Poučeni užasnim iskustvom iz devedeseti godina, građani su naučili da se pojam primarne emisije vezuje za hiperinflaciju i monetarni haos. Teza po kojoj je neodgovorno, voluntarističko štampanje novca jedini uzrok inflacije toliko je uvrežena, da građani na svaki pomen primarne emisije, ma u kakvom kontekstu, reaguju refleksno, i dabome negativno. Javnost ne vidi, a niko joj ni ne pomaže da vidi, da i inozaduživanje dovodi do egzogenog, voluntaristčkog pritiska na finansijski sistem.
Primarna emisija je mehanizam preko koga centralna banka reguliše kreditnu aktivnost i prisutna je u svakoj tržišnoj ekonomiji. Centralna banka pokušava da pogodi (nema tačnijeg objašnjenja) koliko novca je potrebno za optimalno, neinflatorno funkcionisanje ekonomskog sistema.
Kako privreda raste, kako se obim robno-novčanog prometa stalno povećava, kako je i u najboljim ekonomijama inflacija u pravilu prisutna, količina novca u sistemu se mora povećavati. Primarna emisija koja ove procese prati nije negativan fenomen već nužnost, i ona pospešuje funkcionisanje ekonomskog sistema.
Sve dok količina novca u opticaju ima pokriće u robama i uslugama na domaćem tržištu, primarna emisija ne može biti problem. Ovo podrazumeva da je centralna banka dobro pogodila koliko novog novca kreira, kao i da se u svojoj politici rukovodi ekonomskim, a ne politički kalkulacijama.
Do destabilizacije monetarnog sistema ne dolazi samo „iznutra“, neodgovornim štampanjem novca. Sistem se može destabilizovati i spolja, kroz stalni, nekontrolisani rast inozaduživanja, pogotovo zaduživanjem banaka i države. Ne samo da je inozaduživanje pogubno po budućnost Srbije zbog neodrživog rasta spoljne zaduženosti, već je zaduživanje i dnevna pretnja stabilnosti finansijskog sistema. Otuda inozaduživanje nije samo problem budućnosti – ono je i problem prošlosti i sadašnjosti.
Začudo, ni političari, a ni domaći ekonomisti ne upozoravaju javnost na negativne monetarne posledice inozaduživanja. Naprotiv, najveći broj izjava usmerava javno mnjenje tako da na inokapital gleda kao na faktor jačanja finansijskog sistema. Destabilizirajući efekti inokredita se ne razumeju, skrivaju ili zanemaruju.
Novac koji ulazi u Srbiju po osnovu inokredita iznuđuje primarnu emisiju, povećava količinu novca u opticaju i podstiče rast inflacije. Evra ili dolari se konvertuju u dinare i to povećava novčanu masu u sistemu. Dinarska masa koja je naštampana za otkup deviza, nema svoje pokriće u ekonomskom sistemu Srbije.(1)
Inokapital koji je u Srbiju ušao, svoje pokriće ima van Srbije, u inostranoj robi ili uslugama. Sve što u Srbiju ulazi kao inokredit, pre ili kasnije mora iz Srbije izaći. U protivnom, domaći monetarni sistem će biti preplavljen i potopljen viškom novca.
Mehanizam uglavnom tako i funkcioniše, pa Srbija inokreditima finansira svoj ogromni deficit trgovinskog bilansa. Domaća preduzeća tim novcem kupuju strane robe i vrše sva druga plaćanja u inostranstvu. Kada se plaća inostranim dobavljačima ili bankama, dinarima se kupuju devize (dinari se „poništavaju“), količina dinara u opticaju se za toliko smanjuje. Inflatorni efekat u zemlji je neutralisan. Drugi i teži efekti nisu neutralisani. Novac je ušao, novac je izašao…a Srbija je ostala sa inostranom robom i dugovima. Inokredit uvek vrši pritisak na domaće cene, osim ako se novac troši van Srbije.
Kada se država zadužuje u inostranstvu da bi popunila budžetske rupe, a ne kod centralne banke, krajnji ishod je povećani uvoz u Srbiju. Devizni priliv po osnovu zaduživanja pomaže da se kurs dinara održava na precenjenom nivou čime se kontinuirano stimuliše uvoz i razara trgovinski bilans. Inokreditiranje je zato odličan mehanizam za stimulisanje ekonomija, pre svega tuđih, jer indirektno stimuliše uvoz.
Uzgred, i devizne doznake emigranta imaju isti efekat na monetarni sistem, iznuđujući emisiju dinara bez pokrića. Tako uneta evra, franci ili dolari, svoje pokriće takođe imaju u inostranstvu gde su i zarađeni. I oni moraju izaći iz Srbije da ne bi podsticali inflaciju. Ovako unete devize će napustiti Srbiju i njima će biti plaćen uvoz. Nešto ipak, nije isto – doznake ne povećavaju zaduženost.(2)
Uvek postoji i deo inostranog novca koji je u Srbiju ušao, a da nije izašao kroz uvoz. Taj novac ostaje u zemlji (u dinarima) i vrši pritisak na cene. Efekat tog novca na cene je u dlaku isti, kao i kada bi centralna banka izvršila voluntarističku primarnu emisiju bez ikakvog robnog pokrića. Ovaj oblik primarne emisije kao da nikoga ne brine. Kao i sve što dolazi iz inostranstva, tako i primarna emisija na bazi stranih kredita postaje ugodna i hvale vredna.
Naravno, Narodna banka ovaj višak novca mora povući iz opticaja (sterilisati). NBS to radi na pogrešan način i pogrešnim instrumentima, i time dodatno pomaže destabilizaciju sistema. Bez stroge kontrole unosa kapitala, praktično bez domaćih banaka, NBS je izgubila efektivnu kontrolu nad upravljanjem finansijskim sistemom.(3)
Zastrašuje nerazumevanje ili ignorisanje monetarnih mehanizama koju su na sceni, ili iza scene. U ekonomiji kojom dominiraju predrasude, ideologija i ideološke fraze, maligne posledice inozaduživanja ostaju skrivene od očiju javnosti.
—————————————————————————————–
(1) O inflatornim efektima inozaduživanja videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2007/09/04/susa-nije-kriva-za-sve/
(2) O ekonomskim efektima emigracije videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2005/12/14/ekonomija-emigracije/
(3) O monetarnoj politici videti tekstove https://nkatic.wordpress.com/2008/10/21/nemoguce-trojstvo-u-krizi-koje-nema/ https://nkatic.wordpress.com/2009/04/15/bankarski-raj/
Hvala Vam na odgovoru!
Za Petra B. – U vezi s kreiranjem novca postoji lažna mitologija o kojoj sam pisao ovde https://nkatic.wordpress.com/2016/07/09/misterija-novca-ko-i-kako-kreira-novac/. Iz ugla kreiranja novca i efekata na inflaciju, nema bitne razlike između kupovine hartija od vrednosti na primarnom ili na sekundarnom tržištu. Važno je razumeti da su ključni kreatori novca poslovne banke a ne centralne banke.
Čitao sam šta kažu raznorazni ljudi na ovu temu i, ako sam dobro shvatio, čim banke kupe hartije od vrednosti u domaćoj valuti na primarnom tržištu hartija od vrednosti povećava se količina domaće valute u opticaju. Inflaciju ne stvara kupovina hartija od vrednosti na sekundarnom tržištu od strane centralne banke. Takođe, svaki put kada bilo koja banka da kredit u dinarima, bilo državi, bilo preduzeću, bilo običnom građaninu, broj dinara u opticaju se povećava, a kada se kredit vraća broj dinara u opticaju se smanjuje. Prema tome, zakon koji zabranjuje NBS da kupuje hartije od vrednosti na sekundarnom tržištu nema veze s borbom protiv inflacije, te je samo nastavljanje vezivanje ruku državi, oduzimanje poluga kontrole iz ruku države.
(https://www.youtube.com/watch?v=_DXJK1ZlJTg)
Najtuznije je sto je on to sve znao i prije. Ljudi sa Von Mises instituta su govorili da je on zapravo za zlatni standard. Implicitno je i priznao da ne moze kolicina novca rasti brze od roba i usluga a da je produktivnost kljucna.
Najbolje je sto je i sam rekao da Amerika nema domace stednje a ona je kljucna za kapitalne investicije.
U borbi za vlast politicari su obecavali „prava“ (od 1965. su prosjecno rasla 8% godisnje).
http://www.foxbusiness.com/politics/2016/12/20/calpers-cuts-pension-benefits-for-first-time.html 60% chop chop!
http://www.ai-cio.com/channel/NEWSMAKERS/Insolvent-Multiemployer-Pension-Plan-to-Vote-to-Cut-Benefits/
****
(https://www.youtube.com/watch?v=h4iuwK4DL0k) milom ili silom kamatne stope ce se vratiti u koridor.
novac, kredit, kapital, vrijeme…
Danas je kineski Yuan postao rezervna valuta.
Rat valuta, Jim Rickards
1.dio
(https://www.youtube.com/watch?v=AZrQilGtzP0)
Jim Rickards govori od 2:37
3:39 Sta je rat valuta? Mi upravo zivimo u jednom. Kada on zapocinje? Odgovor je kada nema dovoljnog RASTA. Sada u svijetu nema rasta. Obicno, kada je rast jak tada ljudi nevode racuna toliko o KURSU valuta.
4:10 Kada nema rasta tada se dolazi u iskusenje da se rast krade od trgovackih partnera deprecijacijom svoje valute.
4:28 Npr uzmimo americkog proizvodjaca aviona Boening. Oni prave dobre avione ali oni imaju konkurenciju u evropskom Airbusu ili braziliski Embraer. Kina razvija svoju avionsku industriju.
Recimo, ako si u poziciji drzave koja nema svoju avionsku industriju kao Indonezija a treba avione onda ces ih ici kupiti u inostranstvo.
4:48 Ovo mozemo usporediti kada u malom mjestu ima 4 trgovine i svi nude istu robu. Ako jedna ima rasprodaju u pola cijene svi ce otici kod nje.
4:54 Kada pojeftinjujes svoju valutu pravis je jeftinije za strane kupce pa ce u teoriji doci kod tebe kupiti. To stvara izvoz, pospjesuje rast u SADu (naravno, ako je kupljen Boeing avion), stvara radna mjesta. Posto nemamo rasta a i imamo ozbiljnu nezaposlenost sta onda ima lose u tome. Tako to politicari gledaju i process stalne depreciacije zapocinje.
5:27 Puno losih stvari ima s tim konceptom.
5:39 SAD puno vise uvozi nego sto izvozi. Od njemackih automobile do kineske elektronike, ljetovanja na stranim lokacijama. Cijena svih tih stvari ce otici gore a to je zapravo uvoz strane inflacije podizanjem cijena.
6:16 To se upravo desilo 1970-ih kada je predsjednik Nixon pojeftinjavao USD sto je proizvelo hiperinflaciju u SAD-u izmedju 1977-1981.godine. Kumulativna inflacija je bila 50%.
To znaci da je vrijednost dollar bila smanjena za pola. To je jedna cijena deprecijacije svoje valute.
6:39 Druga cijena je odmazda koju smo vidjeli 1930-ih. USA je to mogla raditi ako je postojao prostor za to i ako smo jedina drzava koja to radi.
6:55 U danasnjem svijetu automatski bi sve drzave pocele pojeftinjavati svoju valutu. Drzave koje nemaju snage za to kao recimo Brazil ce stavljati kapitalne kontrole kao npr ako investirate u drzavu nece vise deposit biti 30 dana nego 6 mjeseci ili godinu dana ili recimo negativne kamatne stope.
7:31 Treci problem jeste sto valutni rat prerasta u trgovinski rat. Drzave pocmu stavljati akcize, postavljaju neke druge mjere koje sprecavaju trgovinu i tako smanjuju obim trgovin. To smo vidjeli sve 1930-ih.
7: 55 Zato sam ja pisao o istoriji u svojoj knjizi. Ovo smo sve vec vidjeli, zavrsilo je lose i zavrsit ce opet lose.
8:10 To je valutni rat. Kradja rasta od trgovackih partnera. Pojeftiniti valutu i pojeftiniti izvoz.
8:44 Pentagon je 2009.godine organizirao igru financijskog rata. Odrzana je na skrivenom mjestu gdje se istrazuju nova oruzja. Pentagon odrzava “ratne igre” vec 50 godina.
9:29 Po prvi put je odrzana ovakva igra u kojoj je bilo zabranjeno kineticko oruzje(ono sto puca ili eksplodira). Jedino oruzje su dionice, obaveznice, valute, roba, derivati.
9:40 Ja sam bio pozvan kao strucnjak za trziste kapitala. Ja sam radio sa dizajnerima igre. Mi smo pisali pravila igre.
10:15 Timovi su bili SAD, Rusija, Kina, Evropa, Istocna Azija i jos razliciti financijski fondovi, banke… igrali smo svaka 2 dana, imali smo pravo na 3 poteza, detaljnije pise u mojoj knjizi.
Igrao sam i za kineski tim. Moj prijatelj je igrao za ruski tim i jos jedan za svicarski tim.
11:07 Skuhali smo im nekoliko iznenadjenja.*
2.dio
(https://www.youtube.com/watch?v=KurI8domdnc)
0:11 Na svijetu nema vojne sile koja se moze suprostaviti americkoj vojsci. Neke su jace a neke slabije. Nema te mornarice ili avijacije koju mi ne mozemo prigusiti.
0:35 Trend je da se asimetricno suprostavis Americi. Novi nacin je i cyber rat i financijski rat.
1:09 Kinezima je financijsko ratovanje dio strategijske doktrine.
3:54 Iz Izraela saznajemo da su Iran i Indija napravile dogovor da se Iranska nafta placa u zlatu.
4:18 Mi imamo moc da pritiscemo druge ali i drugi vracaju a jedan nacin je da izadju iz dollarskog sistema. Zlato za prirodne resurse.
4:51 vazan dio knjige jeste i medjunarodni monetarni sistem od 1870. – 2010.godine.
5:16 ja koristim modele ali oni imaju ogranicenje. Preveliko oslanjanje na modele je dovelo do financijske krize 2008.
6:02 Ja pricam o dva valutna rata i mislim da se nalazimo u trecem.
6:16 Prvi valutni rat(PVR) je bio od 1921-1936g. a drugi(DVR) od 1967-1987.god.
6:31. Mozda ste primjetili da se PVR poklapa sa Velikom depresijom ali to nije bas isto.
Velika depresija je trajala od 1929-1940. Zapocela je 1929 a zavrsila je 1940. mobilizacijom za rat**
6:54 Englezi ce vam reci da su oni bili u depresiji kroz sve 1920te.
7:05 Ja zapocinjem 1921. sa Vajmarskom hiperinflacijom. ***Njemacka je vezala marku za zlato i imala je u periodu 1923-28 jak rast.
8:29 Ratne reparacije su bile u zlatu pa devalviranje valute nije imalo utjecaj na to.
9:03 Reparacije nisu nikada bila placene. Isto tako Engleska i Francuska nisu nikada platile dug SADu.
9:23 Klasicni zlatni standard od 1870-1914. je radio veoma dobro. Bilo je to doba dobrog rasta, inovacija, tehnoloskog progresa, niske inflacije. To je bio dobrovoljan standard.
9:52 Bio je suspendiran zbog rata. Stampali su novac za rat, na neki nacin su posudjivali od svog naroda.
10:03 1920-ih drzave su htjele nazad na zlatni standard. Cercil je kasnije rekao da je jedan od njegovih najvecih pogresaka bila sto je htjeo vratiti funtu na pred prvi svjetski rat paritet. U dollarima je bio oko $20.67.
10:38 Problem je bio sto su udvostrucili papirni novac jer zlatni standard je ODNOS papirnog novca i zlata. Oni su htjeli srezati papirni novac u pola sto je bilo veoma deflatorno i zato su bili u depresiji kroz sve 1920-te.
11:11 Ono sto je trbalo napraviti 1925. Ukljuciti sav novac u monetarnu bazu i napraviti novi paritet, mozda $50 za uncu.
11:34 Francuska i Belgija su usle u Klub zlatnog standarda sa novim paritetom , devalviranim.
Ameri su mogli zivjeti ko kraljevi u Parizu.
12:37 Nije dugo trebalo pa je Engleska sisla sa zlatnog standard 1931. SAD je sisao 1933 I predsjednik Ruzvelt je konfiscirao zlato americkih gradjana direktivom. Narod je morao predati zlato jer ga je bilo ilegalno posjedovati. Kazna bi bila i oko 100 hiljada danasnjih dolara.
13:10 Ljudi su bili placeni $20.67 ali je Ruzvelt znao da ce ga devalvirati na $35 sto je 75%.
3.dio.
(https://www.youtube.com/watch?v=KNSJX7axV5I)
0:03 Bretton Wood je bio primirje.
1:06 Vjetnamski rat 1965. i iste te godine i objava velikog plana prosirenja benefita za sve ljude u SADu. Izreka je bila “guns&butter”. Amerika je imala i budzetski deficit i tgovinski deficit.
1:50 Ako si imao deficit sa Holandijom, Francuskom ili Njemackom oni su imali visak dollar I onda su te dollare mogle zamjeniti za zlato. 1950. Amerika je imala 20 hiljada tona zlata.
Do 1970.ostalo je samo 9 hiljada tona. 11 hiljada je oslo trgovackim partnerima Njemackoj, Francuskoj, Holandiji, Japanu…
2:38 Predsjednik Nixon je video da je pitanje vremena kada ce Fort Knox ostati bez zlata pa je skinuo SAD sa zlatnog standard. Sada sa tim dollarima mozete kupti americke obaveznice ili dionice ali ne i zlato! Od tada nemamo “sidro” nego smo svi na plivajucem kursu.
3:24 Stabilizirali smo sistem sa Volkerom i Reganom. Nismo se vratili na ZS ali je Regan osnovao komisiju za proucavanje. Politika je bila “King dollar” ili „dollarski standard“.
3:40 Volker je pustio da kamatna stopa ode na 21%. Bilo je dobro investirati u dollare a Regan je smanjio poreze tako da je realni rast bio izmedju 1983-86. kumulativno 16%.
4:08 Rast izmedju 2009-2012 je oko 1.5%. Imali smo dobar rast 80-ih i 90-ih.
4:30 Mi nismo samo koristili dollarski standard smo ga -iskoristavali.
4:50 Treci valutni rat je zapoceo 2010. Bern Bernake sa QE. QE1, QE2, QE3.
5:10 QE zvuci komplicirano ali nije. Novo nastampani novac. Kako to FED radi? Kupuju obaveznice na trzistu. Ti prodas meni obaveznicu a ja tebi novi novac. Novac koji je dosao “iz nicega”. Ja ti ga stavim na racun, elektronicki. FED je prosirio monetarnu bazu sa 800 milijardi na 3 hiljade milijardi dollara.
5:43 Nemozes printati toliko novca a da nebude inflaciono. Nismo imali toliko inflacije pa tako Krugman govori da je on u pravu kada je rekao da nece biti inflacije.
6:04 Mislim da je on u krivu i on bi to trebao znati. Nasa inflacija je otisla u Kinu. Kina zeli odrzati fiksni paritet prema dollaru nesto kao Bretton Woods. Fiksni kurs daje sigurnost biznismenima u obavljanju posla. ****
6:42 Ali SAD je ocajan da pojeftini dollar. FED zeli inflaciju. Dominatna sila danas je deflacija.
7:01 Mi smo sada u depresiji. Zapocela je 2007. Trajat ce mozda i 20 godina kao u Japanu.
7:27 FED je odlucan dobije inflaciju. Zapoceli su rezanjem kamatnih stopa. Kada dodjes do 0% nemozes vise.
7:35 Mozes uvesti inflaciju depreciacijom valute. Oni zele slomiti fiksni sistem izmedju njih i kineske centralne banke. Stampali su novac. Kako Kina zadrzava fiksni system? Stampa pare. Izvoznik predaje dollare Centralnoj banci a oni njima yuane. Sto vise mi printamo to brze i oni printaju da kupe sve dollare.
8:26 Na jednoj strani imas inflaciju a na drugoj nezaposlenost a posto su oni jednopartijski sistem moraju zadrzati nezaposlenost malom.
8:46 Kinezi su se uspanicili pa su dopustili da im valuta aprecira a to znaci da ce se dollari poceti vracati kuci.
8:57 Cim su dopustili apreciaciju valute, inflacija je pala i trgovinski suficit je naglo oslabio. Za 6 mjeseci!
9:37 Nas nezanima koliki je realni rast samo nominalni rast.
10:05 FED misli da se igraju termostatom. Ako je kuca malo hladna malo pojacas ako je prevruca malo smanjis. Moja analiza je da je trziste kapitala kompleksno i da se igraju nuklearnim reaktorom.
10:54 4 jahaca dollarske apokalipse su: ovaj je svijet ima vise vrsta rezervnih valuta, U 2000. Dollar je bio 70% svjetskih rezervi. Danas (2012) je oko 60%. Kada padne na oko 40-45% nece vise biti glavni.
12:04 MMF SDR je zelja svjetskih elita. Kako FED ima stampariju tako ima MMF. Sljedeca kriza ce biti veca od samog FEDa. Jedino ce ga MMF moci spasiti.
13:08 Treca solucija je zlatni standard.
13:29 Nemoze se preci na zlatni standard preko noci. Prvo je pitanje koji novac da se ubraja M0, MZ, M2. Drugo je pitanje kolika pokrivenost. Ako pitas neke ljude oni kazu 100% pokrivenost.
13:44 Nemora biti pokrivenost 100%. Britanija je kroz 19.vijek imala 20%. Mi amerikanci smo imali oko 40% pokrivenost.
14:15 Zavisi ko se sve ukljuci u klub ali ide min $3000 i ako uzmes ECB, SAD I Kinu sa M2 sa 100% pokrivenost tada unca ide do 44 000 dollara za uncu. Za mene bi trebalo biti oko 7000 dollara po unci.
4.dio
(https://www.youtube.com/watch?v=JEYrcVmHkME)
@ 4:50 QE nije odgovor na stanje domace ekonomije nego politika pojeftivanja dollara. Kasnije Jim Rickards kaze da se on zalaze za “King dollar” kako su ga zvali 1980-ih koji je nastao za vrijeme Regana . Zna koliku prednost jednoj drzavi daje da njezina valutu ima status rezervne valute. Veoma je pesimistican po pitanju ekonomije SADa.
Poslije idu pitanja i kaze da su sve velike sile manipulatori svojih valuta a Amerika je najveci medju njima.
///
Isto tako na predavanju u Australiji je rekao guvernerima A.Cent.Banke, nemojte gledati na USD. Vi ne mozete kopirati americki dollar. Ako netko zeli kupiti australijske drzavne obaveznice Vi morate napraviti naftovod sa tim novcima. Morate unaprediti produktivnost.
///
* U drugim videima na YT detaljnije objasnjava kako je igra isla. Sve u svemu Zapadnjaci su se zacudili kada se njegov kineski i ruski tim pozvali na zlato. Momci sa Wallstreeta i fondova nisu ni razumjeli ni znali sta je zlato. Pobjedio je njegov tim.
**Ovo je tvrdio i Milton Friednman ali je kasnije priznao da je pogrijesio jer su u SAD vladale nestasice i bilo je restrikcija na robu. Zapravo je depresija zavrsila negdje 1947.godine.
***U sustini “Zaboravljena Kriza” 1920-21. u SAD-u je slomila Vajmarsku njemacku.
****Kina moze imati fiksni kurs prema dollaru jer ima trgovinski suficit.http://www.makroekonomija.org/trgovina-kine-sad-nemacke-i-japana/robna-razmena-kine-sad-nemacke-i-japana-u-2015-godini/
Isto tako Narodne banke malih drzava su kanta za smece FEDa i ECBa kojima upravljaju zombiji.
Kako odrzavas malu nezaposlenost i dobar BDP? Izvezes visak naroda, isprobana metoda.
https://sputniknews.com/europe/20160923/1045634115/lithuanian-demography-crisis-russia-blamed.html
After the collapse of the Soviet Union, many of its newly independent republics faced a period of demographic crisis; the Baltic states were hit particularly hard. Lithuania, which had a population of 3.7 million in 1991, saw its population drop to 2.85 million in 2015, a loss of nearly 23%. Neighboring Latvia, which had a population of 2.65 million in 1991, dropped to 1.95 million (a 26.5% decline). Estonia, the smallest among the Baltic countries, fared slightly better, its population of 1.56 million in 1991 dropping to 1.3 million, a 17% drop.
Za Nenada – Moram da odgovorim kratko. Targetiranje inflacije ima smisla u razvijenim ekonomijama koje imaju svoje mehanizme razvoja, pa centralna banka može sebi dozvoliti luksuz da se ne opterećuje privrednim rastom … do neke mere. Kada privreda uđe u recesiju, centralna banka taj luksuz više ne može priuštiti, kao što vidimo na primeru svih razvijenih država.
Kada nerazvijena zemlja sledi istu monetarnu matricu, ona stopu inflacije stavlja ispred zaposlenosti i rasta, i efektivno guši ekonomiju. U vezi sa ovom temom, možda je od pomoći tekst https://nkatic.wordpress.com/2016/01/27/kada-kreditni-sistem-ubija-ekonomiju/. Hvala na komentaru.
Pokusao sam pronaci zasto su manje vise sve Centralne banke na politici targetiranja inflacije.
Politika targetiranja inflacije je rodjena na Novom Zelandu 1989. Tadadasnji guverner Centralne banke Novog Zelanda je tvrdio kako Njemacka Bundesbanka implicitno pazi na inflaciju. Mislim da su oni preuzeli samo pola Njemacke price koje bankarima i politicarima valja.
Ovi tekstovi to malo detaljnije objasnjavaju https://nkatic.wordpress.com/2012/02/29/bauk-primarne-emisije-i-ugodno-inozaduzivanje/#comment-13505
Bivsi FEDov guverner,
http://www.nber.org/reporter/winter99/bernanke.html
In searching for relevant experiences, the student of inflation targeting is tempted to look to the post-1975 monetary policy regimes of Germany and Switzerland. Although both the Bundesbank and the Swiss National Bank refer to their approaches as „money targeting“ rather than inflation targeting, there is a widespread perception that inflation targets are central to German and Swiss monetary policymaking. For example, the Bundesbank develops its money targets by starting with an inflation objective, then working backward to determine the rate of money growth that is consistent with that objective.
***
Predsjednik udruzenja banak u Srbiji kaze da NBS ima jedan od najgorih poreza u Evropi,porez zvan obavezne reserve, koji je tada bio u iznosu od 30%. On okrivljava NBS da sa obaveznom rezervom sputava rast Srbije.
http://nbs.rs/internet/latinica/30/30_4/30_4_1/index.html
Meni se cini da bi NBS htjela Zapadni monetarni sistem na srpski nacin.
***
Gosp. Katic
Ako bi NBS presla sa ove katastrofalne politike targetiranja inflacije na nominalno gadjanje BDPa, da li bi mogao to ovako opisati?
Nominalni BDP (u dinarima) = inflacija + realni BDP
Dejan vozi automobil i kazaljka mu pokazuje da vozi 15km/sat (nominalni BDP raste 15%).
Policajac koji se ne vozi sa Dejanom u automobilu i mjeri radarom njegovu brzinu mjeri 10km/sat (Realni BDP raste 10% godisnje ).
Svakako, Dejo je savjesni vozac pa postuje pravila(brzinu i razmak izmedju vozila ili prevedeno kurs i inflaciju da neizbjegnu kontroli)na putu da neugrozi niciju sigurnost.
Posto je put prekriven ledom i njegovi tockovi se okrecu brze nego sto bi trebalo, kazaljka mu pokazuje tih 15 ali on realno putuje samo 10km/h.
Tih 5km/sat razlike mu pomaze da ostane na putu ali oni trose njegove gume i benzin stvarajuci mu trosak. Da je Dejan otisao kod vulkanizera(kod onih koji nesto znaju napraviti svojom glavom) i promjenio gume na zimske ne bih imao trosak habajuci gume i benzin i onih 5 km/sat ja mogao dobiti na brzini.
***
BDP indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tokom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama-u nasem slucaju u dinarima.
BDP se izražava kao tok proizvodnje (BDP = C + I + G + X, gdje je C = osobna potrošnja, I = investicije, G = državna potrošnja i X = razlika izvoza i uvoza)
Da li su ovo dobri primjeri?
C- licna potrosnja- Dejina zena podigne kredit u banci da idu ljetovati u Grcku i da li se to se broji kao dio BDPa?
I-ako se napravi mala privatna radnja (green field investicija -zgrada i kupe masine) koja pravi peci i cijevi za grijanje?
G –ako recimo drzava izda dinarsku mjenicu pa u prvom slucaju podigne plate koje zavrse kupujuci kineske papuce ili njemacke polovne automobile ili ako izda dinarsku mjenicu da se na trzistu male firme bore da ociste kanal za navodnjavanje ili naprave malu ambulantu u drzavnom vlasnistvu. Koji ce imati veci efekt na BDP na duze staze?
Razlika uvoza i izvoza, mislim da je ovdje najbolje imati 0 ili blagi blagi suficit. Sto vise izvezes moci ces vise uvesti i standard gradjana ide prema gore. Izvozom placas uvoz onoga sta tvoja privreda ne moze ili ne zna proizvesti.
***
Da li zbog politike targetiranja inflacije imamo podjelu dinar/kurs a ne recimo kredite za stvaranje nove vrijednosti ili konzumaciju? C vs I&G?
Da li je NBS uopce vazna svrha kredita ili samo borba protiv inflacije i odrzavanje nominalnog BDPa?
Kako NBS uopce zakljucuje da moze biti ikakvog rasta realne ekonomije ako su inflacija i kurs jedine varijable o kojima ista vodi brigu?
Ako lokalna samouprava ili sama drzava subvencionira kamatu da li to ima realno ikakvog utjecaja ili je to samo prebacivanje iz supljeg u prazno?
Za Nenada,
Pogrešno ste me shvatili. Nisam želeo da Vam se narugam. Ovde se nalazim da bih nešto naučio a ne diskutovao jer nisam dovoljno duboko u ekonomskoj materiji. To sam više puta javno izneo. Otuda se i moji komentari svode uglavnom na postavljanje pitanja g, Katiću koji je i jedini dao ozbiljnu alternativnu ideju za pokretanje srpske privrede – bar koliko je meni poznato………..
Čitam komentare i ostalih posetioca bloga…….. Predstavili ste sebe kao mladog ekonomistu, to me je navelo da pročitam i Vaše komentare. Sve što sam napisao se odnosi samo na to da budete jasniji i da pažljivije citirate razne ekonomiste kako bi komentari mogli da se čitaju sa razumevanjem.
Eto, završio bih diskusiju izvinjenjem, žao mi je što ste me pogrešno razumeli.
@Gane
Ja recimo Vase komentare uopce ne citam. Imaju 280 tacaka i 50 upitnika.
Puno pisanja bez poante.
Jedno te isto, i uvijek se zavrsi na pitanju gosp.Katicu koje je postavljeno 138 puta, kako bi ste Vi pokrenuli srpsku privredu.
Meni je to dokaz da niste nista procitali sta je gosp.Katic pisao u zadnjih nekoliko godina.
Ja nevolim krasti tudje ideje pa postavim link na temelju kojeg sam dosao do zakljucka.
Meni se cini da Vasa frustriranost ne proizlazi iz nepoznavanja niti jednog stranog jezika nego sto prof. Werner naziva „investiranjem“ u FOREX ono sto jeste, spekuliranje koje nepridonosi nista jednom drustvu.
Spekuliranje je spekuliranje bez obzira kako Vi to upakovali.
Nista licno i nezelim nastaviti diskusiju jer nista novo necu saznati.
Puno pozdrava
Za Nenada,
Pišete nerazumljivo…… o tome se radi………… Imam utisak da proizvoljno citirate sve i svašta. Vaš komentar o proučavanju Richarda Wernera gotovo da nisam razumeo. Pola komentara je na srpskom pola na engleskom. Što se mene tiče kao da je bilo sve na engleskom. Ceo komentar je mučan za čitanje – nisam uspeo da ga pročitam u celosti. Vidite………….. kada bih trebao da stavim novac na ovu analizu onako kako ste je prikazali (mislim na Richarda Wernera) ne bih stavio ni cent – ne uliva nikakvo poverenje. Svejedno, ako je dotični i mislio baš onako kako ste naveli u citatu – ponovo ne bih stavio ni cent………….. Predstavili ste se kao mladi ekonomista, pokušao sam da čitam Vaše komentare ali ne uspevam -većina su toliko mučni da ne mogu da se povežem.
Ne umanjujem značaj neformalnog obrazovanja samo sam želeo da Vam skrenem pažnju da jasnije iznosite svoje stavove kako bi većina ljudi mogla da ih čita. Sve što sam napisao je dobronamerno.
Srdačan pozdrav i svako dobro.
@Gane
Nemam tajnu, nisam studirao ekonomiju. Zasto?
@gosp.Katic
Zaboravio sam staviti u zagrade YT videe, da li Vi to mozete ispraviti?
Hvala
Za Nenada,
Gde ste studirali ekonomiju, ako nije tajna.
Nema vise sumnje da su Guverneri NBS glavni grobari srpske privrede.
Sami su birali monetarnu politiku a svaka nova Vlada koja nastavi davati podrsku ovakvoj NBS sa glavnom politikom ciljanja inflacije nepravi glavnu reformu, reformu monetarnog sistema.
Nominalno ciljanje BDPa,
Click to access c8890.pdf
Click to access The%20Effect%20of%20Bundesbank%20Discount.pdf
(https://www.youtube.com/watch?v=uL87BrNnBck)
(https://www.youtube.com/watch?v=UsZcN-rW0pc)
(http://nbs.rs/internet/latinica/30/index.html)
Centralna Banka Juzne Koreje, kaze nas QE ce biti radiklano drugaciji od onog kojeg je provela BoJ.
Biti ce ono sto je prof.Werner govorio, da se kupe obaveznice banaka da se ociste od loseg duga. Da ih ociste da mogu ponovno kreditirati.
Krediti koji su isli brodogradilistima, hipotekarne kredite, kredite malim i srednjim poduzecima…
Kupovale bi se obaveznice drzavne banke EximBank Korea (export-import banke) dok bi se za Korea Development Bank (KDB) (Razvojne banke Koreje) morao mjenjati zakon centralne banke.
Opozicija je protiv pa se trazi nacionalni dogovor.
http://www.koreatimes.co.kr/www/news/biz/2016/04/488_203727.html
http://www.koreaherald.com/view.php?ud=20160429000899
http://www.koreatimes.co.kr/www/news/biz/2016/04/488_203645.html
http://www.shanghaidaily.com/article/article_xinhua.aspx?id=328324
Za Makija – Prednost otkupa izvoznih poslova je u tome što izvoznici dobijaju novac ranije no što bi dobili da čekaju da im kupac plati. Dakle reč je o prevremenoj naplati potraživanja. To međutim otvara probleme vezane za pouzadnost kupca i sigurnost naplate, za osiguranje izvoznih poslova itd.. Više o tome možete naći pod pojmom faktoringa (factoring) jer se tako mogu naplaćivati sva potraživanja uključujući i domaća. Hvala na komentaru.
Nebojsa, mozete li kratko da mi objasnite prednosti „terminskog otkupa izvoznih poslova“ po predlogu ekonomiste Santinija datog vezano za najavu omeksavanja politike Hrvatske Narodne Banke: „‘Guverner je već najavio olabavljenu monetarnu politiku. Ja time nisam oduševljen, iako sam svjestan deflacije u Hrvatskoj i da postoji prostor za jednu umjerenu štampariju kuna. Ali ja se zalažem za to da se monetarni potencijal spoji s kreditnom politikom. To znači da bih ja na mjestu guvernera terminski otkupljivao sve ugovorene izvozne poslove. Tako bi izvoznici odmah dobivali novac, koji bi zapravo bio beskamatni kredit, a devize od izvoza bi pripale HNB-u. Tako bismo pojačali izvoznu orijentaciju.“ Hvala
Ispravak:8:24 AH je rekao, vrijednost valute ovisi o proizvodnje koja stoji iza nje. Padajuca proizvodnja slabi valutu dok rastuca proizvodnja jaca valutu. Novac je stvar proizvodnje papira. Stvarni izazov je podici proizvodnju da se kolicina novca podigne s njom. “zvuci kao monetarista, Milton Friedman bi bio ponosan na ovu izjavu” kaze predavac.
Usporedba izlaska iz Velike depresije Njemackog i Americkog gospodarstva.
Predavanje je odrzao stariji saradnik Von Mises Instituta u Alabami Hans-Hermann Hoppe.
(https://www.youtube.com/watch?v=LYEUHk16yk4)
0:38 Usporedba AH i Ruzvelta koji su dosli otprilike u isto vrijeme na vlast, pocetkom 1933.
0:57 Vrhunac Velike depresije je bio 1932.god. Cim su dosli na vlast obadvojica su trazili da ojacaju svoju vlast.
1:22 Nezaposlenost u SADu 1933 je bila 24,9% a u Njemackoj 20%.
1:36 Iz “Austrijskog ciklusa investiranja” znamo sta treba i sta netreba da se radi da se izadje iz krize koja je posljedica kreditne ekspanzije.
1:56 Zaustaviti kreditnu ekspanziju jer je to dovelo do krize
2:05 Nemoj odgadjati likvidaciju krivih investicija. Krive investicije su se dogodile i treba ih se rijesiti sto prije da se resursi mogu ponovo upotrijebiti produktivno.
2:28 Nemoj se boriti da odrzis cijenu rada. Neke ce morati pasti. Ne sve. Neke.
2:37 Nemoj se boriti da odrzis cijene visoko. Neke trebaju pasti. Ne sve. Neke.
2:45 Ne stimuliraj konzumaciju nego stednju(1). U recesiji se dogadja da nedostaje stednje. To se tada i pokazuje.
3:06 Ako se ljudi (2) pridrzavaju tada znamo da recesija traje jednu najvise dvije godina(3).
3:21 Niti Njemacka niti SAD se nisu pridrzavale ovoga. SADu je trebalo puno duze da izadje iz krize. Cinjenica je tek na kraju Drugog Svjeetskog rata.
3:40 Obje su radile krivo ali u SADu je napravljeno vise krivog nego u Njemackoj.
3:59 Sa pozicije stanovnistva a za njih je najvaznije nezaposlenost 1934 je bila 12,5%, 1935 9,6%, 1936 5,7%. 1937 2,5% a 1938 manje od 1 posto.U SADu 1933 sa 24,5%je pala na na 14,5% 1937 a onda je osla gore na 19% sljedece 1938. Na pocetku rata je bila oko 15%.
5:13 obje Vlade su nastavile stampati novac ali prema indeksu cijena u Njemackoj su manje.
1932-38 cijene na malo su otisle gore 4%. Cijene na veliko 12%. U SADu indeks malo prodaje vise od 10% a veleprodaje vise od 20%.
6:02 obje su podigle javni dug za javne radove.
6:16 U Njemackoj je taj dug bio vise financiran financijskom prisilnom stednjom nego kao u SADu umjetnim poverenickim kreditom.
6:23 Huver/Ruzvelt su odgadjali likvidaciju propalih investicija jacanjem zakona o bankrotu. AH nije nista radio po tom pitanju.
6:39 Huver/Ruzvelt su podigli poreze stimulirajuci konzumaciju dok je AH smanjio poreze. Najvise na automobile, porez na nekretnine i izgradnju nekretnina pa se moze reci da je vise stimulirao stednju.
7:09 Ruzvelt je ojacao sindikate da sprijeci pad cijena rada. AH je slomio sindikate.
7:30 Ruzvelt je kao ludjak vjerovao da je pad cijena uzrok krize umjesto da je to simptom i posljedica.Perverznom politikom je unistavao poljoprivredne proizvode da smanji ponudu i pad cijena.
8:00 Nasuprot Ruzveltu , AH je htjeo zadrzati cijene niskim ali tako sto je piovecao proizvodnju
8:12 Obojica su bili protivnici zlatnog standard.
8:24 AH je rekao, vrijednost valute ovisi o proizvodnje koja stoji iza nje. Padajuca proizvodnja jaca valutu. Novac je stvar proizvodnje papira. Stvarni izazov je podici proizvodnju da se kolicina novca podigne s njom. “zvuci kao monetarista, Milton Friedman bi bio ponosan na ovu izjavu” kaze predavac.
9:02 Ekonomska politika AH je bila bolja od Ruzveltove. U SADu BNP per capita iz 1929 ce doci tek 1940 ali je statistika iz te 1940 vec veoma nepouzdana. Licna konzumacija 1940 u SADu je jos uvijek 8% niza od 1929. U Njemackoj 1932-38 BNP je rastao 9,5% godisnje, industrijska proizvodnja 17%, a licna potrosnja 3,6%. 1932-38 realno place su narasle 21% i prihod per capita 40%. Prihod iz 1928 je dostignut vec 1936.
10:38 Dalje nista specijano i mene to nezanima.
(1)Budzet je jedna vrsta konzumacije ili bolje receno veliki dio.
(2)Vlast
(3) Kriza iz 1921-22
@Nenad
Ovo sto navodiš je jedino real ekonomija, odnosno zdrav mehanizam ekonomskih zakonitosti.
Sve ostalo je predviđanje sa jasnom posledicom kolapasa.
Sistemom se uskoro neće moći upravljati. Stvari će izmaći kontroli.
Rast dolara
Fed-u je jasno da postoji rizik stvaranja špekulativnih balona
Iako prevencija špekulativnih balona zvanično ne spada u mandat Fed-a, ovu legitimnu opasnost pojačava finansijalizacija ekonomije. Ekonomska literatura s početka prošlog veka je već podvukla potrebu da centralne banke uključe cenu finansijske aktive i nekretnina kako bi se dobio sveobuhvatniji pregled stvarne inflacije. Nedavni špekulativni baloni na tržištu akcija i nekretnina u nekoliko industrijalizovanih zemalja potvrđuju ovu potrebu.
Monetarna politika nije u stanju da se nosi sa ovom situacijom. Ona je dostigla svoje granice i vreme je da državna intervencija, budžetske politike preuzme primatTo je svetski fenomen. On odražava realne faktore starenje stanovništva smanjenje produktivnosti,robotizacija industrije, inovacije ali ne I sveobuhvatne revolucionarne inovacije i sve to se negativno reflektuje kako na zapošljavanje i tržište rada tako i strukturne promene.
Za zemlje koje razmišljaju dugoročno su sprovele potrebne strukturne reforme tokom poslednjih nekoliko godina postoji veća verovatnoća da se prilagode povećanju kamatnih stopa od strane Fed-a.
U SAD se izgleda ponovo pojavljuje neumerenost koja su dovela do krize 2007. godine. Mnoge cene akcija su izgubile vezu sa bilansima kompanija, a oni koji kupuju svoju prvu nekretninu ponovo mogu da uzmu kredit na 97% cene imovine koju kupuju.
Povratak na uobičajenu monetarnu politiku implicira očigledne opasnosti, ali bi prva prednost bila što bi se novcu ponovo dala „prava“ vrednost.
U toku je akumulacija zarobljene energije a mi nemamo sigurnosni ventil koji bi kontrolisao tu energiju.
Izbori su potrošena zabluda.
Kaze Ivan Vladimiru Dz: „Najveći problem srpskog naroda je neznanje. Niko nije bolje izrazio istoriju i sudbinu srpskog naroda u samo tri reči, od Vladike Nikolaja, koji je rekao:“Neznanje nas ubi!“ Nažalost, do znanja se dolazi radom i učenjem stranih jezika, nije još pronađena neka pilula kojom bi se ono sticalo.“
Temeljna reforma, dva jedina ispravna puta,
Hjalmar Schacht vs prof.Richard Werner,
1. prof.Richard Werner (bankarski kredit kao novac)
Predaje bankarstvo na Univerzitetu, za njega je bankarstvo od velike vaznosti.
Zivio i radio u Japanu. Izucavao model brzog razvoja kojeg su Japan, Koreja, Kina I Tajwan primjenili.
Ideja da su banke kreatori novca je u srzi ovog predavanja. Tvrdi da kreditna ekspanzija pravi ekonomske balone, pravi sistem nestabilnim i dovodi do ekonomskih kriza.
(https://www.youtube.com/watch?v=te8LIMfrkyk)
6:52 Banke kreiraju i alociraju 97% novog kredita. 3% su novcanice i kovanice Centralne banke.
8:06 Kada odes u banku,banka ti nedaje novac ona ga stvori. Sto ga banke vise posude vise ima novca u opticaju.
9:20 “quantitative easing” je novac koji lezi na racunu Centralne banke i neulazi u opticaj. Japanska Centralna banka je primjenila ovaj koncept.
11:10 Upozoravao je Japanske bankare da ako spuste kamatnu stopu sa 7% na 0% nece nista pomoci privredi.
11:21 CB kaze da kamatna stopa regulira privredu i da ide ispred ekonomije. Visoka kamatna stopa usporava privredu a niska kamatna stopa ubrzava. To je krivio i nema dokaza, kamatna stopa slijedi privredu. Privreda usporava jer nije bilo kreditne ekspanzije u prijasnjem period.
12:47 Vazno je tko dobija i za sta novo kreirani kredit. Banke odlucuju.
13:53 Zeleno je novo kreirani kredit za realnu privredu. Pridodaje BDPu. Stvara novu vrijednost.
Crveno je novo kreirani kredit za financijski sektor za transakcije vlasnistava za kupnju POSTOJECE imovine. Nepridodaje BDPu.U financijskom sektoru je zero sum game. Da bi netko dobio netko mora izgubiti. Rusi produktivnost.
16:06 Daljnja podjela. Losi kredi za konzumaciju tj vise novca a nema novih dobara i usluga. Krediti za kupnju postojece imovine.
Ovi krediti su neodrzivi jer neprave prihod da se servisira kredit (kamata i glavnica) postoji samo dobit dok traje kreiranje kredita. Kada stane kreditna kreacija, cijene padaju i dolazi do bankrota. Cesto banke imaju samo 10% kapitala pa tako pad cijena od 10% ih vodi u bankrot.
17:44 Kredit za konzumaciju dovodi do inflacije jer ima vise novca a nema roba pa tako se stvara potraznja za vec postojecom robom.
18:05 Nove tehnologije, nove robe i usluge, nova dodana vrijednost-to je dobar kredit. Kada se kredit stvara za produktivne stvari on mora ukljuciti zastitu okolisa i zdravlja. Povrat nemora biti velik ali se moze vratiti. Generira prihod, kredit se moze vracati i ovakav kredit je odrziv.
19:16 Kada se kredit stvara za financijske transakcijeili transakcije vlasnistva on stvori balon u nekretninama. Japan u 90im i Svedska u 80im imaju slicni grafovi. Skok u fin.transakcijama sa 15% na 30% godisnje. U 1920im u SADu balon pa krah pa depresija.
19:58 Postoji jedostavno pravilo. Kada kredit raste brze od realne ekonomijenekoliko godina dovodi do krize.
20:09 Irska 30% rast kredita godisnje 2004-07 dok je BDP rasto manje od 10%godinje. Kredit je isao za kupovinu nekretnina i napravio balon.Spanjolska 15-20%; isto tako Portugal i Grcka.
21:49 Balon u Svedskoj 1980ih, od 1986 10-15% godisnje(1). Negativna kreditna kreacija 1991-93.
22:36 Rjesenja. Japan, J.Koreja, Tajvan I Kina su se razvijale brzo zahvaljujuci mehanizmu, koridor navodjenja, kredit je upotrebljavan za BDP transakscije.Centralna banka nadzire kreaciju kredita.
24:12 Mi trebamo pravu intervenciju da sprijecimo da se nasteti javnosti.
24:30 Ako interveniramo na kreditnom trzistu morat cemo manje intervenirati u ostatku privrede i to je od posebne vaznosti.
25:06 Trziste kredita nije u ekvilibrijumu, banke imaju moc odlucivanja.
ALTERNATIVA koridornom navodjenju kredita,
26:57 The other possibility:State money and banks are only intermediaries. (drugo mogucnost je drzavom stvoren novac a banke su samo posrednici)
Struktura banaka moze da zamjeni pametno okvirno navodjenje.
Malo i srednje poduzetnistvo MSP zaposljava najvise ljudi u razvijenim ekonomijama. One su srz produktivne ekonomije. One poticu razvoju stabilne privrede. Izmedju 20-30% investicija dolazi od njih i 60-85% zaposlenosti. Ista kolicina novca investiranog u MSP ce donjeti vise zaposlenja nego u veliko.
MSP su veoma ovisne o kreditu jer nemaju pristup trzistu kapitala.
29:11 Velike banke zele raditi velike biznise i ucestvuju u pravljenju balona. Netreba ih osudjivati jer one rade posao.
29:52 U V.Britaniji 5 najvecih banaka cine 92% biznisa.
30:34 Lojd bank ima 1500 milijardi funti.
31:33 Njemacki bankarski system. Velike banke (Dojce bank…) imaju samo 13% trzista.
Ostatak od 70% trzista cine male lokalne banke( 43%) i stedionice(27%).
32:44 Sto manja velicina to bolje.
33:17 Politicari vole raditi sa velikim banaka.
33:41 Rjesenje je u stvaranju i generiranju povezanih, malih, neprofitnih banaka. Tako je bilo prije 150 godina.
36:55 U 170godina nikad nije upotrebljavan novac poreznih obaveznika da se izuku iz bankrota male banke ili stedionice. One se pomazu medjusobno.
40:59 lokalne banke pomazu i lokalne valute. Banke su neprofitne i u drzavnim rukama ali profesionalizirane.
Moja napomena: Vodeca ekonomska teorija je neoklasicna sa Kejnzijanskim pogledom na makroekonomiju.
Centralna banka, papirni novac i dionicari su stub neoklasicne teorije a Kejnzijanski pogled na makroekonomiju. Smatra se da kroz spustanje ili podizanje kamatnih stopa upravlja rastom ili padom privrede.
Promasena investicija, opisuje investiciju privrednih ucesnika koji su krivo alocirali zbog umjetno niske cijene kredita i povezan je sa neodrzivim povecanjem novca(kredita) kreiranim od banaka koji je posljedica odluka centralne banke.
2. Hjalmar Schacht (Novac Centralne banke)
Click to access schacht_the_magic_of_money.pdf
On je bio bankar i za njega je postojao novac, kredit i kapital. Inflaciju novca je smatrao veoma nepozeljnom i stetnom . Preko MEFO mjenica (robne mjenice) kreira novac (drzavom stvoreni ).
“Money is not in itself capital. Only saved money can form capital. Only when money is put to work in production can it find application as capital. No collective authority can undertake this task. It must remain in the hands of the individual creative entrepreneur.”
-Novac nije sam po sebi kapital. Jedino ustedjeni novac moze stvoriti kapital. Jedino kada je novac stavljen u funkciju proizvodnje moze se smatrati kao kapital. Nijedna Vlada nemoze prihvatiti taj zadatak. To mora ostati u rukama privatnih poduzetnika.
“The required capital must be obtained out of our savings, not by means of the inflationary creation of money.”
Potrebni kapital se mora steci iz nase stednje, a ne inflacijom novca.
„Borrowed money is never property, is never ‘mine’; it belongs to others and is thus always ‘yours’.“
Podudjen novac nikada nije vlasnistvo, nikada nije moj, on pripada drugima i dakle on je tvoj.
„Credit is not only dependent on the borrower’s ability to pay, there is also the danger that it will be either frivolously or maliciously misused. The borrower in accepting a loan also accepts a great responsi-bility, that of ensuring that he is in a position to make a profit with the loaned money.“
Kredit neovisi samo o zaduzenom da li moze da ga vrati, postoji i opasnost da ce biti zloubotrebljen.
Zaduzenik, prihvacajuci kredit prihvaca i veliku odgovornost, da osigura da je u poziciji da moze napraviti profit sa posudjenim novcem.
„The bills were discounted at a uniform rate of four per cent. By these means the MEFO bills were almost given the character of money, and interest-carrying money at that. Banks, savings banks, and firms could hold them in their safes exactly as if they were cash. Over and above this they proved to be the best of all interest-bearing liquid investments, in contrast to long-dated securities.“
Mjenice su bile diskontirane po ujednacenoj stopi od 4%. Zbog ovoga, MEFO mjenicama je bila skoro davana karateristika novca, novca koji donosi kamatu. Banke, stedne banke i firme sui h mogle drzati u svojim sefovima kao da drze kes novac. Bile su najbolje likvidne investicije jer su nosile kamate u odnosu na dugorocne obveznice.
„As soon as the banks, in view of the rising demands for credit by the economy, and because of the resulting shortage of capital, ceased to be in a position to retain the MEFO bills in their . portfolios, they to an increasing extent presented them to the Reichsbank for discounting. “
Cim su banke vidjele potraznju za kreditom i zbog svog nedostatka kapitala, nisu bile u poziciji da zadrze MEFO mjenice u svom portfoliju, odlazile su u Reichbank(Njemacku Centralnu banku) da ih diskontiraju.
(1) (http://radmilovicstanko.com/samo-o-ekonomiji-srbije/96-inflacija-u-periodu-1959-2011-u-srbiji-i-komparacija-sa-okruenjem.html)
(2) (https://www.youtube.com/watch?v=Rghb0KrKxxE)
Moja napomena: Banke koje rade za profit mogu jedino da daju kredite s kapitalom kojeg imaju. Nemogu kreirati kredit iz nicega .
Ako je cilj centralne banke i borba protiv inflacije novca tada, ruku pod ruku ovom sistemu, idu stedno-kreditne zadruge tipa JAK, jer one rade na principu 100% obavezne reserve u medjusobnom bezkamatnom kreditiranju svojih clanova.
@Инжењер Дејан,
Кренућу од последњег питања, јер је много битније.
Технички гледано, нема лимита у креирању новца. То значи да свака поједина банка може креирати неограничено кредита по било којој цени. Ни референтна каматна стопа, ни обавезне резерве немају готово никакву улогу. Банке прво кривотворе новац, па се после сналазе за резерве. Референтна стопа за банке није обавезујућа, већ „сигнализирајућа“ (шта год то значило). У неким државама, рецимо Америци, ФЕД обезбеђује било који износ резерви по захтеву банака, њихово је само да задуже клијенте. У Србији и земљама ЕУ, банкама је остављен рок од месец дана да обрачунају и уплате резерву на рачун код ЦБ за обавезе из претходног периода. Дакле, ни овде нема никаквог захтева за покрићем у моменту одобравања кредита (тј. креирања фиктивних депозита који улазе у основицу за обрачун). За то време банка остварује текуће приходе, може да прода хартије од вредности и остала потраживања, затим да позајми новац од других банака, или од ЦБ (али само на дневном нивоу) и тако дође до новца.
Ипак, у пракси се као ограничење јавља број кредитно способних клијената, као и опасност од инфлације (обезвређивања), ако претерају.
Што се тиче пропасти неких банака, упркос томе што креирају новац „из ваздуха“, има неколико разлога. Прво, пословне банке креирају новац задужујући друге, затим куповином хартија од вредности, као и девиза. Не могу себи директно да уплаћују на рачун, јер би то било сувише провидно, чак и за студенте банкарства, тако нису ни покушали да развију тај механизам.
Уместо тога, злоупотребили су постојећи систем двојног књиговодства. Наиме, када банка одобри кредит, она истовремено евидентира (кривотвори) потраживање на страни активе, али и обавезу (фиктивни депозит) на страни пасиве, који уједно представља „жив“, ликвидан новац и главну компоненту новчане масе. Биланс банке се повећао сам од себе, без да је ико положио депозит или банка узела кредит?! Занимљиво је то банкарство, зар не? Претпоставимо да клијент више не може да отплаћује зајам и да је стечено потраживање добило статус ненаплативог, уз предлог за отпис. Поставите себи питање, о каквом се ту „губитку“ ради када је обавеза банке од самог старта фингирана. Ником ништа она не дугује. Једина обавеза коју банка има по овом имагинарном депозиту је да изврши конверзију новца из жиралног у папирни облик, ако клијент то затражи. Наравоученије, какве обавезе, такви и „губици“.
Ови фиктивни губици се појачавају када банке финансирају шпекулативне активности (чије трансакције нису део БДП-а), па изазову ценовни мехур из кога не могу да се извуку, тј. самостално исплеглају билансе.
Губици могу настати и услед неразумне ценовне политике (читајте: алавости), када банке наплаћују камате далеко изнад просечне профитне стопе у привреди. У таквој ситуацији, масовна неликвидност и презадуженост су неизбежни, а са њима и ненаплатива потраживања банака (случај Србије). После се жале како немају коме позајмити паре, јер „привреда ништа не ваља“.
Што се тиче Стојана Ненадовића и некредитног новца, може се рећи да је био инспирација, мада је на то утицала и појава велике економске кризе. Ја у то време нисам знао скоро ништа о новцу, нити сам се бавио истраживањима, па ми се та теорија на прву лопту учинила смисленом. Временом је дошла и права литература, па су се коцкице сложиле.
Јесте, Стојан је веровао да новац мора ући у оптицај као поклон и у такозвани „потрошачки профит“, јер је мислио да новац емитује ЦБ и последично био у заблуди шта је узрок успорења брзине оптицаја новца и гомиле непродате робе. Пословне банке ту нису играле никакву улогу. Наравно да ја то нисам могао прихватити. На крају смо се сложили да се не слажемо.
За Младена Бањца – Не мислим да централне банке не би свесно обмањивале јавност у вези са логиком креирања кредита, али мислим да НБС то не ради да обмане, већ да једноставно не зна и преписује старе мантре. Погледајте како нас Википедиа учи о томе шта банке раде: https://en.wikipedia.org/wiki/Financial_intermediary и како одобравају кредите. Протећиће пуно воде Дунавом док се неке ствари не избистре у српској економији. Хвала на коментару.
За господина Бањца – Драго ми је што сте се укључили на блог, па бих Вам био захвалан да ми одговорите на три питања. Два „стара“ питања садржана су у коментару:
За разлику од фирми, пословне банке и инвестициони фондови могу дуго да „маскирају“ своје пропадање. Моје треће питање се тиче границе до које пословне банке могу да креирају новац „из ваздуха“ и зашто пропадају (упркос механизму том снажном механизму који поседују)?
@Nemirni,
„I ovakvo razmišljanje je uzrok nestašica mnogih proizvoda u zemljama trećeg sveta, uključujući Srbiju. Ono što je Nenad verovatno želeo da napiše je da treba prvo imati proizvod, ideju, generalno robu koju želimo da plasiramo na “tržište“, a finanasirati je lako. “
Ако је лако финансирати (а начелно јесте лако), зашто се не спроводи? Зашто држе народ у незнању да је новац проблем и бесомучно га лажу? Иначе, у специјализованој економији са израженом поделом рада, нема тражње, тј. тржишта без новца. Шта вреди реална тражња, ако није платежно способна? Данас је много лакше произвести, него продати и није дефицит у идејама пријатељу, него у новцу, јер је његова емисија злоупотребљена (приватизована) и за 99% популације потпуна енигма. Самим тим се и размена одвија отежано или никако. Раде ко црви, а не питају се одакле долази новац за плате/приходе? Или ако не долази, зашто је то тако?
„Zemlje poput Nemačke su izgradile svoj industrijski kompleks uz pomoć emisije novca i dostupnih resursa, a ne kredita na “međunarodnom tržištu kapitala“ mnogo pre samog formiranja tog tržišta.”
Кажете „уз помоћ емисије новца“? Па о чему причам? То је ситуација када је сама држава финансијер (наручилац) посла. Друга ствар, индустрија се не изграђује преко ноћи, већ је то процес. За то време новац улази у оптицај, прелази из руке у руку и постепено добијате тржиште уз раст БДП и новчане масе.
„U svetu danas vlada zabluda da je nemoguće napraviti, izgraditi nešto bez kredita i uopšte, “novca“. Da je nomadski čovek tako razmišljao pre nego što je po prvi put napravio kolibu, ljudi bi ostali na nivou razvoja čovekolikih majmuna. Više puta sam na ovom blogu isticao da je novac sredstvo kontrole kapitala, u smislu vlasništva nad dobrima (englezi imaju prikladniju reč “asstets“). Došlo je dotle da su i ljudi postali “human assets“.
Наравно да је могуће, али то није масовна производња, већ за сопствене потребе, изградња неког прототипа/узорка, помоћ пријатеља (моба) и сл. Иначе, новац није средство контроле сам по себи, већ је то последица огромног незнања и несвести код шире јавности, а владајућа класа чини све да тако и остане.
“Meni koliko je poznato, da bi se uzgajala pšenica nije potreban novac, već plodna zemlja i seme pšenice; da bi se izgradila proizvodna hala, nije potreban novac, već čelik, drvo, plastika, staklo; da bi se flaširala voda, nije potreban novac, nego izvor pijaće vode i staklo/plastika za ambalažu, itd. Odavde nastavite sami. Primetite da većinu ovih neprirodnih i obmanjujućih izraza stavljam pod navodnike.”
Питајте ратаре да ли им треба новац за сетву? И да ли су довољни само плодна земља и семе?! Остало не треба ни да коментаришем.
@Nebojša Katić,
Они преносе онако како здрав разум и јавност верује да кредити настају, а не како се то заиста одвија у пракси, јер тиме делују умирујуће на психу дужника, да се не буне превише док их банке одиру, несвесни да им уједно управљају животима.
Ако мислите да измишљам и да ЦБ никада не би свесно обмањивала спроводећи социјални инжењеринг, прочитајте књигу „Princes of the Yen: Central Banks and the Transformation of the Economy“ професора Рихарда Вернера или погледајте истоимени документарац. Дакле, такве злоупотребе нису нешто ново, нити домаћи изум, то се ради чак и у тако „уређеним“ друштвима.
Иначе, сви уџбеници и друга банкарска литература коју сам ја читао је врло експлицитна у ставу да пословне банке креирају новац одобравањем кредита. Није ми познато из које су то литературе могли погрешно пренети, како ви верујте. Чак и да је тако, ваљда би досад неко од упућене банкарске „господе“ то исправио, управо због важности ових термина по читаво друштво. Очито да им одговара појмовна конфузија, јер тако лакше лове у мутном.
Ако пословне банке ништа не уступају клијентима (супротно срамној дефиницији НБС), значи да се ничега и не одричу. Самим тим немају никакав ризик, трошак или губитак проистекао из кредитних послова, сем трошкова администрирања, што је занемарљиво на укупну суму кредита.
Пошто кредити немају изворе, ни евентуално високе камате на штедњу не могу бити алиби за бандитско-зеленашку политику пословних банака, јер су те каматне стопе свакако у несразмери. Штедња, тј. прикупљање слободних новчаних средстава како су нас учили, уопште није потребна банкама! Такви послови су само параван, јер би се у супротном дигла узбуна у јавности одакле им новац за кредите.
Za Mladena Banjca:
“Нисте објаснили чиме је компанија платила набавку производних компоненти, нити чиме ће купац ваше робе да плати своју набавку. Ко вам гарантује да ћете по завршеној производњи добити кредит или да имате сигурног купца.“
I ovakvo razmišljanje je uzrok nestašica mnogih proizvoda u zemljama trećeg sveta, uključujući Srbiju. Ono što je Nenad verovatno želeo da napiše je da treba prvo imati proizvod, ideju, generalno robu koju želimo da plasiramo na “tržište“, a finanasirati je lako. Zemlje poput Nemačke su izgradile svoj industrijski kompleks uz pomoć emisije novca i dostupnih resursa, a ne kredita na “međunarodnom tržištu kapitala“ mnogo pre samog formiranja tog tržišta.
U svetu danas vlada zabluda da je nemoguće napraviti, izgraditi nešto bez kredita i uopšte, “novca“. Da je nomadski čovek tako razmišljao pre nego što je po prvi put napravio kolibu, ljudi bi ostali na nivou razvoja čovekolikih majmuna. Više puta sam na ovom blogu isticao da je novac sredstvo kontrole kapitala, u smislu vlasništva nad dobrima (englezi imaju prikladniju reč “asstets“). Došlo je dotle da su i ljudi postali “human assets“.
Meni koliko je poznato, da bi se uzgajala pšenica nije potreban novac, već plodna zemlja i seme pšenice; da bi se izgradila proizvodna hala, nije potreban novac, već čelik, drvo, plastika, staklo; da bi se flaširala voda, nije potreban novac, nego izvor pijaće vode i staklo/plastika za ambalažu, itd. Odavde nastavite sami. Primetite da većinu ovih neprirodnih i obmanjujućih izraza stavljam pod navodnike.
Ne vidim niti jedan razlog zašto bi u Srbiji postojala nestašica hrane, nameštaja ili bilo čega drugog što se može, pod jednim delotvornijim sistemom, napraviti. Sve što nam trebaju su znanje i resursi.
За Младена Бањца – Можда је требало да напишем да нико ОЗБИЉАН не спори механизам креирања новца „из ваздуха“. Не верујем да НБС намерно обмањује грађане. Пре ће бити да се користе класичне књишке дефиниције које се преносе из уџбеника у уџбеник последњих 60-70 година. Већа је опасност у томе што студенте томе уче, него то што НБС пише на сајту који мало ко чита. Хвала на коментару.
Господине Катићу, рекли сте:
„Sa menicama ili bez njih, novac se danas kreira „iz vazduha“, a ne iz depozita i štednje. To više niko ne spori.“
Далеко од тога да нико не спори. Погледајте само какву дефиницију кредита даје централна банка, перфидно обмањујући грађане:
http://www.tvojnovac.nbs.rs/cirilica/20/krediti/index.html
Ту су и разни „преписивачи“ који јој слепо верују:
http://forum.efektiva.rs/viewtopic.php?id=10
@Nenad,
Kažete: „U Juznoj Koreji kada je brod isplovio sa robom s tom mjenicom je kompanija isla kod banke po kratkorocni kredit. Njemacke kompanije su prvo napravile tenk i dostavile robu pa su isle po kredit. Pokazi da znas i mozes. Uvijek je isla prvo proizvodnja pa monetizacija a ne obrnuto.”
Нисте објаснили чиме је компанија платила набавку производних компоненти, нити чиме ће купац ваше робе да плати своју набавку. Ко вам гарантује да ћете по завршеној производњи добити кредит или да имате сигурног купца. Дакле, то што сте навели може у случају када је држава наручилац посла, па вам емитујући новац уједно и плаћа за обављене радове, али ако производите за тржите, прво мора „монетизација“ (кредитни новац), па уз тако обезбеђене услове, производни процес.
Ekonomski smak sveta je već počeo i investitori nisu u stanju da mu se odupru, tvrdi Bil Boner iz „Boner i partnersa“ u autorskom tekstu koji je objavio „Biznis insajder“.
http://www.kamatica.com/vest/poceo-je-ekonomski-smak-sveta/31666
Za Makija – Nije lako proceniti pun efekat kompjuterizacije i Interneta. Na jednoj strani rastu potrebe za elektronikom i raznim pomagalima (računari, telefoni, tableti itd.) dok na drugoj strani nestaju bioskopi, knjižare, fabrike ploča i CD-ova, novine se gase, štampa se manje a digitalizuje sve više itd.. Ogroman broj proizvoda, od filmova, muzike, knjiga se koristi besplatno ili su jeftniji nego ranije, dok se i mnogi sadržaji, umesto poštom, prenose elektronski. Troškovi multiplikacije i prenosa su nula. Na kraju toga su ljudi koji ostaju bez posla. Sve to je samo početak, jer će robotizacija dodatno dramatizovati situaciju. Socijalne posledice će takođe biti sve teže. Hvala na komentaru.
Za Nenada – Države Dalekog istoka su rutinski praktikovale tzv. finansijsku represiju – realne kamate su bile niske, kamate na štednju takođe. To je omogućavalo da kompanije investiraju, građani rade a ekonomija se razvija (delom i na teret štednje građana). Kina je npr. odlična ilustracija te teze.
Pomenuta J. Koreja je imala jako visoku prosečnu inflaciju (preko 10%) u svim godinama svog dinamičnog razvoja i niko se nije previše sekirao zbog toga. Prethodno ste dali Radmilovićevu tabelu inflacije u SFRJ – ona je bila visoka, ali ko se to strašno ili gotovo strašno obogatio u tom periodu?
Opsesiju inflacijom su nametnuli moćni investitori u obveznice. Visoke realne kamatne stope pogoduju bogatima, jer oni imaju novac, ostatak sveta (uključujući i građane razvijenih država) imaju kredite i negativnu imovinu.
Svako dobro Vama.
Nebojsa u kojoj meri je na generalni pad traznje svetu deluje to sto svi buljmo u relativno povoljne i dugotrajne kompjutere, gledamo jeftini i relativno robusni internet i tako pokrivamo manje vise sve duhovne potrebe i razonode, interakciju sa drugima smo istorijski gledano prilicno naglo sveli na digitalni domen, sirina informacija o svemu i svacemu cini da smo oprezniji pri trosenju i manje ishitreni u donosenju odluka, manje verujemo u cuda kao klasicni potrosaci a vise u realni video na youtube i konkretne reviews korisnika. Na neki nacin nam ova virtuelna realnost cini da imamo sve sto nam treba. Hvala
@gosp Katic
Mislim da ce ovo biti moj zadnji post na Vasem blogu. Kvaliteta bloga je visoka i nadam se da ce ovako i ostati.
„Zamislimo ovakvu situaciju – posle rata i/ili hiperinflacije depozita više nema u bankama, a nema ni evidencije o kreditima. Država mora krenuti iznova od finansijske nule. Da li to znači da država sedi na rukama i čeka tuđ novac (tuđu štednju) koja može, ali ne mora doći?“
Centralna banka moze kupovati drzavni dug preko institucija. NBS je ima monopol nad izdavanjem dinara. Banke kreiraju „novac“ jer im se to omogucuje. Dobro je za trenutnu politiku, banke rade sto im se kaze.
Mislim da me niste shvatili, ja govorim iz pozicije Srbije, kako stvoriti kapital u Srbiji, tudji me ne zanimaju.
U Juznoj Koreji kada je brod isplovio sa robom s tom mjenicom je kompanija isla kod banke po kratkorocni kredit. Njemacke kompanije su prvo napravile tenk i dostavile robu pa su isle po kredit. Pokazi da znas i mozes. Uvijek je isla prvo proizvodnja pa monetizacija a ne obrnuto.
„Sa menicama ili bez njih, novac se danas kreira „iz vazduha“, a ne iz depozita i štednje. To više niko ne spori. Suprotno tezama austrijske škole, inflacija je uprkos tome već decenijama pod kontrolom.“
Niti jedna drzava Dalekog istoka se nije razvijala pod niskom kamatnom stopom. Niska kamatna stopa je preraspodjela. Ovako bogati postaju jos bogatiji. Mi zivimo u dobu najvece materijalne preraspodjele od nastanka covjecanstva.
Nikako se nemogu sloziti s Vama sto se tice visine inflacije.
Puno srece i zdravlja Vam zelim
Za Nenada – Sa menicama ili bez njih, novac se danas kreira „iz vazduha“, a ne iz depozita i štednje. To više niko ne spori. Suprotno tezama austrijske škole, inflacija je uprkos tome već decenijama pod kontrolom. Ovo podrazumeva da država ima dobre monetarne tehničare. Vraćati se danas na Austrijance je, bar za mene, gubljenje vremena.
Zamislimo ovakvu situaciju – posle rata i/ili hiperinflacije depozita više nema u bankama, a nema ni evidencije o kreditima. Država mora krenuti iznova od finansijske nule. Da li to znači da država sedi na rukama i čeka tuđ novac (tuđu štednju) koja može, ali ne mora doći?
Hvala na komentaru.
Pokusat cu pojit cu „nespojivo“,
„Model po kome se investicije finansiraju stranim kreditima je takođe inflatoran, ali to malo ko vidi. Kada se poslovi daju strancima, jer kreditori na to efektivno prisiljavaju, strani izvođači angažuju domaće firme, a zatim njihov rad preprodaju državi po znatno višoj ceni. Izbacivanje posrednika bi delom smanjilo cene radova, uštedelo devize i smanjilo cenovni pritisak. “
https://mises.org/library/real-bills-phony-wealth
As an example, a manufacturer of chairs purchases wood from his supplier with a bill of exchange due in 30 days. Two weeks later, finding himself short on cash to make payroll, the wood supplier takes the bill to his local bank, which purchases the note from him for 98% of its face value. The discount rate (here 2% for 14 days) annualized, would be the bank rate of interest on the transaction.
No special banking doctrine is required to justify an ordinary loan transaction. Nor is any new monetary theory required when firms wish to resell their paper assets to buyers for cashon a commercial paper market.
The RBD comes into play when the loan is sold to a bank. Suppose that the holder of a real bill needs cash before the bill falls due. (Perhaps he needs to pay off his own bills to his own suppliers further down the line before their bills fall due). He would then present the bill to a bank. The bank, having been persuaded by some clever monetary theorist to adopt the RBD, “discounts” the bill, that is, purchases the bill from the supplier at a discount to the present value of the loan.
It is crucial to understand that, in the workings of RBD, bills are to be funded not with the bank’s own equity capital, nor with savings loaned to the bank by its creditors. Bills are not funded at all in the economic sense of the term.
According to the RBD, banks would monetize short-term business debt. Monetization of debt means to create paper credit out of nothing and loan this credit into being as money. The money exists either in the form of either bank notes or checking account balances. The purchase of the bill is therefore a of loan from the bank, but a curious sort of loan in which the funds for the credit were not previously loaned to the bank by anyone. This is the mechanism by which the banking system generates paper money inflation.
Uopce nije vazno da li je ovo centralna banka, drzava ili proizvodjac stolica, sama srz je zapravo ista.
http://radmilovicstanko.com/samo-o-ekonomiji-srbije/96-inflacija-u-periodu-1959-2011-u-srbiji-i-komparacija-sa-okruenjem.html
http://www.inflation.eu/inflation-rates/germany/historic-inflation/cpi-inflation-germany.aspx
Za Nenada – Konkurencija pomaže objektiviziranju cena, a time se smanjuje potencijalni inflatorni pritisak. Model po kome se investicije finansiraju stranim kreditima je takođe inflatoran, ali to malo ko vidi. Kada se poslovi daju strancima, jer kreditori na to efektivno prisiljavaju, strani izvođači angažuju domaće firme, a zatim njihov rad preprodaju državi po znatno višoj ceni. Izbacivanje posrednika bi delom smanjilo cene radova, uštedelo devize i smanjilo cenovni pritisak.
Što se kursa tiče, pritisak će postojati, pogotovo na početku primene ovakvog modela finansiranja investicija. To je teško izbeći jer je potrebno vreme da se ekonomija tome prilagodi, pogotovo u situaciji kada je kurs precenjen. Kada se vodi politika nerealnog kursa, kao što je to slučaj u Srbiji, tada pritisak izgleda veći nego što zaista jeste. Na kraju, ovaj model finansiranja investicija dovodi do objektivizacije kursa. Pritisak na kurs će biti delom ublažen jer će spoljni dug sporije rasti, a time i će i tražnja za devizama proistekla iz potrebe da se dug servisira biti znatno manja. Hvala na komentaru.
@gosp.Katic
Da li se moze i ovako gledati?
1)Sto se tice inflacije, ako postoji jaka konkurencija malih domacih privrednika za izvodjenje malih infrastrukturalnih radova bilo povoljno za izbjegavanje inflacije?
2)Ako radovi direktno utjecu na buducu produktivnost rada i proizvodnje u razmjenjivim robama(uvozno-izvoznim) u kratkom vremenu, da li se moze izbjeci i pritisak na kurs?
3)Monetizacija duga (za gore navedene radove) preventiva apreciaciji valute pri slobodnom protoku kapitala?
Podrazumjevam da se recimo drzavni gubitasi i drzavna preraspodjela prvo srede i smanjuju.
За Макија – Када сам 2007. писао овај текст https://nkatic.wordpress.com/2007/09/18/jedno-dete-jedno-kuce-dva-automobila/, Европска комисија је процењивала да ће ЕУ требати око 20 милиона нових радника имиграната. Велика рецесија је мало успорила тај процес, али се можда последња сеоба народа и нпр. Немачка великодушност, може гледати и из тог угла.
Слободни капацитети нису статична категорији и они су везани за висину тражње. Све што подстиче тражњу подстиче и веће коришћење капацитета. Прилив имиграната свакако подстиче тражњу (храна, становање, одећа, обућа итд.), али истовремено повећава и понуду радне снаге која је део капацитета. У том динамичном односу може доћи и до прегревања економије, али то прегревање не може бити превелико и неће битно угрозити стабилност цена. Што је привреда ближа пуном капацитету, то је потреба за штампањем новца мања, а може се појавити и потреба да се део новца повлачи и поништава.
Нисам сигуран да сам сасвим разумео Ваше питање, па не знам ни да ли сам Вам понудио добар одговор. Хвала на коментару.
Nebojsa, ako rizik inflacije raste onda kada se privreda približava punom korišćenju kapaciteta, da li konstantna imigracija predstavlja neiskoriscene kapacitete pa makar ljudi bili i privremeno neuposljeni? Da li je to pozadina kontrolisano-konstantnog toka imigracije u Zapadne zemlje? Da kontrolisan upliva stanovnistva stvara neiskoriscen resurs i otvara potencijale primarne emisije? Ima li drugih inovativnih tehnika za stvaranje neuposlenih kapaciteta bez otpustanja uposlenih kapaciteta? Hvala
Za Makija – Ako radovi sporo napreduju, ako se sporije ispostavljaju situacije, sporije se plaća i novac sporije ulazi u opticaj. U principu, rizik inflacije raste onda kada se privreda približava punom korišćenju kapaciteta. Ovde je važno razumeti ono što sam tekstom koji o bauku primarne emisije pokušao da kažem – srpski ekonomisti nemaju problem kada se domaći novac emituje na bazi inostrane primarne emisije, ali se grdno sekiraju ako se emituje domaći novac za iste svrhe, a da se država pri tome ne zadužuje. Hvala na komentaru.
Nebojsa, u kojoj meri se nizak tempo progresije izvodjenja velikih infrastrukturnih radova finansiranih iz primarne emisije vazan za izbegavanje inflacije? Hvala
@ Вукашин
Рекао бих да Ваш коментар садржи општу критику васпостављеног светског система, који функционише тако да богатство „тече“ од сиромашних држава ка богатим.
Аутор се у чланку бавио проблемима домаћег монетарног система, критикујући политику НБС. Упозорење гласи – домаћи финансијски систем може бити дестабилизован како споља тако и „изнутра“.
Чисти манипулаторски текст. Објашњава последице, а не узрок. Нигде се не помиње како новац настаје!
Новац настаје и улази у оптицај искључиво као дуг, а новац за камату, с обзиром да новац настаје само онда када се подигне кредит, никада није ушао у оптицај и не постоји!
У таквом систему, да би једна држава и грађани могли да врате своје дугове са све каматом, морају да постоје државе које не могу да врате ни главницу! Сваки пут када неко не успе да врати свој кредит, тај новац постаје „Слободни новац“ и може да послужи некоме другом као средство плаћања својих обавеза!
У таквом систему, нужно долази до беде и сиромаштва, а медији и политичари се баве последицама лоше монетарне политике и покушавају да лечењем последице излече и болест!
Проблем су похлепни банкари, који свесно дају кредите који су на макро нивоу НЕ ОТПЛАТИВИ!
И за крај, циљ банке никада није ни био да ми сви вратимо свој дуг, већ је поента у одузимању имовине! На тај начин ви купујете државу, креирате законе и одређујете која привредна грана ће да ради, а која не!
Izgleda da i Suzana Grubješić čita ovaj blog, odnosno komentare gospodina Katića o tome šta bi država trebalo da finansira, a šta ne:
Kandidat Ujedinjenih regiona Srbije za gradonačelnika Suzana Grubješić izjavila je danas da se javnim radovima može trajno rešiti problem trećine Beograđana koji nemaju ili vodu ili kanalizaciju.
„Pre ‘Beograda na vodi’ Beograd treba da postane ‘Beograd sa vodom'“, kazala je Grubješićeva
Ona je istakla da država treba da od domaćih firmi nabavi cevi, opremu i sve što je potrebno za završetak nedostajuće komunalne infrastrukture, a zatim to donira opštinama.
Opštine bi, kako je objasnila, angažujući lokalnu građevinsku operativu, završavale ono što se već godinama obećava u svakoj izbornoj kampanji.
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/444261/Grubjesic-Pre-svega-nam-je-potreban-Beograd-sa-vodom
Za Perica – Ako pažljivo pročitate ono što sam već odgovorio kao i tekst na koji sam Vas uputio, videćete da imate moj odgovor i na Vaš drugi upit. Hvala na komentaru.
Kada bi se razdvojio infrastrukturni deo, Prokop, ranzirna stanica Makis, most kod Vince, od dela vezanog za nekretnine tj eksproprijacija, uredjenje, postrojenje za preciscavanje vode, uredjenje gradjevinskog zemljista i infrastrukture. Da li bi prvi infrastrukturni deo u vecem obimu mogao da bude kandidat za primarnu emisiju, uz uslov da imamo 80% domace komponente.
I da li ovaj drugi deo vezan za nekretnine moze da se finasira u nekom modelu gde bi akcionari bili svi gradjani Srbije ili Beogradjani, putem samodoprinosa, akcionarstva i sl. i tako dobili nazad dodatu vrednost umesto Arapa. I naravno imali bolju kontrolu nad projektom.
Znam da pitanje nije lako. I u ovom trenutku malo „politicko“, ako mozete da odgovorite bio bih zahvalan.
Za Perica – Svi veliki infrastrukturni projekti (njihova domaća komponenta) su dobri kandidati za pažljivo finansiranje iz primarne emisije. Ne razumem ekonomsku logiku koja stoji iza projekta „Beograd na vodi“ (videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2011/12/27/mrtvi-kapital/) i to ne bih finansirao iz primarne emisije, sve i da ima ekonomske logike. Prokop, s druge strane, bih. Ne bih voleo da ovaj komentar shvatite kao moj povratak domaćim ekonomskim temama. Hvala na komentaru.
Da pojednostavi pitanje. Da li je Savski Amfiteatar dobar kandidat za finansiranje iz primarne emisije.
G. Katicu, u vezi projekta Bg. na vodi. Da li je ovde primenjivo finansiranje iz primarne emisije, umesto prepustanja lokacije kroz formu zajednickog „preduzeca“ Arapima. Da li bi Republika mogla da na taj nacin finansira, uredjenje zemljista, eksproprijaciju, izgradnju pruge, mosta kod Vince, zavrsetak ranzirne stanice i delimicno Prokop-a. Nako te operacije drzava i grad bi bili vlasnici uredjenog gradjevinskog zemljista i imali bi punu kontrolu nad projektom i svu dodatu vrednost.
Огласио се и „експерт“ Стојан Стаменковић:
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2012&mm=07&dd=06&nav_id=624434
Мене само занима зашто господин на исти начин не критикује „примарну емисију“ у режији пословних банака? Ако би смена гувернера била неуставна како дотични тврди, шта онда рећи за овакву праксу:
“ (1) Po kriterijumu porekla, depoziti mogu biti: stvarni (realni ili primarni) koji nastaju uplatom gotovog novca na račun banke, prenosom sa nekog drugog depozita, transferom iz neke druge banke, i izvedeni depozit koji je nastao kreativnom funkcijom banke, odnosno njenom sekundarnom emisijom novca a na bazi odobrenog kredita komitentu banke?!
Prema nekim autorima stvarni i izvedeni depoziti nastaju: stvarni (primarni) depoziti na osnovu inicijative bančinog komitenta, a izvedeni (sekundarni) depoziti nastaju na osnovu inicijative same banke.
Inicijativom komitenta banke do stvaranja depozita dolazi kada npr. komitent banke izvrši uplatu gotovine na račun banke. U bilansu stanja banke ova uplata se knjiži u aktivi, a istovremeno zbog bilansne ravnoteže knjiženje se vrši i u pasivi, jer banka ima obavezu prema komitentu za iznos uplaćene gotovine, a ova obaveza je depozit dotičnog komitenta. Ovako nastao depozit zove se stvarni ili primarni depozit, jer je njegovom stvaranju prvo prethodilo polaganje gotovine (realne vrednosti) a onda, u drugom koraku je nastao depozit.
Inicijativom banke do stvaranja depozita dolazi tako što banka odobri kredit svom komitentu, tako da je u bilansu stanja banke prvo nastalo (stvoreno) potraživanje banke u iznosu odobrenog kredita (aktiva), a zbog ravnoteže bilansa, u pasivi je nastao depozit u visini odobrenog kredita i obaveza banke po tom osnovu???
Ovako nastali depozit je izvedeni, kreirani, sekundarni ili imaginarni depozit?!
Kod nastanka ovakvog depozita povećava se i količina novca u opticaju, za razliku od primarnog (stvarnog ili realnog) depozita gde se ne menja količina novca u opticaju, već samo dolazi do transformacije gotovog u depozitni novac. Sekundarni ili izvedeni depoziti su stvarna osnova za kreiranje tzv. dopunskih kredita banke!“
Извор: http://www.scribd.com/doc/74837920/DEPOZITI-BANAKA
Да ли неко од колега економиста (али и правника) види овде проблем? Или ако не види, да поставим једно подпитање: Који то закон дозвољава пословним банкама да своја потраживања креирају „ex nihilo“, тј. ниизчега, из ваздуха? Другим речима, зашто би фалсификовање потраживања/новца/кредита било кривично дело за све, осим за банке?
Да ли је задатак господина Стаменковића да повицима на државу и њено суверено право емитовања националне валуте, одврати пажњу јавности од горе наведених чињеница и попут многих његових „сабораца“, заштити профит страних банака од „нелојалне конкуренције“?
Da li to Bajatović čita Vaš blog?
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/315155/Bajatovic-Stampao-bih-pare-da-pomognem-privredi
Za Andriju – Srbija je u prošloj godini imala izvoz usluga od oko 3 milijarde evra, i mali suficit u tom segmentu platnog bilansa od oko 160 miliona evra. Iz ekonomskog ugla nema nikakve razlike izmedju proizvedenih roba i izvršenih usluga. I izvršene usluge imaju svoje novčano pokriće, baš kao i proizvedene robe. Hvala na komentaru.
Jedno školsko pitanje. Šta je sa uslugama koje se izvoze? Pretpostavljam da su na makroekonomskom nivou prihodi od usluga koje Srbija izvozi zanemarljivi, ali me zanima kako tako zaradjene devize utiču na ukupnu sumu novca u opticaju koja nema uporište u proizvodnji?
Trebalo bi da se višak vrednosti može stvarati i u usligama, tu uglavnom mislim na usluge koje se iz inostranstva outsorsuju u Srbiji.
Hvala, pozdrav
Razumno obrazlozenje gospodine Katicu. Pa postavlja se pitanje i odakle su kreirani „novci“ koje daje MMF, pa i neke banke i dr. finansijske organizacije!
Red je da se uzme sudbina u svoje ruke, da nasha drzava disciplinovano radi za nashe interese, ali nazalost sa voakvom postavom na celu drzave, ali i u opoxzicijii, mrka kapa!
Ali imamo recimo primer Ekvadora, kada je bivshi ministra finansija, sadashnji predsednik Rafael Korea, presekao i rekao,: zivot je preci od dugova, prioritet je finansiranje Ekvadora, pa tek kreditora, uz preispitivanje ugovora, kamata….“ Cinjenica da Ekvador ima resurse(nafta) ali i to su uzeli, pa se sad vraca dobrim delom….Mi imamo neke druge prednosti, …
_______________________________________
„Poučeni užasnim iskustvom iz devedeseti godina, građani su naučili da se pojam primarne emisije vezuje za hiperinflaciju i monetarni haos…“
– Ovde bijh samo dodao da je i tada , tih devedesetih primarna emisija ishla u setvu, poljoprivredu, privreda je radila, ranjiva i pod sankcijama, chak izvozila vishe nego ijedna godina posle 2000. Postoje dokumenta na Hashkom sajtu SENSE, otkriveni zbog sudjenja Perishicu, stenogrami Strogo Pov. nekoliko sednica , gde se vidi da je Srbja podnela veliku zrtvu zbog raspada zemlje jer je finansirala Srbe u tadashnjoj Hrvatskoj i BiH, a zna se da rat nerentabilan, (do dushe neki su krimosi se okoristili), ali je tachno da je ona hiperinflacija delom izazvana spolja , delom zvbog finansiranja nasheg naroda, ali to je bila nuzda! Tada je radila privreda, pogotovo poljoprivreda, izvozilo se, trakotir IMT zakinu, Zmaj……a DANAS i poslednjih 11. godina u ovoj demoNkratiji, sve jeunishteno, dokrajcheno.
Najgore je shto je narod ubijen u pojam, shto su svi kapaciteti unishteni , shto je rasprodata imovina,, shto sumedjuljudski odnosi najgori od vajkada. Moral jenula, kriminal i to drzavni je na vrhuncu,jednostavno ludilo, narod gleda da sachuva zdravu pamet.
Mora DRZAVA da preduzme odlucne mere, pravichne , pokretachke, da kontrolisano finansira konkretne projekte, stvarne, ….bolje je i to nego narkomansko uzimanje lihvaskih kredita i uzaludno troshenje i lopovisanje. Vode nas u debelu propast, bice centar prestonice ko san, blistav, a oko centra FAVELE!
Pozdrav
Za gospodina Bokija.
Promenom kursa se ne rešava problem sam po sebi ali je promena kursa jedna od mera iz čitavog arsenala mera ekonomske politike.
Najveći značaj svakako ima realna reforma javnog ali i privatnog sektora.
Kurs je tu samo da pomogne.
Nažalost ovaj kurs ne samo da ne pomaže već čak šta više odmaže i sakriva potrebe za reformama.
Ako se slažete sa time da su kretanja u platnom bilansu neodrživa i ako smatrate da ovaj kurs nije održiv onda više nema smisla raspravljati o tome da li je ili nije realan.
Sa time bih i završio svaku dalju raspravu na navedenu temu.
Pozdrav
Postovani Gospodine Dejane.
Sve sto ste izneli je tacno. Ja to ne sporim. Problem je samo sto nikako da uspem da dovoljno jasno istaknem zasto je kurs neodrziv. Dakle i uvoz i potrosnja su kategorije koje nisu pokrivene stvaranjem novostvorene vrednosti (bar u delu platnobilansnog deficita) pa banke mogu kratkotrajno da napumpavaju likvidnost ali ce snositi posledice gubitka usled losih kredita. Dakle da ne sirimo pricu poenta je da je svaki nivo kursa neodrziv ukoliko se ne popravi odnos broja zaposlenih u realnom sektoru. Samim cinom klizanja kursa vi ne resavate ni jedan krucijalan problem nego samo rizikujete da postanete jos manje konkurentni. Da pojasnim: Mi nemamo „rezervu standarda“ u realnom sektoru pa da smanjenjem rashoda dizemo konkurentnost, mi jednostavno moramo da smanjimo zahvatanja iz realnog sektora i pomognemo ga na svaki nacin da ojaca ne bi li nakon nekog vremena platnobilansni deficit bio smanjen ili pretvoren u suficit kad bi i pitanje kursa moglo da dodje pod ekonomsku lupu. Ovako, obezvredjivajem kursa radnika koji radi za 20 – 25 hiljad u Bambiju, Fijatu, Juri, Gorenju…. sigurno necete stimulisati da bude „konkurentan“ niti mu mozete i dalje smanjivati platu obzirom da su sve cene vise manje podlozne berzanskim uticajima trzista CEFTA i EU pre svega. Iz svega zakljucujem da klizanje kursa sluzi pre svega da se realno smanje penzije, i drzavni rashodi na svim nivoima, medjutim u tom „klizanju“ kako sam vec naveo uvek nastradaju poverioci (koji su najcesce i jedini realni proizvodjaci). Sto je jos gore drzavne sluzbe se zahvaljujuci jakim sindikatima i partokratskom podilazenju biracima, uvek brzo „naplate“ kroz povecanje zarada u dinarima pa kako je dokazano od 2001 na ovamo njihove zarade i u Evrima i u Dinarima su rasle mnogo brze i vise nego zarade u realnom sektoru, a u slucajevima pada vrednosti dinara uvek su vrlo brzo vracale pribliznu euro vrednost dok je ralni sektor ostajao na nominalno istim zaradama. Tako sada imate nenormalnu situaciju da cistacica u nekoj opstini zaradjuje vise nego masinski inzenjer u Fijat Srbija, a sto je jos gore, ima bivsih cistacica koje imaju vecu penziju nego pomenuti inzenjer platu. Nema pitanja „kursa“ dok ne ispravite ovakve nelogicnosti. Kada ih pak ispravite i postavite motivatore pravilno, necete ni imati problem kursa bez obzira sta banke radile ili ne radile. Mi nismo ni eks kolonijalna sila kao Engleska pa da zivimo na starim pozicijama i finansijskim uslugama. Ako je moja teza tacna, postavlja se pianje zasto jednostavno ne izvrsimo nominalno smanjeje drzavnih rashoda (donosenjem odgovarajuceg budzeta) nego uporno do toga dolazimo kursnim prilagodjavanjem? Podseticu vas da nas proslost uci da kursno prilagodjavanje u Srpskim okolnostima ne dovodi do povecanja realne proizvodnje i novostvorene vrednosti uopste, sta vise , cesto utice na smanjenje iste, pa je moje pitanje sasvim logicno.
Za gospodina Bokija.
Kurs protiv koga su usmereni svi fundamentalni ekonomski elementi je neodrživ u dužem roku ( koji by the way postaje sve kraći).
Faktori koji utiču na prilive i odlive se jasno vide u platnom bilansu.
Ogromni tekući deficiti i finansijski suficiti. Pitanje da li je kurs održiv je pitanje vaših očekivanja u vezi budućih kretanja pomenutih kategorija.
Što se tiče fiksiranje kursa , mišljneja sam da je to ravno katastrofi. Zemlja koja nema kontrolu nad svojim monetranim sistemom fiksiranjem kursa stvara raj za špekulacije jer im omogućava obezbeđen ulazak i izlazak sa tržišta. Takođe , fiksiranje kursa u situacji kada dolazi do velikih ino infuzija podrazumeva i povećanje dinarske novčane mase koja ukoliko se ne steriliše kroz uvoz dovodi do inflacije što utiče na stvaranje nerealne ekonomske slike. ( Imate rast primanja u rsd koji je posledica povećanja novčane mase dok promene kursa nema, što znači da i vaša plata prikazana u EUR raste).
Cena fixiranja je svakako veliki trgovinski deficit i stvaranje finansijskih balona i balona na tržištu nekretnina. Stravični efekti takve politike dolaze preko noći tj nakon promene kursa.
Srbija nije fixirala svoj kurs ali je njegovo kretanje daleko od realnog tj dugoročno održivog.
Naravno NBS može svojim intervencijama može da održava taj kurs stabilnim i povlači dinarsku novčanu masu iz opricija kako bi sprečila dalje slabljenje kursa, ali u slučaju kada imate pad novčane mase imate i opšti pad likvidnosti u sistemu , pad novčane mase znači i manje novca za uvoz pa imate i pad uvoza koji utiče i na pad izvoza , sve naravno utiče na povećanje nezaposlenosti , povećanje kreditnog rizika, većih budžetskih deficita i da ne navodimo dalje.
Ako je to cena održavanja kursa stabilnim, onda više ne govorimo o realnom /ravnotežnom kursu jer kurs čije održavanje na stabilnom nivoou znači potop za privredu nije realan.
Imam utisak da svi oni koji predlažu fiksiranje kursa stabilnim ne shvataju da u situaciji kada imate konstantne tekuće deficite koji su posledica očajne privredne strukture ne postoje te devizne rezerve koje taj kurs mogu da brane u dužem roku.
Razmislite i sami. Uzmite dinar. Stegnitega čvrsto. Držite ga čvrsto tokom celog dana. Videćete , na kraju će vam ispasti iz ruke.
Pozdrav
Da samo dopunim svoj komentar istine radi. Posto sam upotrebio izjavu MK da bi evro trebalo da bude 150 red je da istaknem da se uslovno slazem sa tim samo ako ce to da bude jednokratno. Zapravo treba podvuci da je bar po mom misljenju MK zaista zeleo da istakne cinjenicu da su mnoge stvari u ovoj zemlji preskupe i da su uvek van ralnog sektora. Dok drzava ne pojeftini (birokratija, penzije, doprinosi, plate u administraciji, svi troskovi budzetskih korisnika, posledicno i bankarske marze i kamate) nema nacina da realni sektor bude konkurentan. Ostaje mu samo da jede supstancu, napusti ovo okruzenje, ili da spusta troskove do besmisla i neodrzivosti proste reprodukcije radne snage, ili da spekulativnim radnjama donekle popravi svoj duboko obespravljeni polozaj.
Postovani gospodine Dejane.
Evropska CB je u poslednjih mesec dana u dva navrata bankama „ulila“ likvidnost u iznosu 1000 Milijardi Evra. Grcka nikada nece biti u stanju da vrati svoje dugove kao uostalom i mnoge druge zemlje ukljucujuci SAD. Nemacka je po nedavno objavljenom clanku duzna vise od 7000 Milijardi Evra. Sta je poenta. Poenta je da je nepotrebno govoriti o kursu. Pogledajte izjavu gospodina Kostica (MK Komerc) da bi Evro trebalo da bude 150 kako bi izvoznici bili konkurentniji. Analizirajmo ovu izjavu. Prvo da li bi kombajn za repu (koju Kostic uvozi) kostao manje od 400000 Eur zbog devalvacije. Naravno da nebi. Drugo, da li bi seme nafta i maziva kao i ostali „tehnicki “ repromaterijal kostao manje u Evrima- ne bi. Trece da li bi fertilizatori kostali manje. Odgovor je i ovde da ne bi. Na kraju da li bi repa kostala maje. Odgovor ste imali prosle jeseni kada se MK bunio sto je dozvoljen izvoz u HR koja placa vise pa mu „nelojalno“ konkurise jer po njemu subvencije bi trebalo da koristi on a ne HR a cinjenica je da subvencije treba da dobiju i dobijaju paori koji svoj proizvod i treba da prodaju sto skuplje. Drugim recima ako cete uvazavati trzisnu privredu morate omoguciti prodaju na berzi. Sta bi to onda pojeftinilo. Pa pojeftinila bi el energija, ali samo kratkotrajno jer bi se ista takodje morala dovesti na berzansku cenu, kao i ugalj (koji se obilato koristi za pogon secerana i vec je znacajno jeftiniji od gasa) ali takodje kratkorocno jer bi i njegova eksploatacija poskupela a i stoji pitanje zasto da MK Komerc pravi ekstraprofit na racun podcenjenosti prirodnih bogatstav Srbije koja pripadaju svima. Dakle na kraju krajeva pojeftinili bi porezi, dazbine, usluge raznih komunalnih preduzeca i rad. Recju administracija, birokratija, Penzije, Putarine, Parking Servisi i razna druga izmisljena preduzeca,… porezi akcize i dorinosi…Rad je vec na donjem nivou (prema kupovnoj moci najnizi u sirem okruzenju). Dakle prava korist bi bila „prelazni period“ kursne tranzicije odnosno razlika u struji potrosenoj po kursu od 100 a placenoj po kursu 150 (i svim pripadajucim troskovima ukljuciv akcize doprinose….) pri cemu za svoju robu dobijate iskljucivo paritet na 150. to vam je prica o kursu. Nakon nekog vremena i kada sve stvari ponovo dodju u ravnotezu isti MK bi izjavio da je kurs ponovo nerealan i precenjen i tako bi to islo u krug vecno. Dakle problem nije kurs. Kurs je administrativna kategorija vise nego ekonomska. Cinjenica je da u proizvodnji postoji novostvorena vrednost i da ona nekako treba da se deli. Kada vam je novostvorena vrednost mala (na primer: Imam 3 hleba sedmoro ljudi svima dam po pola vekne jer se u suprotnom svi jako bune, ishod je da trenutnim kursnim marifetlucima mogu da „kasnim“ sa ono pola vekne ali na kraju moram da pozajmim pola vekne da bi svi bili namireni) ne postoji alhemija da je poveca. Jedini nacin da povecate novostvorenu vrednost ( ne BDP jer BDP je cista budalastina) je da promenite motivatore i drustvenu percepciju. Sta hocu da kazem. U ovoj zemlji imate puno firmi koje se bave „uslugama“ marketinga i slicno. Stvaraju ogroman BDP i dele odlicne plate. Zajednicko za sve njih je da ukoliko bi ih premestili u neku drugu drzavu propale bi istog momenta sto govori i o njihovoj pravoj strucnosti i pravoj prirodi posla kojim se zaista bave. Ne bih sada nabrajao ovde neke od tih firmi jer neznam da li je dozvoljeno a i ne zelim da nasem postovanom domacinu napravim neki problem zbog toga, ali ako se istinski promeni vlast u Srbiji nacicete ih na spisku APR kao pogasene a nekad veoma veoma uspesne. Da skratim. Prica o kursu je neproduktivna. Prema kupovnoj moci nasa radna snaga (realni sektor) je vec placena najnize u sirem okruzenju. Energija u smislu el energije je vec prosecna ako ne i jedna od jeftinijih u sirem okruzenju. Cena nafte i osnovnih sirovina su vise manje berzanske za sve zemlje a trziste pogotovo u CEFTA takoreci slobodno. Nikakvo kursno prilagodjenje nemoze da resi nekonkurentnost nasih proizvoda ni na duzi ni na srednji rok. Samo kratkotrajna spekulativna dobit ce vise odmoci nego pomoci jer ce firme vise voditi racuna o svojoj „spekulativnoj performansi“ nego o svojoj proizvodnoj performansi. Evo vam jos nekoliko podataka:
„Na kraju 2011 u Srbiji je bilo 1.637.138 penzionera, ne računajući vojne, dok je broj zaposlenih lica na kraju prošle godine izneo 1.734.983 lica (u čemu u pravnim licima 1.334 hiljada a u preduzetničkom sektoru 401 hiljada). Broj zaposlenih u proizvodnji (poljoprivreda, rudarstvo, prerađivačka industrija, električna energija, vodoprivreda, i građevinarstvo) izneo je 479.247 lica. To znači da na jednog proizvodnog radnika (radnika u realnom sektoru ne nuzno i proizvodnog radnika) imamo 3,4 penzionera, 2,6 zaposlena van proizvodnje, 1,6 nezaposlena, i tako dalje.“
Dodacu ovde da je pre svega u EPS veliki broj ljudi visak. Takodje u samom EPS-u verovatno polovina zaposlenih nemaju bas nikakve veze sa proizvodnjom a cudimo se kako za 30 godina ne izgradismo ni jedan novi pogon pri cemu je rudna renta 3 dinara za tonu uglja.
Dodacu ovde da je prosecna plata u realnom sektoru bez JP niza od prosecne penzije.
Kojim cete to cudom od „kursa“ popraviti ovu sliku. Da se ne lazemo potrebno je sprovesti krupne rezove i FIKSIRATI KURS na nekom nivou jer cemo tako lakse privuci strane investitore i obesmisliti spekulativne radnje, te prestati da prelivamo pare od poverioca ka duznicima, od realnog sektora ka drzavi…
Zna se gde su resenja. U zemlji koja ima 7000000+ stanovnika a samo 800-900000 realnih radnih mesta, izmisljanjem radnih mesta u administraciji i agencijama te stimuisanjem spekulativnih radnji i „kradje“ kroz klizanje kursa uz nepostojanje odgovarajuce pravne zastite, ne mozete naprviti nikakav pomak. Da ce da boli, bolece, ali to je jedini put do izlecenja.
Za Bokija
Vaš komentar: „Dakle ako je dinar precenjen precenjena je i prosecna plata, a meni je tesko zamislivo da smo mi duplo losiji od Albanije, Makedonije, Bosne i Hercegovine…. (jer ako bi evro bio preko 160 mi bi imali duplo manju prosecnu platu od Albanaca)“
Kada se priča o dinaru i njegovoj pre(pod)cenjenosti uglavnom se to odnosi na odnos RSD vs EUR. Ono što ste naveli kao argument je odnos plata u Srbiji izrađenih u EUR prema platama državama u regionu takođe izraženih u EUR i na bazi toga doneli zaključak.
Ali mislim da ste tu napravili veliku grešku jer to nije merilo vrednosti kursa.
Da li vi zaista verujete da je tamo situacija značajno bolja i da se tamo živi na realnoj osnovi i da su te plate realne ? Ja ne mislim. Mislim da su i njihove valute debelo precenjene baš kao i RSD. U Bugarskoj i BiH imate fiksiran kurs.
Pogledajte statistiku BIS banke i tekuće bilanse država u okruženju za poslednjih 10g i videćete da je ekonmska slika vrlo slična.
Samo par interesantnih informacija.
Izloženost BIS banaka prema pojedinim zemljama (2011 vs 201)
Rumunija – 30x veća izloženost u 2011 nego u 2001
Bugaraska – 30x
BiH – 98x
Albanija – 42x
Hrvatska – 11x
Mađarska – 6x
Makedonija – 24x
Srbija – 77x
Ukupan tekući deficit pomenutih zemalja za poslednjih 10g iznosi oko 500 mlrd USD.
Pozdrav.
Uz duzno postovanje Gospodinu Dejnu i Gospodinu Katicu, moram da primetim da je BDP glupa i neanaliticka kategorija koja vise skriva nego sto pokazuje. Jos jedan primer velikog rasta BDP nastao je i tako sto su veliki drustveni kombinati deljeni na vise zasebnih organizacija, zatim je ogroman broj privatizovanih firmi racionalizovao poslovanje i „autsorsovao“ veliki deo poslova. Posledica svega je veliki rast BDP pri cemu je ukupna novostvorena vrednost ostala ista ili je cak smanjena u slucaju bivsih kombinata. Slicno vam je i sa kursom. Ja znam da ste vi kao ekonomista potpuno u pravu kad kazete da je dinar precenjen ali to je iz tog razloga sto koristite referentnu tacku cene-inflacija. Ja pokusavam da vam pokazem da koriscenjem referentne tacke plate-standard videcete da dinar uopste nije precenjen nego je precenjen broj nepotrebno zaposlenih koji niti stvaraju novu vrednost niti trose samo novostvorenu vrednost nastalu u domacoj privredi nego zarad samopostojanja moraju da se finansiraju iz kredita. Dakle to je trebalo da bude sustina mog komentara. Ukratko, dinar nije precenjen nego je previse malo posla u Srbiji a birokratija „brojaci pasulja“ se ponasaju tako,kao da citav svet sluzi samo da bi njima obezbedio pasulj za brojanje.
Za Dejana i Bokija – Iz malo drugačijeg ugla, isti fenomen koji ste Vi uočili, komentarisao sam prvi put u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2005/10/29/ekonomija-i-alhemija/. Hvala na trudu.
Za Bokija i gospodina Katića.
Nominalni BDP 2011 je 2,5x veći od nominalnog BDP u 2001.
Realan rast BDP od 2001 do 2011 je povećan za 1,4x.
Iz aviona se vidi da kurs ne prati inflaciju i da je RSD debelo precenjen.
Razlog?
Finasijski deo platnog bilansa i doznake.
Dovoljno je da obratite pažnju samo na kretanje spoljnog duga od 2001 do 2011. Više je nego duplo veći. Da ne spominjemo ostale prilive (doznake, privatizacije i raznorazne vidove „pomoći“).
Pozdrav
Sve je to lepo receno, i svi mi to odlicno znamo. Sistem je takav i ne dozvoljava napredak drustva i drzave. Sta god da mi pozitivno uradimo sistem ce sve pozitivno anulirati. Kakav je sistem? Sistem je demokratsko-partokratski i sa sobom nosi puno negativnih osobina. Glavne osobine demokratsko-partokratskog liberalnog(u nasem slucaju) sistema su nepotizam, korupcija i negativna selekcija. Sve je podredjeno upravo njima i sve je u njihovoj funkciji, od privatnih fakulteta i bolonjskog procesa, preko lose privatizacije, glomaznog i neefikasnog javnog sektora, tajkunizacije odredjenih industrijskih grana, tacnije receno „demokratija “ je usla u sve pore zivota ljudi. Stvarno je smesno apelovati na sadasnje vlastodrsce da se ne zaduzuju na racun buducih generacija, kada i oni sami znaju da ako se sada manje zaduze ovi posle njih ce imati prostora za vece zaduzivanje, ako sada ne prodaju drzavnu imovinu to ce uraditi neko ko dodje posle njih. Niko ne ocekuje masovnu pojavu dobrih Samaricana koji ce svoje licne interese staviti u drugi plan, i svi gledaju dok su na vlasti da urade sto vise mogu prvenstveno za svoju licnu korist i korist svoje partije, a tek na trecem mestu je narod. Sistem je takav, nemamo mi pravo da se ljutimo na trenutne vlastodrsce zato sto se zaduzuju i rasprodaju, jer ko nama garantuje da ce doci dobri Samaricani koji ce dugorocno razmisljati, planirati i delovati. Sistem koji je u svojoj srzi demokratsko-partokratski, i koji je uz to vema liberalan u svakom smislu te reci, ne dozvoljava dugorocno planirane i delovanje, osim u jednom slucaju, a to je masovna pojava dobrih Samaricana koji ce preuzeti vlast.
Citiracu pevaca Laza Magistralu: “ Sjasi Kurta da uzjase Murta, samo jasi mi smo nasi.“, u ovom stihu lezi odgovor na mnoga postavljena pitanja u tekstu gospodina Nebojse Katica.
Trenutna situacija i sistem u kojem zivimo ostavlja nam jedino nadu da ce se uskoro masovno u Srbiji pojaviti dobri Samaricani koji ce preuzet vlast, a do tad cemo i dalje trpeti partokratiju, korupciju, nepotizam i negativnu selekciju.
Za Bokija – Devizne doznake naših radnika jesu novostvorena vrednost, ali je ta nova vrednost ostala u zemlji u kojoj je stvorena. Upravo zato, kada te devize udju u Srbiju, one moraju iz nje i izaći. To Vam tekući bilans (doznake emigranata su njegov deo) jasno pokazuje. Doznake delimično peglaju ogroman deficit koji Srbija ima u trgovinskom bilansu. To se ne vidi na mikro primeru porodice koja je dobila devize i platila struju ili vodu, ali se jasno vidi na nivou ekonomije kao celine. Kod izvezene robe ste razmenili novostvorenu domaću vrednost, za novostvorenu inostranu. Kod doznake ste inostranu novostvorenu vrednost dobili na poklon. Otuda je u krajnjem ishodu svejedno da li emigranti šalju novac, ili pakete sa robom.
Kada je o dinaru reč, o precenjenosti teško da se može polemisati. Ako dinar nije precenjen, srpski izvoz će vrlo brzo zaraditi devize koje su potrebne da se devizno tržište uravnoteži i sve što vidimo, samo je mali poremećaj nastao usled problema u dinamici priliva i odliva deviza. Ako imate vremena i volje, možete izračunati koliko su cene u Srbiji kumulativno porasle od kada je uveden novi dinar u 2001. godini, pa taj rast uporedite sa kumulativnom depresijacijom dinara u istom periodu. Iznenadićete se. Hvala na komentaru.
Van svake sumnje je cinjenica da svaki transfer kapitala, pa i doznaka predstavlja transfer kupovne moci.Gospodin Katic je tu upravu.Pokrice u robi, radu,usluzi za doznaku je u zemlji iz koje je potekla.Nije tajna da deficit tekuceg bilansa je nizi od spoljno-trgovinskog deficita za iznos deviza koje stizu od spolja putem loro doznaka, to pokazuje da se njima direktno ili indirektno finasira uvoz.Efekti doznaka bi bili pozitivniji da su one usmerene na uposljavanju domace privrede i da apsorbuju domacu proizvodnju.Sto se tice izvoza, on ima pokrice u robi, radu i to nije transfer kupovne moci,vec trzisna raspodela i deo kolaca koji se prisvaja za proizveden proizvod,izvrsenu uslugu.Najzdraviji nacin da se kontinuirano obezbedjuje deviza za placanje uvoza.
Sama cinjenica da imamo hronicni deficit u spoljno-trgovinskoj razmeni je nepobitan dokaz precenjene vrednosti domace valute.Neka mi neko objasni kako je bilo moguce da nam uvoz brze raste od izvoza, a nasa valuta jaca, a da nije upitanju precenjena vrednost dinara i transfer kupovne moci iz inostranstva, kojom s ekupuje tudja roba i gomilaju dugovi?Kada valuta jedne zemlje jaca to je znak da ta zemlja biva produktivnija i to se valorizuje na globalnom trzistu vecim ucescem u medjunarodnoj podeli rada.To nije bio slucaj Srbije ona nije bila produktivnija, ona je svakim danom bivala sve okovanija,tromija,sa realnim sektorom koji tone i za koji ona i ne mari jer je na trzistu efekat supstitucije uvoznim proizvodima intezivan i skoro da se ne osecaju posledice sloma domace privrede,sem za radnike koji su u njoj radili.Medjutim na dugi rok nije bas tako,danas kada nema kreditora svi bi bili srecniji da imamo sta da izvezemo,ali privrede, zdrave,konkurentne,izvozno orejntisane skoro i da nema.Svako ko razume kako izvoz multiplikativno utice na privredni rast i rast agregatne traznje, razume o cemu govorim i koliki je njegov znacaj.
Postovani Gospodine Katicu. Moram da vam ukazem na jednu veliku nelogicnost citiram: „Uzgred, i devizne doznake emigranta imaju isti efekat na monetarni sistem, iznuđujući emisiju dinara bez pokrića.“
Ako je navedeno tacno onda i svaki izvoz ima apsolutno isti efekat. Sta vise ako smatrate da doznake iz inostranstva podsticu inflaciju potpuno isto vazi i za svaki izvoz sto priznacete nije logicno. Devizne doznake nasih ljudi iz inostranstva su apsolutna novostvorena vrednost i kao takve nemogu kreirati ni inflaciju ni emisiju dinara bez pokrica. Nadalje kada rodbina kojoj je taj novac poslat isti potrosi za placanje el. emergije, komunalnih usluga, kupovinu … zar to nije apsolutno isto kao da je ta roba izvezena? Dakle ta vasa tvrdnja mi se cini i nelogicnom i netacnom.
Jos jednom moram da izrazim svoje neslaganje sa tvrdnjom da je dinar „precenjen“. Naime moramo uzeti u obzir jos neke parametre pri donosenju ovakvog suda. Ja i dalje tvrdim da dinar nije precenjen nego da problem lezi upravo u njegovoj „nenormalnoj distribuciji“ unutar sistema. Podseticu vas da je prosecna plata u Srbiji u Januaru bila najniza u Evropi , Balkanu u okruzenju, cak veoma sirokom okruzenju. Dakle ako je dinar precenjen precenjena je i prosecna plata, a meni je tesko zamislivo da smo mi duplo losiji od Albanije, Makedonije, Bosne i Hercegovine…. (jer ako bi evro bio preko 160 mi bi imali duplo manju prosecnu platu od Albanaca). Moram da dodam da u CEFTA okruzenju (gde nema carina) i u danasnje „globalno vreme“ ne mozete tvrditi da bi paritet kupovne moci „per capita“ bio drasticno razlicit, odnosno da bi paradajz ili zito u Srbiji mogli biti duplo jeftiniji nego u Albaniji. Jos jednom sve receno me navodi na zakljucak da dinar nije precenjen nego da probleme treba traziti i resavati na mestu njihovog nastanka, jer koliko god oslabili dinar vi te probleme necete trajno resiti klizanjem kursa i samo je pitanje kada ce te konstatovati da je dinar uvek precenjen ma kakav mu trenutni „kurs“ bio.
Za Viktora – NBS ima dovoljno rezervi da se kratkoročno izbori sa odlivom špekulativnog kapitala. U tom smislu, ona špekulantima samo vraća devize koje je od njih uzela, kada su ih špekulanti unosili u zemlju. To otvara dva problema. Prvi, time NBS nagrađuje špekulante koji su zaradili na ogromnim domaćim kamatama, a koji sada polako odlaze. Drugo, topljenje deviznih rezervi će biti novi poziv da se devize kupe dok ih ima po niskoj ceni. Ne samo finansijski špekulanti, već i domaći uvoznici će početi da sve više novca iznose napolje, plaćaju avansno, fingiraju plaćanje usluge kojih nema itd.. Ako se tome pridruže i građani koji povlače svoje devizne depozite, nastaće haos. Naravno, devize će biti sve skuplje. Ne bih se usudio da procenjujem ravnotežni nivo dinara u odnosu na evro. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću,
sa uživanjem čitam Vaše tekstove jer daju oblašnjenja na način da ih i laik razume a opet ni malo ne zakidaju na stručnosti i dubini. Nemam ekonomsko obrazovanje ali pripadam tehničkoj struci gde takođe ima sabiranja i oduzimanja. Molim Vas da prokomentarišete moje viđenje stvari a to je da ako se iznese ovolika količina deviza iz zemlje (špekuliše se sa oko pola milijarde evra) uz istovremeno „zavrtanje slavina“ za novac iz inostranstva (kreditori, MMF, investitori itd.), gubi se oruđe kojim bi se i dalje održavao veštački kurs dinara. Samim tim ćemo u narednom periodu biti svedoci strmoglavljivanja vrednosti dinara. Može li se otprilike predvideti koja bi bila „održiva“ vrednost dinara u odnosu na evro, prema sadašnjem stanju?
Dozvolite mi da Vam skrenem pažnju na grešku koja Vam se provlači iz teksta u tekst. Pri objašnjavanju koraka koje je neophodno preduzeti kako bi se izašlo iz ove katastrofe u kojoj se nalazimo, Vi kao da verujete da u Srbiji postoji neko kome bi bilo stalo da ih sprovede tj. donese boljitak ekonomiji. Takav nažalost ne postoji, gospodine Katiću. Da u ovoj zemlji ima pameti, valjda bi do sada pokazala nekakve znake svog postojanja.
Za Dražena Lovrića – Pretpostavljam da se Vaš komentar odnosi na tekst „Finansijske krize – faktografija, mitovi, zablude“. Moja teza je da je stanje bilansa tekućih plaćanja bolji indikator izbijanja krize, nego što je to stanje javnog duga. Mislim da tabele koje sam priložio tu tezu solidno ilustruju.
Kada su SAD u pitanju, reč je o specijalnom slučaju, o tzv. „deficitu bez suza“. Specijalnu poziciju SAD sam objasnio u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2011/10/13/rat-dolara-i-evra-i-deo/.
Hvala na komentaru.
Slažem se da je tekući bilans ključni pokazatelj stanja privrede jedne zemlje, koji verodostojnije pokazuje rast ili recesiju od javnog duga ili privatne potrošnje, krize na finansijskim tržištima i sl.
Međutim, ako se osvrnemo na iznose tekućih bilansa velikih zemalja, uočićemo neke nelogičnosti u poredjenju sa onim što Vi tvrdite – Tekući bilans SAD je – (minus) US$ 599,9 mlrd., a upravo u ovom periodu, gledano kratkoročno ili dugoročno, izlazi iz recesije krupnim koracima, sudeći po 4 kriterijuma oporavka – housing market se oporavlja, privatna potrošnja raste, otvaraju se radna mesta i jača sektor MSP. Sa druge strane, Kina koja ima najpozitivniji tekući bilans + (plus) US$280 mlrd, a kriza je u najavi.
Kako to objašnjavate?
Bravo gospodine Katiću.
Sama činjenica da je ukupna količina primarnog novca veća od monetarnog agregata M1 otkriva način na koji se NBS bori sa ovim problemom.
U pitanju je sterilan novac koji ni na koji način ne doprinosi zdravlju privrede a za koji se plaća debela kamata. Sa druge strane pored REPO stoka tu je devizna rezerva koja se preko plasmana NBS ( upravljanje deviznim rezervama) ponovo vraća u zemlju i utiče na dalju multiplikaciju kreirajući izvitoperenu sliku realnosti.
Ako hoćete da zaustavite dalji priliv takovog novca i nekontrolisano povećanje novčane mase dovoljno je da obesmislite motiv ulaganja koji je u ovom slučaju vrlo visoka referentna stopa tj stopa na trezorske zapise.
Nažalost takva odluka sa sobom povlači i vrlo ozbiljne posledice.
Znači smanjenje novčane mase sa ili bez promene kursa , pad uvoza, pad standarda, povećanje kreditnog rizika i propadanja velikog broja preduzeća što sa sobom povlači i smanjenje zaposlenosti čime se spirala nastavlja dok se ne udari u dno realnosti.
Sve navedeno je posledica uvozno orjentisane privrede koja raste u onoj meri u kojoj se povećavaju dugovi i propada u onoj meri u kojoj se smanjuju izvori finansiranja uvoza. Takva pripvreda koja ništa ne stvara je pre ili kasnije osuđena na potpuni fijasko.
Nažalost sve navedeno je neminovnost koja dolazi pre ili kasnije na jedan ili drugi način tj na jednom ili drugom stepenu zaduženosti.
Konačan zaključak je da dokle god imate privrednu strukturu kakvu je imamo danas , kakavo god bilio povećanje novčane mase , bilo kroz inoinfuzije bilo kroz primarnu emisiju novac će otići na uvoz. U prvom slučaju to će značiti i povećanje kredita a u drugom je to moguće samo u slučaju intervencija na deviznom tržištu. U suprotnom sledi inflacija.
To sve znači da probleme treba tražiti u realnoj sferi. Dolazak stranih investicija je ideja u kojoj se novac unosi u zemlju ali i pokreću investcije i koriste resursi koje mi nažalost ne znamo da upotrebimo pa nam je potreban tuđa pamet.
Što se tiče kredita , nislim da će i oni vrlo brzo početi da prate preduzeća koja su izvozno orjentisana jer su to dugoročni i vrlo interesantni partneri lokalnim bankama kojih nema puno a koji značajno doprinsoe diversifikaciji i poboljšanju zdravlja portfolia.
Dakle konačan zaključak je da na nama da se potrudimo i organizujemo i stvorimo pogodne uslove za investiranje , bez obzira da li isto dolazi iz domaćih ili ino izvora i od ove naše Srbijice napravimo najveću fabriku na Balkanu. Za to su otrebne realne promene i realne poruke koje razumeju svi privredni subjekti. Tek kada se ispune ti uslovi i igrade izvozni kanali koji mogu da smanje pritisak u sistemu moguće je pričati o novim infuzijama i modalitetima istih.
Pozdrav.
svako inostrano zaduzenje,a posebno finansirati budzetsku potrosnju nosi veliki rizik i podstice inflaciju i razara finansiski sistem.to moze ocito da se vidi na primer grcke.
Posto dinar depresira zbog povlačenja stranog kapitala iz Srbije, očekuje nas nestabilnost, nesigurnost i brzi krah finansijskog sistema.