Humanitarno bombardovanje Srbije iz 1999. dobar je povod da nacija razmisli o svojoj istoriji i usudu koji je prati. Čini se da i ovih dana najmudriji među Srbima upravo to rade, hrabro saopštavajući naciji istinu – za bombardovanje Srbije kriv je Slobodan Milošević. Klinton, ili savetnici srpske vlade, Bler i Šreder, na primer, samo su humanisti koji su Srbiji pokušavali da pomognu. Sporazum iz Rambujea je zato trebalo potpisati bez obzira šta je u njemu pisalo. Za najmudrije među Srbima, realpolitika je matematički precizna – snagu protivnika uporediš sa svojom i onda se predaš.
Da je Srbija 1999. dobrovoljno prihvatala sopstveno rasparčavanje i da je prihvatila da NATO trupe uđu u Srbiju, bombardovanja ne bi bilo. Nacija bi, istina, ostala bez razloga da bude ponosna na svoje sinove koji su je branili od najveće armade na svetu, ali bi možda bila ponosna na ćerke, koje bi ovako, a naročito onako, mogle opsluživati NATO humanitarce, kako se to inače radi u okupiranim zemljama.
Problem srpskog nerazumevanja realpolitike seže dublje u prošlost. Da su Srbi prihvatili okupaciju 1941. i da nisu ratovali, Kosovo i Metohija možda ne bi bili deo Srbije, pa kosovsko pitanje ne bi ni postojalo. Da je Srbija prihvatila ultimatum iz 1914, Jugoslavije zasigurno ne bi bilo, ne bi bilo ni građanskih ratova devedesetih, pa verovatno ne bi bilo ni kosovskog problema.
Ali zašto stati na 1941. kada se krivica za srpski usud nalazi još dublje u prošlosti? Naravno, ključna krivica leži na Karađorđu. Da nije onako prgav naumio da kvari globalizacijsku idilu na otomanski način, ne bi bilo ni Drugog srpskog ustanka, a ni balkanskih ratova. Ne bi bilo ni Srbije, ni srpskog nacionalizma, a samim tim ne bi bilo ni bombardovanja.
Čini se da je srpska istorija od dolaska na Balkan do danas, samo hronologija tragičnih grešaka koje su kulminirale 1999. A i kog đavola Srbi traže na Balkanu?
Najmudriji među Srbima lucidno su zapazili da je NATO ionako ušao u Srbiju, doduše samo na Kosovo i Metohiju, i da su otpor, pogibelj i strašno razaranje bili besmisleni i nepotrebni. Iako se isto realpolitičko promišljanje može primeniti na sve ratove koje su Srbi vodili poslednjih dvesta godina, samo se ovaj poslednji rat uporno pokušava proglasiti besmislenim, a njegove žrtve uzaludnim. U čemu je razlika?
Do juče, Srbi su se trudili da sami pišu svoju istoriju. Tumačili su je, romantizovali i mitologizovali, radeći u dlaku sve isto što rade i drugi narodi kako bi sačuvali samopoštovanje i opstali. U novom milenijumu se situacija menja, pa srpski neprijatelji, preko mudrih i prosvećenih Srba, sada diktiraju narativ.
U takvom tumačenju istorije, pre dvadeset godina se nije dogodila brutalna agresija na suverenu zemlju, već je NATO alijansa, eto, bila prisiljena da interveniše kako bi kosovske Albance zaštitila od pogroma. A svako ko iole poznaje istoriju, zna koliko su NATO sile osetljive na ljudsko stradanje. Iz zapadnog ugla i iz ugla prosvećenih građana Srbije, bilo kakvo drugačije tumačenje prošlosti postaje dokaz da je nacionalizam u Srba, taj prauzrok svih balkanskih zala, još živ.
Da li će ovaj cinični narativ koji se uporno pokušava nametnuti Srbima na kraju i pobediti, zavisi samo od Srba. U igri je mnogo više od tumačenja i pamćenja događaja od pre dvadeset godina.
Rat sa NATO paktom, bez obzira na ishod, veličanstven je trenutak u istoriji nacije, ako ona to ume da prepozna. Slabo naoružana, okružena sa svih strana, apsolutno sama i satanizovana kao nikada u istoriji, Srbija je 77 dana odolevala najvećoj armiji sveta.
Srbija nije branila samo pravo da postoji kao nezavisna država. Branila je ne samo svoju čast i dostojanstvo, već je branila čast, dostojanstvo i uspomenu na milione predaka koji nisu smatrali da je žrtvovanje besmisleno i koji nisu držali do realpolitičkih kalkulacija.
Smisao istorije ne postoji po sebi, smisao istoriji dajemo mi. Da li će borba, žrtve i stradanje imati smisla ne zavisi od ratnog ishoda, već od načina na koji se mi odnosimo prema svojoj istoriji i prema svojim žrtvama. Ako se dopusti da naručeni i plaćeni narativ prevlada, Srbija će po drugi put ubiti sve one koji su stradali braneći je, i tek tada će biti zaista poražena.
Baš kao što postoje ljudi, postoje i nacije koje mogu živeti bez kičme i dostojanstva, i takvih nacija nije malo u Evropi. Srbi, na sreću ili nažalost, ne spadaju, ili bar nisu spadali u takve narode. Ovo nije hvala, ovo je dijagnoza stanja.
Za Marka B. – Znam da ste pažljiv čitač i da to što niste odgovorili na moje prilično jasno pitanje jeste i odgovor. Ne mislim da ste bot, i naravno, treba se informisati iz što više različitih izvora. Kao što je vaše pravo da na ovom blogu postavljate svoje komentare i tuđe priloge, tako je i moje pravo da ih komentarišem kada mi se učini da treba. Koliko ćete biti aktivni na ovom blogu je, naravno, Vaša stvar.
Za Nebojšu Katića – Hvala na razjašnjenju. I da vam odgovorim, učinilo mi se kao da smatrate da sam ja nekakav drugosrbijanski „bot“. A istina je samo da se trudim da se o svakoj temi informišem sa više strana, odnosno ukažem, može biti pomalo (ili previše?) provokativno, da o bezmalo svakoj temi o kojoj se povede diskusija postoje drugačija, različita, često suprotstavljena, viđenja. U svakom slučaju, pokušaću (po ko zna koji put…) da smanjim svoju aktivnost na ovom blogu.
Za Nemirnog- Ubijanje civila – albanskih, bosanskih ili hrvatskih, strašna je mrlja na srpskoj savesti i ona se ne može i ne sme pravdati.
Za Marka B:
Ne razumem, zar treba da glumim zgražavanje nad tragičnom sudbinom albanskih civila, poput tih plaćenih glumaca sa Vremena i Peščanika? Šta, zar da oplakujem nekog jer je svojim nesmotrenim i nasilnim akcijama svesno doveo svoj narod u opasnost? Zašto bih to radio?
Vi očigledno ne razumete kojim metodama se albanci i njihovi mentori koriste kako bi preuveličali svoje i umanjili tuđe žrtve. Samo u okupiranoj Srbiji nailazim na ovakve autošovinističke tekstove, nikad u Bosni ili Prištini. Kako Vas nije sramota, koji je cilj ovih provokacija?
Za Marka B. – U prvom komentaru koji ste postavili jasno se videla osuda zločina nad albanskim žrtvama i potreba da zločinci budu kažnjeni i da se sa zločinima raskrsti. To je sasvim u redu, i tome se nema šta zameriti.
Istovremeno, meni se učinilo da je autor koga citirate prilično ravnodušan prema srpskim žrtvama i da to ne smatra srpskim problemom, već problemom države Albanije. Tu ravnodušnost prema srpskim žrtvama sam često zapažao u tekstovima koji se objavljuju na sajtovima koje finansiraju stranci. O toj ravnodušnosti sam pisao u tekstu o Handkeu i otuda citat.
I dalje čekam Vaš odgovor na pitanje iz mog prethodnog komentara.
Za Nebojšu Katića – Oprostite, biće da ja nisam razumeo odakle Vam pade napamet citat iz teksta povodom Handkeove Nobelove nagrade.
Za Marka B. – Ne razumem našta se odnosu Vaš komentar. Ne znam gde sam to Vama ili sebi pridavao „prevelik“ značaj. Možete li mi to pojasniti?
Za Nenojšu Katića – Mislim da dajete prevelik značaj i meni i Vašem blogu. Naime, niti ja – citiranjem tekstova koji Vama izgleda nisu po volji, a koji se međutim uklapaju u temu (po formuli „Audietur et altera pars.“) – stojim u redu za upis u knjigu pravovernih, niti Vaš blog, a posebno komentari na njemu, imaju ne znam kakav uticaj na javno mnjenje u Srbiji (kao što ste uostalom i sami više puta melanholično primetili).
Možda ti Albanci nisu morali izvoditi terorističke napade na srpsku policiju. Možda nisu trebali formirati paravojnu formaciju kojom će ratovati protiv Srbije.
(Nemirni)
Kada je, uz pomoć jače sajle i veće dizalice pozajmljene iz hidroelektrane Đerdap, kamion konačno počeo da se zadnjim delom pomalja iz vode, to je vodilo prizoru koji niko ko se tog dana tamo zatekao od kraja života neće zaboraviti. „Taj zadnji deo smo malo podigli i pustili da se voda iscedi, kako bismo lakše izvukli kamion na obalu“, ispričao je Đorđević objašnjavajući da je potom presečen lanac i otvoren sanduk hladnjače. „Iz hladnjače su počeli da klize leševi. Mnogo leševa žena, dece i staraca“, stoji u tekstu „Timočke krimi revije.“ „Na nekim ženama su bile šalvare, neka deca i starci bili su goli. Jeziv prizor.
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=165702
Prema njegovim rečima, povrede na telima bile su nanete teškim, tupim predmetima ili oštricama, a samo je na grudima jednog mladića, čije su ruke bile vezane žicom na leđima, bila vidljiva rana od vatrenog oružja.
https://www.blic.rs/vesti/hronika/civili-iz-hladnjace-ubijeni-udarcima/sg65lrm
За Марка Б.
Питам се хоће ли сванути дан а да политичкој, нво и медијскиј елити не буду пуна уста деведесетих и „великосрпске“ агресије и злочина. Поређења ради, 70. године прошлог века ретко ко је причао о другом светском рату а да није нека комеморација у питању, гледало се у будућност, револуције су се догађале, стандард опште популације је растао.
Злочини су се догађали, али у ком рату нису?
Време је да се окренемо проблемима који нам спречавају светлу будућност а то није правда за Албанце који су страдали деведесетих, нити неко суочавање са прошлошћу.
Za Marka B:
U poslednje vreme na ovom blogu postavljate anti-srpsku propagandu, uz citiranje očigledno anti-srpskih portala kao što je Peščanik. Pitam se zbog čega i koliko će to trajati.
Možda ti Albanci nisu morali izvoditi terorističke napade na srpsku policiju. Možda nisu trebali formirati paravojnu formaciju kojom će ratovati protiv Srbije. Ili su sve to svesno radili znajući da će biti progonjeni i žrtvovani, a žrtvovali su se. Žrtvovali su se na isti način kao i njihovi arapski rođaci danas u Francuskoj – za veće „dobro“. Za njihovu Veliku Albaniju.
Za Marka B. – Dunav je međunarodni plovni put, ali ne spada u međunarodne vode na način na koji se to odnosi na mora. Svejedno, iz Vašeg komentara sledi da bar leševi koji su bačeni u Dunav nisu odgovornost Srbije.
Ovde mi pade napamet citat iz teksta povodom Handkeove Nobelove nagrade: https://nkatic.wordpress.com/2019/12/31/handke-pinter-i-gomila-za-linc-objavljeno-u-dnevniku-politika-od-31-12-2019/
„Ali najtužnije deo Handkeove sage je onaj srpski. Čovek koji je podsećao nezainteresovani i ravnodušni svet da su i Srbi stradali devedesetih, te da se nevine srpske žrtve nisu međusobno poubijale, danas se žestoko kleveće i u Beogradu. Oni koji su osetljivi na svaku patnju, osim na srpsku, čekaju da se upišu u knjigu pravovernih – u knjigu žalosti zbog dodele nagrade Handkeu. Red pred knjigom je, čini se, podugačak. Rizično je da se izostane – moglo bi se primetiti tamo gde treba, a to ima posledice.“
Da su Srbi, na primer, leševe Albanaca koje su pobili stavili na brod i potopili u međunarodnim vodama, da li to znači da to više ne bi bio problem Srbije?
(Nebojša Katić)
Nešto slično se i jeste desilo; naime, hladnjača sa leševima kosovskih albanaca završla je u Dunavu, koji predstavlja međunarodni vodni put.
Za Marka B. – Ako sam dobro razumeo navode koje ste postavili, onog trenutka kada se Srbi otmu, komadaju i kada im se organi, ali na teritoriji neke druge zemlje, to više nije problem Srbije. Konačno, Srbija mora imati poverenja u pravosudni sistem Albanije koji će svakako savesno istražiti sve u vezi sa „Žutom kućom“ i to uz obilnu pomoć EU. Da su Srbi, na primer, leševe Albanaca koje su pobili stavili na brod i potopili u međunarodnim vodama, da li to znači da to više ne bi bio problem Srbije?
Na teritoriji Srbije, i konkretno u Batajnici, nalaze se neobeležene masovne grobnice. Ljude zakopane u njima ubile su zvanične jedinice vojske ili policije Srbije. Sa mesta gde su ubijeni, do grobnica su mrtvi dovezeni sa znanjem i pod zaštitom istih tih jedinica. Činjenica da nisu sahranjeni na mestu gde su ubijeni, na Kosovu dakle, nego su zakopani na teritoriji Srbije jasno svedoči o svesti izvršilaca da su počinili zločin za koji će odgovarati ako se leševi otkriju. Činjenica da se leševi kriju i zakopavaju na teritoriji Srbije jasno svedoči i o uverenju zločinaca da će se vlasti Srbije truditi da se grobnice nikada ne pronađu. Pošto je reč o zvaničnim jedinicama i pošto se računa na zataškavanje od strane države, jasno je da imamo posla sa osmišljenim državnim zločinom.
(…)
Kakve ingerencije ima Brnabić nad teritorijom, severnom Albanijom, gde se nalazi Žuta kuća? U poređenju sa njenim ingerencijama nad teritorijom Batajnice, baš nikakve. Kakve veze Kamberi, kao žitelj Srbije, ima sa istragom zločina na teritoriji Albanije? Kao i Brnabić, nikakve. Može li Kamberi kroz institucije vršiti pritisak na vlasti Albanije? Ne može, jer on nije u parlamentu Albanije, nego u parlamentu Srbije.
Kada govori o zločinima na teritoriji Srbije, Kamberi dakle nije uljez nego patriota, jer bi hteo da njegova država bude pristojna i raskrsti sa zločinom i zločincima. Ne samo što je srpski patriota, on je i krajnje racionalna osoba, jer pred sebe i svoje kolege u skupštini postavlja razumne zadatke koje svi oni zajedno imaju kapacitet da ispune.
(Dejan Ilić: „Ko tebe Batajnicom, ti njega Žutom kućom“)
https://pescanik.net/ko-tebe-batajnicom-ti-njega-zutom-kucom/
Za Mladena – Ne, nažalost, ni u Britaniji ne postoji partija koja odgovora mojim uverenjima.
za g, Katica
Teks koji ste naveli odlicno opisuje situaciju u Srbiji i srbiji slicnim perifernim zemljama, Moje pitanje se prevashodno odnosilo na razvijene zapadno evropske zemlje. Uputio sam na zalost pitanje na mozda pogresnom mestu, ali sam inspiraciju dobio dok sam citao pomenuti tekst. Hvala na odgovoru. Nadam se da u Britaniji postoji neka slicna politicka opcij koja odgovara Vasim uverenjima. 🙂
Za Mladena – O aktuelnosti pojmova levica i desnica sam pisao ovde: https://nkatic.wordpress.com/2019/04/24/demokratija-kao-farsa-objavljeno-u-dnevniku-politika-od-24-04-2019/ Kada bih baš morao da definišem svoju političku poziciju,možda bih se nazvao konzervativnim ili hrišćanskim socijalistom.
Za g. Katica
Jedno licno pitanje. Kada Vas neko pita (ako Vas iko to ikada pita) da li ste na levoj ili desnoj strani politickog spektra sta vi odgovarate? Tokom godina iznosite stavove sa obe strane „levo-desnog“ politickog spektra.
Da li je ta podela na „leve“ i „desne“ uopste aktuelna danas i da li se iz Vaseg ugla „leva“ i „desna“ ideologija iskljucuju?
Razumem ako ne odgovorite.
@Ivan
“Неслагање већине коментатора са мном је смо у једној историјској недоследности. Трагедија Крагујевца се могла избећи. Тачка !”
Neobično i zanimljivo! U dve rečenice iznosite postavku i rešenje problema, a onda sve to dokazujete sa 389 reči istorijskih trivijalnosti, narodnih mudrosti i lamenta. Ali pitanje nije bilo da li se tragedija mogla izbeći, to je domen Vaših spekulacija u koji možete da trpate šta želite, pitanje je ko je odgovoran za tragediju koja se desila?
Vratiću se na Vašu prvu rečenicu na koju sam reagovao „Zašto nam naši istoričari još nisu rekli istinu o uzrocima kragujevačke tragedije ?“ Da li bi Vi mogli u jednoj rečenici da mi odgovorite koji su uzroci kragujevačke tragedije?
@Nemirni – Na primer, moguć je bio diplomatski sporazum o nenapadanju i prolasku nemačke vojske kroz Jugoslaviju. Ja bih iskreno volio da smo ostali neutralni, ako je ikako bilo moguće.
Slažem se:
Ali ima jedno ali – Istorijski dijalektički princip nepogrešivo kreira životne tokove birajući najrealnija rešenja – Ovaj Hegelov dijalektički princip naši političari i javni deletnici ne rzumeju, zato ga nikad i ne primenjuju, i nikad ga narodu ne predstave. Jer njega obrazložiti treba mnogo znanja umeća i podataka koji bi opravdali neku ne toliko popularnu ali za narod korisnu odluku.
Pozdrav,
Za Ivana:
Ako Vam to služi za utehu, slažemo se da su nas Englezi nasamarili i da smo mogli proći bez tolikog krvoprolića. O tome sam par puta pisao na blogu. Na primer, moguć je bio diplomatski sporazum o nenapadanju i prolasku nemačke vojske kroz Jugoslaviju. Ja bih iskreno volio da smo ostali neutralni, ako je ikako bilo moguće.
Хвала Вам господине Катићу што ми дозвољавате да борим за своје ставове.
Пошто је овај Ваш чланак обрађује задњи рат. Не бих проширивао дискусију.
Неслагање већине коментатора са мном је смо у једној историјској недоследности. Трагедија Крагујевца се могла избећи. Тачка !
Ево површног осврта на другу опцији која би вероватно ублажила страдања из другог светског рата.
За Југославију би било чисто самоубиство да се отворено супротстави Хитлеру. Да би убедио Берлин да је Стојадиновићева смена имала искључиво унутрашње југословенске разлоге и да нипошто не значи отклон од Немачке, Павле налази уверљив аргумент: он шаље Стојадиновићевог најбољег човека и најужег повереника као југословенског амбасадора код Хитлера – Иву Андрића.
Најбоље је садржај онога што је потписано у Бечу представио Иво Андрић, тадашњи амбасадор у Берлину, једном реченицом. У њој је сва истина. ‘Нисмо дали ништа, нисмо се одрекли ничег, а сачували смо све’…”
После 27-мартовског пуча следи трагедија
Британија је одрадила своје…. Хитлер нас није ни хтео да напада…опет су нас англосаксонци насамарили и направили вештачку творевину са роком трајања док им треба…
И после 200 година ваља нама правити нову државу Западно Балканску Унију са новим роком трајања. До следећих глобалних прекрајања на културолошкој основи.
Довиђења у следећем рату.
Копија мог коментара од 13/04/2019 u 19:57
Питање: шта је то што је требало урадити и не доживети бомбардовање 1999?
Исто оно што је Хегел урадио Када је Наполеон ушао у Јену !!!
Будући да су град Јену окупирале француске трупе под Наполеоном 1806. године, ГВФ Хегел је био саветован да напусти град.
Али он је био сведок Наполеоновог уласка у град.
Да је напустио Јену , један од највећих мислилаца тог времена,то би за њега био морални пораз.Сва његова философска учења би пала у воду и била супротна његовом практичном делању . Јер његово учење то не дозвољава. Сачекао је императора скинуо шешир и поздравио га речима: „Поштујем императора и желим му добродошлицу. Историјски дијалектички принцип непогрешиво креира животне токове бирајући најбоља решења“. Наполеон је сишао са коња и поклонио се вeликом Хегелу.Ово није философија него историјска чињеница. То за последицу има не разарање Немачке већ миран период окупације док се ствари не врате у нормалне токове.
И ми имамо леп пример великог жупана Немање. Прихватио је Барбаросу почастио га испратио према Јерусалиму.
Хегел и Нeмања су били историјске громада какве обележавају цивилизацијске светле тачке историје.
Наш намучени народ, кроз богату историју, мудру је мисо срочио:
– БЛАГО ОНИМ ВЛАДАРИМА КОЈИМА ПАМЕТ СТАНУЈЕ У СРЦУ –
П.С:
Остало је само нагађање. Оно што је прошло не може се мењати.
Признајем изузетно је тешко бранити ове ставове, јер су нам митови станују у срцу.
milos obrenovic negira ceo ovaj tekst
Сомнежи, сакаш ли…
Poštovani gospodine Katiću,
Hvala vam na ovom sjajnom eseju. Ne bih imao šta da dodam, osim da izrazim stidljivu nadu da nas u budućnosti barem malo zaobiđu slični užasi.
Sa zadovoljstvom (i pratećom jetkom spoznajom istine) čitam poslednje vaše knjige.
Živi bili.
Budimir Drinčić
Istina je da kod nekih nema ratova od 1945. Mi nismo zamorčići nego debili.
Trgovina nije pantomima, nego cenkanje. Zato su i papa i mnogi Jevreji bogati.
A na Balkanu se pouzdaju u deda-mraza.
@ grey owl
Eto kod njih nema nasilja,ratova,naroda i drzava,pa te fenomene proucavaju sa bezbedne udaljenosti na balkanskim zamorcicima…
Vi i ja se ne mozemo sloziti.Uostalom,to i nije neophodno.Svako ima neku svoju istinu,zato cu ja stati ovde sa raspravom.Davno sam procitao pricu Papina pantomima,ali mi se snazno urezala u pamcenje.Prica sjajno prikazuje razlicite interpretacije razlicitih ljudi na jedan dogadjaj ili jednu cinjenicu.
https://pouke.org/forum/index.php?/topic/7244-papina-pantomima/
@ Kum
Fokus članka, a i knjige, je psihologija nasilja u balkanskom vilajetu, gde se sistem kontrole upravo raspao. Kao što je i sam Jergović naglasio, neprihvatljivo i „pristrasno“ za sve nacionaliste, jer za njih postoje samo njihove žrtve.
Prve su počele budale koje uvlače Srbiju u ratove i šire se preko plota. A onda se malo bahate u hajdučkoj tradiciji.
U kraljevini SHS je nametnut unitarni ustav Hrvatima i Slovencima, uz ignorisanje identiteta ostalih. Sa stalnim preglašavanjem u skupštini, dolazi i do ubistva hrvatskih poslanika od strane srpskog. Kraljevo rešenje je diktatura uz podupiranje buržoaskog kleptokratskog sistema. Divan ambijent.
NDH je nastala naglim i haotičnim raspadom kraljevine pune antagonizama. Ustaše su bili banda fanatika koju su na vlast postavili nemački nacisti, bez čije podrške ne bi uradili ništa. I nisu ubijali samo Srbe. Za tu milost zahvalite srpskim pučistima.
Racionalna politika se mogla voditi uvek. Ali istorija funkcioniše tako što beskrupulozni majmuni, zarad svojih interesa, žrtvuju i svoja i druga goveda. To uvek koristi samo jačima sa strane.
@grey owl
Da li je nepristrasno stavljati u fokus srpski ocajnicki i da zlocinacki odgovor na zlodela koja su ustase institucionalno sprovodile?
Znate li sta je ustvari bila NDH?
Srbi su ogromne zrtve na tim prostorima ostavljeni na milost i nemilost ustasama.Koliko sam informisan Aleksandrova kvazi-drzava nije pravila logore smrti i nije istrebljivala muslimansko i hrvatsko stanovnistvo.Dakle,ustase su prvo pocele.U svakom slucaju Hrvatima je trebalo pokloniti nezavisnost 1918,po mom misljenju,gde god su vecina.Tamo gde su Srbi vecina trebala je biti Srbija.Ali sve je to danas prazna prica…
Mrzi me da kucam,a hteo bih nesto da kazem.Pa cu zato kratko…
Ako je istina da postoji ideja „dvostrukog suvereniteta“ za Sever Kosova,to lici na Jugoslovenski model.Suverenitet savezne drzave i suverenitet republike na istoj teritoriji.Iz pozicije stabilnosti to nije dobro.
Mozda sve to moze biti pocetak stvaranja neke Balkanske federacije na teritoriji Balkana koji nije u EU.(Mozda je to i nerealna fantazija)Ali cini mi se kada zvanicnici SAD govore da ih interesuje buducnost regiona,time posredno pomeraju fokus sa mini-drzavica na ukupan,veci i bitniji prostor.
Dakle,ako takva ideja ili nesto slicno pocne uskoro da se promovise,Srbija bi trebala da insistira na potpunom resavanju pitanja granica pre ulaska u taj projekat (Ne samo Kosovo,vec i R. Srpska) i da to ne bude nista vise od nekog saveza nezavisnih drzava,odnosno neke labave konfederacije,jer ce se u suprotnom,kada dodje do raspada te tvorevine opet javiti krv i rat.
@ Kum
Ne znam za vas, ja govorim iz ličnog i iskustva drugih, koji su veoma upoznati sa realnim svetom. Bojim se da vi nemate pojma šta je policija.
Pravosuđe i zdravstvo su, kao i skoro sve drugo privatizovani.
Za poslednjeg vojnika nećete morati dugo da čekate. Ako ne računamo ministra. Taj je neuništiv. A od „slavne“ prošlosti se ne živi. Naprotiv, balkanski junaci su se slupali.
Seljaci postižu svetske prinose ali na Pink-u i RTS-u. Pošto više ne koriste autohtone sorte, seljaci su ostali bez vitamina.
Ljudi ovde jesu žilavi, što ne znači da će preživeti. Mnogima u istoriji nije uspelo.
A članak iz „Jutarnjeg“ je totalno nepristrasan. Osim ako je to zato što se vama, kao i bilo kojem nacionalisti, ne sviđa.
Inače, autor knjige je kopao po našim arhivama:
https://pescanik.net/u-bosanskim-arhivima/
@ grey owl
Kao i obicno,slabo poznajete realno stanje stvari.
Vojska je imala minimalne gubitke tokom NATO agresije i pokazala je sjajnu snalazljivost i zilavost,dostojnu svetlih tradicija srpske vojske,koja se u Evropi jedino moze uporedjivati sa Pruskom vojskom.
To je i danas ta vojska i bice dok bude i poslednji srpski vojnik postojao.
Sto se tice radnika,moze se reci da su i oni medju najzilavijim i najsposobnijim u Evropi.Dodatna objasnjenja,verujem da nisu potrebna.
Seljaci prave izvoz preko 2 milijarde evra u poljoprivredi pomocu stapa i kanapa,gotovo bez ikakvih subvencija nose se sa francuskim ili nemackim poljoprivrednicima iza kojih stoje desetine milijardi evra subvencija.Postizu prinose po h u rangu sa Zapadnom Evropom i opstaju i pored izdajnickog SSP-a.
Policija je i dobra gledajuci nivo korumpiranosti tzv. pravosudja ili zdravstva.
Ovde je osnovni problem u eliti i ona je upravo kriva za to sto pise u tom pristrasnom (naravno) clanku.Projekat Jugoslavije masonskog piona Aleksandra Karadjordjevica i grupe lopova,izdajnika iz Beograda platio je srpski narod po raznim jamama.
I danas se moramo prema toj eliti odnositi rezervisano jer oni koji jednostrano ukidaju carine prema EU i potpisuju SSP mrze svoj narod.Ali kolo srece se okrece,danas jesu pod zastitom Vucica sve te stetocine iz G17+,medjutim „nicija do zore nije gorela“.
Srbija je žabokrečina u kojoj radnici, seljaci i vojska postoje u tragovima.
Panduracija je najpouzdaniji instrument vlasti i korupcije.
Divno je kada u kolonijama umesto građana preživaju krvna zrnca koja se stalno prebrojavaju i tripuju nove ratove i čišćenja.
Kosovo je završena priča. A krvna zrnca svih grupa sigurno nestaju i bez rata.
Za ljubitelje ratova i junačkih epova – priča za vikend:
https://www.jutarnji.hr/magazin/miljenko-jergovic-istina-o-zlocinu-i-osveti-iz-1941-koja-bi-izazvala-gnjev-svih-strana-u-ratu/8697074/
Srbija i Srbi imaju veliki problem sa svojom elitom.Ta elita je veliki uzrok zla i stradanja srpskog naroda.Ta izdajnicka elita svom narodu posredno lepi laznu etiketu genocidnosti.
Ali srpski narod jos ima zivotne snage u sebi.Srbija jos nije rekla svoju poslednju rec na Balkanu.
Ono sto postaje sve jasnije sve vecem broju vojnika,policajaca,radnika,seljaka,itd. je da je osnovni problem u toj i takvoj eliti.
Zato tom „kremu“nikako ne odgovara radikalizacija situacije oko Kosova,jer to moze lako biti okidac za „istragu poturica“.
Srbija ispod povrsine kljuca.
@ Marko Bojković
U pravu ste za posleratne represalije prema Švabama, Italijanima, isto kao i sa muslimanima u prethodnim ratovima. Kako god, socijalistička Jugoslavija drži rekord – 45 godina bez rata.
Kad smo kod toga, preostala je samo ekonomska ili kulturološka emigracija. A imamo velike šanse da izumremo u miru. To uopšte nije loše.
@grey owl
„Što se tiče balkanske tradicije humanog preseljenja, tog ludila nije bilo jedino za vreme Jugoslavije.“
Slažem se – pod uslovom da ne računamo pola miliona Nemaca (folksdojčera, podunavskih Švaba) „humano preseljenih“ iz Jugoslavije pri kraju i nakon drugog svetskog rata.
@ Kum
Za više od 20 godina života u SFRJ, ne sećam se ratova i etničkog čišćenja. To što je na Kosovu bilo mnogo suzavca i plakanja posle Tita je logično i to je bila samo predigra.
Ljude smatram bangavom vrstom – zato što se tako lako prepuštaju ignoranciji i hipokriziji, veruju ludacima i u sumanute stvari, kada im je dobro to uzimaju zdravo za gotovo a ne postaju ništa pametniji, kada se slupaju za sve im je kriv neko drugi itd.
Mislim na veliku većinu, nikada nisam rekao da ne postoje izuzetni pojedinci. O tim stvarima sam mnogo piskarao u prethodnom „sazivu“ ovog bloga (foruma), da se ne ponavljam.
Danas ćemo imati praznik u Beogradu. Nešto poput Ušća 1988, ili oktobra 2000. Prijatan flashback.
@ grey owl
Gresite.I za vreme Jugoslavije su de vodile neprestane borbe ispod povrsine.Naprimer na Kosovu.
Ne znam zasto ljude smatrate tako glupima (primati,goveda….)
Morate praviti razliku izmedju pojedinaca i mase.
(Često sam osetio gorku žalost misleći o nemačkom narodu, čiji su pojedinci tako vredni poštovanja, a u celini sam narod toliko bedan),kaze Gete.
@Peric @ Bojkovic
Singapur i Kinezi nisu najsrecnije poredjenje i model za Srbe.
CIA Factbook u jednoj recenici pominje poreklo Srba.Pretpostavlja se,kaze,da su Srbi dosli iz Istocne Nemacke.
Vodeca nemacka drzava Prusija je ustvari genetska mesavina vecinskih Slovena i manjinskih pobednika Germana.
Mislim da je poredjenje Srba i Istocnih Nemaca adekvatnije.
Medjutim,Nemci veruju da Sloveni imaju slab karakter i slabu volju kao glavne osobine.To bi znacilo da su podlozni dominaciji,grubo receno da budu sluge,robovi.Nekako se to i provlaci i kod @ peric-evih komentara.Oprostite mi (@peric),ali osecam taj kapitulantski ton kod Vas.
Kao i ovde, opozicija u Singapuru verovatno nema ništa da ponudi narodu. A nije ništa čudno ako istočnjaci prednjače sa razvojem sistema u kojem primati ne moraju da razmišljaju.
Što se tiče balkanske tradicije humanog preseljenja, tog ludila nije bilo jedino za vreme Jugoslavije.
@grey owl
„Ne znam gde neki žive, ali ja znam da ne živim u Diznilendu.“
Eh da, Srbija ipak nije Singapur – „Diznilend sa smrtnom kaznom“:
https://www.wired.com/1993/04/gibson-2/
Mada, mora se priznati da se trudimo, makar u domenu politike:
Za razliku od Kine, u Singapuru postoji opozicija i „politička utakmica“ – ali svi unapred znaju rezultate izbora. Mehanizmi koji to obezbeđuju su cinični koliko i kreativni. Na primer, za veliku većinu građana najvrednija imovina je stan u državnoj stambenoj zgradi. Vlada je zadužena za njihovo skupo održavanje i može lako da kazni stanovnike opoziciji sklonih blokova tako što neće investirati u njihovo naselje.
Dok se glasači plaše da glasaju, opozicioni političari se boje da govore. Iako su mnogi i po desetak puta bili u zatvoru, ključna poluga ućutkivanja su zakonske odredbe o kleveti i poruzi. Bilo kakva kritika specifičnih politika, odluka ili postupaka biva dočekana tako što resorni ministar ili premijer odmah podnosi tužbu za klevetu. Sudovi brzo donose presude i nalažu plaćanje astronomskih odšteta. Okrivljeni ili bankrotira ili pobegne iz zemlje u kojoj posalanički kandidati mogu da budu samo osobe koje nisu bankrotirale i koje su u zemlji.
Sudovi odredbe o kleveti tumače toliko široko da je u medijima teško objaviti bilo kakvu kritiku sem, kako je nedavno rekao jedan novinar, „pozitivnog prikaza omiljenog restorana“.
https://nepismenidjavoljiadvokat.blogspot.com/2014/09/vucicev-azijski-san.html
Naleteh na ove tekstove relativno skoro, pa rekoh da ukažem na njih, kao na svojevrsnu dopunu hvalospevima Singapuru i ostalim „azijskim tigrovima“ domaćina ovog bloga. („Audietur et altera pars“)
Nego da se vratim na temu teksta („Srbi i realpolitika“), konkretno na zapažanje izneto u komentaru od 10/04/2019 u 22:00 („Srpske vlasti jesu pioniri u planiranju etničkog čišćenja i asimilacije.“) – Elem, ne znam da li su pioniri u planiranju, ali da je prilično temeljito sprovedeno, u 19. veku, mislim da jeste čiinjenica. Na primer, u vezi sa iseljavanjem muslimanskog stanovništva tokom i nakon srpsko-turskog rata 1877/1878. godine, rekao bih da nije loše baciti pogled na ovaj rad istoričara Miloša Jagodića:
https://journals.openedition.org/balkanologie/265
@nkatic
1-Meni se čini da su Slovenija i Hrvatska odmah pristale da postanu kolonije i da tu leži najveći deo objašnjenja za njihovo „sretnu“ sudbinu.
Kom: Ovo nije bitno jer smo svi postali kolonije sa manje ili vise ocuvanim sopstvenim resursima, razlika u razvijenosti danas je ogromna.
2-Zanimljivo je da se i Makedonija odmah jasno prozapadno odredila, ali joj to nije mnogo pomoglo. Kom: Makedonija prosla mnogo bolje neko sto su joj karte stajale upravo zbog ranog prihvatanja novog sistema. Nije ispunila maksimalni program, ali nije rascerecena. Njihov politicki uspeh je ravan cudu.
3-Srbija je, sve negde do 2006, bila jasno prozapadna, a to je i danas. Kom: Miloseviceva Srbija nije bila-pro zapadna u kljucnim godnama 87′-92′.Srbija je bila najvise pro-istocno orijentisani deo SFRJ i ekonomski, a kasnije i politicki. Srbija je krenula pro-zapadnim putem padom Milosevica. Problem je u tome sto je Srbija i njeni vladari konstantno odrzavala protiv-zapadno raspolozenje narda 50-90% i korespodirajuce stranke. U takvim uslovima zapadjacima je bilo jasno ko je neprijatelj bez obzira ko je na vlasti. 27. Mart je bio moguc u bilo kom trenutku.
4-Pomogla je i „ispravna“ vera ove dve nacije ( Hrvatska, Slovenija). Kom: Rumunija i Bugarska su suprotan primer, integrisane su upravo zato sto je njihovo vodstvo svesno izabralo taj put uz veliki procenat stanovnistva.
5-Za neke narode je to lako jer ih istorija ne opterećuje. Vraćajući se ponovo u status kolonije oni ne izdaju svoje pretke koji su ginuli da ne bi bili kolonija. Za Srbe je to mnogo teže. Kom: Jeste li videli tucu za pilice u Lidl-u, i redove ispred Starbucks-a. Koliko tajkuna iz Srbije ima kuce i decu u Londonu. Koja vozila prefira SPC.
@ Ivan
Protesti bi mogli da se zovu i „Politika za cenzus“. Lideri to znaju, šetači će (možda) skapirati posle izbora. A šetači su najmanje uplašeni i stresirani deo stanovništva.
Tito nije čistio Albance nego albanske komite. A sa Albancima se nagodio tako što je jednom godišnje slao komesare sa zlatom da potkupe glavešine po selima. To je naučio od kraljevine, kojoj ništa nije vredelo što je od Balkanskih ratova držala 2/3 žandarmerije na Kosovu i u Makedoniji. Kraljeve džukele su shvatile da moraju da plate mir.
Što se tiče Makedonije, komunisti su im još u toku rata priznali narodnost. Posle ide socijalizam. Posle raskalašnih 70-tih, sve je manje para za potkupljivanje.
@grey owl
„Srbija bez straha“ je načelna parola svih ovih višemesečnih šetnji. Jel tako.
Jeste.
Vašem zaključaku ima istine:
„Što se tiče volje i savesti – u ovom jadu i bedi podanici glasaju da ne dobiju otkaze, ili za 5-6 kila brašna i ulja“.
Glasači opravdano glasaju za loše da ne bi došlo gore. Znači opozicija nije uspela da ubedi narod i oslobodi ga straha. Valjda kad se krene u proteste, načelni stav „Srbija bez straha“ govornici moraju da obrazlože, što su ga postavili i da odgovore kako će strah otkloniti nihovom politikom posle pobede. Jel tako? Tako je.
Ovo se nije desilo. Ni jedan od diskutanata nije pomenio ova dubok problem ogromne većine građana koi izrokuje imanantan strah od sutra,. Taj strah je stvaran i zebnjom opravdan. Ogroman broj građana je pod stresom a manifestacije tog stresa su svakodnevno vidljive.
Da zaključim, dok stranke, lideri ili grupa ljudi sa idejom koja će sugestivno delovati na svest građana i otkloniti strah, slabo će šta u odnosima snaga na političkoj sceni se promeniti.
Evo praktičnog primera:
Posle II svetskog rata Kraljavina Jugoslavija je totalno razorena i nacionalno zavađena. Tito vrši posleratno „čišćenje“, Albanaca, četnika, Ustaša, domograna itd. Slažem se to je bolo nepopularno, ali zlo činećiod zla se braneći tu zločina nema nikakvoga. Tito vraća u Pandorinu kutiju sve nacionalne zale i drži ih pod kontrolom za svog života. Međutim već šezdesetih to daje rezultate. Tito oslobađa sve narode straha pod danas smešnom i nemogućom parolom BRATSTVO – JEDINSTVO. Držati mir pola veka je bio podvig za prošla vremena.
A mi danas ne možemo da njađemo politički modus kako bi sopstveni narod praktično oslobodili straha. A on se uvlači i našu svest svakim danom sve više i više. Energoje u narodi za promene je sve više i više. Nema tog političkog dešifranta da pronađe primenljiv elgoritam.
Algoritama vidimo da ima, ali oni su smešni, ravni nadarenosti vođa protesta.
Pozdrav,
@ Kum
Ne znam gde neki žive, ali ja znam da ne živim u Diznilendu. Politika nije borba za ideje nego za vlast – kontrolu i pare.
Kada bi Dveri dobili vlast, videli bi koliki su oni socijalisti. A oni jedino imaju šansu da se pričepe vođi u nekoj koaliciji, kao što se u Grčkoj uz jednog „socijalistu“ Ciprasa, šlepuju neki klero-fašisti. Taj članak ukazuje na to ko se najviše lakta za parčence kolača ili mrvice.
Što se tiče volje i savesti – u ovom jadu i bedi podanici glasaju da ne dobiju otkaze, ili za 5-6 kila brašna i ulja.
@ grey owl
Tekst je izrazito niskog kvaliteta.A tek kada procitah da su Dveri definitivno neoliberalno orjentisane,sve mi postade jasno…
Ta teza o desnici i levici danas je veoma upitna.Dveri bastine vise socijalistickih ideja nego DS.
Sta je osnova demokratije?Zar to nije pluralizam,slobodno takmicenje politickih ideja pred ljudima sa imenom i prezimenom? Ne volim izraz birac,rogobatan je i otkriva sustinski prezir prema istinskoj demokratiji onoga ko ga upotrebljava.
Zasto se sluziti takvim necasnim kvalifikacijama poput fasista,ekstremni desnicar i sl.?Mislim da su to niski udarci sa ciljem da se politicki neistomisljenici diskvalifikuju.
Treba svako da izadje pred ljude sa svojim politickim i ekonomskim idejama i vizijama.Da vidimo za sta se ustvari zalazu Dveri,za sta SPS,SNS,LDP itd.Pa neka onda gradjani po svojoj volji i savesti odluce.
Evo opozicije:
http://www.masina.rs/?p=9246
Za Ivana – Temu koju komentarišete sam već dotako ovde: https://nkatic.wordpress.com/2018/12/31/srbija-i-evropski-interesi-objavljeno-u-dnevniku-politika-od-31-12-2018/. Hvala na komentaru.
@hercegovac
Vi ste naozbiljni i sa vama se ne može diskutovati.
Ja ovoj blog smatram jednim od kvalitetnijih i ozbiljnihih. Jer sam autor tekstova iznosi izuzetneo aktuelne tema koja su u ovom vremenu diskutabilne.
E sad kometator, ako je ozbiljan, može da doprinese kvalitatnoj polemici gde bi nešto ja i drugi naučili, ili još bolje promenili politički duskurs.
Prežvakavanje izlizanih doskočica je neozbiljno barem ovde. Toliko sa Vama !
SMOĆI ĆU SNAGA DA OVDE DAM NEKO SOPSTVENO VIĐENJE POLITIČKIH DOGAĐAJA KOJI SLEDE.
Možda je ovo prepotentno, ali izazov je jači od blokade sudnje reči u meni.
Narmalan čovek se pita zašto opozicija radi ovo što radi
Pretpostavka je da žele narodu dobro i hoće da smene Vučića. Jasno je da nisu glupi i da neki imaju dugogodišnjeg političkog iskustva.
Na prvi pogled narod zaključuje da oni prave haos i smetaju. Da li je tako?
Po meni nije, očigledan „HAOS“ je politički determinisan, a ispod površine je jeda skrivana namera koja ima cilj. A to je da se narodu ogadi opozicija, a da Vučiću skoči rejting i da narod kaže, nemamo kud nego da ga poslušamo i da uradimo šta on kaže.
On će predloziti referendum o Kasovu da se narod izjasni.
Evo moje kratke analize:
Cela ova ujdurma „glupih“ protesta, ima duboko smislen cilj, koji će poprimiti realan ishod u samoj realizaciji rešenja kosovskog probelema. Kako? Jenostavan sled događaja nagoveštava suptilno kordinisanje kolektiviteta u pravcu pomirenja dezorijentisane srpska mase, ka prihvatanju realnosti, tIpa – SVI POD JEDNU ŠLJIVU. Evo već se u medijima prikazuju ispitivanja javnog mnjenja i sve veći procenat ispitanika je uvereno da je Kosovo izgubljeno. Dobro Kosovo nigde i nikad neće otići odavde, ali se mora prihvatiti politička i upravna redefinicije real političke doktrine tako da se uvede stabilno funkcionisanje te teritorije.
E sad su svetski stratezi smislili jednu zaista suptilnu politički caku i primenili na našu političku scenu. Za Makedoniju je bila po makedonskom scenariju za Crnu Gori po crnogorskom i vidimo da obadva funkcionišu.
Ideja kod nas je bila da se pred narodom odigra sukob opozicije i vlasti. Što se i događa. Načelno opozicija napada autokratu Vučića i njegove ministre, nikako ne pominjući probleme koji tište običnog čoveka. Vučić objektivno jači tera inat. Sve se radi da se narod uveri da je Vučić nezamenljiv i da on jedini može da se uhvati u koštac sa ovako velikim izazovima.Što je u suštini realno i tačno. Javno mnjenje nemajući kud daje Vučići odobrenje da reši pitanje Kosova po nacrtu koji su skrojili drugi. Rusija, EU, USA i Kina. I samim tim nezadovaljn sloj građana u Srbiji i na KiM neće imati argumente za neke velike proteste.
Dalje svi učesnici u toj prestavi se povlače sa političke scene. Odlaze u penziju. Na političku scenu stupaju novi likovi donosi se novi Ustav i Srbija a i KiM dobijaju novu istorijsku šansu ulaska u EU i investicije za oporavak Zapadnog Balkana.
Ko ima bolju odgonetku neka je predloži.
Interesantan bi bio Vaš kometar gospodine Katiću,
Vaša Teza: – Mislim da nama kao narodu čak spoljni neprijatelj direktno nije najveća prijetnja, najviše štete nam prave „domaći izdajnici“ – navedi ih.
Ovo me podsjeti na Alan Forda kad bijelac i crnac polažu ispit:
Pitaju bijelca“Kad i gdje je bačena prva atomska bomba“
„Na Hirošimu…..“
„Hvala dovoljno je“
Crnca pitaju „navedite imena, adrese i zanimanje svih poginulih u Hirošimi“
Čovjek počne ali ga nakon prvog prekinu „Žao nam je isteklo vam je vrijeme“
Za nabrojati fudbalski tim ima posla a nabrojati ekipu koja na ovaj ili onaj način broji stotine ili hiljade ja bi trebo potraćiti ostatak života da bi se dokazao nekom koga u životu nisam sreo??? Narod kaže: Ne mooram biti kokoš da znam snijeti jaje dovoljno je da znam šta je mućak. E pa ako je većina opozicije već bila vlast i radili su isto što i ovi samo manje uspješno onda su očigledno mućak a ako idu u ambasade po mišljenje onda imam razloga da sumnjam i da su domaći izdajnici naravno isto važi i za vlast. A što to Vas boli ili je možda pogodak bio „u sridu“??
Vaša antiteza: – a njih se moguće riješiti i samo olovkom, samo što mi nismo sposobni za to.- Dupla negacije koja sam stav poništava i on je postaje besmislen.
U stara dobra vremena bila Logika u gimnaziji….
Vaša Konstatacija: – Nemamo mi ni vlast ni opoziciju i to je problem. Ovaj stav je isto diskvalifikujući kao prethodni.
Dobar dio države ne funkcioniše nikako ili funkcioniše slabo prema tome nemamo vlast a dalje ne bih išao jer ovo nije moj blog.Da bi „opozicija“ bila opozicija treba da nudi nešto drugačije a ne da budu jadna kopija vlasti. Za svaku „božiju“ koja nam dolazi preko megafona zvanog SPC me zaboli vršnjak, to u šta vjerujete vaša je lična stvar a očigledno je da je religija samo sredstvo za držanje stoke u toru i sa ovim sam završio sve diskusije o religiji
Nešto za ljubitelje patetike:
https://www.dw.com/sr/odlazak-%C5%BEene-sa-cvetom-u-kosi/a-48325556
Vaša Teza: – Mislim da nama kao narodu čak spoljni neprijatelj direktno nije najveća prijetnja, najviše štete nam prave „domaći izdajnici“ – navedi ih.
Vaša antiteza: – a njih se moguće riješiti i samo olovkom, samo što mi nismo sposobni za to.- Dupla negacije koja sam stav poništava i on je postaje besmislen.
Vaša Konstatacija: – Nemamo mi ni vlast ni opoziciju i to je problem. Ovaj stav je isto diskvalifikujući kao prethodni.
Ovo je kalsična sofistička šuplja floskula.
Vi ako postavljate premisu za samodiskusiju i izvlačite zaključak bez argumentovanog obrazloženja,postavljeno je zaključno bezvredno.
E sad čitalac koji preleti pogledom preko kometara redudantno usvoji par emotivnoh pojmova i stvara prestavu neobjektivnu kao izvršnu.
Kad takve floskule se omasove u narod ih prihvati kao izvršne onda se gubi zdrava ideja sa verovatnoćom pozitivnog ishoda.
Lep istorijski primer je Mlošević. Narod je čekao godinama posle Tita, svog srpskog “ SPASITELJA “ i on se pojavio, izrekao sudnju rečenicu „ovde ne sme niko da vas bije“ kojim je otvorio Pandorinu kutiju balkanskog karakazana.
Zaključak:
„Čovek ne živi samo od hleba, nego i od svake reči koja izlazi iz Božijih usta“
Narod ovu „Isusovu“ nije dobro protimačio jer ju je tumačio usplahirenim srcem a ne hladne glave.
E zbog toga narod i plaća danak svojoj lakovernoati.
Slučajno sam naletio na članak i čini mi se prilično objektivan na ovu temu https://leutar.net/2017/09/11/milos-kovic-veliki-i-mali/ “
@Ivan „Ne verujem da je jedan mali narod kao mi u novovekovlju platio toliki ceh a da nije uspeo da omeđi svoj prostor. Te granice su temelj budućnosti jednog naroda. Nema doma niti prezimana srpskog koje u prošlim vekovima nije prepolovio svoje porodično stablo sa muške strane.“
Ima takvih naroda koliko hoćeš.Grci, Jermeni,Poljaci…. a ima i gorih koji nemaju ni državu a stari milenijima i brojniji od nas npr. Kurdi, Baski….Mislim da nama kao narodu čak spoljni neprijatelj direktno nije najveća prijetnja, najviše štete nam prave „domaći izdajnici“ doduše uz pomoć kolonizatora a njih se moguće riješiti i samo olovkom, bez žrtava, samo što mi nismo sposobni za to. Nemamo mi ni vlast ni opoziciju i to je problem. Gospodin Katić podržava svake proteste a ja mislim da su ovi zadnji dodatno smanjili šanse opozicije koje nema ni na vidiku jer ovi što protestuju nisu opozicija nego kalif umjesto kalifa i zato i gube jer je Vučko mnoooogo jači u njihovim disciplinama. Rat kao opcija bi uvjek trebao biti zadnja opcija i tu bi se trebalo držati bravarove „življeti kao da će 100 godina biti mir a spremati se kao da će sjutra rat“
@Ćurčić Vladimir
Cenim Vašu iskrenost, zato vam odgovaram.
Ne želim sebe da pravim lažnim mudracom.To mi nije namera. Samo žalim što u našoj dvovekovnoj tragedije pravljenja države Srbije nismo ni blizu rešenja. Cena naših pokušaja i promašaja je ogromna. Ne verujem da je jedan mali narod kao mi u novovekovlju platio toliki ceh a da nije uspeo da omeđi svoj prostor. Te granice su temelj budućnosti jednog naroda. Nema doma niti prezimana srpskog koje u prošlim vekovima nije prepolovio svoije porodično stablo sa muške strane. A taj rezultat je baš proistekao iz one vaše zdrave logičnosti koja i danas zaokuplja srca mnogih ljudi. I danas nije prestao danak, odliv našeg naskupljeg resursa, naše nadarene mladosti i najvitalnije generacije mladih.Što je najgore, ta cifra se penje ka stotini hiljada. I pitam vas :“ Čemu i kome ta Srbija“.
Jeste nezgodno što smo kuću gradili na sred druma, ali tragedija je što ništa nismo naučili.
Zdravorazumsko saznaje je slično mitu ili religiji, jer prihvatamo „zdravo za gotovo“ nešto što čujemo ili čulima saznamo ( a znamo da nas čula varaju!). Sa druge strane logičko tj naučno znanje podrazumeva sistematičnost i dozu kritičnosti. Zato je značaj logike u tome da nas nauči sposobnosti kritičkog mišljenja. Ali treba imati na umu da logički valjano mišljenje nije samim tim apsolutno istinito, dok mišljenje koje je dovelo do istinitih rezultata mora biti logički pravilno. Društveni procesi ne podležu zdravoj logici već determinisanoj induktivnoj logici.
Znam ovo postaje gnjavaža, zato stajem …
Pozdrav,
Ivan
Ja vidim da je zdravorazumska logika preslab alat za razumevanje Vašeg shvatanja istorije.
@Ćurčić Vladimir
Žao mi je što ne možemo diskutovati konstruktivno,
Vi razmišljate pravolinijski. Istoriju shvatate kao zdravorazumsku logiku našeg nacionalnog epa. To je vreme kraja 19-og veka. Vreme Njegoša, Šantića, Branka Radičevića, Đure Jakšića itd.Istorija nije matematika. Istorija su ciklusi večnih ponavljanja sličnih narativa iz kojeh jeno pleme uči i prelazi u „izabran“ narod. Haos rađa zvezau i nudi spasenje. Ko naravno pravilno protimači znake vremena.
Stičem utisak da nemate razvijen intuitivni osećaj koji formira jaku apstraktnu percepciju.Jedino je opravdano ako ste, verovatno, mlad pa ima vremena da sazrite.
Vi poentu mog kometara niste razumeli.
Tako da je svaka diskusija besmislena. Jer ploda ne bi dala ni jednoj ili drugoj strani.
Za polemiku je najopasnije kad se istorija analizira fragmentarno i onaj ko je tumači koristi reducirane pojmoje svoje „brilijantne“ posebnosti od koje su nacionalni ideolozi izgradili lažan mit o posebnosti.Primara radi tipa:
– Bolje grog nego rob !
Novo vreme upravo te mitove ruši kao u Bibliji kada je Mojsej razbio srare idole o doneo nove zapovedi.
Pozdrav 🙂
Ivan
Bolje što su nas bombardovali nego da naš Hegel skida šešir pred njihovim Napoleonom.
Da li mi stvarno tako shvatamo istoriju? Neki filozof skine šešir, kakve li nesebične žrtve, pred Napoleonom u nekom mestu i onda se on predomisli i ne razori mu zemlju.
Takodje, Barbarosa krene kopnom sa 100 hiljada vojnika na dug put, dok njegov savremenik Ričard Lavlje Srce ide morem, da otme Jerusalim iz ruku nevernika. Da bi prekratio put on bi da razara, ali Nemanja ga ugosti, te se on sažali, i nastavi put do one, sudjene mu, reke…
Inače, Napoleon nije razarao zemlje, on ih je okupirao. Hegelova žrtva nije pomogla mnogim Nemcima koji su ostavili kosti u Rusiji ginući za Napoleona.
grey owl
Naravno da me ne nervirate, čak moram priznati da se divim vašoj otpornosti na logiku i zdravorazumsko razmišljanje. Vi brkate osećanje i mišljenje, a mišljenje sa argumentom, kritiku sa svadjom… Zato, kad Vas neko suoči sa apsurdnošću Vaših tvrdnji, Vi to morate protumačiti kao svadju.
Питање: шта је то што је требало урадити и не доживети бомбардовање 1999?
Исто оно што је Хегел урадио Када је Наполеон ушао у Јену !!!
Будући да су град Јену окупирале француске трупе под Наполеоном 1806. године, ГВФ Хегел је био саветован да напусти град.
Али он је био сведок Наполеоновог уласка у град.
Да је напустио Јену , један од највећих мислилаца тог времена,то би за њега био морални пораз.Сва његова философска учења би пала у воду и била супротна његовом практичном делању . Јер његово учење то не дозвољава. Сачекао је императора скинуо шешир и поздравио га речима: „Поштујем императора и желим му добродошлицу. Историјски дијалектички принцип непогрешиво креира животне токове бирајући најбоља решења“. Наполеон је сишао са коња и поклонио се вeликом Хегелу.Ово није философија него историјска чињеница. То за последицу има не разарање Немачке већ миран период окупације док се ствари не врате у нормалне токове.
И ми имамо леп пример великог жупана Немање. Прихватио је Барбаросу почастио га испратио према Јерусалиму.
Хегел и Нeмања су били историјске громада какве обележавају цивилизацијске светле тачке историје.
Наш намучени народ, кроз богату историју, мудру је мисо срочио:
– БЛАГО ОНИМ ВЛАДАРИМА КОЈИМА ПАМЕТ СТАНУЈЕ У СРЦУ –
Остало је само нагађање. Оно што је прошло не може се мењати.
@Za hercegovca;
mog druga i virtelnog prijatelja.
Oooooooooooooooooo Hercegovac dobro nam ti došao na sajt gospodina Katića. Da li me se sećaš? Ja sam ti zemo onaj Vilogorski što smo vodeli dugo polemiku kod Milana Milenkovića. Bile su žustre ali bagami i na nivou. Ti u klin ja u ploču.Ono naški znaš pod erski.Nego ti prijatelju napusti diskusiju. Zašto Brale?
Evo dragi moj hercegovac ja sam ti ovde od početka Nebojšinog pisanja. Bilo je ovde divnih komentara na Katićeve tekstove.I ono što posebno cenim gospodin Katić je većinom izlazio u susret sa odgovorima uz prilično tolerantan stav prema nama kometatorima. Nekad sam gubio nekad pobeđivao.
E sad bi ti Hercegovac nešto dobronamerno kao i uvek prigovorio. Skrati malo ovo tvoje pisanje.
Ne može se ovo bre čitati. Zamara i ekran zraci fotone a stručnjaci kažu da šteti.
Aj sad, pa zdravo i zapamti nisam te zaboravio i onu tvoju priču sa minibacačem 😉
@ Ćurčić Vladimir
Izgleda da vas mnogo nerviram. Kao što mnogi ljudi ne razumeju šta je politika, za njih ne postoji ni drugačije mišljenje ili argument. Samo svađa.
Što se tiče tog tripa „nebeskog naroda“ koji neko čuva (bog?), da vam poželim srećan put.
Gospodine Katiću, poznati su mi događaji koje pominjete, a poznato mi je i „ćutanje“ liberala u Srbiji, s kojima se Tito razračunao isto kao i s maspokom. Pre toga, njegov sukob s Rankovićem koji je favorizovao unitarnu Jugoslaviju, što očekivano nije odgovaralo slovenačkoj i hrvatskoj strani. Tito je nešto naučio na primeru bangave kraljevine.
Te poslove (na svim stranama) je obavljao pomoću poltronskih kadrova. U jednom monopartijskom sistemu cementiranom ideologijom i standardom koji je razmazio ljude, nesposobnom za reforme, bilo je za očekivanje da posle njega dolazi drama. A Pobuna Albanaca je daleko manje iznenađenje nego pobuna Srba u Hrvatskoj krajem decenije.
Poenta je da je koren te drame u lošoj politici iz dalje prošlosti i da se nadovezuje na savremenu tradiciju. Da prekomerno širenje i kompleksnost imaju cenu. Zbog toga su propadale mnogo veće strukture u istoriji.
Mislim da je bitno da se sa ponosom secamo svih svetlih momenata iz nase istorije,a bilo ih je mnogo.I porazi od nadmocnijeg neprijatelja su razlozi za ponos,jer je malo onih koji prihvataju borbu protiv jacih od sebe.
Sledstveno tome.ispostovacemo i zrtve,mnoge heroje pale u borbi.Time cemo dati smisao njihvoj zrtvi.
Nasa je duznost da se brinemo o svojoj tradiciji i cuvamo uspomenu na svoje pretke.
I oni koji su pali kao partizani,bili su pre svega Srbi i mi treba i njihovih zrtava da se secamo i da ih smatramo srpskim nacionalnim borcima za slobodu i tek onda borcima revolucije.
Jugoslavija je znacajna epizoda nase istorije i nista vise od toga.Mozda ce sutra biti i nekih novih Jugoslavija,manje nasom voljom,vise voljom velikih sila.Mozda se sutra silom okolnosti moramo pribliziti NATO-u,ali sve su to privremeni modeli politicke realnosti.Kljucno ne zaboraviti korene,istoriju i zrtve.
Preporucio bih roman Ive Andrica „Omer-pasa Latas“.Na mene je ostavio jak utisak,najaci od svih Andricevih dela,a smatram ga nasim najznacajnijim piscem.Tragika naseg usuda i sposobnosti i karakter naseg coveka,koga je sudbina oblikovala i kalila,snazno su opisane u ovom delu.
Ova tema borbe nadmocne i slabe strane,podsetila me je na Biblijsku pricu o borbi Jakova sa Bogom,dakle sa daleko mocnijim od sebe.Znamo,tada je Jakov dobio ime Izrael.Moderna jevrejska drzava se tako zove,a ne,sto bi bilo“prakticno istorijski“ logicnije Judeja.
Da li je g. Katic ili neko od posetilaca bloga citao ovu knjigu?
(https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2019&mm=04&dd=12&nav_id=1529411)
Deluje mi interesantno.Voleo bih da cujem misljenja.Objektivnost?
grey owl
Naravno da ja vaše stavove teško mogu razumeti, jer vi, pored zdravorazumskog razmišljanja, koristite još neke, meni nepoznate, veštine…
Naprimer, ja nisam razumeo da su Srbi za veliku Srbiju i kad su za Jugoslaviju. Verovatno zato što se Srbima ne može verovati, što sam ja, priznajem, prevideo…
Tito je Jugosloven, ali nije Srbin, tako da mu se može verovati, ali je i on, kao Jugosloven, digao ruke od Jugoslavije
Dakle svi su digli ruke od Jugoslavije, a oni koji nisu digli ruke su je razbili…
Tudjam i Alija, su bili u zatvoru zato što su rušili Jugoslaviju, i kad su došli na vlast, srpski unitarizam ih je naterao da ideje, zbog kojih su robijali, sprovedu u delo…verovatno nevoljno…
Tudjman je imao sreće da su se mogli kupovati kalašnjikovi na šlepere u Ukrajni, kao i da slobodarski madjarski narod dozvoli prelaz oružja, kao i naša carina…a da JNA sve to snima. Ali, AVAJ nisu smeli da reaguju. Šleperi kalašnjikova su izgleda imali UREDNE PAPIRE. Ti znaš da je JNA pod Slobinom kontrolom, tako da je, u stvari, Sloba omogućio da se Hrvatska naoružava dok on voajeriše…
Evo, Britanija još uvek pregovara o izlasku iz nekakve UNIJE u kojoj “NIJE NI BILA“, a Slovenija ima referendum o izlasku iz zajedničke DRŽAVE danas, i sutra ĆAO…Mada mi se čini da je slobodarski slovenački narod imao DOJAVU da vojska baš neće reagovati…
Baš je nekako čudno, da se samo na Balkanu očekuje da narodi žive isprepletano i da im ni upaljene šibice ništa ne mogu…Balkan je Bliski istok Evrope, koji se sa merom pali i sa merom gasi…
Srećom, Srbi su nebeski narod, i uvek se nešto desi da nas vrati na pravi put…kad imamo germanofile, pojavi se Apis, kad imamo paktiste pojavi se Simović, kad imamo stambolićevce pojavi se Osma sednica…i ulazimo u epske borbe, protiv Austorugarske carevine, protiv nacističke Nemačke, protiv Nato pakta…vidi se da neko bdi nad nama…
P.S. Mogli smo da budemo Švajcarska, ali Meklejn nije planirao da živi ovde…
Za grey owl – Bojim se da preskačete veliki deo istorije i idete pravo na Miloševića. Mnogo pre Miloševića bile su „cestna afera“, „hrvatsko proleće“, promena Ustava 70-tih, pobuna na KiM 1981. itd. Sve do Miloševića Srbija se nije čula. To kukavičko ćutanje imalo je za posledicu da stvari odu predaleko i da se iz takvih frustracija pojavi Milošević. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću, nategnuto je ponašanje političara. A neiživljeni nacionalizmi su tinjali, primireni zahvaljujući socijalizmu podržanom od zapada.
Većina Srba je htela Jugoslaviju po svaku cenu jer je to bila zamena za veliku Srbiju. Zato je Milošević imao plebiscitarnu podršku. To je realna simetrija:
balvani i pobuna u Hrvatskoj, pretnje ratom u Bosni, ukidanje autonomije Kosova. Reakcija – provokacije, bangavi referendumi pa pobuna s druge strane. Plemenski rat, dodeljivanje uloga i intervencija bogova.
To je bilo potrebno da bi lokalni feudalci zadržali kontrolu nad socijalno-ekonomskim sistemom. To što su se kasnije pričepili jačima je drevna mudrost. Sloba je bio korisni idiot, pa smo mi prošli dve faze plus vatromet.
Da ekipa nije bila tako alava i ohola, uletala u ratove bez potrebe, širila se preko plota bez kanalizacije – bili bi Švajcarska. Nisu Balkanci za Jugoslaviju, mi nismo nacija. To je Tito znao.
Za grey owl – Mislim da pravite nategnute simetrije tamo gde ih nema kada kažete: „Ovde odavno većina nije bila za Jugoslaviju. Sam Tito (koji je bio Jugosloven) je digao ruke još krajem 60-tih. Izuzev Bošnjaka i Makedonaca, ovde su želeli velike Hrvatske, Srbije, ili odvojene državice”.
Većina građana je bila za Jugoslaviju sve do 90-tih, a u toj većini su svakako bili i Srbi. Jasni secesionizam (u rukovodstvima) je bio samo u Hrvatskoj i među Albancima na KiM. Slovencima ne bi smetala Jugoslavija, pod uslovom da je konfederacija. Hvala na komentaru.
@ peric
Slažem se s vama u vezi tih teza, uostalom o svemu tome sam i sam mnogo drvio na ovom blogu. Konsenzus je ignorisanje i kuknjava. Tripovi o usudu, pogrešnim verama i fatalizam. Štetočine i ludaci su heroji. Mi smo bezgrešni, oni su zli. To dominira i u javnoj i privatnoj sferi.
Apsolutno ide na ruku onima koji vladaju u kolonijama. Koji su vremenom razvili besprizorne koruptivno-klijentelističke sisteme. Koji se sami enormno bogate, dok strancima obezbeđuju resurse i jeftino roblje. To je skupa igra, na sve ili ništa.
Zato ljudi napušaju Balkan. Alternativa je beda, umiranje na rate u mafijaško-klanovskim vilajetima. S time treba biti načisto.
Ono što je meni posebno zanimljivo – kada sve ode dođavola i ljudi puknu, totalno gube smisao za humor. U skladu s tim, imamo i sve luđi nastup vlasti, koji tretiraju ljude kao retarde. Taj stil komunikacije postaje paradigma. Nažalost, u Srbiji su šampioni.
@ Ćurčić Vladimir
Nama realnost uopšte nije potrebna. Samo mitovi i bajke.
Ti uopšte ne razumeš nečiji stav. Takvima kao što si ti, to je nepojmljivo.
Ovde odavno većina nije bila za Jugoslaviju. Sam Tito (koji je bio Jugosloven) je digao ruke još krajem 60-tih. Izuzev Bošnjaka i Makedonaca, ovde su želeli velike Hrvatske, Srbije, ili odvojene državice. U to nas ubeđuju i dalje.
Umesto stihije, mogli smo i od 1990. da pijemo i duvamo u stilu. To nema veze s Jaltom. Nema remetilačkog faktora, samo goveda koja su se poklala između sebe i tako učinila uslugu savremenim kolonizatorima.
Srba je u Bosni procentualno bilo više i ranije. Bili su više i naoružani od strane JNA pod Slobinom kontrolom. Pobili su i više Bošnjaka nego obratno. Možda ih je zato ostalo više. To nije real-politika, to je ludilo.
Mislim da bi trebalo da se opustiš, jer kroz 60-70 godina neće nigde biti nikoga.
Skoro da postoji konsenzus da mi nismo mogli da biramo geopolitiku i sistem koji nas je preuzeo. Ali smo mogli da se pravilno orijentisemo, pametno i brzo delujemo i ocuvamo resurse. Mogli smo da resenja izvedemo brzo u nasu korist umesto da isceniramo nacionalne sukobe i na kraju napravimo ( zajedno sa ostalima ) 10-godisnji gradjanski rat. Resurse smo imali.
Da li je Milosevic kriv – apsolutno jeste. On je kreator nazadnog sistema birokratske revolucije 80-ih i svih losih poteza. Narocito je veliki krivac za gradjanski rat, sukob sa Zapadom i unistavanje ekonomije, institucija i resursa Sr.
Godina 99′ je samo zavrsnica poremecenog sistema licne vlasti u kome smo ziveli od sredine 80-ih.
„Baš kao što postoje ljudi, postoje i nacije koje mogu živeti bez kičme i dostojanstva, i takvih nacija nije malo u Evropi. Srbi, na sreću ili nažalost, ne spadaju, ili bar nisu spadali u takve narode. Ovo nije hvala, ovo je dijagnoza stanja.“
(Nebojša Katić: „SRBI I REALPOLITIKA“)
„Srpska drama nije vezana za dilemu Istok ili Zapad, već za dilemu da li prihvatiti kolonijalni status ili ne. Za neke narode je to lako jer ih istorija ne opterećuje. Vraćajući se ponovo u status kolonije oni ne izdaju svoje pretke koji su ginuli da ne bi bili kolonija. Za Srbe je to mnogo teže.“
(Nebojša Katić: „SRBI I REALPOLITIKA“ – komentar dat 11/04/2019 u 09:07)
Завлада тишина ко на погреб, само што завришти по неки коњ или удари с копито у насип.
„Шта ли ће бидне?“ вика Биба. „Мора да је нешто много важно и хитно кад се пуковник обраћа на целу војску!“
„И важно је“ реко. „Више неће бегамо, оће се побијемо са Швабе, па што буде нек буде! Мене је причо мој татко Тоза Аризан да је и војвода Степа Степановић држао говор на целу војску кад је била битка на Цер.“
Како пуковник отвори уста, тако ме нешто пресече по стомак. Ма да ме је неко попишо оног момента, лакше би ми било! Гледам у пуковника, слушам га шта говори, а мозак ми стао па ништа не разумем. Пуковник Јовић се попео на буре, коса му бела ко вуна на белу овцу а у лице дошо црн ко земља. А речи му се заглављују у гушу ко некуване кнедле.
„Краљеви војници“, вика пуковник, „ово је најтужнији дан у нашу историју… наша војска… славна југословенска војска… синови славних јунака, победника на Цер и на Колубару и пробојника Солунског фронта…“ – ма памтим му сваку реч – „данас мора да положи оружје… Потписана је капитулација… Краљеви војници, идите дома, радите земљу, чувајте стоку, ал не бацајте пушке… једног дана ће нам затребају… јербо овај народ неће да живи под окупатора… Југославија није навикла да робује…“
Ту се пуковник заплака ко мало дете. Сви се заплакасмо. Пада киша, пробива кроз шињел, слива се низ лице, а војска плаче! Плаче цела Дринска дивизија! И ја се расплака, ко жена. Пуковник Јовић се стури од буре, искида јеполете и врљи ги у блато. И мој побратим Биба искида његови капларски чварци и врљи ги. Ја нисам имао шта да кидам, био сам прост војник, ко пасуљ.
(Иван Ивановић: „Аризани“)
Hm meni se čini da naš problem nije ni u opredjeljenju istok-zapad, ni u nepristajanju da budemo roblje nego u tome što bi mi i da stisnemo i da pr….. istovremeno a to ne ide. Za mene je legalno i jedno i drugo stanovište ali ne može benefiti i jednog i drugog a da se ne plati. Ukoliko ne želimo biti roblje onda moramo biti spremni i da platimo. U suštini ne postoje totalno nezavisne države jer čak i Tramp mora paziti kakve su reakcije na njegove akcije a o drugima da ne pričamo. Ako postoji nekoliko stepeni nezavisnosti a mi želimo da se popnemo par stepenica onda bar naša elita mora znati način kako do cilja i biti spremna da plati za to. Najdjelotvornija je . vjerovatno, kombinacija više faktora od solidne vojne moći preko podmićivanja onih koji odlučuju do čak i fizičke eliminacije „domaćih izdajnika“ jer pogodnijeg naziva od ovog komunističkog ne nađoh.Problem je što „ko mačem siječe od mača gine“ a naša „elita“ ni do praćke nije dogurala a narod bi i da stisne…… a to nemore a nema mu ko ni objasniti da nemore. Za nekoliko stepenica više ne moramo biti najjači na svijetu dovoljno je da za svakog budemo previše papren zalogaj a za to bi, u materijalnom smislu, bilo dovoljno 1/4 do 1/8 opljačkanog. S druge strane ako se opredjelimo da budemo roblje, to je mnogo jednostavnije, skineš gaće i natrtiš se ali nerealno je očekivati da neko ko bez gaća i nag.žen stoji pored puta ne bude h.ben a to je ono što bi mi htjeli.
Još samo objašnjenje za g. Katića koji za moj prošli komentar napisa da ne razumije. Gospodine Katiću pokušajte da isti aršin koristite u profesiji i ovdje jer dosta problema potiče od toga što razni ljudi koriste različite aršine smatrajući da su svi isti a nisu. NATO je krenuo u agresiju jer je neko izračunao da će nakon akcije biti u plusu da je izračunao da neće agresije ne bi ni bilo. Možda je pogriješio a možda i nije sve zavisi šta se sve računa a moral, pravda i sl. su kategorije za unutrašnju upotrebu u sretnijim narodima a kod nas samo služe za držanje stoke sitna zuba u toru bez puno roptanja. Pošto se radi o kategorijama za unutrašnju upotrebu one samo mogu olakšati život i doprinijeti boljem razvoju ali ne utiču na naš položaj osim posredno pa neću dužiti na tu temu
grey owl
Simpatično je da neko spominje realpolitiku i autonomno delovanje balkasnkih naroda, a simptomatično je da se drugom spočitava ostrašćenost i crnobeli pogled…
Pretpostavljam da razumeš zašto je u Bosni namanji pad broja Srba u odnosu na ostale republike? Možda zbog realpolitike?
Ako je tvoj aksiom da su Srbi remetilački faktor na balkanu, onda se ne trudi da to i zaključuješ, meni je lično dovoljan samo tvoj stav i ja ga prihvatam kao tačan…kao što je stihijnost imanentna čobaninu…
Jugoslovenski algoritam je imao do while petlju, dakle, dok važi dogovr iz Jalte nastavi u suprotnom exit, ili važi dok se viski pije u dobrom društvu…sve jedno…
Slobodan Reljić reče, kad su uspeli da nas ubede da je nama bolje da naše fabrike budu njihove u sve će nas ubediti…Tako je i ovde, onaj koji je bio za Jugoslaviju je, u stvari, rušio, a onaj koji je bio za samostalnost je, u stvari, iz nje oteran…
Ma, u stvari, može i tako…zašto bi nas realnost sputavala u iznošenju zaključaka?!
Za grey owl – U pravu ste i Vi, i svi koji misle da je Milošević kriv za raspad Jugoslavije. Dok su drugi, spolja i iznutra grčeviti pokušavali da je sačuvaju, on ju je rušio. Čuvena je Miloševićeva izjava „zadatak je izvršen, Jugoslavije više nema“, ili ona još bolja „rata ne bi bilo da ga Srbi nisu želeli“. Mizantrop i rasista je čak rekao da mu je drago da Mira nije ni Hrvatica, ni Jevrejka. Ne treba zaboraviti ni da u „Pravoslavnoj deklaraciji“ (drugi deo memoranduma SANU) koju je Milošević prihvatio, postoji obaveza da će se u Srbiji uvesti Dušanov zakonik. Preko ovako suludih izjava Zapad nije mogao da pređe i okrenuo se odmerenim liderima Hrvatske i BiH. Nešto kasnije, Zapad je podržao albanske lidere jer su oni, i likom i delom, simbol prosvećene Evrope. Ili kraće, srpski šovinizam i provincijalizam su izgubili u sudaru sa tolerantnim, modernim i kosmpolitskim narodima iz susedstva. Otuda je trend nove interpretacije srpske istorije samo ispravno i odmereno suočavanje sa sobom. (Narodi iz susedstva nemaju potrebu da se sa sobom suočavaju, jer su na put moderne zakoračili mnogo pre Srba.) Hvala na komentaru.
„Uvek Srbija – Nikad Jugoslavija“ (navijački poklič)
Jugoslavija je razbijena zato što su Srbi efektivno radili u korist zapada.
Nevolja je što Milošević nije mogao da radi u korist zapada i istovremeno sačuva čast predaka. Zato je rasturio Jugoslaviju i napravio mafiju.
Koštunica je imao razumevanja – Sloba je kriv samo zato što je izgubio ratove protiv Marsovaca.
Makedonija je imala problem sa iskompleksiranim grčkim fašistima, a ne s Marsovcima.
Grčka, Rumunija i Bugarska su kolonije, bez obzira na pogrešnu veru. Možda nisu dovoljno ginuli.
Za Perica – Meni se čini da su Slovenija i Hrvatska odmah pristale da postanu kolonije i da tu leži najveći deo objašnjenja za njihovo „sretnu“ sudbinu. Pomogla je i „ispravna“ vera ove dve nacije. Dakle, nije reč o prozapadnoj političkoj orijentaciji koja je opredelila sudbinu postjugoslovenskih država – ključan je bio odnosu prema suverenitetu svake od njih. (Zanimljivo je da se i Makedonija odmah jasno prozapadno odredila, ali joj to nije mnogo pomoglo.)
Jugoslavija je bila jasno prozapadna i kroz pokret nesvrstanih efektivno je radila u korist Zapada. Srbija je, sve negde do 2006, bila jasno prozapadna, a to je i danas. Uz sve mimikrije, njena politička elita je i danas mahom prozapadna. (Ovo sam već negde pominjao u komentarima.)
Nevolja je što Srbija, a time i Jugoslavija, nisu mogle da prihvate kolonijalni status, pa je jedino rešenje bilo razbijanje Jugoslavije. U tom kontekstu Srbija je morala postati neprijatelj bez obzira što je i Milošević i najveći deo političkog vrha bio prozapadno orijentisan. Srpska drama nije vezana za dilemu Istok ili Zapad, već za dilemu da li prihvatiti kolonijalni status ili ne. Za neke narode je to lako jer ih istorija ne opterećuje. Vraćajući se ponovo u status kolonije oni ne izdaju svoje pretke koji su ginuli da ne bi bili kolonija. Za Srbe je to mnogo teže. Hvala na komentaru.
Socijalistička Jugoslavija je imala dobar algoritam. Možda zato što su i Tito i Čerčil voleli viski.
Voleo je i Sloba, ali je imao loše društvo. Tuđman je bio dobar kao predsednik „Partizana“. Alija je verovatno bio trezvenjak.
https://pescanik.net/bleiburg-na-rasklapanje/
Citam neke clanke o genetickim algoritmima koji daju dobro resenje sa prihvatljivom pouzdanoscu. Ako to primenimo na nasu drzavu kao organizam, sa parametrima, kako sacuvati vlast, kako povecati stanovnistvo, kako povecati teritoriju, kako povecati ekonomiju. Rezultat koji smo dobili u vise iteracija kao optimum je – vlast, ekonomija, stanovnistvo zavisno od Zapada, drzaoci vlasti umrezeni sa centrima moci na Zapadu. Interesantno to je upravo ono sto su Hrvatska/Slovenija uradila 90′ godine. Znaci izabrali su pravi model iz prve, zato su i pobedili.
@ Ćurčić Vladimir
Jeste, jadnih Srba više nema u Bosni, C. Gori, Kosovu, Makedoniji…
Kako god, za manje od 100 godina, na celom Balkanu neće biti nikakvih domorodaca. Istorija se nikome ne ruga. Ona je samo surova prema onima koji ništa ne uče iz nje.
Crno-belo i ostrašćeno rezonovanje pomaže da se promaši poenta. Zato Balkanci ne kapiraju real-politiku. Još gore, nikada se ne suočavaju sa sopstvenim zabludama. Nije nikakva uteha što je to uobičajeno širom sveta.
Kao što ne postoje moral i pravda, ne postoje ni „evropske vrednosti“. Potpuno je svejedno što je Hrvatska u EU, a Srbija nikada neće biti. Nikakvo članstvo ne menja ljude, oni ostaju zatečeni u svojim dubiozama sa vladajućom klasom koja im je najveći neprijatelj. Važno je da veruju da su „samostalni“.
Srpske vlasti jesu pioniri u planiranju etničkog čišćenja i asimilacije. A imali su i zdravu konkurenciju iz Bugarske. Za tu prednost mogu da zahvale Austro-ugarskoj i Rusiji. Problem je kada je neko samostalan pa previše planira. Kada je alav i zaboravi drevnu veštinu trgovine. Onda dolazi do reakcije, a čobani su skloni stihiji.
grey owl
Eto, kako istorija ume nekad da se naruga.
Srbi imaju planove o etničkim čišćenjima još od Ilije Garašanina, Vase Čarapića, pa sve do Memoranduma…Kad na kraju, Srbija jedina ostade multietnička republika, a Srbe isteraše iz bivših jugoslovenskih republika…Što je najcrnje, drugi to uradiša stihijski…bez plana, a Srbima ni plan ne pomože…
To se jedino našim poslovičnim javašlukom može objasniti…
P.S. Hrvatska nije ugurana u EU, izrazila je želju da bude članica i da baštini evropske vrednosti i ispunila je uslove…Mada, verovatno je ugurana u samostalnost…
Ово је изузетан, и веома храбар текст г. Катића. Опет, неки читаоци, не само на овом блогу, већ, како смо видели и на другим интернет страницама, нису прочитали довољан број текстова г. Катића, па нису схватили иронично изражавање које је део његовог стила.
Мислим да свако ко у данашње време сматра да је један човек могао да влада било којом земљом и да доноси све одлуке, или је острашћен, или је недовољно информисан. Још су и римски цареви морали да спроведу вољу владајуће, најбогатије класе око себе, да би могли да остану на власти. Ништа се по том питању није променило до дан данас. С тим у вези, примећујем да се кривица за акт агресије на СРЈ 1999. своди искључиво на ад хоминем критику “владајућег брачног пара“, а каткад и “српских грехова из распада СФРЈ“. Анализа међународне политике није однос добра и зла, однос добре и лоше “карме“, већ ствар чињеница, односа снага и интереса. Чињеница је да је понуђена тотална окупација СРЈ, коју наша делегација, као и свака земља у свету, није прихватила. Однос снага је наравно био далеко на страни другог субјекта у преговорима у Рамбујеу. Наш интерес је био да заштитимо свој суверенитет, а интерес другог субјекта у преговорима је био да…допуните сами. Др Ратко Марковић је скоро за “Политику“ написао, и образложио, да преговора није ни било…
Ранији грехови, непочинства, како год хоћете, “владара“ попут Моамера Ел Гадафија, Садама Хусеина, Башара Ел Асада, итд, не могу оправдати акт агресије ове или оне врсте, безнађе, беспуће, и катастрофу сваке врсте коју њихови народи сада доживљавају, када су коначно ослобођени “стега“ ових аутократа. Тумачење међународне политике искључиво у смислу добре и лоше “карме“ овог или оног “аутократе“ или пак целог народа (!), није модус проналажења истине “како ствари на овом свету функционишу“. Сећајући се акта агресије дуге 78 дана на СРЈ 1999. године, понекад се захвалим Богу што СРЈ не лежи на богатим налазиштима нафте, гаса, или неке друге руде, јер би смо можда онда “демократију“ учили на “Ирачки“, “Сиријски“, “Авганистански“, “Либијски“ итд начин, а не на овај “балкански начин“ који гледамо задњих 18 година, па вероватно никаквог “Рамбујеа“ не би ни било. А можда се и ту крије разлог интереса другог субјекта поводом дела територије Србије, и његове могуће поделе…
@ Ćurčić Vladimir
Ok, zloba može poslužiti za utehu.
Zasigurno, Hrvatska je ubačena u EU zato što je sprovela etničko čišćenje.
A Srbija se nije dovoljno trudila.
grey owl
Ne možete a priori odbacivati iseljavanje. Nekad je to uslov za evrointegracije, kao u slučaju Hrvatske.
Ovo je prava stvar – „Rešenje problema na balkanski način“:
Click to access ISTERIVANJE%20ARNAUTA.pdf
Baksuzni Čubrilović. Prvo su Stojadinović i Trojni pakt pukli, a onda su ga otkačili i zli komunisti.
Naravno Sloba nije ništa skapirao u međuvremenu.
https://srbin.info/2019/04/08/prof-majkl-cosudovski-jugoslaviju-je-vasington-razorio-1974/
Мислим да је то само део одговора. Основни је у противречностима самог система и национализмима,крчењу раније започетог пута ка својим државама, а преко српског националног бића и територија.
Za Jovana T. – Građanski protesti su uvek poželjan instrument kontrole vlasti. Treba stalno podsećati vlast da građani postoje i ovo je pogotovo važno u zemljama u kojima je parlament manje-više dekor. Mislim da je važno da u Srbiji građani protestuju uvek kada vide da je vlast bahata i da ih ne poštuje. Da skratim, podržavam proteste iz principa, čak i onda kada mi nisu jasne ni strategija ni taktika protesta.
G. Katiću, šta mislite o aktuelnim protestima?
@ peric
Evo analize, pravo iz akademije:
https://pescanik.net/memorandum-sanu/
Pročitao sam ga, smor i šizofrenija.To je sve što ćete dobiti od njih.
Kultura secanja na ovaj drastican dogadjaj, u nizu drastricnih poraza ne znaci nista ako ne sledi analiza i plan za buducnost. Nisam siguran da nam treba jos jedan mit. Jos nisam video analizu, recimo iz akademije koja bi rekla koji su uzroci nase situacije i sta treba da se radi.
U medjuvremenu gubimo bitke koje su mogle da nas vrate u zivot, demografiju, vezu sa dijasporom i kvalitetno obrazovanje novih generacija, kvalitet drzave.
Zasto gubimo i te bitke koje su verovatno vaznije od one 99′.
@ peric
Stankom 90-tih nije gradio nelegalna naselja. Golf, Filmski grad i ostalo iz tog vremena su uknjiženi. Štaviše to su lepa i humana naselja. (Malo sam subjektivan, volim Brdo i Žarkovo). Žika Muštikla je bio Slobin pulen, ali retko ko nije.
Inače, voždovi Srbije nisu trebali ništa da grade i razvijaju, samo oružje, rat i uništavanje. Tu su i neke pare.
Što se tiče godina 1987, 1999… 2019-x, uvek je: Lepše s kulturom.
(slogan iz 90-tih, best ever)
За Бојана – И мени се чини да тај поглед „споља“ много помаже да се Србија и њен новији историјски усуд боље сагледају и објективизирају. Нажалост, чини се да многи у Србији сматрају да „спољни коментатори“ немају право да дају своје мишљење о домаћим темама. Хвала на коментару.
Za Perica – Odlično znam kako je izgledala Srbija devedesetih, ali tema mog teksta nije bila Srbija devedesetih, već kultura sećanja na NATO agresiju iz 1999. Hvala na komentaru.
Pokusacu da vam skiciram tu Srbiju s kraja 90-ih, ciji je predsednik odlucno rekao ne ( u stvari nije rekao ne).
Pred tu 99′ godinu Srbija je umesto da nabavlja PVO sisteme gradila velelepnu stanicu Vukov Spomenik. Otpustala mlade raketne inzenjere, gradila odmaraliste na Crnom Vrhu. Umesto da gradi kuce izbeglicama u Kosovskoj Kamenici, gradila nelegalna Stankom naselja na Banovom Brdu. Umesto da se Sloba bavi kljucnim ljudima institucijama na Zapadu, on se umrezavao sa lokalnom mafijom. Umesto da sluzbe obradjuju pretnje spolja one su trosile energiju na osiguravanje vlasti i koruptivne dilove. Umesto da vlast okupi celu elitu i univerzitet i zaposli ih na gorucim poslovima, ona ih je poslala na ulicne proteste. Cela energija i sresdstva nacije su te 1997. bile usemerene na divljacku bespravnu gradnju i sverc.
Da li vodja koji je narod doveo u takvo stanje, i doveo ultimatuma kome govorimo ima pravo da odlucuje o sudbini naroda. Cini mi se da je on imao samo jedno pravo. Necu reci koje.
Najstrasnije je kada zamenimo u gornjim redovima godinu 1997/8/9. sa godinom 2019. i vidimo da je sve potpuno isto.
Тек сам недавно примјетио да су коментари поновно активни на блогу.
Г. Катићу, Желим да Вам се захвалим на чланку – и чланцима и гостовањима које сте у међувремену објављивали – и да пожелим успјех у даљим активностима!
Морам да примјетим да сте у последње вријеме постали присутнији и уочљивији у домаћој јавности, и такође да се у Вашим текстовима и посебно обраћањима у јавности осјећа растући емотивни набој.
Што се тиче теме овог чланка, догађаја 90их и злостављања нашег народа, мој субјективни доживљај кроз претходне деценије развијао се интензитетом који би се могао представити словом U .. док сам живео у отаџбини, мој снажни осјећај неправде могао је да буде и (дјелимично) плод утицаја окружења (унутрашња пропаганда, идентификација, индоктринација, некритичко посматрање..). Одласком у иностранство, путем одрастања, дјеловања временске и географске дистанце, као и кроз изложеност другим мишљењима, изворима, тумачењима, језицима, културама, хоризонтима итд, почео сам да преиспитујем неке своје ставове. Данас, са још већом временском и географском дистанцом, мој унутрашњи процес преиспитивања је доста сазрео и могу са једног објективнијег становишта да сагледам, прихватим, и са новим квалитетом реинтегришем своја некадашња размишљања.
У нашем народу присутна је тужна тенденција претјераног самоокривљивања, претјераног и некритичког нападања наших (несавршених) вођа и неумјесног посипања са пепелом по глави. Ово што су нам западњаци радили, не само током бомбардовања, већ кроз читав период 90их, санкција и повезаног малтретирања, то је у рангу вишедеценијског психолошко-социјалног експеримента и злостављања масовног обима. Пропаганда у корист самопорицања је јака, и на жалост, системски је финансирају домаћи порески обвезници за рачун странаца. Морам да подсјетим да у свом том злу малтретирања, санкције смо наметали и сами себи (санкције Србије Српској 1994). У сваком случају, тек након неког времена проведеног у иностранству могуће је стећи јаснију и свебухватнију слику зла и огромног уназађивања које се нам западне земље (или њихове елите или ко их већ контролише) (свјесно и плански) наметнуле.
@Kum , da u pravu ste, ja sam mislio na to da su u prošlosti bili primitivni. Mada i dan danas u Albaniji se zadržao odnos prema porodici koji je patrijarhalan i hijerarhijski. Tu je i primer krvne osvete kao izuzetno primitivnog običaja.
@ Jovan T.
Savršeni Srbi su već propustili šansu. Mogli su da kombinuju gene s nemačkom pameću i razvale niže rase. Onaj Ljotić je bio baš neshvaćen, a tako cool.
Svetom neće vladati Kinezi nego roboti.
@ Jovan T.
Ne bih mogao da se slozim sa konstatacijom o Albancima kao primitivnom narodu kojim je lako manipulisati.Gledajuci nacin kako su uzeli Kosovo,kako generalno jacaju u regionu i kako uspesno lobiraju na Zapadu,a cak ih i Rusi postuju.(Pacoli je zaradio bogatstvo u Rusiji.Gledao sam pre nekoliko godina rusku seriju u kojoj je glavni lik Albanac-super heroj,po uzoru na holivudske produkcije.)
Cini mi se da cesto podcenjujemo regionalne rivale,posebno Albance.
Radi se o vrlo starom narodu,koji je sacuvao svoju posebnost u okruzenju ne srodnih naroda.Cak je na severu Albanije bio znatan broj Srba-Crnogoraca koje su asimilovali postupno tokom vekova,posebno u poslednja dva veka.Albanci su iako pretezno muslimani i katolici,cak ih ima vise od pola miliona pravoslavnih,ali su pored verskih razlika svi tvrdi Albanci.Znamo da Srbi ne priznaju druge veroispovesti pored pravoslavne za Srbe,a posteno govoreci i ovi drugi ne gore od zelje da se izjasne kao Srbi.
Albanci su tokom istorije uspesno razvijali neku vrstu paralelnih institucija unutar drzava u kojima su ziveli,a koje nisu smatrali za svoje.Srbija je to osetila na svojoj kozi,ali je izgleda slabo sta naucila.Mislim da cesto po pitanju tog naroda zvanicni podatci o BDP-u,nezaposlenosti,itd. ne znace mnogo.Njihov pristup ekonomiji je malo drugaciji nego kod Srba ili Austrijanaca.Evo npr. gledajuci statistiku Albanci u Presevu bi trebali biti teska sirotinja,gore nego Romi u kartonskim naseljima,a svi znamo da to nije tako.
Oni su cesto bili orudje u rukama stranih sila,ali su uspesno koristili te strane sile za zastitu svojih interesa,sto evo i dan danas uspesno rade.
Treba samo pogledati ovu igru u vezi taksi.
Za Makija – Nisam ljubitelj Pernarovog političkog stila, ali ne vidim problem da kandiduje svoju stranku za evropski parlament i da u njemu zastupa svoje stavove. Koliko je njegovo antiEU raspoloženje autentično, koliko je to iskren politički stav a koliko politički egzibicionizam, ne bih mogao da sudim. Hvala na komentaru.
@Grey owl hoću da kažem da je uzrok neprijateljstva između Srba i Albanaca to što Albanci služe stranim interesima. Na to ukazuju mnogi autori pa i posleratni komunistički (recimo knjiga „SS divizija Skenderbeg“). Nažalost Albanci su bili primitivan narod kojim je lako manipulisati.
Ne kažem da je naša strana u potpunosti čista ali koren problema je u gorenavedenom.
Što se tiče Srpskog služenja zapadu, to i da hoćemo ne možemo.
Ako će Kinezi vladati svetom, zašto da ne stvorimo super rasu? Srpski arijevski gen i kineska pamet bili bi savršena kombinacija.
Naša super rasa bi vladala nad nižim rasama u novom kineskom poretku.
Ja se protivim fašizmu i šovinizmu.
Nebojsa,
da li pod kapitulacijom mogli da tumacimo i danasnje foliranje u hrvatskom Saboru. Ivan Pernar, koji je godinama slovio za najostrijeg protivnika EU i globalizma, polako kandiduje clanove svoje stranke za EU parlament uz bedni izgovor da ce se ugradjivanjem u EU boriti protiv nje iznutra? A svoje prave namere skriva izazivanjem ekscesa u Saboru.Hvala.
@ Jovan T.
Naravno, svako ko kritikuje fašiste i šoviniste je neprijatelj.
Srećom, mi zadnjih 30 godina imamo patriote koji ne služe interesima velikih sila. (Da, i Milošević je bio veoma koristan.)
Zato se treba ženiti Kineskinjama. Tako se leče kompleksi i frustracije. A i Kinezi nisu demokrate.
@grey owl Albanci su uvek služili stranim interesima (interesima velikih sila). Tucović je rešio da bude objektivan i demokrata pa je stao na stranu neprijatelja.
Za Mikija – Šta je to tačno Milošević trebalo da radi, a nije uradio? Meni se čini, da kada vas ključne sile označe kao neprijatelja, jer im je neprijatelj uvek potreban, nema te mudrosti ni diplomatije koja će vas spasiti, osim apsolutne kapitulacije. Apsolutna kapitulacija je ono što se traži i od današnjih vlasti. Hvala na komentaru.
Države nemaju prijatelje već isključivo interese. Na žalost srpski političari vekovima to nikako da shvate. Srbiju su vodili ponekad hrabri, ponekad pošteni, pametni, glupi, naivni, visoki i niski, lepi i ružni, civilizozani i primitivni. Ali svima njima zajednički imenjtelj je bio taj da pojma nisu imali o diplomatiji. To da se glavne svetske sile obruše na jednu zemlju, pa još saveznicu iz dva svetska rata i onda je tamburaju 77 dana…nema veze ni sa geopolitickom situacijom (novim svetskim poretkom), ni sa regionalnim ratom, ubistvima i progonima jer istih uvek ima na svim stranama. To samo ima veze sa katastrofalno i fundamentalno pogresno vodjrnom spoljnom politikom i nedostatkom diplomatije. A onda ubaci u miks jednog inteligentnog ali sujetnog, pokvarenog, iskomoleksiranog ušatog diktatora koji samo gleda svoju guzu – katastrofa je zagarantovana.
O Miloševiću će istorija tek da dâ sud. On je možda i jedini predsednik u istoriji čovečanstva koji je vukao i katastrofalne i sjajne poteze sa katastrofalnim efektom. Na prvu loptu vukao je sve katastrofalne poteze a onda ono što je trebalo danas da povuče kao sjajan potez, vukao je sa šest meseci zakašnjenja u trenutku kada je to bilo pogubno i bolje bi bilo da ništa nije radio.
@ peric
Dimitrije Tucović: Srbija i Albanija (1914.)
https://pescanik.net/srbija-i-albanija-i/
Za Perica – Srbija je od 2001. formirala svoj program na bazi pune liberalne ekonomije i na bazi evroatlanskih integracija i slobodnih izbora, na istočnoevropski način. Uzgred, ovaj period traje duže od Miloševićevog perioda. Srbija je kooperativna do neukusa, pa to nije pomoglo (kao što ni Makedoniji kooperativnost nije pomogla). Prelak je odgovor da smo još uvek u središtu „containment“ koalicije. To je opšte mesto i takvo objašnjenje se može koristiti od sada pa do večnosti.
Balkansko žarište se održava, kao što se održavaju i druga žarišta, jer je to dobro za biznis – vojni. Dobro je i kada svojim strateškim rivalima možete zapaliti vatru pred vratima, kada god je to potrebno.
Jeste, diktator, Crkva i neki levičari su krivi za sve. A mogli su da se ugledaju na liberalnu, demokratsku i kosmopolitsku Hrvatsku, ili da koriste liberalni program Alije Izetbegovića.
Ali, da ne bih ponavljao uvek iste argumente, završiću slažući se sa Vama. Srbija je kriva za sve, ili još opštije, žrtva je uvek kriva, nasilnik je uvek u pravu i to je aksiom realpolitike. Hvala na komentaru.
Razlika izmedju Srbije i okolnih zemalja je sto je Srbija bila protiv( ili spora ) u izboru liberalnog kapitalistickog uredjenja. Takodje izabrala pogresnog saveznika, a u kjucnim momentima nije ni imala saveznika.
Od pocetka Miloseviceve vlasti pro-ruska ili anti liberalna strana birackog tela iznosila je 2/3. Zapadjacma je to bilo jasno i pre prvih izbora u Sr.
Zasto smo danas u uzasnoj situaciji, a nismo opasni ni u vojnom ni u geopolitickom smislu. Jos uvek smo u sredistu containment koaliceje okolnih dobitnika koju zajednicki administriraju nemci i amerikanci. Kao okupirana Srbija u vreme Nedica.
Ako neko ima drugi racionalan razlog zasto nam se ovo dogadja toliko dugo, voleo bih da ga cujem. Jos uvek nisam cuo ubedljivo obrazlozenje. Pogotovo mi nije jasno zasto neko toliko dugo drzi neresene probleme i nasilje na Balkanu.
Razlika izmedju Srbije i okolnih zemalja je sto je Sr. bila protiv( ili spora ) u izboru liberalnog kapitalistickog uredjenja. Takodje izabrala pogresnog saveznika, a u kjucnim momentima nije ni imala saveznika.
Od pocetka Miloseviceve vlasti pro-ruska ili anti liberalna strana birackog tela iznosila je 2/3. Zapadjacma je to bilo jasno i pre prvih izbora u Sr.
Pocetkom 90-ih Srbija je jedina zemlja koja je oformila svoj nacionalni program na bazi neprihvatanja pune liberalne ekonomije, protiv evroatlanskih integracija, defakto protiv slobodnih izbora. Jednako losa je bila podrska anti-Jeljcinovoj struji u Rusiji. Tvorac programa je bio diktator sa suprugom, neki levicari iz akademije uz delimican amin crkve.
Zasto smo danas u uzasnoj situaciji, a nismo opasni ni u vojnom ni u geopolitickom smislu. Jos uvek smo u sredistu containment koaliceje koju zajednicki administriraju nemci i amerikanci. Nesto kao u vreme Nedica.
Za Perica – Iako je najveći deo onoga što ste naveli tačan, to nije odredilo srpsku dramu. Sve što ste naveli primenjivo je i za najveći broj država iz okruženja, a prošle su bolje. Raspad Jugoslavije bio je cilj, i taj projekat je po definiciji išao (brutalno) protiv elementarnih srpskih interesa. Srbima je u startu zadata uloga loših momaka i na njoj se sistematski istrajavalo i istrajava do dana današnjeg. Razlozi koje ste naveli su olakšali projekat, ali verujem da su bile spremne i varijanta B i C, za slučaj da Srbi iznenade i ne upadnu u prvu klopku. Sve ovo baziram na iskustvu od 2001. do danas, na iskustvima Rusije, Libije, Irana itd. Mislim i da se spolja sve to jasnije vidi nego iz Srbije. I upravo zato ne treba upasti u tu poslednju klopku i sebe optužiti za sve. Hvala na komentaru.
Izvinjavam se sto postavljam jos jedan komentar. Nisam odgovorio na temu u predjasnjem.
O legalnosti/moralnosti napada na SRJ je nepotrebno raspravljati. Mozemo mi dokazati da je tp nelegalno i licemerno ali se nista nece promeniti. Ja ne znam ni jedan slucaj u istoriji gde je mala zemlja dokazujuci legalnost/moralnost pobedila velesilu.
Zasto Srbija nije popravila polozaj u odnosu na 90-te.
Verovatno iz istog razloga zbog koga je bila u losem polozaju 90-ih.
Kljucne reci su sistem, ljudi i kultura/ideologija.
Vremena i izazovi se manjaju ako imate sistem i ljude koji moze da odgovori na izazove prezivecete i 1991. i 2019. Nas sistem i nasi ljudi su izgubili u utakmici sistema i ljudi, a mi jos uvek nista ne menjamo.
Ne zaboravite da smo imali deceniju krize 80-ih koja je izrodila Milosevica. Nase zlo pocinje cistkom najboljih za vreme dolaska Milosevica na vlast. I usvajanjem komandnog partiskog Milosevicevog sistema.
Glavni razlozi su bili tada i sada su:
-Nepostojanje mehanizma da se okupe kvalitetna misljenja i napravi plan
-Cistke kadrova, negativna selekcija, odliv ljudi
-Nepostojanje kvalitetne elite koja stvara plan. Insistucije raznim fazama propadanja. Lose stanje na univerzitetima, firmama, Akademiji, crkvi, drzavnim institucijama.
-Neukljucivanje elite iz inostranstva u pravjenju plana.
-Nepostojanje odrzivog politickog plana u novom i promenljivom okruzenju.
-Nepostojanje resursa za plan.
-Lose stanje kvaliteta populacije koja je kontrolor upravljaca.
-Nedostatak ideologije u drustvu i eliti, nedostatak smisla za zajednicko dobro, odgovornosti i meritokratije. Krizni socijalisticki moral se stopio sa moralom grabezi i propadanja tako da smo dobili fotorobot danasnjeg gradjanina Sr.
To je taj isti covek iz 1991. samo sa manje samopouzdanja 2019.
Cini mi se da ulazimo u period gde se svet brzo menja, povezanost se povecava, a suverenost smanjuje. Godine 1991. stepen suverenosti nacija je bila mnogo veca nego 1999, a 2019 stvarna suverenost je vrlo mala.
Verovatno zbog globalnog kreditnog sistem, globalizovane ekonomije, internet platformi. Danas, finansijsko/ trgovinski napad na zemlju bi bio brz i razoran. Takodje vreme vojne reakcije, i njena preciznost je neverovatno povecana u poslednjih 20 godina. Novi element u gubitku suverenosti je oslanjanje na internet bazirane platforme koje povecavaju spoljnju zavisnot i mogu biti sankcionisane. Smanjena suverenost ogleda se i u transformaciji elite koja nije vise interesno odana samo maticnoj zemlji, vec i tamo gde se drze pare, deca, poslovni partneri i saveznici.
Hvala Katicu na ponovnom otvaranju bloga za komentare.Drago mi je da se stara ekipa okuplja.Nadam se da u medjuvremenu nismo pretrpeli kakav gubitak u ljudstvu.
Cini mi se da komentari odrazavaju mentalno stanje nacije posle poraza.
Frontalni sukob sa NATO jeste sustinski bio borba Davida i Golijata,nesto na cemu se grade mitovi,koji opet grade identitet i daju pokretacku metafizicku snagu naciji.A da li ce taj rat postati Drugi kosovski boj ili oznaciti pocetak promene svesti Srba i njihovu postepenu ‘integraciju u moderni globalisticki poredak“,jos je rano govoriti.Vajmarska Srbija je u agoniji,trazi svoj put.
Rat jos uvek nije gotov,jer da je zavrsen ne bi postojao „dijalog u cilju obostranog priznanja“.
Da je Milosevic prihvatio Rambuje,vec 2002 Kosovo bi bilo nezavisno.Verovatno bi i NATO bio u Srbiji (a da li bi Srbija bila u NATO,ne znam).Milosevic radi opstanka na vlasti nije mogao prihvatiti NATO u Srbiji,pa mu je ta klauzula bila neprihvatljiva.Sa druge strane,ni NATO nije mogao vecno da bombarduje krnju Jugoslaviju.Strateski ciljevi vec su bili unisteni,ostali su vise ili manje civilni ciljevi i svakim novim vazdusnim udarom povecavala se verovatnoca za „kolateralnu stetu“.A sve su to nepotrebne neprijatnosti iz njihovog ugla.Ostala je i opcija kopnene ofanzive,a jasno nam je zasto tako nesto nije dolazilo u obzir.I NATO je hteo mir,pa je odustao od te jedne stavke,koja njima ne menja sustinski ishod rata,a Milosevicu je bila od kljucne vaznosti.
To je samo moje skromno misljenje,moguce je da gresim.
Za Perica – Ako Vas dobro razumem, jasno je da NATO nije izvršio agresiju. Ili bolje, ko god ne shvati kako svet funkcioniše, saznaće to pod bombama. Krivica je zato na onome ko nije shvatio. Možete li pojasniti kako to svet funkcioniše i šta to Milošević nije shvatio? Postoktobarske vlasti su shvatile kako svet funkcioniše i zato je Srbija danas …. Možete dopuniti po želji. Hvala na komentaru.
Rambuje nije uzrok to je posledica. Uzrok problema je sto Milosevic nije hteo da se bavi spoljnjim centrima moci niti je pravio infrastrukturu za to. Kada je shvatio da je u pepetualnim problemima pokusao je ali nije ima alatke. Jednostavno nije shvatio kako svet funkcionise mnogo pre nego sto su glavni problem poceli.
Ta infrastruktura nam treba i danas. Jedan prsten te infrastrukture bi mogli da budu 1300 kaplara: advokata ( najvise ) ekonomista, novinara, profesora na kljucnim fakultetima na Zapadu. Koji bi imali neku formu organizacije i uticali u pravcu interesa zemlje.
Za Perica – Moj tekst je vezan za događaje od pre 20 godina i na interpretaciju tih događaja danas. Meni je nepodnošljivo da se u uticajnom delu javnosti, direktno ili indirektno, pravda NATO agresija, jer eto, Milošević nije potpisao sporazum u Rambujeu i prihvatio čuveni „okupacioni“ aneks. Dakle, Srbija je zaslužila da bude bombardovana, pa su time i žrtve bile besmislene, i zašto ne, zaslužile su da umru. Razumem kada to propovedaju ljudi koji su dobili nadoknadu da to rade, ali ne razumem one koji to rade „za ništa“. A što se istorije tiče, ponoviću, mali narodi je najčešće ne biraju, već su njena žrtva. Kooperativnost Srbije od 2001. do danas, nije ni za jotu popravila položaj Srbije i maltretiranje se nastavlja. Sklon sam da verujem da je taj položaj određen ne samo geostrateškim kalkulacijama, već i neobjašnjivim animozitetom prema pravoslavnom slovensko plemenu. Hvala na komentaru.
Razumem ovakvo gledanje na istoriju koje smo mogli da cujemo od nasih srednjoskolskih profesora, ali empirija kaze da: smo siromasniji nego sto bi geofraski trebalo da budemo, imamo manji IQ nego sto bi geografski trebalo da imamo, imamo ogromnu emigraciju najkvalitetnijih kroz period od poslednjih 100+ godina. Da nam je zemlja menjala oblik najvise od svih zemalja u Evropi. Da je populacija iglavnom izbeglicka. Elita nepostojeca. Od nase elite u inostranstvu moglo bi da se naprivi 5-6 elita kvalitetnijih neogo postojeca u Sr. Stanovnistvo u ovom momentu nesposobno za ukljucivanje u ekonomske i civilzacijske tokove sveta. Stoga zakljucujem da semo nesto tokom poslednjeg veka lose radili.
Komentari sa Standarda, u par reči: „Ti će mi kažeš!“
Ali ostavimo se Standarda. Htedoh samo da skrenem pažnju na to šta se sve izmenilo u dve decenije protekle od 1999. godine, ipak nije to tako malo vremena. Danas je npr. već prosto za ne poverovati kako je samo patriotski raspoložena bila naša omladina 2001. godine, dve godine (za razliku od sadašnje dve decenije) nakon humanitarnog bombardovanja Srbije 1999:
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=296814
Istorija je fantaziranje o pravdi i moralu. Naivni Marx je mislio da živimo u klasnom sistemu, a da je politika gospodska trgovina.
Karađorđe je dao dobru ponudu. Obrenovići su kvarili idilu s realpolitikom, pa je jedan prgavi bezbednjak rešio problem.
Pokidao ih je, onda se malo zaleteo i nežno krenuo preko pola Albanije. Ali to nije demokratsko pitanje. Uostalom, neko drugi je uvek kriv za sve.
Onda je poslao majstore da roknu prestolonaslednika velike firme u susedstvu, pa su ovi dali ponudu koja se ne odbija. Ipak, biznis je obavljen. Jugoslavija je bila prirodna težnja srpske buržoazije, a kralj siguran da će se katolici, muslimani i ostali vratiti pravoj veri.
Ponuda je bila odbijena i 1941, pošto je jedan general imao bolju ponudu. Zanimljivo, onda su pripadnici različitih plemena ginuli za naciju. Ali to ćemo zaboraviti.
Budimo se krajem 80-tih, posle perioda realpolitike i socijalizma. Sami na planeti, okruženi neprijateljima za kojima žudimo. Tradicija i inicijativa. Tržište je reagovalo i spustilo cenu svima, bez obzira na krvna zrnca. Nema veze, osvetili smo se.
1999. ponuda da marsovci okupiraju SAMO svetu zemlju a ne celu naciju, je odbijena. Zato što su ćerke prostitutke. Nema veze, imamo sinove heroje.
Januarski dan 2019. kada je veliki brat Putin svratio, iste večeri sam posmatrao američki B-52 koji je uzleteo sa Surčina. Česta pojava. A da čobani nisu krenuli iz Afrike pre 200.000 godina, sve bi bilo u redu.
Eskivirao sam mobilizacije 1991.-92. i 1999. Nije mi se ginulo za mafijaše i žao mi je što se nacija neće ponositi sa mnom.
Ovo nije naručeni i plaćeni komentar. Niti sam ja najmudriji urođenik. Da sam bio pametan, otišao bih odavde kao neki.
Ipak, drago mi je da narativ, stil i nivo obraćanja vlastodržaca u Balkanskoj koloniji postaje jako prijemčiv. Taj narativ ostaje, još 60-70 godina.
Kritički komentari preuzeti sa sajta Standarda
____________________________________
dragan
Zbog ovakvih stavova Srbija je danas to sto jeste propala drzava. To je neverovatna kolicina licemerje, lik koji je u Londonu finanskiski konsultatn, deli lekcije o patriotizmu ljudima koji zive u Srbiji. Gde vam je moral ljudi? Katicu napusti propali London, bezi iz toga propalog kapitalizma, vrati se u Srbiju, uclani u SNS i deli lekcije kome hoces. Imao bi imali verodostojnosti tada. Ovako deluje bedno. Cudna je ta pojava da ljudi poput Katica, Trifkovica odu u SAD i UK i dele savete ljudima koji ovde zive. Pri tome im ne pada napamet da osvavi jedan Londnonsku berzu, drugi unosno katedrru u Americi. A Srbima koji su ovde dele saveta i hrabre ih da ginu sto srcajnije cesce i uzaludnije, da bi oni posle naricali nad nasom nesrecnom sudbinom. Tu nema ni srama ni stida. Posle svih zrtvovanja i ratova i junastava i herojstva rezultat je ovo sto je Srbija danas. Osakacena teritorijalno, bez svih teritorija za koje su u poslednjih sto godina bukvalno ginuli milioni. Pita se covek nekada ljudi da li ste vi svesni da sve zbog cega su vasi devovi ratovali, u Balkanskim prvom svetskom ratu danas je izgubljeno?
A ono sto je ostalo je Miloseva Srbija plus Vojvodina, a sve to je u devastiranom stanju, riina, prljava zapustena kasaba. Kada ostavite svoje tastature i krenete putevima ove zemlje po rupama, rupcagama i krpzeu to se odmah vidi. I onda jedan berzanski spekulant ljudima ta i takve zemlje drzi pridike o junastvu. Sram te bilo Katicu! Ovo moze pisati naprimer jedan Drecun ali ne ti!
Сербона
Небојша Катић се још 1992. склонио у Енглеску, дакле на време.
Није био гладан и жедан, није се плашио за своју децу и себе
док су енглески бомбардери убијали и рушили Србију.
Зато није он тај који треба да хвали српску част и херојство!
У томе је суштина наше расправе.
Сербона
Г. Катић није спомињао само 1999, већ и 1941. и 1914. годину.
Не знам шта је он ново рекао, што већ нисмо знали: личи да нам је открио топлу воду.
И то из Енглеске, у коју је отишао на време, не показавши сопствено херојство и част.
О томе говорим онима који су способни то да разумеју.
Preko Granice
Лепо је бранити и част, образ; и териториј.
Но ако изгубиш народ, изгину људи – неће имати тко да насељава и брани териториј, а ни да брани част.
Пошто аутор лепо велича српску борбу са НАТО и исмејава дефетисте, занима ме како се аутор борио против НАТО насртаја на Србе у Хрватској, БиХ? Напад Запада на Србе није почео 1999.
Цинична подвала да Космет не би био у Србији да Срби се нису борили 1941. не може да буде даље од истине.
Малоумни мартовски пуч, улазак у рат против Осовине, борба да се доведе на власт Тита и југокомунисте су УЗРОК шиптарског проблема Србије, а да не говорим о АВНОЈ-ским границама и Уставу 1974. – то је управо реализација британских балканских жеља и амбиција.
Но добро – видим да демагози и флоскуле и даље имају прођу међу Србима као и 1941., ноторно слободарство с фигом у џепу (боље гроб него роб, боље рат него пакт – АЛИ! Ја лично нећу нити у гроб, нити у рат – то нека други – ја ћу да усмеравам и певам борбене далеко од фронта).
Preko Granice
О српству и патриотизму, националним интересима причати смију они који су делима, у пракси бранили Србе.
Слободари из позадине, иностранства, кротки Титови пионири и слободари који су се једино борили против Милошевића и српских полицајаца – да буду куш.
Нећу да слушам продике о српству од дописника ЦНН-а док се убијало и прогонило Србе, или од лондонског демагога. Као што нећу да слушам приче о издаји и суверенитету од Турчина Пождерца који је такођер утекао на први знак у Енглеску.
Сви патриоти и слободари су имали итекако времена и простора побунити се против туђинске, антисрпске југокомунистичке власти. То се скоро уопште није догађало.
Сви патриоти и слободари имали су прилику да се боре за Србе, бране Србе од агресије српских непријатеља и изопаченог Запада.
То што појединци нечисту савест и срамну биографију покушавају да оперу празним причама из сигурне удаљености у 2019. години ми се гади. На муци се познају јунаци, а речи не вреде ништа у поређењу са делима.
Komentari preuzeti sa sajta Politike
_____________________________
milе sremcica пре 2 сата
Свака част за чланак. Само се питам ако је ово јуче-данас било „све без везе“ чему је онда била потребна јединствена епопеја (у свету) повлачења преко Албаније. Требали смо да пустимо Турке до Беча Берлина, Аустроугарску до Грчке, Турске, Немачку до СССР итд. па да нас Бог види. Али то не би били МИ
Дечак пре 9 минута
Оно што се мења у нашој свести је да су “велике победе” које смо до сада без резерве славили, уткане у “много веће поразе”. Кад на пр, помињемо нашу “велику победу” у Великом рату, често заборављамо шта нас је она коштала : у томе рату Србија је изгубила скоро трећину становништва и више од половине мушког становништва. Сразмерно броју становника, Србија по броју погинулих у Првом светском рату заузима “прво место”. У рату против Србије НАТО није изгубио ни једног човека.
Ovdasnja пре 41 минут
G. Katić baš ovakve kao što ste Vi ismeva u svom eseju, koji uvek nađu načina da racionalizuju i opravdaju svoj defetizam. Nije sramota izgubiti od 20 puta jačeg protivnika, sramota je napasti 20 puta slabiju zemlju. Martin Luter King je svojevremeno rekao da „čovek koji nema za šta da umre ne zaslužuje da živi“, pa Vi sami odredite gde stojite u odnosu na tu izjavu.
Miladin Nikolic пре 44 минута
@ Ovdasnja U Velikom Ratu sam izgubio pradedu, koji se 1914, vratio u Srbiju iz SAD, Cikaga, da bi se borio za zemlju i kralja. U II sv. ratu sam izgubio dedu i strica (baceni u jamu od strane muslimana-ustasa 1941.), i dva ujaka (jedan poginuo 6. aprila 1941. u bombardovanju BG, drugi ubijen/nestao/nikada nadjen u logoru na Banjici 1941.). U gradjanskom ratu 1991.-1995. sam izgubio sestrica, 19 godina starog, na ratistu kod Vukovara i Borova Sela. Najsrecniji dan moga zivota je bio kada su mi sin jedinac i snaja, sa dva mala sina, moja sokola, otisli za Kanadu 1993. Zivim sam od kada je supruga umrla, ali sam srecan jer znam da iza mene ostaje neko, pa makar i hiljadama kilometara daleko. Dodju da me vide i provedu letnji raspust, nekada i po 3 nedelje, svakog leta. A i ja sam bio u Torontu 3 puta za ovih 26 godina i proveo po nekoliko meseci sa decom. Kunem svoga pradedu svaki dan sto nije ostao u Cikagu, nego se vratio, ozenio se i dobio sina kojeg nije nikada video pre pogibje.
Ovdasnjaпре 17 минута
@ Miladin Nikolic: Ja sam odrastala devedesetih sa „tortama“ od kačamaka i step sokićima ali sam znala ko sam i šta sam i od kog roda potičem, baš kao i Vaš pradeda. Iskreno mi je žao što Vi ne znate.
Miladin Nikolic пре 36 минута
@Ovdasnja Postovana mlada gospodjo ili gospodjice, Mozda cete razmisljati kao i ja za nekih 30-40 godina, kada dodjete u moje godine. Evolucija nas uci da kao bioloska bica uvek, po bioloskim nagonima, stitimo svoje potomstvo i pokusavamo da maksimiziramo sanse za njihovo prezivljavanje i opstanak. To znaci i genetsko produzavanje loze. Drago mi je da mojih Nikolica ima i da ce da ih bude, pa makar i u Kanadi ako ne u Srbiji. Takodje, mislim da su Nikolici, kao i Vasici po majci, za srpstvo dali velike zrtve i skoro bili izbrisani sa lica Zemlje. Ne zelim takvu sudbinu Vama, a pogotovu ne Vasoj deci, braci i sestrama, ili roditeljima; ne zelim je nikome. Ja sam porodican covek cija je uvek i u svakom trenutku prva odgovornost i obaveza bila prvo prema deci i porodici, a onda svemu ostalom. Za Vas, sada kada su moji na sigurnom, cu da navijam iz daljine. Zeli Vam da pobedite, sta god to u Vasoj svesti da predstavlja jer ste izgleda odvazna i drcna mlada dama. Srdacno, cika Miladin
Ovdasnja пре 2 сата
@ Miladin Nikolic: Ne, gospodine. Znam pouzdano da ni za tri ili četiri hiljade godina ne bih razmišljala kao Vi jer to nije stvar oko koje ću ikada praviti kompromise. Da, mnogo sam mlađa od Vas, ali sam naučila da postoje Ljudi i miševi. Miš uvek nađe dobar razlog da objasni zašto je miš i zbog čega je bezveze biti Čovek. Nemam nameru da Vas vređam, ali to je tako.
Zoranпре око један сат
Svaka cast za tekst, naravno da smo ponosni na odbranu od NATO agresora i bombardovanja, odbranom od NATO agresora branili smo i bitke nasih predaka
Pogled sa strane пре 6 сати
Bravo Katiću. Medjutim, postoji interes pojedinaca koji svesno rade ono sto većina osudjuje. CIA je zvanično objavila da ju je obaranje vlade Srbije koštalo samo 70 miliona dolara. Neko je te pare ovde uzeo i oni sada brane sebe braneci osvajače i optužujući Srbe i rukovodstvo. Oni bi potpisali kapitulaciju u Rambujeu, dali svima delove teritorije koje traže a kad obave posao zbrisali u inostranstvo. Oni su i za vreme rata davali informacije napadačima a posle njega prodavali drzavne tajne po autoputu. To su bili intelektualci koji su imali uticaja po medijima, državnim ustanovama pa i vojsci. Njihovo držanje nećete promeniti ali bar ih prepoznajemo.
|
Nebojša Joveljić пре 12 сати
Nebojša Joveljić Svaka čast imenjače. Završni pasus u ovom divno napisanom članku zaslužuje da krupnim slovima bude ispisan na zidu učionica u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj, i naravno na ulazu u svim kasarnama u kojima su smješteni srpski vojnici s obe strane Drine. Ne osvrćite se na kritike kukavica, defetista i pripadnika pete kolone. Njih je uvijek bilo i biće. Budite uvjereni da vaše stavove dijele stotine hiljada Srba, ne samo onih koji žive u Srbiji i Republici Srpskoj nego i u raseljenju. Ja vam šaljem tople pozdrave sa dalekog Novog Zelanda, beskrajno zahvalan na vašem razotkrivanju glupih i sramnih teorija o “istorijskim greškama srpskih vladara i političara”. Sram da bude svi onih Srba koji strašno pate što Srbi nisu bili skloni kapitulacijama i kolaboracionizmu sa agresorom kao gotovo sve komšije u njihovom okruženju. Ti su se “Srbi” očigledno rodili u pogrešnom narodu.
|
Боривоје Банковић пре 17 сати
Поштовани господине Катићу, и иначе веома радо читам ваше погледе, али данас сте ме оборили с ногу реченицом: „А свако ко иоле познаје историју зна колико су НАТО силе осетљиве на људско страдање.“ Свака част. Хвала вам на овом тексту. Тихој већини која не може да дође до речи од грлате мањине је потребно овако нешто. Није срамота кад си слабији па добијеш батине у својој кући. Срамота је кад си јачи па тучеш слабијег у његовој кући.
|
Milos пре 22 сата
Da se otpor NATO agresiji moze posmatrati i kao „velicanstven trenutak“ i kao takav da predstavlja jos jedno istorijsko zavestanje, mislim da ne bi trebalo da bude sporno. Sutra kada budemo obnavljali nase drzavotvorne i nacionalne tradicije, sigurno cemo se sa ponosom podsecati na njega. Problem je sto je to i jedan uzasno tezak poraz cije katastrofalne posledice sadasnja generacija prakticno jos uvek zivi i nema jos uvek taj luksuz uzivanja u moralnoj satisfakciji ovog „velicanstvenog trenutka“. Otuda, pre romantizacije (kao potrebne racionalizacije poraza i nalazenja mesta samopostovanju) treba se prvo upustiti u realisticku analizu, da li je politika koja je dovela do ovog „velicanstvenog trenutka“ zaista bila nuzna. Izmedju carstva nebeskog i ropske predaje mora da postoje i neki medjustupnjevi. Trazenje ovih medjustupnjeva treba da bude zadatak za stvaranje jedne zdrave nacion. politicke kulture koja nece biti vecito zarobljena izmedju ekstremnih binarnih izbora – rob ili grob.
|
Mike Kovian пре 17 сати
Miloše, to vaše ukazivanje na korisnost zaveštanja (ja bih dodao – ne bilo kojeg i ne bilo kako) teorijski stoji, i to samo onda ako ga propovedaju moralno časni ljudi neopterećeni nacijom kao teritorijom. Nemam nikakvu primedbu na to. Ali toga u praksi nema. U praksi, i u iskrivljenoj svesti, nacija je sinonim za teritoriju i obrnuto. To je istorijsko pravilo, potvrđeno bezbroj puta, i skoro bez izuzetaka. U Kraljevini SHS praktikovano je slavljenje Vidovdana na celoj teritoriji kraljevine kao zvaničnog, državnog praznika, sve do momenta kada je zbog ovakve „sitnice“ umalo došlo do pobune Slovenaca i Hrvata koji sa Vidovdanom nisu imali ništa. Danas, ni mnogi Srbi u Srbiji ne prihvataju ovo zaveštanje ma kako ga vi idilično definisali. Oni ovo vide kao samokažnjavanje ili mazohizam. Izvinite na politickoj (ne) korektnosti ali ima i takvih!
Milosпре 20 сати
Nije poraz velicanstven, velicanstvena je spremnost na otpor uprkos odnosu snaga. Porazi su uvek bolni. Da li su politicke greske nuzno dovele do njega, ili su uloge prethodno podeljene bez mnogo mogucnosti da se utice na ishod, tek treba da bude predmet jedne neostrascene i nepolitizovane analize. Istorijska zavestanja o hrabrom drzanju u porazu ne sluze da bi se gajila mrznja i zelja za osvetom, vec da bi se kultivisala patriotska svest da imati drzavu znaci da je neko za to morao da podnese i neke zrtve, kao i zahvalnost i ponos sto smo njihovi potomci. Ona sluze i kao inspiracija da se pronadje snaga i hrabrost za isto ako to opet politicke okolnosti budu zahtevale. I na kraju, da li je nase rukovodstvo ucinilo i neke politicke greske i pokazalo manjak vestine, tako da se usud mogao izbeci, ne menja nista u cinjenici da smo mi samo branili ono sto je nase. Realisticka analiza sluzi ne da bi smo se zbog toga kajali, vec da bi sledeci put isto radili samo malo pametnije.
Mike Kovianпре 21 сат
Ako prihvatimo kao (još jedno) novo zaveštanje (čitaj: zakletvu za osvetom!) čemu onda potreba za „realističkom analizom“ politike koja je (nužno) vodila i dovela do „veličanstvenog poraza“?
Dusan Tпре 23 сата
Dugo sam razmisljao, trazio ko su ti, kako ih G. Katic naziva „најмудрији међу Србима“. Pokusavao sam da im nadjem zajednicku odrednicu, nesto sto ih povezuje, cini celinom sa zajednickim interesima, suprotstavljenim nacionalnim interesima Srbije. Kako su dosli u polozaj da odredjuju sudbinu drzave. Tamo gde sam, spletom okolnosti, prosao kroz njihove krugove, primetio sam da ih ne karakterise ni nadarenost ni inteligencija. Nije bilo tesko primetiti da gotovo ni jedan od njih ne potice iz Srbije. Nije bilo tesko ni uociti vezu izmedju velike vecine njih i „oslobodilaca“ Srbije iz 1944. Bilo je prilicno tesko prihvatiti da se Srbija, i danas, nalazi pod okupacijom pod koju je pala 1944. Bilo je jos teze prihvatiti da su okupatori osobe koje za sebe tvrde da su Srbi. Sve se slozilo tek kada je jedan od njih, poznati novinar, ustvrdio da ih je u Srbiji danas 60%. To bi objasnilo zasto je vecini gradjana Srbije lojalnost lezi drugde. Zasto Vucic ocekuje od dodjosa i Madjara da ga brane.
|
софипре 23 сата
У потпуности сагласан са ставовима Гдина Катића. Противницима питање: шта је то што је требало урадити и не доживети бомбардовање 1999., или шта је требало урадити 1941. и 1914., и не доживети сттрадање? Одговорите кратко и јасно. Прихватам и идеју капитулације. И то је реална опција. И људска је. Али. Да ли знате да су ратни планови напада на Србију 1914. године започети још у ХIХ веку, да су војни маневри у Босни 1914. вршени као увод у непровоцирани напад на Србију? Стварање НДХ је било планирано са и без мартовског удара и Немачка је гарантовала Хрватској сваку заштиту у том науму! Да ли мислите да лав не би појео антилопу када би се она предала?
|
Ivanпре 24 сата
За Катића – Да се разумемо, седужни цивили уже Србије и инфраструктура су плаћали цех бомбардовању. Копнене операције су се водиле само на територији која је хтела одвајање. Цитирам део Вашег одговора – Србија је радила оно што је морала и колико је могла, али није прихватила понижавајући ултиматум. Е ту се не слажем са Вама. Ви то закључујете веома сугестивно и популистички. Велико је питање, да ли је баш тако морало. Јер сама политика је вештина могућег. Само – морање је пут ка трагедији. Јер ми по Хегеловој дефиницији историјских трагедија нисмо имали никакву шансу да се извучем осим капитулације, и то што пре. Здрав разум не може ову констатацију прихватити смирено. Ево данас после 20 година Србија је у тежем стању него под Милошевићем. Поштовани Катићу зар на примећујете очевидну чињеницу, да се Србија и даље изнутра распада на друштвену парампарчад у перманентном грађанском сукобу који само чека прилику да заврши у тоталном колапсу. Овде је народ изгубио наду у боље.
|
slamkamenacпре 17 сати
Nismo imali nikakvu sansu da se izvucemo osim kapitulacije? Pa kao sto vidite jesmo, niti smo kapitulirali niti smo pristali, a to sto situacija nije dobra sada je zbog toga sto smo po zavrsetku rata kao narod odustali, okrenuli sve naopako,dozvolili obojenu revoluciju, izrucili sopstvenog predsednika da mu dusmani sude…sam Milosevic nam je predvideo sta ce biti, ne zato sto je madjionicar vec zato sto je logicno i samo se po sebi namece.
Јеленапре 23 сата
Знате ли Ви шта су тражили Американци, да не кажем НАТО, у Рамбујеу? Знате ли шта значи директна окупација, кад страни војник уђе у вашу земљу и не одговара никоме за било који злочин који учини? Имате ли представу шта је још могло да нас снађе? Тачно, нисмо могли да прођемо без батина (капитулације), али је одбрана сачувала нешто, да не изгубимо још више. Између осталог и част, е сад ако Вама то ништа не значи, има нас којима значи. То што данас није боље, је зато што појединци не престају да краду државу и да се продају за паре странцима.
Kras Kulasпре један дан
G.Katicu hvala vam na nadahnutom istorijskom casu. Vase poimanje moderne srpske istorije je jedna realna slika srpskih uspona i padova. U vremenu kad je sve izokrenuto naopacke i kad „gradjanska prosvecena elita“ vrslja Srbijom , vas pristup i pogled na sukob sa NATO agresorima je odlican podsjetnik i pokazatelj nekim novim generacijama Srba. Bez ostrascenosti, teskih kvalifikacija dotakli ste sustinu a to je da su Srbi bili svoji na svome, branili su svoj narod a zlikovacka alijansa je bila jedan, najamnicki klongeromat od 20 najmocnijih zemalja. Sama cinjenica da je dvadeset jakih napalo na jednu, malu Srbiju je nasa pobjeda. Stoga se slazem sa vasom konstantacijom da smisao istorije dajemo mi. Jedina stvar koja me tisti i brine kao Srbina je cinjenica da su na celu Srbije 1999 bili komunisti i danas pred mozda neko novo odsudno tumbanje na Kosovu i Metohiju imamo gotovo indenticnu ekipu ljudi poput Vucica, Dacica i Vulina. Nisu oni na nivou kralja Pere, Pasica i vojvode Putnika.
|
Raca Milosavljevicпре један дан
… svaka cast gospodine Katicu … i dobro je sto pomazete nekim komentatorima da ne promase temu i zamene neku tezu …a hvala Bogu da je vecina shvatila vas tekst kako treba … to nam daje nadu da ima mnogo naroda koji zna sta nam se dogadja … proci ce i ova okupacija,kao i mnoge druge pre nje …
|
Jovoпре један дан
Nebojša dragi, nismo naučili na takve komentare,samo čekamo da se Vulin javi i da ga gledamo onako nakostrešenog kao da se treba odmah potući.
|
slamkamenacпре један дан
Pratim komentare i moram samo jedno da kazem: sta god da je bilo uzrok NATO agresije i ko god da je to izazvao ( da ne polemisemo) direktan povod je bio nepotpisivanje sporazuma iz Rambujea, a taj sporazum nije mogao biti potpuisan jer je predstavljao sporazum o okupaciji Srbije. Treba se uvek setiti da je , na kraju svega, sporazum napravljen namerno tako da predstavlja gubitak slobode i suvereniteta jedne nezavisne zemlje, clanice UN. To znaci da je rat bio zato sto ga ne NATO hteo i svako tvrdjenje da je to Milosevic mogao da spreci je netacno. Taj cin je vrlo slican onom ultimatumu 1914. godine.
|
Mike Kovianпре 16 сати
@ Nebojša Katić: „Izjava“ dotičnog gospodina (prema Čomskom to beše pasus predgovora izvesnoj knjizi a ne izjava) može biti sasvim tačna, ali je ipak „nezvanična“ i bilo bi neozbiljno s moje strane da se igram poznavaoca zvaničnih ili nezvaničnih stavova drugih, a bilo ih je na stotine. Brad DeLong je opovrgao Čomskog i vi sigurno znate na koji način, a ja njegovo objašnjenje smatram tačnim. To ne znači da na bilo koji način opravdavam amer.administraciju, tim pre što je i većina lidera alijanse bila za „treći put“ a ne intervenciju. U ovom slučaju, verujem DeLong-u jer odgovara mojim iskustvima, spoznajama i saznanjima.
slamkamenacпре 17 сати
@ Mike Kovian: Da je samo etiketa, dobro bi bilo, ali nije, nazalost! Lako je prepoznati ton i retoriku tipa „Srbi su za sve krivi“, kao da ju je narucio State Department. Ja argumente imam, vec sam ih izlozio, a sto se tice pravih razloga, procitajte ispod komentar Nebojse Katica, da ne ponavljam. I ja vam opet kazem, nacionalizam nije bio razlog niti ga je bilo, barem ne onog ubilackog nacionalizma kao u Hrvatskoj. Srbi su u sustini bili zaplasen narod koji nije mogao da se snadje sta ga je snaslo i nije znao zasto, cak i dan danas nije siguran. Idealna situacija za takve kao vi da sugerisete krivicu. Bilo narodu bilo Milosevicu, jer ni jedni ni drugi nisu krivi za ono sto se desilo na KiM. Sramota! Da amerika jeste vasa, onaj njen najgori deo, vrlo je priljezno zastupate.
Небојша Катићпре 18 сати
Za Mike Kovina – Strob Talbot, dugogodišnji drugi čovek ministarstva spoljnih poslova SAD je (svojim rečima) objasnio zašto je bombardovana Srbija:“it was Yugoslavia’s resistance to the broader trends of political and economic reform – not the plight of the Kosovar Albanians – that best explains NATO’s war“. U pravu ste, Srbija nije bombardovana „iz čista mira“ već, u krajnjoj instanci, zbog para. Kako nas istorija uči, veliki uvek bombarduju male zbog para, mada koriste humanitarnu retoriku. Hvala na komentarima.
Mike Kovianпре 19 сати
@slamkamenac: Moja zadnja rečenica se nije odnosila na bombardovanje niti na vaš komentar nego na esej g.Katića kojim je očigledno zaplovio u te vode, na moje veliko iznenađenje i žalost. Ali, i neovisno od toga, vaša tvrdnja da 1999-te nije bilo nikakvog nacionalizma u Srbiji je frapantna, najblaže rečeno. Stanje povampirenog nacionalizma je osnovna i određujuća karakteristika celog regiona već celih 10 godina, to i jeste uzrok i prauzrok ratova u regionu. Po vama smo se tukli iz bratske ljubavi? Pa ja sam tada živeo u Srbiji i vi mi držite predavanje o istoriji koje ja nisam bio svestan? Aman zaman čoveče! A moja Amerika je „moja“ isto koliko i vaša! Ostavite se lepljenja etiketa u pomanjkanju argumenata. Bombardovanje niko normalan ne odobrava ali ni tezu da „imperija zla“ iz čista mira udara na dojučerašnjeg saveznika. Ta priča nije „istinolika“ ni detetu u osnovnoj školi.
slamkamenacпре 21 сат
@ Mike Kovian: U Srbiji nije bilo nikakvog nacionalizma 1999. godine a i da je bilo to nije bio nikakav ubilacki nacionalizam. Koliko se ja secam 1998. su poceli oruzani napadi iz zasede na pripadnike policije na KiM i to nije uradila Srbija nego UCK podpomognuta svim silama od zapada. Dakle cela stvar je zapoceta od zapada od one zemlje u kojoj Vi zivite, i treba da se stidite i te zemlje i sebe. Ta zemlja je „zla imperija“ danasnjice, samo seje unistenje gde god da dodje, i LAZ. Ali i sve to nije poenta moga pisanja. Moja poenta je cisto tehnicke prirode: da je zapad zbilja zeleo da resi „problem“ on nikada ne bi postavio ultimatum koji se ne moze prihvatiti. Takav ultimatum se postavlje kada se zeli eskalacija, tj bombardovanje.
Mike Kovianпре 23 сата
Vi govorite o posledicama a o uzrocima ne bi da polemišete! Lepo, nema šta! Baš ti uzroci su doveli Srbiju u situaciju „svršenog čina“, pred ultimatum u kome nije bilo časnog izlaza za Miloševića a sa njim ni za narode Srbije koje je 10 punih godina držao za taoce! Nacionalizam i populizam ne mogu zajedno sa objektivnošću, ma kako se autor trudio da nas ubedi u suprotno.
Dobrosav Selakovićпре један дан
Da, Srbi su pogrešili jer su ratovali u oba svetska rata. To su bili sukobi velikih sila i zašto bi mi ginuli zbog njih. Trebalo je da sačekamo kraj rata i naravno priključimo se pobedniku. Ako danas započne svetski rat, oko na primer Krima treba li opet da ginemo za Putina ili Trampa. Naravno da ne treba.
|
Decakпре један дан
G. Katic pise : “Да су Срби прихватили окупацију 1941. и да нису ратовали, Косово и Метохија можда не би били део Србије”. Ne bih se slozio sa g Katicem. 27 mart 1941 je Srbima doneo gradjanski rat, genocid, komunizam i velike zrtve, a narodi koji nisu ratovali protiv Hitlera (kao Bugari, Danci, Rumuni, Holandjani, Hrvati, Cesi, Madjari itd) prosli su sa mnogo manje zrtava i vec odavno postali cenjeni clanovi EU. Grupa oficira koja je izvrsila puc, (Borivoje Mirkovic, braca Knezevic i Dusan Simovic) nije pojma imala sta ce se desiti. Na pr Dusan Simovic je na dan bombardovanja Beograda 6 aprila vencavao svoju kcer. Skoro svi pucisti su pobegli u inostranstvo da se nikad vise ne vrate. Toliko o casti, ponosu i dostojanstvu.
|
I.V.пре један дан
Gospodine Katiću, po kojoj logici osporavanje npr. Drugog svetskog rata znači da neko automatski osporava sve naše ratove? Pokušavate kritičkom razmišljanju koje se razlikuje od Vašeg zalepiti etiketu generalizacije. Ja sam jedan od onih koji itekako osporavaju događaje od 27. marta 1941. ali nikad se ne bih osporio naše učešće u Prvom ratu jer trebalo je osloboditi srpski narod od Austrougara. Mogu staviti pod znak pitanja i naziv i organizaciju te nove države jer smatram da je poprilično nagradila naše komšije koji su ratovali protiv nas, ali sam rat i njegove uzroke ne. Sa druge strane, koga smo oslobađali 27. marta 1941? Život je najlakše izgubiti ali gubljenje života junačkim i nepromišljenim postupcima nema isti status. Birajmo svoje bitke, gospodine, birajmo svoje bitke… Rat 1999. je bio neizbežan šta god da je Milošević uradio ali uzroke za taj rat možemo tražiti nekoliko godina ranije.
Небојша Катићпре један дан
Za dečaka – Drugi svetski rat (1941.) nije tema mog teksta, već je samo pomenut u ironičnom kontekstu. Vaš komentar se odlično uklopio u ono što sam želeo da kažem. Nadam se i da će se neko javiti da ospori i Prvi svetski rat, kao i sve ostale ratove, sve do Karađorđa. Uzgred, narodi koje ste naveli u svom komentaru (osim Danaca i Holanđana) koji nisu ratovali protiv Hitlera, ratovali su za Hitlera i Nemačka ih je sada nagradila. Meni je ipak milije što Srbi nisu ratovali za Hitlera i što nisu ginuli pod Staljingradom. To možda mrtvima ne znači mnogo, ali bi moralo da znači živima. Hvala na komentaru.
Иван Ваш стари знанацпре један дан
Народу је бомбардовање нонело велеке губитке како људске тако и материјалне, насупрот томе,неки су стекли огромну материјалну и сталешку корист. Ми као митомански народ од пораза креирамо метафизички мит који ће заменити већ посустали, косовски; причу, дакле, који ће избрисати свако памћење шта је пре тога било, и сумњу у потпитање, јел могло другачије бита? Здраво је упитати се – зашто нам се кроз целу историју дешавају најтежи национални пехови? Ако је пак историја учитељица живота. Зар из овако богате историје кроз векове нисмо ништа научили. У нашем историјски дискурс и колективни ум нису у сагласју. Закључујем, да су сретни они народи који немају бурну историју. То и статистика показује.
|
Stefan Savićпре један дан
Kako je Milošević je 90-tih ostajao na vlasti uprkos platama od 3 marke i praznim prodavnicama: igrom rat i mir. Prvo izazove rat, a onda kada ga rat počne ugrožavati potpiše mir uz ponižavajuće uslove. Tako je bilo u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i na kraju na Kosovu. Na primer, Srbe u Krajini gurne u rat, a kad sankcije počeše da ga ugrožavaju, on ih pritiska da ostanu u HR, a na kraju ih ostavi na milost i nemilost u Oluji. Srbima u RS je uveo sankcije na Drini, jer nisu hteli da potpišu plan o kantonalnoj podeli po kome ne bi imali teritorijalnu celinu. Kosovo mu je bilo bitno jer je preko njega imao 50 poslanika fore na izborima. Znate ono, selo albansko a 90% glasalo za SPS. Uključivanje albanaca u politički život i parlament značilo bi automatski da on gubi vlast. Izmedju vlasti i Kosova, šta mislite šta je izabrao?
|
Mike Kovianпре 23 сата
Svaka čast za komentar! Kratko, jasno i ubitačno tačno! Sve ostalo je čisto filozofiranje u smislu „šta bi bilo da je bilo“.
Marinпре један дан
Jedan pogled iz Hrvatske: Lijepo štivo gospodina Katića, dosta romantičarski naspisano, nije ironija. Inače, vaše su kolumne odlične, sviđa mi se vaš stil pisanja. U cijelom ovom lijepo sročenom eseju ipak, smatram, nedostaje jedan važan segment: kad sam jednom davno bio na katoličkoj ispovijedi (koja je vjerojatno ista kao i pravoslavna ispovijed) kod jednog uglednog jezuita u Zagrebu, on je otprilike sažeo svoju poruku meni ovako: „sine, za polovicu problema koje čovjek u životu ima, kriv je sam“. Što želim reći? Lijepo je kad čovjek ili narod, ono što mi na Balkanu kažemo, „ima muda“ i ne boji se žrtve i žrtvovanja jer iz žrtve nastaje rezultat, to je meni jedna od važnijih poruka kršćanstva. No, čovjek ili narod mora voditi računa da ne pati u životu zbog svoje, što se kaže, „lude glave“. Dakle, ako su problem ili nevolja neminovni i ne mogu se izbjeći to je jedna stvar, i tada se treba boriti, ali druga je stvar upadati u teške životne nevolje zbog vlastite ‘ludosti’.
|
Marinпре 20 сати
Poštovani gospodine Katiću, Vaše kolumne mi se sviđaju jer ne robuju političkoj korektnosti i vrlo inteligentno pišete. No, ne slažem se uvijek s Vama. Svaki narod na ovoj zemlji imao je neku svoju tragediju. Imali su je i Hrvati. Imali su je Hrvati i u Drugom sv. ratu. Jer tada nisu postojale samo ustaše, Pavelić i njihova zlodjela. Bio je tu i general M. Nedić, tzv. vlada nacionalnog spasa, nedićevci, zlodjela nad Židovima u Srbiji, a bili su tu i četnici koji su u tom ratu napravili cijele pogrome nesrpskog (hrvatskog i muslimanskog stanovništva) na prostoru današnje Hrvatske i BiH. O zadnjem ratu da i ne govorimo. Tako da i Hrvati imaju neke historijske točke koje su mogli staviti kao ishodište odnosa hrv. i srp. naroda. Historija može biti učiteljica života, ali može biti i stramputica ako čovjek postane njen zarobljenik. Vjerujem da bi hrvatski Srbi, kad bi mogli vratiti vrijeme 1990/1991, ovog puta radili sasvim drugačije. Kad ne bi, onda nešto ne bi bilo u redu.
Небојша Катићпре један дан
Za Marina – Nažalost, Jasenovac i uopšte stradanje Srba u Hrvatskoj, obeležilo je odnos dva naroda i bio je tempirana bomba koja je eksplodirala 1991. Kao Srbin koji je poreklom ( i po ocu i po majci iz Hrvatske) ponešto znam o tome. Nisam želeo da Vam na bilo koji način namećem kompleks krivice. Želeo sam samo da ukažem kako i kada „mirujete“, možete teško postradati, te da vam „mirovanje“ ne garantuje preživljavanje. Nije to samo srpsko iskustvo, niti su Srbi uvek bili žrtve, ali moj tekst je bio posvećen događajima iz 1999. Hvala na komentaru i žao mi je ako sam Vas povredi, jer to nisam želeo.
Marin пре један дан
Verujući pravoslavac, izjava pokojnog Jovana Raškovića o Srbima nije bila psihijatrijska dijagnoza, nego ‘dijagnoza’ karaktera i nije nimalo rečena u negativnom kontekstu. Kao što ni spominjanje ‘lude glave’ u mom komentaru nije aludiranje na psihičko stanje, nego na velike pogreške u životu, bilo čovjeka, bilo naroda, koje nisu nastale zbog ‘više sile’ nego zbog nas/njih samih.
Marin пре један дан
Poštovani gospodine Katiću, s obzirom da političke diskusije između Hrvata i Srba uglavnom završe Jasenovcem, pitam bez imalo ironije, što ja kao Hrvat, koji je rođen više od 30 godina nakon završetka Drugog sv. rata, trebam napraviti da okajem grijehe i zločine jedne sramotne skupine Hrvata iz 1941? Pa da mene, moju djecu i generacije budućih Hrvata konačno zaobiđe taj križ vječite obrane od optužbi za genocidnost. Koliko znam, velik dio Hrvata je sudjelovao u antifašističkoj borbi, ustaški zločinci su svoje zločine platili smrtnim kaznama, hrv. historiografija je ustaše jasno osudila… Nitko ne dvoji o zločinačkom karakteru ustaša, ali upravo stalno nekritično vraćanje na taj period može dovesti do pogrešnog tumačenja sadašnjih (ili nedavnih) historijskih zbivanja što je na koncu Srbiju u 90-ima dosta koštalo. Jer Srbi u Hrvatskoj 1941. nisu imali drugi izbor od onog kojeg su izabrali – oružana borba. No, jesu li imali drugi izbor 1991? Mislim da su imali. S poštovanjem
Verujući pravoslavacпре један дан
Dozvolite da Vam objasnim da ispovest u katoločkoj i pravoslavnoj veri nije ista. Kod nas se ne plaća za oprost grehova. Mi opraštamo drugima njihove grehove ali im ne zaboravljamo. Medjutim, kad je reč o zločinu, to se mora kazniti da se ne ponovi. I to bez obzira na kojoj strani je bio počinilac. Tu zaborava nema. Ta manita ili srpska glava je izvučena iz konteksta iz razgovora jednog psihijatra i bivšeg istoričara, koji je smanjivao broj žrtava srpskog naroda u ustaškim logorima. Sada nam savetujete da ne upadamo u jame i logore i da uživamo u blagostanju demokratije koja nam je nametnuta bombama.
Небојша Катићпре један дан
Za Marina – Narodi, kao i ljudi, odgovorni su za svoju sudbinu i svoje izbore. Mali narod, nažalost, ređe biraju sudbinu – sudbina češće bira njih. Jasenovac, na primer, Srbi nisu ni birali, niti su ga želeli, niti su ga zaslužili, ali se dogodio. Ovo nije pakosna primedba na Vaš odmereni komentar, već samo ukazivanje na ograničenost slobodnog izbora u zlim vremenima. Hvala na komentaru.
Иван Ваш стари знанацпре један дан
Цитат: Рат са НАТО-ом, без обзира на исход, величанствен је тренутак у историји нације, ако она то уме да препозна. Слабо наоружана, окружена са свих страна, апсолутно сама и сатанизована као никада у историји, Србија је 77 дана одолевала највећој армији света. Господине Катићу, ја као субјект ове нације овај рат не умем да разумем. Овде се рат није ни водио. Непријатељ је био невидљив. За рат требају два равноправна противника и нада у Божију вољу. Значи никаква војна стратегија није могла да помогне. На жалост информативни рат је био унапред изгубљен. Како то мислита да смо одолевали највећој армији света. Ми смо господине Катићу живели у КАВЕЗНОЈ Републици Југославији, одкле се није имало куд. Са 5000 метра висине смо били живе мете непограшивој електроници. И самим тим закључити је једноставно, сумње у трагедију није било. То о историјској величанствености нас као жртве биће оправдан можда у Небеској Србији. Овде нам реалистично долази беда, чемер и јад. Три јахача Апокалипсе.
|
Небојша Катићпре један дан
За Ивана – Бојим се да грешите. Рат се водио не само из ваздуха, већ се водио и на земљи. НАТО пешадија није учествовала (осим специјалних јединица), али су учествовали Албанци и страни плаћеници и у тим сукобима је погинуло много младих људи. НАТО пешадија није учествовала јер би морало да се гине, што је, признаћете, доста неугодно и није видео игрица. Србија је радила оно што је морала и колико је могла, али није прихватила понижавајући ултиматум. Изгубила је рат у коме је била без шансе, али није изгубила образ. Немојмо обесмишљавати смрт оних који су тај образ чували, јер има довољно оних који то упорно раде. Хвала на коментару.
travis bickleпре један дан
Ako bi uporedio sporazum iz Rambujea i rezoluciju 1244 bilo bi ti jasnije sta je pisac hteo da kaze. Mozda nas je glupa politika dovela do ivice totalne okupacije, ali nas je nekakav otpor sacuvao od nje. Dakle okupirano je Kosovo ne i cela drzava. Sporazum iz rambujea je podrazumevao referendum o statusu posle 3 godine i neograniceno kretanje nato pakta po Srbiji, citaj okupaciju.
Зоран Матејићпре 2 дана
Све што је речено у овом тексту, ЈЕ ИСТИНА. Само је питање, да ли ће се појавити у Србији нека елита која ће да буде у стању да ту истину уобличи, пренесе на речник обичног народа и поведе Србе правим путем љубави за своју земљу. Елита нестраначка, која би се повезала и која ће успети да елиминише квази политичаре, каријеристе и прескакаче.
|
Nebojšaпре 2 дана
Svaka čast na analizi g.Katiću. Plašim se samo da je sve manje nas koji ovako mislimo, a sve više real političara. Citiraću jednog: „Ako misliš da Ustav Srbije važi na celoj teritoriji, uzmi ga pod mišku pa na Kosovo“, „Nema Srbija više dece za ratovanje“. Stide nas se slavni predaci, a deca će nam biti servilne kukavice.
|
Боканпре 2 дана
Браво!
Poštovanje gospodine Katiću. Često posećujem Vaš blog iako ne komentarišem ono što pišete (bar ne ovde na blogu). Vama (uz korejanskog ekonomistu Ha Džun Čanga) dugujem svoje interesovanje za ekonomiju. Zahvaljujući Vama počela sam da verujem da obrazovan čovek ne sme sebi da dozvoli da bude ekonomski nepismen u današnjem svetu, u kojem je princip „jedan dolar jedan glas“ skoro pa potpuno zamenio načelo „jedan čovek jedan glas“. Zato je bitno raditi upravo ovo što Vi radite: demistifikovati ekonomiju i ekonomske odnose, položaj Srbije u svetu i sveta u Srbiji. Mi smo se kao društvo načisto pogubili. Ovaj post koji ste napisali je dijagnoza stanja. Da skratim, istinskog intelektualca odlikuje sposobnost da sintetiše hiljade na prvi pogled nepovezanih informacija u širu sliku, i da prema tome zauzme vrednosni stav. Svaka Vama čast.
Samo da se zahvalim što su komentair vraćeni, ali ovako vruća tema bojim se da će ih opet ukinuti, kao što kažu ne ljuti se niko na Miloševića što je ratovao nego što je izgubio, ali eto pre 200 godina ništa nismo ni imali.
Za Dejana Ć. – Vaš komentar bi možda bolje „legao“ ovde: https://nkatic.wordpress.com/2018/06/20/zato-akcize-ne-treba-smanjivati/. Hvala na komentaru.
uf dobri gdine Katić, ukratko … apsolutno se slažem, ali… ne znate vi koliko se ovde princip u se’, na se’ i podase’ zapatio… Ti koji su se žrtvovali su sigurno bili neki drugi ljudi, bogojažljiviji i skromniji od današnjih. Danas su apetiti veliki. Cela Srbija se sliva u Beograd pa za došljacima selo šalje hranu da bi preživeli ovde. Grad je jezivo prljav. Nekultura na sve strane. PeMzioneri s druge strane neće da mrdnu iz Beograda… pa zašto bi jedva su utekli mučeni sa sela. Malograđanština izbija na sve strane. Evo vam primer, živim i radim na NBG, leti kada je idealno za vožnju bicikla sretnem na putu ka poslu u 2 bulevara mozda 6 ili 7 biciklista koji idu na posao i isto toliko u povratku. NGB ima skoro 300k duša!!! Zašto? Pa podseća ih na život na selu. To je nepoželjno ako niste znali..
Браво господине Катићу, вазда занимљиво штиво… Морам да приметим да су поједини коментари дугачки таман колико и ваше писаније. Ми срби волимо да се расправљамо…
Za mladog ekonomistu – Za sada je malo komentara, pa nema potrebe da se otvara poseban forum. Hvala na komentaru.
Postovani,
Zadovoljstvo je citati vaše tekstove, a jos vece je zadovoljstvo videti da su komentari vraceni. Uskoro ocekujem i forum 2019.
Pozdrav.
Poštovani gospodine Katiću,
za mene je bila iznenadna, ali razumljiva, Vaša odluka da ne puštate komenare. Zato odmah, da opet ne zaboravim, moram da Vam se zahvalim što hrabro ustajete protiv narativa koji su nam servirani i koje prihvatamo, bez preispitivanja, pouzdajući se u stručnost i dobronamernost eksperata, analitičara, političara, novinara…koji ih propagiraju.
Čudno je što je nekim ljudima, i dalje, i pored primera jedne Libije, Sirije, Ukrajne, Venecuele…dovoljno dobro objašnjenje za dešavanja devedesetih na Balkanu, postojanje “balakanskog kasapina“.
Hvala Vam što ste ponovo dopustili komentarisanje.
Za S. Pekovića – Politika kasni sa objavljivanjem tekstova u svom besplatnom on-line izdanju. Pretpostvaljam da će moj tekst biti objavljen on-line u ponedeljak, posle podne. Hvala na lepim rečima.
Gospodine Katiću, da li je ovaj članak objavljen samo u štampanom izdanju „Politike“? U online-izdanju ga nisam našao.
Koliko sam čitao vaše članke zdanjih deset godina, a mislim da sam relativno pažljiv čitalac, ni jednom niste bili toliko emotivni, direktni i otvoreni kao sada. Vidi se da ste pisali o nečemo do čega vam je baš stalo i što vam leži na srcu.
Hvala vam na energiji koju ulažete i nadam se da ćete nastaviti da budete pravi primer intelektualca-džentlmena-patriote, bez obzira među onima koji su protiv vas teško da bi moglo da se nađe iko ko suštinski pripada barem jednoj od ove tri kategorije.
P.S nema potrebe da objavljujete moj komentar u celosti, ukoliko to nije u skladu sa vašom skromnošću. Dovoljno je da odgovor na moje pitanje date u nekom od budućih komentara.
Ja sam prvi koji kritikuje srpski narod i smatram Milosevica totalno nesposobnim politicarom i olosom od coveka.
Ali nesto sam primetio.
Ja sam ucitelj istorije u Austriji koji se bavio istorijom podneblja odakle sam poreklom.
Na stranu ceo tekst ali sam sokiran nekih narativa i gluposti koji pisu istoricari u krugu Latinke Perovic. Te gluposti su po legendi prevasisli cak price Kosovskog boja.
-Otca srpskog nacionalizma postao svoja suprotnost. Dositej Obradovic koga je Karadjordje obaruka prihvatio, navodno Srbi nikad nisu prihvatili. A njegova ideologija je bila ideologija Necertanije, Karadjordja i kasnije Vuka Karadzica.
– Mihajlo Obrenovic je postao megaevropejac, a ignorise se da je bio autokrata. Jer Srbi vole autokrate tako da nisu mogli da ubiju nekog koji je bio autokrata jer Srbi to vole. A Hrvati i Bugari vole slobodu pa ubili su autokratu Aleksandra Karadjordja.
– Karadjordje je nasilnik koji je hteo previse. Milos je dobar jer je sve resio diplomatijom. Sta nije tancno i na kraju Karadjordje je hteo ostaviti vecinu Muslimana u zemlju dok je Milos i njegov sin oterali Muslimane. I naravno dal to Latinka i Dubravka podrzavaju etnicko ciscenje. Jer centralna Srbija je naseljenja ljudima koji ne osporavaju Srbiju, jer svi koji su bili skloni tome su isterani (Muslimani).
– Kad u prvom srpskom ustanku ustanici predju Drinu. To je velikosrpsko i lose. Ko da oni znaju za danasnje granice. Ko da je zivot Srba bio dugacije zapadno od Drine nego istocno. Ko da nisu Muslimani iz Bosne odmah poceli podrzavati svoju bracu istocno.
I.t.d. I.t.d.
Razmisljam to sve istrazivati u doktorskom disertacijom.
Za Jovana T. – Tema Kine će se stalno nametati. Do novog teksta možete pogledati npr. https://nkatic.wordpress.com/2018/04/25/opasna-vremena/ ili https://nkatic.wordpress.com/2015/10/16/demokratija-i-meritokratija/.
Što se drugog pitanja tiče, ideja nije loša, ali ne znam kako se Vi uklapate u kineske planove – oni planiraju na duge staze. Hvala na komentaru.
G. Katiću bilo bi lepo da se u nekom od budućih tekstova osvrnete na Kinu i njeno geostrateško delovanje. Da li je vreme da ženimo Kineskinje?
Za Erika K. – Bilo bi sjajno kada bi, poput boginja, zlo prolazilo samo od sebe i više se ne bi vraćalo. Nažalost, zlo odlazi samo ako ga neko otera i za to plati cenu. Hvala na komentaru.
Kako se približava 24.03, počinje da me hvata nervoza koju ne mogu da spriječim i zaustavim i koju pokušavam da pojasnim sam sebi dok se propitujem da li smo uludo izgubili tolike ljude u prošlosti, kada smo mogli da sjedimo i čekamo da sami od sebe prođu i Turci i Švabe, a sada i neki treći…
Ovim tekstom ste razriješili moje dileme. Hvala Vam na tome.
За Милана – Хвала и добродошли.
Поштовани господине Катићу, спадам у „релативно млађу групу“ Ваших пратилаца, који опет од „релативно недавно“ прати Ваш блог и Ваше чланке. Стога бих овом приликом само хтео да Вам кажем једно велико хвала за Ваш труд! Чланак је тачан, прецизан и концизан као и увек.
Za Hercegovca – Nažalost, nisam razmeo Vaš komentar. Hvala svejedno.
Hrvati i drugi su uvek centripetalno delovali.
Za Petra – Pretpostavljam da ste mlađi čovek, ili da ste bar znatno mlađi od mene. Sve što ste pomenuli je standardni kliše koji se već dve decenije valja javnim prostorom i kojim se objašnjava sve što se desilo na prostoru bivše Jugoslavije. To su iste meme koje Srbe krive za sve.
Verovatno ne znate da je Kosovo bilo autonomna pokrajina sa prerogativima republike, i da su Albanci upravljali i apsolutno dominirali Kosovom. Istorija ne počinje 1989., već 1981. kada je došlo do pobune na Kosovu i kada je tražena republika. Pitanje Kosova nije nikada bilo demokratsko pitanje, već je bilo pitanje secesije koju su Albanci želeli. Albancima ne zameram želju za ocepljenjem. Zameram Srbima što istoriju pamte od 1989.
Ratovi devedesetih su samo nastavak onoga što se dešavalo 1941-1945. Ne mogu Vukovar ili Dubrovnik obrisati Jasenovac, na primer, niti se to može staviti u istu ravan. Da ponovim – kada se već tri decenije po Srbima i Srbiji sistematski izlivaju kofe đubreta, bilo bi mudro da se bar na dvadesetu godišnjicu bombardovanja uzdržimo da to i sami ne činimo. Ovo ne zbog nas, već zbog onih koji su ginuli. Ružno je da zločincima čije su ruke krvave do ramena dajemo, makar i indirektno, za pravo. A moj tekst je upravo o tome. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću prvo malo o opštim stvarima. Meni je drago da postoji mogućnost komentarisanja na Vašem blogu jer se pokreću prave teme a i komentatori su na nivou pa uvjek ispadne dobra diskusija i zato sam se pridružio ekipi. Sa druge strane nije fer da polemišete sa nepoznatim ljudima pa ako Vas interesuju moji podaci pišite na ovaj lijepi email koji vam se javi sa komentarima i ja ću odgovoriti a takođe nemam ništa protiv ni da ostanem anoniman ako tako želite.Takođe sam primjetio da komentari vrlo vrzo budu pregledani i pušteni i smatram da bi bilo bolje da to radite rjeđe, možda jednom ili dvaput dnevno nego da opet zapadnete u cajtnot pa ukinete komentare.
A sad malo o temi. Da Vi jeste polemisali sa te dvije teze „Prva je da je Srbija zaslužila da bude bombardovana i da je NATO teška srca i iz humanih razloga uradio ono što je morao. Druga teza je da je NATO mnogi jači i da je trebalo prihvatiti okupaciju Srbije koja je aneksom ugovora u Rambujeu tražena.“ ali ste i napisali „Humanitarno bombardovanje Srbije iz 1999. dobar je povod da nacija razmisli o svojoj istoriji i usudu koji je prati“ a i nekoliko pasusa teksta su čista istorija a pošto smatram da su obje teze besmislene i da nije u pitanju usud nego to što smo mi loši đaci učiteljice života ja sam komentarisao uglavnom teistorijske dijelove teksta. Zašto su obje teze besmislene? Pa kako Vi radite posao finansijskog savjetnika? Vjerovatno prikupite dostupne informacije, sortirate ih po važnosti i pouzdanosti a zatim na osnovu nekih pravila i iskustva donosite zaključke i dijelite savjete pri tom se trudeći da što manje unosite lične emocije E u tom grmu leži zec Svako od nas ima lično, porodično i kolektivno nesvjesno, obrasce shvatanja koje svi prihvatamo nesvjesno ali ih prihvatamo iz različitih izvora i bez provjere, pri tom nas dvojica imamo dva različita i jedan isti izvor a sa NATOvcima nemamo nijedan zajednički. E sad isti metod primjenite na NATO i šta dobijete? NATO je vrlo sličan ogromnoj firmi: ima vlasnika ili akcionare , direktora…… proizvode i usluge od kojih živi. A koji su njegovi proizvodi? Ako se izbace usputne djelatnosti kao što je nabacivanje poslova gazdama putem kupovine oružja ili pljačkom porobljenih,propaganda… glavni poslovi su odbrana i napad odnosno neka vrsta rata. Obrambeni savez je oksimoron, svi oni su predviđeni i za napad i za odbranu, ako jedan običan kalašnjikov ima upustvo kako se koristi u odbrani i napadu sasvim je logično da takvo uputstvo ima i organizacija koja košta milionima puta više samo što nije za javnu upotrebu. Koji su osnovni kriterijumi kvaliteta NATO proizvoda? Pa i oni imaju nekakve biznis planove sa prihodima rashodima…. i njihovi prihodi su količina i kvalitet osvojenih teritorija kao i osvojeni resursi i njihov kvalitet od energetskih preko rudnih do ljudskih a rashodi su minimalni jer uništena borbeno materijalna sredstva opet „kupuju“kod svog gazde za pare poreskih obaveznika pa još ako uspiju da neki oksimoroni ratuju za njih o svom trošku kao što je kod nas bio slučaj biznis je idealan.E sad primjenimo ovo na ex YU, 1990 se praktično raspao istočni blok, otvorena su „Vrata naroda“ za duboki prodor na istok skoro do Moskve praktično bez otpora jer je glavni posao odradila propaganda, jedan od usputnih masovnih i kvalitetnih proizvoda NATO pakta samo na jugu su se pojavili tamo neki SRbi koji remete idilu. Neko je izračunao da je napasti Jugoslaviju preskupo kad se računaju svi troškovi od toga da dobiješ trajne neprijatelje i loš imidž do toga da bi ruskog medu prerano probudili iz sna i procijenio da je pametnije ići u fazama pa prvo fabrikovati dobre i loše momke pa onda pomoći dobrima protiv loših. Nas je zapala uloga loših momaka i samo zahvaljujući tradiciji i natčovječanskim naporima smo uspjeli da sačuvamo većinu teritorija pod kontrolom.NATU je rat posao isto kao vama ekonomske analize a meni vezivanje šarenih žica samo što se taj rat vodi različitim sredstvima i intezitetom i neko je procijenio da bi se bombardovanje ostataka Jugoslavije isplatilo I TO JE NJIHOV OSNOVNI KRITERIJUM JESMO LI MI ZASLUŽILI BOMBARDOVANJE ILI NE a problem je nas dvojice što pod zaslugama podrazumjevamo nešto dijametralno suprotno jer smo to prihvatili kao lično, porodično ili kolektivno nesvjesno, Albanci i njihova prava su samo sredstvo na putu do cilja da nije bilo njih kršili bi mi prava Bošnjaka, Crnogoraca, domaćih životinja ili ameba ali bi bili bombardovani. Ne kažem da Albancima prava nisu ugrožena ali to je samo opravdanje ne i uzrok bombardovanja.Ko je u pravu i čije je shvatanje pojma zasluga u redu a čije nije? Pa onog ko pobjedi jer rat nikad ne prestaje kao posao NATO i sličnih samo se mjenjaju načini. Nakon bombardovanja se probudio i Ruski medo pa nije bilo moguće nastaviti posao metodama bombardovanja i otvorenog rata pa se prešlo na druge metode, dovođenjem „stručnjaka Čikaške škole ekonomije“ na vlast, kupovanjem ključnih medija……. ubjeđivanjem da smo zaslužili sve što smo dobili a otvoreni rat će se opet pokrenuti ako se navedene metode ne pokažu efikasnima i ukaže se prilika kao 91 a razlog će se već izmisliti.
A sad malo o drugoj tezi.
“ Druga teza je da je NATO mnogi jači i da je trebalo prihvatiti okupaciju Srbije koja je aneksom ugovora u Rambujeu tražena.“
„Nebojša Katić
Za Mimu – Već dugo, i pomalo dosadno, ponavljam tezu o novim kolonizatorima koje nazivamo investitorima. Prostor Balkana je kolonizovan,“
Pa jesmo li kolonija odnosno okupirani ili nismo? Ili i ovdje ipak postoje nijanse? Zbog čega je kapitulacija u Rambujeu i time i okupacija neprihvatljiva a ova na mala vrata prihvatljiva? Suština je ista a sve ostalo su nijanse reko bi Đole a moja tvrdnja je da bi i pod klasičnom okupacijom mogli ostvariti isti ili veći stepen prava za većinu kao pod ovom mekom naravno uz veće zalaganje ali bez žrtava i materijalnih razaranja uzrokovanih bombardovanjem. Imao bi još ponešto ali i ovo je predugo pa se izvinjavam i laku noć.
Za Roberta – Što se istorije tiče, a moj tekst nije o tome, setimo se da su 1804. svi koji su presudno uticali na događaje u Evropi, manje ili više otvoreno, podržavali Turke. Rusija je pomagala koliko je mogla, ali bila je daleko. Ne znam koji su to ostali pravoslavni narodi 1804. podržavali Srbe i čime su ih podržali. U ratu 1941. Rusija je bila jako daleko i trpela je poraz za porazom, isto kao i Britanija. Mereno istim aršinom koji mnogi mere danas, Srbi su se morali predati i prihvatiti okupaciju i ustaški teror.
Kada se već tri decenije po Srbima i Srbiji sistematski izlivaju kofe đubreta, bilo bi mudro da se bar na dvadesetu godišnjicu bombardovanja uzdržimo da to i sami ne činimo. Ovo ne zbog nas, već zbog onih koji su ginuli. Ružno je da zločincima čije su ruke krvave do ramena dajemo, makar i indirektno, za pravo. A moj tekst je upravo o tome. Hvala na komentaru.
Meanwhile, in Valjevo:
https://www.blic.rs/vesti/drustvo/video-vulin-polozio-vojnicku-zakletvu-evo-kako-je-ministar-odbrane-izledao-danas-u/jkvh9v1
Pre agresije 1999. desio se Pad berlinskog zida na koji je zvanicna Srbija reagovala trazeci podrsku od ortodoksnih komunista u Rusiji.
Tokom rata 1991-95. desio se Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenica…
Na unutrasnjem planu ’89. su ukinute pokrajinske autonomije, sklonjeni predstavnici manjina i uveden krajnji centralizam jednog autoritarnog bracnog para koji se nije libio da fizicki likvidira svoje protivnike.
Sve ovo ne opravdava agresiju ali ukazuje na propuste koji se ne tolerisu ni mnogo simpaticnijim zemljama NATO paktu od Srbije.
Osuditi agresiju svakako, ali, pre svega, izvuci pouke o nasim propustima. Za to je potrebna istina i odgovornost.
PS
Da li je samo stradanje/rat/zrtva dovoljno vredan motiv koji se prenosi sa kolena na koleno?
Postovani gospodine Katicu rekao bih da vam analogija rata 99e sa ustankom 1804 ili ’41 nije bas najbolja. Srbija je i 1804 i 1941 imala ozbiljne saveznike(Rusija i okolni pravoslavni narodi onda ’41 Britanci i SSSR) docim 99e smo bili sami. Hocu reci da politicari i diplomatija ne smeju dovesti zemlju u takvu poziciju da bez ijednog saveznika ulazi u rat sa natom. Naravno da agresija nije imala legalitet ali mislim da je pogresno ne govoriti o odgovornosti tadasnje politicke elite.
Za Hercegovca – Za razliku od nekih drugih formi, kolumna je ograničena brojem reči, pa ne možete pisati eseje. Ako ste pažljivo pročitali moju kolumnu, primetili ste da se ona ne bavi geopolitičkom situacijom i uslovima pred izbijanje ustanaka u Srbiji, ili situacijom pred potonje ratove, niti pitanjem da li treba ući u NATO. Polemisao sam samo sa dve popularne teze. Prva je da je Srbija zaslužila da bude bombardovana i da je NATO teška srca i iz humanih razloga uradio ono što je morao. Druga teza je da je NATO mnogi jači i da je trebalo prihvatiti okupaciju Srbije koja je aneksom ugovora u Rambujeu tražena. Za razliku od Vas, meni se ovo čini vrlo crno-belim, bez valera. Svako se prema ove dve teze može odrediti, a ja sam iskoristio priliku i kolumnu da to javno uradim. Hvala na komentaru.
Hm, hm dalo bi se diskutovati jel tako ili nije do sjutra. Ne postoji crno bijeli svijet a ovdje se vi trudite da stvari svedete na upravo taj nivo. Bombardovanje iz 1999 možda ni danas nije shvaćeno kao najbitnije u istoriji i prelomni trenutak a pogotovo to neće biti u budućnosti. Po meni radi se o srednje bitnom događaju u istoriji Srbije otprilike u rangu smjena Obrenovića i Karađorđevića u 19 vjeku. I danas je podjela na partizane i četnike dublja i češće spominjana od ove za i protiv NATO a ima tu još i milion podjela iz prošlosti koje mi i ne prepoznajemo kao takve, recimo mi se i danas sporimo šta je bolje srpski domaćin odnosno sitni kapital ili multinacionalne kompanije i krupni kapital ili u srpskoj verziji Obrenovići ili Karađorđevići pa onda u daljoj prošlosti Srbi- muslimani ili Bošnjaci i tako u nedogled.
Po meni Srbi su sasvim prosječan evropski narod koji su imali par bljesaka u istoriji recimo albanska golgota, Tesla,Milanković, Pupin, ja lično mislim i Jugoslavija ali to nije dovoljno da se smatramo posebnim ili boljim od ostalih. Imali smo slavnih trenutaka ali i onih koji nisu baš za ponos, recimo kako to da se slavno Dušanovo carstvo poklapa sa padom Vizantije i koliko smo mi doprinjeli padu te države i civilizacije. Pa onda međusobna razračunavanja vlastele prije i poslije Kosovske bitke , pa otkud Stevo sa Turcima 4 godine poslije Kosova i da li se morao baš krvnički boriti za Turke na Nikopolju i kod Angore.
U srednje novoj istoriji da li je Karađorđe bio baš toliki junak ili se poklopilo da je Turska oslabila a Rusi došli do Dunava, Napoleon uzdrmao stari poredak pa su i Srbi u svemu vidjeli svoju šansu. U novijoj istoriji kako to da su komunisti od marginalne zabranjene partije za 4 godine postali ubjedljivo najjača snaga na ovim prostorima i nisu li tome kumovali i sami Karađorđevići i četnici kao njihovi zastupnici na ovim prostorima? U najnovijoj istoriji je najbitnije pitanje šta smo trebali raditi od 1990-2000 mada je po meni pitanje bez veze jer je 1990 već bilo kasno, karte su već bile podjeljene samo što to većini Srba uključujući i rukovodstvo nije bilo jasno. Po meni je kardinalna greška za srpsku državu napravljena 1918 formiranjem Jugoslavije. Trebalo je stati na loptu i reći „mi jesmo braća ali nam kese nisu sestre da mi prvo podvučemo crtu pa da vidimo šta ćemo“ Namjerno sam napisao da je Jugoslavija najveća greška za Srpsku državu a ne za elitu ili narod, elita je tu državu doživljavala kao veću i zeleniju livadu od Srbije i tako se i ponašala a narod je njihovu alavost platio 41 kad su udruženi neprijatelji Srba tu alavost iskoristili kao povod za odmazdu. Srpski narod takođe nije bio na gubitku jer je bar 90% po prvi put u istoriji življelo zajedno a što se države tiče u zamjenu za kakvu takvu državu smo dobili „go qrac na bicikli“. Srpsku državnost je trebalo zadržati i provući kroz obje Jugoslavije kao plan B i na odumiranje te državnosti ići tek kad nešto bolje bude dominantno ali nažalost nikad nismo imali elitu doraslu za taj zadatak niti je danas imamo
Dilema za i protiv NATO je samo jedna u nizu koja neće odrediti sudbinu naroda, moral je vrlo rastegljiv pojam i ono što mi smatramo posebno dragocjenim već naše komšije ili/i sunarodnici Bošnjaci i Hrvati smatraju za glupost i cjene i praktikuju sasvim druge sposobnosti, ono što na zapadu zovu ketmen i, na prvi pogled, ne ide im loše prvi su za 100 godina od ništa dogurali do svoje države sa 4 mil stanovnika na jednom od ljepših mjesta u svijetu a drugi od ništa do priznanja kao naroda i do kakvog takvog tora. Mi smo, opet na prvi pogled, prepolovili državu a i narod baš ne cvijeta u toj državi prije bi se reklo da vene. Na drugi pogled kad bi mi prešli na njihov nivo i recimo pokatoličili se Hrvati bi prestali biti bitni i brzo bili svedeni na statističku grešku postajući Italijani, Mađari, Srbi katolici…. a Bošnjaci bi imali istu sudbinu kao i Španski Muslimani Srbi bi postali „prvo predziđe civilizovane Europe“ i kao takvi vrlo bitni i vjerovatno puno brojniji ali da li bi to bili mi? Ovaj način „odbrane“ je potpuno legitiman isto kao što je legitimno da se Srbi brane od NATO na isti način na koji se Šveđanke u vicevima brane od silovanja i najveća greška „100% Srba“ je što to ne shvataju. Hoće li prevagnuti jedan ili drugi model opet
ne zavisi samo od jednog faktora. Trenutno je najveći problem što smo pod mekom okupacijom, i naša „vlast“ i „opozicija“ ili bar njihov veći dio rade za istog gazdu a vjerovatno iz kuhinje tog gazde i potiče ovo da je NATO bio u pravu a mi ne. Nama se čini da je najteže sada ali nije nego smo slabići, svaki „Srbin koji drži do sebe“ smatra da je opasno biti protiv vlasti jer, bože moj, policija ima pendreke i pištolje ali šta bi te Srbende rekli da su u pripremama za boj na Čegru ili pred proboj na Milin kladama, ili u Đakovici na putu za Albaniju??
Bilo je u istoriji i težih trenutaka i to ne malo ali svaki narod koji zna šta hoće uvjek ima i načina da to ostvari samo je pitanje znamo li mi šta zaista hoćemo i to je prvo i najbitnije pitanje. Ako želimo funkcionalnu državu svih stanovnika Srbije kako to da uvjek pobjede na izborima oni koji ne rade na tome? Znam u okupiranim državama se izbori namještaju ali jel to dođe Amer i popuni milion glasačkih listića? Pa naravno ne opet to rade Srbi i ako u Srbiji ima 4000 glasačkih mjesta zaslužuje li narod koji nema 8000 nepotkupljivih za glasanje ikakvu a ne svijetlu budućnost? Danas postoji internet i svako kog interesuje lako može doznati čija je koja firma i ko nas goni da kupujemo kod Miškovića a ne kod nekog ko je sve stvorio sa svojih deset prstiju? Jel problem što bi trebali žrtvovati jedan artikal u korpi i ne bi se mogli hvaliti selfijem iz ultra-mega-giga delta planeta? Na taj način bi brzo razdvojili žito od kukolja i postavili stvari na svoje mjesto.
Narod koji očekuje da ga drugi opismeni i donese mu slobodu ima sudbinu upravo kao i mi i ne treba se nadati boljem a svaka diskusija je samo gubljenje vremena, svakom ko hoće da zna odavno je jasno kako stvari funkcionišu i koliko je sati samo se pravi blesav a mi kao narod nemamo budućnost sve dok nismo u stanju odstraniti taj maligni dio društva a NATO je samo jedna prepreka na tom putu, ne posebno bitna možda je gora unutrašnja okupacija.
Питао сам се да ли ћете се огласити,поводом годишњице терористичких напада на СРЈ,и драго ми је да јесте.Ово је заиста период када би данашња генерација Срба,морала да размисли да ли је достојна својих предака.Ја сам,деведестих година,био велики противник режима,чија је персонификација био Слободан Милошевић,али с’oбзиром на чињеницу да ме је бомбардовање затекло у Урошевцу,док сам служио војни рок,како је време пролазило,био сам све више уверен да је „терор Милошевићевих снага“,одбрана људских права,само маска за терористичке акције НАТО-а.
И сам сам се,доле неколико пута питао да ли све има смисла.Нарочито,када сам видео да „хумани НАТО“,војника који трчи у заклон,гађа из противтенковског митраљеза,калибром од 30мм,зрном од осиромашеног уранијума(Чувени амерички А10,“убица тенкова“),и када сам сазнао да је мој земљак,младић од непуних 20г,са којим сам претходног дана,био на положају,наредног настрадао од касетне.
Данас,20 г касније,јасно је да је све ипак имало смисла,јер да нисмо пружили отпор,Србија данас вероватно не би ни постојала.И кад год,а то је веома често,чујем да људи причају,да су Срби нерадни,продане душе,да и не заслужујемо боље,сетим се тог периода,и покушавам да аргументима докажем да то није тачно.У једном од својих текстова,сте рекли да је наш народ када год је требало поднео жртву,али да елите нису спремне ни на каквав компромис,када је у питању,њихов лагодан живот(дакле,не жртва). Били сте у праву.Народ,који је након вишегодишњих ужасних санкција,у рату против 19 најмоћнијих земаља на свету,без иједног савезника,успео
да одбије напад,и избегне пораз(не заборавимо,рат је завршен војно-техничким споразумом,не капитулацијом),заслужује много бољу елиту.
Они који су дали животе,заслужују да их не заборавимо никада,јер да није било њихове жртве,данас би Србија,чак и у кругу двојке изгледала потпуно другачије.
Хвала Вам на сјајном тексту,на поновном пуштању коментарисања,и извињавам се на мало дужем коментару.