Loši poznavaoci istorije Drugog svetskog rata žive u zabludi da su Staljingradska bitka i potom Kurska bitka bile odlučujuće bitke ovog rata. Pogrešno. Prekretnica u ratu je bilo savezničko iskrcavanje u Normandiji. Tako bar sledi iz brojnih tekstova koji se objavljuju povodom osamdesete godišnjice iskrcavanja u Normandiji. Saveznici su se iskrcali sa oko 156.000 ljudi, dok je krajem juna već bilo angažovano preko 850.000 vojnika. Taj broj (850.000) otprilike odgovora broju mrtvih, ranjenih i zarobljenih nacista i njihovih saveznika tokom Staljingradske bitke. (U Kurskoj bici učestvovalo je oko dva miliona vojnika, 6.000 tenkova i 4.000 aviona.)
D-DAY KAO PREKRETNICA DRUGOG SVETSKOG RATA – postmoderno tumačenje istorije
06/06/2024 od Nebojša Katić
Iako se u većini stvari idejno slažemo, nisam siguran da postoje nesporne istine sem ljubiteljima gole istine. Svi ostali su skloni da se dogovore oko istine, pa bila ona nakon toga istina, poluistina ili laž, u skladu sa interesima. Teorijski vi jeste u pravu, ali bih voleo da onda objasnite tu poplavu „dogovora“ oko istine, bila ona jeftina propaganda ili ozbiljniji koncept preumljavanja?
Nije li vaše podsećanje na Krimski rat upravo podsećanje na to da su Rusi uspeli da zaborave da ih je sve ovo već jednom zadesilo u nekom obliku. A u krajnjoj varijanti, do pre neku godinu su bili pobednici, valjda čudom zvani „duvati“ u jedra zapadne filozofije.
Moja tvrdnja je da je upravo liberalizam zaslužan i za jeftinu propagandu i za neobrazovanje i za xy sitnica koje su običnog neukog čoveka uzdigle, a učenog spustile pred danajskim darovima… Moja greška je možda što liberalizam malo previše povezujem sa amerikancima, kao glavnim propagatorima. A upravo iz njihovog modernog istorijata upravo i slede vaši zaključci. Čuveno je njihovo slažemo se da se ne slažemo, što ne znači da ne možemo da sarađujemo, a onda se u saradnji nekako upravo nametne ono što nam nije odgovaralo.
Sasvim je jasno da liberalizam nije pao s Marsa među nas, već je sasvim jasna evolucija zapadne filozofije kroz istoriju. Kao što je i jasno da je svaka činjenica pa i istorijska, rezultat propagande, pozitivne ili negativne, pa bile to gusle, mitovi, predanja, filmovi, skupovi. U krajnjoj varijanti i kad vi napišete da korupciju nisu rešile ni najrazvijenije društva, to je negativna propaganda, predrasuda, jer tehnički gledano, korupcije ima najmanje u najnerazvijenijim društvima, plemenima. Najrazvijenija društva imaju sofisticiraniju korupciju u skladu sa nivoom razvoja, a o njihovom uticaju na korumpiranje manje razvijenih društava, no nećemo o tome.
Vi, ja, mnogi ljudi znaju šta su istorijske činjenice na temu WWII, ali sve ovo što se dešava nije namenjeno nama, već generacijama koje dolaze, koje nažalost na ovu temu imaju minimalna znanja, najgore, nisu ni zainteresovani. Ovo su stvari koje se brižljivo zidaju, milimetar po milimetar, ciglu po ciglu. A meni lično deluje da upravo privid slobode koji nam nudi liberalizam (sebe doživljavam kao liberalnog čoveka u mnogim pogledima) idealna platforma za zaborav istorije. Možda je upravo na to i mislio Fukujama u svom kraju istorije.
Постоје истине које нису спорне и није спорно шта је било преломно у Другом светском рату. То нема везе с либерализмом како га види Миршајмер и реч је о голој, добро познатој пропаганди која није почела с либерализмом.
Mislim da je jeftina propaganda najmanji problem, a obzirom na mesto, ljude, teško da je jeftina. Istorija je prepuna laži tako da uz dovoljno upornosti i podršku medija, wikija sve je moguće. Deluje mi da je na sceni provera da li je ljudski život suviše kratak da bi se istina zapamtila. Inače, nisam siguran da iko Nemce i pita za stav, uz malo mašte D Day će jednog dana biti možda i dan kad su Ameri krenuli da ih oslobađaju od Rusa. D Day ionako više nema funkciju koju mu je istorija dala već je postao propagando smeće kao i Dan pobede, kraj I svetskog rata.
Moje pitanje je bilo pre svega vezano za laž kao dogovor ljudi pošto ne mogu da se slože oko istine. Upravo to pokazuje da je suština liberalizma privid. U stvarnosti onaj ko ima moć određuje istinu kakva god da je. Zato nemoj da zanemarujete D Day laž. Mnogo ljudi je zainteresovano da veruje u laž, čak i tamo gde ne bi očekivali, a to je ono što pokreće istorijske tokove.
Договор о дану Д је англоамерички договор и то скоријег датума. Не верујем да се нпр. Немци с тим слажу а не верујуем ни да има историчара који би то подржали. Реч је о јефтиној пропаганди која се ослања на лоше образовање и бесрамне медије.
Bitka za Midvej je bitka u kojoj je Japan izgubio ofanzivna svojstva (gubitkom 4 glavna nosača aviona) što je omogućilo savezničku taktiku skakanja sa ostrva na ostrvo (leapfrogging), tako da WWII na Pacifiku bi imao sasvim drugačiji razvoj da je Japan pobedio kod Midveja. Gvadakanal samo jedna od većih operacija na Pacifiku. Interesantno je da američki vojni istoričari čak i Perl Harbur smatraju prelomnim događajem jer Japanci nisu uspeli da unište nosače aviona američke mornarice. Dan, danas američki nosači su sinonim američke sile i njihovo uništavanje je korak ka rušenju njene sile.
Bitka kod El Alamejna je slična bitka kao i kod Midveja, ali i kulminirajuća bitka nakon niza operacija, jer su Nemci nakon nje izgubili ofanzivna svojstva u Africi. Njen uticaj na WWII je daleko manji od bitke za Britaniju i bitke za Atlantik (koje su po dužini slične staljingradskoj, a i po bitnosti za VB i kasnije operacije) koje su omogućile logistiku i ofanzivna dejstva na okupirane teritorije u Evropi.
Staljingrad je definitivno jedna od prelomnih bitki zbog dužine, gubitaka, nadljudske upornosti Sovjeta, ali bez bitke za Moskvu je pitanje da li bi imala tu vrednost. A gde je onda tu Kurska bitka kao najveća bitka WWII…
Nažalost, deluje da je svet zaboravio patnje i besmisao ratova dok pokušava da vrednuje i poredi zajedničke napore.
Za Nebojšu,
Kada Meršajmer kaže da je jedan od postulata liberalizma činjenica da se ljudi ne mogu složiti o prvom principu, uprošnjeno ne mogu da se dogovore o tome šta je istina o nečemu… nije li logički sled da je onda laž ono oko čega mogu da se dogovore? Pošto oko nečega moraju da se dogovore kada imaju različite poglede. Deluje da je to najprostije objašnjenje za sva dešavanja poslednjih decenija, konkretno i za D Day kao prelomni događaj.
Sovjetsko-nemački sporazum je bio taktički za obe strane. Staljin ga je potpisao zbog oklevanja Britanaca i Francuza da potpišu sporazum sa SSSR-om, kao i zbog odbijanja Poljaka da uđu u bilo kakav sporazum sa SSSR-om koji bi omogućio da sovjetske trupe uđu na njenu teritoriju u slučaju rata sa Nemačkom. Objektivni zapadni istoričari su imali razumevanja za sovjetski stav, a i Čerčil je razumeo sovjetsku poziciju. Kritika sporazuma je danas pre svega vezana za propagandne zapadne potrebe.
Britanija nije mogla da izbegne rat sa Nemačkom i da mirno dozvoli da Nemci izađu na Lamanš. Istina je da je Hitler imao poštovanja za Britance i da je na njih gledao drugačije nego na ostale narode, ali epizoda s Hesom je ostala nerazjašnjena. Preovlađuje stav da je Hes odleteo na svoju ruku a ne kao Hitlerov emisar. Nije jasno ni zašto britanski ekspedicioni korpus u Denkerku nije uništen iako je bio na nišanu nemačkih tenkova i nemoćan. Hitler je verovatno želeo da ostavi prostor za dogovor sa Britancima. (Uzgred, Nemci su počeli da bombarduju civilne ciljeve u Engleskoj tek pošto su Britanci počeli s bombardovanjem civilnih ciljeva u Nemačkoj.)
Što se tiče bitke kod El-Alamejna, ona se po broju angažovanih jedinica (i tehnike) ne može upoređivati sa operacijama u SSSR-u. To jeste prelomna bitka, ali je prelomna samo u lokalnim okvirima ratu u Africi. Gvadalkanal je pacifička bitka bez uticaja na rat sa Nemačkom ali jeste prelomna u ratu s Japanom.
Za g.Nebojsu: Koliko mi je poznato,za sporazum sa SSSRom su se zalagale intelektualne strukture Nacisticke partije.Protiv je bio Vermaht i sam Hitler.Kod Sovjeta je bill obrnuto,za sporazum je bila zasluzna Crvena Amrija,a protiv je bila Kompartija.Uostalom,,Hitler je svoj uzor video u britanskoj imperijalistickoj politici,zato je i poslao Rudolfa Hesa u tajnu,mirotvoracku misiju.,a britansku vojsku postedeo kod Dankerka,inace je mogao da je potpuno unisti.Za mene je i dalje nepoznanica zasto je Britanija tako odlucno usla u II svetski rat .Da li su u pitanju interesi bankara,ili nesto drugo,ne znam.Mozda bi g Katic mogao da nam da svoje misljenje i saznanja o tome .
Sto se tice prekretnice u vojnom smislu,koliko sam citao i slusao,tri bitke 1943. su prakticno prelomile rat.Naravno,na prvom mestu i iznad svega Staljingradska bitka.Druge dve su dosle otprilike brzo posle toga,Bitka kod El Alajmena u Africi i bitka kod Gvadalkanala na Pacifiku.Po broju zrtava,ne mogu da se porede sa Istocnim frontom,ali radilo se o strateskim porazima Nemacke i Japana.Normandija je dosla naravno (pre)kasno i svakako nije resila rat.
Slažem se.
Da nije bilo Britanaca (Engleza) danas bi u Severnoj americi živeli ljudi koji su tamo bili preko 10000 godina.
Надам се да се нико неће упецати на ову врсту провокација.
SSSR ne bi ušla u rat da su se Nemci pridržavali sporazuma Ribentrop-Molotov.
Dok su u to vreme svetske sile, uključujućii SSSR gurale glavu u pesak, Britanci su objavili rat Nemačkoj.
P.S. Čisto da malo podgrejem diskusiju,znam da će rusofili reći kako je SSSR samo kupovao vreme, da je to bila strategija.
Da nije bilo Britanaca (Engleza) danas bi nemački bio službeni jezik od Lisabona do Vladivostoka.
Sjedinjene Države ne bi ušle u Drugi svetski rat, da ih Japan nije napao. Sam Ruzvelt je izjavio, pre napada na Perl Harbor, da Ameriku uopšte ne zanima rat u Evropi. Šta više, da je dobro to što se Rusi i Nemci međusobno ubijaju i da bi bilo još bolje ako bi bilo što više žrtava na obe strane. Ima dosta zanimljivih detalja u vezi sa Drugim svetskim ratom u knjizi i dokumentarcu Olivera Stona „Untold History of the United States“.
Čini se da će obeležavanje „prekretnice“ Drugog svetskog rata ostati upamćeno po sjajnom nastupu američkog predsednika.
Ne bih stavljao u istu ravan prekrajanje istorije najvećeg rata u istoriji i epizodu iz života Džesi Ovensa.
U proleće 1942. tovariš Staljin šalje Molotova u London i Vašington sa porukom – Otvarajte drugi front, ako Boga znate. Mi ako preživimo ovu 1942, vaša pomoć nam posle neće biti potrebna. Ajzenhaurer, tada potpukovnik, je u tom trenutku već imao razrađen plan “Bolero”.
“Odlučujuće” iskrcavanje “saveznika” se desilo u junu 1944, kada se Crvena armija zaletela odozgore od Staljingrada (tada je već bila ušla u Rumuniju) i kada su “saveznici” ukapirali da će, osim Berlina, osloboditi i Pariz i London. Da su se Sovjeti i Nemci mlatili još pet godina tamo negde po Uralu, “saveznici” bi se iskrcali 1949.
Pomoć u oružju itd. su slali Sovjetima, jer su ovi bili slabiji. Da su Nemci bili slabiji, slali bi njima. Računajući da se ovi što više međusobno pomlate, a onda će oni dokusuriti one koji pobede… Ali im je naš Brka, kao što znamo, svima pomrsio računice.
Po Čerčilovim rečima, oni su se tokom rata “poigravali sa 2 do 8 drugorazrednih nemackih divizija”. Na Istočnom frontu je bilo angažovano 185 nemačkih divizija + 30 mađarskih, rumunskih, bugarskih, litvanskih itd… Od svakih ubijenih 20 hitlerovaca, Crvena armija je ubila 17.
Слава Великому Сталину, Слава Советской Родине!
S obzirom na to da ziveci, ili bolje reci, stanujuci u Holandiji, svakodnevno iz prve ruke bivam obasuta indokrinacijom, propagandom, manipulacijom, demagogijom i/ili doktrinom Zapada, pitam se, izmedju ostalog, zasto se politicari (a i kralj i kraljica i ostali “vazni” ljudi iz oblasti politike) tako freneticno smeju, grle i tapsu na snimcima i slikama kada se susrecu sa kolegama iz Francuske, Nemacke, Italije…, a posebno sa predsednicima Zelenskim i Bajdenom. Ne kazem da moraju da placu kada se susrecu. Ali nikako mi nije jasno, kako im uspeva da budu toliko srecni…
Potaknuta na razmisljanje snimkom susreta holandske delegacije i francuskog predsendika na proslavi D-day, a evoluirajuci slike iz secanja i na ostale “vesti” o srdacnom medjusobnom druzenju zapadno-evropske klike (kako ih nazvati…?).
Naravno da velike sile prekrajaju istoriju kako njima odgovara samo je “Zapad” malo uspešniji u tome od Rusije u ovom slučaju.
Kao banalan primer manipulacije navodim priču o tome kako je Džesi Ovens, tamnoputi atletičar pobedio na Olimpijadi u nacističkoj Nemačkoj 1936. godine i navodno doživeo poniženje od strane publike i ignorisanje od strane Hitlera.
Sam Džesi Ovens je u svojim memoarima napisao kako je zapravo tada od strane Nemaca dobio najjači aplauz u svojoj sportskoj karijeri, da je delio hotel sa belim sportistima što je u Americi tog doba bilo nezamislio, da je od strane Nemaca bio tretiran sa punim poštovanjem, a da Hitler tog dana nije bio na stadionu tako da nije čestitao ni belim ni tamnoputim osvajačima medalja.
Jedino se osećao poniženo kada se vratio u Ameriku i dočekala ga segregacija, rasizam i isti onaj odnos koji su imali prema njemu dok nije postao olimpijski šampion niti mu je njegov predsednik Ruzvelt ikada čestitao, čak ni pismenim putem.
“Posle Prvog svetskog rata, Nemačka je pala u ruke medjunarodnih bankara. Ti bankari su kupili sve od igle do lokomotive. Oni su kupili njihovu industriju, drže sve hipoteke, oni kontrolišu njihovu proizvodnju, drže sve javne servise. Medjunarodni bankari sponzorišu sadašnju Nemačku Vladu, oni isto tako daju svaki dolar Adolphu Hitleru za njegove raskošne kampanje kao pretnja Bruening-ovoj Vladi. Kada Bruening-ova Vlada prestane da sluša medjunarodne bankare, oni će dovesti Hitlera da ih plaši i da ih natera na poslušnost. Preko Federalnih rezervi je u Nemačku upumpano preko 30 milijardi dolara. Svi ste već čuli kako se u Nemačkoj troši na moderne kuće, velike planetarijume, dvorane, bazene, auto-puteve, savršene fabrike. Sve to je napravljeno od naših para. Te pare su date Nemačkoj od strane naših Federalnih rezervi. Federalne reserve su dale toliko milijardi dolara u Nemačkoj, da se ne usudjuju da kažu koliko” – Kongresmen Louis McFadden, predsednik Komiteta za Bankarstvo i monetarnu politiku.
Prof. Antony C. Sutton. u svojoj knjizi “Wall Street and the rise of Hitler” detaljno izlaže sve finansijske aranžmane dve strane kao i ključne tehmologije i resurse koje su date nacistima bez koji ne bi mogli da vode rat – od IBM tehnologije … do Standard Oil komponenti koje se stavljaju u kerozin (bez njih bi inače Luftwaffe bila prizemljena).
“The United States accidentally played an important role in the technical arming of Germany….” – Kilgore Committee.
Dokumentarni film, Banking with Hitler (History channel), visoki finansijski zvaničnici Engleske i Amerike govore zašto je Hitler finansiran pre i za vreme rata.
“Najveća greška koju smo mi britanci napravili je da smo mislili da možemo nahuškati Nemačko carstvo protiv Sovjeta da međusobno iskrvare do smrti” – David Stirling (osnivač SAS-a)
Operacija Nezamislivo. Čerčilov plan da se oformi zajednička armija između savezničkih snaga i poraženih nacista. Mesecima su saveznici tajno u leto 1945 godine okupljali i opremali nemačke vojnike u logorima širom Nemačke.
https://www.historyhit.com/operation-unthinkable-churchills-postwar-contingency-plan/
“Pod kodnim imenom Nezamislivo, plan je zahtevao masovni iznenadni napad britanskih i američkih trupa na sovjetske položaje u Evropi, uz podršku nemačkih i japanskih snaga (ponovno naoružanih 100.000-700.000 bivših vojnika Vermahta), i da se Rusiji „nametne volja Sjedinjenih Država i Britanske imperije’.“
“The United States would not be called upon to act as the policeman of the world. When it acts, it would act in conjunction with others. Incidentally, the combination of manpower from Eastern Europe with the technical capabilities of NATO would greatly enhance the military potential of the Partnership because it would reduce the risk of body bags for NATO countries, which is the main constraint on their willingness to act. This is a viable alternative to the looming world disorder,” – George Soros. 1993
Ko poveže sve ovo gore napisano, shvatiće da danas imamo nastavak operacije Nezamislivo iz 1945 godina.