Da li je Srbija tek na putu da postane kolonija, ili je na tom putu tako daleko odmakla da povratak više nije moguć? Da li je Srbija voljna žrtva tranzicionog kolonijalizma, ili joj je on nametnut? Da li su ovo razumna pitanja, ili je reč o antiglobalističkoj kuknjavi pametnjakovića koji ne razumeju ni moderno vreme ni logiku ekonomskih procesa?
Klasični kolonijalizam je podrazumevao zaposedanje i potpunu političku i ekonomsku kontrolu tuđih teritorija. Tranzicioni kolonijalizam je manje ambiciozan. Sveden je na to da slabe države koristi kao izvor jeftine radne snage i sirovina, da kontroliše njihova tržišta i da onemogući njihov samostalni razvoj.
Za razliku od kolonijalizma koji je nametan silom, uz otpore i pobune, novi kolonijalizam se radosno priziva. Države mole, ili čak kleče i plaćaju da kolonizatori dođu. I države koje nikada nisu bile kolonije, to danas postaju.
Klasična kolonizacija je bila skupa, dok su troškovi nove kolonizacije veoma niski. Radije se kupuju postojeća preduzeća nego što se otvaraju nova, a tržišta se dobijaju na poklon. Kolonizatori ne grade puteve, železnice ili luke, kao nekada. Ta vrsta skupih ulaganja se velikodušno prepušta domaćinima, pa im se čak naručuju i trasiraju novi putni pravci (npr. Niš – Priština), ili se interveniše kako se nešto ne bi gradilo (npr. „Južni tok“).
Kako bi se proces kolonizacije odvijao bez otpora, potrebno je stvoriti povoljan intelektualni i ideološki ambijent. Istorijska iskustva su tu od velike pomoći. Socijalizam je, na primer, pokušavao da „kupi“ čitav narod. Kako je naroda mnogo, to je bio preskup poduhvat, a i narodu je nekako uvek bilo malo.
Tehnike novog kolonijalizma su daleko jeftinije i ubitačno su efikasne – potrebno je kupiti samo nekoliko stotina ljudi koji kreiraju političku, intelektualnu i ideološku klimu. Onaj ko kontroliše akademski prostor i medije, oblikuje i debatni ambijent. A u tako kontrolisanom ambijentu, svaka ozbiljnija društvena kritika biće neutralisana ili skrenuta na sporedni kolosek.
Posao akademske elite je da objasni da novi kolonijalizam nije oblik brutalnog potčinjavanja, te da je reč o modernim procesima koji počivaju na strogo naučnim, ekonomskim zakonitostima. A od zakona nauke, bilo da je reč o fizici ili ekonomiji, ne može se pobeći. Ako živite očajno i na rubu egzistencije, ekonomija uči da je to zato što ništa ne vredite, o čemu je tržište donelo svoj sud. Vaš loš život je u stvari posledica lenjosti i nepreduzimljivosti, kako bi to rekao jedan poznati ekonomski mislilac.
U centru ekonomskog sistema više nije čovek, već jedno sasvim novo biće – potrošač. Uspešan sistem zato mora raditi u korist potrošača, makar to bilo na štetu ljudi. To važi i onda kada je potrošač siromašan i ubog, kada bedno zarađuje, ili kada je bez posla. Bitno je da potrošač ima veliki izbor i kada nema novca za trošenje, i kada robe može samo gledati u izlogu ili na televiziji.
Ključne reči tranzicionog kolonijalizma su: strane investicije, zakoni tržišta, konkurencija, profit, fleksibilno tržište rada, potrošački izbor, poslovni ambijent, privatizacija i restrukturiranje itd. Na drugoj strani su zabranjene reči: planiranje razvoja, ekonomski suverenitet, strateške grane, energetska sigurnost, prehrambena sigurnost, egzistencijalna sigurnost, solidarnost, kultura i sl.
Jednom kada se takav rečnik usvoji, sve je na prodaju, a najbolje je kada se prodaje strancima. Političari i ekonomisti objašnjavaju da nije bitno ko je vlasnik preduzeća, niti ko raspolaže privredim resursima. Neće valjda stranci odneti prodajne lance, rudnike, aerodrome, oranice, elektrane, ili telefonske centrale – pitaju ovi lucidni intelektualni titani. (Iz ovoga logično sledi da su u vreme „pravog“ kolonijalizma rudnici, zemljište ili kompanije npr. odnošeni iz kolonija.) Može li se inteligentnije i ubedljivije pravdati prodaja svega postojećeg?
Da li i u političkoj sferi postoji kolonijalno potčinjavanje? Nekome se može i to pričiniti. Ali, kada Šreder ili Bler savetuju vladu, to nikako nije čin najcrnjeg ponižavanja nacije i ruganje žrtvama iz 1999. To nije ni tragična slika države koja je izgubila svako samopoštovanje. Ne, to je manifestacija mudrosti, dubokog političkog uvida i afirmacija realpolitike kakva nije viđena još od vremena kneza Miloša. Srbija je, nema sumnje, na pravom putu.
За г. Катића,
Претходно питање вам нисам упутио из разлога што бих заиста волео да знам одговор. Не желим.
Оно је више било реторички постављено чијим би одговором, познатог једино вама, дошли до траженог појашњења на „тезу која вам је промакла“.
Upravo dobio od Qualcomm-a, San Diego (USA): Also, be aware that we conducts an extensive background checks on candidates who are extended offers of employment.
Dakle, zamislite… Ako Alan Pinkerton (koji radi te provere) iznadje da su prethodne velike/globalne companije NEzadovojne vama – Kao da ste kiminalac (i GORE od toga)! 😉
Ne daj Boze da imate bilo sta u kriminalnom rekordu (zabranjeno zaposljavanje do kraja 100+ buducih reinkarnacijskih zivota). 😉
_nobody_
Кад говоримо о ЕУ и Србији, ја сам својевремено прочитао један коментар на Брејтбарт порталу да ЕУ и ми можемо да будемо као Кина и Хонг Конг.
Ako smisao tekstova g. Katića posmatramo u kontekstu promena ekonomske politike Srbije onda oni zaista nemaju nikakav smisao……. Narodu se servira pojednostavljena slika. Ogromna većina ljudi (verovatno preko 99%) je zatvorenog uma i slepo veruje autoritetima. Tome doprinosi i potpuno komercijalizovani sistem obrazovanja zasnovan na brzom sticanju površnih znanja bez zalaženja u suštinu……..
Ovaj spektakularni video će dati odgovor na pitanja smisla ovakvih inventivnih, dubokih tekstova https://www.youtube.com/watch?v=HiI3VyMCUgY
За Предрага – Тој врсти радозналости, нажалост, не могу да излазим у сусрет. Хвала на коментару.
Meni nesto govori, kao da je pojedincima u interesu da se ovaj blog ugasi…
Imate i Radio2M recimo, kad covek pogleda isto postoji pitanje koji je smisao. Niko ne nudi resenja. Ili barem ne jednostavna resenja. Verovatno zato sto ih nema. Ali barem ne cute. Dok ne cute, ima nade da ce u nekom momentu mozda nesto i da se pokrene.
За г. Катића,
Можда сам био мало нејасан и наведено се односило на посао који обављате приватно без јавног публиковања.
Да ли можете да ми објасните, на основу сопственог искуства, који су главни послови које обављате као финансијски консултант и да ли су привредни субјекти који вас ангажују приватне компаније и из којих су делатности? Хвала
За Предрага – Изнели сте занимљиву тезу која је мени промакла. Можете ли ми појаснити ово што сте написали:
“ … У суштини ваша мишљења у том домену иду у корист власницима капитала. Реалност говори дa сте и заиста то …“
Када сте то приметили? Хвала на коментару.
Za Nikolu – Verovatno ste u pravu. I meni se čini da tekstovi koje pišem više nemaju nikakvog smisla. Hvala na komentaru.
Г. Катићу не бих желео да будем превише наративан и дескриптивно присутан али бих желео да ми пружите одговор чије је питање конципирано на основу ваших појединих ставова:
– у свим медијима и када сте гост у Србији представљени сте као финансијски/пословни консултант из Лондона. У суштини ваша мишљења у том домену иду у корист власницима капитала. Реалност говори дa сте и заиста то
– на својим страницама блога и у текстовима у Политици заступате ставове супротне тренутном империјалистичком економско-друштвеном поретку корпоративизма
– заговорник сте интеграционом процесу Србије као део ЕУ
Зар то нису међусобно супротстављени ставови?
G. Katiću, možda ja pogrešno shvatam svrhu Vaših tekstova, tek čini mi se da Vaši kritički osvrti imaju za cilj da ukažu na pogrešne pristupe i tendencije, i najčešće, makar strogo načelno, daju alternativan pogled i naznače moguća rešenja. Tako sam i ovaj tekst razumeo da je pisan u istom tonu, što znači da se postojeće stanje može i treba menjati. Vaš stav da smo pokazali da ne umemo da upravljamo sobom je potpuno legitiman, što je još gore, možda i tačan (mada bi se valjano dalo polemisati u kojoj meri smo tome doprineli mi sami, a u kojoj su nam okolnosti bile surovo nametnute), ali ako nemate ideju da je ovakvu politiku moguće promeniti, da ovo nije jedini i najbolji od svih mogući svetova, da nam je svejedno, van EU kao i u EU, robovski status garantovan, čemu ovaj i čemu ostali Vaši tekstovi? Šta je cilj izrečene kritike i u kakvim okolnostima ona može imati smisao?
За мудријаша – Разумем аргументе које сте изнели, али све негативне појаве се већ догађају Србији, иако нисмо део ЕУ. Као што сам већ помињао, имамо све најгоре што ЕУ „нуди“ малој држави, а немамо ни минимум онога што чланице добијају. Нажалост, показали смо да не умемо собом да управљамо. Хвала на коментару.
Ako ja dobro vidim stvari u toku je borba između zapada i Rusa za Balkan. Počelo je u Crnoj Gori sa pričom o atentatu. Nastavilo se u Makedoniji sa postizbornim kolicijama. Najnovija dešavanja su u Hrvatskoj gde Rusi kao najveći finansijeri Agrokora prete da ga preuzmu.
веома радо читам ваше текстове, и занима ме ваше мишљење о чланству у ЕУ, за које сте се изјаснили као о „најбољој реалистичној алтернативи“, у одговору Владимиру Џ. стојим на позицијама да је приступање ЕУ за Србију вишеструко лоше решење, а моји разлози су: српски предузетници немају шансе у „тржишној утакмици“ (ако нешто тако постоји) са мулти-националним компанијама, из више разлога, тако да ће готово сви бити „преузети“. такође, добро се сећам из школовања неких лекција о економском суверенитету, где је наведено да постоје стратешке гране привреде (телекомуникације, енергетика, финансије, медији, пољопривреда) који никада не смеју бити продати странцима. да ли је то бивше соц. образовање, или здрава памет? пољопривредници немају шансе на ЕУ тржишту услед мањих субвенција које добијају у односу на субвенције у Француској, Холандији. Такође, мишљења сам да ће чланство у ЕУ да смањи број послова у понуди, јер ће многи производи да се „увозе“ из других чланица ЕУ. на овако малом тржишту изостају ефекти „економије обима“ те је наша роба по правилу увек скупља. Ако све увозимо, шта ћемо ми радити, осим услужних, најбедније плаћених послова које на Западу нико неће да ради, па доводе „мигранте“?
Za Predraga – Mislim da bi bilo izuzetno opasno po EU ako bi ograničila kretanje ljudi i diskriminisala članice iz istočne Evrope. Ne verujem da je tako nešto moguće. Hvala na komentaru.
Za Kuma – Kao što sam u prethodnom komentaru pomenuo, carinska unija bi mogla biti deo velikog prepakivanja Evrope. Pretpostavljam da je ideja o carinskoj uniji došla iz Nemačke, kao što je i ideja o autoputu Niš – Priština verovatno došlo sa te strane. Ne znam kako bi se trgovinski sporazum sa Rusijom mogao održati za slučaj da carinska unija zaživi. Uzgred, Turska je u carinskoj uniji sa EU. Hvala na komentaru.
Citam ja sve ove komentare… I razmisljam. Vec jako dugo zivim na Zapadu, i sa mojom strukom sam prosao, bogami, i pola sveta. Radio i u Kanadi, i u USA, evo sada i u Nemackoj. Cak u jednom trenutku i u Kini (za amere).
Namece se jedno prepoznavanje oblika. Globalizacija je surova. Globalizacija NE pita ko si i sta si. Globalizacija pretvara ljude u robove. Ti, kao poslusni rob, ulazis kao slobodan covek u globalnu korporaciju, i tamo dozivljavas proces surove transformacije u roba. Ili JESI (njihov), ili NISI (nikako). Sredine nema. U specijalnom slucaju: ako si Pretorijanac (placenik). Za takve malo mesta ima.
Ako jesi njihov, igras jako podlu i pljavu igru da bi se uspinjao stepenicama korporacijskog uspeha. Kljanjas se globalistickim Bogovima (citaj: profitu)I A sada ono glavno: ono sto Balkanci NE razumeju… Njihovi (zapadni gradjani), koji se dice demokratskim slobodama (?!) su nista drugo nego UCENJENI robovi, I pitanje je kako ce se i oni ponasati. Imaju povlascen status u odnosu na druge… ???
O nama, auslenderima/strancima, islisnje je i govoriti! I sada, neko se pita da li mi, Srbija, imamo pravo izbora? Imamo! Jer, ako Srbija udje u EU, bice drzava 3eg reda. Ako NE udje, bice 5og. Nikakve demokratije tu, dragi citaoci, nema (i NE sme je biti), jer su Slobodni Ljudi smrtonosna opasnost za Globalizam. Kao takvi, moraju ili biti gurnuti na margine drustva, ili podjarmljeni korporacijom!
A Rusi? Boze me sakloni ruske drzavne i FSB/KGB mafije. Kako znam? Nebitno…
_______
Obrni, okreni: mi smo tropa. Pet dasaka ponosno drzimo u nasim rukama za stolom globalistickog pokera. :-((
_nobody_
Da li mislite da ce Visegradska grupa, kao i Rumunija i Bugarska, ostati u sistemu slobodnog kretanja ljudi? Posle promene unutar EU i pravljenja vise brzina. I da li mislite da ce se Sengen vratiti na staro? Mozda izbacivanjem Grcke iz sengenskog prostora?
@ Katić
Instiktivno verujem da iza koncepta carinske unije stoji Turska.Nemci su posrednici koji Vučiću došaptavaju tu ideju.Nemačka ima interesa da Turskoj prepusti region,za nju malo značajan,i za to da dobije tursko omekšavanje na za nju važnim poljima.
Međutim,ako bi uniju formirale Srbija,Crna Gora,BiH,Albanija,Kosovo i Makedonija,Srbi bi bili po brojnosti i privrednoj snazi relevantan faktor koji bi se opirao turskoj dominaciji.Kako gledate na ovo pitanje?Hvala.
Za Ganeta – Kako stvari stoje, Srbija će ostati pred vratima EU, uvezana u neku novu carinsku uniju zapadnog Balkana. Carinska unija će biti inferiorni privezak reformisane EU. Kretanje kapitala i roba će ići uglavnom nesmetano, ali kretanje ljudi neće. Na mapi Evrope region će biti crna rupa. Otuda nema razloga za brigu, Srbija neće ući u EU. Hvala na komentaru.
Za g. Katića,
Pridružio bih se pitanjima o Vašoj tezi u vezi ulaska Srbije u EU. Zar nije bolje ovako – stalno biti pred vratima ali nakada ne ući u EU i zadržati dobre autonomne ekonomske odnose sa svima ostalima.
Meni opcija zadržavanja ovakvog statusa izgleda prihvatljivo.
@Gosp Katić – Za mene su Vaša objašnjenja o pristupanju EU više nego tanka, rekao bi da se drže na veoma tankoj niti. Mislim da je vreme da u što skorijoj budućnosti napišete tekst zašto bi trebali da uđemo. Ako Vam je prostor na Politici mali Vi nama napišite kompletan a njima skraćeno.
Za Nikolu – Citiraću Vam par odgovora koje sam već dao na pitanja slična Vašem:
За Предрага – Изузев да сам се декларисао као присталица уласка Србије у ЕУ, никада нисам елаборирао тај став, нити своја размишљања с тим у вези. То је озбиљна тема и нећу се тиме бавити у коментарима. Понављам још једном да је Србија изгубила суверенитет иако није члан ЕУ. ЕУ је оквир, а како ће се у том оквиру државе понашати, зависи од квалитета државе. Бојим се да Бугарска или Румунија, на пример, нису блистале, нити би блистале, ни да су ван ЕУ. Узгред, није ми познато да ЕУ забрањује државама да планирају развој.
Ili:
Za _nobody_ – Kao što je Ivan pomenuo u svom komentaru, nema nikakvih garancija da će Srbija ući u EU. Pri tome, Srbija je dala i daje sve što se od nje traži, i to radi u slepoj veri da će zaista ući u EU. Reč je o katastrofalnom načinu na koji Srbija pregovara. (Sa ulaskom Hrvatske u EU, zatvorio se krug zemalja za koje se znalo da će sa apsolutnom sigurnošću ući u EU.) Nažalost, u Srbiji se nikada nije otvorilo pitanje o mudrosti takvog pristupa pregovorima. Ne mislim da su šanse da Srbija uđe u EU veće od 50%. Na tom nivou verovatnoće, ne pregovara se ovako, kako to Srbija radi već deceniju i po. Ne bih se iznenadio da se zemlje zapadnog Balkana uvežu u labavu asocijaciju, a potom predaju Turskoj kao hegemonu.
Ili:
Za Vladimira Dž. – Srbija nije u EU, ali je uprkos tome u kolonijalnom statusu. Srbija u tom statusu nema ni jednu prednost članstva u EU (pravo glasa, novac iz razvojnih fondova, neometan protok robe i ljudi itd.), ali zato prihvata sve najgora što članstvo podrazumeva, a to je pre svega ograničeni suverenitet. Ja ne mislim da EU nema alternativu, ali verujem da je EU najbolja od realističnih alternativa.
Hvala na komentaru.
Za g. Katića.
Prosto je neverovatno da posle ovako jezgrovite i slikovite kritike neokolonijalizma Vi izvlačite zaključak da je najbolja alternativa za Srbiju ulazak u EU. Pa zar nije EU jedan od glavnih političkih instrumenata za sprovođenje tranzicionog kolonijalizma? Koje su te kolonijalne strukture koje nisu na istoj liniji delovanja sa EU i koje nisu ako ne deo jednog zajedničkog sistema sa EU, a ono izuzetno blisko povezane? Čije institucije dominantno kreiraju kolonijalnu svest i pogodan ambijent za predavanje suvereniteta? Da li ste pratili kakvi se zahtevi postavljaju u samom procesu pregovora o pristupanju EU i vidite li u njima dobronamernost ili možda odstupanje od onoga što ste kritikovali u tekstu? Mislite li da Srbija ima trunku šansi za očuvanje bilo kakvog suvereniteta i nacionalnih interesa u okviru EU? Da li su EU i MMF i SB međusobno suprostavljene ideološki? Da li je slučajno što su sve nove članice EU od 2004. na ovamo morale da pristupe i NATO paktu?
Pretpostavljam da ste tekst pisali sa namerom da čitaoca navedete na zaključak da bi država koja sebi želi dobro trebalo da radi sve (ili barem što više) suprotno od onoga što se od nje zahteva u procesu tranzicione kolonizacije. Neku mogućnost za takvo delovanje vidim samo van EU, u okviru nje ama baš nikakvu. Srbija bi u EU bila u nekom petom krugu država i verovatno bi doživela demografsku katastrofu poput Bugarske nakon pristupanja EU, gde je oko 2 mil. ljudi napustilo državu. Svi procesi koji trenutno postoje bi se nastavili ili čak intezivirali.
_nobody_
Брже, јаче, боље… у невоље.
Док се не посегне за излазом.
Izbori za Predsednika su zavrseni apsolutnim porazom Srbije. Drugacije i nije moglo biti.
узгред речено
Избори за председника су завршени поразом оних који су се представљали као алтернатива овом режиму.
То су кандидати грађанске опције и кандидати деснице. И Бели, као опција нихилизма.
http://restruktura.org/poraz-lazne-alternative-gradjansko-desne-srbije/
Poštovani g. Katiću, tekst vam je odličan. Međutim, ljudi vole gazde kako domaće tako i strane. Bez gazde se ne računa. Gazde će da se pobrinu za sve nas. Jer što bi gazde bez nas? Što bi mi bez njih. Tko bi nas iskorištavao? Nad čijom sudbinom bi kukali da je sve super?
Slažem se sa vama da je znanstvena zajednica u funkciji gazda. Društvo nejednakosti im nosi mogući veći profit u prelaznom razdoblju propasti srednje klase. U igri su velike pare pa i mala provizija daje ogromnu zaradu.
Nema baš velike razlike kada nas iskorištavaju domaći ili strani kapitalisti. U oba slučaja lova odlazi na sigurno u inozemstvo. Ne možemo očekivati gazde sa ljudskim licem bez radničke akcije. Rijetko koji će gazda imati položaj radnika prvo na pameti. Imam iskustvo svojih kolega koji su nakon godina rada, shvativši da previše rade za tek nešto bolju zaradu odustalih od vođenja vlastite firme.
Ekonomski kolojanizam počiva na novcu kao dugu i na novčanom deficitu kolonije u trgovanju. Rješenje koje se nameće za dokidanje kolonijalizma je kompenzirana (kliring) trgovina kako na međunarodnoj tako i u unutarnjoj trgovini (regilonalnoj, sektorskoj) jer suficit u trgovanju naizgled vodi u razvitak jednih, ali i u bankrot drugih. I na tome počiva suvremeni korporatizam – na akumulaciji kapitala na osnovi propasti drugih. I zato kapitalizam treba stalnu ekspanziju. On stalno traži nova tržišta kojima će ostvariti profit te posljedično zbog bankrota preuzimati kapital.
S poštovanjem, N.Z.
@Pametno zboriš Zdravko
Najlakše bi rešili srpsko pitanje sa Turcima. U vrhu turska inteligencije ima oko 5000 „Turaka“ svesnih svojih korena, među njima i Orhan Pmuka koji je otprilika Hazar.
Oni nas dobro poznaju a i mi njih.
Tado da kad „turci“ odmere i mi prihvatimo to je to.
To govorim ozbiljno, jer Turci uvažavaju realnost.
To u stvari nisu Turci plemena iz centralne Azije,pitaje ih ko su? nego Vizantinci koji su poptrmili religiju Islama i njihova ophođenja , kao mi na Balkanu starosedeocima, mi Sloveni smo nametnuli jzik i Boga Vida, a kasnije Veliki Rstko Nemanjić potonji Sveti Sava nas definitimno /koliko je mogao/ priveo Hristu..
E o ovim stvarima niko ne govori, a u narodu se ovo zna.Sve bi bilo lakše da „pametnjakovići“ slušaju narod.
Pozdrav
G. Katicu, pohvale, za nas koji Vas godinama pratimo nije iznenadjenje sve sto se desava. Samo jedan dodatak. Usudjujem se reci da Srbija nikada nije bila potpuno suverena. Srednji vek je mozda bio blizu. Dok je trebalo rusiti Nemacko i Osmansko carstvo, igrali smo ulogu pametnih idiota na braniku Britanske imperije. Sad kad su i Nemci i Turci u istom timu (britanskom), najbolje nas je prepustiti nekome. A nekako je prirodno da to budu Turci, Beograd je bio na granici vekovima, moze opet. Vojvodina Austriji, Hrvatska je vec tu. Bosna pod direktnom okupacijom, pogodno za konflikt ako opet zatreba. Dovoljno je povuci NATO vojsku, za oruzje cemo sami, a siguran sam da imamo mnogo prijatelja koji bi pomogli.
Za to vreme, potkupiti 1000 ljudi sitnim novcem, a kako vreme bude prolazilo bice sve sitniji. Za policiju da ima, i dualno obrazovanje za sve.
Hvala Vam veliko na brzom odgovoru na oba pitanja, g. Katiću. Da, zapravo ste u pravu što se tiče polemike. Inače, Peščanik nije preneo tekst, nego je Lakićević naveo ime teksta sa kojim polemiše i datum kad je objavljen u Politici.
Svako dobro,
Valentina
Ti sto kreiraju politiku ne pisu tekstove.
Pa i ja čitam ono što pišu globalisti, samo što ja čitam one koji kreiraju politiku za ceo svet. To su tekstovi na engleskom. Njihove sluge ovde ne čitam jer mi se gade.
Iskreno bih zeleo da vidim odgovor gospodina Katića. Mislim da tekst nije bas lisen logike. Licno, ponekad otvorim Pescanik i NSPM. Sam vagam sta je istina, a sta ne. I to mi deluje kao najbolji pristup drustvenim naukama.
Od svih medija kod nas koji služe stranim interesima – Peščanik je najgori. Kada bi Gosp Katić objavio tamo neki tekst nikad više ne bih čitao njegove tekstove.
@_nobody_
„Mi, Srbi, uvek smo bili „odlicni“ dijagnosticari, stratezi, ali dalje od toga otisli nismo (vekovima, stara srpska boljka). Spisak kandidata je „Plac Majke Bozje“, Majku mu Bozju (ko to bese govorio)?“
Tito, taj miljenik Bogova!
Tito je bio pravi čovek u pravom trenutku na pravom mestu.
„Mi, Srbi, nikako da izbacimo Komunizam iz glave, i iz srca.
Drzimo se tih „poklona“ (dobiti bilo sta za nista) kao pijan plota!?
Opet Tito, taj genijalni strateg improvizacije.“
Kako da Komunizam izbacimo iz glave? kad je Srbija u SFRJ beležila odlične rezultate od demografskih do ekonomskih.Pedeset godina mira i napretka. Malo li je?
Zemlje socajalističkog /istočnig/ lagera su nam zavidele.
A danas?
Nije ovo oda Komunizmu vać istinia, koju istaroja prekraja, zašto ne znam.
E sada počinjemo stvarati neku novu modernu Srbiju. Bogami ide nam teško.
Evo već 25 godina mismo se pomakli ni za jotu!
I ponovo se sluti neka nova Jalta.
Za Valentinu – Nažalost, nemam vremena da pratim domaće sajtove, pa tako ne pratim ni sajt „Peščanika“. Da niste napisali komentar, ne bih znao da se gospodin Lakićević osvrnuo na moj tekst. Iako je pomenuti sajt par klikova daleko, neću čitati tekst iz principa. Gospodin Lakićević je poznat novinar i siguran sam da bi „Politika“ sa zadovoljstvom objavila njegovu kritiku mog teksta. Logično je da se polemiše tamo gde je originalni tekst i objavljen, naravno, ako imate hrabrosti. Kada gospodin Lakićević objavi tekst u „Politici“, sa velikim zadovoljstvom ću ući u polemiku. (Nadam se da je „Peščanik“ bar preneo moj tekst, pa čitaoci mogu da donesu svoj sud.)
Što se Agrokora tiče, dozvolite mi da citiram sebe 😉 iz teksta koji sam objavio 01/01/2009 (https://nkatic.wordpress.com/2009/01/01/zli-duh-2009/):
“ … Finansijske krize su duge i razorne, imaju svoju neumitnu logiku i ritam. Srbija se mora pripremiti, ne za nekoliko meseci, već za nekoliko godina krize. U tom periodu kupovna moć građana će drastično opasti, doći će do velikog rasta nezaposlenosti, a neke od velikih domaćih imperija dobiće strane vlasnike…“
Ili još bolje, citiraću tekst koji sam nedavno objavio (https://nkatic.wordpress.com/2017/01/21/izmedu-stvarnosti-i-iluzija-bilans-stanja-ekonomije-u-srbiji-objavljeno-u-mesecniku-le-monde-diplomatique-prilog-nedeljnika-od-19012017/):
“ … Namerno ne krivim domaće tajkune, jer su oni samo tranzitorni fenomen, samo epizoda ka potpunoj kolonizaciji Srbije. Pre ili kasnije, domaći tajkuni će, jedan po jedan, nestajati sa ekonomske scene.“
Sve što važi za srpske tajkune, važi i za hrvatske. Nadam se da se iz ova dva citata vidi moje viđenje „Agrokora“. Hvala na komentaru.
PS. Takođe, veoma bih volela da u narednim danima, čitamo i vaše mišljenje o aferi Agrokor.
S poštovanjem,
Valentina
Sa nestrpljenjem čekam vaš odgovor, g. Katiću, na tekst „Tranzicija u intelektualcu“ koji je za „Peščanik“ napisao Mijat Lakićević, polemišući sa vašim poslednjim tekstom u „Politici“. Nije ništa veliko novo napisano, ali su ipak otvorena neka pitanja. Nadam se da ćete odgovoriti.
Za Vladana – Na engleskom izlazi veliki broj knjiga koje kritikuju neoliberalizam, ali te knjige štampaju manji izdavači. Mali izdavači nemaju pristup najvažnijim medijima, pa se prikazi takvih knjiga retko sreću. Ne sećam se da sam ikada video debatu na televiziji koja bi bila posvećana neoliberalizmu. U ideološkom smislu, UK je jedan od najvažnijih bastiona neoliberalizma. Npr. čuveni „The Economist“ je neoliberalno orijentisan, LSE (ekonomska škola) ima dugu tradiciju neoliberalizma itd. Hvala na komentaru.
Srdačan pozdrav Gospodinu Katiću i pohvala za još jedan sjajan tekst.
Imam jedno pitanje.Da li u Velikoj Britaniji gde živite postoji akademska naučna kritika i polemika oko neoliberalizma i drugačijih ekonomskih modela ?Kada kažem kritika ne mislim na internet forume , blogove ili alternativne video medije na netu.Mislim na univerzitetsku polemiku koja nije na liniji Citija ili Finansijsko Bankarskog Centra.
Unapred vam zahvaljujem
Vladan
Иван Н. „Naši prodavci magle ne nude ništa spektakularno izuzev Belog.
Ono što je na izlogu to je i u magacinu. Znači ništa.
Većini kandidata su važni 200 000 € iz budžeta.
Vreme zrenja srpskog kolektiviteta još će da traje.“
Taj beli je ponudio „hleba i Igara“. Jos da uvede i gladijatore, i pesak Koloseuma, pa da se u Srbiji desi: „Pravo Cudo Nevidjeno“! Mi, Srbi, uvek smo bili „odlicni“ dijagnosticari, stratezi, ali dalje od toga otisli nismo (vekovima, stara srpska boljka). Spisak kandidata je „Plac Majke Bozje“, Majku mu Bozju (ko to bese govorio)!
300 000 €? Budzetskih paritza? https://www.youtube.com/watch?v=vWh6Bshmpjs . Sve sto je iz budzeta, a dobija se prakticno gratis, je ober slatkis… Uzmes paritze, a odgovornost nikakva! Druga evergreen boljka. Mi, Srbi, nikako da izbacimo Komunizam iz glave, i iz srca. Drzimo se tih „poklona“ (dobiti bilo sta za nista) kao pijan plota!? 😦
За Ивицу Стојановића – Драго ми је да Вам се мој текст допао. Хвала Вам на коментару и линку за Ваш блог.
@Андреј
„Dilema je sta je realno moguce, a ne sta bi bilo najbolje…“
Реално могуће је да победи АВ и његове ГМО-бесмиослице о страном улагању као јединој перспективи.
То, наравно, није најбоље, али је гарантовани пут у јасно беспуће из којег се мора и може пронаћи ПУТ.
Дакле зашто за Белог?
Зато што рецитује јасне или „органске“ бесмислице.
А зашто за АВ?
Зато што рецитује привидно смислене или ГМО-бесмислице.
Па шта ко воли, нека изволи. Ионако вајде ни од једног.
🙂
@Andrej – Bojim se da mi ne pristajemo na losu drzavu, vec jednostavno kao narod nismo kadri da iznedrimo bolju.Da jesmo, vec bi se nekad to u istoriji pokazalo.
Ova misao je odlična dijagnoza potvrde demokratske refleksije kolektivne svesti odnosa stvarnog i mogućeg.
Kažete – Za dva dana videcemo i empirijsku potvrdu ovoga.
Naši prodavci magle ne nude ništa spektakularno izuzev Belog 🙂
Ono što je na izlogu to je i u magacinu. Znači ništa.
Većini kandidata su važni 200 000 € iz budžeta.
Vreme zrenja srpskog kolektiviteta još će da traje.
Узгред речено:
Изборно пссст!
Данас је први дан изборне тишине.
Зато ћемо вам готово нечујно саопштити:
У други круг иду Бели и АВ.
(Информација из поузданог извора. 🙂 )
Сада ћете имати шансу да апсурдној политици кажете и НЕ и ДА.
Јер и Бели и АВ су две стране те медаље, с тим што је Бели јаснија варијанта.
Његова победа би „разјапила“ питање :
ШТА ДАЉЕ?
Са АВ се зна шта даље: СПС (Све По Старом илити ништа што галами, драми и прави се важним. А све то, за разлику од Белог, прикривено иза интереса богтепита које Србије.)
🙂
Gospodine Katicu,
Hvala vam na odgovoru. Bojim se da mi ne pristajemo na losu drzavu, vec jednostavno kao narod nismo kadri da iznedrimo bolju. Da jesmo, vec bi se nekad to u istoriji pokazalo, verujem. Sto vise sagledavam naciju – to sam vise ubedjen da zivimo bas onako kako zasluzujemo…
Za dva dana videcemo i empirijsku potvrdu ovoga. Pomenu Ivan dole solidarnost. Ja prvi ne zelim da se solidarisem sa mahom ~300.000 ljudi koji i danas glasaju za radikale i Seselja. O ovih 1,8 miliona koji zdusno podrzavaju sve sto nam se desava takodje. Neka rade kod Korejanaca za 200 eur u pelenama i idu kuci srecni sto ih Korejanac nije tukao. Zbog cega bi se sa njima solidarisao? Sta ja uopste sa tim ljudima imam zajednickog? Pre pet godina takodje… U kojoj normalnoj zemlji se za predsednika bira covek sa kupljenom diplomom, mediokritet svake vrste, bez stila, manira, gde osetim sramotu svaki put kada progovori? Da li takav covek moze da okupi oko sebe i povede neki ozbiljan narod? Samo neke Srbe izgleda….
Sto se teme teksta tice, jasno je svakom normalnom da nije resenje sve prodati, bolje receno predati strancima. No, ako mi nismo u stanju da svojim upravljamo bolje, da na ozbiljna mesta postavljamo ozbiljne ljude, onda je prava dilema sledeca, na primer: Da li je bolje u RTB Bor drzati jednog Spasovskog koji je zduvao milijardu eura do sada, ili je bolje taj RTB Bor prodati Kinezima. Naravno da bi bolje bilo smeniti tog Spasovskog, ali vec eto koja godina, ili decenija, pa se to ne desava, a niti ce se desiti… Dilema je sta je realno moguce, a ne sta bi bilo najbolje… Na zalost…
Hvala!
Поштовани господине Катићу. Са овим текстом сачували сте част интелектуалца, интелектуалца економисте. Шта ја подразумевам под интелектуалцима можете погледати на мом блогу https://ivicastojanovic.wordpress.com/2016/04/09/intelektualac/ Била би ми част да сарађујемо разменом текстова итд. С поштовањем Ивица Стојановић
Za Makija – Da li su preduzeća koja vlada dovodi rentabilna i bez subvencija, teško je reći bez analize njihovih bilansa. Ni najbolja svetska preduzeća nisu gadljiva i rado uzimaju subvencije. Svi vole poklone i iznuđuju ih kada mogu. Hvala na komentaru.
Nebojsa, jedan komentar iz Politike me je inspirisao da postavim sledeca pitanja: smatrate li da aktuelna vlast pretezno dovodi investitore koje otvaraju pogone i fabrike za delatnosti koje su tako malo rentabilne da ne bi ni opstale da nije subvencija? Smatrate li da takve delatnosti uopste nisu potrebne Srbiji? Hvala.
Za Andreja – Mislio sam da se podrazumeva da su korporacije danas jače od država, pa to nisam naglašavao. Uzgred, i u vreme starog kolonijalizma, sprega korporacija i država je bila izuzetno jaka, kao što je to slučaj sa čuvenom Istočnoindijskom kompanijom, na primer.
Što se tiče nacionalnih interesa, izuzetno je opasno bagatelisati ih. To se pre svega odnosi na strateške grane i ključne resurse (energija, hrana, voda). U tekstu: https://nkatic.wordpress.com/2016/11/10/srpska-lekcija-nemackoj-a-i-ire-objavljeno-u-dnevniku-politika-09-11-2016/ sam pokušao da ukažem, da su se razvijene države danas setile da postoji nacionalni interes koji nadilazi logiku tržišta i interese akcionara.
Kako državni službenici gazduju smo videli, ali ne može biti da je rešenje da se sve proda. U jednom intervjuu sam rekao da mi pristajemo na lošu državu i amnestiramo je kada tražimo rešenje u prodaji svega postojećeg. I kada se sve proda, loša država ostaje loša država i pogubno utiče na živote građana. To nije rešenje i time se samo baca ćebe preko problema. Hvala na komentaru.
Procitao sam tekst dva puta, pa i komentare i ovde i na Politici. Hteo bih da dodam jednu stvar koja mislim da nije pomenuta. Nekada su kolonizatori bili drzave, a danas su to ipak korporacije. Naravno, danas mnoge drzave deluju preko korporacija (Gasprom, na primer), ali se kao akteri javljaju korporacije.
Mozda smo svedoci odumiranja nacionalnih drzava. Cesto se vezujemo za naciju, pa trazimo neke nacionalne interese. Mozda idemo ka svetu gde postoje samo licni i korporativni interesi. Nacionalne drzave i internacionalne korporacije nisu kompatibilne… Mi nekako nacionalno shvatamo kao ‘nase’, mada je zaista upitno sta je tu cije. ‘Nasa’ zemlja ima svog gruntovnog vlasnika i on se ne bi slozio da je njegova njiva ‘nasa’. Takodje smo svedoci kako drzavni sluzbenici gazduju ‘nasim’ resursima…
Савремени економски облици колонијализма су само део општег утицаја на поједине државне системе и њихово уређење. Они нису ништа друго него модерном добу прилагођен фашизам.
Други светски рат је представљао на неки начин облик поробљавања осталих народа и ширења империје путем оружане силе. Облик постојања империје је морао имати неки екстремни оквир како би већински део становништва био погодан за индоктринацију, у њих свакако спада и расна нетрпељивост.
Мишљења да је само болест једног човека узрок свих страдања је у најмању руку неозбиљна и предмет површних анализа. Добро је познато да је Хитлеров покрет финансирао велики број у то време успешних индустријалаца из Немачке. Парадоксално је и да постоје они који су били на супротној страни, као рецимо из Енглеске, а који су то исто чинили без обзира што је званичан став државе био супротан. Такви потези сигурно не би били могући уколико индустријалци тог времена не би имали користи од акција тадашње Немачке.
Да не дужим причу, убрзо након тога увидело се да оружани приступ у поробљавању народа није одржив и претрпљен је пораз.
Одмах након тога долази до формирања светски познатих финансијских институција и дефинисања њихових програмских начела и метода деловања. Схвативши да се своји империјалистички мотиви не могу остварити путем оружја приступа се софистицираном ангажовању на економским пољима уз паралелно јачање економских решења која иду у корист државама заступницама такве политике баш као и њиховим индустријалцима.
Увидевши своју немогућност ширења утицаја путем оружаних сукоба, интересни чиниоци личени у компанијама и државама су морали изабрати неки мекши метод од поменутог. То је свакако економски. Он представља само део целокупног програма који се анестезира различитим правним и медијским начелима, јер екстремизам не може задуго па се мора некако ублажити.
Све поменуте у тексту „кључне речи транзиционог колонијализма“ су инструментаријум који се спроводи зарад империјалистичког утицаја. Ако не може оружано онда може економски.
Спроводећи економски програм над вирусом инфектираним земљама приступа се и политичком фаворизовању појединих опција, кулрутном ниподаштавању постојећег стања, образовној индоктринацији, усвајањима моралних начела супротних постојећим и сл.
Шта је то него фашизам?
Ivan kaze: „Naravno, ja bih u nekom budućem ratu branio samog sebe.“
Ivane, rat odavno besni. I u tom ratu ja svakako odlicno branim sebe. Vec decenijama. Vec 2.5 decenije. Kada sam odvucen u rat, u kome nismo ucestvovali.
Odtada, ja sam kao bodljikavi jez. I ne samo… Ginu i partizani, i domaci izdajnici, i Nemci, a bogami, i sumari! 😉
_nobody_
Najviše sramnih i protivustavnih izručenja je bilo u vreme Koštunice, Đinđića i Tadića. Koštunica je čak izmenio ustav jer mu je smetala odredba o zabrani izručivanja.
Veliki broj mladih ljudi se u vreme bombardovanja nalazio u inostranstvu. Ukoliko je odsustvo bilo opravdano ono je moglo lako da se dokaže u sudskim postupcima, nije bilo potrebe da se generalno donosi zakon koji dezertere oslobađa odgovornosti. Nepotrebno je reći da su oni koji su se odazvali i poginuli ispali budale.
Smisao mog komentara je bio da sam ja primio poruku koja mi je ovim događajima poslata. Pošto nije bilo gotovo nikakve reakcije u srpskoj javnosti povodom ovih grubih ogrešenja o razum i pravdu, Srbija nema prava da od mene očekuje solidarnost u budućnosti. Solidarnost mora da bude dvosmerna i da obavezuje obe strane. Naravno, ja bih u nekom budućem ratu branio samog sebe.
За Ивана Н. – Мислим да сте погрешно прочитали мој коментар. Говорио сам о кабадахијама и центрима моћи, не о Србији и центрима моћи. Кабадахије и Србија нису синоними. Хвала на коментару.
Господине Катићу поново један споран Ваш закључак.
Што су /смо/ ослоњенији на ино центре моћи, то ће и захтеви тих центара бити већи.
Ја ту видим више центара моћи, који имају бар два супротна интереса,или како Ви то волите да кажете, угла гледања, на контролу ових простора.
Прва група, економских колонијалиста чији су изразити преставници Вашингтон, Лондон, Брисел, Берлин,
Друга група, али у нијансама мала разлика. Братска Москва и пријатељски Пекинг. Зар се сви, они не боре, за контролу овог дела Европе?
Интерес је исти само су приступи различити.
Моје мишљење је, да Србија никад, нити је могла,нити може креирати своју независну политику.Нити само империја нити економска сила. То све изводим из принципа политичког скалирања.
Ни северна Кореја не би могла да ради оно што ради да није ослоњена на Кину и Русију.
Опростите на досади и срдачан поздрав.
@Ivane,
Gresite. Prvi koji je isporucivao nase gradjane sudu UNa (sto nije strani sud) je Slobodan Milosevic, ni manje ni vise. Njegov ministar informisanja, ratni huskac i promoter granica Karlovac-Ogulin-… je tih dana stekao drzavni stan od ar i po i od svog junastva jednom dobrovoljno dao svoju krv. Ostalih dana je bio dobrovoljni davalac tudje krvi….
Znaci, sve ovo je bilo pre Kostunice,Djindjica i ostalih…. Usput, one koje nazivate dezerterima nisu bili to. To je bio deo omladine koju vojna policija i pozivari nisu mogli pronaci na adresi da im uruce poziv za ‘vojne vezbe’ kako se tada zvao rat u kome nismo ucestvovali. Da ne pominjem onaj u kome smo pobedili NATO, kako su tada pisale novine ciji je ministar bio pogodite ko?
Na moju srecu bio sam tada student i mene nisu dirali, tako da ovo ne shvatate licno.
За инг. Дејана – Верујем да домаће кабадахије могу да раде што пожеле, само док дају оно што страни центри моћи траже. Мислим да је у том контексту баш такво понашање кабадахија пожељно. Што су кабадахије грубље, што им је унутрашња позиција слаби, то су јаче ослоњени и зависнији од ино центара моћи који ће определити њихову судбину. Што су ослоњенији на ино центре моћи, то ће и захтеви тих центара бити већи. Наравно, на крају ће и они бити одбачени и предати судбини, али све наше кабадахије верују да ће њихова горети до зоре. Хвала на коментару.
Za Vladimira Dž. – Niste pažljivo pročitali moj tekst. Ne znam odakle Vam da „Gosp Katić nam sugeriše da naši elitni narkomani dobrovoljno prihvataju najgore dok zemlja u kojoj on već dugo živi to sada odbacuje.“. Britanci nisu tema mog teksta, nisu ni Amerikanci ni ini, tema je Srbija.
Kada bi sutra nestalo EU, Srbiju bi kontrolisali možda Nemci, ili Turci npr. U Latinskoj Americi nema EU, pa su mnoge države efektivne kolonije. Kuba npr. nije. Dakle, da li će država biti kolonija ili ne, dobrim delom odlučuje i ona sama. Moj tekst je o tome da Srbija, kroz svoju elitu, poručuje da kolonijalizma nema, već samo zakona ekonomije. Hvala na komentaru.
За Ивана Н. – Моја реченица: „Može li se inteligentnije i ubedljivije pravdati prodaja svega postojećeg?“ је само горка иронија. Узгред, имајте у виду да правилима „Политике“ колумна може имати само око 660 речи. Ту нема простора за велике елаборације. Хвала на коментару.
За Николу Милошева – Србија је најбруталније ломљена, а Талботов исказ остаје за историју. Међутим, гуруи које помињете су кључни у обликовању јавног мњења и у припреми јавности да колонизацију прогутају као бомбону. Хвала на коментару.
Za Remarka – Danas su svi u raljama velikog kapitala, ali se razlikuju nivoi bogatstva i životnog standarda građana različitih zemalja. Nemam iluzija da je „oslobađanje“ od ropstva jednostavno. Naprotiv. Srbija ne samo da se ne opire kolonizaciji, već je priziva i njome se hvali. Elita ubeđuje građane da je kolonizacija pravi put i da je to naučna činjenica. Hvala na komentaru.
Не припадамо ми ЕУ, нити нас они желе. Ми смо за њих untermensch, зато нам и продају чоколаде лошијег квалитета.
За господина Катића – Из садашње перспективе, чини се да имамо „слободу избора“ између (нео)колонијалне чизме и домаћих кабадахија. Другим речима, „заробљавање државе“ од странаца изгледа прихватљивије од „унутрашњег заробљавања“.
У том контексту прилажем причу о пострадању породице Тање Јанковић, која се као новинар „Инсајдера“ усудила да „загребе“ аферу „Колубара“:
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=03&dd=22&nav_category=12&nav_id=1242797
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=03&dd=29&nav_category=12&nav_id=1245126
*
Уколико је неко од посетилаца блога заинтересован, ево и видео записа емисија:
http://www.prva.rs/web-tv/emisija/zivot-prica/32144/zivot-prica-silom-protiv-sedme-sile.html
http://www.prva.rs/web-tv/emisija/zivot-prica/32298/zivot-prica-silom-protiv-sedme-sile—2-deo/95972/1-deo-.html
П.С.
Истина, можда странци временом „очувају“ овакву логику домаћих кабадахија.
Marko: „Steta sto je domaca intelektualna elita nepsobna da shvati ovaj tekst.“
Itekako je domaca intelektualna elita sposobna da shvati ovaj tekst, i neverovatno ga dobro shvata, i apsolutno je svesna stvarnosti. Ona ide linijom najlakseg otpora, i prodala se neokolonijalistima za saku krvavih dolara.
E sad… Da je ta saka puna para, nego je to saka jade i bede. To oslikava PRAVU, surovu realnost Srbije. 😦
Odnos između elite i mase je dvosmeran. Elita ne može da radi šta god hoće i zato postoji propaganda, da bi elita (relativno) nenasilnim metodama stvorila saglasnost. Države koje su kolonizovane daju saglasnost gospodarima da mogu da eksploatišu potčinjenu državu. U toj saglasnosti saučestvuje i elita i masa. Ali kada dotična država poželi da se oslobodi kolonijalnog ropstva ona to može da postigne čak i bez nasilja. Primer je Indija. U tom slučaju se stvara konsenzus između domaće elite i mase da se kolonijalni uljez istera iz svoje kuće. Mi u Srbiji ne vidimo takav konsenzus između elite i mase. Naprotiv, postoji saglasnos na obe strane o tome da se dozvoli uljezu-parazitu da eksploatiše državu domaćina. Narod nije nevin a to potvrđuje činjenica da čak i vrlo grubo ponižavanje od strane ne samo SAD i EU zemalja, nego i od malih i beznačajnih EU satelita, nije izazvalo reakciju srpske javnosti. To znači da je u međuvremenu došlo do ozbiljne i duboke promene u ponašanju i mišljenju srpskog naroda. Verovatno je srpski narod iscrpljen od starosti i od posledica grubih grešaka koje je činio u prošlosti. Nije ništa strašno što srpski narod nema dobru perspektivu. Kao što sam se ja jednom rodio, i kao što ću jednom morati i da umrem, tako se i srpski narod jednom u istoriji rodio i jednog trenutka u istoriji će morati da nestane i da prepusti svoj životni prostor vitalnijim i za opstanak sposobnijim narodima.
„…ali zato prihvata sve najgora što članstvo podrazumeva, a to je pre svega ograničeni suverenitet.“ – Nebojša Katić.
Srbija prihvata najgore.
Pa ko je kreirao te najgore opcije ako ne eu? Kad su nam ponudili nešto dobro? Iz moje vizure to je kao da imamo odnos dilera droge i narkomana. Narkoman dobrovoljno uzima heroin, drogu koja će mu dosta skratiti život. Pravni sistem nalaže da se goni diler jer deli smrt. Tako je narod izglasao preko svoji poslanika, da se tereti diler a ne žrtva. Gosp Katić uopšte ne govori o dileru droge u ovom tekstu, to jest o eu. Doduše jeste nešto malo u drugim tekstovima ali ni izdaleka u proporciji koja to zaslužuje kad se govori o kolonizatorima (dilerima) i njihovim žrtvama (narkomanima).
Dalje, istorija nas uči da represiju koja vrši neka sila van svojih granica nema bez još veće represije u okviru svojih granica. Ako je neko kolonizator i eksploatiše srbe, zašto nebi bio i prema svom narodu? To je istorija nebrojeno puta dokazala. Engleska nije mogla da bude velika kolonijalna sila ako pre toga nije svoj narod stavila u okove. Ko je vadio ugalj za parobrode koji su dovlačili opljačkano iz kolonija ako ne deca i obespravljeni. Zašto da mislimo da je današnja generacija nemačke ili engleske elite bolja?
I sam narod koji živi u eu tek sada shvata o kakvoj je tiraniji reč. Polako se budi i glasaju sve više za partije koji zagovaraju njenu demontažu. Žele nazad svoj suverinitet. Zar o tome ne govori stalno premijerka engleske u parlamentu? Suprotno njoj, naš premijer nam stalno govori o stabilnosti, želi da kolonistima bude ovde stabilno za eksploataciju.
Gosp Katić nam sugeriše da naši elitni narkomani dobrovoljno prihvataju najgore dok zemlja u kojoj on već dugo živi to sada odbacuje. Engleski narod je posle 50 godina u jednoj zajednici shvatio da tu nema suveriniteta, dok Gosp Katić smatra da ako mi uđemo da ćemo mi biti više suvereni. Samim tim će nam biti valjda bolje. Nemamo ni jedan dokaz da je istočna evropa dosta srećnija jer je jednu tiraniju zamenila drugom. Šta više javljaju se sve više pokreti koji zagovaraju veću suverenost i otvorenost prema suverenim narodima istoka.
Engleska i Amerika su otišle najdalje u globilizam i ne čudi što je tamo narod prvi glasao za povratak na staro. Drugo je pitanje što je to staro isto ono što je bilo pre drugog svetskog rata, stari liberalizam i borbe samih kolonista oko plena. Za mene je globalizam ultimativna tiranija, daleko gore za narod nego kad se veliki tuku. Ja biram manje zlo.
Razlozi zašto želimo u eu jeste što smo jako siromašni, to jest postali smo evropski prosjaci dok nam je elita ovisna od sitnih dotacija kolonizatora. Jako smo stara nacija, starost podrazumeva nemoć, a od nemoćnih se najviše stvaraju prosjaci. I prosjaci i narkomani odbacuju svoje samopoštovanje kad su ispred ruke koja daje dozu. Ne vidim rešenje dok ne dođe do smene generacije kod nas, stime da mladima treba stalno govoriti o stvarnoj prirodi globalizma.
@Za Nebojšu- navodite:
Ključne reči tranzicionog kolonijalizma protiv zabranjenih reči:
1,strane investicije, zakoni tržišta, konkurencija, profit, fleksibilno tržište rada, potrošački izbor, poslovni ambijent, privatizacija i restrukturiranje itd.
Ovi pojmovi su nam nepravedno nametnuti, kako Vi kažete.Koji su pravedni?
2.planiranje razvoja, ekonomski suverenitet, strateške grane, energetska sigurnost, prehrambena sigurnost, egzistencijalna sigurnost, solidarnost, kultura i sl.Gde se ove pozitivne reči danas realizuju?
„Ovm pojmovima se odgovorni ne bave“. Kako sam Vas razumeo trebali bi.
Nadam se da ćete u budućim Vašim analizama o ovim dobrim pojmovima nešto napisati. Koliko Vas pratim Vi ste nešto i pisali. Ali…
Zapitani ste – Može li se inteligentnije i ubedljivije pravdati prodaja svega postojećeg? Moj odgovor a ne i opravdanje je. Čovek kad nema leba da jede on prodaje i porodično blago jer nema drugo rešenje.
Gospodine Katiću, na ovu Vašu dilemu koju navodite kao zaključak očekivao sam neko malo razjašnjenje, u smislu- trebalo bi ovako,
Ja ću pokušati da odgovorim ma koliko to bilo teško i neodgovorno prema sopstvenoj savesti a cilj mi je izazvati zdravu polemiku.
Pođimo redom, ovako iz glave ili ti bolje rečeno intuitivno.
U prvom pasusu pitate se:“da li Srbija ovo sama bira ili joj se nameće.“
Moje mišljenje. Srbija u kontinuitetu propada od raspada SFRJ i u toj fazi je da više nema izbora a rešenje niko od tih naših intelektualaca nikako da ponudi. Ustvari iskereno račeno i ne može ga ponuditi.Zato što je sve propalo. I racionalno nema nikakvog logičkog rešanja sa sigurnim, boljim ishodom.
Pominjete zakone nauke i navodite fiziku i ekonomiju. Te dve nauke nisu uzročno posledično analogne. Fizika podleže strogim zakonima kauzaliteta a u ekonomiji ima dosta nepredvidivih društvenih procese. Bolja analogija je ekonomija i sociologija.
Ja ću biti slobodan da kažem:
“ Društveni procesi u Srbiji su pod valašću nužnosti a ne slobodnog izbora“.
Oprostite mi na ovakvoj digresiji u odnosu na Vaše stavove.
Pozdrav
Odlican tekst. Jezgrovit i jasan. Sublimacija ponizenja koje trpi stanovnistvo u svakoj neokolonizovanoj drzavi.
Na najvisem nivou.
Steta sto je domaca intelektualna elita nepsobna da shvati ovaj tekst.
Одличан текст који дешифрује некакав метајезик који се непрекидно промовише у јавном простору. Једино се не слажем да је транзициони колонијализам овде добровољно прихваћен. О томе је писао Строуб Талбот, заменик Мадлен Олбрајт. Он је рекао да је СРЈ 1999. бомбардована јер није прихватила неолибералне мере ММФ и Светске банке, које нису могле, уз Белорусију, да у Европи допусте још један такав изузетак. Не знам да ли се слажете, али да ли Вам наши економисти делују као некакви гуруи?
Postovani g. Katicu,
Kako gledate na razmisljanje da je gotovo citav svet danas zarobljen u tom odnosu kolonije i drzave/a koje njene resurse i ljude obilno koriste za relativno jeftinu naknadu?
Svakako, ne mozemo porediti Izrael sa Srbijom, ali koliko je u pravu neko ako smatra da je Izrael u velikoj meri zavisan od americkog kapitala ili da je Singapur godinama ispastao zbog izvesnih postupaka Velike Britanije i Kine, da li je i u ovim ili boljim primerima koje znate prisutan „sofisticirani“ kolonijalizam?
Razmisljao sam malo naglas, nadam se da nisam previse odstupio.
Hteo sam da podelim sa Vama i ostalim posetiocima bloga sjajan citat Dr M.bin Mohameda, premijera Malezije od 1981-2003. godine.
„Ranije je trebalo da osvojite zemlju vojnom silom da biste je mogli kontrolisati. Danas to nije neophodno. Mozete destabilizovati zemlju, uciniti je siromasnom, a onda primorati da trazi pomoc. A u zamenu za pomoc koju dajete, sticete kontrolu nad politikom te zemlje, a kad steknete kontrolu nad politikom, zapravo ste kolonizovali zemlju.“
Unapred hvala na odgovoru.
Za _nobody_ – Kao što je Ivan pomenuo u svom komentaru, nema nikakvih garancija da će Srbija ući u EU. Pri tome, Srbija je dala i daje sve što se od nje traži, i to radi u slepoj veri da će zaista ući u EU. Reč je o katastrofalnom načinu na koji Srbija pregovara. (Sa ulaskom Hrvatske u EU, zatvorio se krug zemalja za koje se znalo da će sa apsolutnom sigurnošću ući u EU.) Nažalost, u Srbiji se nikada nije otvorilo pitanje o mudrosti takvog pristupa pregovorima. Ne mislim da su šanse da Srbija uđe u EU veće od 50%. Na tom nivou verovatnoće, ne pregovara se ovako, kako to Srbija radi već deceniju i po. Ne bih se iznenadio da se zemlje zapadnog Balkana uvežu u labavu asocijaciju, a potom predaju Turskoj kao hegemonu. Hvala na komentaru.
Nebojša Katić: „Понављам још једном да је Србија изгубила суверенитет иако није члан ЕУ.“
Shodno ovome komentaru, EU nas, Srbiju, i nece primiti u EU, jer smo vec ispunili mnogo toga sto se od nas/Srbije trazilo. Ne sve. Ali to SVE, EU konfederaciji i ne treba. Sustina je zadvoljena, forma nije potrebna.
Sta mogu ja da kazem je da ce ovakav status-quo da se nastavi sa ispiranjem Poglavlja o prijemu Srbije u EU decenijama… 😦
Sta vi mislite, G-ne Katicu???
Da bi Srbija imala bilo kakve koristi od članstva u EU potrebno je da bude članica. Potrebna je dobra vera sa obe strane. Za sada EU koristi temu članstva samo za ucenjivanje i pritisak na Srbiju, pri čemu i pojedinačne članice imaju mogućnost da je ucenjuju i ponižavaju. Pitanje je da li EU u ovakvim problemima uopšte ima iskrenu želju da prima nove članice. U sadašnjoj situaciji je perspektiva članstva u EU samo dodatni faktor gubitka ekonomske i političke suverenosti, odnosno dodatni negativni faktor za kolonijalni status Srbije.
Kako stvari sada stoje može se lako dogoditi da mi trpimo ogromnu štetu ispunjavajući uslove za članstvo do koga možda nikada neće doći, bilo usled neiskrenosti EU, ili zbog realne perspektive njenog raspada. Ali ja nisam sentimentalan prema narodu u Srbiji. Kakav god bio ishod građani su sami glasali za to a zna se da je vox populi, vox dei.
„… prehrambrena sigurnost ….“ je osnovni preduslov telesnog i umnog zdravlja ne samo pojedinca vec i citave nacije. Gospodarenje narodom stalnom nemastinom, pogotovu nemastinom obilne hrane, je davno poznata poluga vlasti. Proizvodnja obilne hrane na selu – ne u ogromnim poljoprivrednim preduzecima – je preduslov opstanka rastuce zdrave, produktivne, nacije. U Srbiji za duga vremena toga ni.
За Предрага – Изузев да сам се декларисао као присталица уласка Србије у ЕУ, никада нисам елаборирао тај став, нити своја размишљања с тим у вези. То је озбиљна тема и нећу се тиме бавити у коментарима. Понављам још једном да је Србија изгубила суверенитет иако није члан ЕУ. ЕУ је оквир, а како ће се у том оквиру државе понашати, зависи од квалитета државе. Бојим се да Бугарска или Румунија, на пример, нису блистале, нити би блистале, ни да су ван ЕУ. Узгред, није ми познато да ЕУ забрањује државама да планирају развој.
Реченице типа: „Дакле ви осуђујете тренутно стање које би било прихватљиво ако би Србија као део ЕУ уживала поједина права и приступ новчаним средствима …“ сте ми некоректно приписали. Хвала на коментару.
Za Nebojšu V. – Ne usuđujem se da dam savet koji ste tražili. Pri tome, i mene muče slične dileme i pitanja. Hvala na komentaru.
Државотворна и одговорна елита (власт) би тежила да квалитетно искористи чланство или неучествовање у ЕУ интеграцијама. Таква елита би активно преиспитивала опције и тежила да успостави оптимално рјешење у датом контексту. Са оваквом елитом и системом заснованом на лажи, страху и манипулацијама питање чланства у ЕУ је прилично неважно јер власт (систем) ће се у оба случаја потрудити да постигне најгоре за Србију. Били колонија ЕУ или трећеразредна неуређена земља, последице су сличне.
Иако многе чињенице говоре да већ одавно нисмо „газде у својој кући“, што потврђује тезу да се налазимо под својеврсном окупацијом, ми у односу на ту чињеницу немамо „драматичну реакцију“.
Та окупација је, када се узму у обзир сви реални параметри, неизбежна, а себе видимо као људе који ће се у тим окупационим, односно нео-окупационим и ултраколонијалистичким, условима борити и изборити за довољан степен самосталности, у сваком случају већи од оног који сада имамо, док нас изабрани демагози убеђују да смо потпуно независни и суверени.
http://restruktura.org/da-li-smatramo-da-se-nalazimo-pod-tihom-ili-bilo-kakvom-okupacijom/
За г. Катића на основу одговора Владимиру Џ.,
Из вашег одговора се може закључити да критикујете тренутно стање али да би оно било оправдано уколико би Србија била члан и користила погодности које наводите. Мора да су Румунија и Бугарска веома срећне са статусом члана без права суверенитета и забрањених термина које наводите у тексту. Бесмислено је и питати се колико поменуте државе користе и предмет су уважавања у области гласачких права и њихове тежине. Фондове које можда и користе су једва двоцифрен проценат оног дела који им је ускраћен.
Дакле ви осуђујете тренутно стање које би било прихватљиво ако би Србија као део ЕУ уживала поједина права и приступ новчаним средствима. Да ли то значи да немате ништа против и да би стање поменуто у тексту у оквиру „речи транзиционог колонијализма“ било прихватљиво ако би били део уније?
У осталом, термини које помињете као што су планирање развоја, економски суверенитет и сл. ни у ком случају нису прихватљива чланицама. У Еврозони тек.
Понекад вашим текстовима замагљујете сопствени став по појединим питањима и контрадикторно износите своје мишљење које води погрешним закључцима.
Заиста ценим ваш допринос разумевању пре свега економских дешавања у свету, али ви сте и финансијски консултант и нисам баш убеђен да сте приликом изношења свог мишљења послодавцима превише заинтересовани за теме које пласирате кроз текстове.
Поштујем и ценим ваш рад али неке чињенице заиста морају бити представљене онакве какве јесу.
Gospodine Katiću, ali šta mogu ja, kao pojedinac, kakav odgovor, korak, način da se borim protiv te elite koju slepo prati većina, slep prosti puk, koji je toliko dugo zatupljivan da mu je postalo nemoguce da se otrgne i progleda u zabludu koju prati kolonama autobusa?
Manjini ne ostaje puno, cak iako je svesnija.
Demokratija u poluvazalnoj drzavi poput ove jednostavno šteti.
Verujem da postoje ljudi koji zaista osete probadanje u grudima gledajući kako nam se Drzava urusava, šta bi ste Vi mogli da im porucite, kako/šta je odgovor ?
Hvala Vam na tekstovima koje pratim godinama.
Za Vladimira Dž. – Srbija nije u EU, ali je uprkos tome u kolonijalnom statusu. Srbija u tom statusu nema ni jednu prednost članstva u EU (pravo glasa, novac iz razvojnih fondova, neometan protok robe i ljudi itd.), ali zato prihvata sve najgora što članstvo podrazumeva, a to je pre svega ograničeni suverenitet. Ja ne mislim da EU nema alternativu, ali verujem da je EU najbolja od realističnih alternativa. Hvala na komentaru.
Gosp Katiću – Pošto ste zagovornik da Srbija uđe u eu, da li smatrate da i ta tvorevina stvara od nas koloniju ili pak oni sa nama sarađuju na ravnopravnim odnosima?
Ovo pitanje vam postavljam jer deluje mi „šizofreno“ (upotrebio sam Vaš izraz) da može da se zagovara podjednako i naš ulazak i da se osuđuje današnji kolonijalizam.
Postoji u psihologiji izraz „sladak limun“ i upotrebljava se u situacijama kada se nešto što je loše i očajno izvrće i predstavlja kao dobro i poželjno .Mislim da su svi na vlasti usavršili taj sistem u poslednjih 15 godina i postali najbolji propovednici neoliberalizma .Svejedno da li iz neznanja ili interesa jer efekat je katastrofalan tj.isti u oba slučaja
Pozdrav za g-dina Katića
Srpski birači su bili naivni i nemarni prema svom interesu i dozvolili su da se Srbija nađe u raljama predatora. Sada samo možemo da lamentiramo nad sopstvenom sudbinom. Da bi se jedan narod izbavio iz ovakvog ropstva potreban je nadčovečanski napor.
Nisam sklon da osuđujem Vučića. U Srbiji je donet zakon po kome su dezerteri oslobođeni odgovornosti a branioci su u isto vreme osuđivani i isporučivani stranim sudovima. To se nije događalo u Vučićevo vreme nego u vreme Koštunice, Đinđića i Tadića. Šta mislite da li bih ja, koji sam sve to gledao svojim očima, sada i pomislio da branim Srbiju u nekom budućem ratu? Svako mora jednom da odraste i da shvati realnost.
,,Posao akademske elite je da objasni da novi kolonijalizam nije oblik brutalnog potčinjavanja, te da je reč o modernim procesima koji počivaju na strogo naučnim, ekonomskim zakonitostima.“
Šta se desi u glavama pojedinaca akademske elite da zagovaraju ovako nešto? Da li to rade iz ubeđenja ili iz lične koristi? Preko deset dekana je podržalo rad ove vlade i indirektno podržalo u tekstu opisani tranzicioni kolonijalizam.