„Veliki broj istoričara danas veruje, začudo, da je ono što se u prošlosti dogodilo manje važno od onoga što ljudi veruju da se dogodilo”. Ovako poznati oksfordski istoričar Kit Tomas komentariše stanje istorijske nauke na početku 21. veka.
U duhu ovakvog razumevanja istorije obeležava se sedamdeset godina od napada na Poljsku i od početka Drugog svetskog rata. U pripremi za ovaj događaj, Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) usvojila je u Vilnjusu rezoluciju kojom se (između ostalog) predlaže da 23. avgust postane evropski dan sećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Tog dana je 1939. godine potpisan pakt Ribentrop – Molotov.
Izjednačavajući nacizam i staljinizam, a pogotovo vezujući rezoluciju za pakt Ribentrop–Molotov, OEBS je na sebe preuzeo ulogu arbitra istorije. Ovo nije samo politički stav već je i završnica dugog procesa revidiranja istorije koji se odvija poslednjih dvadesetak godina.
Zapadna istoriografija se ranije zadovoljavala time da minimizira značaj i ulogu SSSR-a u pobedi nad nacizmom. Novo tumačenje je otišlo korak dalje, i po njemu je rat bio posledica pokušaja Nemačke i SSSR-a da izvrše reviziju Versajskog sporazuma i da Evropu preurede po svojoj meri. U sukobu dva totalitarizma, dva velika zla, nemačkog i sovjetskog, odgovornost za izbijanje rata sada je podjednako raspodeljena. Pakt Ribentrop–Molotov služi kao ključni dokaz ovih teza. Rat je otpočeo odmah po njegovom potpisivanju, a u pakt je uključena i podela interesnih zona u istočnoj Evropi.
U prošlosti su zapadni autori opreznije analizirali pakt Ribentrop–Molotov (npr. Kalvokorezi, Širer, Čerčil). Ukazivali su na oklevanje Britanije i Francuske da sa SSSR-om potpišu sporazum o odbrani Poljske, kao i na diplomatsko odlaganje sporazuma tokom 1939. godine, što je povremeno ličilo na farsu. Ni Poljaci nisu želeli sporazum sa SSSR-om, smatrajući da im od Nemaca preti gubitak slobode, ali od Rusa i nešto još gore – gubitak duše.
Staljin je, i bez svoje poslovične paranoje, imao dovoljno elemenata da poveruje da Zapad kupuje vreme, iščekujući sukob Nemačke i SSSR-a. Verovanju u zaveru su doprineli i događaji oko Sudetske krize (1938) kada je Zapad ignorisao Staljina. Uz to, Japan je na istoku već testirao spremnost sovjetske armije. Pakt je van svake sumnje bio taktički. Još nesumnjivije bio je beskrupulozan prema Finskoj, Poljskoj, Rumuniji i Baltičkim državama. Tačnije, bio je skrupulozan koliko je to bio i Minhenski sporazum o komadanju Čehoslovačke, u kome je učestvovala i Poljska.
Nema dokaza da je Staljin tokom tridesetih godina planirao bilo kakvo preuređivanje Evrope niti da je želeo rat. On je bio zabavljen izgradnjom „socijalizma u jednoj zemlji”, svojim petogodišnjim planovima, i krvavim obračunima sa političkim protivnicima – stvarnim i izmišljenim.
S druge strane, Hitler je rat odavno planirao, a napad na Poljsku bio je samo prva faza pohoda na Istok. Širenje na račun SSSR-a je u temelju monstruozne građevine nacizma, isto koliko su to rasizam i antisemitizam. Za holokaust znaju svi, a poneko zna i za stradanje Roma. Za rasistički plan uništenja slovenske populacije zapadnog dela SSSR-a gotovo da ne zna niko, iako je plan nesporan i dokumentovan. „Plan gladi”, kako ga istoričari nazivaju, projektovao je uništenje više od 20 miliona ljudi, po istom modelu izgladnjavanja po kome su umoreni milioni sovjetskih zarobljenika. Plan je srećom podbacio, ali ostaje činjenica da slovenski životi nekako manje vrede, ne samo u rasnom sistemu nacizma već i u zapadnoj percepciji prošlosti.
Staljinizam je bio strašno zlo i nikakav državni razlog ga ne može opravdati ili rehabilitovati. To ne može biti sporno. Sporno je što „nova” istorija, a i rezolucija OEBS-a idu opasnim putem na kome se prošlost menja, manipuliše i prilagođava dnevnopolitičkim ili strateškim potrebama. U tom kontekstu činjenice prestaju da budu važne, kako je primetio Kit Tomas. To otvara put ka novim istorijskim metodama, pa prošlost postaje ono što se danas dogovorimo, ili još gore, ono o čemu se izjašnjavamo glasanjem:„Cezar je ubio Bruta, ko je za?”
За сл33 – Не само да је Берија био велико зло, већ му ни Стаљин није могао ништа, иако је желео да га уклони. То говори о „апсолутној“ моћи Стаљина, и уопште, о апсолутној моћи било кога. Хвала на коментару.
Не спомиње се често име Лаврентија Берије, после Стаљина можда најутицајнијег и најопаснијег Грузина у историји. По неким извештајима ни сам Стаљин га није волео. Такође, јако мало се спомиње једна од највећих катастрофа коју је изазвао Стаљинов режим: еколошка катастрофа Аралског мора.
Али, Путин је имао пре неког времена одмерен одговор на питање о стаљинизму и Стаљину уопште. У сваком случају, црно-брло тумачење је погрешно.
Staljinov sistem je bio suvise represivan.U toj represivnosti je i uzrok njegovog odbacivanja od strane naslednika.Medjutim i dobrih strana tog rezima su mnogi svesni.Upravo „dobri Staljin“ je ruski kohezioni faktor.Kad smo vec kod „dobrog Staljina“,slozio bih se sa Jerofejevom da je Staljin u stvari objavio rat ljudskoj prirodi,hteo je da menja coveka.Nista novo,i na Zapadu su vodili rat protiv covekove prirode.Setimo se inkvizicije,pa i protestantskih vodja posebno Kalvina.
Rusko neracionalno trosenje svih pa i ljudskih resursa je opstepoznata stvar.Ali mislim da se tu stvar menja,ipak danas se sa ljudima u Rusiji ne postupa tako brutalno kao nekada.Ovo je i bio poslednji momenat da se taj pristup menja obzirom na lose demografske tokove kod Rusa.Mislim da Vi g. Katicu suvise pesimisticno gledate na buducnost Rusije.Iskreno,brine me to,jer Vi ste covek sa znacajnim znanjem.
За Ивана К. – Мислим да има довољно доказа о неделима почињеним у Стаљиново време – овде мислим на огроман број људи који су страдали у затворима и гулазима, мислим на атмосферу страха и неповерења која је владала, итд. итд.. Довољно је погледати судбину великог броја партијских, државних и војних лидера, уметника и сл.. Стаљин је био на челу тог система и од те одговорности он не може побећи (као ни од заслуга, наравно). Објективизирати Стаљиново време и анализирати историјски и геостратешки контекст, указивати на страшну заосталост Русије итд. је једно, негирати злодела је нешто сасвим друго. То друго је у истој равни као и пропагандно блаћење СССР-а које се систематски и циљано спроводи деценијама уназад (и које ће постајати све јаче).
Невезано са Стаљином, Русија никада није научила да поштује људски живот и човека уопште, бар не на начин на који су то радиле друге велике земље, нити је научила да поштује своју интелектуалну и културну елиту и да за њу створи толерантан амбијент. Огроман број талентованих људи је из Русију бивао брутално отеран, тобоже због државних разлога. Када се томе додају и страшни ратни губици, боље се разуме и руска позиција данас. Не треба у великој слици ствари заборавити да људи имају један живот и да је то највећа вредност. То нити искључује жртвовање, нити афирмише ситни егоизам и понизност по сваку цену, али позива на мудрост и поштовање у трошењу људског материјала.
Но, вратимо се сјајној реченици Чу Ен Лаја (која се некада погрешно приписује Т. С. Пингу) која сажето исказује филозофију историје. Волео бих да грешим, али се бојим да у њој Русија, ни данас а ни сутра, неће наћи утеху. Неки догађаји, попут пада Византије на пример, не сеју ново, здраво семе. Хвала на коментару.
Ne mozemo jos uvek znati da li su ogromne zrtve pale za vreme Staljina uzaludne.O Josifu Staljinu i njegovom delu mnogi u svetu razmisljaju i danas.Mozda posebno danas.Jos vise je njegovo ime u glavama Rusa,ne samo onih koji ga pozitivno gledaju,vec i u glavama liberala kojima misao o njemu ne da mira.Talentovani Zahar Prilepin je to lepo opisao:(http://fakti.org/rossiya/iskreno-pismo-ruskih-liberala-drugu-staljinu-koje-kasni-60-godina)
Siguran sam da se iz Staljinovog,ne samo materijalnog i drzavnog nasledja,vec i ideoloskog formira novi ruski pogled na svet i otpor Americi.Bez obzira sto ga ruski neoliberali javno klevecu,otvara se pitanje kako ce Staljin delovati na njihovu svest u svetlu sve jaceg zatezanja odnosa Zapada i Rusije.
Nebojša Katić: Није спорно да су Стаљинова недела гротескно преувеличавана, да се Хрушчов срамно понео, да су све Стаљинове заслуге дуго минимизиране и да су многи злочини почињени у Стаљиново име, иако он за много тога није ни знао. Није спорно ни да је на технолошком нивоу комуникација из тридесетих година, у тако великој држави, било немогуће све контролисати. Наравно, неистина је и да је Стаљин све конце држао у руци и имао тоталну контролу над системом. Није спорно ни да су стране обавештајне службе интензивно радиле на уништењу Русије, а то није амбијент за демократске нежности, поготово не у држави такве традиције и такве историје каква је совјетска. Уз све то, Стаљин је вероватно највеће политичка личност XX века.
Између којих људи те тезе нису спорне? Мени је, лично, пријатно што сте се овако изјаснили. Око нас, и широм света ове тврдње су и даље спорне, и биће још дуго.
Чак би и ревизионисти као Grover Furr замерили то што говорите о преувеличавању Стаљинових недела. Они би рекли да су тотално исфабрикована и захтевали би да понудите доказе о њима.
Ја осећам да сувише мало знам да бих могао имати одређен поглед. А и оно што знам отвара многа питања. Рецимо: У којој мери је култ личности Стаљина био пре свега инструмент партијској номенклатури за остварење њихових интереса? Да ли је, можебити, сваки култ личности пре свега у интересу нижих слојева? Како су критичари Стаљина као Ђилас и Орвел погрешили, а у чему су били у праву?
Стаљинов СССР је енигма и за његове најпрофесионалније проучаваоце, јер је огромна маса докумената и даље изван њиховог досега.
Ипак, Стаљин је био на челу система који је нанео много патње малим људима, у коме је страдало премного невиних, и који се на крају и урушио.
То о систему се може рећи и за било коју империју, осим оне која постоји данас.
Говорити о „страшном злу“ стаљинизма има своју идејно-политичку цену:
1) маргинализује питање контекста, компарације тог лошег система с другим системима
2) наводи воду на воденицу оправдавања сваког облика борбе против Стаљина, а ла западно-режиране револуције
Реторичко питање: Да ли је у реду стаљиновим назвати систем који је био прилично хаотичан, и у коме је, како кажете, Стаљин имао веома ограничену моћ?
Professor Getty (1987) concludes that the party bureaucracy was chaotic rather than totalitarian, and that local officials had relative autonomy within a considerably fragmented political system. The Moscow leadership, of which Stalin was the most authoritarian actor, reacted to social and political processes as much as instigating them. Because of disputes, confusion, and inefficiency, they often promoted contradictory policies.
(http://www.amazon.com/Origins-Great-Purges-Reconsidered-Post-Soviet/dp/0521335701/)
Оно што овде можемо урадити с мером (нисмо историчари) је да разменимо понеку реч објашњења, и наведемо неку референцу за даља истраживања.
Жртве су, чини се, биле узалудне.
Када је Џоу Ен-лај на питање о Француској револуцији одговорио да је сувише рано рећи. Овде је и пријатно и паметно угледати се на њега.
Русија никада није успела да буде држава која ефикасно функционише без обзира која је личност на њеном челу. У том контексту је занимљиво упоредити кинески и руски политички организациони модел.
Добра идеја, заиста.
Поздрав
За Ивана К. – Није спорно да су Стаљинова недела гротескно преувеличавана, да се Хрушчов срамно понео, да су све Стаљинове заслуге дуго минимизиране и да су многи злочини почињени у Стаљиново име, иако он за много тога није ни знао. Није спорно ни да је на технолошком нивоу комуникација из тридесетих година, у тако великој држави, било немогуће све контролисати. Наравно, неистина је и да је Стаљин све конце држао у руци и имао тоталну контролу над системом. Није спорно ни да су стране обавештајне службе интензивно радиле на уништењу Русије, а то није амбијент за демократске нежности, поготово не у држави такве традиције и такве историје каква је совјетска. Уз све то, Стаљин је вероватно највеће политичка личност XX века.
Ипак, Стаљин је био на челу система који је нанео много патње малим људима, у коме је страдало премного невиних, и који се на крају и урушио. Жртве су, чини се, биле узалудне. Русија никада није успела да буде држава која ефикасно функционише без обзира која је личност на њеном челу. У том контексту је занимљиво упоредити кинески и руски политички организациони модел. Нажалост, немам довољно знања да то сам урадим. Хвала на коментару.
Nebojša Katić: Staljinizam je bio strašno zlo i nikakav državni razlog ga ne može opravdati ili rehabilitovati. To ne može biti sporno. Sporno je što „nova” istorija, a i rezolucija OEBS-a idu opasnim putem na kome se prošlost menja, manipuliše i prilagođava dnevnopolitičkim ili strateškim potrebama.
Одређивање које су чињенице у једном друштву зависи од угла гледања.
Пример:
Grover Furr тврди да су све постојеће оптужбе на рачун Стаљина – лажне.*
Ова тврдња провоцира лавину разних снажних реакција. Говорећи о њима, може се у недоглед расправљати о критеријумима довољним да
cе једна теза прихвати као тачна или лажна.
Једина права линија поделе, сугеришем, је следећа: Да ли ћемо на првом месту ставити истинољубивост, или неку од других вредности … међу којима су здравље, мир, породица, успех и част. Тај избор није лак; колико ја видим, он је стваран. И прави се стално.
(* аргументовано)
У данашње време далеко је важнија перцепција историје, него ли истина о ономе шта се заиста догодило.
У Француској су спровођене анкете с питањем која је нација највише допринела слому (нацистичке) Немачке. Маја 1945. чак 57 % Француза тврдило је да су у питању Совјети, да би у анкети из маја 1994. тај проценат пао на 25 % итд.
http://www.les-crises.fr/la-fabrique-du-cretin-defaite-nazis/
Растурање Чехословачке (октобар 1938 – март 1939) дозволиле су Француска и Велика Британија, а територијални добитак су оствариле не само Немачка, већ и Мађарска и Пољска.
http://en.wikipedia.org/wiki/German_occupation_of_Czechoslovakia
Komentari preuzeti sa Politikine Internet stranice:
—————————————————————————————
Еразмо | 04/09/2009 03:42
Ето, и мој омиљени коментатор, парадоксално, и сам „договара историју“. Рећи „Стаљинизам је био страшно зло и никакав државни разлог га не може оправдати или рехабилитовати. То не може бити спорно.” је врло паушална негативна оцена, врло различита и од многих савремених ревидираних погледа на Стаљинову еру. Уравнотежени историјски поглед показује да је Стаљин СССРу, а по наслеђу – и садашњој Русији, донео много више добра него зла. Ево нешто од тога, таксативно: 1. Модернизовао је земљу и довео је на водеће место у свету, и као привредну, посебно индустријску, и као војну силу; 2. Водио је државу у победу у смртоносном сукобу против нацистичког агресора, напујданог од стране Запада да покори и пороби словенске „подљуде“. 3. Оставио је „нуклеарно наслеђе“, које је и данас снажна одбрана од агресивног Запада, који не одустаје од планова који су оманули у неколико историјских махова. Господин Катић одлично зна о чему се тачно ради у садашњој глобалној светској политици и на шта је Запад намерачен. Сенка Стаљинова и даље закриљује Русију – заштитнички. Зато је и међу најпопуларнијим историјским личностима у анкетама у Русији. А што се чувеног Гулага тиче, његова укупна популација је били далеко мања од америчке затворске популације, гледано динамички за цео период Стаљинова живота. Политички затвореници чинили су до десет посто укупног броја затвореника. Наравно, Стаљинове ексцесе, како се каткад то зове, Запад пропагандистичи потенцира, док своје – свима познате – хладно прећуткује.
citac | 04/09/2009 11:17
Metod koji sam u zadnje vreme usvojio kao pristup pisanju komentara krace sam obrazlozio ispod clanka „Nasa igranka sa MMF“, zasto su clanci sve slozeniji i zasto su nasi komentari sve zahtevniji, kada je rec o „relativnoj istini“, koja je kao relativitet „bljesnula“ u komentaru kolege Erazmo, u 03:42. Bez da nadugacko obrazlazem zasto se nadovezujem istom tvrdnjom na sam clanak gospodina Katica, maestralno sazeta „Istorija XX veka“ u dve novinarske slajfne, jer je svaki bogovetni navod, misao, recenica u clanku brat bratu podebela fascikla, dokumenata, zapisa, arhivske gradje i stampanih medija, da bi se iole moglo nazvati komentar-polemika. Umesto da dalje beskorisno razglabam moje shvatanje pristupa i pisanja komentara, predlazem kao predah, ukucajte na Google prosti naslov: gradjanski rat u rusiji. Imate mogucnost da sazeto saznate sve o zbivanjima u Rusiji pocev od okoncanja Prvog svetskog rata na tlu Evrope, sve preseljeno u Rusiju, kao srzi i osnovnom korenu svih kasnijih zbivanja u svetu. / Treci pasus od dole, u clanku uvazenog intelektualca, gospodima Katica, samo po secanju (bez da se usput potsecam, recimo uz pomoc na Goolge) na zbivanja u Rusiji 30-setih godina mogao bih najmanje 2.000 karaktera teksta da „dopunim“ sta se sve desavalo u Rusiji, i zasto navodno Staljin nije razmisljao o ratu sa Nemackom.
Mitar Anić | 04/09/2009 12:23
Istorija novijeg doba je apsolutno u službi politike i ne može se ni smatrati naukom nego političkim sredstvom, pa se u savremenim školama ni ne uči. Setimo se samo poslednjeg rata na području Jugoslavije koji je i pokrenut i vođen da se „isprave istorijske nepravde“. Videli smo gde nas je to dovelo.
slobodan veljković | 04/09/2009 12:28
BRAVO ZA KOMENTAR!!!pogodite čiji?pa naravno, za filozofa erazmo.
branka kostic | 04/09/2009 13:27
Bravo i hvala za tekst.
Dorcolac | 04/09/2009 13:46
U masovnoj filmskoj i raznovrsnoj produkciji sa zapada mogu se, i to veoma cesto, jevrejske zrtve, ali nigde i nikako slovenske (Srpske, Ruske i Poljske, kao i Romske) zrtve i stradanja. Devedesetih je na ex jugi isto uradjeno i rezultat imamo: Narod koji je strahovito stradao u 2. svetskom ratu „zamenio je uloge“ sa svojim dzelatima. Proba je uspela sada se moze na glavni cilj.
FORum LIvi | 04/09/2009 14:02
Ne samo OEBS vec i Evropski parlament , cesto donose Dekleracije politicke prirode ciji je cilj menjanje istorije.U Evropskom parlamentu, u fazi izrade je Dekleracija kojom se zeli osuditi komunizam u istocnoevropskim zemljama kao najgori drustveno ekomomski poredak u istoriji sveta.Ovom Deklaracijom zeli se pokriti KOLONIJALIZAM kao drustveno istoriska kategorija koja je donela najvise zla i nesrece pojedinim narodima ,zemljama pa i kontinentima.I Danas kao recidiv kolonijalizma imamo glad , bedu nepismenost,bolesti,i sto ne reci NEOKOLONIJALIZAM .Umesto da se lece posledice ovog medjunarodnog fenomena u kome je ucestvovao i time stekao bogatstvo i napredak ,zapad donosi rezolucije o osudi necega sto se dogodilo drugima.
Danijela | 04/09/2009 14:40
Taj isti OEBS je prekrojio Srbiju, ne znam cemu cudjenje, setite se samo Vokera i njegove uloge u OEBS-u. Birokratski cinovnici koji za platu prekrajaju istoriju i zivote nekakvim rezolucijama, odvratno. To treba zaustaviti.
srdjan | 04/09/2009 15:28
Stavljanje Rusije i Nemacke u isti kos je nesto na cemu treba zahvaliti Amerikancima i svim njihovim retardiranim sledbenicima, jer kada god su ove dve zemlje bile u saveznistvu svet je bio mnogo progresivniji i mnogo bezbednije mesto za zivot
Sta je tu novo? | 04/09/2009 15:58
Istorija nikad nije bila nauka osim u izjavama nekih istoricara koji su se lazno pretstavljali kao naucnici. Skupljanje podataka ima malo veze sa naukom, ali onda dolazi selektivno odabiranje podataka koja ce uci u knjigu i njihova interpretacija u zavisnosti od intelektualnog postenja i interesa autora, a to nema ni malo veze sa naukom. Najbolje je citati istorijske knjige kao manje ili vise dobre price i stalno ih uporedivati sa drugim pricama. Istine se zaborave ako se ljudima ne svidjaju, a price koje se ljudima svidjaju ostaju i vremenom postaju mitovi u koje mnogi zele da veruju.
manik | 04/09/2009 16:35
fašizam je pobedio!naši životi ne vrede.došao je dan oslobođenja.thanks NATO!
zvanična istorija | 04/09/2009 16:53
Dogovoreno rasturanje Jugoslavije je OK?Pa da.Građanski,verski i bratoubilački rat na teritoriji bivše Jugoslavije je OK?Pa,DA.Bombe 1999 na Srbiju su ‘poetska pravda’ i ‘leva ruka Boga(NATO)’je OK?Pa,da….Sankcije su OK?DA.Izgladnjivanje,ponižavanje,zlostavljanje,oduzimanje svakog prava:na život,rad,kulturu,sport,zdravlje je OK?Pa,DA.Ekonomsko iscrpljivanje je OK?Pa,DA.Unižavanje i silovanje kulture jedne zajednice je OK?Pa,DA.Uništavanje,falsifikovanje činjenica i dokaza,spaljivanje biblioteka,zatvaranje muzeja,izglađivanje doslovno i kulturno,intelektualno i saznajno,zatvaranje u geto,pravljenje savremenog logora od ‘neposlušnih’kultura i zajednica…je OK?Pa,da.Nadziranje i kažnjavanje onih koji nemaju samopoštovanja jer nemaju ni znanja ni hrabrosti za novu ekologiju samoodrživosti…je OK?Pa,DA:Uspeli su!!!!’PLAN GLADI’JESTE USPEO: da bi instalirali,i to za kusur,robovsku i podaničku političku klasu?DA.
‘Ширење на рачун СССР-а је у темељу монструозне грађевине нацизма, исто колико су то расизам и антисемитизам. За холокауст знају сви, а понеко зна и за страдање Рома. За расистички план уништења словенске популације западног дела СССР-а готово да не зна нико, иако је план неспоран и документован. „План глади”, како га историчари називају, пројектовао је уништење више од 20 милиона људи, по истом моделу изгладњавања по коме су уморени милиони совјетских заробљеника. План је срећом подбацио, али остаје чињеница да словенски животи некако мање вреде, не само у расном систему нацизма већ и у западној перцепцији прошлости.’
Miloš Kikić | 04/09/2009 17:32
I današnja događanja u Srbiji u vezi sa sa potragom za grobom Draže Mihajlovića deo su projekta za reviziju istorije i izjednačavanja staljinizma sa nacizmom o kome piše Nebojša Katić.
Милован Рафаиловић | 04/09/2009 17:50
Запазио сам једну битну линију која се провлачи кроз западне медије за последњих 50 година одкад живим овамо, а то је велика мржња према руском и нетрпељивост према осталим словенским народима, нарочито оним православне вере. До пре 20 година такав став се правдао борбом против комунизма чији је стожер био Совјетски Савез. Међутим, после пропасти комунизма скоро да се ништа није променуло на Западу. Довољно је прочитати чланке на интернету које објављује Радио Слободна Европа за Русију где је скоро све негативно. И не само то, наћиће те чак и сајт који се зове Русомрзац (La Russophobe)и који потиче из Америке. Ако се нешто објави на америчкој телевизији, па чак и на националном радију, скоро све је невероватно критичко. Србију су у своје време сатанизовали јер су Срби слични Русима по вери и језику. На Западу воле само оне који им се клањају и љубе им скут. А то Русси не раде. Такође би желели да од Русије направе још бар десетак нових државица као у Југославији. То би се сигурно већ одавно догодило да Русси немају атомско оружје.
slobodan veljković | 04/09/2009 20:24
milovane!svaka Vam je tačna, to je i moje zapažanje…ide se toliko daleko, da se prećutkuju i najveće svetske veličine i dostignuća.samo zato, što su sa prostora, gde žive pravoslavci!?žalosno za čovečanstvo, a usta, istih tih, su puna o borbi za jednakost i poštovanje različitosti.to je to.idemo dalje, dogovorićemo se oko istorije, nećemo da zapinjemo…ha,ha,ha
Vera Lukic | 05/09/2009 07:36
Smesno je porediti fasizam i Staljinizam,kao sto mnogi uporno hoce kod nas da izjednace partizane i ustase,cetnike.Kapitalizam nastoji uvek da prikaze komunizam kao nesto najgore,mada su najveca zla i ratovi dolazili iz kapitalizma.
Mirko Ivancevic | 05/09/2009 07:36
Citajuci sve ove komentare sa kojim se podpuno slazem ali je jedno za mene u svemu tome zagonetno, citiracu Alberta Anstajna kako on kze: „Ne zabrinjavaju me ovi sto stalno grese, vec oni sto nista ne poduzimaju u vezi toga“.
Кризимир Рецесионовић | 05/09/2009 07:52
За господина Еразма, аутора „Похвале Стаљину“–Заправо, нисте ни у чему у праву, бар када је реч о Челичном, мада се слажем у једном: Н.Катић је и мој омиљени коментатор, апсолутно најбоље што Политика има. Поздрав.
Еразмо | 05/09/2009 19:33
ЗА КРИЗИМИРА РЕЦЕСИОНОВИЋА. Заправо, уопште нисте у праву кад велите да ни у чему нисам у праву, бар кад је реч о великом Стаљину. Поздрав.
Milijana | 05/09/2009 20:01
Da konstruktori Zapada lazu o proslosti, velicajuci Ameriku,krijuci da su zvanicno svi saradjivali sa naci Nemackom, poznato je i nije strasno toliko koliko cinjenica da srpski politicari obrazovani na americkim univerzitetima poznaju samo tu njihovu istoriju, a ovi neobrazovani iz vlasti(a ima ih uprkos sumnjivim diplomama) prepisuju od americkih ucenika.
isobih | 06/09/2009 10:14
Erazmo mislim da vi prije svega pokusavate biti realni a ne da branite neku ideologiju.To sto ste rekli za Staljina je apsolutna istina za trideset godina je doveo zemlju od drvenog pluga do svemira a to je kostalo 30 miliona zivota al to je vec statistika
Milos Kosovac | 06/09/2009 10:15
Istina potstice, kao sto su sadrzaji komentara Erazma i Milovana M. Evo prilike da zadjemo dublje u istoriju, sto je moralo ipak da se desi kada su priznale Akademija svih zemalja Zapada na Svetskom kongresu antroploga odrzanog u Ljubljani, septembra 2001, na osnovu iztrazivanja koja su izvrsili srpski isrtazivaci na lokalitetima Lepenskog vira i Vince, a potvrdjeni od relevantnih institucija u svetu, kada je dokazano, sto je u svom referatu akademk Tomzic procitao na Kongesu:“Arhaicnost sovenskog jezika, njegova uporedljivost sa sanskritskim natpisima, kao i dokumentovano postojanje vincanskog pisma, su dokaz za neprekidan kontinuitet slovenskog etnosa na ovim protori, koji traje, kako je uvrzdjeno najmanje deset hiljada godina.“ Prema priznatoj sistematizaciji starosti jezika koju je izvrsio pokojni Radivoje Pesic,pismenost se razvijala sledecom hronologijom: protopismo Lepenskog vira (8000-6000 g.pre n.e), Vincansko pismo (5300-3200 g.p.n.e), pa sva ostala pisma – Sumrsko u Mesoptomijai, Protoinskkio, Kinesko, Egipatsko,i druga su mladjeg datuma od pisma koje je prapismo starih Slovena. Ruski akademik Turajev izneo je neoborive dokaze, a to su morali da slusaju i oni ciji su preci unistavali isrorju Slovena – Normani i Germani.Kasnije su im se prikljucil sve istoriske skole Zapada sa centrom u Vatikanu. Za vezu imedju Veneta i Slovena.“Antropoloski je dokazano da su Veneti bili Evropejci bele rase, i bili su nosioci evropske civilzacije“. Oni su osnovaci Troje, Rima i Veneta,a kasnije osnovali su Vienu i Berlin. „Veneti su potomci starijih civilizacija pronadjenih u Vinci, kao sto su Arati i legendarni Hiperborejci. Kada procitate da su imali svoje olimpiskie bogove – Zevs, Let, Apol – seticete se da su anticki bogovi bili bele puti, plave kose, kao sto je Spartak iz Transilvanije imao plavu kosu i oci plave, kakvi su bili stari Sloveni. No, sa nadiranjem Azijata na Balkanu vecina smo promenili boju kose, no nisu Prusi koji su bili nekada Rusi. Ovo tvrdi i .
Ilija | 06/09/2009 10:23
Sve te revolucije 20 veka su bile pokusaj da se siromasne zemlje izvuku iz ludjacke kosulje koju su joj nametnule bogate zemlje
Milos Kosovac | 06/09/2009 11:01
….akademik prof. dr. Srboljub Zivanovic, koji je direktor Evropskog instituta za proucavanje starih Slovena u Londonu. Kada preskocimo vekove u kome se ne spominju Sloveni, tek u VI veku u jednom pismu vizantiskog cara i „istoricara“ Profirogenta, ma da ce vam dorektor Carskog Gamzigrda reci sa ponosom da su na tlu Srbije rodjena sedam cezara, priblzicemo se cuvenoj Vizantiji, i njenom Konstantnopolju koga su u nekoliko navrata pljackali Krstasi poslati posle odvajanja katolicke crkve 1054 godine. I danas mozete da vidite najlespe ukrase na palatama u Veneciji opljackane iz pravaslavnog duhovnog centra Konstntinopolja. Tako cemo se prisetiti zasto niko sa Zapda nije pritekao u pomoc pravoslavnoj (srpskoj) vojsci kada su poceli ognjem i macem da nadiru Azijati. Pa cemo doci do 1878 godine, kada je u ratu sa Turskom poginulo sto hiljada Rusa sa ciljem da oslobode centar pravoslavlja – Carigrad, dok je engleska kraljica pozurivala svog permijera Dizraelija:“Pazi sta ti rade Rusi, sta cekas, regrutuj Induse i napadni Rusiju“. To je on i ucinuio, u cemu su ga pomogli i Francuzi, dok Prus Bizmark cekao je da svi dodju u Berlin na mirovni sporazum, a sve ca ciljem da ne bi bio oslobodjen pravoslavni „Vatikan“. Tek sada kada je crkva u Rusiji dobila svoje pravo na zivot, Zapad je poceo da se plasi da ce centar pravoslavlja da se prenese u Moskvu, pa zato pritiskaju Tursku da ne dozvoli da islamisti ponovo pretvore Sveta Sofiju u islamsku bogomolju, kao sto traze islamski poglavari, a sve sa namerom da Zapad pokaze blagonaklonost prema pravolslavlju. Kasnije smo vec blizu do Hitlera koga je pomagao London sa nadom da ce unistiti socijalizam u Rusiji. Ta se „bolest“ prenela na SAD tek kada je Crvena Armija svojom krvlu potopila Nemacku: borba protiv komunizma potala je paranoja u SAD. Kao do juce, to je pre dve decenije, Holivud je imao deo industrije koje je placala drzava da prave filmove sa kojima ce sa Rusima plasiti peopterecen od rada svoj narod.
Živko | 06/09/2009 21:46
Dobro je poznato na koga je Hitler „bacio oko“ još pre dolaska na vlast. Takva orijentacija ga je na vlast i dovela. Krupnom kapitalu se uvukao u gizicu obećanjima da će ići na Istok a to je dokazao tako što je prvo pobio nemačke komuniste. Jevreji su na red došli naknadno. Sve to vreme, do sredine 1944. godine Engleska i USA su čekale i nasladjivale se gubitcima SSSR. Nama je veći problem falsifikovanje naše istorije. Mentalno umiremo, a to je neminovno kad elita zbog lične koristi laže narod. Slavi se kolaboracija, verska i nacionalna mržnja, genocid, a gura u zaborav najslavniji deo srpske istorije NOB. Srpski /jugoslovenski/ komunisti su se protiv fašizma tukli još u Španiji, preokrenuli su tok istorije /zajedno sa naprednim delovima gradjanske klase/ Pučem 27.3. i podizanjem ustanka 7.7. dajući Sovjetima dodatno vreme za pripreme. Dok su evropske „demokratije“ trgovale sa Hitlerovom Nemačkom i Musolinijevom Italijom, Srbi i Crnogorci su živeli skoro 6 meseci u slobodnim zemljama. Užička republika i slobodna Crna Gora najsvetliji su primeri otpora malih naroda najvećoj vidjenoj vojnoj sili na planeti. Za slobodu svoje zemlje jugoslovenski narodi su, predvodjeni jugoslovenskim komunistima, dali 1.7 miliona glava, od toga 450.000 pod oružjem. Više od 400.000 pripadnika NOV je ranjeno. U borbu protib fašizma, na poziv KPJ, krenulo je oko 40.000 komunista, manje od 3000 je dočekalo oslobodjenje. U Srbiji im se danas ukazuje „zahvalnost“ tako što se rehabilituju kolaboracionisti i fašisti /četnici, Nedićevci i Ljotićevci/. Šta se mo onda čudimo Evropi. Gospodine Katiću hvala za članak koji, u današnje vreme, pored analitičnosti i kompetentnosti, pokazuje i vašu ličnu hrabrost.
Dusica Krasic | 07/09/2009 01:01
@ Živko. Au, Živko. Vi ste neki profesionalac? Dakle, poenta je u tome što je banda probisveta i neradnika, a bogami i dobrim delom lopova i robijaša uspela da preokrene tok istorije, pa makar i na gore. Zar nam to nisu ’90 pokazale? Bitno da su postali profesionalni revolucionari, jel’te? Sve su svoje „časne“ zanate uspeli u moru tudje prolivene krvi da unovče u suvo zlato. Blago njima, a i njihovim potomcima, koji nam i danas vladaju. Pedigre je to bato. I još nešto, u Španiji ta zla klica nije pustila korene, tamo je pobedio narod, koji je povratio svoju monarhiju za razliku od nekih drugih sludjenih evropskih naroda. U ostalom pročitajte još jednom šta je ovih dana izjavio Putin, šta je rekao o komunistima i Staljinu u Poljskoj ovih dana, svrstao ga je rame uz rame sa Hitlerom (ne teram vas da čitate u našim novinama, jer u njima se kao i oduvek krije istina), pročitajte u nekim tudjim – bilo kojim. Toliko na temu vaših komunista za danas.
Mirko Cirak | 07/09/2009 12:35
U Danskoj je poistovecivanje Hitlera i Staljina pocelo jos pre 20 godina.Ispocetka stidljivo,potkrepljeno konkretnim primerima(logori i slicno)da bi se na kraju to oformilo u „neospornu istinu“.Kolonijalna tradicija zapadnih sila je u svojim prioritetima imala koloniziranje prebogate Rusije.Ali to na njihovu zalost nije islo.Hitlerov napad na SSSR je samo jos jedan pokusaj realizacije stare zelje.Ima se utisak da su Englezi imali plan da Hitler zgazi Staljina a mi cemo lako posle sa ratom oslabljenom Nemackom.Kaze se:“Ko drugom jamu kopa (ne samo da se oznoji)- sam u nju pada.
Ocekivanje da sovjeti iskrvare dovelo je do k
rvavog ,pod hitno,iskrcavanja u Normandiji.Fijasko ovog velikog Engleskog plana se ogleda u cinjenici da su morali da pristanu da Staljin uzme pola Evrope.A onda su ih njihovi saveznici od inperije u kojoj nikad sunce ne zalazi sveli na jednu obicnu ostrvsku drzavu .Amerikanci su posle te njihove kolonije kolonizirali u svoju korist(to jos uvek rade milom ili silom) samo na finije nacine.Tu treba traziti razloge prepravljanja istorije ali tu se nista ne moze sem:“Pas laje a karavan prolazi“.Mi cemo negovati nasu istinu a oni mogu kako hoce stopama g.Gebelsa (“ Ako laz dovoljno cesto ponavljas ona ce postati istina“).Ali ona nikad nece postati istina , ona ce imati privid istine.Oni na ovaj nacin lazu svoje nove generacije i mi im to nemozemo zabraniti.
Živko | 07/09/2009 13:34
Dušice Krasić, ovo što ste napisali je veoma interesantan pogled na gradjanski rat u Španiji. Ni sa ekstremne desnice se još niko nije usudio da iznese slično tumačenje. Združene snage španskih, nemačkih i italijanskih fašista su nekoliko godina dovodile „narodu svog kralja“ što je koštalo 500.000 života. I pored toga, „svog kralja“ su posle čekali 40 godina. VD kralj je bio iz neke sasvim druge priče, one koju danas sve više, ponovo slušamo. Jedina država koja je pomogla borbu protiv fašizma u Španiji bila je SSSR. Demokratska Evropa je „pažljivo posmatrala“ uz koordinirano zatvaranje granica. Jugoslovenski „lopovi i robijaši“ su predstavljali značajan deo internacionalnih snaga. Ti naši „lopovi i robijaši“ su desetak godina posle Gernike stvorili državu socijalne pravde i nacionalne ravnopravnosti. Državu koja je skoro 50 godina imala ugled u svetu koji je višestruko nadmašivao njenu ekonomsku i vojnu snagu.
james bond | 07/09/2009 13:43
Ne prekraja se istorija sam na jednu stranu tu se sijece i krpi da sve zvoni.Na pr na History Chanell se moze nac da je rasizam prvo izmisljen odje u US i onda izvezen u Njemacku ako i antisemitizam.Prvi brodovi sa jevresjkim izbjeglicama bili su vracani ispred merickih luka i upucivani u Juznu Amerku a neki su zavrsli cak u Hong-Kogu.Poslje se misteriozno iznenzadno razvila ljubav amera prema jevrejima valjda zahvaljujuc tome sto su im jevreji pronasli atomsku bombu.Elem tako je bilo i sa NOB-eom pa kad im je zafaflo materijala za razbijanje drzave Jugoslavije oni se odjednom sjetli uglavnom neobrazovate emigracije kojoj mogu napricat sta ocedu.Usput mislim da je Cezar bio potpuno u pravu sto je uklonio Bruta jerboje ovaj vec duze vremena pokazivo imperijalne tendencije velikosprske burzoazije jedino je malo precero u metodi spalivsi ga na lomaci jerbo je sindikatu gladijatora obeco da ce im Krkobabic povecat pemzije pa su opasno smanjili srcano ucesce u bitkama u arenama diljem demokraske Rimske imperije…
galimatijas | 08/09/2009 01:24
Kad bolje razmislim, dok citam ove cudne komentare, izgleda da dogovorna istorija i nije tako losa. U dogovornoj istoriji bar su se dvojica dogovorila sta ce da kazu. U ovim komentarima internetskim istoricarama nije potrebno ni sa sobom da se sloze.
Џејми Шеј | 08/09/2009 08:14
Prekrajanje i „prepravljanje istorije“ je metod koji se koristi hiljadama godina, jos od prvih pisanih tragova. Balkanskom prostoru se stalno podmece svapska verzija. Pocev od toga da su Sloveni dosli u 6 i 7 veku pa na ovamo. Valjda su sadasnji Poljaci, Cesi pa sve do Bugara dosli avionom ili vozom a sve da bi kolonizacija mogla opravdano da se sprovede. I naravno krivi su oni koji nece ropstvo a ne zlocinci sa zapada koji ovde dolaze sa oruzjem – to je navodno civilizovano. Pa valjda vidimo u skorasnjim ratovima i sa savremenim saobracajem da su se ljudi pomerali sa ove ili one strane Drine a tek je mali procenat od 24 miliona gradjana SFRJ otisao dalje u svet. Istorija je ipak nametnuta – u skoli se uci da su „Sloveni dosli iz Rusije“ (u to vreme su brzo putovale zene sa decom, starci, bolesni itd) a verovatno ih zato nije ni steta vratiti tamo odakle su dosli, a ako nece onda ih nije steta ubijati pa je to skoro legitimno i ne vredi se oko toga jediti. Kada se to ozvanici onda nije tesko dezorijentisati javnost trenutnim politickim potrebama. Sve nevolje onda moraju doci iz Rusije i od slovenskih naroda pa i sve ono sto je lose (kad je vec nacizam los – da je pobedio bio naravno dobar) dolazi odande. Slika o staljinizmu se gradila decenijama mada stanovnici EU ne znaju nista o tome vec samo ono sto su im njihovi politicari rekli – a to je nula. Onda nam dodje 1945 sa svojim „istinama“ i ponovo pocnemo od nule, pa dodje 5 oktobar i jos jedna nula, prvoborci sve mladji, secanja sve bledja a istine sve istinitije. A jos kada se pomesaju lazi sa nekim istinama onda lepota jedna. Tada je bombardovanje prijateljstvo koje treba gajiti a propaganda istina koju treba u skolu uvesti. Nista gore nego kada se laz useli u istoriju.
Tromb . | 23/09/2009 20:51
Gospodine Katicu mislim da vam ovaj clanak na jednu temu koja je skroz neekonomska ne lezi. Uci u motive OEBS-a odnosno nekoliko clanica OEBS-a nije tesko. Potrebno je oteti Rusiji ogromni moralni kapital koji je stekla pobedom u drugom ratu, ali i opravdati poteze koji ce u Evropi sigurno uslediti. Sistematski se radi na odnarodjenju istoka, istocne misli, na sceni je stara politika Habsburga koji se i sad pojavljuju u OEBS-u. Granica istok-zapad u sredjoj Evropi je sada vise nego ikada ranije nejasna i neprecizna, otvoren je vakuum i stvoren veliki prostor izmedju sada smanjene iako ujedinjene Nemacke i daleko na istok odbacene Rusije. Za taj vakuum se bore sada. Amerikanci taj deo Evrope zovu ‘ruski buffer’ jer je on izvesna brana da se ne dodje pred Moskvu i Sankt Petersburg neposredno. Za Rusiju je to i pitanje opstanka i definisanja pojma Rus jer otpadanjem Ukrajine i Belorusije iz njihovog kulturnog i politickog kruga postavlja se temeljno pitanje definicije ruske nacije. Bas tako je i sa crnogorcima, a slicno je i u BiH. Forsira se stvaranje novih nacija u Evropi i pomazu se i vojno, ne iz ljubavi prema njima nego iz cistog racuna jer je u izgledu mnogo veci dobitak. Vrlo je zanimljivo ko ce prvi na zapadu iskociti iz orkestrirane price, sigurno onaj koji bude video da ce od moguceg kolaca malo dobiti. Sto se drugog sv rata tice on je pre pomenutog pakta vec bio u izgledu nekoliko puta, a i kada je poceo dve godine manje vise nije ni bilo velikih borbi, Hitler je pregazio Evropu manje tiho, Francuska se nije ni borila, a krvavi pravi rat poceo je tek napadom na SSSR. Niko nije hteo s Nemackom da ratuje, a zapad ni d a joj ponudi nesto vece zauzvrat, pogotovo ne kolonije, Svaki sporazum 1939 te god sa Staljinom znacio bi prosirenje SSSR na zapad, a za to Britanija i Francuska nisu htele ni da cuju. A zemlje koje sada pokusavaju da izjednace fasizam i komunizam za svoje drzave, etnicki ciste od Nemaca kao i za granice mogu da zahvale iskjucivo Staljinu.
Milorad Vukašinović | 20/11/2009 07:43
Katić je veoma inteligentan komentator, koji iako se bavi ekonomskim analizama, ima veoma široke poglede na društvenu stvarnost.
Mislim da je tekst o dogovornim istorijama dragocen za razumevanje procesa koji su se dogodili u nekadašnjim komunističkim društvima. Naime, izjednačavanje odgovornosti nacizma i komunizma za strahote rata, omiljena je kvaziistorijska metoda vašingtonske strategije, koja je okončanjem hladnog rata i raspadom SSSR a dobila nove drastičnije impulse.
Nove istorije postale su na neki način deo socijalne terapije, jedna vrsta izgovora koji nove tranzicione elite,koriste kao opravdanje za teške neuspehe u procesima transformacije socijalizma u kapitalizam.
Naučna istorija ustupa mesto metodama kreativnog tumačenja istorije, što je u stvari jedan suptilan vid novog globalističkog totalitarizma, koji je prema mom mišljenju daleko gori i opasniji i od nacizma i od komunizma, jer raspolaže takvom tehnologijom koja preko noći može da uništi ovu planetu.
Hteo bih samo da dodam iako nema veze sa ovom temom da se u ozbiljnim analitičkim krugovima tranzicija definiše kao forma ekonomskog genocida.
Slovene su Germani kroz istoriju uvek tretirali kao inferiorniju stranu – i vojno-politicki i ekonomski i civilizacijski odnosno religijski. Za to su naravno, kao neorganizovaniji, dobrim delom krivi i sami Sloveni. 1878 godine jedine dve slovenske nacije koje su imale sopstvene drzave su bile mnogoljudna Rusija u Evroaziji i Srbija i Crna Gora kao drzave mnogoljudnog srpskog naroda na Balkanu.Poznato je da su doktrinu „prodora na istok“ osmislili Nemci u rubnim delovima prema Poljskoj u 19. veku, mnogo pre Hitlera. U novije vreme, granicne slovenske drzave prema Germanima koje su uz visevekovno disciplinovanje i prisilnu germanizaciju postale favorizovani istorijski model „pozitivnih Slovena“ su, od Baltika ka Jadranu, Poljska, Ceska i Slovacka odnosno Slovenija i Hrvatska – zacudo sve katolicke zemlje. Ponudjeni model uzroka II svetskog rata je u skladu sa navedenim istorijskim jazom izmedju dve velike grupe naroda (Nemec, Nemac i sl. u gotovo svim slovenskim jezicima – covek koji je nem, koji govori nerazumljivo)