizvode, posebno znanja, koja koje ce istocne zemlje prihvatiti kao potrebna i neophodna. Njihovom manjku na trzistu, posebno, kao sto rekoh, manjku znanja i vestina, kojima jos nisu ovladali.
miroslav | 03/06/2008 09:50
Ako nasi politicari shvate i „ZELE“ da koriste iskustva Kine i Rusije brzo se mozemo dici iz mrtvih, o tome se predugo komentarise od strane citalaca u Politici.
Korto Malteze | 03/06/2008 10:28
Procitao sam clanak gospodina Katica,kao i komentare citalaca.Uglavnom zanimljivo i poznato onima koji su na to realno gledali,kako je lepo prokomentarisala Milica. Ali,izgleda da su komentarisali samo oni koji imaju misljenje suprostavljeno misljeju vecine u Srbiji.Moj utisak je da vecina u Srbiji nema problema sa pravcem kojim se krece zemlja. Izgleda da je jedini problem politicke i ekonomske elite u Srbiji, koju narod podrzava, ko ce da rukovodi i ima uticaj na dalju privatizaciju, privatizacija sama po sebi u neoliberalnom smislu, prodati sve i sto pre nedovodi se u pitanje. Glavno pitanje je ko ce je sprovesti i kome prodati, svi „nasi“ imaju „svoje“. Mi ostali imamo sami sebe. Pomenuo bih nekoliko primera Sartid, sva desavanja oko Bora, koncesije za puteve, pocetak privatizacije NIS-a.
слободан | 03/06/2008 10:30
Још један одличан чаланк г. Катића. Истина је да су се неолибералне доктрине у пракси показале лошим не само за Србију већ и за многе друге источноевропске државе, укључујући и Русију под Б. Јељцином. Но од када је В. Путин почео више примењивати државни интервенционизам, те ојачао улогу државе у економији, Русија је од тада и економски ојачала, и задњих 10 година (много пре раста цена нафте) бележи стални раст од преко 7% годишње, а будући господин Катић спомиње и девизне резерве и њих Русија има толико много да је трећа земља на свету (иза Кине и Јапана). Наравно да је ово јачање улоге државе у економији Русије одмах запажено на Западу који је одмах почео оштро критиковати Путина да „Русија скреће са пута демократије и тржишне економије“ и сл. али имајући на уму да су исти западњаци навелико хвалили Б. Јељцина који је Русију довео на руб провалије мислим да је добро што Путина западњаци нападају. Било би лоше да га хвале јер би онда био као и Јељцин. Свугде у свету Запад хвали оне који провде политику чији резултат је упропаштена држава која се онда тако слаба и немоћна лакше или осваја илР
Пера Ложач | 03/06/2008 10:32
Још један текст на нивоу г. Катића. Динарска штедња, динарски државни (али и муниципални) дуг у ХоВ, који ће продубити тржиште новца, одговорнији, финији и разноврснији фискал, стратешка одлука за умереним интервенцијализмом ослобођеним арбитрарности, инфраструктура, здравство и школство, дуги рок испред кратког… У Србији смо, традиционално, склони екстремима, па је благородан утицај доказаног економског стручњака са либералног Запада, да нам отвори очи и лупи по који отрежњујући шамар. Живи били па видели, има ли утицаја памет на српску политичку елиту.
Сампампирослав Ћерезеремитипитиковски | 03/06/2008 11:30
Катићев коментар представља солидан допринос разради теоретске основе концепта либералне економије и неких њених варијанти.Српска варијанта (која се не може овде препознати) представља јединствен случај карактеристичан економски неразвијеним и заосталим државама и друштвима.Експеримент је у току.Резултати који ће бити објављени за неко време,били су познати и пре почетка експеримента. Наравно да се зна да су унапред осуђени на неуспех.
slobodanv veljkovic | 03/06/2008 12:09
bolje da pitate nekog vašeg EKSPERTA, ali reći ću vam, ono što i mala deca znaju, jer se raduju poklonima, koje im donose roditelji,kada dođu na odmor iz rusije.kompletna građevinska, elektro i mašinska nauka.pozdrav
gradjanin obicni | 03/06/2008 12:55
Licno: odgovor gopodinu veljkovicu. Nadam se da je Vas komentar napisan, srocen, u slavu nedovrsene ratifikcije sporazuma decenije, najmanje, uz koji ce Rusi poslati Srbima, pripadnike onih profila tehnicke struke, u kojima je upravo BU bio, uz sah, u samom svetskom vrhu. Uostalom, za pocetak se raspitajte za naseg severnog suseda. Koliko Nobelovaca ima, i kojih profila. Ili, zasto se u Slovackoj, citati polako, proizvode VW vozila: Polo, VW Touraeg, Audi Q7, Q sedam, da ne bude zabune. PSA, ni manje ni vise nego cela paleta 207-mice. Pa tek na kraju KIA. U Madjarskoj ne vredi poceti sa nabrajanjem, jer samo za Audi treba u punom objasnjenju oko 200 karatera. Za kraj. Prisetiti se, ili se raspitati, bivsi GENEX u gradjevinsko investicionim poslovima koje je mesto zauzimao u svetu. Sta je sve izvodio, samo u Rusiji, kao kapitalne objekte. Nekad bilo, sad se spominjalo. Hvala na paznji, i dovidjenja.
slobodan veljkovic | 03/06/2008 14:05
pitali sme.odgovorio sam konkretno, bez prodavanje magle.i bez ikakvih, novih sporazuma, naši ljudi, zarađuju ogromne svote novca u rusiji.daleko više i bolje se zarađuje u rusiji(i procentualno i za kraći vemenski rok), nego li, bilo gde na svetu.
angažujte vaše EKSPERTE i istražite moje tvrdnje.
Љубомир Кецман | 03/06/2008 14:10
Одлично. Кратко. Јасно. Нажалост, мислим да га домаћи „глобалисти“ неће хтети ни прочитати. Немају ни времена, јер се мортају борити за спас фотеља како би сачували опљачкано и наставили пљачкати баш уз помоћ ММф-а и Светске банке. Оно нису хтели прочитати ни Извештај Вили Вимера из Братиславе од 2000 г. где су два Динкићева пулена била присутна и у присуству садашњег нашег Гувернера Мантера, где је издиктирано да Србија неикад неће ући у ЕУ. Зна се да Св. банка и ММФ су извршни органи „Олимпијаца“ (Новог светског поретка). Мислим да је и „Комисија за раст и развој“ њихов орган, па се може очекивати да је и „Извештај комисије“ само нова мимикрија у „елиминацији“ људи и држава.
Strasno brinem | 03/06/2008 14:21
Sve je ovo uzalud , G-dine Катић. Vasi komentari , nasi komentari. Ma koliko ‘ekonomskih mudrosti’ prosuli po ovim stranicama , od toga Srbija nema koristi. Ranije sam Vam upucivala pitanje/a o Vasoj spremnosti da pomognete svom narodu , prokazujuci MMF i Svetsku banku (izmedju ostalih) koji su nam poslati da dovrse ekonomsku propast Srbije. Zasto ste cutali i cutite , i dozvoljavate da i dalje propadamo ? Dobro je sto „Politika“ objavljuje Vase clanke , ali morate da uradite vise , ako umete…. Pozdrav, s nadom da cete zaustaviti saradnju sa tzv. ‘svetskim ekonomskim ekspertima’ , nasih naivnih politicara.Molim Vas , Katicu, spasite Srbiju „putinovski“…
The Tao | 03/06/2008 16:45
„ili, zasto se u Slovackoj, citati polako, proizvode VW vozila: Polo, VW Touraeg, Audi Q7, Q sedam, da ne bude zabune. PSA, ni manje ni vise nego cela paleta 207-mice. Pa tek na kraju KIA. U Madjarskoj ne vredi poceti sa nabrajanjem, jer samo za Audi treba u punom objasnjenju oko 200 karatera.“
Sta ce bogati kupci da sipaju u te tolike Audije, Folksvagene, Kije itd. Vodu? Nestasica vode je na pomolu. Srbija prodaje izvore. Hrana? Da li moze Srbija da hrani svoje stanovnike? To ce drugi da nam rade za debele pare jer mi volimo druge stvari. Kola(konj), pistolj (topuz) i mobilni (rog). Stojimo u mesti vekovima.
Svetislav Kostić | 03/06/2008 17:46
Klasican kapitalizam dostigao je svoje granice i nije vise u stanju da se koristi mehanizmima koji bi ga odrzavali u ravnotezi. Danasnji svijet je polarizovan i podeljen na klase kao u kasarni: sa privilegovanom grupom sasvim gore i ostatku koji uvek trpi, sasvim dole. Ne samo od onih gore zavisi da li ce da ostane sve po starom, pa mozda postane cak i jos gore. Ili ce ljudi da se drmnu iz dremeza i prestanu da slusaju lazi i propagandu na vlastitu stetu. I bore se za jedan sistem koji ce da bude demokratskiji i ravnopravniji. Kapitalizam se nasao u jednoj krizi jer kapitalistima vise nije u stanju da obezbjedi beskonacnu akumulaciju kapitala. To dovodi do tesko rjesivih problema, na koji nacin da se ostvare finansijski dobitci van produktivnih procesa, dakle – putem spekulacija. A to se upravo vec stanovito vreme i desava. Mehanizmi da se novac zaradjuje spekulacijama pojavljuju se samo u vremenima kada se svjetski kapitalizam nalazi u kriznim fazama. Zarade na osnovu proizvodnje dobara bile su dugo vremena jedini nacin da se dodje do zdravog novca. Taj put postaje sve problematicniji. Neoliberalizam jeste jedan pokusaj da se realni troskovi radne snage globalno snize. I to pre svega indirektnim putem, drasticnim reduciranjem socijalnih dostignuca tokom 20 stoljeca, a posebno nakon kraja 2. Svjetskog rata. I to na svim sektorima drustvenog zivota. To je moglo samo jedno ograniceno vreme da funkcionise. Ako niko od jos zivih savremenika vremena od 1945. – 2005., zato autor i ekspert g. Katic dace mi za pravo da se u tom pogledu Evropa vratila na tacku gde se nalazila 1945 godine. Neoliberalisti nisu politicki vise toliko jaki da bi mogli da iznude ukidanje poreza na dohodak, finansiranje skolovanja drasticno smanji ili ekoloske krize potpuno ignorisu. Kod aktuelnih globalnih odnosa snaga, uspostavljanje istinske demokratije nije moguce. Ali ima i pozitivnih znakova da se stvari razvijaju u ispravnom smjeru i nade da se demokratija spasi od neoliberalizma.
Курс-мајстори и молери | 03/06/2008 17:50
Ништа није спорно у вези текста г. Катића. Спорна је ентропија нације. Да се разумемо, нисам из бранше економије. Штедња и нација? Ко то данас ауторитетом овде може да наметне? Свест, традиционална (азијске земље) је овде померена ка потрошачкој грозници фрустрираног појединца који је у лавиринту гига маркета и „паланачког ривалства“ (ко ће имати бољу марку и ко ће мање радити). Овде цркве и манастири служе за туризам а не за веровање и иницијацију ка бољем сопственом у комбинацији с начелима струке.Рекоше неки: „рад је створио човека а нерад господина“. О ком консензусу ми овде данас можемо да говоримо кад овде правила служе да би се алтернативом заобишла. То заобилажење данас је статусна ствар, моћ којом се појединац рангира ( и хвали) у друштву. Руси и запад, овде се декларишу неки? Они су само параметри за квантификацију наше промашености у којој ни они нису невини, посебно ови други. Суштина је у томе да ми не желимо да нам буде боље јер је политика (досегла срж сваког организма) испред сваке здраве емпирије и струке. Наше померање је г. Катић, како схватам, препоручио као јед
Курс-мајстори и молери | 03/06/2008 17:53
Наше померање је г. Катић, како схватам, препоручио као једини прави одговор на садашњост. С оволико политиканата (курс-мајстори, свезналице па и „мислиоци“) који по цео дан не раде ништа него само „мисле“, тешко г. Катићу.
novosađanin | 03/06/2008 18:11
Nisam ekonomista, ali rezultate svi vidimo. Osnovna dva razloga zbog kojih su neke stvari bolje nego pre desetak godina su nepostojanje sankcija i stanje bez rata. I da su socijalisti vladali svo ovo vreme, a bez sankcija i rata i oni bi najverovatnije u zadnjih par godina ostvarivali bolje ekonomske parametre u poređenju sa vremenom ratova i sankcija. Poput jasne političke pomoći od strane Rusije u vezi Kosova i jasne politike većine zemalja EU i SAD da nam koliko god je moguće smanje teritorije i stanovništvo, tako se i u ekonomiji moramo približiti onome ko nam može pomoći da bismo spasli narod i državu. Umesto tesnih veza sa briselskim činovnicima, moramo najjače veze ostvarivati sa onim ko se pokazao otvoreno prijateljski nastrojen, a to je Putin i Rusija. Naravno da je potrebno imati i veze sa Briselom i Vašingtonom, ali sa jasnom svešću da su svo ovo vreme radili o glavi Srpskom narodu i državi, bez iluzija o njihovoj dobronamernosti u odnosu na nas. Dakle, primarne veze sa Rusijom, koja je očigledno postala i ekonomska sila, a moja je pretpostavka i nada da će u skoroj budućnosti uloga Rusije u EU biti daleko jača i tako ćemo i mi posledično vremenom sve manje biti žrtve briselskih činovnika. Najveći deo budućnosti svetske ekonomije (a izgleda već i sadašnjosti) je Azija, zemlje kao što su Kina, Japan itd. A nama je najbliža Rusija. Polupesnički intuitivno na Istoku se i sunce rađa, na Zapadu zalazi. Ko god bude vodio politiku i ekonomiju Srbije neka je usmeri tamo gde je najbolje za nas. Meni izgleda da je to Rusija. Za početak da se poučimo njihovim iskustvom kako da silaznu liniju preokrenemo u uzlaznu, tj. tendenciju slabljenja i propadanja u uspon ekonomije i jačanje države.
citac | 03/06/2008 18:47
A sad svako na svoje radne zadatke. U deset uvece, izlazi novi broj on line „Politike“. Usput strepeti, da li ce bas na moj komentar da reaguje postovani gospodinn Katic. Da reaguje pohvalom, ili ne. Pitanje je sad. U iscekuvanju kraceg komentara na nase komentare – ziveli.
james bond | 03/06/2008 20:39
Pa kaze knjiga The Post-American World by Fareed Zakaria, pisac kolko sam razumio amer porijeklom Indijac konstatuje da se centar ekonomske moci vec preselio u Kinu i Indiju.Kina je cak postala veci ekonomski partner Indiji od Merke.Cak ni Las Vegas nije vise najveca svjestska kockarnica vec neka u Aziji…Tako za srpske tajkune da znaju kad im bidne trebalo narucivat kakije prljavije poslova dje da idu a da ne gubu vrijeme…
Драган Николић | 04/06/2008 00:36
Замолио бих г-дина Катића да ми реши проблем који имам са телефоном. Кад год позовом моје дужнике, нико ми се не јави. Уједно сам затрпан позивима банака који ми нуде кредите и позајмице са каматама од 15% до 30%!
Хвала Аутору на још једном изврсном тексту.
tilada 1001 | 05/06/2008 12:41
Citajuci tekst, a posebno komentare zamalo da pomislim da je Srbija neoliberalna drzava :))))))
Ovi pokusaji New Dilovaca da prokrijumcare intervencionizam kao pozitivan i dobar je stvrno grozan i baira se na flasifikaciji cinjenica. Tako nobelovac Stiglitz u svojoj knjizi protiv globalizacije navodi Rusiju kao jedan od primera neuspeha Vasingtonskg konsenusa. Medjutim u rusiji i slicnim zeljama (ja bi tu ukljucila i Srbiju) postoji mit da su sprovodile liberalnu tranziciju, ali koje su u osnovi bile vrlo neliberalne i u kojima probleme nije izazvala divlja liberalizacija bez izgradnje ustanova, vec intervencionizam drzave, odsustvo liberalizacije i naravno odsustvo vladavine prava. Sto se malo ne pozabave Estonijom, Irskom , Novim Zelandom, Ceskom…
@Marko Bojković
Prije nego sto sahranite privatni sektor u Srbiji sa „investicijom“ mozda bi bilo i dobro procitati ovaj tekst nekoliko puta.
http://www.makroekonomija.org/0-dragovan-milicevic/kako-drzava-istuskuje-privredu-sa-finansijskog-trzista/
Izvinjavam se gosp. Katicu na reklamiranju drugog sajta.
Bojim se da će ovde ostati samo vampiri u pokušaju.
Ali dok oni budu izumirali, neko će već da reorganizuje industrijske zone. Zaposleni bi mogli da budu roboti…
Marko, ja ipak mislim da su ti šaljivdžija!
Pa zar ti stvarno veruješ u realnost i u tehničku izvodljivost projekta Dunav -Solun. Ako te „projekte “ navodiš zbiljski onda si ti naivan a ako se šegačiš mislim da nije pristojnao.
За инжењера Дејана – Хвала на разумевању.
@Marko Bojković
Не било ми замерено, али рекао бих да сте фрустрирани убедљивом победом коалиције око СНС. Отуда овакви Ваши коментари.
Не заборавите да је добар део бирачког тела апстинирао (ту не рачунам наше државаљане у иностранству који нису били у прилици да гласају). Велике наде оних који гласају касније рађају и дубока разочарања. Домаћи политичари умеји да добију изборе, али бојим се да не умеју да воде државу.
Овдашњи људи од политике нису чак ни економисти у покушају. Неко им је „продао причу“ да су стране инвестиције спас за домаћу економију. Отуда и фасцинација шеицима.
Проблем је што у пропадању (било моралном било економском) нема дна.
Za Marka Bojkovića – Ne znam na kojih 100 milijardi mislite – to su 3 godišnja BDP-a Srbije. Vi se ipak šalite sa mnom. Hvala na komentaru.
„Niko ne sprečava da se zona o kojoj Vi govorite napravi. Na tom potezu su i sada najveće investicije i niko ih ne ograničava. Problem je što to ne reševa problem nezaposlenosti u Srbiji i nikada ga neće rešiti.“
Meni deluje da ga može rešiti. Naime, od obećanih 100 milijardi evra, u projekat izgradnje pomenute ogromne industrijske zone bilo bi uloženo 70 milijardi evra; preostalih 30 milijardi evra, po rečima predsednika Republike Srbije, predviđeno je za kanal Morava-Vardar:
„Te dve investicije su vrednosti možda i do 100 milijardi evra. Razgovarali smo sa ozbiljnim ljudima u svetu, sa ozbiljnim državama i investitorima… Ovo sa Moravom je sigurno oko 30 milijardi evra“, rekao je Nikolić.
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=09&dd=28&nav_id=545286
S druge strane, u Srbiji je na kraju februara meseca 2014, dakle prema najnovijim raspoloživim podacima, bilo 793.625 nezaposlenih lica:
Click to access 1796_bilten_nsz_02_2014.pdf
Ako sumu od 70 milijardi evra podelimo sa brojem nezaposlenih lica dobićemo 70.000.000.000 / 793.625 = 88.202,87 evra raspoloživih investicija za otvaranje jednog radnog mesta, što je gotovo devet puta više od 10.000 evra, koliko su beše iznosile one Dinkićeve subvencije za otvaranje jednog radnog mesta, a koje je Radulović želeo da ukine, ili ih ukinuo, ne sećam se više, malo mi je već muka od svega toga… Kako god, uopšte mi ne deluje nerealno da bi se sa racionalno investiranih 70 milijardi evra moglo otvoriti pomenutih 793.625 radnih mesta i tako rešiti problem nezaposlenosti u Srbiji. A kad smo već kod realnih i nerealnih očekivanja, naravno da mi je potpuno nerealno očekivanje da bi se pomenuta ogromna industrijska zona mogla izgraditi na nekom drugom mestu u Srbiji; naprosto ne vidim koja bi to lokacija u Srbiji mogla biti atraktivnija za investitore. Po mom mišljenju je predložena lokacija, na potezu Novi Sad – Beograd, pokraj desne obale Dunava, najbolje i jedino realistično mesto za izgradnju takve jedne ogromne industrijske zone: u blizini je dva najveća urbana centra u Srbiji (Beograd i Novi Sad), najbolje saobraćajno povezano praktično svim vrstama transporta (drumski, železnički, brodski, vazdušni) itd.
„Kada bi to kojim slučajem i bilo moguće, tada bi Srbija možda mogla da istočne delove Srbije odmah preda Rumunima i Bugarima, sever Mađarima, a jug Albancima. Meni to ne izgleda kao dobra ideja.“
Čudim se da Vam to ne izgleda kao dobra ideja. Jer to bi bilo samo primena, na jednom višem i uopštenijem nivou, Vaših saveta apropo (ne)trošenja preko mogućnosti i sledstvenog (ne)ulaska u dugove – „Pruži se prema guberu!“ – odnosno nužnosti hitne devalvacije dinara umesto besmislene odbrane kursa – „Bolje se sa problemom uhvatiti u koštac odmah, nego ga odlagati za kasnije, kada će biti još mnogo teže“. Naime, kako prema Vašim očekivanjima Srbiju u narednim decenijama ionako očekuje demografsko pražnjenje rubnih krajeva, zašto se ne bismo „pružili prema guberu“ i odmah samerili Srbiju u skladu sa rečenim demografskim trendovima? Zašto da besmisleno arčimo energiju i novac na rubna područja, ona preko gubera, kada su demografski i migracioni trendovi sasvim jasni i neumoljivi – kao što je neumoljivo, uprkos svim besmislenim intervencijama NBS, bilo i kliznuće dinara, sa 75 dinara za evro u leto 2008, na gotovo 116 dinara za evro u martu 2014?
Za Marka Bojkovića – Niko ne sprečava da se zona o kojoj Vi govorite napravi. Na tom potezu su i sada najveće investicije i niko ih ne ograničava. Problem je što to ne reševa problem nezaposlenosti u Srbiji i nikada ga neće rešiti. Kada bi to kojim slučajem i bilo moguće, tada bi Srbija možda mogla da istočne delove Srbije odmah preda Rumunima i Bugarima, sever Mađarima, a jug Albancima. Meni to ne izgleda kao dobra ideja. Hvala na komentaru.
Ne šalim se, gospodine Katiću, nego se čudim da ste, izgleda, protiv investicije koja bi, ako bi se realizovala, mogla da reši problem nezaposlenosti u Srbiji. Ja ne vidim pogodnije, bolje saobraćajno povezano, mesto u Srbiji za jednu takvu ogromnu industrijsku zonu, koja bi, uz određene mere prekvalifikacije nezaposlenih lica, praktično mogla da reši problem nezaposlenosti u Srbiji. Druga je stvar, naravno, koliko su politički akteri iz vladajuće stranke spremni da realizuju tu svoju nekadašnju ideju (oni su sada zaokupljeni projektom „Beograd na vodi“), no ta njihova nespremnost da realizuju dobar projekat, projekat koji mi deluje kao sasvim ekonomski isplativ, u meni pre izaziva žaljenje, nego što je predmet šale.
Za Marka Bojkovića – Vi se šalite sa mnom, ne mari. Hvala na komentaru.
„To nije uspešan model razvoja već antimodel u kome nema nikakve ekonomske i razvojne politike, već samo stihije.“
Oprostite, gospodine Katiću, da li to znači da ste Vi protiv izgradnje pomenute industrijske zone od Novog Sada do Beograda, industrijske zone koja bi mogla da zaposli bar pola Srbije?!
Za Marka Bojkovića – Pokretljivost radne snage je važna u procesima industrijalizacije, kada viškovi ljudi sa sela dolaze u gradove. Pokretljivost o kojoj Vi govorite je štetna, pa i katastrofalna. To je pokretljivost kod koje se prazne delovi države, a sela zamiru. To nije uspešan model razvoja već antimodel u kome nema nikakve ekonomske i razvojne politike, već samo stihije. Hvala na komentaru.
„Svi uspešni modeli baziraju se na integrisanosti sa svetskom ekonomijom, imaju veliku pokretljivost radne snage, visoku stopu štednje i investicija i sposobne vlade koje su posvećene ekonomskom rastu.“
A propos „velike pokretljivosti radne snage“, pretpostavljam da je ona važna kako bi investitori mogli da podignu industrijske kapacitete na mestima koja im odgovaraju (npr. na mestima koja su dobro saobraćajno povezana: blizu aerodroma, pruga, plovnih i auto-puteva – baš kao što je to npr. saobraćajni koridor Beograd – Novi Sad, pokraj desne obale Dunava), a visoko pokretljiva radna snaga bi se zatim promptno preselila u ta mesta, u potrazi za poslom, a ne bi ostajala u svojim zabitima i kukala kako nema posla. U tom smislu, čini mi se da je radna snaga u Srbiji sasvim solidno pokretljiva, imajući u vidu koliko se ljudi iz provincije, u potrazi za poslom, preselilo u Beograd, a u priličnom broju i u Novi Sad.
Sada, kada je Srpska napredna stranka nadmoćno pobedila i u potpunosti pruzela vlast u Srbiji, te ima pun kapacitet da u celosti sprovede svoje ideje, očekujem da će i velika pokretljivost radne snage u Srbiji u još većoj meri doći do izražaja – kada se, naime, bude napravila industrijska zona od Novog Sada do Beograda, na desnoj obali Dunava, kako je to obećala SNS: http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=09&dd=28&nav_id=545286
Kakva su gospodine Katiću, Vaša očekivanja, Vaša procena stepena pokretljivosti radne snage u Srbiji?