U tekstu pod naslovom „Israel Will Always Be Held to a Different Standard” kolumnista Marc Champion objašnjava zašto je ubijanje zarobljenika u Srebrenici genocid, a tamanjenje Palestinaca u Gazi nije genocid. Evo tog objašnjenja:
„Ništa od ovoga [misli se na „aktivnosti“ Izraela u Gazi] ne dokazuje pravnu optužbu za genocid, zločin koji ne zavisi od broja žrtava ili vrsta upotrebljenog oružja, već od namere da se uništi grupa ljudi u mestu gde žive. Kada su 8.000 nenaoružanih muškaraca i dečaka pobile srpske snage u bosanskom gradu Srebrenici 1995. to je proglašeno genocidom jer je namera da se istrebi čitava klasa ljudi na toj lokaciji bila tako jasna.“ Ovde je upotrebljena neobična sintagma – class of people.
Idiotluk! „Class of people“ je sintagma koja se koristi prevashodno u stručnoj, sociološkoj, literaturi iz istorije itsl. Ovaj „Šampion“ našao se u situaciji sličnoj kao njegov genijalni sabrat Džejmi Šej pre četvrt veka. Obojica su pokušavali da nađu odgovarajuće reči za idiotske konstrukcije, obrazloženja, zločinačke postupke svojih finansijera. Plašim se da su stvari postale ogoljene, da argumenti i reči više ništa ne znače i da će od sada da govori sila. Jedina dobra stvar, da budem ciničan, biće što nećemo morati da čitamo ovakve gluposti i da se radi njih jedimo. Imaćemo veće brige.
Bojim se da smo kolektivno upali u zamku. Danas pricamo o Srebrenici, Jasenovcu i Holokaustu kao da su to iste stvari. Nakon rezolucije o Srebrenici u Crnoj Gori sada traze rezoluciju o Jasenovcu. U BiH insistiraju na genocidu kao identitetskom i politickom pitanju. Znamo svi sta se tamo dogodilo, ali mi je malo preterano da zene koje su autobusima evakuisali na za njih bezbedno podrucje danas potpisuju na N1 kao „prezivela zrtva genocida“, kao da je bila tri godine u Ausvicu…
Navedeni tekst je povrsan, ali prilicno dobro oslikava kako na Zapadu gledaju na te stvari. Presude nisu citali, ali presude postuju. Vecina nije svesna ko su sudije i kako su se presude donosile. Nakon Srebrenice imamo i novi pojam „opstinski genocid“, a sto ne verujem da je autor teksta svestan.
Za one koji vole evropske vrednosti i njihovu uređenu baštu, ovaj komentar kolumniste je sasvim u redu.
Нисам чуо да ико у Србији спори да се у Сребреници догодио злочин, али то није довољно, већ треба колективно да се самоубијемо јер је неко у ДРУГОЈ ЗЕМЉИ урадио нешто на шта нисмо могли да утичемо. Не одричем се нашег народа у Босни, наравно, али ако је неко одлучио да је то друга земља, на шта такође нисмо могли да утичемо, онда не може мало да буде, а мало да не буде, зар не?
Очигледно да је у поретку „заснованом на правилима“ један од водећих принципа quod licet Iovi, non licet bovi, јер нема другог начина да се рационализује начин на који колективни Запад брани Израел.