Među državama koje nisu podržale rezoluciju o Srebrenici su i:
Angola, Argentina, Bahrein, Bolivija, Brazil, Dominikanska Republika, Etiopija, Gabon, Gana, Kamerun, Kenija, Kongo, DR Kongo, Maroko, Namibija, Nigerija, Obala Slonovače, Sri Lanka.
Iako iznenađujući broj malih država nije podržao rezoluciju, države koje sam nabrojao imaju akutne finansijske muke, u (ne)milosti su kreditora i po logici stvari bi trebalo da budu izuzetno podložne političkim pritiscima i ucenama. Bilo bi lepo da Srbija, koja inače ne pati od sindroma dugog pamćenja, ovo ne zaboravi.
Takođe da se ne zaboravi ko je glasao za sankcije Srbiji 1992. Sankcije su isto što i objava rata.
Наишао сам на недавно објављен чланак од Simplicus-a, на његовом SubStack налогу, под називом Last Dance at the Vampire Ball. Између осталога, референцира неколико аутора на тему настанка русофобије. Помиње и проф Jeffrey Sachs-a, који се такође занимао за разлоге настанка русофобије у Великој Британији. Испоставља се да се тим истим питањим бавио проф J.H.Gleason, који је још 1950. написао књигу под називом The genesis of Russophobia in Great Britain. Интерпретација ових аутора је да је један од разлога за настанак русофобије у британском друштву, највјероватније око 1840. године, неутемељено очекивање Британаца да ће Руси покушати да им преузму Индију (колико год необично звучало). У суштини, Руси нису неким својим чињењима изазвали русофобију у западним државама, већ је то концепт настао ендогеним резоновањима и калкулацијама на западу, на основу менталне матрице које су западне елите примјењивале (примјењују).
У сваком случају, није толико значајно да ли је та мржња настала објективним утемељењима или путем трипа. Чињеница је да водеће западне државе или њихови владари већ вијековима спроводе антируску политику, желе да распарчају руску државу, државност, и да остатке ставе под своју контролу. На истом фону можемо да посматрамо и дугорочну политику доминантних западних земаља према Србима. Не постоји нешто што наш народ или власти могу да учине да их одобровоље и да нас пусте на миру. Сама чињеница српске државности и српског фактора за њих је претња, као један од рукаваца руске претње, у њиховој искривљеној перцепцији. Наше је да као народ подигнемо главу из пијеска и усмјеримо ресурсе тамо гдје могу да донесу вриједност, надајући се при томе да ће актуелни историјски догађаји створити констелације које ће нам омогућити да сачувамо културну и државну самобитност.
Србија је од 2000. покушавала да нађе савезнике на западној страни али западна страна није желела Србију за савезника. Тај покушај се завршио понижавањем које траје.
Gospodine Katiću, da li smatrate da Srbija traži saveznike na pogrešnoj strani s obzirom na geopolitičku poziciju Srbije? Ukoliko bi isključili emocije i radili iskljucivo u srpskom interesu, da li bi morali da promenimo partnersku politiku?
Bio sam malo u dilemi gde da ostavim komentar zbog namere g Katića da ovaj tekst posveti zemljama koje su pokazale dignitet da ne budu deo ove tirade. Tako da ostavljam Nebojši da komentar eventualno preseli u Forum.
Diskusija o našoj nemoći/moći je toliko višeslojna da je zbog toga pomalo besmisleno započinjati je. Bukvalno je kao stari džempera, koji god konac koji visi da povučeš kreće paranje celog džempera.
Ipak, nije sve u našoj realnoj nemoći u globalnom trenutku… Upravo zbog toga sam i želeo da, u odeljku da se ne zaboravi, podsetim i na one detalje koji su u našoj moći, ali koji najbolje oslikavaju našu „želju“ za borbom protiv bacanja ljage na naše ime, slavnu istoriju koju su nam ostavli preci.
Pre neki dan nakon diskusije na temu borbe „srpskog bizmarka“ imao sam priliku da pogledam (sa velikim kašnjenjem na moju sreću) uskršnju žurku na televiziji koja godinama „najbolje“ oblikuje misli velikog procenta plebsa. Nekako mi se u mozak dodatno urezala naša zastava koja se toliko „pojavljivala“ ovih dana, a koja se takođe vijorila u na ovom događaju u jednom specifičnom momentu
Zato kad jadikujemo, nije zgoreg i da se setimo da neko ipak ima moć da pošalje svoje visoke podanike na događaja kako bi mogli da dožive tradicionalno uskršnje plivanje u odeći dok se zastave vijore, nošenje čarapa sa svojim likom, druženje sa, realno, polusvetom koji govori o tradiciji ovog velikog religijskog događaja… I sve to u trenucima kada nam se sprema nacionalno ponižavanje. Iskreno, mene je ovaj događaj, naša zastava na njemu, daleko više ponizila i ostavila u lošoj veri da možda i zaslužujemo deo globalnog ponižavanja, jer smo očigledno
Iskreno, zgranut sam da postoje ljudi koji mogu da veličaju nekog političara koji može da upriliči ovako nešto svojoj zemlji. Dodatno, deluje da ovaj događaj nije uopšte bag u softveru nacije.
Za g. Katića,
Komentar sam napisao iz duše, zgrožen veličinom nepravdi prema našem narodu. Zahvaljujem se što ste ga pustili. Naravno da ču ubuduće povesti računa šta pišem.
Не можете на мом блогу користити речник који сте користили и овакве коментаре нећу допуштати. Разумем да сте импресионирани политиком српског председника, његовим тријумфима на домаћој и међународној сцени, али можда би своје одушевљење требало да искажете кроз какве лирске оде које више приличе тријумфима који су Вас очарали.
Kakav god da je Vučić je za predlagače rezolucije BIZMARK !!! i Vrhovna Babakurana !!! Izdominirao ih je, da se lepo naređaju jedan na drugoga ne bi moogli da ga dohvate ni za muda. Svi koji su glasali ZA bi trebali da stanu pred Vučića mirno, da mu se poklone, da ga poljube u ruku, operu mu noge a ako treba i da mu popuše….
PS:
Ovo poslednje nije pod obavezno već samo ako treba…. baš u krajnjem slučaju.
PS2:
Ovo je stvarno što iskreno mislim tako da vas molim da pustite komentar bez cenzure.
Da iznosim neko drugo mišljenje lagao bih i to ne bi bilo to.
Није спорно да је српска дипломатија у јадном стању и да се своди на „дипломатију“ једног човека и саветника из сенке о којима не знамо ништа, нити имамо идеју како се одлучује о спољној политици. Али … Нема дипломатије која би могла да промени позицију Србије којој је одавно, не одскора, намењена улога непријатеља. То је поготово немогуће у ситуацији у којој и западна Европа има политичку елиту која систематски ради у корист своје штете. Још једном бих подсетио на један стари текст за који верујем да је и данас актуелан: https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/
Hvala državama koje nisu podržale rezoluciju. Nažalost prosto sam zapanjen koliko je slaba naša diplomatija, kako su olako dozvolili neke stvari, kako nemamo saveznika među ozbiljnim državama sa zapada… Mada, nije ni čudo jer naši šefovi diplomatija često nisu imali dovoljno lične kulture, dovoljno manira niti dovoljno takta za obavljanje diplomatskih poslova, da ne pričam o poznavanju stranih jezika.
Pretpostavljam da je u velikom delu sveta stvoren otpor prema brutalnosti i bahatosti Zapada. Verujem i da uništavanje Gaze i licemerni zapadni odnos prema tom stradanju iritiraju zemlje koje imaju bar minimalni osećaj časti. Šta god da je, koristoljublje nije. Pri tome, ove zemlje su i nama očitale lekciju kako je to Marko, dosta oštro, primetio.
Srbija je za razliku od ovih drzava koje su je podrzale, jedna bedna vazalna drzava.
Za g. Katića,
Kako tumačite da su nabrojane države glasale kontra zapadu? Šta je u pitanju: hrabrosti ili će im neko drugi rešiti ekonomske probleme?
Санкције ДР Конгу, Куби и Белорусији…
А председник је рекао да ће се сад видети ко је пријатељ а ко партнер. Да видимо како изгледа пријатељство са Србијом…