За разлику од видео „материјала“, писана реч „не гори“. Отуда бих изнео цртице из излагања господина Катића у емисији „Утисак недеље“, а у контексту питања која су два посетиоца блога поставила на Форуму 2017.
*
„Влада је колективно тело. Не можете седети у њој шест година и бити њом незадовољан. И рећи – ја сам одговоран само за „Фијат“. Они (ДС) су из владе истерали господина Динкића и дали му одличну прилику за предизборну кампању. (…) Није спорно да је господин Млађан Динкић булдожер. (…) Он је способан политичар, али ја га не доживљавам као стратега, ни као доброг економисту.“
„Влада која има булдожера (Динкић) и квалитетан тим иза себе може дубоко да копа.“
„Ако се будућа влада буде правила као претходна, ми ћемо поново имати три или четири центра моћи – и на први поветарац ћемо имати ситуацију када ће министри критиковати једни друге.“
„Господин Динкић или господин Ђелић не кажу за себе – знате, ми смо одговорни зато што Србија, као вероватно једина земља у Европи, 2012. године не може да наплати порезе и доприносе – што је разградила стари систем, као што је био СДК, а на његово место није поставила нови. Нико није поднео оставку за нешто за шта би морао. То је приступ – за ово сам одговоран, а за ово друго нисам.“
„Оно што је фундамент ситуације је да ли Србија има снаге да каже – немојте продавати ЕПС, макар ми пензија остала иста још две године, јер то није добро за моју децу. Односно, има ли Србија снаге да се суочи са реалностима живота и не проћерда ово мало што је остало, да би „купила“ годину-две бољег живота. Ово је питање зрелости друштва и политичара.“
„Србија плаћа такве камате које не да убијају инвестиције, већ сваку идеју о инвестицијама.“
Још увек ме служи меморија, па бих извршио нека дописивања.
Верица Калановић, која је била министар и потпредседник у Цветковићевој влади, жалила се у емисији како она као члан владе не зна стање финансија. На то је господин Катић реплицирао како је потресно да једно министарство не зна какве су државне финансије, да то „измиче памети“.
Даље је говорио да Србија мора да успостави макар зачетак (домаћег) банкарског система, а у контексту чињенице да српске комерцијалне банке доминантно држе странци.
Критиковао је „развојну политику“ Србије која се ослања на субвенције страним компанијама, као и овдашњу опсесију странцима, и на том трагу поставио питање: „Шта ако странци не дођу, да ли треба да скачемо са савског моста?“ (цитирано по сећању Инж. Дејана)
Даље, помињао је своје предлоге везане за развој и ангажовање домаћих средстава и домаће штедње – „онолике колика је“. Просто-напросто, Катићеви предлози везани за развој Србије били су на „таласној дужини“ онога што је нешто раније саопштио у чланцима:
За инг. Дејана – Нисам сигуран, али мислим да није било предвиђено да у емисији учествује и господин Динкић. Чини ми се да се он у правилу појављивао само у емисијама у којим је био једини учесник. То је, ако се не варам, била уобичајена пракса свих водећих чланова владе и гувернера. Хвала на коментару.
Мој утисак је да је г. Динкић лукаво послао гђу Калановић, како би што више отупео оштрицу два критичара у емисији. Можда је струку одавно напустио, али није нимало наиван када је у питању политика.
За Небојшу – Комерцијална банка је у већинском државном власништву и чини се функционише врло добро. Каква је стварна ситуација у банкама у иностраном власништву ћемо тек видети. Економску кризу (глобалну) су изазвале банке које су у приватном власништу. Ревизију Агробанке је вршила једна од највећих ревизорских кућа у страном власништу и тај посао, бојим се, није урадила како треба. Не може бити да је проблем Агробанке настао у једној години. Инострано није по дефиницији боље. Проблем домаћих банака није у томе што су домаће, већ што су партијске. Томе мора доћи крај, овако или онако. Хвала на коментару.
Господине Катићу, познато је да сте присталица промена у оквиру банкарског система које се односе на већу улогу домаћих банака. Мислим да се тој идеји не могу упутити замерке. Међутим, како мислите да би се решио проблем квалитетног управљања тим институцијама, када смо имали прилике да видимо да су највећи проблеми настајали управо код банака у државном власништву (Агробанка, Развојна банка Војводине итд).
Gospodine Katiću, pošto držite predavnja po pozivu u Srbiji svake godine, da li su ta predavanja otvorena za obične građane? Ako jesu, onda biste mogli da nas obavestite o temi i terminu odžavanja predavanja. Verujem da bi veliki broj čitalaca bloga sa zadovoljstvom prisustvovao Vašim predavnjima. Veliki pozdrav
Za Djordja – Na odmoru sam i ovo Vam pišem „sa kolena“. Tokom osamdesetih smo imali tzv. interne banke i njihovo iskustvo je bilo šaroliko. Ja sam pristalica gradjenja moćnih, centralizovanih finansijskih službi. Ovakve službe imaju i jaku pregovaračku poziciju u odnosu na poslovne banke. Mislim da se time može puno postići, a da ni najveća preduzeća ne mogu imati ili prikupiti dovoljno kapitala za ozbiljnu i kredibilnu banku. Hvala na komentarima.
Za Vladana – Uvoz se može ograničiti carinama, ekološkim taksama (za automobile i motore npr.), taksama za luksuznu robu, i naravno realnim kursom dinara. Koliko god uvozni lobi bio jak, loša ekonomska stvarnost će biti jača od svakog lobija. Bolje je planirati selektivno sniženje uvoza nego to prepustiti spontanom procesu. Hvala na komentaru.
Svaka čast na izlaganjima na RTS i B92. Čovek se uvek prijatno iznenadi kada čuje da Srbija ima i eksperte van mainstreama, koji ne zagovaraju liberalizaciju do bankrota. Sve što pričate me podseća na to kako je Petar Veliki polupropustiljivo otvorio Rusiju, za sve što mu treba iz Evrope, konsolidovao ekonomiju i modernizovao zemlju. Uglavnom, imam jedan mali rad od 6 strana o potrebama jedne državne firme da osnuje i poseduje svoju sopstvenu banku, pa bi me iskreno zanimalo Vaše mišljenje.
Za Slayera – Ako ova država ne može domaćinski da upravlja monopolima, ona ne može da upravlja ni sobom. Privatizacija ne rešava ništa, osim što se stranci bogate na imovini koju je neko drugi stvorio. I kada ste sve privatizovali, loša država ima ogroman prostor da nastavi sistematski da uništava budućnost društva. Pristajanje na svekoliku privatizaciju je pristajanje na život u lošoj državi, to je prihvatanje loše države i stimulans državi da nastavi da bude loša. Na to ne treba pristati. Hvala na komentaru.
g-Katiću, imate sjajan predlog. U ovom trenutku možda je jedina komparativna prednost SRB što se nismo odrekli dinara i suludo bi bilo neiskorisiti takvu mogućnost. Ali ko je taj ko može da obuzda njihove apetite dodatnog štampanja. Kako kontrolisati tu primarnu emisiju, ako imate za to ključ onda je sve izvodljivo. TV emisija je mogla biti i bolja, voditeljka je neozbiljna. Gošća u sredini je reprezentativni primerak kadrovske strukture vladajuće elite i bruka&sramota.
SAmo jedno pitanje koje se odnosi na privatizaciju tipa EPS, Telekom i sl. Zar ne mislite da bi privatni vlasnik npr.EPS-a u roku od mesec dana rešio problem krađe struje, neefikasnosti sistema, racionalnog ulaganja i održavanja i sl. Zar neko može da pomisli da ovakva država može da domaćinski i uspešno upravlja takvim preduzećima? Ljudi konačno treba da shvate da se na struju ne može grejati…potrebno je kolektivno osvešćenje jer drugačije nikad nećemo sagledati dno. Irska je dobar primer i uspona i padova, Pozdrav
Za N.S. – Ako ste pažljivo pročitali moj predlog, videli ste da menice otkupljuje razvojna banka, a ne poslovne banke. Dakle, nema prostora za kamatne špekulante. Hvala na komentaru.
Gosn Katicu, dajte komentar na Dragasev osvrt na vas menicni recept, kad se vec on potrudio da ga detaljno analizira. Na primer, njegova prognoza da bi preduzeca pritisnuta nelikvidnoscu plasirala brzo menice prepustajuci kamatnu dobit spekulantima, tj. bankama, koje bi se verovatno i predatorski ponasale u takvoj situaciji i konstantno obarale cenu, ucenjujuci preduzeca kojima treba zivi kes da placaju radnike, zvuci kao realna opasnost. Kako bi to vi predupredili?Ako imate vremena, osvrnite se i na ostalo iz teksta.
Svaka čast gospodine Katiću!
Izuzetno konkretni i jasni odgovori na postavljena pitanja.
Da nije bilo voditeljke i gospođe Kalanović, emisija je mogla da bude izuzetna.
Углавном се слажем. Аутопутеви су функционлисали 30-их и 40-их година. Нама треба промјена парадигме. Већ сам у једном од ранијих чланака коментарисао да би држава требала да путем мјеница инвестира, између осталога, и у ИТ технологије које би смањиле губљење времена и ресурса на свакојаке административне потезе.
Што се тиче цјеловите листе приједлога, мислим да се ту у старту прави грешка, очекујући комплетну скицу рјешења која ето треба само да буде примјењена. Мислим да је принцип израда стратегије – чекање – имплементација – чекање – анализа такође дио прошлости. Нама треба агилни модел развоја, који се може итеративно и динамички унапређивати и прилагођавати тренутним (технолошким, економским, културолошким…) околностима у кратком периоду.
У доба када је Стаљин правио петољетке информациона дифузија у друштву била је на другачијем нивоу, технологија се спорије развијала, друштво је пружаловећи отпор промјенама.
Са друге стране, прије 5 година кућни интернет од 1 Mbps је у Србији био скуп и скоро незамислив, а данас се вишеструко веће брзине добијају чак и на мобилним телефонима. Пресликано са домена развоја софтвера, нама не треба више модел водопада, већ неки из фамилије агилних модела да буде примјењен на развој привреде, друштва, индустријализацију итд, са мањим итерацијама и минималним баријерама за све странке да могу да изразе своје мишљење и да учествују у његовом обликовању.
Стога, да се вратим на листу приједлога, нама не треба толика та листа која ионако не може бити састављена, већ агилни људи који су прилагодљиви и спремни да препознају промјене, захтјеве времена и да прихвате своје грешке и промјене се.
Надаље, по мени, ми треба да учимо на Азијским примјерима. Јапан, Кореја, Сингапур, Хонг Конг. Нема више мјеста идеолошким ограничавањима. Од свих треба да се учи и прихвати оно што је добро, и треба да стимулишемо размјену наших људи са што више удаљених држава и цивилизација.
Za Nemanju – Razumem Vašu brigu i strepnju, ali bilo bi nekorektno da dajem komentar. To nisam činio ni ranije kada sam dobijao slična pitanja. Nadam se da mi nećete zameriti i da ćete razumeti moje razloge i poziciju. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću, imajući u vidu Vaše napomene iz jednog od članaka da se po svoj prilici devizna štednja krcka na odbranu precenjenog dinara i da će opet biti pretvorena u javni dug, možete li nam reći koji su računi građana zapravo najugroženiji? Da li svaki devizni račun ili samo oročena štednja? Može li država da zapleni i ono što nije oročeno? Pitam jer jeste praktičnije držati deo ušteđevine na nekom računu naročito kada se putuje u inostranstvo a opet znajući ko radi u bankama i državnom vrhu ne bi me iznenadila ni jedna njihova „kombinacija“.
Nemam nista protiv autoputeva. Ali mi se cini da usmerenje treba da bude na dodatoj vrednosti, novim tehnologijama, zdravstvu… Mislim da smo zakasnili da treniramo domacu gradjevinsku industriju, ta je bitka poprilicno izgubljena, jer imamo malo sanse protiv konkurencije. Po resursima, kapitalu, kvalitetnim ljudima, trzistu.
Imali smo losiju putnu mrezu kada smo izvozili i proizvodili mnogo vise pre 30-ak godina. Bitno je da budemo jeftiniji u prevozu . Pitanje je koliko su postojeci putevi rentabilni. Ako neko ima model koji jasno pokazuje da ce ulaganje iz primarne emisije u puteve doneti neki benefit, odlicno. Kao sto rekoh ranije, nisam ekonomista vec tehnicke struke, do sada nisam video ni u vlasti ni u opoziciji, ni medju strucnjacima celovitu listu predloga, sa propratnom racunicom. Koji potezi i sta se dogadja za 2,5 ili 10 godina.
Jedan od nacrta koji kruze je plan o reindustrijalizaciji. Zanima me ko ce da radi u tim fabrikama. Za koju godinu necemo imati majstora koji ce znati da promene steker. Sa kim ce da se takmice, pod kojim uslvima, za koje trziste i koji ce im biti nivo strucnosti, radno vreme i prihodi. Koji proizvodi sa vecom dodatom vrednoscu mogu kod nas objektivno da se proizvode. Sta ostaje u Sr. Koliki je trosak zivotne sredine. Koji je efekat reindustrijalizacije na natalitet i odrzivost.
Toliko strucnjaka u ekonomiji i poljoprivredi. Ne cuh (u medijima) ni jedan celovit program, uporedno istrazivanje, model koji se predlaze.
Gospodine Katicu, sad cuh na vestima na RTSu Branislava Grujića ( http://www.serbian-business-club.co.rs/) kako kaze da su im radna ideja na nekom sastanku privrednika, na kom je bio i predsednik Nikolic, upravo menice. Ja povezah da misli na ove vase. Pa me interesuje da li i vi ucestvujete u razvoju te ideje, i da li ste u kontaktu s tim privrednicima?
Za Tomu M. – Kada kažem država koja nešto treba da uradi, mislim na kompetentne ljude ako ih u Srbiji ima. Ako ih u Srbiji zaista nema, onda ni Srbiji nema pomoći, pa je možda najkraći put privatizacija vlasti. Npr. ukidanje parlamenta i medjunarodni konkurs za popunjavanje mesta u vladi. Ovo je ironija, ali ne potpuna. Defekt loše države se neće otkloniti privatizacijom svega postojećeg, niti je privatizacija lek za lošu državu. Lek za lošu državu je popravljanje loše države, a ne prihvatanje neminovnosti takvog stanja.
Uzgred, bilo bi zanimljivo videti i ko je sve zaposlen u inobankama, ko sedi u raznim telima u tim bankama a ima veze sa domaćom političkom strukturom, elitom i centrima moći. Bojim se da idealizujete situaciju u tim bankama i logiku na kojoj njihovo poslovanje počiva. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu!
Kada kazete „DRZAVA treba da uradi“, na koje ljude mislite da treba da izvrse tu radnju!?
Mi i danas imamo veliki broj drzavnih banaka, PBB, Srpska banka, Agrobanka … I sve su ili propale ili ce propasti!
Cak mislim da bi i Komercijalna propala, da nema monitoring EBRDa, koji ima 20% vlasnistva, pa opet nema policijskog generala da nije zaposlio svoju zenu u toj banci!
@peric
Zec je rekao da nam trebaju poljoprivredni proizvodi sa velikom dodatom vrednošću, koji se mogu izvesti i doneti devizni prihod. Što implicitno podrazumeva da nam trebaju i dobri putevi, jer kako ćemo bez dobre putne infrastrukture brzo izvesti naše poljoprivredne proizvode, tako da oni sveži, a ne već uveli od dugog puta, stignu na npr. nemačko tržište? Drugo, apropo Zecovog da se putevi ne mogu izvoziti, sećam se da je gospodin Katić u jednom od svojih ranijih tekstova i/ili komentara spomenuo da su u SFRJ putnu i drugu infrastrukturu (npr. elektrane itd.) izgrađivala domaća građevinska preduzeća, koja su na tim poslovima sticala važne reference koje su im omogućavale da potom dobijaju slične poslove i u inostranstvu. A sada nam puteve (npr.
mostove: kod Beške, na Adi, između Zemuna i Borče itd.) grade stranci, a naše građevinske firme su samo podizvođači (u slučaju tzv. „kineskog mosta“ čak ni to). Jer takvi su zahtevi kreditora – oni pare (kredit) daju samo ako posao izgradnje dobiju njihove firme (kod Kineza je to bar čisto, bez licemernog „transparentnog međunarodnog konkursa“ na kojem su uslovi namerno podešeni tako da ih ne može ispuniti nijedna domaća firma). S druge strane, da je Srbija sama finansirala te projekte (npr. na način kako je to gospodin Katić predložio u tekstu „Beznađe, bespuće, i mogući izlaz“ https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/ ) i dala posao domaćim građevinskim firmama, naše građevinske firme bi na tim poslovima stekle važne reference koje bi im pomogle da slične poslove dobiju i u drugim državama. Ovako će te poslove dobiti Porr, Alpine itd. Poenta je da se autoputevi i te kako mogu izvoziti, tj. donositi devizni prihod od građevinskih usluga njihove izgradnje u inostranstvu, ali naravno samo ako naše građevinske firme prethodno steknu neophodne reference kroz radove na izgradnji potrebnih autoputeva u Srbiji, npr. kroz radove na završetku izgradnje „Skadra na Bojani“ našeg doba, tj. famoznog Koridora 10.
Dobro je sto se gdin Katic pojavljuje u najgledanijim emisijama.
Nisam ljubitelj gosp. Zeca i njegovog nazdravicarskog besednistva. Ali cini mi se da ima smisla sto kaze da nam u stvari treba kvantni skok, a ne popravljanje. Za to je potrebna potpuno nova elita. Ili sadasnja elita uplasena za svoj fizicki opstanak, koja bi upravljanje prepustila pod pritiskom nekom tehnokratskom timu. Takodje treba nam neko ko ce da formulise program promena. Kao sto Katic kaze da nije cuo suvislu debatu o ekonomiji u parlamentu. Tako se meni cini da u strucnoj javnosti nisam cuo suvislu alternativu i plan za promene. Parlament i stranke u Sr. sigurno nisu nosioci ideja vec trgovci drzavnim dobrima. Treba nam 10-ak Katica koji bi sastavili neki dobar plan. I takva grupa bi verovatno imala svoju sansu sledecih par godina. Jer nam se raspad sistema sprema.
Zaista, sve pohvale Gospodine Katiću. Kao i uvek, pravo u srž stvari. Šteta samo što to ostane u domenu izreke :“ Psi laju a karavni prolaze“ ali za to smo svi mi negde krivi.
Jedno pitanje za vas, da li ste voljni za neku edukaciju iz oblasti ekonomije sa vaše strane? Možda neka letnja/jesenja škola Ekonomije? Imate li uopšte vremena da se i time bavite?
Verujem da ljudima na vlasti savršeno odgovara da svi mi ostajemo samo u domenu konstatacija dok sve više osećamo po svojoj koži…
Hvala unapred na odgovoru i duboko poštovanje,
Jasminka
Gospodine Katiću, student sam Ekonomskog fakulteta u Beogradu, i zelim da vam se zahvalim na svemu napisanom i izrecenom do sada.Konacno da se u nasim medijima pojavi jedno strucno lice koje nema nikakve veze, ni direktne, ni indirektne, sa politickim strankama.I jeste, i nije uzivanje slusati vas.Nije iz razloga sto nama, mladim ljudima ( a i ostalima), otkrivate surovu istinu nepobitnim, ekonomskim cinjenicama.Istinu da nam se privreda i drzava nalaze u katastrofalnom stanju, da će za nas, mlade ljude, biti vrlo teško opstati u ovakvoj drzavi.Perspektiva nam je nikakva, sistem iščašen, pitanje je i da li postoji. S’ druge strane svaku vasu ekonomsku misao, ideju, vidjenje stvari, upijam sa velikim zadovoljstvom, u nadi da ću jednog dana ipak moći svojim znanjem da pomognem svojoj zemlji.Zašto sam odabrao da od svih stručnjaka iz oblasti ekonomije, zastupljenih u medijima, baš od vas učim?Zato što verujem vašem znanju, intelektu, manirima.Želeo bih još samo da iznesem jedno svoje zapažanje.Uporno ponavljate da ljudi koji su na vlasti nisu dovoljno stručni, kadri, svesni da vode ekonomsku politiku ove zemlje.Ja ovo posmatram „iz drugog ugla“!Naprotiv, mislim da su ovi ljudi zapravo vrlo svesni rezultata ekonomske politike koju vode, a i dovoljno stručni da znaju do kojih efekata ti rezultati dovode.Svako dobro!
Gospodin Katic briljantan,koncizan i jasan kao i uvek. Natzalost cini se nije bilo dovoljno vremena da se neke stvari malo detaljnije priblize siroj populaciji. Gospodin Zec isticao sve vreme u prvi plan sustinski problem Srbije, to jest ne postojanje Drzave, i cini mi se da cak ni voditeljka nije shvatila dovoljno dobro svu vaznost i tezinu izrecenog. Nije moguce iznedriti niti jedno resenje ukoliko ga moraju sprovoditi ovako trule i korumpirane drzavne i politicke strukture. O gospodji Kalanovic ne bih trosio reci jer sam mozda subjektivan a iskreno Dinkica smatram za jednu od Najvecih Ekonomskih Stetocina Srbije, da ne upotrebim i neku tezu rec. Jos jednom sve pohvale gospodinu Katicu uz nadu da ce se njegov glas, glas istinskog strucnjaka i glas razuma, cesce cuti na Srpskim medijima a daj boze i nekom buducem ucescu u rukovodjenju ove zemlje.
За разлику од видео „материјала“, писана реч „не гори“. Отуда бих изнео цртице из излагања господина Катића у емисији „Утисак недеље“, а у контексту питања која су два посетиоца блога поставила на Форуму 2017.
*
„Влада је колективно тело. Не можете седети у њој шест година и бити њом незадовољан. И рећи – ја сам одговоран само за „Фијат“. Они (ДС) су из владе истерали господина Динкића и дали му одличну прилику за предизборну кампању. (…) Није спорно да је господин Млађан Динкић булдожер. (…) Он је способан политичар, али ја га не доживљавам као стратега, ни као доброг економисту.“
„Влада која има булдожера (Динкић) и квалитетан тим иза себе може дубоко да копа.“
„Ако се будућа влада буде правила као претходна, ми ћемо поново имати три или четири центра моћи – и на први поветарац ћемо имати ситуацију када ће министри критиковати једни друге.“
„Господин Динкић или господин Ђелић не кажу за себе – знате, ми смо одговорни зато што Србија, као вероватно једина земља у Европи, 2012. године не може да наплати порезе и доприносе – што је разградила стари систем, као што је био СДК, а на његово место није поставила нови. Нико није поднео оставку за нешто за шта би морао. То је приступ – за ово сам одговоран, а за ово друго нисам.“
„Оно што је фундамент ситуације је да ли Србија има снаге да каже – немојте продавати ЕПС, макар ми пензија остала иста још две године, јер то није добро за моју децу. Односно, има ли Србија снаге да се суочи са реалностима живота и не проћерда ово мало што је остало, да би „купила“ годину-две бољег живота. Ово је питање зрелости друштва и политичара.“
„Србија плаћа такве камате које не да убијају инвестиције, већ сваку идеју о инвестицијама.“
Извор: http://www.izjave.net/article/936
*
Још увек ме служи меморија, па бих извршио нека дописивања.
Верица Калановић, која је била министар и потпредседник у Цветковићевој влади, жалила се у емисији како она као члан владе не зна стање финансија. На то је господин Катић реплицирао како је потресно да једно министарство не зна какве су државне финансије, да то „измиче памети“.
Даље је говорио да Србија мора да успостави макар зачетак (домаћег) банкарског система, а у контексту чињенице да српске комерцијалне банке доминантно држе странци.
Критиковао је „развојну политику“ Србије која се ослања на субвенције страним компанијама, као и овдашњу опсесију странцима, и на том трагу поставио питање: „Шта ако странци не дођу, да ли треба да скачемо са савског моста?“ (цитирано по сећању Инж. Дејана)
Даље, помињао је своје предлоге везане за развој и ангажовање домаћих средстава и домаће штедње – „онолике колика је“. Просто-напросто, Катићеви предлози везани за развој Србије били су на „таласној дужини“ онога што је нешто раније саопштио у чланцима:
За инг. Дејана – Нисам сигуран, али мислим да није било предвиђено да у емисији учествује и господин Динкић. Чини ми се да се он у правилу појављивао само у емисијама у којим је био једини учесник. То је, ако се не варам, била уобичајена пракса свих водећих чланова владе и гувернера. Хвала на коментару.
За господина Катића – Не било ми замерено, али да ли је у емисији првобитно требало да гостује Млађан Динкић?
Узгред речено, видео верзија је краћа од аудио верзије (рекао бих да недостаје првих петнаестак минута):
http://www.b92.fm/channel/Utisak+nedelje/85311.html
П.С.
Мој утисак је да је г. Динкић лукаво послао гђу Калановић, како би што више отупео оштрицу два критичара у емисији. Можда је струку одавно напустио, али није нимало наиван када је у питању политика.
За Небојшу – Комерцијална банка је у већинском државном власништву и чини се функционише врло добро. Каква је стварна ситуација у банкама у иностраном власништву ћемо тек видети. Економску кризу (глобалну) су изазвале банке које су у приватном власништу. Ревизију Агробанке је вршила једна од највећих ревизорских кућа у страном власништу и тај посао, бојим се, није урадила како треба. Не може бити да је проблем Агробанке настао у једној години. Инострано није по дефиницији боље. Проблем домаћих банака није у томе што су домаће, већ што су партијске. Томе мора доћи крај, овако или онако. Хвала на коментару.
Господине Катићу, познато је да сте присталица промена у оквиру банкарског система које се односе на већу улогу домаћих банака. Мислим да се тој идеји не могу упутити замерке. Међутим, како мислите да би се решио проблем квалитетног управљања тим институцијама, када смо имали прилике да видимо да су највећи проблеми настајали управо код банака у државном власништву (Агробанка, Развојна банка Војводине итд).
Za Predraga – Hvala na interesovanju. Gledaću da čitaoce bloga obavestim o budućim predavanjima, onda kada budu otvorena za javnost.
Gospodine Katiću, pošto držite predavnja po pozivu u Srbiji svake godine, da li su ta predavanja otvorena za obične građane? Ako jesu, onda biste mogli da nas obavestite o temi i terminu odžavanja predavanja. Verujem da bi veliki broj čitalaca bloga sa zadovoljstvom prisustvovao Vašim predavnjima. Veliki pozdrav
Za Djordja – Na odmoru sam i ovo Vam pišem „sa kolena“. Tokom osamdesetih smo imali tzv. interne banke i njihovo iskustvo je bilo šaroliko. Ja sam pristalica gradjenja moćnih, centralizovanih finansijskih službi. Ovakve službe imaju i jaku pregovaračku poziciju u odnosu na poslovne banke. Mislim da se time može puno postići, a da ni najveća preduzeća ne mogu imati ili prikupiti dovoljno kapitala za ozbiljnu i kredibilnu banku. Hvala na komentarima.
Za Vladana – Uvoz se može ograničiti carinama, ekološkim taksama (za automobile i motore npr.), taksama za luksuznu robu, i naravno realnim kursom dinara. Koliko god uvozni lobi bio jak, loša ekonomska stvarnost će biti jača od svakog lobija. Bolje je planirati selektivno sniženje uvoza nego to prepustiti spontanom procesu. Hvala na komentaru.
Svaka čast na izlaganjima na RTS i B92. Čovek se uvek prijatno iznenadi kada čuje da Srbija ima i eksperte van mainstreama, koji ne zagovaraju liberalizaciju do bankrota. Sve što pričate me podseća na to kako je Petar Veliki polupropustiljivo otvorio Rusiju, za sve što mu treba iz Evrope, konsolidovao ekonomiju i modernizovao zemlju. Uglavnom, imam jedan mali rad od 6 strana o potrebama jedne državne firme da osnuje i poseduje svoju sopstvenu banku, pa bi me iskreno zanimalo Vaše mišljenje.
Postovani gospodine Katicu. Da li treba konkretnim merama ograniciti uvoz? Da li je to uopste moguce s’obzirom na snagu uvoznog lobija?
Za Slayera – Ako ova država ne može domaćinski da upravlja monopolima, ona ne može da upravlja ni sobom. Privatizacija ne rešava ništa, osim što se stranci bogate na imovini koju je neko drugi stvorio. I kada ste sve privatizovali, loša država ima ogroman prostor da nastavi sistematski da uništava budućnost društva. Pristajanje na svekoliku privatizaciju je pristajanje na život u lošoj državi, to je prihvatanje loše države i stimulans državi da nastavi da bude loša. Na to ne treba pristati. Hvala na komentaru.
g-Katiću, imate sjajan predlog. U ovom trenutku možda je jedina komparativna prednost SRB što se nismo odrekli dinara i suludo bi bilo neiskorisiti takvu mogućnost. Ali ko je taj ko može da obuzda njihove apetite dodatnog štampanja. Kako kontrolisati tu primarnu emisiju, ako imate za to ključ onda je sve izvodljivo. TV emisija je mogla biti i bolja, voditeljka je neozbiljna. Gošća u sredini je reprezentativni primerak kadrovske strukture vladajuće elite i bruka&sramota.
SAmo jedno pitanje koje se odnosi na privatizaciju tipa EPS, Telekom i sl. Zar ne mislite da bi privatni vlasnik npr.EPS-a u roku od mesec dana rešio problem krađe struje, neefikasnosti sistema, racionalnog ulaganja i održavanja i sl. Zar neko može da pomisli da ovakva država može da domaćinski i uspešno upravlja takvim preduzećima? Ljudi konačno treba da shvate da se na struju ne može grejati…potrebno je kolektivno osvešćenje jer drugačije nikad nećemo sagledati dno. Irska je dobar primer i uspona i padova, Pozdrav
Za N.S. – Ako ste pažljivo pročitali moj predlog, videli ste da menice otkupljuje razvojna banka, a ne poslovne banke. Dakle, nema prostora za kamatne špekulante. Hvala na komentaru.
Gosn Katicu, dajte komentar na Dragasev osvrt na vas menicni recept, kad se vec on potrudio da ga detaljno analizira. Na primer, njegova prognoza da bi preduzeca pritisnuta nelikvidnoscu plasirala brzo menice prepustajuci kamatnu dobit spekulantima, tj. bankama, koje bi se verovatno i predatorski ponasale u takvoj situaciji i konstantno obarale cenu, ucenjujuci preduzeca kojima treba zivi kes da placaju radnike, zvuci kao realna opasnost. Kako bi to vi predupredili?Ako imate vremena, osvrnite se i na ostalo iz teksta.
http://dragas.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=9638:pokretanje-proizvodnje&catid=144:reagovanja&Itemid=123
Svaka čast gospodine Katiću!
Izuzetno konkretni i jasni odgovori na postavljena pitanja.
Da nije bilo voditeljke i gospođe Kalanović, emisija je mogla da bude izuzetna.
Бојан
@peric
Углавном се слажем. Аутопутеви су функционлисали 30-их и 40-их година. Нама треба промјена парадигме. Већ сам у једном од ранијих чланака коментарисао да би држава требала да путем мјеница инвестира, између осталога, и у ИТ технологије које би смањиле губљење времена и ресурса на свакојаке административне потезе.
Што се тиче цјеловите листе приједлога, мислим да се ту у старту прави грешка, очекујући комплетну скицу рјешења која ето треба само да буде примјењена. Мислим да је принцип израда стратегије – чекање – имплементација – чекање – анализа такође дио прошлости. Нама треба агилни модел развоја, који се може итеративно и динамички унапређивати и прилагођавати тренутним (технолошким, економским, културолошким…) околностима у кратком периоду.
У доба када је Стаљин правио петољетке информациона дифузија у друштву била је на другачијем нивоу, технологија се спорије развијала, друштво је пружаловећи отпор промјенама.
Са друге стране, прије 5 година кућни интернет од 1 Mbps је у Србији био скуп и скоро незамислив, а данас се вишеструко веће брзине добијају чак и на мобилним телефонима. Пресликано са домена развоја софтвера, нама не треба више модел водопада, већ неки из фамилије агилних модела да буде примјењен на развој привреде, друштва, индустријализацију итд, са мањим итерацијама и минималним баријерама за све странке да могу да изразе своје мишљење и да учествују у његовом обликовању.
Стога, да се вратим на листу приједлога, нама не треба толика та листа која ионако не може бити састављена, већ агилни људи који су прилагодљиви и спремни да препознају промјене, захтјеве времена и да прихвате своје грешке и промјене се.
Надаље, по мени, ми треба да учимо на Азијским примјерима. Јапан, Кореја, Сингапур, Хонг Конг. Нема више мјеста идеолошким ограничавањима. Од свих треба да се учи и прихвати оно што је добро, и треба да стимулишемо размјену наших људи са што више удаљених држава и цивилизација.
Za Nemanju – Razumem Vašu brigu i strepnju, ali bilo bi nekorektno da dajem komentar. To nisam činio ni ranije kada sam dobijao slična pitanja. Nadam se da mi nećete zameriti i da ćete razumeti moje razloge i poziciju. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću, imajući u vidu Vaše napomene iz jednog od članaka da se po svoj prilici devizna štednja krcka na odbranu precenjenog dinara i da će opet biti pretvorena u javni dug, možete li nam reći koji su računi građana zapravo najugroženiji? Da li svaki devizni račun ili samo oročena štednja? Može li država da zapleni i ono što nije oročeno? Pitam jer jeste praktičnije držati deo ušteđevine na nekom računu naročito kada se putuje u inostranstvo a opet znajući ko radi u bankama i državnom vrhu ne bi me iznenadila ni jedna njihova „kombinacija“.
@Marko Bojković
Nemam nista protiv autoputeva. Ali mi se cini da usmerenje treba da bude na dodatoj vrednosti, novim tehnologijama, zdravstvu… Mislim da smo zakasnili da treniramo domacu gradjevinsku industriju, ta je bitka poprilicno izgubljena, jer imamo malo sanse protiv konkurencije. Po resursima, kapitalu, kvalitetnim ljudima, trzistu.
Imali smo losiju putnu mrezu kada smo izvozili i proizvodili mnogo vise pre 30-ak godina. Bitno je da budemo jeftiniji u prevozu . Pitanje je koliko su postojeci putevi rentabilni. Ako neko ima model koji jasno pokazuje da ce ulaganje iz primarne emisije u puteve doneti neki benefit, odlicno. Kao sto rekoh ranije, nisam ekonomista vec tehnicke struke, do sada nisam video ni u vlasti ni u opoziciji, ni medju strucnjacima celovitu listu predloga, sa propratnom racunicom. Koji potezi i sta se dogadja za 2,5 ili 10 godina.
Jedan od nacrta koji kruze je plan o reindustrijalizaciji. Zanima me ko ce da radi u tim fabrikama. Za koju godinu necemo imati majstora koji ce znati da promene steker. Sa kim ce da se takmice, pod kojim uslvima, za koje trziste i koji ce im biti nivo strucnosti, radno vreme i prihodi. Koji proizvodi sa vecom dodatom vrednoscu mogu kod nas objektivno da se proizvode. Sta ostaje u Sr. Koliki je trosak zivotne sredine. Koji je efekat reindustrijalizacije na natalitet i odrzivost.
Toliko strucnjaka u ekonomiji i poljoprivredi. Ne cuh (u medijima) ni jedan celovit program, uporedno istrazivanje, model koji se predlaze.
Za Mileta – Od Vas ovo prvi put čujem. Nisam bio u kontaktu sa privrednicima, niti sa bilo kim drugim na ovu temu. Hvala za informaciju.
Hvala na brzom odgovoru i na vremenu koje ste mi posvetili.
Zaista bi bilo interesantno uciniti transparentnim odnose banaka i javnih preduzeca.
Gospodine Katicu, sad cuh na vestima na RTSu Branislava Grujića ( http://www.serbian-business-club.co.rs/) kako kaze da su im radna ideja na nekom sastanku privrednika, na kom je bio i predsednik Nikolic, upravo menice. Ja povezah da misli na ove vase. Pa me interesuje da li i vi ucestvujete u razvoju te ideje, i da li ste u kontaktu s tim privrednicima?
Za Tomu M. – Kada kažem država koja nešto treba da uradi, mislim na kompetentne ljude ako ih u Srbiji ima. Ako ih u Srbiji zaista nema, onda ni Srbiji nema pomoći, pa je možda najkraći put privatizacija vlasti. Npr. ukidanje parlamenta i medjunarodni konkurs za popunjavanje mesta u vladi. Ovo je ironija, ali ne potpuna. Defekt loše države se neće otkloniti privatizacijom svega postojećeg, niti je privatizacija lek za lošu državu. Lek za lošu državu je popravljanje loše države, a ne prihvatanje neminovnosti takvog stanja.
Uzgred, bilo bi zanimljivo videti i ko je sve zaposlen u inobankama, ko sedi u raznim telima u tim bankama a ima veze sa domaćom političkom strukturom, elitom i centrima moći. Bojim se da idealizujete situaciju u tim bankama i logiku na kojoj njihovo poslovanje počiva. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu!
Kada kazete „DRZAVA treba da uradi“, na koje ljude mislite da treba da izvrse tu radnju!?
Mi i danas imamo veliki broj drzavnih banaka, PBB, Srpska banka, Agrobanka … I sve su ili propale ili ce propasti!
Cak mislim da bi i Komercijalna propala, da nema monitoring EBRDa, koji ima 20% vlasnistva, pa opet nema policijskog generala da nije zaposlio svoju zenu u toj banci!
Za Jasminku – Svake godine, po pozivu, održim nekoliko predavanje u Srbiji i za to uvek nadjem vremena. Hvala na komentaru.
@peric
Zec je rekao da nam trebaju poljoprivredni proizvodi sa velikom dodatom vrednošću, koji se mogu izvesti i doneti devizni prihod. Što implicitno podrazumeva da nam trebaju i dobri putevi, jer kako ćemo bez dobre putne infrastrukture brzo izvesti naše poljoprivredne proizvode, tako da oni sveži, a ne već uveli od dugog puta, stignu na npr. nemačko tržište? Drugo, apropo Zecovog da se putevi ne mogu izvoziti, sećam se da je gospodin Katić u jednom od svojih ranijih tekstova i/ili komentara spomenuo da su u SFRJ putnu i drugu infrastrukturu (npr. elektrane itd.) izgrađivala domaća građevinska preduzeća, koja su na tim poslovima sticala važne reference koje su im omogućavale da potom dobijaju slične poslove i u inostranstvu. A sada nam puteve (npr.
mostove: kod Beške, na Adi, između Zemuna i Borče itd.) grade stranci, a naše građevinske firme su samo podizvođači (u slučaju tzv. „kineskog mosta“ čak ni to). Jer takvi su zahtevi kreditora – oni pare (kredit) daju samo ako posao izgradnje dobiju njihove firme (kod Kineza je to bar čisto, bez licemernog „transparentnog međunarodnog konkursa“ na kojem su uslovi namerno podešeni tako da ih ne može ispuniti nijedna domaća firma). S druge strane, da je Srbija sama finansirala te projekte (npr. na način kako je to gospodin Katić predložio u tekstu „Beznađe, bespuće, i mogući izlaz“ https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/ ) i dala posao domaćim građevinskim firmama, naše građevinske firme bi na tim poslovima stekle važne reference koje bi im pomogle da slične poslove dobiju i u drugim državama. Ovako će te poslove dobiti Porr, Alpine itd. Poenta je da se autoputevi i te kako mogu izvoziti, tj. donositi devizni prihod od građevinskih usluga njihove izgradnje u inostranstvu, ali naravno samo ako naše građevinske firme prethodno steknu neophodne reference kroz radove na izgradnji potrebnih autoputeva u Srbiji, npr. kroz radove na završetku izgradnje „Skadra na Bojani“ našeg doba, tj. famoznog Koridora 10.
Zec kaze da nam pre trebaju robe/sluge sa velikom dodatom vrednoscu nego autoputevi. Takodje OK.
Dobro je sto se gdin Katic pojavljuje u najgledanijim emisijama.
Nisam ljubitelj gosp. Zeca i njegovog nazdravicarskog besednistva. Ali cini mi se da ima smisla sto kaze da nam u stvari treba kvantni skok, a ne popravljanje. Za to je potrebna potpuno nova elita. Ili sadasnja elita uplasena za svoj fizicki opstanak, koja bi upravljanje prepustila pod pritiskom nekom tehnokratskom timu. Takodje treba nam neko ko ce da formulise program promena. Kao sto Katic kaze da nije cuo suvislu debatu o ekonomiji u parlamentu. Tako se meni cini da u strucnoj javnosti nisam cuo suvislu alternativu i plan za promene. Parlament i stranke u Sr. sigurno nisu nosioci ideja vec trgovci drzavnim dobrima. Treba nam 10-ak Katica koji bi sastavili neki dobar plan. I takva grupa bi verovatno imala svoju sansu sledecih par godina. Jer nam se raspad sistema sprema.
Zaista, sve pohvale Gospodine Katiću. Kao i uvek, pravo u srž stvari. Šteta samo što to ostane u domenu izreke :“ Psi laju a karavni prolaze“ ali za to smo svi mi negde krivi.
Jedno pitanje za vas, da li ste voljni za neku edukaciju iz oblasti ekonomije sa vaše strane? Možda neka letnja/jesenja škola Ekonomije? Imate li uopšte vremena da se i time bavite?
Verujem da ljudima na vlasti savršeno odgovara da svi mi ostajemo samo u domenu konstatacija dok sve više osećamo po svojoj koži…
Hvala unapred na odgovoru i duboko poštovanje,
Jasminka
Bravo Nebojša !
Gospodine Katiću, student sam Ekonomskog fakulteta u Beogradu, i zelim da vam se zahvalim na svemu napisanom i izrecenom do sada.Konacno da se u nasim medijima pojavi jedno strucno lice koje nema nikakve veze, ni direktne, ni indirektne, sa politickim strankama.I jeste, i nije uzivanje slusati vas.Nije iz razloga sto nama, mladim ljudima ( a i ostalima), otkrivate surovu istinu nepobitnim, ekonomskim cinjenicama.Istinu da nam se privreda i drzava nalaze u katastrofalnom stanju, da će za nas, mlade ljude, biti vrlo teško opstati u ovakvoj drzavi.Perspektiva nam je nikakva, sistem iščašen, pitanje je i da li postoji. S’ druge strane svaku vasu ekonomsku misao, ideju, vidjenje stvari, upijam sa velikim zadovoljstvom, u nadi da ću jednog dana ipak moći svojim znanjem da pomognem svojoj zemlji.Zašto sam odabrao da od svih stručnjaka iz oblasti ekonomije, zastupljenih u medijima, baš od vas učim?Zato što verujem vašem znanju, intelektu, manirima.Želeo bih još samo da iznesem jedno svoje zapažanje.Uporno ponavljate da ljudi koji su na vlasti nisu dovoljno stručni, kadri, svesni da vode ekonomsku politiku ove zemlje.Ja ovo posmatram „iz drugog ugla“!Naprotiv, mislim da su ovi ljudi zapravo vrlo svesni rezultata ekonomske politike koju vode, a i dovoljno stručni da znaju do kojih efekata ti rezultati dovode.Svako dobro!
Gospodin Katic briljantan,koncizan i jasan kao i uvek. Natzalost cini se nije bilo dovoljno vremena da se neke stvari malo detaljnije priblize siroj populaciji. Gospodin Zec isticao sve vreme u prvi plan sustinski problem Srbije, to jest ne postojanje Drzave, i cini mi se da cak ni voditeljka nije shvatila dovoljno dobro svu vaznost i tezinu izrecenog. Nije moguce iznedriti niti jedno resenje ukoliko ga moraju sprovoditi ovako trule i korumpirane drzavne i politicke strukture. O gospodji Kalanovic ne bih trosio reci jer sam mozda subjektivan a iskreno Dinkica smatram za jednu od Najvecih Ekonomskih Stetocina Srbije, da ne upotrebim i neku tezu rec. Jos jednom sve pohvale gospodinu Katicu uz nadu da ce se njegov glas, glas istinskog strucnjaka i glas razuma, cesce cuti na Srpskim medijima a daj boze i nekom buducem ucescu u rukovodjenju ove zemlje.