Narodna banka Srbije koristi devizni kurs kao tzv. monetarno sidro i najvažniji instrument antiinflacione politike. Devizni kurs se tako ili efektivno fiksira (2000. i 2002. godine), ili usporeno deprecira (od 2003. do danas).
Kada se koristi kao sidro, kurs domaće valute je uvek precenjen, jer ignoriše i inflaciju i deficit platnog bilansa.Teoretski, takva politika kursa smiruje inflaciju i uvodi stabilnost u kalkulaciju troškova preduzeća. Time se otvara mogućnost da se profit stvara kroz rast produktivnosti, a ne rast cena. Precenjeni kurs domaće valute pomaže da troškovi uvozne opreme i repromaterijala budu niži nego što bi bili u uslovima realnog kursa. Kamatne stope, takođe, padaju jer nema inflatornog rizika, što dodatno smanjuje troškove preduzeća. Na kraju procesa se ulazi u zonu sreće – domaće cene padaju, a konkurentnost domaće privrede raste. Ova pozitivna kretanja, po teoriji, neutrališu opasne efekte koje precenjeni kurs ima na rast platnobilansnog deficita. Nažalost, ekonomska stvarnost uvek demantuje ovaj koncept.
Opisani model ima svoju privlačnost. U prvoj fazi primene, fiksni kurs daje relativno brze rezultate na polju cena. Psihološki efekat i kod stanovništva i kod privrede je veoma povoljan. Zbog brzine delovanja i povoljnih psiholoških efekata, politika lako prihvata ovaj koncept. Negativne konsekvence ovakve politike se ostavljaju za kasnije.
Zagovornici koncepta polaze od činjenice da su devize roba i da njihovu cenu određuju ponuda i tražnja. Stabilan kurs se tako može održavati i kada se povećava deficit trgovinskog bilansa, pod uslovom da kapitalni tokovi pokrivaju deficit i obezbeđuju deviznu likvidnost.
Protivnici ovog koncepata misle da su struktura i održivost priliva važni. Srbija pokriva enormni deficit trgovinskog bilansa (5,5 milijardi dolara u 2005) uz pomoć doznaka emigranata, prodajući preduzeća u procesu privatizacije kao i prilivom po osnovu direktnih novih investicija. Uz to, Srbija se i zadužuje u inostranstvu, a dobija i troši donacije. Suma ovih priliva pomaže deviznoj ponudi. Kurs se tako održava na visokom nivou, mnogo višem od onoga na koji bi ukazivao trgovinski bilans, ili zdrav razum.
Nevolja je što će neki od priliva trajati još samo kratko vreme. Preostala državna preduzeća će biti prodata zaključno sa 2007. godinom. Prilivi po osnovu donacija se smanjuju i njihov iznos će već od ove godine verovatno biti zanemariv. Zaduživanje je opasan oblik održavanja devizne likvidnosti, a Srbija je već u opasnoj zoni sa 15,5 milijardi dolara duga na kraju 2005.
Ključni defekt analize realnosti kursa je upravo u zanemarivanju strukture deviznog priliva na kome kurs počiva.
Srbija nije dovoljno atraktivna za nove investicije, pogotovo ne za one koje bi bile izvozno orijentisane. Bar za sada. Platnobilansna sudbina Srbije će tako dominantno zavisiti od priliva deviznih doznaka nad kojima država nema kontrolu, kao i od mogućnosti srpske privrede da izvozi i smanjuje deficit trgovinskog bilansa.
Kakve su izvozne šanse srpske privrede pod monetarnim sidrom?
Precenjeni kurs kažnjava izvoznike jer njihovu robu, već skupu zbog niske produktivnosti, čini još skupljom. Efekat je sličan kao kad se na izvoznim tržištima podiže carinska zaštita. Izvoz je i zato permanentno nizak.
Precenjeni kurs pomaže inostranoj konkurenciji, jer njihovu ionako konkurentnu robu čini još jeftinijom. Efekat je sličan kao kada se dodatno obaraju uvozne carinske tarife, ili inostrane vlade subvencioniraju svoje izvoznike. Kako domaći uvoznici profitiraju, uvoz je ogroman, a time i deficit trgovinskog bilansa.
Monetarno sidro uvek dovodi do visokih domaćih kamata. Banke se preko visokih kamata i devizne klauzule osiguravaju od buduće devalvacije koja je neminovna. Visoke kamate opterećuju preduzeća, povećavaju troškove u odnosu na inostranu konkurenciju i smanjuju investicionu aktivnost.
Magični štapić privatizacije ne pomaže. Nove vlasnike čekaju isti problemi kao i stare. Ako se ne može izvoziti, a ni suprotstaviti uvozu na domaćem tržištu, tada nema ni motiva za proizvodnju.
Posledice politike monetarnog sidra su veliki deficit trgovinskog bilansa, visok nivo spoljnog duga, industrija koja malo proizvodi i visoka stopa nezaposlenosti. Još gore, bitka protiv inflacije se gubi, a od nje je sve počelo. Ako se monetarno sidro razveže, a to je moguće samo devalvacijom, dolazi do ogromnog rasta dugova privrede i građana. Dinarski krediti preračunati po novom kursu se teško mogu vratiti i tako se ulazi u duboku finansijsku krizu. Monetarno sidro se tako, inverznom alhemijskom metodom, pretvara u olovo.
Za Makija – Ne može se rešiti problem monetarne politike tim što ćete pobeći od dinara u nešto drugo, novo. U dvovalutnom sistemu će strana valuta uvek biti jača od domaće i istiskivaće je. Dakle, potrebna je promena monetarne politike i napuštanje sistema koji sam nazvao dvovalutnom šizofrenijom (https://nkatic.wordpress.com/2009/09/30/dvovalutna-sizofrenija/). Hvala na komentaru.
Nebojsa, ako je situacija takva da branjeni kurs ne sme da se dira zbog socijalnih nemira, ako je izlaz iz toga vecna propast, zar nije umnije uvesti paralelno novu domacu valutu, npr „dukat“ ili „srbljak“ i polako ga, kroz privremeni dvovalutni sistem, uvesti u cirkulaciju i „za godinu, najkasnije dve“, sto bi rekao nas nesretni AleVu, uvedemo kontrilu kapitala po uzoru na uzorne, ukinemo dinar i svi dugovi i sva sidra, sve zamke – puj-pike, ne vazi.
@Marko
Kada drzava smanjuje deficit rashodovnom stranom onda ona objavljuje „nasa drzava je za biznis“ nece biti trosak zvan porez, buduca ocekivanja za profit su dobra.
Tada privatni sektor zamjenjuje ulogu sa drzavom i onda se on zaduzuje jer se misli da je kredit-kapital.
Tada ono sto je najgore dolazi do uvoza stranog financijskog kapitala koji nije zaradjen u domacoj ekonomiji i pravi ovisnika o njemu.Taj strani fin. kapital, jel je lako dosao u drzavu (potezom pera) polako pravi pritisak na cijene i disbalans u svemu.
Obicno se slije prema nekretninama ili prirodnim bogatstvima koji istiskuju ostale dijelove ekonomije a najprije izvoz.
Onaj tko je najjaci taj grabi prema naprijed a ostalima je putanja prema dolje ili u boljem slucaju ostaju tamo gdje jesu.(konstantno rezaduzivanje).
Drzave koje fiksiraju ili imaju ovakav kurs(kao Srbija) su veoma pogodne za uvoz stranog kapitala (nema nesigurnosti u kursu).
Isto tako drzave koje nemaju sistem kreiranja svog novca kroz sistem monetizacije duga(u papirnom dobu) i sistem akumulacije u penzionim fondovima su osudjene na robiju. (drzave se odricu kreiranja novca pa cak i monetizacije dobrog drzavnog duga).
@Maki
Kako se smanjivanjem rashodne strane aprecira kurs? Jedino sto mi pada na pamet, da se smanjuje izdvajanje za kupovinu roba (i usluga) u inostranstvu (manji broj letovanja) i onda se ne kupuju devize, ali mi je to mali udeo… Moze pojasnjenje 🙂
@Maki
Politicka ekonomija je komplicirana. Nije kao cjepanje atoma, nego gore. 🙂
Na trzistu imas neku kolicinu robe. Kada se kolicina novca povecava brze nego robe tada se pojavljuje „fenomen inflacije“. Znaci kolicina robe se ne povecava sa brzinom kolicine novca.
Problem je kako povecati kolicinu robe a ne novca.
Kazu ekonomisti da je inflacija povecavanje cijena. To je 100% krivo.
Inflacija je povecanje kolicine novca a pokazuje se kroz cijene.
Opet, ako oni koji upravljaju drzavom to nemora biti lose ako se novi novac upotrebljava za stvaranje nove robe (pogotovo potrosacke kao npr Japan, Rusija, Kina) koju je neko htjeo kupiti.
Sto se tice kursa on moze biti 140:1 a da ti opet bude precjenjen. Opet sankcije su vanredna okolnost i to netreba gledati.
Recimo, trgovac Rus uzme 100 Rublji i gleda koliko moze dobiti dinara ili turskih lira i sta moze kupiti za to kod razmjenjivih roba i usluga.
Posto je 1 dinar veoma vrijedan, on moze malo kupiti proizvoda u Srbiji pa ode u Tursku jer rad i stvaranje nove vrijednosti u Srbiji nikad nije bilo vazno. Vazno je ko je lijep, zgodan, ko lijepo pjeva, tko ce da vlada jer su preraspodjela i kradja laksi nacin da se dolazi do boljeg zivota i tako…
U stvari, to je oduvjek vazilo na Balkanu.
Kurs je najvazniji (na duge staze) u slobodnoj trgovini drzava a za to je odgovorna centralna banka. To je posao drzave, a ne da gradi gradove!
http://www.makroekonomija.org/0-dragovan-milicevic/devizni-kurs-%E2%80%93-damoklov-mac/
Kolicina i vrijednost su suprotne strane istog novcica. Jedno na drugo djeluju.
Recimo, kada kazu US dollar jaca u odnosu na euro. To treba gledati sa oprezom (ekonomistima bi bilo bolje da stavljaju vrijednosti u cetvrti kvadrant kartezijevog koordinatnog sistema).
http://radmilovicstanko.com/samo-o-ekonomiji-srbije/96-inflacija-u-periodu-1959-2011-u-srbiji-i-komparacija-sa-okruenjem.html
http://www.tradingeconomics.com/germany/inflation-cpi
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/ekonomija/aktuelno.239.html:545466-Javni-dug-Srbije-2419-milijarde-evra
Recimo jos jednu zanimljivost, da sjecom deficita smanjivanjem rashodovne strane budzeta ce dovesti do apreciacije valute.
Sve u svemu o svakoj ovoj „tvrdnji“ mozemo raspravljati koliko ‘os 🙂
Puno pozz
Za Makija – Deprecijacija ili devalvacija mogu pomoći da se popravi konkurentska pozicija zemlje, pod uslovom da je reč o realnoj korekciji kursa. Dakle, ako inflacija stalno raste i veća je nego inflacija u zemljama sa kojima se trguje, tada korekcija kursa koja samo kompenzuje rast inflacije ne može pomoći. Korekcija mora biti veća no što je rast cena. Korekcija kursa nije čarobni štapić koji rešava sve probleme konkurentnosti, ali je jedini instrument koji ima realtivno brzo dejstvo i daje vremena drugim merama ekonomske i razvojne politike da profunkcionšu. Oslanjanje samo na politiku kursa neće pomoći. Hvala na komentaru.
Nebojsa,molio bih Vas za pojasnjenje stvarne snage i znacaja deprecijacije valute neke zemlje za ostvarivanje veceg izvoza. Videli smo da su i Japan i Kina i mnogi drugi isli na deprecijaiju valute kako bi poboljsali izvoz. Ono sto me strasno buni, do bola, u razumevanju ovog fenomena koji se provlaci kroz mnoge Vase clanke jeste cinjenica da je dinar kod deda Avrama bio u odnosu jedan na jedan prema DM a sad 120 za euro. Kako to da ovakva deprecijacija nije ohrabrila izvoz za 22 godine? Pa, malo li je, 22 godine pada i hiljade procenata slabljenja valute od 93-ce do danas? Ili sam lose shvatio materiju?Hvala.