Kada je, posle napada na Perl Harbur, Britanija 8. decembra 1941. objavila rat Japanu, diplomatsku notu je japanskom ambasadoru uputio Čerčil.
Pismo je veoma učtivo i Čerčil je pismenu objavu rata završio ovim rečima: „I have the honour to be, with high consideration, Sir, Your obedient servant“. Poneko je kritikovao pismo zbog prevelike učtivosti. U svojim memoarima Čerčil odgovora, da „kada treba da ubijete čoveka, ne košta ništa da se bude učtiv“. (“But after all when you have to kill a man it costs nothing to be polite “.)
Uvek rado citiram ovu duhovitu i ciničnu rečenicu.
Za Nemanju – Dali ste mi ideju pa ću razmisliti. Možete pročitati za početak Pekićevu knjigu „Sentimentalna povest britanskog carstva“.
Gospodine Katiću, ako se uzme u obzir činjenica da se kod nas malo ko bavio Englezima u 21.veku, verujem da bi Vi imali i te kako šta da kažete na tu temu. Moguće je da vama prija penzija i da ne želite da pišete o tome, ali se ne bih složio sa vašom konstatacijom da bi Vam bilo neprijatno da pišete o Englezima posle Pekića, previše ste skromni. Možda bi mogli da preporučite nešto od literature što bi svaki anglofil trebao da pročita? Priznajem, jesam nepopravljivi anglofil 🙂
Za Nemanju – Posle Borislava Pekića, meni je malo neprijatno da pišem o Englezima, pa sam ih spominjao više u prolazu. Npr. Čerčilovu rečenicu sam prvi put pomenuo davne 2006. ovde: https://nkatic.wordpress.com/2006/12/06/reci-i-topuzi/. Nesporno je da su Englezi, u pravilu, vrlo učtivi i da tu prednjače u Evropi, pogotovo u interpersonalnim relacijama. Priliv imigranata polako ostavlja trag, ali standardi su i dalje dosta visoki. Meni kao imigrantu engleski maniri izuzetno prijaju, mnogo sam naučio boraveći u UK i zahvalan sam za to iskustvo.
U Srbiji postoji neka vrste opsesije u odnosu na UK pa se Britanci proglašavaju za najveće neprijatelje Slovena i, naravno, Srba. To je u modi poslednjih godina. Nije sporno da je britanska politika podrškom Turskoj npr. nanosila velike štete slovenskom svetu, ali to je deo velike političke igre i Britanci su je igrali veštije nego drugi uz minimalne troškove i žrtve. Bilo bi mudrije učiti od Engleza nego ih sterilno kritikovati. Danas politika UK zbunjuje i ne vidim da je u interesu UK i njenih građana. Kao da britanska politika obavlja poslove za nekog drugog.
Iz mog skromnog iskustva sa etničkim Englezima mogu da posvedočim da teško da postoji narod sa učtivijim ophođenjem u konvezaciji od njih, naročito ako govorimo o obrazovanom i finansijski stabilnom delu tog naroda, takođe je slučaj i kada govorimo o manirima.
Dok sam o Nemcima stekao drugačiji utisak, „hrapavije“ ponašanje, maniri ograničeni, u nekoj meri kompleks više vrednosti, verovatno generalizujem, ali takav je moj utisak. Gospodine Katiću, kakvo je vaše mišljenje o Englezima s obzirom na vaše bogato iskustvo i višedecenijski boravak u UK?
Bilo bi lepo da neki tekst (ukoliko imate vremena naravno ) posvetite kulturi, mentalitetu i iskustvu koje ste Vi stekli tokom radnog veka u Londonu, kako bi nama koji pratimo vaš blog približili UK, jer imam utisak da kod našeg naroda vlada pogrešno mišljenje da smo mi Englezima opsesija i večiti neprijatelji.
Мора се признати, Енглези имају стила. 🙂