Kriza začeta na tržištu američkih hipotekarnih kredita i kreditnih kartica ne pokazuje znake smirivanja. Poslednja panična kretanja na svetskim berzama propraćena su lavinom analiza i talasom pesimizma kakav odavno nije viđen. Dobar broj analitičara veruje da je svet na pragu najveće ekonomske krize od tridesetih godina prošlog veka.
Analize se prevashodno bave već poznatim uzrocima. U centru kritike su gramzivost i brutalna neodgovornost finansijskog sektora, preterana deregulacija finansijskog tržišta i neodgovorna politika američke centralne banke koja godinama, na svaki znak krize, štampa novac i podstiče moralni hazard.
A koliko juče, sve je bilo gotovo idealno. Iako su krediti izdašno odobravani hazarderima i nesrećnicima krajnje problematične kreditne sposobnosti, niko u tome nije video naročit rizik. Svetski finansijski majstori uveravali su stručnu javnost da njihovi finansijski modeli odlično funkcionišu i da su disperzija rizika i tehnike zaštite od svih vrsta rizika dovedene do savršenstva. I svi su se pravili kao da razumeju komplikovane modele na kojima počivaju novi ezoterični finansijski instrumenti. Finansijska ekvilibristika je trijumfovala nad zdravim razumom.
Najveći deo akademske ekonomske elite je aktivno (ili ćutanjem koje se svodi na isto) davao kredibilitet nebulozama koje su dolazile iz sveta praktičnih finansija. Teško je protivurečiti nekome ko za godinu dana na njujorškom Vol stritu, ili u londonskom Sitiju, zaradi (ili otme, ako više volite), koliko univerzitetski profesor zaradi za ceo život. U takvoj ravni razmišljanja nije teško napraviti grešku, pa beskrupuloznost i bezobrazluk podvesti pod pamet, znanje ili vrlinu.
Trenutne ekonomske ,,post mortem” analize teško dopiru do srca finansijske tame. Najvažniji uzrok, zapravo sam temelj krize, verovatno će ostati skriven od očiju javnost budući da u sebi nosi snažan ideološki naboj.
Da bi ekonomija rasla i jačala, privreda, država i građani moraju da troše i tako stvaraju tražnju za robom i uslugama. Domaća tražnja (pojačana i onom iz inostranstva) stimuliše proizvodnju, zaposlenost i privredni rast. Nova ekonomija traži i stimuliše građane da sve više troše, ali im plaća sve manje i uskraćuje zarađeno. Dužnički balon je morao pući, i to se u Americi upravo događa.
Kako se u konceptu neoliberalne ekonomije od države očekuje da (relativno) troši sve manje, građani moraju da troše sve više i da nadoknade i taj deo tražnje. Moderna ekonomija zato prevashodno počiva na besomučnoj i rastućoj potrošnji građana. To ne otvara samo filozofska ili sociološka pitanja – ko danas za to mari – već i ona mnogo važnija, ekonomska.
U Americi, a to je epicentar današnje ekonomske krize, plate zaposlenih su od 1966. do 2001. godine realno porasle za samo 11 procenata – manje od trećine jednog procenata godišnje. Od 2000. do 2005. godine, iako je produktivnost znatno povećana, plate su realno smanjene za 96 procenata Amerikanaca. Naravno, nisu svi izgubili. Primera radi, u 2005. samo jedan procenat najbogatijih Amerikanaca svojim primanjima učestvuje u nacionalnom dohotku sa 22 procenta. Istovremeno, i profit je toliko porastao, da je danas njihovo učešće u nacionalnom dohotku na najvišem nivou u poslednjih pedeset godina. Ogroman deo novostvorene vrednosti preliven je ili u profite, ili u plate tankog sloja poslovne elite. No, ostavimo nepravdu po strani, neka se njome bave žrtve – ovde je reč o finansijskim posledicama ovakve raspodele ekonomskog kolača.
Kako potrošnja mora da raste i u uslovima stagnacije ili pada realnih plata, građani svoju kupovnu moć mogu održavati i povećavati samo na jedan način – zadužujući se sve više. Američki potrošački prosperitet i kupovna moć ne baziraju se na rastu plata, već na porastu zaduženja. Nevolja je što sem plate, drugog izvora za vraćanje dugova nema, osim onog katastrofičnog – prodaje imovine.
Američki građani, kao i američka država, troše preko mogućnosti, prekomerno se zadužuju i ta se činjenica više ne može ni sakriti niti se kriza može beskonačno odgađati. Ostatak sveta nije rad da i dalje bezrezervno akumulira slab dolar, finansira američki budžetski i platnobilansni deficit i tako stimuliše olako štampanje dolara.
Tako se problem sa američkog tržišta prenosi i na međunarodno. Američki potrošači su važni kupci inostrane robe, pa njihova smanjena potrošnja ugrožava rast zavisnih ekonomija. U ovom trenutku se ne vidi ko bi taj manjak tražnje mogao da nadoknadi. Američki finansijski problemi postaju globalni.
Iako je svetska finansijska kriza u tehničkom smislu veoma kompleksna, a implikacije teško sagledive, njena suština je jednostavna. Ona nije samo u sferi kreditne i monetarne politike i nije u vezi samo sa njihovim neodgovornim akterima. Model razvoja na kome počiva današnja ekonomija i u tom kontekstu model raspodele zarađenog izgledaju dugoročno neodrživi. Ne treba se čuditi ako čitaoca ovo podseti na davne časove marksizma. I kapitalizam danas sve više liči na onaj iz Marksovog vremena.
Za Ivana – Odgovor na Vaše pitanje je jednostavan. Vlasnike kapitala ne zanima „ravnoteža“, već samo profit. Što su plate veće, profit je manji. Od njih ne treba očekivati da „sistemski“ misle, kako što ni radnici ne misle sistemski. Hvala na komentaru.
@Nebojša Katić – Da bi ekonomija rasla i jačala, privreda, država i građani moraju da troše i tako stvaraju tražnju za robom i uslugama. Domaća tražnja (pojačana i onom iz inostranstva) stimuliše proizvodnju, zaposlenost i privredni rast.
Ja ovaj Vaš tekst, i gornji navod, sagledavam kroz kaledoskop naše ekonomske krize. Tačnije kroz katastrofalno neodgovornu i aljkavu privetizaciju društvenih predizeća i svih zjala koje su tom privatizacijom isplivale na površineu, pokazujući svu našu istorisku nedozrelost da se odgovori današnjem izazovu.
Gornji navod razumem i on je osnova zdrave ekonomije.
Moja dilema:
Ali ovaj zaključak iz Vaše tvrdnje nije mi baš jasan.
Tvrdite – Nova ekonomija traži i stimuliše građane da sve više troše, ali im plaća sve manje i uskraćuje zarađeno.
Prvi deo rečenice o stimulaciji potrošnje je tačan i logički opravdan. Problem je sa zdravom logikom, zbog nedorečenosti, u drugom delu rečenice – ali im plaća sve manje i uskraćuje zarađeno – . Zašto ih plaća sve manje i zašto im uskraćuje zarađano? Jer se tako ne narušava princip – ponude i potražnje.Ako je pak smanjenje zarada posledica neke ‘više sile’ onda se to treba jasno obrazložiti.
Mislim da je ovaj prelazak sa potrebe za potrošnjom i primanja građana nužno moraju biti u ravnoteži i proporcionalno uslovljeni principom povratne sprege, narod tačno zaključuje – ‘opruži se prema guneru’, ali tu mora imati neki spoljni uzrok koji taj ravnotežni princip narušava.
Bilo bi naivno zaključiti da kapitalista to radi namerno da bi mučio radnike.
Koji su to faktori koji narušavaju tu ravnotežu?
Zaključujete – Model razvoja na kome počiva današnja ekonomija i u tom kontekstu model raspodele zarađenog izgledaju dugoročno neodrživi. Ne treba se čuditi ako čitaoca ovo podseti na davne časove marksizma.
I kapitalizam danas sve više liči na onaj iz Marksovog vremena.
Ove Vaše tekstove bih nazvao – mala škola ekonomske edukacije – za ekonomske laike, od kojih sam prvi ja 🙂
Pozdrav,
Ovo su komentari preuzeti sa Politikine Internet stranice
————————————————————————————–
Nenad | 28/01/2008 22:08
Katica za pedsednika Srbije,komentar je boli glava,nemam reci.Svaka cast majstore.
Еразмо | 28/01/2008 22:33
Господин Катић остаје на највишем нивоу!
Паја | 28/01/2008 22:37
Браво. Све је речено за оне који знају да читају, па и за оне који нису вични проблематици. Сама суштина.
Зоран | 28/01/2008 22:40
Да ли капитализам сада све више личи на онај из Марксовог времена? Зависи који. Амерички не личи више него раније, али европски почиње све више да личи. Све су мање социјале у Европи, све дужи радни век. Све се више купује преко кредита у ЕУ и све се лакше губи посао. Све то иде ка америчком капитализму.
Johnny | 28/01/2008 23:09
Briljantno Gdine Katicu,drugim recima :trosenjem(nezaradjenih) para gradjannin nikako ne moze da stigne u prosperitet .
NS | 28/01/2008 23:14
Veoma interesantan clanak.
Cenim posebno cinjenicu da je gospodin
Katic ostao na visini zadatka i nije podlegao
iskusenju da po svaku cenu poveze svoju temu
sa podrskom nekom kandidatu.
Simo Sakic | 28/01/2008 23:24
Ja zivim u Americi vec 12 godina, … Ovo je gospodo jedno praznovjerje koje vlada u nasem narodu pa najmanje 100 godina. To je praznovjerje o toj „skoro dolazecoj krizi na zapadu.“ Pa meni se plata povecava svake godine a ja ne znam o cemu to Katic pise da se ne povecava. Sjecate li se SFRJ, i kad su nama pionirima pricali kako ce zapad izrabiti radnicku klasu i kako ce tamo doci do velikih socijalnih problema i kako ce komunizam i socijalizam trijumfovati? Cini mi se da je kapitalizam ipak opstao a da smo se mi urusili i da je komunizam fakticki nestao. Kina i Kuba su morale da uvedu kapitalisticke norme da bi ostvarili ekonomski pomak.
Malo je prostora da sve to objasnim ali ovo nije nista tacno sto se ovdje pise.
СВАКА ЧАСТ | 28/01/2008 23:33
Одлично. Нисам струком из ове бранше али је текст разумљив и очигледно писан од оног који влада овом материјом. Одавно нисам прочитао нешто концизније и квалитетније из ове тематике . Захваљујем аутору и Политици.
djole djole | 28/01/2008 23:47
Pohvale autoru teksta.Gospodin pise o stvarima koje razume,hladne glave nepristrasno razlaze probleme i iznosi cinjenice.Na kraju nenametljivo i neobavezujuce saopstava svoje misljenje.Ipak problemi nisu tako strasni,a i razumljiviji su kad strucni ljudi pricaju o stvarima koje odlicno poznaju,a ne svastare.Pravi ljudi na pravim mestima-resenje nasih problema.
bata | 28/01/2008 23:52
Koherentna analiza, kao i svih ovih godina, od kako g.Katic pise za Politiku. I bolno tacna. Danas se njegov clanak odnosi na globalna finansijka i ekonomska desavanja. A mnogo puta je veoma precizno i tacno ukazivao na povrsnosti,nedoslednosti i neznanja u vodjenju ekonomske politike u Srbiji. Zato me uopste i ne cudi da njegove stavove i poglede niti jedan politicar u vlasti ili u opozuciji, ili pak ekonomski autoritet, nije javno osporio. Bravo!
srpska ekonomija | 29/01/2008 00:55
Ja bih radije da G-din Katic dodje u Srbiju , da bi se bavio njenom ekonomijom. Ovako…, „cui bono“ …?
Nenad C | 29/01/2008 00:58
Kapa dole za clanak! Brutalna istina to ti je.
Dusan R | 29/01/2008 02:06
Drustvo kojim vlada besomucni kapitalizam je dihotomija – kapitalizam / proletarijat. Jedno bez drugog ni pa odnekud, iz davno zaboravljenih vremena, dodje mi zapevka „Amerika i Engleska bice zemlja proleterska.“ Cudno!
james bond | 29/01/2008 02:45
Recesija je dva uzastopna tromjesjecja privrede u stagnaciji.Kriza je kad privreda padne preko 10%.Amerika je u recesiji a Kina i Indija za samo od pocetka ove godine vec u krizi.Japanska berza se blizi krizi.Kad Merka kise ostatak svijeta dobiva upalu pluca.EU trenutno kasljuca.I nije samo ekonomija poljuljana.Ljudska oprava u Merki su na nivou Rusije iz 30-ih godina.Polako al sigurno postaje policijska drzava.S tim da ne salje u radne logore al ima druge metode za ugradjivanje paranoje.Recimo razne vrste ucjena preko zdravstvenih osiguravajucih kompanija.Savren pronalazak neoliberalnog kapitalizma.Al nije sve bilo tako prije nekih dvadesetak godina.Tacnije sve je krenulo sa Reganizacijom.Kad su rusi dozvolili Njemackoj da se ujedini.E u tom kontekstu se moze posmatrati pomjeranje na ekonomskom i politickom planu.Izvanredno povecanje troskova vojnoga kompleksa, stagnacija plata civilnoga sektora, izvoz poslova u inostranstvo i oslobadjanje radne snage za vojne potrebe kresanje gradjanskih sloboda.Naturanje formule EU i pritisak na Kinu.Nista nije slucajno.Bice da Merka krece u neki velki vojni pohod…
boyana stone png | 29/01/2008 04:21
Krizu je mogla predvideti i svaka prirodna i ofarbana
plavusa,a kamo li pametnija crnka,dok je supljila sve moguce platinske kreditne kartice od muza na Rodeo Drive
u Los Andjelosu,da napomenem uzivajuci u svakom momentu.
Za to nije potrebna diploma Londonske Skole Ekonomije.
Sta mene interesuje gospodine Katicu,posto ste financijski konsultant,sta ste savetovali klijentima,pre krize kako da spasu ako se ima sta spasiti i mozda malo i nekoga profita da ucare.
.
Bianca | 29/01/2008 05:30
Odlicna analiza. Ali sto se vise razumije, to ima vise pitanja— na koje nema odgovora. Svi moguci dugovi su se uredno pretvorili u vrednosne papire, ali nije jasno tko je, i na koji nacin, uspio ubjediti konzervativne banke da kupuju „vrednosnice“ iako nisu u stvari znali njihovu vrijednost? Citam u Japanskim medijima da su banke i druge financijske institucije vec davno otpustile svoje financijske analiticare i zamjenile ih komputerskim modelima. Da li je ta praksa universalno prihvacena? U Ruskim medijima se vrdi da ce Rusija biti oaza u kaosu, jer njihove financijske institucije nisu participirale na isti nacin. Isto tako, cuju se spekulacije da ce Kina stimulirati unutrasnju potrosnju, kao kompenzaciju za potecijani gubitak americkog trzista. U Kini izvoz je 30% od GDP, ali se je u zadnjih nekoloko godina procent ucesca americkog trzista smanjio relativno na druge regione. Da li ce i to imati ulogu u odrzavanju kakvog-takvog reda u svjetskim financijama? A u svemu tome, najvise su osamuceni Americki penzioneri sa svojim jadnim fondovima, jer u stvari nemaju pojma sto da s tim fondovima rade. Inflacija ce uciniti svoje, ali ulaganje na duzi rok u bankovne CD ili druge financijske instrumente nosi rizik gubitka cijelog kapitala. A i interes je premalen da bi bio vrijedan tog rizika. Na kraju, platiti ce svi koji nemaju pojma kako da se zastite u takvim vremenima.
Твртко Други | 29/01/2008 10:30
Као прво,ништа ново и чудно.О овоме се зна.Америка води овакву политику самозадуживања деценијама.Добар део овог дуга платиће други изван Америке преко тзв.глобалних америчких инререса због којих се стално отварају жаришта и сукоби.Као друго,боље да се оканемо туђих брига,наше су много веће.
Мирослав Анђелковић | 29/01/2008 10:49
Суштина берзанског слома на западу је исказана у следећем цитату уваженог господина Катића: “Najveći deo akademske ekonomske elite je aktivno (ili ćutanjem koje se svodi na isto) davao kredibilitet nebulozama koje su dolazile iz sveta praktičnih finansija. Teško je protivurečiti nekome ko za godinu dana na njujorškom Vol stritu, ili u londonskom Sitiju, zaradi (ili otme, ako više volite), koliko univerzitetski profesor zaradi za ceo život. U takvoj ravni razmišljanja nije teško napraviti grešku, pa beskrupuloznost i bezobrazluk podvesti pod pamet, znanje ili vrlinu“. Имамо и ми на домаћем терену појединца који је преко ноћи “зарадио“ 11 милиона евра, па разни климоглавци тај његов “подвиг“ никако не квалификују као бескрупулозност и безобразлук. А што се тиче америчких берзи, свој став износим у следећем полушаљивом трактату: “Пренадувани мехури од сапунице почели један за другим да пуцају. Шта ту има изненађујуће? Берзански финансијери америчке црне рупе, као што и заслужују, бележе губитке. Пљачкашка америчка држава се ослобађа дела своје унутрашње дубиозе од десетак хиљада милијарди долара. Цена акција се управо креће према њиховој реалној вредности. Цех ће као и до сада платити мали акционари. Они који су веровали у амерички сан, коначно имају трауматично буђење. Инфантилн
Мирослав Анђелковић | 29/01/2008 11:43
Суштина берзанског слома на западу је исказана у следећем цитату уваженог господина Катића: “Najveći deo akademske ekonomske elite je aktivno (ili ćutanjem koje se svodi na isto) davao kredibilitet nebulozama koje su dolazile iz sveta praktičnih finansija. Teško je protivurečiti nekome ko za godinu dana na njujorškom Vol stritu, ili u londonskom Sitiju, zaradi (ili otme, ako više volite), koliko univerzitetski profesor zaradi za ceo život. U takvoj ravni razmišljanja nije teško napraviti grešku, pa beskrupuloznost i bezobrazluk podvesti pod pamet, znanje ili vrlinu“. Имамо и ми на домаћем терену појединца који је преко ноћи “зарадио“ 11 милиона евра, па разни климоглавци тај његов “подвиг“ никако не квалификују као бескрупулозност и безобразлук. А што се тиче америчких берзи, свој став износим у следећем полушаљивом трактату: “Пренадувани мехури од сапунице почели један за другим да пуцају. Шта ту има изненађујуће? Берзански финансијери америчке црне рупе, као што и заслужују, бележе губитке. Пљачкашка америчка држава се ослобађа дела своје унутрашње дубиозе од десетак хиљада милијарди долара. Цена акција се управо креће према њиховој реалној вредности. Цех ће као и до сада платити мали акционари. Они који су веровали у амерички сан, коначно имају трауматично буђење. Инфантилн
Filip Milanovic | 29/01/2008 11:47
Imate pravo g..Katicu.Ovaj sadasnji finanski sistem je preziveo.Ekonomija na njemu vise ne moze pocivati, ni funkciionisati.Ide se se iz krize u krizu koja ce izvazvati ekonomsku katastrofu, trenutno najbogatijih zemalja. Jedin nacin izlaska iz krize je sistem ekonomije i poslovanja metoda gospodina FIKRETA ABDICA,genijalnog ekonomiste iz Velike Kladuse, tvorca AGROMERCA, proizvodnog i raznovrsnog giganta,trgovine i drugih ekonomskih struktura koje je stvorio od jedne obicne seoske zadruge. GENIJALNOST FIKRETA ABDICA Je NOVINA u MENICNOM SISTEMU.PLACANJE I VRACANJE KREDITA SAMO MENICIMA i to po kruznom sistemu.NOVAC JE NAJOBICNIJA FIKCIJA te zato obracuni izmedju preduzeca se vrse po Menicnom KRUZNOM sistemu od jednog do drugog preduzeca.NOvac preduzecima za isplatu zaposlenih po isto novom bankarskom sistemu premabroju stvarno zaposlenih i normama plata po ucinku svakog i platama da se zaista moze ziveti normalno i zaradjivati prema radu ulozenom..Ta novcana ustanova nazovimo je banka stampa ce novac na bazi predvidjanja broja zaposlenih i njihovih primanja prema sponutom principu ucinka njegovog rada i dr..Novac je bio uvek i bice fiktivna vrednost.Zato se moze uvek i stampati prema potrebi za placanje zaposlenih.Vjerovatno ce g.Fikret Abdic biti i jedan od Nobelovac sa podrucja ekonimije.Najbolje je da „Politika“ s njim obavi intervju o njegovm principima ekonomije.Iako nije na slobodi iz drugih razloga, verovatno ce se moci dobiti njegov intervju. Posto nisam ekonomista ne mogu strucno objasniti te njegove nove ekonomske principe proizvodnje,placanja,potrosnje itd. prema idejama i praksi g.Abdica.
antidemagog | 29/01/2008 12:22
Meni neoliberalizam jako lici na Titoizam. U Titovo vreme se tezilo odumiranju drzave kao krajnjem cilju, zemlja se neumereno zaduzivala, zivelo se na kredit, obezbedjene su siroke licne slobode za ono vreme i isto kao i danas, mediji su bili pod kontrolom a vlast je bila zasticena od kritike. Neumereno se trosilo i da bi se to obezbedilo gradjanima, uvoz je bio grandioznih razmera a javni dug slican americkom (uzeti u obzir disproporciju izmedju male i velike, visokorazvijene, postindustrijske zemlje), granice su bile otvorene, putovanja su stimulisana, obezbedjen je slobodan protok robe, radne snage i kapitala…Meni se cini da iz sadasnje situacije Amerika, nazalost, moze „izaci“ samo nekim novim, ovecim ratom i da ce to, najverovatnije, platiti Iran i to na kraju Busovog mandata (on mozda pokusa da pstane na vlasti kao ratni predsednik, suska se to u samoj Americi). Ako bi se ostvario ovaj krajnje negativan scenario, dobicemo totalitarizam kao krajnju konsenvencu neoliberalizma i cenu ce platiti cela planeta, hteli mi to ili ne. Nadajmo se da ce prevagnuti razum i da ce na celo Amerike doci neko od kandidata koji sagledavaju ekonomske teskoce na pravi nacin i koji ce sprovesti ozdravljenje posrnule americke privrede preko ostrih restrikcija i postepenog smanjenja javnog duga. Na kraju, ne mogu a da ne pohvalim g.Katica za izvanredan tekst(ove), teme koje hrabro nacinje i nacin na koji ih obradjuje, da citaocima priblizi suvoparne ekonomske cinjenice. G.Katicu, za mene i moj skromni pojam o novinarstvu, Vi ste najbolji kolumnista Politike i da Vas nema, trebalo bi Vas izmisliti. Od srca Vam zelim uspeha u daljem radu, osvezili ste ovaj list necim novim, do sada nevidjenim, hvala Vam.
Мирослав Анђелковић | 29/01/2008 14:55
Nastavak: Инфантилност и вера у неолибералног Деда мраза у зрелом добу има своју цену. Познато је да су Америма дрвене куће, које су ставили под хипотеку да би се коцкали са “вредносним хартијама“, биле трошне и неотпорне на честе урагане. И берзе су им такве. Шепуре се док не стигне наручени ураган. А пре почетка његовог оргијања, владари из сенке су већ продали своје акције. Био ураган или берза, оде кућа на рабош! Срећа њихова да су наоружани до зуба, па им није потребна “штрањка“за вешање“. Констатација господина Катића да је „model razvoja na kome počiva današnja ekonomija i u tom kontekstu model raspodele zarađenog izgledaju dugoročno neodrživi“ је дијагноза стручњака који поштује своју струку.
budimir rudovic | 29/01/2008 15:01
Jos jedan odlican Katicev tekst.
Antidemagog- SFRJ je imala mnostvo mana, ali i vrlina, mada te mane nisu uopste one koje antidemagog navodi.Ta zemlja se nije neumereno zaduzivala. Ukupan spoljni dug je 1990. iznosio oko 22 milijarde dolara ili 1.000 dolara po stanovniku. Danas je u Hrvatskoj na primer dug po glavi stanovnika preko 8.000 EUR, u Srbiji preko 3.000 dolara itd.Godisnji bruto drustveni proizvod SFRJ je bio preko 60 milijradi dolara. Uvoz svakakao nije bio grandioznih razmera, a izvoz Srbije u to vreme je bio veci nego sto je danas. Potpunio je netacno tvrditi o nekom javnog dugu SFRJ samrravajuci ga sa danasnjim americkim(preko 15 triliona dolara sto je vise od godisnjeg drustvenog proizvoda Amerike).Itd.
Simo Sakic- gospodine zapadate u logicku gresku „pars pro toto“. Ako Vam Katic nije dovoljan autoritet za tvrdnje koje je izneo upucujem Vas na Pola Krugmana, profesora sa Prinstona i vodeceg komentatora Njujork Tajmsa. Takodje, mozete koristiti i razna stiva nobelovca Stiglica.
)
boyana stone png | 29/01/2008 17:03
@Budimire Rudovicu,ma necemo ici nista da procavamo vise,sve bi bilo kao onome osudjeniku na smrt,da mu govore kolikmo mu je uze dugacko.Kriza je nastupila,ko je rodjen bedan,sada ce lakse opstati.Mozda bi bilo bolje da idemo pokupovati u radnjama satore,da ih razapnemo jer u USA,ljudi gube svakodnevno kuce.Da vadimo ili kupujemo polovne bicikle,jer kola cemo pogubiti,da pocnemo kuvati one narodne recepte jeftine.
Kriza je tu!Ziveli smo shampanjskim nacinom zivota ,dok nam je budzet i mogucnosti bile za pivo!
budimir rudovic | 29/01/2008 17:37
Bojana stone. pg-neukima je carstvo nebesko.
No, da malo nastavimo sa apsurdima.
Znate onaj Tertulijanov:
„Sin Boziji je raspet, ne stidimo se toga, jer je sramota; sin Bozji je umro, potpuno verujemo u to, jer je apsurdno. I sahranjen vaskrsnuo je; to je tacno, jer je nemoguce.“
Simo Sakicu | 29/01/2008 17:39
Znas li ti covece koliko je uopste tvoja Amerika duzna?Duzna je toliko,da bi ti trebalo 3 dana da izgovoris tu cifru.Slican stil je imao i Josip Broz sa trosenjem tudjih para.Kapitalisticko trziste je povezano i stoga,ako jedna od najvecih kapitalistickih zemalja kao Amerika krene prema ambisu,povuci ce i ostale sa sobom.
slobodan | 29/01/2008 19:00
mislim da je ovo treci ili cetvrti put da moram da napisem da je katic apsolutni car, no question there. jeste da je istina verovatno kompleksnija nego sto on to prikazuje, i da sigurno ima protivargumenata koji nisu slabi, ali njegov presek stvari je toliko jasan, precizan i logican (razumljiv) da zasluzuje svaku pohvalu.
jos da dodam da ono sto mene narocito impresionira je fantastican recnik koji nema nijednu suvisnu rec i koji ima metafore koje bi verovatno svaki profesionlani pisac pozeleo u svom tekstu. iz ovog teksta izdvajam one o ‘ …zaradi, ili otme ako vise volite …’ i ‘… neka se nepravdom bave zrtve …’, vredi zapamtiti obe, toliko su istinite i precizne.
alal vera i svaka cast nebojsa …
Svetislav Kostic | 29/01/2008 20:00
Na finansijskim trzistima moze dobra para da se zaradi. Ali kuda sa prekomjerno akumuliranim parama? Mozda ulagati u Kinu i druga trzista koja bujaju. Kinezi nastoje da vec pretjerani privredni porast prikoce. Onda tu pomazu „Kreativne“ kreditne novine na finansijskim trzistima. Sa takvim kreditima podvaljuju se cak i hipoteke „klijentima“ koji sebi nekretnine zapravo i ne mogu da priuste u pomanjkanju odgovarajucih primanja. Atraktivnim kreditima finansirane nekretnine ozivljavaju trziste nekretnina, a visoke cijene stanova i kuca sugerisu vecu imovinu vlasnika nekretnina. Lazni osjecaj bogatstva pospjesuje daljni konzum kreditnim karticama. Jedva da se svakodnevna privatna potrosnja u nekoj drugoj zemlji finansira na veresiju kao u Americi. Koliko se sjecam, vec pocetkom prosle godine citao sam kako sve veci broj duznika nisu mogli da podmire ni svoje kamate na hipoteke. Medjutim, za razliku od ranijih deceneija, na pr. U 80-im godinama, bankrotirao je samo manji broj banaka jer preraspodjela rizika mogla je do izvjesne mjere da funkcionise kao zastita. Nedavno slusam izvjestaj sa berze kako su banke morale da otpisu gubitke od 200 milijardi dolara i da bi gubici mogli uskoro da se popnu na daljnih 400 milijardi. Kreditna kriza utice na kompletnu ekonomiju u SAD. Najpre pukne, kako slikovito napisa mij prijatelj Miroslav Andjelkovic, „prenaduvani mjehur od sapunice“ na trzistu nekretnina u SAD i drasticno umanji vrednost mnogobrojnih vlasnika kuca iz redova srednjeg staleza, drugim rejecima jemstvo na kojem pociva kreditna sposobnost. Posljedica je, da potrosnja zapocinje da opada. Konjuktura takodje, a nezaposlenost raste. Banke otpustaju personal i konzum opada jos vise. Neoliberalni ekonomisti savjetuju u njemackom izdanju „Finajnsel tajmsa“ da se saceka i nada da se problem sam od sebe rjesi. Ja bih to marksistickim jezikom nazvao, prenatrpani kapitak izbrisati i unistiti.
Filip Grujić | 29/01/2008 20:12
U najmanju ruku gos. Katić se bavi zamenom teza.
Članak je daleko od onoga što se dešavalo, što se dešava i što će se dešavati!
Petricius Bosniensis | 29/01/2008 21:49
E moj Simo Sakicu mnogo ima takvih „Srba“ kameleona!
ilija nis | 30/01/2008 00:55
Gosp.Katicu,aktuelnost Vasih tekstova i tema kao i prepoznatljiva objasnjavacka vrednost istih,svrstava Vas u najvisi nivo Politikinih analiticara.Uvazavajuci neizbezne ekonomske predpostavke u kojima ste nenadmasni,koliko ima istine i verovanje da je mnogo vise u svemu tome prisutno takodje neizbezno spekulativno ponasanje,jedino moguce u uslovima koje omoguje privatno vlasnistvo kapitalisticko liberalne ideologije??..Moze li se ostati objektivan i dosledan u svojim tvrdnjama i verovanjima u ekonomske zakonitosti,a opet negirati surove istorijske cinjenice vezane za spekulativne berzanske haose iz 1873,1893,1907g??..Koliki je potreban nivo uvazavanja ciste ekonomske logike,a prenebreknuti takodje istorisku cinjenicu promovisanja FED iz 1913g.(sistem fed.rezervi) kao obecani spas onih koji su sve to i izveli (po ozbiljnim analizama),da se to vise ne ponovi,a ono se ponovilo 1920 i 1929 g??..Nije li s toga suvise dugacak spisak nekakvih „slucajnosti“ i „nepredvidjenih projekcija“ ili pak nevidjeni stepen spekulativnih poteza (primer nafte takodje )?!..Treba li ovo da prestavlja politicku i biznis ezoteriju,ako je toliko vidljivo da bahatost bankara sa Vol strita prelazi okvire podnosljivog,rugajuci se svima,stavljuci do znanja da ce cenu gubljenja vrednosti USD,uz dalji visoki standard Amerike,osim gradjana SAD morati da plate i ostali gradjani palnete (najvise poverioci SAD obveznica).Po recima konzervativnog finansijskog eksperta sa cikaskog univerziteta Miltona Fridmana (idejnim tvorcem neoliberalne globalizacije sa Dzefri Saksom),koji zastupa tezu liberalnog koncepta ekonomije,40% cekova koje gradjani SAD primaju,pokrivaju se iz federalnih fondova,kao i to,da je Vlada SAD vlasnik 48% akcija gotovo svih korporacija.Konsultujuci pomenute podatke,ne treba veliko poznavanje ekonomskih predpostavki,pa doci do zakljucka da je Amerika dobrim delom zasla u socijalizam.Treba li mozda i ovo podvesti pod politicku i finansijsku ezoteriju??.
Djordjija – USA | 31/01/2008 01:07
@Boyani Stone,postovana gospodjo,moram priznati da sam se slatko nasmejao vasem cijenjenom i zbilja duhovitom prvome kometaru.Izvinite da li ste plavusha ili pametnija crnka,cini mi se da je Rodeo Drive,i shoping tamo vama blizak.To je tako,ja sam prijedsednik jedne manje banke,koja prolazi kroz veliku krizu.
Zatim vas drugi komentar,jos vedriji o satorima,biciklima.
Mada citajuci i ranije komentare,mislim da sator i vi ne ide zajedno.Zeleci vam i dalje vedar duh, a kako vidim u PNG,gde mislim da ste sada,prvo zdravlj ipazite se opasno je.
boyana stone png | 02/02/2008 06:08
@Gordji_USA-pametna crnka sam,Rodeo Drive je odlican za
dokolicenje ,a da i trosenje.
Sator,sta znam zvuci romanticno,gledati zvezde.
Ne nikada nisam poslusala ni jednoga financijskoga savetnika.