Kad bi se problem srpske inflacije mogao svesti samo na posledice velike letnje suše, Srbija bi bila srećna zemlja. Cenovni udar bi jednokratno uticao na rast inflacije, a potom bez velikih trauma bio amortizovan merama ekonomske politike. Srpska inflacija, međutim, od druge je vrste. Srbija previše troši, a premalo štedi i investira. Osnovni, iako ne i jedini uzrok srpske inflacije u vezi je sa prekomernom potrošnjom koja podstiče rast cena.
Uprkos apsolutnom padu zaposlenosti, plate su u poslednjih godinu dana realno porasle za više od 20 procenata. Takav rast plata daleko prevazilazi porast produktivnosti i neminovno podstiče inflaciju. Posebno zabrinjava to što država toleriše rast plata u javnom sektoru. O ovom uzroku inflacije domaći ekonomisti često i rado govore. Rast plata u javnom sektoru se mora zaustaviti, kao što se i javna potrošnja mora selektivno smanjivati. Poslednja dešavanja u vezi sa „Zastavinim“ Zavodom za zapošljavanje, uz svu traumatičnost, nužan su korak u dobrom smeru.
Drugo višegodišnje žarište inflacije u vezi je sa kreditnom aktivnošću banaka. O ovom uzroku inflacije domaći ekonomisti najčešće ćute. Kamatne stope i provizije u Srbiji su tako visoke, da su banke stimulisane da unose ogroman novac iz inostranstva i građane potapaju kreditima. Taj novac Srbija ne može produktivno upotrebiti i nije joj potreban. On nanosi ogromne i trajne štete: građani se prezadužuju, uvoz raste, a ukupna tražnja se pregreva i tako podstiče rast cena. Priliv tog spekulativnog kapitala jedan je od najvećih problema domaće ekonomije i morao je odavno biti zaustavljen.
Politika Narodne banke Srbije nije okrenuta zaustavljanju spekulativnih priliva, već pre svega neutralisanju njegovog malignog dejstva. NBS to radi tako što plaća visoke kamate na hartije od vrednosti koje prodaje na tzv. otvorenom tržištu. Novac koji NBS prikupi prodajom hartija od vrednosti na taj se način povlači iz opticaja i ne vrši pritisak na cene. Ovo je suptilan mehanizam i dobro funkcioniše u zrelim tržišnim ekonomijama. U Srbiji, zbog ogromnih domaćih kamata, taj mehanizam ne pomaže, a verovatno ima i sasvim suprotan efekat.
Visoke kamate na državne hartije od vrednosti privlače dodatni spekulativni kapital. Kada ne kreditiraju građane po sumanutim kamatnim stopama, banke otkupljuju državne hartije od vrednosti i na njima takođe odlično zarađuju. Poslednje mere NBS usmerene ka ograničavanju rasta keš kredita neće bitno popraviti situaciju, već će samo pojačati obim operacija na otvorenom tržištu. Pomenuti metod povlačenja novca iz opticaja nepodnošljivo je skup. U tom procesu, plaćajući ogromne kamate na hartije od vrednosti koje je prodala, NBS je već napravila gubitak od oko 500 miliona evra.
Zašto NBS okleva da zaustavi zaduživanje domaćih banaka u inostranstvu i tako neutrališe ovo inflatorno žarište, pre nego što novac stigne do domaćeg tržišta?
Da bi destimulisala priliv spekulativnog kapitala, NBS bi morala radikalno podići stopu obavezne rezerve, ili bi se morali oporezivati spekulativni prilivi. Takva politika uvek podiže troškove banaka, a banke te troškove pokušavaju da prevale na klijente. Restriktivnija monetarna politika bi dovela do novog rasta kamatnih stopa, dodatno opteretila privredu i građane i verovatno usporila privredni rast. To može biti jedno od objašnjenja za oklevanja NBS i ono će kod dužnika naići na simpatije. Rizik kratkoročnog rasta kamata postoji, ali ga ne treba precenjivati. Domaće kamatne stope su već toliko visoke, da bi njihov ozbiljniji rast mogao da privuče jedino samoubilački raspoložene građane, ili preduzeća koja iz nekog razloga žure u stečaj, pa traže najkraći put.
Moguće je, međutim, da je politika NBS uzrokovana prvenstveno platnobilansnim problemima. Srbija će u ovoj godini zabeležiti najveći deficit trgovinskog i tekućeg bilansa u svojoj istoriji. Finansiranje tog deficita se velikim delom oslanja na priliv kredita iz inostranstva. Ako bi priliv novih kredita prestao, smanjila bi se ponuda deviza. U prvom koraku došlo bi do pada deviznih rezervi, a potom i do pada vrednosti dinara.
Ekonomski sistem Srbije stoji na jednoj nozi – na veštački jakom dinaru. U opisanom scenariju, patetično ali tačno, NBS bi otvorila vrata ekonomskog pakla. Pad dinara bi indeksirane kredite podigao u stratosferu. Izbila bi velika finansijska kriza koja bi se prelila na ostale delove ekonomije. Niko se ne usuđuje da ova vrata otvori, ali se taj trenutak ne može odlagati u nedogled. Ako se vrata ne otvore, biće razneta silom koja je iza njih. Izbor je između zla danas i goreg sutra.
Ekonomske vlasti Srbije nisu savladale inflaciju – samo su je prikrile. Već godinama unazad, kao osnovni instrumenti obaranja inflacije koriste se besmisleni rast realne vrednosti dinara i kontrola cena javnih preduzeća. Teško je naći neprikladnije „alate“ za dugoročnu kontrolu inflacije. Problem inflacije nije rešen, a platni bilans je razoren. Kreirani cenovni dispariteti nanose ogromnu štetu ekonomiji i vode ka neodgovornoj propastii onako slabih javnih preduzeća. Suša je samo potencirala nagomilane ekonomske probleme. Možda bi Vlada Bulatović Vib svoj poznati aforizam danas ovako izrekao – u Srbiji su godine kišne ili sušne, ali su uvek inflatorne.
@inzaghi
Analitički način mišljenja i zaključivanja,da bi bio argumentovan i služio svisihodnosti ispravnog poimanja realnosti mora uvažavati princip sveobuhvatnosti.
To konkretno znači da misaoni opus obuhvata sto širi dijapazon uzroka.
Najjednostvnija definicija je:“ Razmišljaj globalno a deluj lokalno“.
Znači mi smo, mislim na naš nacionalni i društveni problem koji rađa permanentnu krizu, samo delič globalne krize.Drugo uzroci koji su proizveli veliki poremećaj društvenih odnosa na Balkanu je ostavio velika ožilke na nasionalnim bićima naroda koji žive na ovom prostoru.Treće, mi nismo umeli da zadržimo neke stvari i procese iz Titovog mekog komunizma, nego smo sve bacili na smetlište istorije.Četvrto, posle petog oktobra neveštom gradnjom neoliberalne paradigme sami sebi vezijemo ruke i noge da ne možemo da se normalno krećemo u lavirintima novovekovnog životnog izazova.
Eto to su osnovne kordinate loših istorijskih usmerenja koji porađaju ovako porazne rezultate.
Jedino utešno i istinito je to, da su globalni problemi prevazišli našu kolektivnu moć rešavanja sličnih, ali u našem dvorištu.
E sad, za posledicu imamo ovo što imamo.
Mladi spoznavajući haos oko sebe, a racionalno procenjujući svoju mentalnu i intelektualnu moć zaključuju – od ovog nema ništa, i spasavaj se ko može – odoh je preko grane da se tamo okušam. I otprilike da većini naum uspeva.
Jer prirodni nagon za održanjem nalaže – ako ne mogu da se spasim kolektivno ona pokušaj kao jedinka, i spasi samog sebe.
Gradjani ne bi uzimali kredite (nepovoljne i cesto za otplatu kredita,minusa,tekucih) da je privreda funkcionisala,a da su domaci sposobni preduzetnici – za nesto sposobni (na tom surovom trzistu) . Bilo bi vece zaposlenosti,izvoza,manje deficita platnog bilansa.Ne bi bilo potrebe za kreditima.
Da su vredeli,banke bi njih kreditirale,a spekulativnog kapitala bi bilo manje.
Devalvacija bi sve otezala.Ne verujem da bi takvi podigli privredu ,ako bi dobili zeljeni kurs.
@inzaghi
E sad šifrovani razumem da ne razumem 🙂
Realno surovi život opservirati irealno to je nepojmljivo zdravom razumu,
izizev u nekim drugim prostornim dimenzijama realiteta, ili pak marsovcima.
On se zvao Nearh i bio je hrišćanin tada je viknuo:
„Spasavaj se, dragi moj druže!“ i muka ga napusti…
Čitaj Kafku, lekovit je….
(Predragi ) Ivan , ne obracam se direktno nikom.Sto kaze ( moj imenjak ) Putin :
“ NISAM VAS PRIJATELJ, A VI NISTE MOJA MLADA “ .
Ne cudi me nista u ovom svetu – ponekad se iznerviram nelogicnostima (boris se protiv sistema,nepravde,siromastva – ciscenjem javnog sektora ! ! ! ) . Povremeno me nostalgiras Yugoslavijom,komunizmom – ne ide jedno sa drugim .
Koja razlika – Vucic,prof. D. Popovic ,Blog / svi se zalazu za isto.
A kurs od 180-200 ce odgovarati Dverjanima,Domacoj Burzoaziji,Sitnim Preduzetnicima (iz Zemuna) , Malinarima .
Kako ce ,oni, zaposlene tretirati – ja znam/VAZNO (MI) JE,a ti (POSTO NE ZNAS/NIJE TI VAZNO) pitaj Basaru (i premijera Austrije) .
Za Nebojšu,
Ovaj tekst je pisan pre 12 godnina, za divno čudo on je danas još aktuelniji.
U ono vreme ovako nešto sugestivno i istinito naslutiti je zaista ekonomski proročansko:
„Ekonomski sistem Srbije stoji na jednoj nozi – na veštački jakom dinaru.
U opisanom scenariju, patetično ali tačno, NBS bi otvorila vrata ekonomskog pakla. Pad dinara bi indeksirane kredite podigao u stratosferu. Izbila bi velika finansijska kriza koja bi se prelila na ostale delove ekonomije“.
Bravo na predviđanju.
Nepograšivo zaključujete:
„Niko se ne usuđuje da ova vrata otvori, ali se taj trenutak ne može odlagati u nedogled“.
Upozoravate:
„Ako se vrata ne otvore, biće razneta silom koja je iza njih. Izbor je između zla danas i goreg sutra“.
Ovaj pereiod od 12 godina su pojeli skakavci.Unutrašnja eksplozije je neminovna. To svi vidimo i „spokojno“ isčekujemo najgori mogući scenarijo !
Sad se pitam – jesmo li stvarno zaslužili takav svršetak?
P:S:
Pre par dana sam Vas molio da napišete nešto slično, ali sad Vas oslobađam te molbe, jer ovo je bolje nego da ste bilo šta novo dodali.
Hvala na proročanskoj istini, nije zaživele ali nije ni prećutana.
Pokolenja dela sude.
@inzaghi
Aforizam nije, globalizam jeste , kratka forma šupljeg sofizma.
Refleksija sažetka filosofije palanke haiku redukcija sprčene misli. 🙂
Za inzaghi – Zamolio bih da malo jasnije pišete komentare i potrošite koju rečenicu više. Ovako se dosta teško prati. Hvala na komentaru.
Od sve ekonomske filozofije –
otpustaj,cisti,/“krsi,lomi“ . Da sam znao ovo za javni sektor,Zastavu,ne bi procitao ni delic Bloga
Tajkunima subvencije,kurs dizi – da u miru posluju . Pravice profesoricu Popovic i Aleka od zlata
O zaposlenima ce ljudi poput Dragasa,Malinara,Boska O. ……da vode racuna 😂 😂 😂
Ako smeta ton,ne mora se objavi.
NECU,NE UMEM I ,NAJVAZNIJE,
NE ZELIM DRUKCIJE