U uzorno uređenom, ali zli jezici kažu autoritarnom Singapuru, za širok spektar krivičnih dela predviđeno je, pored zatvora, i fizičko kažnjavanje. (Npr. i vandalizam spada u dela za koje je predviđeno batinanje.) Kazna se sprovodi štapom od ratana i primenjuje se na muške kažnjenike od 16 do 50 godina starosti. Može se primeniti i na mlađe, ali je sudski postupak drugačiji. Mlađi od 18 godina mogu dobiti maksimalno do 10 batina, a stariji ne više od 24.
Postupak je strogo kontrolisan, propisan i uređen u svim detaljima. Uvek je prisutan i lekar. Izvršitelji kazne su obučeni s idejom da ova vaspitna mera bude što bolnija. Batinanje je usmereno samo na „donji deo leđa“. Oporavak od batina je proces koji može potrajati i do mesec dana, ali tragovi kazne ostaju zauvek (dosta nezgodno za eventualne nudiste ili učesnike Prajda).
Singapur se susreće sa svim problemima modernog društva i od njih ne može pobeći. Ali Singapur je fantastičan primer šta liderstvo, vizija i tehnokratija mogu da učine u državi bez resursa.
Singapur je fantastičan, mogao bih gomilu hvalospeva da napišem o Singapuru, poštenju njihovih građana,o njihovoj odgovornosti, o njihovom odnosu prema biznisu, vladavini prava, industriji, obrazovanom stanovništvu, ali takođe ni Singapur ne zaobilaze problemi koji se javljaju u drugim visoko razvijenim društvima poput produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih, starenje stanovništva, opadajuća stopa fertiliteta, rasizam (najčešće prema ljudi.a indijskog porekla) itd.
Odgovoriću kratko. U odnosu na Singapur, UK je zemlja trećeg sveta. Naravno, urediti grad od par miliona stanovnika je mnogo lakše nego urediti državu koja ima deset puta više stanovnika. To možda posluži kao uteha, ali mislim da je to slaba uteha.
Za Nebojšu
Šta se krije iza detalja o Singapur u kome se reklamira da je kolonija pretekla kolonizatora, odnosno da je BDP Singapura veći od BDP Velike Britanije? Šta je istina o životu prosečnog građanina Singapura i Velike Britanije?
Nisam imao prilike da posetim taj deo sveta da bih imao svoj realni doživljaj, pa me zanima upravo ta priča o BDPu i kakvo je njeno uporište u priči o prosečnom stanovniku, jer koliko se da ponegde iskopati, socijalne razlike u Singapur su velike uprkos priči o najvećim platama na svetu.
Većina dostupnih članaka o singapurski modelu podseća na Wikipedia istoriju. Tako je i slučaj sa ovim modelom uspeha zbog čega mnogi naivno misle da je moguć da se prosto iskopira, primeni. Obično nekako fale sitni detalji koji su ustvari najbitniji i zato sam vas i pitao za njih, jer sam pretpostavio da uspeh nije došao sam po sebi nekom veliko mudrošću. Pri tom ne želim da umanjim uticaj domaće elite, uz sve specifičnosti azijskih kultura prema autoritarizmu. Prosto smatram da je svako reklamiranje uspeha drugih kultura pogrešno ako se ne poznaju svi detalji. Mislim da je Singapurski model pre svega neupotrebljiv za bilo koju evropsku državu zato što istorijski i politički kasni za dešavanjima u Evropi, ostatku “naprednog” sveta. Na stranu istorijat kolonije. Inače je odlična šala na temu Srbije i Srba, nekadašnje SFRJ. Nije baš da nismo skloni autoritarizmu, ali cenim da smo daleko skloniji buntovništvu prema autoritarnim vođama, pa je i sama pomisao na kopiranje baš zabavna.
Lično bih voleo da znam, ako postoji neki uvid u to, koliko je novca “upumpano” u singapurski uspeh?
Znamo da nedemokratija, autokratija i podrška zapada ne idu u isti koš… sve dok ne postoji debeo interes. Čak će i ljubitelji zapadne civilizacije osporiti i samu mogućnost da ova tri pojma mogu da idu zajedno. Mala šala… Kratak pogled na mapu svetа i lokacije JK, Tajvana i Singapura odaje utisak opkoljavanja Kine s mora koji mi potencijalno liči na taj debeo interes.
Znamo da demokratija sama po sebi baš i nije društveno vredan cilj. Sve je više pokazatelja koji ukazuje da je Platon apsolutno u pravu po tom pitanju. Autokratija, sama po sebi, ništa ne znači, sem što u današnjem vremenu služi za demonizovanja nepodobnih država, vladara. Po meni, ove stavke nisu od uticaja same po sebi, a imamo i priliku da vidimo gde kliza tzv. demokratija.
Mene lično singapurski model više podseća na neku verziju Platonovog ideala države koji je bio podržan/odnosno nije bio ometan sa strane, kako ispravno rekoste. Autoritarni vladar (deluje prosvećen), vrhunski obrazovana elita koji upravlja interesima, organi sile koji je štite, radnici koji se ne pitaju ni za šta već vredno rade. Malo su pobrkali ko treba da bude vrhunski plaćen, a ko da prosvećeno upravlja, zato i kažem, verzija. Interesantno je da je čak i model isti, grad država s ostrvima.
Zaključak je da model i nije nemoguć, pomenuti nedostaci su po društveno čak ispali odlični, ako je suditi po marketingu. Pitanje je samo veka trajnosti u izvornom obliku modela uspeha, jer 50ak godina baš i nije neki vrhunski pokazatelj uspešnog modela. Videćemo šta će treća generacija uraditi. Deluje da će ponoviti istoriju tri generacije.
Да, на прагу осме деценије, прави је тренутак да уђем у политку и решим српске проблеме. 😂🤣 Хвала свеједно.
Singapurski model je nedemokratski i autoritaran. On je danas „mekši“, postoje kontrolisani demokratski procesi, ali u formativnim, ključnim godinama Singapura, to je bio tvrd režim i nije trpeo opoziciju. Srećom po Singapur, globalni ambijent Hladnog rata je išao Liju na ruku. Kada su kritike režima krenule, bilo je kasno. Pri tome, Singapur je uvek bio prozapadno orijentisan pa kritike režima nisu išle na destabilizaciju sistema
Одличан текст, и ја вас желим у политици али не у новинама! Будите српски ЛКЈ макар ја први био бијен…
@Александар – У комунистичкој Југославији је само сузбијан и разбијан само српски национални корпус.
Za Nebojšu
Da li bi mogli da pojasnite zašto je Singapurski model nemoguć u demokratiji? Šta je to nedemokratično u tom modelu? Iz svih vaših članaka, nisam siguran da je demokratija merilo bilo čega, sem za naivne.
Nisam neki poznavalac Singapura, ali meni na prvu loptu singapurski model je teško ostvariv negde drugde pre svega zbog geografije i demografije, a verovatno je ogromnu ulogu imala i geopolitika određenog vremenskog trenutka (naravno uz elitu koja je u poziciji da sprovodi pomenuti model). Grad država, nehomogena nacija sa više od 40% imigranata, stranaca… Da probam da budem duhovit, lakše je “mlatiti”, biti oštar sa strancima nego sa svojima. A onda taj oštar odnos postane opšte važeći za sve. Naravno, ovo sa strancima je verovatno samo delimično tačno, više neko razmišljanje, verovatno i pogrešno, o razlogu uspešnosti.
Људи су свуда конформисти, опортунисти и поткупљиви, али се елите понекад разликују. Посао људи као што је био Ли је да се не обазиру на то и да успоставе механизме за “поправљање” народа. За то је потребна визија, чврстина, истрајност и да немате спољна ометања. Речју, без разумне репресије то не иде. Драконске казне у Сингапуру управо илуструју да није лако са грађанима ни тамо, ни после 60 година.
Skoro sam gledao nekoliko intervjua Li Kvan Jua i mogu da zapazim sledece.Singapurski model je mozda mogao da spasi Jugoslaviju.Beskompromisna borba protiv svih nacionalizama,jer koliko sam shvatio,u jednom trenutku su bili zabranjeni svi TV kanali koji nisu na engleskom.Obrazlozenje ; svi moramo da se razumemo.Vlada se takodje mesala i regulisala privatni zivot .Pa tako je regulusano i pljuvanje po ulici,ili mokrenje u liftu(ugradjeni senzori da lift odmah stane).O meritoktatiji i smrtnoj kazni za posedovanje narkotika,da ne pricam.
Narodi bivse SFRJ su,uz pomoc nekih spolja,ipak odlucili da su razlike bitnije od opsteg napretka i dobili smo sada ove pseudodrzave i drzavice.U danadnjoj Srbiji ,slazem se,nije moguce sprovesti singapurski model razvoja.Pre svega,jer su ljudi u vecini konformisti,oportunisti i potkupljivi.Od tzv elite,pa na dole.
Све и да има лидера попут Лија, сингапурски модел је немогућ у демократији, нажалост. Хвала на лепим речима.
Хвала на одговору. Изузетно поштујем Ли Гуангјаоа и поседујем оба дела “Приче о Сингапуру”, али колико ми је познато, нико никада није писао о примени сингапурског модела, или бар неких његових аспеката на Србију. А мислим да би се ту могло понешто рећи. У нади да ћемо Вас у скорије време опет читати у Политици, срдачно Вас поздрављам.
Sedamdeset i neke je komšija par zgrada od mene prolazio pored širom otvorenih vrata stana u kome je komšinica kuvala neka crevca ili škembiće pa je luftirala kuhinju na hodnik kakav je tada već bio običaj. On je iskoristo priliku i šmugnuo unutra, pa je uzeo sa frižidera plavu novčanicu sa skupštinom – 5000 starih dinara kako smo tada to zvali i što su tada bile dobre pare. Neko ga je očigledno video i ubrzo je došao milicijski Fića po njega. U stanici su naravno ubili Boga u njemu, a onda su pošto je imao 15 – 16 godina pozvali oca na posao. Otac je došao besan kao ris, pa ga je tukao od milicije do kuće. Sad ima preko 60, i dalje živi u mom kraju i koliko znam, nikad više nije uzeo ni slamku iz prodavnice ako nije kupio sokić.
A opet, znam i za druge koje roditeljske i milicijske batine nisu ni pogodile ni pokolebale.
Zato bih rekao da ovo ima smisla kod graničnih slučajeva, da se trgnu pa da ne ponove grešku. A one koji su rešeni da pođu tim putem ništa neće pokolebati.
С обзиром на патолошке феномене које видим у Србији, нисам далеко од такве помисли.
Је л’ то Ви, г. Катићу, имплицирате да би требало да се угледамо на далекоисточни Сингапур и уведемо телесно кажњавање после 151 године од њеног укидања?
Не верујем да ћу писати текст о Сингапуру тим пре што у Србији могу да се нађу мемоари Ли Кван Јуа које препоручујем.
Priznajem da ste me nasmejali ovim tekstom. ako se dobro sećam i kod nas je takva praksa nekad uspešno izbijala glupe ideje iz glava. prosto čovek ima vremena da razmišlja o svojim postupcima dok leči rane”donjeg dela ledja” ili ruku i nogu.
znam za slučajeve gde su pojedini pred svaku utakmicu morali da sednu u milicijsku “maricu” i da tu borave dok se meč ne završi. nekad su metode bili sličnije Singapuru ali jesu bile efikasnije. sad je sve drugačije ali pomaka na bolje nema.
sve je to do države i želje kako da se neki problemi iskorene.
Мислим да је боље и за појединца и за друштво да неко проведе месец дана лежећи на стомаку и размишљајући шта му је то требало, него оде у затвор на неколико месеци да усавршава занат међу сличнима. Некада је и наша народна власт умела да за прекршаје и ситнија кривична дела оплави младог изгредника и пусти га кући. Нема кривичне пријаве, нема досијеа, повређен је само его претендента на место Ала Капонеа. Добром делу, ако не и већини, не би више пало на памет да вуче ђавола за реп. Али то је било пре него што су уседелице почеле законима да нам прописују како да васпитавамо децу и сумњам да ће се то време икада више вратити.
Из ваших ранијих текстова, господине Катићу, закључио сам да имате позитиван став према Сингапуру. Како и ја гајим велико поштовање према земљи која се искључиво својим радом и својом памећу, а супротно покушајима наметања владајућих економских и политичких догми, издигла дословно из мочваре у једну од најсавременијих и најнапредних држава света, било би ми веома драго ако бих некада имао прилике да прочитам ваше гледиште о успону Сингапура.