Postoje trenuci u istoriji kada se čini da ludilo nezaustavivo juriša, da se sve otima kontroli, da neka skrivena ruka gura svet u propast i da se haosu ne može stati na put. Trijumf zla i ludosti se uvek jasnije vidi u retrospektivi, uvek onda kada je previše kasno.
Nikada od kraja Drugog svetskog rata ludilo nije tako gospodarilo Evropom kako to danas čini. Evropa podseća na lutkarsku pozornicu kojom upravlja nevidljiva ruka, ili, u najboljem slučaju, na pozornicu kojom dominiraju umišljeni, ili možda ucenjeni politički Pigmeji.
Evropa je već u sedmoj godini ekonomske krize i stagnacije. Valjanog recepta za oporavak nema, a ekonomska politika nastavlja sa besmislenim insistiranjem na rešenjima koja je ne mogu izvesti iz krize. Ubitačna politika budžetske štednje na jednoj strani, i pogrešna vera u moć monetarne politike na drugoj, ne samo da ne rešavaju problem hronične nezaposlenosti, već seju zlo seme nove finansijske krize. U ime tobožnje odgovorne budžetske politike države blagostanja se sistematski razgrađuju, a društva ubrzano raslojavaju.
I sama politička stabilnost Evropske unije je ozbiljno uzdrmana. Regionalne, nacionalne i socijalne napetosti rastu, a sa njima i centrifugalne sile koje ugrožavaju uvek krhko jedinstvo Evrope. SAD su i dalje moćne, dinamične azijske ekonomije sve su jače, i Evropa se sa njima sve teže nosi.
Kao da joj sve te muke nisu dovoljne, Evropa se opredelila za iracionalnu, avanturističku politiku u kojoj je prvo pucala sebi u levu nogu (severna Afrika i Bliski Istok), a sada još odlučnije puca i u desnu (odnos sa Rusijom). Sve je to, može biti, samo uvertira za pucanje u glavu, po modelu dva svetska rata koja su Evropu ojadila i unazadila, i skinula je sa svetskog trona.
Evropa se (sa izuzetkom Velike Britanije) uglavnom uzdržavala u podršci razaranju Iraka. Period u kome je razum preovlađivao je trajao kratko, da bi potom neobjašnjivo i snažno Evropa podržala razaranje Libije i Sirije. Za uzvrat, dobila je ogroman broj izbeglica sa kojima ne zna šta da radi i koje teško može integrisati. Mase najsiromašnijih izbeglica ne idu na put preko Atlantika, već dolaze u Evropu.
Pre ili kasnije, bliskoistočni haos će dovesti do velikih poremećaja u snabdevanju energentima od kojih Evropa kritično zavisi. Sve i da naftu može oteti bez plaćanja, politička, socijalna i bezbednosna cena takvog preduzetništva će biti paprena.
Na Bliskom Istoku je Evropa pokazala sramnu ravnodušnost prema stradanjima – kako muslimana, tako i lokalnih hrišćana za koje tamo više nema mesta. To možda i nije nelogično s obzirom na snažan trend opšte dehristijanizacije društva. Evropa je namerila da se odrekne svojih hrišćanskih temelja i da tu poslednju nit kakve-takve etike i normalnosti žrtvuje boginji zla i entropije.
Stvoreni bliskoistočni haos kao da nije dovoljan, pa se brže bolje pravi novi, još gori – ukrajinski. Sledeći bolesne recepte amoralnih, nadobudnih geostratega poput Bžežinskog, Zapad je umislio da svoju ratnu mašineriju instalira na samoj zapadnoj granici Rusije i da je tako matira u velikoj evroazijskoj partiji šaha.
Dajući podršku najostrašćenijem i najbeskompromisnijem delu ukrajinske populacije, budeći i stimulišući u njemu odavno umirene religiozne atavizme, insistira se na potpunom potčinjavanju istoka Ukrajine i na pobedi majdanskih ideja po svaku cenu. A cena su ukrajinski životi. Ako ovo liči na genezu tužne jugoslovenske drame, to je zato što se potpuno isti model primenjuje i u Ukrajini, s tim da je ulog mnogo veći.
Šta ovaj rat donosi Evropi?
Trgovinski i transportni tokovi se seku, obim trgovine opada, slab privredni rast se dodatno usporava, siromaštvo i nejednakosti rastu, a Evropa sebe pretvara u nestabilnu i rizičnu investicionu zonu. Razumni Evropljanin na kontinentu sada mora brinuti i o tome kako će se grejati ove zime.
Evropa čiji su energetski troškovi mnogo veći od onih u SAD, danas se, iz čista mira kocka i svojom energetskom sigurnošću. Verovatno se kalkuliše da je Rusima novac od prodaje energenata potreban isto toliko koliko i Evropljanima energija. To može biti tačno, ali ulog je prevelik, čak i onda kada se nekome čini da je sve dobro izračunao.
Zapad veruje da će zahuktala propagandna mašina po ko zna koji put uveriti i domaću i svetsku javnost da ovde nije reč o pohodu na Istok, već da je reč o principijelnoj podršci celovitosti Ukrajine i njenom pravu na nezavisnu politiku i samoopredeljenje – naravno, majdansko.
Računa se i s tim da će pod pritiskom sankcija ruski ekonomski centri moći, koji su imovinom, ali i dušom vezani za Zapad, pre ili kasnije dovesti do pada Putina i do nove jeljcinizacije Rusije. I ovo može biti tačno, ali šta ako tako ne bude? Da li su sinovi Evrope spremni da ginu za ostvarenje majdanskih fantazija i za izlazak Nato snaga na rusku granicu? Samo arogantna budala može verovati da se tigar može jahati bez rizika.
Eventualni rat sa Rusijom ne bi bio video igrica po modelu bombardovanja Srbije, Iraka ili Libije. U takvom ratu se gine i na drugoj strani, kako su to na svojoj koži osetili nesretni ukrajinski piloti i vojnici. Kao što je Evropa danas ravnodušna prema ubijanju pravoslavnih civila na istoku Ukrajine, biće isto tako ravnodušna i ako sukob eskalira i ako budu ginuli civili na drugoj strani. Ali šta će Evropa tada raditi sa masama izbeglica iz zapadne Ukrajine?
Konačno, i najvažnije, kome treba ovaj rat?
Građanima Evrope ovaj rat ne treba, njima su potrebni posao, mir i izvesnost – sve ono što su ranije imali, a čime se danas kocka njihova elita.
Evropa će, bez obzira na ishod, ostati podeljena, nestabilna i slaba. Već sada politički marginalizovana, ona neće biti ni senka civilizovane, stabilne i uređene Evrope, one od pre pada Berlinskog zida. Velika većina građana će živeti gore i neizvesnije nego što živi danas, a loš život će rađati nove mržnje i jačati stare tenzije. Paradoksalno, Evropa sebe pretvara u korisnog idiota tuđe politike i postaje dobrovoljni pomagač sopstvene propasti.
Ukrajinci će izgubiti najviše, jer u ovakvom ratu nema pobednika. Ko ne veruje, neka pita nekadašnje Jugoslovene. Neka ih pita za čije babe zdravlje su ginuli, proterivali ili bili proterivani, i za koga i zbog čega su unesrećivali jedni druge. Kako su živeli pre početka rata, a kako žive danas? Ko su stvarni ratni pobednici i ko je profitirao na njihovoj nesreći? Istorija Jugoslovenima nije oprostila glupost, pa neće ni Ukrajincima.
I Rusija će izgubiti, kakav god ishod da bude. Ako se ne preda, biće mala uteha da se nije imalo kud, i da se biralo između beznadnog, sporog umiranja na kolenima, ili umiranja sa nadom i puškom u ruci. Samoubilačka ruska politika devedesetih godina prošlog veka tek sada dobija svoj puni smisao. Nije zgoreg ponoviti – istorija ne oprašta glupost.
Jedini vidljivi pobednik, bar za sada, su SAD. Sila na zalasku uspeva da uspori svoj silazak sa trona, uspeva da slabi i Evropu i Rusiju istovremeno, spremajući se za veliko kinesko finale. A možda do finala neće ni doći i sve će se možda okončati velikim vatrometom koji neće imati svoje hroničare. I kako nas istorija uči, samo je ljudska glupost večna.
Ја разреших своју трилему у вези Русије, Запада и Куне
Инспирисан овом Катићевим уводним: „Постоје тренуци у историји када се чини да лудило незаустављиво јуриша, да се све отима контроли, да нека скривена рука гура свет у пропаст и да се хаосу не може стати на пут. Тријумф зла и лудости се увек јасније види у ретроспективи, увек онда када је превише касно.“
Е дали је касно видећемо.Руска ново-стара идеја!
Владимир Путин је одржао свој можда најважнији говор. Неки од посматрача су то већ назвали исказом националне идеје. Можда је то тако. И ако се раније Путинов минхенски говор из 2007. сматрао нај концептуалним, а то је био руски поглед на међународне односе. E сада се основе нашег руског погледа на свет систематски кристалишу у условима брзих и глобалних промена.
Руски председник Владимир Путин своју идеју гради на делима руских филозофа Ивана Иљина и Николаја Берђајева, као и других мислилаца који су размишљали о земљи и њеној будућности. Он је то потврдио на састанку Међународног дискусионог клуба Валдај,
Кад каже:„Знате, не бих желео да кажем да је само Иван Иљин, али читам Иљина, споменуо сам Берђајева, што значи друге наше мислиоце. То су сви људи који су размишљали о Русији, размишљали о њеној будућности“, рекао је он одговарајући на питање ко му је од руских научника, антрополога и писаца најближи.
Он следи ток мисли ових људи, црпи идеје из времена у коме су се стварале и формулисале.
Путин је посебно поменуо концепт нације, према његовим речима, а Шпенглеровој теорији нације и етничких група које иду све до врхунца свог развоја, а затим пропадају. Ове идеје, које су изнели аутори је потврдило и време , онда оне нису празне приче, закључио је Путин
Немачки истраживач Шпенглеровог дела Антон Коктанек пише: „Шпенглер верује да уз помоћ свог метода / развоја култура у историјским циклусима / може да установи настанак нове културе: „Слична метаморфоза је данас пред нашим очима.
Францис Лантинцк наводи да је у оригиналном нацрту другог тома Пропадања Европе, последње поглавље, требало да буде насловљено Будућност Русије. Шпенглер помиње Русију у скоро свим својим делима. Главна одлика Шпенглерове анализе Русије је да он Русију посматра као посебан културно-историјски свет који се не може мешати са Европом . Шпенглер је Русију сматрао не само земљом и народом, већ мноштвом народа који се још нису развили у посебне нације: „До сада сам о Русији ћутао, намерно, пошто је потребно разликовати не само два народа, већ и два света. Руси уопште нису народ у смислу као што су Немци и Британци.
Стјуарт Хагес додаје: „Шпенглерова теорија по много чему подсећа на теорију Даниловског, Берђајева и словенофила, који су у Русији видели нацију будућности, чија је судбина другачија од европских народа. Ова процена данас наилази на веће разумевање него раније, када је за већину Европљана Русија припадала Западу”,
Данас Путин тврди: „Да се разумемо, за предстојећи период реорганизације света, који може да траје прилично дуго и чији је коначни дизајн непознат, умерени конзервативизам је најразумнија, у сваком случају, по мом мишљењу, линија понашања се мора неминовно променити.
Путин говори о конзервативизму као руском избору, али се труди да прецизира: „Ово је ‘умерено’, ово је ‘разумно’ и ово је ‘здрави’ конзервативизам.Када говорим о здравом конзервативизму, увек се сетим Николаја Берђајева, кога сам такође више пута поменуо. Ово је наш изузетан филозоф. Као што знате, протеран је из Совјетског Савеза 1922. године, али он је особа која је свим бићем усмерен ка будућности. Био је и присталица конзервативизма. Истовремено, рекао је, можда нећу тачно да репродукујем овај цитат: „Конзервативизам није оно што вас спречава да се развијате и идете напред, већ вас спречава да се вратите назад у хаос. Ако конзервативизам будемо сагледавали на овај начин, то ће бити добра помоћ за развој“, нагласио је Путин.У колоквијалном говору ‘анализира’ Берђајева:“Конзерватизам спречава кретање назад и доле, у хаотични мрак, повратак у стање које је претходило формирању држава и култура. Конзервативни принцип није и не треба да буде наметнуто начело. Он садржи здраву реакцију против насиља над органском природом, против покушаја да се убије живот који жели да буде Конзервативни Принцип сам по себи није супротан развоју, он само захтева да развој буде органски, да будућност не уништи прошлост, већ да је развија. Несрећна је судбина те земље у којој нема здравог конзервативизма својственог самом народу, нема лојалности, нема везе са прецима. Несрећна је судбина народа који не воли своју историју и жели да је почне испочетка. Тако је несрећна судбина наше земље и нашег народа, приметио је Берђајев“. Данас здрав конзервативизам, као заштита од друштвеног колапса, који Русија баштини, а кога смо пре више од сто година сматрали теретом, не може да се избегне. Лекција је научена.
Данашња збивања су тековине искуства и историјског развоја руске политичке филозофије.
Rusija trasira novi civilizacijski poredak
„Sukob civilizacija i preoblikovanje svetskog poretka”.
Sukob civilizacija je hipoteza prema kojoj će nakon završetka Hladnog rata
/ padom Berlinskog zida / glavni izvor sukoba u svetu biti ljudski kulturni i religiozni identiteti. Američki politikolog Semjuel P. Hantington je tvrdio da se ratovi u budućnosti neće voditi između zemalja već između kultura
Ovu hipotezu je izneo na predavanju 1992. godine u Američkom institutu koju je zatim razvio 1993. godine u članku pod nazivom „Sukob civilizacija” ,u časopisu Forin afers kao kritiku na knjigu,,Kraj istorije i poslednji čovek” njegovog bivšeg studenta Frensisa Fukujame.
Dragan Bisenić – uverljivo nadograđuje tu hipotzu smeštajući je u sadašnji istorijski kontekst. Zanimljivo je to, da kakv god ishod sukona u Ukrajini bude Rusija menja istrošeni svetski poredak.
Bisenić zaključuje – Ukoliko Rusija uspe u svom naumu u Ukrajini, biće to najveća promena toka evropske istorije s kojom će se suočiti ova generacija čovečanstva. Ukoliko ne uspe, posledice će takođe biti kolosalne
https://www.rts.rs/page/oko/ci/story/3202/politika/4718989/opasno-lice-rusije.html
То је и моје мишљење. Запад не покушава да спречи Русију, већ да направи крваву заваду јер се тако управља племенима. У њиховом интересу је да се раз пролонгира и да има „барем“ неколико стотина хиљада мртвих.
То је био случај и са ратовима у бившој Југославији. Појединачне злочине и глупости су чинили Срби, Хрвати, Бошњаци, али дужину па чак и темпо сукоба је контролисао Запад, од Лисабонског до Дејтонског споразума.
Заправо Југославија је била лабараторија за испробавање различитих тактика, од економског рата (санкција), финансирања и обуке разних „умерених“ група, преко психолошког и пропагандног рата до војне интервенције. Ја верујем да су написане докторске дисертације на ту тему.
За Младена – Ако сте приметили, НАТО државе су изјавиле да неће војно интервенисати у Украјини. Санкције и медијска подршка неће помоћи Украјинцима нити зауставити рат. Верујем да је у најбољем интересу Запада да рат буде што крвавији и да што више цивила страда. Бојим се и да ако то страдање не буде довољно, могле би се организовати какве нове Меркале, само веће – нпр. бомбардовање колоне избеглица које иду из Кијева, или нешто слично.
Господине Катићу,
Овако прецизно структуисан текст у форми изричите опомене, написан пре седам година, је за сваки похвалу и дивљење.
Било би занимљиво да следеће среде анализирате садашњост као тмурну будућност.
Ако сте успели овако да предвидите садашњост и ако у Вама има још онаквог креационог жара верујем да би и наставак био још бољи, дубљи и убедљивији.
Срдачан поздрав,
„Evropa danas ravnodušna prema ubijanju pravoslavnih civila na istoku Ukrajine, biće isto tako ravnodušna i ako sukob eskalira i ako budu ginuli civili na drugoj strani.“
Za sada bar preko zahuktalih konzervativno medija i socijalnih medija Evropa prividno ne izgleda ravnodušno i da li se sva pomoć Evrope završava na medijskoj podršci obzirom da se pominju i neke određene (najverovatnije minorne) svote novca koje se za sad šalju Ukrajini od strana vlada zapadnih zemalja. Da li je u pitanju samo privid? Molio bih Vas za komentar.
Прочитао сам овај текст 2014, читао сам га неколико пута од тада и ево враћам се опет фебруара 2022. Немам шта да додам, господин Катић је све рекао и нажалост предвидео.
Русија је изабрала да умре са пушком у руци. О том крају ће несумњиво бити испеване песме, и тужне и победничке, уколико бубашвабе буду имале дара за певање.
Update.
Vrijeme najbolje pokaze sve.
Pokusaj da se Rusija bankrotira od strane SADa i Saudijske Arabije je propao. Batina ima dva kraja, bumerang se vraca.
Zbog pogresne politike FEDa i umjetno niske kamatne stope stvorio se jos jedan balon. Poslije .com balona i balona u nekretninama stvorio se u periodu 2010 i 2014 u naftnoj industriji.
http://www.reuters.com/article/us-usa-shale-telecoms-idUSKCN0XV07V
„During its boom, U.S. oil and gas companies issued twice as much in bonds as telecom companies did in the latter part of the 1990s through the early 2000s.
Between 1998 and 2002, about $177.1 billion in new bonds were sold in the U.S. telecommunications sector; less than 10 percent were junk bonds. U.S. oil and gas companies sold about $350.7 billion in debt between 2010 and 2014, the peak years of the oil-and-gas boom, with junk bonds making up more than 50 percent of all issuance, according to Thomson Reuters data.“
http://oilprice.com/Latest-Energy-News/World-News/Two-More-US-Oil-Company-Bankruptcies-Thats-Four-Since-Last-Week.html
„In just the first four months of 2016 there were double the the number of energy company bankruptcies than in all of 2015. The total secured and unsecured defaults rose to $34 billion, double the $17 billion total for all of 2015. In 2015, 42 oil companies filed for bankruptcy.
In April this year, 27 North American oil and gas companies filed for bankruptcy—11 of them filing under Chapter 11, according to a Haynes and Boone report. Some 69 North American oil and gas producers have filed for various forces of bankruptcy.“
http://www.brookings.edu/blogs/the-avenue/posts/2016/03/16-declining-us-oil-gas-rigs-saha-muro
Oil field services company Baker Hughes reports that the number of U.S. oil and gas rigs plummeted from 1,811 in January 2015 to just 489 at the beginning of March—down by 73 percent. North Dakota’s March count was 80 percent lower than in January 2015, while Texas was down 73 percent.
Zombi projekti a sada odlaze. Ogroman dug ostaje i radnicima za nekretnine koje su kupili. Vjestine koje su naucili mogu uvelike zaboraviti.
Za guvernera FEDa i bankarsku kompaniju „posao je posao“ pa radnici mogu da predju slagati police u Volmartu ili okretati hamburgere u Mekdnaldsu.
I to na pola radnog vremena.
Poslije ovog balona pitanje je da li ce SAD zadrzati status jedine supersile.
За Кума:
Дерегулација и слобода тржишта се највише промовише од стране оних које желе да га контролишу. Логично је да би се нешто отело без рата, онај који то поседује мора одустати од тога. Да ли он то чини добровољно, или под принудом, небитно је.
Зато је важно имати причу која поткрепљује пљачку и убеђује народ да је пљачка производ природног тока ствари. Постоје само два начина да се нешто некоме отме: превара или сила. Ако господа моћници не могу да нешто отму преваром, они се окрену сили. Видели смо то небројено пута досад. Лако је силити се над слабом Србијом. Мене баш занима како ће отети богатства Русије и Кине.
Демонизација земље и њеног руководства је неопходна да се неуки и зомбирани народ код куће убеди како та земља нема право да својата богатства. Нема право чак ни да постоји. Зомбијима је најлакше продати пљачку, и они ће бити одушевљени ако пљачка успе, јер они су изузетнији од других. Они су Богови.
Империје пропадају онда када нема шта више да се опљачка, када трошкови одржавања машинерије која је омогућила пљачку превазиђу добити од исте. Тек тада се види како не могу опстати, јер оно што су отели нису направили својим средствима, те не могу ни да га одржавају туђим.
Cena nafte i dalje pada.Voleo bih da mi promoteri deregulacije i slobodnog trzista objasne kojom logikom je cena nafte sa preko 100 dolara po barelu,pre par godina,pala na 27 dolara,i pri tom se prica i o daljem padu.Nevidljiva ruka trzista je izgleda pomahnitala,mozda je i u nju usao djavo.(Objasnjenje sa djavolom mi je simpaticno,naime u fabrici u kojoj radim Svajcarci su montirali jednu masinu,koja je posle bezbroj podesavanja proizvodila skart.Na nase pitanje svajcarskom majstoru u cemu je problem,on je lakonski odgovorio:“Usao djavo u masinu“.)
Igra se dalje razvija,tako je od danas predsednik Rusije i ubica,doslovno tako su ga Britanci nazvali.A Rusija drzava koja narucuje i izvrsava politicka ubistva.Indikativno je da se sve dogadja posle Olandovih pomirljivih tonova u vezi Rusije.Koga ne mrzi da cita moze ovo pogledati:(http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/rusija-na-meti-od-haushofera-do-bzezinskog-1/,http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/rusija-na-meti-od-haushofera-do-bzezinskog-2/).Prilozenom tekstu zameram sto ne daje vise citata i uvida u pisana dela pomenute gospode,ali citalac moze svasta sam pronaci ako ga tema interesuje.Istina,o razmisljanjima Haushofera nema mnogo informacija na srpskom jeziku na internetu.Ali moze se nesto naci na stranim sajtovima.
@Kum
Profesor Antonić je napisao kolumnu povodom novogodišnjeg autorskog teksta našeg premijera. Možda će vam biti zanimljivo za pročitati.
http://www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/ostalo/veliki-pijuk/
Moze i ovako,
http://www.standard.rs/ekonomija/33020-%D0%B7%D0%B0%D1%88%D1%82%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D0%B5%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%B8-%D0%BD%D0%B5%D1%80%D0%B0%D1%9A%D0%B8%D0%B2%D0%B0
@Ivan
Na temu zašto se na zapadu ništa nije promenilo, zašto prave iste greške…
http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=12&dd=30&nav_id=1080195
Ako se uzme da je ovaj zaključak naučnika makar samo delimično tačan, a mnogo je bliži apsolutnoj istini nego delimičnoj istini, bude jasnije ovo što vas fascinira. Fascinantno je da je ovaj zaključak dopunjava sa Kejnzovim (navodno) komentarom da je „kapitalizam jedno potpuno neverovatno verovanje da će oni najgori od nas iz najnižih pobuda uraditi nešto za opšte dobro.“
Uzmite dodatno u obzir da se i ovde, u našim diskusijama, da ne izlazimo van ovog bloga, najjasnije i najjednostavnije pljačke ljudi širom planete, nazivaju raznoraznim pristojnim terminima tipa investicije, ulaganja, jedini održiv sistem… najpogrdnije rečeno je da je to ljudska neminovnost i priroda, da li ima razloga za zabrinutost i čuđenje?!?
Kao što u prethodnom komentaru napisah sve se svodi na stvar percepcije, fokusa života – ako ste grabljivac, neko iz pomenute studije naučnika sve je sasvim jasno – vi ste uspešan čovek.
@Kum
Hmmm, ako je ovaj intervju Glazjeva sve što on ima da kaže (a bogami i da radi) na temu budućnosti Rusije, onda momentalno treba da dobije otkaz i da svoju titulu, akademik, zgužva i upotrebi za nešto korisnije.
Iako odbijam da priznam da on ovo misli bukvalno, cenim da je ovo više osluškivanje mase, opet mi deluje neverovatno da on pokušava da upoređuje SAD i Rusiju po istim kriterijumima. Možda ja grešim, pogrešno verujem u neku bolju ulogu Rusije, ali Rusija nema koncept grabiljivca kao SAD i onda svako poređenje pada u vodu. Kad bi se i malo potrudili u tom smeru, pljačkali širom sveta, izazivali ratove u svoju korist verovatno bi stajali daleko bolje sa aspekta po kojem on ocenjuje aktuelnu situaciju Rusije. Pri tom izjaviti da monetarna vlast zemlje u kojoj si ti savetnik njenog predsednika podriva tvoju zemlju?!?!? Što i rekli Ameri… What the fuck are you talking about?
Iskreno rečeno, blagi užas i u isto vreme neverovatna „petlja“ da se na neki način „pereš“ od svega lošeg. Ipak kad bolje razmislim, uklapa se jednim delom u moju, nadam se pogrešnu, tezu da Putin sve vreme ustvari samo želi da bude deo sistema, deo Novog svetskog poretka.
Glazjev kuka za zaostajanjem u razvoju. SAD i Evropa su tek raspadom SSSR-a dobili neverovatan broj naučnika koji im je omogućio neverovatnu tehnološku ekspanziju. Rusi danas ispada da ne znaju da zabuše u zemlju u potrazi za naftom, a da im u tome ne pomažu, za debeo novac, zapadne firme.
Iskren da budem, postavlja se realno pitanje da li je ovaj čovek budala ili krije neverovatan koncept koji će Rusiju spasiti propasti, a jedan od sastavnih delova tog plana je isteravanje svih „pacova“ preko palube. Ono što znam je da Rusija bitku sa „zapadom“ po kriterijumima koje zapadna civilizacija definiše ne može dobiti, naprotiv proći će kao bosa po trnju.
Moje iskreno uverenje je da jedino sopstveno definisanje civilizacije, životnih ciljeva običnog čoveka-individue ima smisla u borbi sa zapadom.
SSSR je imao jednu relativno naopaku filozofiju prisilne izolacije sopstvenog stanovništva od navodnih „blagodeti“ zapadne civilizacije, pa se i tako nakaradan pokazao kao sposoban za napredak i razvoj .
Rusija kao zemlja lišena tih stega nema finansijske kapacitete da svoje najumnije ljude vrednuje merilom novca, jer naprosto ona ne štampa dolare, a zapad uvek može da odštampa novac za kupovinu ljudi.
Istorijski gledano na ruskog čoveka, moje je uverenje da uz malo zdravije i pravednije alokacije sredstava, a to nije samo novac, običan ruski čovek bi omogućio sebi i svojoj zemlji nezavisnost i vrhunski napredak.
Prosto pitanje za ruse je, ako su pod Staljinovom batinom uspeli da prevaziđu zapad, da li je moguće da kao slobodni ljudi to ne mogu? Moj je utisak da je sve vreme problem fokusa, ideje šta je stvarno bitno čoveku.
Ne smemo nikada potceniti sposobnosti Rusije da se odbrani:
http://rs.sputniknews.com/rusija/20160103/1102239036/NATO-Rusija-vojska.html
@Ivan
Hvala i uljepsao si mi dan 🙂
Koga zanima stvarna ekonomska situacija u Rusiji,neka procita:(http://www.standard.rs/ekonomija/33557)
@ Marko Bojkovic
Mislim da premijera ne razumeju ti jadni botovi koji mu lupaju pluseve,a on ih perfidno proglasava neprijateljem.Ali neka,tako su i zasluzili oni koji se prodaju za sendvic i par stotina dinara,zna to i premijer.
Bio je on patriota,video je sve i zna da je masa glupa i nikada nista vredno nije stvorila.To su ucinili samo odabrani pojedinci.Zato je i on presao na stranu odabranih.Za one koji razumeju,puno je rekao u ovom tekstu,najvise je pricao o Kalvinu svom glavnom ucitelju.Dobro je imati Kalvina za uzora,imali su ga mnogi veliki ljudi.Ali,pored uzora treba imati jos puno toga.
Ne verujem da se kod nas pravoslavnih moze primiti klasicni protestantizam-kalvinizam.Po mom misljenju Staljin je napravio u pravoslavnom svetu nesta slicno kao Kalvin u katolickom.Ovo je jako gruba uporedba,ali u sustinskim obrisima tacna.Upravo ovo sto nas vodja misli i cini radi i liberalna inteligencija u ruskom rukovodstvu,to je na tragu moje recenice koju ste citirali.U sirokim narodnim masama se ove ideje nece primiti lako.Da bi se primile morace se uciniti ono sto su ucinili Germani sa slovenskom Prusijom.Dakle,unistiti i poslednje tragove slovenskog indetiteta.
@Kum
„Mozda kada se u Moskvi ne bi radjao Sergej vec Vilhem,bez obzira sto je i dalje iste slovenske krvi,Rusija vise ne bi bila neprijatelj.“
Mislite kao što otkad se u Beogradu rađaju Mark i Tifani imamo, kako to stalno ističe naš premijer, samo prijatelje?
http://www.hellomagazin.rs/intervju/suzana-peric-nezaboravna-rodendanska-proslava-za-kcerku-tifani/
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:583984-Aleksandar-Vucic-Srbija-ulazi-u-novi-vek-rada-bez-carobnih-stapica-i-rata
@ Nenad,
Knjiga Hjalmara Schachta, za koju si postavio link, je neverovatno korisna. Obavezno je preporučujem svima koji dobro znaju engleski. Sve što je važno tu je objašnjeno na veoma pristupačan način. Mene je fascinirala činjenica da se u ekonomiji zapada ništa nije promenilo za poslednjih 150 godina. Sve iste greške se ponavljaju u kontinuitetu, iako mudri ljudi stalno upozoravaju na opasnosti. Jednostavno, elite nisu zainteresovane za održivu ekonomiju nego ih jedino zanima zloupotreba i manipulacija. Posebna vrednost Schachtovih memoara je njegova lična sudbina – činjenica da odgovoran i inteligentan čovek često biva lažno optužen od oportunističke klike, a ta klika redovno uspeva da se dokopa liderskih pozicija. U knjizi se nalazi i implicitna optužba zapadnih finansijskih elita za izbijanje drugog svetskog rata. Taj deo odgovornosti zapada se skoro nikada ne pominje u istorijskoj literaturi.
Voleo bih da ste upravu dragi sagovornici.Ali…Cubajs,Nabiulina,Gref,itd. ne ulivaju mi poverenje.Ova Saks-Gajdar ekipa i danas vodi rusku ekonomiju.
Iskreno se nadam da Putin i drugi u rukovodstvu kojima je stalo do Rusije znaju sta rade.
Lepo je sto je proizvodnja zitarica porasla,ali nedovoljno.SSSR ne bi dobio rat da nije nadmasio Nemacku u svim segmentima industrijske proizvodnje.Bojim se da se Rusija suvise oslonila na izvoz energenata i sirovina.Industrija im nije na zavidnom nivou.Blagi trgovinski suficit ne znaci mnogo,kada se zna cim je uzrokovan.BDP isto guran izvozom energenata.Konacno pozitivna stopa prirodnog prirastaja,ali niska.
Sve u svemu,sada se vidi da je katastrofu izazvala liberalna struja unutar KP SSSR-a.Pocelo sa naivnim i infatilnim Gorbacovom,nastavilo se pijanim Jercinom i mladim liberalima predvodjenim Gajdarom-uobrazenim amerofilom koji je vodio zemlju u „trzisnu ekonomiju“,a do juce je bio komunisticki frazeolog,isti ni dana pre toga nije ziveo u stvarnoj trzisnoj ekonomiji.(To je sudbonosna generacija radjana 50 i 60 godina)Naravno,neiskusnim liberalima u pomoc su pritekli strucnjaci sa „prijateljskog“ Zapada predvidjeni legendarnim Dzefri Saksom.
Sada je NATO na granicama Rusije.Ekonomija im je losa,i Zapad ih postepeno iscrpljuje.Sa moje tacke gledista,to je izdaja.A izdajnicima se dodeljuje ordenje (Cubajsu 2010god.)I posthumne pocasti (Gajdar).Na srecu Rusa,ovaj se upokojijo.
Pitam se zasto Rusi izglasase Staljina za najznacajniju licnost istorije,pa organizatori ankete produzise rok i pod volsebnim okolnostima pobedi Nevski.
Kad smo kod strasnog Kobe:(http://www.vaseljenska.com/misljenja/apokalipsa-po-kobi-josif-staljin-poslednja-zagonetka/)
@Kum
Mozda nece propasti, mozda ce opstati? Mozda…
Kao sto sam napisao ranije pa da ponovim. SSSR se sam borio protiv Zapada a sada Rusija nije vise sama. Kina braneci Rusiju brani sebe. To vam nepisu u „novinama“. Plasiraju vam kroz placene oglase Zapad vs Rusija.
Putina je postavila armija koja je i sama evoluirala. Evolucija a ne revolucija.
Nemoze se gledati nesto izolirano, trebas gledati kroz vremenski tok.
Drustvo (ljudi) uvijek teze da postignu nesto laksim ciljem.
Ekonomija nije staticna i njoj nije cilj da postigne ekvilibrij nego je ona dinamicna i zeli da ide gdje ce ostvariti najveci profit i odnos ulozenog i dobijenog.
Gdp per capita, PPP, Rusije od 2001 je rastao skoro brzo kao i Kine.
http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.PCAP.PP.CD
Trgovinski suficit pri niskoj cijeni nafte od 8 milijardi $.
Znaci Rusi su se odricali konzumacije da bi investirali ( prisilnom stednjom ),
http://www.tradingeconomics.com/russia/balance-of-trade
Populacija, zaustavljen pad i polako raste, nisam pregledavao genetski materijal,
http://www.tradingeconomics.com/russia/population-growth-annual-percent-wb-data.html
Evolucija ekonomske znanosti u Rusiji (za mene) se vidi u odnosu postupanja iz financijske krize 2008. i prema ovim sankcijama. Tada su „spalili“ 200 milijardi dollara da brane rublju zbog krize koja je dosla iz vana. Kakav katastrofalan potez.
Sada su je pustili da padne. Fantastican kratkorocni potez. Tko je platio ovo? Pa obicni Rus, kao i uvijek, bez lazi. Onako kako i treba!
Gdje je izlaz? To moraju „vodje“ da ocjene ili ce skupo platiti, svi. Mozda u malom i srednjem poduzetnisvu, borba protiv drzavne korupcije ili da drzava uzme npr nuklearnu energiju, space technology…? Ja neznam, jer oboje imaju prednosti i nedostatke.Rusija je carevina a ne kraljevina.
Pogledaj SSSR vs Njemacka u Drugom svj. ratu. I jedni i drugi su imali vojnike koji su bili spremni da se bore do kraja.
Ono sto ih je razlikovalo jeste kako su unutra bili privredno napravljeni.
Zato mislim da Njemacka nije mogla dobiti rat a opet ni da SSSR nije mogao dugo opstati.
@Ivan
Od svih raketa ovo mi je najjace,
Jонов сматра да је ова висока вештина заснована на неопходности дубинског познавања људског размишљања и психологије, војне историје, суштине конкретног конфликта, и способности супарничких борбених потенцијала.
Тимоти Л. Томас је у часопису Journal of Slavic Studies написао: „У рату у коме се користи РК, страна са највећим рефлексним способностима (страна која је најспособнија да имитира супарничка размишљања или да предвиђа њихово понашање) има највеће шансе да победи. Способност рефлекса зависи од многих фактора, од којих су најважнији аналитичка способност, општа ерудиција и искуство, и целовито познавање непријатеља.
Како се свака битка прво води у главама људи, пре него што је на терену испаљен и један једини метак,….“
Rusija je daleko od ekonomskog prosperiteta ali ona ima vojni (nuklearni) kapacitet da se, ne samo odbrani, već i da dominira u vojnim sukobima. Pogledati moj prevod ovog teksta:
http://www.nspm.rs/savremeni-svet/nato-priznaje-rusku-vojnu-supremaciju-u-evropi.html
Rusija je u velikim ekonomskim neprilikama, pre svega zahvaljujući naivnosti ruskog rukovodstva iz vremena Gorbačova i jelcina i neprekidnim destruktivnim provokacijama zapada, ali treba imati u vidu i relativno brzu degradaciju ekonomske, vojne i političke moći zapada, koje takođe ublažavaju ruske probleme. Ne znam da li ste zapazili podatak da je zadnjih nekoliko godina Rusija dramatično povećala proizvodnju žitarica i da se nametnula kao izvoznik.
@ Nenad
Prazne price?
Mislis li da sankcije Rusiju ne pogadjaju?
Mozda je Rusija umorna od toga sto je drugacija,umorna od suprostavljanja Zapadu.Mozda ce ovaj put stvarno pasti.Mozda veruju da treba da promene svest,sutra i imena i jezik pa ce se konacno uklopiti u novi poredak.
Ako ce se suprostaviti,vreme je da se suprostave.Sutra ce biti jos teze pruziti otpor.
@Vladimir Dz
„Kontrola tajkuna u okvirima zakona je sasvim dovoljno“
Jel ti mene zezas? Posle gomile solidnih postova ti izbacis „totalno ludilo“ od posta :-P.
Pojasni mi samo kako je ovo izvodljivo na duze staze, jer Rusiji nije dovoljan jedan Putin.
Na stranu sto ja mislim da Putin sve vreme ustvari samo zeli da bude deo Novog svetskog poretka.
@ Bojan,Vladimir Dž
Sa vecim delom toga sto ste napisali se slazem.
Ruski tajkuni uglavnom imaju jevrejske krvi u sebi.Zanimljiv je slucaj pokojnog Berezovskog,kada je predosetio kraj,pisao je pokajnicko pismo.Mislim da Rusi njima ne mogu verovati,ali im veruju,ili se prave da im veruju.Kaze se:“Prijatelja drzi blizu sebe,neprijatelja jos blize“. Jos se kaze:“Rusija je zagonetka upakovana u misteriju unutar enigme“.
Sve je u toj zemlji maglovito i ogromno.Ogromna su bogastva,a i patnje te ogromne zemlje.Zapad je dozivljava,tako mi se cini,kao suparnika-arhineprijatelja.Zaista ta zemlja je dala vrhunske naucnike i umetnike,u ravni sa najboljima sa Zapada.Odolela je Zapadnim osvajacima,razume jezik Zapada,a opet je sve vreme drugacija.Plavi su ti Rusi,kao i oni „izabrani“,hrabri i sposobni kao i „izabrani“,a opet drugaciji.
Ne treba zaboraviti da se Amerika gradila i od ruskog genetskog materijala pored engleskog,nemackog,irskog,francuskog,itd.
Mozda,kada bi zapadnjaci birali od koje genetske baze bi dopunjavali svoje anemicne drzave,to bi bili Sloveni pre arapa i latino-amerikanaca.
Prusija-najmilitantnija,a mozda i najznacajnija nemacka drzava,nije slucajno slicnog imena kao Rusija.Da,Berlin i sve istocno od njega je bilo slovensko,i dugo se opiralo dok ga Germani nisu savladali.A kada je ponemaceno dalo je velika imena,od Bizmarka,preko niza proslavljenih vojnih komadanata,do umetnika i naucnika.
Tu je rodjen i Paulus Sturm,kasnije ce postati srpski general-Pavle Jurisic Sturm.
Mozda kada se u Moskvi ne bi radjao Sergej vec Vilhem,bez obzira sto je i dalje iste slovenske krvi,Rusija vise ne bi bila neprijatelj.
@Kum
„Ипак, ако се продужи период ниске цене нафте, а вредност рубље настави да пада, и велике резерве брзо ће се отопити. И производња нафте, како се предвиђа, у наредној години би могла да почне да пада, што због недовољног улагања, што због санкција које тамошњим нафтним компанијама онемогућују куповину западних машина и технологија потребних за одржавање налазишта.“
Daj covjece odrasti. Nesiri prazne price.
Sta nisi stavio link?
Zašto bi se ruska vlast obračunavala sa njihovim tajkunima? Oktobarska revolucija je tamo propala a narod je odabrao kapitalizam. Valjda se narod pita šta želi? Progon tajkuna bi bio jako loš potez. Taj čin bi vratio Rusiju u mračnu prošlost, a na scenu bi se vratila jedno-partijska diktatura (ne diktatura naroda kako komunisti propagiraju i njihovi korisni idioti umišljaju). Ona bi bila gora od zapadne „demokratije“ jer bi morala sebe da brani od nje.
Skoro pa svaki tajkun želi da bude svetski tajkun, ne samo puki ruski ili srpski ili američki. Za njih su nacionalne granice stega oko vrata. Oni više vole sveopštu moć nego svoj narod. Današnji sistem je njihovo delo, oni kontrolišu politički sistem. Taj sistem donosi veliku nezaposlenost i gori standard za zapad. Ali to je problem njihovog naroda da prepozna da oni tu ništa ne kontrolišu. Na njima je da promene sistem. Ruski narod ne bi trebao da pravi nešto gore kao odgovor ovom zlu. Kontrola tajkuna u okvirima zakona je sasvim dovoljno.
A ako se pak odluče da uđu u Novi svetski poredak to je onda veliki problem za ceo svet.
@kum
Rusija je suviše velika zemlja da bi mogla lako da propadne. Bila jeste na putu propasti, ali i to je očigledno bilo otprilike „malo do ispred Moskve“. Vremenski period koji omogućava ogromno prostranstvo i prirodna bogatstva omogućavaju konsolidaciju i najgorem rukovodstvu.
Problem je što mi na Rusiju gledamo kao na spasitelja. I ja sam vrlo sličnih pogleda kao i vi. Ja smatram i želim da Rusija bude svetionik i predvodnik čovečanstva koje ne želi da hoda stranputicom, želim da ponudi neki pošteniji sistem preraspodele (ipak je sve ovo puka preraspodela vrednosti, bogatstava). Pošteno i fer gledano koliko je to realno moguće?
„Zapad“ svoje ljude vrlo lako motiviše – „pošteno“ plaća njihov trud. Zapadni čovek ima veće individualne želje od ruskog čoveka i daleko je više motivisan da stvara nove vrednosti. Problem je što se nove vrednosti ne mogu stvarati bez eksploatacije prirodnih bogatstava, a to obično podrazumeva pljačku ostalih „domorodaca“ na ovoj planeti. Taj deo zapadni čovek ne zna, a nisam siguran i da zna da li bi drugačije mislio, delao. Taj deo ni jedan deo ruskog naroda i ostalih domorodaca po istom osnovu ne zna i ne želi da zna. Amerikanci veruju u sopstvenu izuzetnost, pa im po toj njihovoj logici i pripada pravo na nagradu. Taj model čini mi se da se trude da prenesu i na ostatak čovečanstva. Moj utisak je, nažalost, da su u tome uspešni. I naše viđenje Rusije je upravo plod te zapadne logike. I zato Rusi nemaju saveznike u nama već u svojoj armiji. I zato izgleda moraju uvek da „motkom“ vraćaju čovečanstvo sa stranputice. Ljude je očigledno lakše motivisati za pljačku nego za odgovoran odnos prema sveukupnoj budućnosti.
Mislim da je ovo delimični odgovor i pitanje na vašu nedoumicu. Problem nije toliko u Rusiji koliko je u nama. G. Katić iz Engleske teško da može da adekvatno odmeri Rusiju engleskim i zapadnim uopšte, aršinima. Rusi imaju očigledno drugačiji način merenja.
Dragi Ivane,
Valjda je bolje da ljudi razmisljaju nego da gledaju farmu,parove,itd.
Znate i ja razmisljam o buducnosti moje porodice.Zamislite,cak i Nemacka razmislja o buducnosti- (http://doznajemo.com/2015/10/22/njemacka-uvodi-velike-promjene-od-1-januara-lakse-zaposljavanje-za-gradane-zemalja-zapadnog-balkana/).
G.Katicu,procitao sam ranije Vas tekst o pogledima Karla Smita.Moram priznati da me je naveo na razmisljanje.Ipak ne verujem da Rusi to ne znaju,moraju znati i da su tajkuni „zmija u nedrima“.Verujem da postoji razlog (razlozi) zbog kog jos nije doslo do obracuna sa njima.Ako nije tako,glupi su,a istorija glupima ne prasta.
Moj prethodni post je bio na tragu spekulacija o ruskom oruziju za Srbiju.
Takodje,slazem se da je ovo postepeno umiranje Rusije.I da budem iskren,mozda Rusija moze preziveti ako odmah preduzme ofanzivne akcije.Mislim da ste upravu kada kazete da Zapad ide na unistenje Rusije i po cenu rata,ali za taj rat Evropa jos nije spremna.Destabilizacija Turske bi mogla biti ruska ofanzivna akcija.
Dragi moj Katići
nemojte sebi davati prijoritete koje ne možete a objednite,
Namojta dirati jade rusije i muke, Vi niemate snage ni uma to da pojmite. Vi Nebojše nemate ni snge ni škole za to. SvakoVaše javljane na blogu samo dajete uspaljnim umovima podršku i nadu da su pametni. Nisu drgi moj Nešo. Vi ovom suđenom narodu samo tata nego odgovoran čovek za svaku Vašu izgovorarenu reč i zato nes kao bloger osvestite i odgovarajte za svaku izgovorenu i napisanu reč. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXX.
hvala.
Za Kuma – Moje viđenje budućnosti Rusije je pesimistično, i u odnosu na stavove koje sam ovde izneo https://nkatic.wordpress.com/2013/12/29/o-srbiji-melanholicno/ nema promena. U navedenom tekstu sam komentarisao i srpske opcije vezane za istočnu politiku.
Putin nije uspeo (želeo, mogao) da disciplinuje oligarhe, da ih prisili da rade u korist Rusije i ta je bitka izgubljena. Ne može se biti svetska sila sa relativno slabom ekonomijom u kojoj veliki broj ključnih aktera ima „sigurnu kuću“ i rezervnu domovinu.
Što se Zapada tiče, Rusija je uvek bila egzistencijalni neprijatelj u kategorijama Karla Šmita (https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/) i od njenog uništenja se neće odustati ni po cenu velikog rata.
Hvala na komentaru.
Zapad je ocigledno resio da igra do kraja,do sloma Rusije.Rizik je veliki,ali igrali su oni i ranije sa velikim ulozima.Uostalom,to je zakon zivota-ili napredujes ili propadas.Imperijama i imperijalnim kompanijama ekspanzija je neophodna da bi ostali na tronu.Mozda odatle potice ta opsednutost „rastom“.
Problem Rusije jeste sto vise od dve trecine izvoza cine izvoz nafte i gasa.Nafta pada i dalje,sada je na 37 dolara po baleru.Zapad sada ublazava sankcije Iranu i od ove godine i Iran ce moci da prodaje naftu sto znaci jos nafte na ovaj visak u ponudi.A kako nafta povlaci i cene drugih sirovina,od uglja do uranijuma,to je pozicija Rusije jos teza.Malo olaksanja Rusima daje rast dolara,ali to ne menja ukupan trend pada prihoda za Rusiju.Velike devizne rezerve Rusije se tope,evo jednog navoda iz teksta o tome:
„Ипак, ако се продужи период ниске цене нафте, а вредност рубље настави да пада, и велике резерве брзо ће се отопити. И производња нафте, како се предвиђа, у наредној години би могла да почне да пада, што због недовољног улагања, што због санкција које тамошњим нафтним компанијама онемогућују куповину западних машина и технологија потребних за одржавање налазишта. Утолико, економска перспектива Русије није нарочито светла, иако би било погрешно мислити да ће она урушити Путинову владавину.
Како руски председник мисли да се носи са кризом поприлично се јасно може видети из чињенице да је једино министарство изузето из програма штедње – Министарство одбране. Таква стратегија подједнако је ефектна и унутар Русије и изван ње. Према истраживању америчког „Пеw ресеарцх“ центра спроведеног у 30 земаља света, само у три земље – Кини, Тајланду и Гани – више од половине испитаних има позитивно мишљење о Русији.
У практично свим земљама западне хемисфере број оних који на Русију гледају позитивно је у паду, као уосталом и број Руса који позитивно гледају на те државе. Већ и та чињеница је показатељ да је економска криза у Русији тек једна од нуспојава много озбиљнијих политичких догађаја. Четврт века након рушења Берлинског зида, нови зид је у изградњи, овај пут у главама грађана Русије и Европске уније.“
Cini mi se da rat iscrpljivanja Rusija gubi.Cuo sam od ljudi zaposlenih u mesnoj industriji u Srbiji,da masovno stize GMO meso iz uvoza,te se prepakuje (deo i doradi) i salje za Rusiju.
Mozda je bolje odmah krenuti u neku vrstu limitiranog vojnog udara,jer sutra ce biti jos teze.Sukob sa Turskom bi mozda bio resenje,Kurdi bi podrivali Tursku iznutra i ona bi bila vrlo nestabilna.Svakako da bi ovo dovelo NATO i Evropsku uniju u nezeljen polozaj,a dodatan impuls dalo sitima da se priblize Rusima.I slom Saudijske Arabije ne bi tada bio nemoguc,buduci da vec sada imaju problema sa finansijama.
Sa druge strane ako bi bilo isporuceno oruzije u Srbiju,polozaj Srbije bi se znatno pogorsao.Sankcije bi bile neizbezne,fizicku bezbednost lica koja bi donela ovakvu odluku da ne pominjem.A prozapadni faktor u Srbiji je previse jak,tako da bi ovo naoruzanje veoma lako moglo pasti u ruke NATO-a.
Katicu,mozete li prokomentarisati ovakve scenarije?
Hvala!
Већ сам једном приликом препоручивао опсервације проф. Бајректаревића у емисији „Новинарење“ (РБ1) када је у питању контекст око украјинске криза:
(Истина, негде професора потписују као Бајрактаревић, а ређе Барјактаревић).
Анис Бајректаревић је гостовао и овог јутра у „Новинарењу“ и у десетак минута говорио о мигрантској кризи, реактивној политици ЕУ и гложењима ко ће да сноси трошкове за промашену политику на Блиском истоку (и у Либији):
http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/23/Radio+Beograd+1/2029982/Novinarenje.html
*
http://www.magazinplus.eu/clanak/prof-dr-anis-bajraktarevic-multikulturalizam-je-mrtav-ili-ga-se-boje-u-europi/
За Инжењера Дејана – Чланак о Русији којег линкујем доле би Вас вероватно занимао, ако искључим могућност да сте га већ читали:
Тако мислим из ових разлога: а) често питате о геостратешкој будућности Русије, а чланак се бави том темом. б) прилично је технократски оријентисан, а Ви сте инжењер. в) тежи рационалности, а основни закључак му је мање-више супротан Катићевом, што пружа лепу прилику за рефлексију.
http://akarlin.com/2008/01/towards-a-new-russian-century/
С обзиром на уобичајене обрасце понашања, вреди поменути да се моји погледи знатно разилазе с погледима аутора овог чланка.
За инг. Дејана – Велика је разлика између Србије и Русије. Србија се борила колико је могла, изгубила је и платила је страшну цену. Колико је било мудрости и вештине у тој борби јесте велико питање, да ли је било бољих опција, такође је велико питање. Ни изблиза није лако дати одговор како се то сада рутински чини и вулгаризује по принципу „Срби нису схватили да је пао берлински зид“. Проблем Србије је пре свега у великом кашњењу у реакцијама и то сам једном назвао стратегијама прошлости. Нпр. јавни простор и медији су данас место где Србија губи битку за будућност, а да то ни не види.
Русија се није чак ни борила, већ се предала без борбе и милионе својих грађана оставила незаштићене у новим државама, доводећи при томе НАТО готово до своје границе. То што је Русија урадила од себе незапамћено је у новијој историји, и не само у новијој историји. При томе, за разлику од Србије, Русија је имала капацитет да се бори, али није имала воље. Понајмање мислим на ратовање. (Кастро је једном рекао да СССР није поражен, већ је извршио самоубиство.) Ово је ипак превелика тема за коментар. Хвала на коментару.
За господина Катића – Читајући Ваше чланке и коментаре у којима посежете за паралелама, утврдио сам се у ставу да када пишете РУСИЈА неретко мислите и на СРБИЈУ, и обрнуто. Разлика је само у „димензијама“. Отуда, не правите разлику у логицирању и поступању руске и српске елите (у ширем смислу).
Не било ми замерено, вратио бих се поново на Ваш коментар
коме је претходило моје питање. Као да је сада први дан 1990. године и да поручујете: „Пред Србијом је избор, или да полако пропада и да се растаче на већи број мањих држава, или да се консолидује и том процесу одупре по сваку цену, па и по цену рата.“
Истина, опасност да се Србија растаче и даље постоји – али је привремено (на годину-две-три) потиснута са „менија“.
Замолио бих Вас за, што се каже, „коментар коментара“.
Za Ivana K. – Државницима није допуштено да свој евентуални песимизам деле са народом. Шта год да Путин интимно мисли, он мора преносити поруку оптимизма. То не значи да он није оптимиста, али шта стварно мисли, није нам дато да знамо.
Сукоб високог интензитета би значио да Руске трупе масовно и јавно уђу на територију друге земље, да кијевска хунта позове НАТО и УН у помоћ итд. итд.. Веома неугодан сценарио, све и да у Русији постоји апетит за велике погибије и још већу изолацију. При томе, драма Русије није само у Русији. Проблем је што је већина становника источне Украјине потпуно пасивна и не жели да се бори за федералну и неутралну Украјину. Њима не би превише сметало ни да Украјина сутра уђе у НАТО, ни да им укуни руски језик и сл..
Што се учења напамет Карла Шмита тиче, то је метафора. Можда нисам био јасан.
Хвала на коментару.
@ Nebojša Katić За Ивана К. – Путинов оптимизам може бити аутентичан, а може бити и оптимизам „по задатку“.
…………..
Размишљао сам о овој сугестији, и признајем да ми је остало нејасно шта значи „оптимизам „по задатку“. Антоним речи аутентично је лажно. Испада да увијено кажете да Путин вара, што је лоше прво због увијености, друго због прећуткивања аргумената.
……Мој песимизам почива на неколико чињеница и слутњи. Русија је суочена са много моћнијим и веома одлучним противником. Биланс економске моћи је супериорно на западној страни, и у дугом и исцрпљујућем сукобу ниског интензитета Русија нема шанси. Грађани ће неко време стајати иза власти, а потом ће их полако издавати стрпљење и они ће се окретати против власти. Све ово смо видели у Србији. Мене Русија још увек није уверила да разуме ситуацију у којој се налази и све што сам писао у тексту https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/ мислим и данас.
………
Ваше мисли о Русији генерално се поклапају са мојим мислима и утисцима.
Заобишли сте адресирање сукоба кратког исцрпљујућег сукоба високог интензитета, на каквог Рон Холанд управо сугерише. Ваљда је разлог томе што је велика Русија и без основних прехранбених резерви, и тако даље. (Ипак, питам се, шта са руским партнерствима са суседним земљама?! (Ако то показује моје дубоко неразумевање, оно је сасвим аутентично.))
…
…… Руси би морали да Шмита уче напамет……
Шокантно ми је да препоручујете да обичан народ учи тако комплексног и тешко схватљивог мислиоца, било напамет или са разумевањем. Кад већ прихватамо да је Шмит рекао нешто што треба да свако зна дубоко у себи, онда је боље едукацију радити кроз призму прича о сусрету између Западњака и домородних становништава кроз историју, и шта то значи за Русију и Русе. Одличне такве приче је написао Џек Лондон, који је у Русији ионако био популаран.
…….. Тајкунској врхушки је до Русије као до лањског снега, а уз ту врхушку је и добар део политичке елите. ………
Да.
Извините због компликованости ове поруке. Верујем у једноставност, али ми је понекад тешко да је остварим.
za Nebojšu Katića,
Sličnu procjenu sam čuo i pročitao i od nekih veoma pametnih ljudi u Rusiji.
Meni to izgleda drugačije. Rekao bih da vi potcjenjujete probleme koje ima Zapad. Takođe, teško je nazvati Zapad (pa čak i same SAD) „odlučnima“. Surovi jesu, ali ne i odlučni.
Takodje, imam utisak da Kina takodje ima velike probleme.
Надовезаћу се на једну реченицу из коментара г. Катића (25/03/2015 at 19:47).
Мој даљи рођак има око 50 година, стицајем околности није факултетски образован – иако је обећавао као учесник савезних такмичења у СФРЈ као основац.
После свог преданог десетогодишњег опозиционог стажа 1990-2000 (био је страначки активиста, али се није гурао за функције), и из данашње перспективе, мисли да је Слободан Милошевић, ипак, „имао неку идеју“ и обрисе државника за разлику од свих оних који су се измењали после 2000.
За Ивана К. – Путинов оптимизам може бити аутентичан, а може бити и оптимизам „по задатку“. Мој песимизам почива на неколико чињеница и слутњи.
Русија је суочена са много моћнијим и веома одлучним противником. Биланс економске моћи је супериорно на западној страни, и у дугом и исцрпљујућем сукобу ниског интензитета Русија нема шанси. Грађани ће неко време стајати иза власти, а потом ће их полако издавати стрпљење и они ће се окретати против власти. Све ово смо видели у Србији. Тајкунској врхушки је до Русије као до лањског снега, а уз ту врхушку је и добар део политичке елите. Мене Русија још увек није уверила да разуме ситуацију у којој се налази и све што сам писао у тексту https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/ мислим и данас. Руси би морали да Шмита уче напамет. Хвала на коментару.
Да се надовежем на последњи коментар Владимира Џ.
Књиге можете да потражите и на интернету, превели су их у суседству. Кључне речи су:
William Engdahl – Stoljece rata PDF
William Engdahl – SJEME UNIŠTENJA PDF
William Engdahl – Stoljece rata 2 PDF
Банкарски тзв. аналитичар Рон Холанд каже да би Русија могла добити економски рат са Западом тиме што би ниским порезима привукла западни капитал и новац, копирала Швајцарску, и томе слично. (1)
Разумем да Русија у ствари већ прави напоре такве врсте, да то иде веома тешко, а и да је Путин оптимиста. (2)
Рон Холанд је, у можда најснажнијој изјави, рекао следеће, цитат: Русија мора постати агресивна у економском рату. Можете добити овај сукоб у 24 месеци, ако би специјалне зоне у Русији моглe да копираjу швајцарскa банкарска правила и регулације, јер ће богатство увек ићи ка сигурним локацијама где су порези ниски. Знате шта је банкарска приватност и безбедност учинила за Швајцарску, од сиромашне земље са мало природних ресурса направило је најбогатију земљу на свету. …… То ће разбити монопол Запада …… и тиме и његову моћ да вам прети.
Питам се ако би Русија покушала да то опрезно спроведе? На које и какве би проблеме наишла?
Питам се и шта ствара толику разлику између Путина изразитог оптимисте, и Вас г-ине Катићу, изразитог песимисте. Који би били конкретни разлози те разлике.
(1) https://www.lewrockwell.com/2015/03/no_author/the-economic-war-against-russia/
(2) http://news.kremlin.ru/transcripts/47250#sel=44:6,54:24 / http://eng.news.kremlin.ru/news/23406#sel=45:5,55:31
Imam od Engdala dve knjige: Sjeme uništenja i Stoljeće ratova. Mogu pozajmiti nekome na čitanje. Nek mi se javi na vdzele@hotmail.com
za inžinjera Dejana,
Hvala na linku, interesantan članak od Engdala. I zaista je na tragu mojih posljednjih komentara. Ranije sam pročitao par njegovih članaka i ovo mu je vjerovatno najbolji. Osjeća se da je u međuvremenu bio u Rusiji.
Ja sam takođe prvi put u Rusiji bio 1993., a posljednji put prošlog decembra. Istina je, sada sam vidio jednu drugu, mnogo ozbiljniju zemlju, nego što je to bila 1990-h i početkom 2000-h.
Sve što Engdal piše u članku je tačno, ja dijelim njegova zapažanja. Ipak, on situaciju prikazuje previše idilično, kao da se sve kreće u jednom pravcu. To, naravno, nije tako, veoma je izražena neka protivurječnost, nejednoznačnost ovog prelomnog istorijskog momenta.
Ja u mojim prognozama polazim više od nekog logičkog razmišljanja, nekih osnova teorije igara. Očigledno je da su SAD upale u Ukrajinu, a pri tome nisu dobro pripremile teren za to. Pitanje zbog čega im se toliko žurilo ostaje jedno od najvažnijih. Početni plan Zapada je bio da se Ukrajina definitivno usmjeri prema EU i NATO, da se antiruski dio njenog identiteta osnaži, a da za sve to plati Rusija. Oni su računali da će Rusija (a posebno njena elita) pod pritiskom na kraju pristati na to (kako bi izbjegli status parije, novog Irana). Ovaj plan je odgovarao i SAD i Evropi, ali nije prošao, a plan B baš i ne postoji. Na primjer, sada u Londonu ozbiljno prijete konfiskacijom imovine u vlasništvu Rusa, osim ako ovi nisu osvjedočeni borci protiv Putina. Ali, takve mjere su ćorsokak, bumerang, mogu se sprovesti samo jednom. To je ona karta koja je dobra samo dok se ne odigra, a Zapad sada ima pune ruke takvih karata.
Pošto je Plan A propao, ostaju tri varijante (i tu se SAD i Evropa razilaze):
1. Povući se iz Ukrajine i indirektno priznati grešku. Stabilizovati svoje redove nakon jasnog poraza.
2. Nastaviti sa opkoljavanjem Rusije i kretanjem po ivici rata na duži rok (sankcije, finansijske diverzije, Srednja Azija, Kavkaz). Mislim da Zapad nema vremena za ovo.
3. Ratovati sa Rusijom.
Ja procjenjujem da su vjerovatnoće ova tri scenarija podjednake.
@ Marko-PG
У контексту Вашег коментара
рекао бих да су Ваши ставови на сличној „таласној дужини“ као и ставови Вилијема Енгдала:
http://journal-neo.org/2015/03/09/russia-s-remarkable-renaissance-2/
http://wp.me/p3RqN8-3OD (превод)
Da sever moze bez juga davno bi oni digli ruke. Sever proizvodi, jug kupuje. Da bi jug kupovao on mora da ima para i tu dolazi sever da im pozajmi.
Vladimir Dž-Ja sam odgovorio mojim zadnjim pasusom u mom predhodnom komentaru. Tu ništa ne bi menjao.
Drago mi je.
Moj zapis:
„Okupacija je posleduca neodgovorne politike. Danas se politikom bave ljudi koji su došli sa životnih margina“
Ova moja sublimacija pojma intelektualn-moralne margine je daleko bolje izložena u sledećem teksti.
http://www.dragas.biz/skampi/
@Vladimir Dž
„Okupacija je posleduca neodgovorne politike. Danas se politikom bave ljudi koji su došli sa životnih margina“
O društvenoj entropiji je još davno pisao Platon.
Ne vidim šta u ovom zaključku ima sporno?
Znači razumemo se da nećemo da se razumemo.
Hvala
Ivan – Ja sam napisao:
„Ovo nigde nisam pročitao na našim portalima sem na ovom.“
Mislio na ono što je Gosp Katic napisao. Nigde drugo nisam naišao na ovakav ispravan stav sem ovde. Potpun i ceo. Dok su drugi izostavili onaj drugi deo Katićevog stava. Mislio sam na naše druge portale / sajtove / blogove / vesti ,….
Na ono što ste vi pisali vezano za ovu temu ja uopšte nisam odgovarao.
Inače, onako kako su drugi sajtovi napisali o izostanku međuvalutnog osiguranja proizilazi da se to dobija tek tako. Ljudi nemaju predstave da se to plaća. Niti se u novinskim izveštajima sugerisalo da se i to plaća. Jednostavno to nismo uzeli, i to su poneki preneli, uglavnom nas krive jer smo se pogrešno kockali.
======================
Na vaš komentar:
„Okupacija je posleduca neodgovorne politike. Danas se politikom bave ljudi koji su došli sa životnih margina“
Ja sam odgovorio mojim zadnjim pasusom u mom predhodnom komentaru. Tu ništa ne bi menjao.
Uvaženi Vladimir Dž,
hvala na odgovoru
Poštujem vašu karijeru i to me raduje ali mi moramo neke stvari i propuste raskrstiti nadam se prijateljski uz poštaovanje i međusobno uvažavanje.
Prihvatam Vaše pojašnjenje o zaštiti valutnog kursa.
Međutim ovaj vaš iskaz je sporan, jer u sebi sadrži `contradictio in adjecto´.
„Svuda su izostavljali ovu vrlo bitnu činjenicu i samo su pisali da nismo kupili osiguranje a nigde nisu napisali da to i košta.“
– kupili osiguranje a nigde nisu napisali da to i košta- ovaj iskaz u sebi sadrži protivuečnost ne možete nešto kupiti džabe, osnosno nešto kad kupujeta ono logično i košta.
Ja sam na ovom blogi napisao more odgovora ali uvaženi ovo nisu moje reči i moj stl.
Molim vas navedite mi tekst datim mog komentara koji ima ovakvo značenje.
„Ja ne krivim političare za trenutno stanje već narod. Narod ovo i zaslužuje. Pogotovo su mi smešni kad izađu da protestvuju a skupštinu koju su izabrali je cela proevropska. Zapad im je ovo i doneo i tako će nam biti dok smo živi.“
U nadi da se nenmerno pogrešili srdačan pozdrav
Иван Н. – Hteo sam da kažem da je nigde nisam pročitao ono što je Gosp Katić napisao. Pa ću ga ponoviti:
Заштита од курсног ризика кошта, па би куповина те заштите подигла цену задуживања и вероватно обесмислила предност доларске емисије.
Slično tome sam i ja napisao. Svuda su izostavljali ovu vrlo bitnu činjenicu i samo su pisali da nismo kupili osiguranje a nigde nisu napisali da to i košta. Ono bi minimiziralo dobitak emisije dolarskih obveznica u odnosu da smo to radili sa euro obveznicama.
Ja sam završio matematičku gimnaziju gde sam imao među 12 matematika i predmet verovatnoća i statistika. Nju sam isto položio na fakultetu kao predmet Matematika IV. Već 14 godina mi je uža struka u mojoj trenutnoj profesiji statistika. Nakon kraha mog mašinskog poziva, jer industrije te više nemamo, moram da radim ono što najbolje znam – matematiku. Moj jako dobar prijatelj je aktuar. Tako da tu oblast poznajem dobro.
Nisam ni ja vas puno razumeo, pa ću se osvrnuti samo na ono sam razumeo, a to je ova zadnja vaša rečenica.
Ja ne krivim političare za trenutno stanje već narod. Narod ovo i zaslužuje. Pogotovo su mi smešni kad izađu da protestvuju a skupštinu koju su izabrali je cela proevropska. Zapad im je ovo i doneo i tako će nam biti dok smo živi.
O pragmatičnoj ekonomskoj misli
objavljeno u Politici od utorka 17. mert 2015
u rubrici među nama
Autor: Milan Karajić, dipl. ekonomista u penziji, Beograd
Naša elita 14 godina traži mogućnost da zemlja krene u razvoj i da se poveća standard građana. Da bi se krenulo u razvoj, treba prvo da se osnuje razvojna banka, preko koje bi država selektivno kreditirala realni sektor u određenim regionima, sa kamatom od tri odsto na godišnjim nivou. Sadašnji fond za razvoj treba preimenovati u rezvojnu banku. Komercijalna banka i Poštanska štedionica mogle bi da odobravaju kredite realnom sektoru u ime i za račun razvojne banke. Početni kapital razvojne banke mogao bi da bude novac dobijen od prodaje „Telekoma“. Dok se on ne proda Narodna Banka bi mogla da smanji obaveznu devoznu rezervu za dve milijarde evra i da na osnovu tih deviza emituje 240 milijardi dinara i ceo iznos da se prenese na račun buduće razvojne banke za kreditiranje proširenja kapaciteta izvozno orijentisane privrede, preuzimanje više zaposlenih iz javnog sektora od strane realnog sektora i zapošljavanje socijalno ugroženih lica sa tržišta rada.
Treba uraditi analitičku procenu radnih mesta prema obimu posla, kako bi se znalo koliki je stvarni višak zaposlenih u javnom sektoru. Na osnovu imovinskih karata za zaposlene u javnom sektoru, svima koji imaju pet hektara obradive zamlje treba dati otkaz, iz isplatu otpremnine, da se bave poljoprivredom. Deo radnika iz javnog sektora mogao bi da preuzme realni sektor, putem povoljnog kreditiranja. Na isti način treba kreditirati i zapošljavanje socijalno ugroženih lica sa tržišta rada.
Država treba preko Privredne komore da zaduži poljoprivredne fakultete, kao i institute, da prouče problem i da naprave plan kako da Srbija poveća proizvodnju hrane. Na proizvodnji hrane za izvoz moglo bi se zaposliti 300.000 lica sa tržišta rada. Tako bi se smanjio deficit budžeta, povećala tražnja robe i usluga, država bi imala pozitivan trgovinski bilans sa svetom i povećala bi se devizna likvidnodt.
Kada se pojavi ekonomska kriza, država mora da interveniša primarnom emisijom, tj. štanpanjem novca. Amerika je 1929. godine štampala dolare da bi platila javne radove, takođe je i 2008. godine štampala dolare da bi pokrila gubitke poslovnih banaka. I Nemačka je posle Prvog svetskog rata štamoala marke da bi pokrenula proizvodnju i razvoj.
Bilo bi dobro da vlada dngažuje mp. Nabojšu Katića, Slavka Komazeca i Jovana Dušanića, koji su svojevramano pisali o ovoj temi, da predlože rašenja za razvoj Srbije iz sopstvenih izvora.
PS.
Gospodine Katiću prijatno sam iznanađen na ovim predlogom, da budete učesnik u projektu.
Posle vas, stupamo mi inženjeri na stvaranju i realizaciji održivih projekata!
Pozdrav
@Vladimir Dž
Svako osiguranje košta, pa tako i na međuvalutni rizik. Ovo nigde nisam pročitao na našim portalima sem na ovom.
– Ne razumem šta hoćete reći!?
Takvo osiguranje bi sigurno ubilo sve povoljnosti dolarskog zaduživanja sobzirom na kamatnu stopu. Da smo kupili osiguranje naši instalirani lobisti bi tada pljuvali vlast da bacamo narodne pare i da su bahati. Pošto taj scenario nije na sceni sada nam pljuju vlast da nemaju pojma o takvom osiguranju te su nestručni u risk menadžmentu.
– Žao mi je što ne razlikujete uzrok od poslrdice.
– To je prvi pricip u ovladavanju aktuaristikom,
Pojam: (Aktuar je stručnjak koji se koristeći matematičke metode teorije verovatnoće, statistike i financijske matematike bavi problemima financijske neizvesnosti i rizika)
– Za stručnost i nestručnost obavezuje se vlada a ne inteligencija.
– Inteligencija nije da daje odgovore na glupa i montirana saopštenja. Vać da postavlja prava pitanja u kojima je sadržan i odgovor koji se formira u javnoj i demokratskoj raspravi. To do sada niko nije hteo da čuje.
Dok su od petog oktobra prodavali firme i uništili privredu nikoga nisu pitali „kako“ već samo „koliko“. E sad su se setili pameti koja se decenijama odlliva ka Zapadu.
To je strana agentura za koju rade i mnogi našeg porekla.
– Pa kad nema ovde hleba moraju ljudi negde raditi
Meni je mnogo važnije da ljudi spoznaju šta još imamo na sceni.
– Na sceni imamo haos koji se svakodnevno uvećava.
Nije dovoljno reći samo ove elementarne ekonomske činjenice.
– Elementarne ekonomske činjenice kada nisu jasne onda su sva zaključivanja pograšna.(Dekart)
Po meni je ovo mnogo bitnije, da se kaže koje mi mnogo krupnije probleme imamo.
– Odgovor o krupnim problemima je sadršan u mom odgovoru Vama.
Mi smo okupirana zemlja, pa sve ostalo sledi shodno tome.
– Okupacija je posleduca neodgovorne politike. Danas se politikom bave ljudi koji su došli sa životnih margina,
Pozdrav
Za Marka Bojkovića – NBS je u ovoj godini do sada kupila neto 80 miliona evra (170-90), ali je u prošloj godini potrošila preko 1,5 milijardi braneći kurs. Jedini kontekst u kome kurs dinara može jačati je kroz dalji rast spoljnog zaduživanja. Hvaliti se takvim rastom dinara je groteskno. Hvala na komentaru.
Када г. Бојковић упућује шаљиве коментаре, они су неретко у корелацији са „бисерима“ домаћих политичара.
Коментар упућен вечерас у 19.12 тиче се недавне изјаве премијера Вучића о „јачини“ динара: http://www.izjave.net/quote/15681.
Za Nebojšu Katića – Ne šalim se, Narodna banka je od početka februara kupila ukupno 170 miliona evra, kako kurs evra ne bi pao ispod 120 dinara za evro.
3/2/2015: 10 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8004&konverzija=yes
20/2/2015: 10 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8061&konverzija=yes
23/2/2015: 60 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8068&konverzija=yes
24/2/2015: 40 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8076&konverzija=yes
27/2/2015: 20 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8090&konverzija=yes
13/3/2015: 30 miliona evra
http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8138&konverzija=yes
Za Marka Bojkovića – Pretpostavljam da se Vi malo šalite. Hvala na komentaru.
Svako osiguranje košta, pa tako i na međuvalutni rizik. Ovo nigde nisam pročitao na našim portalima sem na ovom.
Takvo osiguranje bi sigurno ubilo sve povoljnosti dolarskog zaduživanja sobzirom na kamatnu stopu. Da smo kupili osiguranje naši instalirani lobisti bi tada pljuvali vlast da bacamo narodne pare i da su bahati. Pošto taj scenario nije na sceni sada nam pljuju vlast da nemaju pojma o takvom osiguranju te su nestručni u risk menadžmentu.
U bilo kom scenariju njihov zadatak je da bacaju drvlje i kamenje na sve one koji imaju srpsko prezime i da stvaraju atmosferu: nekompetentnosti, bahatosti, korumpiranosti, amaterizma,… Da pljuju po srpskom rukoveđenju a da ispod žita nude strane rukovodioce. To vidimo u mnogim oblastima, počev od železare pa do NBS.
To je strana agentura za koju rade i mnogi našeg porekla. Meni je mnogo važnije da ljudi spoznaju šta još imamo na sceni. Nije dovoljno reći samo ove elementarne ekonomske činjenice. Po meni je ovo mnogo bitnije, da se kaže koje mi mnogo krupnije probleme imamo.
Mi smo okupirana zemlja, pa sve ostalo sledi shodno tome.
Telekom se prodaje da bi se vratili dugovi, a ne da bi se novac ulagao u infrastrukturu ili u bilo šta drugo. Dugovi se mogu vratiti samo u ino valuti.
(Nebojša Katić, 16/03/2015 at 18:01)
Србију, када је о спољном дугу реч, неће убити однос курса долара и евра, већ однос динара и евра.
(Nebojša Katić, 16/02/2015 at 18:49)
Ali, poštovani gospodine Katiću, zar odnos dinara i evra nema pozitivan trend već skoro dva meseca, i to u toj meri da Narodna banka svako malo mora da interveniše spasavajući evro, kako kurs evra ne bi pao ispod 120 dinara za evro?
За Ивана Н. – Прво, Србија је имала плаћене финансијске саветнике када је емитовала доларске обвезнице. Њихов посао је био да предложе валуту у којој ће се Србија задуживати, као и да се баве проблемom заштите од будућих курсних ризика. Друго, Србија је емитовала доларске обвезнице јер је принос на доларе био нижи од приноса на евра, па је то изгледало јефтиније задужити се у доларима. Заштита од курсног ризика кошта, па би куповина те заштите подигла цену задуживања и вероватно обесмислила предност доларске емисије. Србија се сходно томе могла задужити емитујући обвезнице у еврима. Проклетство курсног ризика је у томе што се он најбоље види у ретроспективи, а коначни ефекат српског задуживања ће се сагледати тек када све обвезнице буду амортизоване. Наравно, то ће тада бити само академска вежба. Србију, када је о спољном дугу реч, неће убити однос курса долара и евра, већ однос динара и евра. Хвала на коментару.
Za Marka – Telekom se prodaje da bi se vratili dugovi, a ne da bi se novac ulagao u infrastrukturu ili u bilo šta drugo. Dugovi se mogu vratiti samo u ino valuti. Hvala na komentaru.
Економија наука или гатање?
У новембру 2011. године, када је Србија први пут емитовала доларске обвезнице, нико од стручњака није упозоравао да држава треба да купи осигурање од валутног ризика. Главне критике тада су биле да је задуживање прескупо, с обзиром на то да су очекиване стопе привредног раста биле скромне.
U svetlu Bojanovog komentara, odgovora Gospodina Katica i dopune Inzenjera Dejana,
Ili sam ja potpuno glup za ekonomiju, ili stampanje evra (da kazemo bez pokrica) od strane ECB od kojih ce deo da udje u nasu zemlju kroz kupovinu Telekoma (koje je kao pokrice) i koje cemo mi potrositi (u najboljem scenariju) u izgradnju infrastrukture, ce stvoriti skoro iste efekte (i negativne ako ih bude) kao da smo mi nastampali istu kolicinu tih para i izgradili infrastrukturu, a Telekom ostao nas. Da li negde gresim kolega Inzenjeru? 🙂
Kao prilog temi, interesantni fragmenti iz konferencije za stampu predsjednika Stratfora, Frimana:
За инг. Дејана – Када је монетарна политика у питању, бојим се да у Србији није реч само о опортунизму економске елите, већ се ради и о неразумевању монетарних процеса. Хвала на коментару.
za inžinjera Dejana,
Ekonomske reforme u Rusiji 1990-h je nadgledala grupa profesora sa Harvarda koji su se na tome veoma obogatili. Oni su ponekad isticali da su korupcija i kriminal pozitivni za društvo i razvoj tržišta. Postojao je tada priličan broj Rusa koji su im stvarno vjerovali. Danas više niko nije tako naivan.
Ja mislim da gospodin Katić ovdje upada u nekoliko nejasnoća, izazvanih emocijama. Ja se slažem da je Evropa slaba i da će biti na gubitku, da je Njemačka u vrlo teškoj poziciji. No, to je upravo zato što Rusija ima prilično jake pozicije. Dakle, jedan scenario je da Zapad uspije svrgnuti Putina, stvori haos u Rusiji i otvori još jedan krug pljačke ove zemlje. Drugi scenario je da im to ne uspije i da Rusija postepeno (ili naglo – velikim ratom) povrati uticaj na Ukrajinu, i još neke djelove Evrope, a NATO se raspadne. U prvom scenariju je Njemačka pobjednik, u drugom gubitnik.
Evropa nije mjesečar, nije nesvjesna svojih postupaka. Evropa je stara, pokvarena prostitutka. Pored toga, ljudi potcjenjuju zavisnost Njemačke od SAD, oni nemaju mnogo izbora pri odabiru spoljne politike. Štete koje SAD mogu nanijeti Njemačkoj u slučaju nelojalnosti su ogromne i to je vrlo realno. Ovih par činjenica o Evropi objašnjavaju mnoge stvari, i neke stvari koje izgledaju kao metafizičke postaju lako razumljive.
Ja sam znao da će Rusija veoma odlučno i tvrdo odgovoriti na nacistički, inspirisan spolja, puč u Kijevu. Bilo je jasno da će Rusija ići onoliko daleko koliko bude potrebno. Ako je to bilo jasno, zašto je Njemačka igrala na scenario da će Rusija pod pritiskom popustiti? Odgovor: zato što oni nisu imali izbora, oni umiju da funkcionišu samo kao američki vazal i kao takvi pljačkaju slabije – Balkance, Ruse. Samo je detalj što Rusi ponekad (onda kad su odlučni) nisu slabiji, nego mnogo jači. Drugo pitanje je: zašto je ruska elita tako odlučna da stoji do kraja u ovoj krajnje opasnoj i bolnoj konfrontaciji? Odgovor: zato što im Zapad nije ostavio izbora. Ako popuste, proći će kao Gadafi (ili Milošević), a Rusija kao Libija (gore od YU).
Upravo to odsustvo izbora kod glavnih protagonista je ono što najviše plaši. Ali, opet, mislim da sam ovdje objasnio zašto vidim Evropu kao najugroženiju stranu ovdje, a ne Rusiju. Rusiju ne treba žaliti, imaju glavne stvari potrebne da se odbrane, samo je pitanje njihove volje i konformizma. Evropu ne treba žaliti, iako nemaju ništa za odbranu, zato što su zaslužili jedan veliki, težak poraz. A SAD definitivno ne treba žaliti ni zbog čega.
Pozdrav, nastaviću.
За господина Катића – Приложићу још један коментар којим ћу се надовезати на Вашу констатацију „да домаћи економисти који верују да се инозадуживањем у Србију слива инострана штедња, живе у свету економске наиве.“
Бојим се да је на нашој сцени релативно мало економиста-наиваца (прим. И.Д.), односно у медијима и у центрима где се креира домаћа политика далеко више је дежурних идеолога илити проповедника новог-старог таласа.
Када сте пре неколико месеци беседили о Мишкину и Леферу/Лаферу http://www.izjave.net/quote/14711, поенирали сте веома оштро: „Ако ти велики амерички професори себе проституишу, шта је остало за наше економисте?“
За инг. Дејана – Запад је свакако и економски профитирао из пропасти СССР-а и целе Источне Европе. Када је о економији реч, бојим се да је у Русији „гајдаризација“ и даље на сцени. По мени је то и највећа слабост Путинове политике, и мислим да ће то на крају Русији доћи главе. Ово што моћни западни кругови данас раде, више је геополитичка него економска игра и бојим се да је усмерена ка распарчавању и уништењу Русије. Ту постоји и нека метафизичка димензија која измиче разуму. Хвала на коментару.
За Бојана – Планирам да следеће недеље напишем текст који ће се бавити кризом еврозоне и последњим мерама ЕЦБ-а. Овде ћу само рећи да они домаћи економисти који верују да се инозадуживањем у Србију слива инострана штедња, живе у свету економске наиве.
Што се хармонизације фискалне политике тиче, мени се чини да је то добра и потребна мера. Нисам присталица развојног модела у коме се ниски порези користе за подршку развоју. О томе сам већ писао https://nkatic.wordpress.com/2011/03/10/jereticka-pohvala-porezima/. Хвала на коментару.
За господина Катића – Значајан економски раст држава Запада поклопио се са пљачком Русије деведесетих. Не тврдим да је економско „крварење“ Русије искључиво томе допринело. Уколико добро ишчитавам Ваше коментаре, део структура на Западу очекује да ће покренути нови циклус раста ако се у нешто измењеним околностима понови „јељцинизација“ илити „гајдаризација“ Русије у режији неких нових (академских) „асова“.
Унапред хвала на коментару.
***
Дописаћу сведочанство Станислава Говорухина, због читалаца блога.
Наставак:
„Године 1992. и 1993. (период економске катастрофе Русије) биле су године највећег благостања у земљама Велике Седморице (група Г7). Инфлациони процеси су се смањили готово до нуле, повећала се инвестициона активност, смањила незапосленост.
Којом ценом је плаћено то благостање, читалац вероватно погађа и без помоћи енглеског економисте. Плаћено је Русијом.
Суштина Гајдарових реформи (према Росу) је следећа. За последње две године Русија је значајно повећала извоз енергената и метала. При томе се и једни и други у земљи све мање производе. На рачун чега је плаћен њихов извоз? На рачун нагле редукције снабдевања домаћих грана, пораста њихове цене, као и стреловитог пада индустријске активности у самој Русији. Ту нам ништа не треба објашњавати, то видимо и својим очима – бројна предузећа су потпуно затворена.
Извоз је повећан, а добит од извоза умањена. Наравно, ми смо сами оборили цене. Сада Запад може мирно сачувати своје изворе нафте, угља, метала; они леже као у банци. А кад се залихе Русије истроше, тада…
То је први стадијум одлива капитала. Други (стадијум) је крађа новца. Према Џ. Росу, до две милијарде долара месечно одлази на Запад. Тај новац потпомаже повећање западног капитала, инвестира се у западну индустрију.
И на крају – трећи (стадијум).
У априлу 1993. године, у дане спровођења референдума, земље Велике Седморице су изјавиле да додељују Русији помоћ од 43 милијарде долара. Сећате се? То навелико рекламирано обећање Запада одиграло је велику улогу: становништво Русије је гласало за Јељцина и Гајдарове ,реформе‘ (проширење Јељцинових председничких овлашћења и реформе тандема Гајдар-Чубајс). Али, обећање – лудом радовање. (…) У ствари, ММФ и Светска банка су уплатили Русији само две милијарде долара.
,Зато – пише Џон Рос, тврђење да Русија помаже Седморицу Великих, а не обрнуто, то није изјава екстремно настројених руских националиста. То је објективна констатација чињеничног стања. (…) Русија је доживела највећи индустријски крах у својој целокупној историји, фактички, то је највећи крах индустријске економије у мирнодопско време који се икада догодио у историји‘.
И зато се Западу свиђају Гајдарове ,реформе‘.
Не помаже Запад Русију, већ измучена, искрвављена земља храни добростојећи западни свет. Слика је јасна и разумљива.“
Г. Катићу, имао бих за Вас (поново) два питања.
Ускоро креће европски QE а чини ми се да о томе на блогу није било пуно ријечи, или сам једноставно пропустио. Какве ефекте можемо да очекујемо од тога по ЕУ, и како ће се одразити на Србију? Да ли ће и у овоме највише изгубити најнижи слојеви, који се не могу лако заштити од ове врсте опорезивања? Можемо ли да очекујемо дивљање и касније пад и слом тржишта некретнина? Неки дан сам прочитао занимљиву тезу, којом су упоредили QE и приватизације… нпр ЕЦБ ће мјесечно штампати 60 млрд новца, 2-3 млрд за Телеком чине се као безначајна бројка у комплетној суми. Ако се осврнемо на идеје о контролисаној емисији, често помињане на овом блогу, могло би се запазити да би ово могла да буде још једна квалитетна и успјешно изведена емисиј у смислу преузимања ресурса и даље колонизације трећих земаља.
Друго питање односи се на Пикетијја и његове све гласније позиве за интервенцијама у фискалном смјеру у смислу хармонизације, консолидације и заједничког (централног?) управљања фискалном политиком у ЕУ. Мене ово асоцира на замку којом би се даље сузиле развојне могућности источних и сиромашнијих земаља?
@Nebojša Katić
Поштовани, слажем се са вашом константацијом. Ви у одговору нагласак стављате на европску политику. Слажем се, међутим моје размишљање и закључивање је управо супротно оно акцентије руску политику као политику империјалне силе. Тачније политику који су пре Путина водили руски лидери.
Пошто волите Достојевског, сетите се његовог писања о мајчици Русији. Такво виђење једног русофила је виђење огромног броја Руса, и није чудо што Путин има такав рејтинг
Мислим да Кисинџер у свом виђењу, а у мом претходном коментару инспирисаном управо његовом есенцијалном мишљу којом јасно наглашава, да Путин следи своје претходнике.
Ако се оствари ваш сценарио, или виђење, цене ће бити сразмерне претходним историјским ломовима.
Моје скромно мишљење је да је су Европњани а и ми са њима извукли неку поуку из прошлих времена.
Хвала на одговору.
Добар дан,
……. шанса да Путин и Русија „преживе“ кризу „нешто испод 50 %“ ……….
Процене вероватноће су по својој природи веома ограничене, другим речима веома су релативне. Сумњам да је овај цитирани израз нешто више од метафоре за мешавину процена, утисака, емоција. Као таква метафора, она би била груба. Другим речима, нагађам да је израз псеудообјективан.
Даље, цитирам:
Убиство Немцова је страшно опасан сигнал …. Само би велики сукоби у оквиру НАТО пакта могли да промене логику ситуације. Када је економија у питању, Русија је ембаргом испуцала своје адуте, ….. Ствари ће се компликовати и погоршавати.
…….
Можда је за Русију и нас боље да пропаднемо, и то сасвим и засигурно. Богомдана улога и вредност које приписујемо нашој страни ће онда довести до њеног поновног појављивања на овом свету, али притом прочишћени од нашег изгледа патолошког одсуства самопоуздања, тј. емоционалне зависности од форме и спољашњости.
За Ивана Н. – Хладноратовска машинерија је покренута и у пуном је погону. Ту више нема ни анализа, ни дебата, и на сцени је само гола пропаганда. То је уиграна машинерија и гласови разума се губе у тој буци. Европа поново „месечари“ ка новој катастрофи, рачунајући да ће је избећи Путиновим падом. То је суманута коцка превеликим улозима. И даље не видим да Русија има јак стратешки одговор. Сарадња са С. Корејом је симболични чин. Украјину ће систематски гурати у рат и стално тестирати колико жртава Руси могу поднети у Украјини, а да то не доведе до побуне у Русији. Будућност Европе ми изгледа веома мрачно. Надам се да грешим. Хвала на коментару.
За Небојшу
Ваши наводи;
„Русија је ембаргом испуцала своје адуте, а Запад још увек има доста инструмената на располагању:“
Можда сте у праву.
Међутим нови моменти полако избијају на видело.
Бивши немачки канцелар Хелмут Шмит (96) позвао је Немачку и Европу да имају више разумевања за Русију и њеног председника Владимира Путина.
Нехри Кисинџер:
„Лако је демонизовати Путина. Наравно да с њим није једноставно, али није да већ нисмо видели такав тип руских вођа, а он није Хитлар. Не би о овоме требало говорити у контексту једног руског лидера. Питање је како видимо дугорочне односе Русије и Запада у тренутку када је Азија у фази перманентног превирања.“
Споразум, о пријатељству и сарадњи Русије и Северне Кореје је нови неугодан момент за геополитику Америке и Запада који много говори о светским односима и прегруписавањима снага.
Поздрав
За инг. Дејана – Још увек не видим промене које би ме навеле да променим процене које сам дао. Убиство Немцова је страшно опасан сигнал који говори или о неприпремљености руских обавештајних служби за дуги „рат“, или о томе да део тих служби ради против интереса Русије. Само би велики сукоби у оквиру НАТО пакта могли да промене логику ситуације. Када је економија у питању, Русија је ембаргом испуцала своје адуте, а Запад још увек има доста инструмената на располагању. Навални предлаже удар на тајкуне, Запад прети отварањем финансијских афера руског врха итд.. Ствари ће се компликовати и погоршавати. Хвала на коментару.
За господина Катића – Пре око четири месеца сте прогнозирали да је шанса да Путин и Русија „преживе“ кризу „нешто испод 50 %“.
Проширио бих контекст дописивањем Ваших судова о економској политици Русије из средине децембра 2014. године:
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2014&mm=12&dd=18&nav_id=937892
Да ли се нешто променило? Боље речено, да ли бисте сада „поправили“ своју прогнозу?
Унапред хвала на коментару.
Ključna rečenica:
„Ali stavove porotnika neće promeniti argumenti, već njihova iskustva. I u pronalaženju pravde im neće pomoći istina, već saosećanje.“
Civilizacija nepovratno postaje zavisnik od sveta iluzija!
Искрено, очекивао сам избалансиранији приступ бугарског социолога Ивана Крастева:
http://pescanik.net/ruski-otpor-globalizaciji/
За инг. Дејана – Енгдал спада у малобројну групу западних аналитичара који не следе „партијску“ линију и то је данас доста храбро. Зато је на Западу маргинализован. Мислим да је његова анализа тачна и да обарање цена нафте има за циљ да погоди више мета, не само једну (Русију). Узгред, то може и објаснити зашто се Саудијској Арабији (за сада) опраштају акти због којих би друге државе биле давно бомбардоване. Хвала на коментару.
http://www.standard.rs/ekonomija/30475-%D0%BE%D0%B4%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80-%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B5-%D0%BD%D0%B0-%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B5-%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B5
Iz moje „neoliberalne“ perspektive mogu reci da su Rusi odigrali maestralno!
Sa 1.1.2015. je plan bio da se krene na potpuno plivajuci sistem. Zapad je pokupio sve negativno sto bi se desilo u Rusiji poslije 1.1.2015.
Obama vodi katastrofalnu ekonomsku politiku i sada je bio kaznjen na izborima.
http://www.makroekonomija.org/0-miroslav-zdravkovic/sirotinji-padaju-bombe-a-bogatima-pare-%E2%80%93-uvoz-rusije-u-prvoj-polovini-2014-godine/
Rusija se podigla na sljedeci stupanj NE DIRAJUCI tudje vlasnistvo, nego je kao sto i politika treba, okrenula se novim investicijama na Dalekom Istoku.
Fantasticno i za svaku pohvalu! Pravi i realni kvantni skok u razmisljanju!
Da je krenula u kojekakve kontrole zapadni biznismeni bi se okrenuli protiv Putina, ovako nista i u njihovim ocima Zapadni politicari su remetilacki faktor.
Rusija se stvara kao drzava ozbiljna za biznis i da postuje tudje privatno vlasnistvo.
Centralna banka je isto tako odigrala maestralno jer je dozvolila pad rublje tako da sa deviznim rezervama plate dugove kompanija od stvarne strateske vrijednosti kao Rosneft za Rusiju. Maestralno!
Sa odbacivanjem kontrola i nebranjenjem rublje Rusi su odigrali maestralno.
Kina braneci Rusiju brani sebe.
E, sad ako zagusti i ovo potraje drzava ima na raspolaganju intrument zvan nacionalizacija ali…
Nevjerovatno je da autor teksta tajkune nesmatra stetnima za drustvo sto znaci da je stvaranje tajkuna zapravo pozeljno!? Nevjerovatno!
За господина Катића – Интересује ме шта мислите Вилијаму Енгдалу (енг. William Engdahl), нарочито о његовој књизи „Век рата: англо-америчка нафтна политика у Новом светском поретку“.
Када је поменута књига објављена, медији (у нашем региону) су му дали већу пажњу, а пре три недеље ми је овај аутор побудио поново запао за око када је објавио чланак у коме је говорио о заједничком плану САД и Саудијске Арабије да обарањем цене нафте угрозе Русију, Иран и Сирију.
http://www.informationclearinghouse.info/article40089.htm
Додуше, приличан број аутора указује да је манипулација ценом нафте усмерена да ослаби Русију.
Унапред хвала на коментару.
За Арја – Већ сам коментарисао збуњујуће понашање руске централне банке. Верујем да је Русији потребна снажна капитална контрола и да било какви „тржишни“ механизми одбране курса неће помоћи земљи која је ефективно у рату.
Економска политика Русије је и под Путином била лоша, али је та чињеница била скривена високим приходима од нафте и гаса. Та економска политика није битно другачија од српске, а једна од најслабијих карика је управо монетарна политика и доларизација система. Ту је по свој прилици био центар руског неолиберализма.
Одлична и сажета анализа господина Павловића је обухватила све кључне елементе у вези са економским ратом против Русије, с тим да су његови закључци можда преоптимистични у корист Русије. Ја сам скептичнији и мислим да су шансе да Русија и Путин „преживе“ кризу нешто испод 50%.
Хвала на коментару.
http://www.standard.rs/ekonomija/30475-%D0%BE%D0%B4%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80-%D1%80%D1%83%D1%81%D0%B8%D1%98%D0%B5-%D0%BD%D0%B0-%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B5-%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B5
Gospodine Katiću,usudiću se pretpostaviti da ćete sa interesovanjem pročitati članak. Pitam Vas za ukupan komentar analize, jer ne mogu ni procijeniti sve bitno ,a preciziraću sljedeću nejasnoću :“А оно што је урађено добровољном применом неолибералне доктрине у лику гувернерке централне банке Русије за само један месец износи 29 милијарди долара“. U kontekstu obrane kursa rezervama,tiče se 3. kontramjere Rusije. Hvala puno!
Синоћ је у емисији „Око“ РТС-а приказан интервју са режисером Никитом Михалковим:
“ (…) Биле су потребне само 23 године да би се подигла поколења која немају представу о томе да су Русија и Украјина некада биле једна земља, да су њихови очеви и дедови ратовали и гинули један уз другог, да је Бандера био фашиста, да су у Галицији стрељали људе, итд.
Одрасло је поколење којем се то више не може објаснити и које је за Русију изгубљено. У ствари, бојим се да је та генерација изгубљена и за свет и за Европу јер за саму Европу нема никаквог смисла и логике да под своје окриље прима људе који њој стреме али мрзе друге људе са којима Европа сарађује, тргује и негује односе. Мислим да је невероватна, огромна штета нанесена Украјини и у великом мери кривим за то Русију јер је на подизање такве генерације реаговала „нема везе, то је Украјина, биће све у реду, није страшно… Сешћемо, појести сланинице, попити украјинске Горилке и све ћемо решити“. Е па, нећемо решити!“
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/16/Kultura/1708954/Intervju%3A+Nikita+Mihalkov.html
Извињавам се на дигресији, али сад сам тек погледао Пешчаникову емисију “Заборављени град – Обреновац – 2 месеца после“, која говори о заборављеном граду и његовим заборављеним предузетницима. Поделио бих Вашим посетиоцима овај линк, да потсетим можда неког ко је, исто као и ја, све ово већ заборавио.
04:03 “…кад изађем ван града, и подручја који је било поплављено…људи немају појма да је овде била поплава. Људи живе обичне, нормалне животе…што мене вређа. Не да не саучествују са нама…није их дотакло…ово иде полако у заборав…сигурно…“
Чини ми се да је понашање државе у случају обреновачке поплаве јасно показало на кога се у Србији никад не мисли.
П.С. Број прегледа све говори
За инг. Дејана – Тезе које сам изнео о Русији су моје, и рефлектују моје разумевање процеса и у Русији и на глобалној сцени. Песимизам у вези са судбином Русије више почива на мом сагледавању и синтетизовању, него што се ослања на литератутуру коју читам. Хвала на коментару.
За господина Катића – Нешто ме копка, па бих Вас замолио за коментар.
Закључујући овај чланак, написали сте:
„И Русија ће изгубити, какав год исход да буде. Ако се не преда, биће мала утеха да се није имало куд, и да се бирало између безнадног, спорог умирања на коленима, или умирања са надом и пушком у руци.“ (…)
На ово бих надовезао Ваш ранији одговор на моје питање:
„За Русију је касно да поново постане империја. Пред њом је избор, или да полако пропада и да се растаче на већи број мањих држава (вероватније), или да се консолидује и том процесу одупре по сваку цену, па и по цену рата (мање вероватно).“ (…)
Интересује ме да ли се ова два подударна става наслањају на закључке аутора (историчара, социолога итд.) до којих држите или је у питању Ваша синтетиза формирана под јаким и тврдим утиском већег броја књига и чланака које сте прочитали?
Можда питање нисам обликовао најсрећније, али ћете разумети да ме занимају корени, односно аутори који су утицали на Вас.
Унапред хвала.
Za Dušana – Prvi sledeći tekst ću posvetiti temi fiskalne konsolidacije. Hvala na komentaru.
G. Katicu,
Jel mozate da nam date mali osvrt na mere koje vlada zeli da sprovede u cilju fiskalne konsolidacije. Unapred znam da se u vecini necete sloziti, ali me zanima kakav bi ste Vi paket mera predlozili, imajuci u vidu da je problem deficita zaista ogroman, kao i njegov uticaj na spoljni dug.
Hvala,
Zašto se njima isplati da ulažu u industriju oružja?
Možda zato što je to roba za koju uvek postoji tržište i vrte se ogromne pare.
A posle ratova i uništavanja, kada se stvari malo smire, onda ti lihvari dođu i kreditiraju obnovu. A i građevinarstvo pruža mogućnosti da se operu neke parice…
I tako u krug.
26-09-2014
„Новинарење“ Радио Београда 1 (аудио клип)
Ко финансира ратове у свету, и зашто се приватним банкама много више исплати да новац улажу у производњу бомби и ракета него да позајмице дају малим и средњим предузећима, или грађанима? Разговарамо са нашим сталним дописником из Стразбура и Брисела, Наташом Јокић која је истраживала финансијску позадину актуелних ратова.
http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/23/Radio+Beograd+1/1707092/Novinarenje.html
* * *
„Financial institutions from around the world invest almost 314 billion US dollar in nuclear weapons producers, IKV Pax Christi revealed on 10 October in its worldwide research ’Don’t Bank on the Bomb’.
A total of 298 banks, pension funds and insurance companies invest into 27 companies involved in the production, maintenance and modernization of nuclear weapons.“
http://www.paxchristi.net/news/dont-bank-bomb-campaign/2807#sthash.jXo6nWE3.dpbs
The full report and the executive summary are available.
Click to access DBOTB2013-FINAL.pdf
Devolucija. Ma klinci su se istripovali…
Не сећам се да је у контексту референдума у Шкотској било ко од виђенијих политичара ЕУ говорио како границе нису битне, јер ће Енглези, Шкоти, Велшани и Ирци ионако живети заједно у ЕУ. Просто-напросто, хоћу да потцртам тај двојни морал Запада према остатку Европе.
1) Мора се признати да су Шкоти гласали мудро, јер ће кроз „дубљу“ и „ширу“ деволуцију добити она права која су тражили 2012. године. Разуме се, тада премијер Дејвид Камерон није хтео ни да чује за то и сагласио се са одржавањем референдума, јер је био убеђен у снагу унионистичког блока.
2) Референдум је показао да треба веровати кладионицама које су давале значајну предност унионистима.
3) Показало се да су Шкотлађанке биле те које су сачувале заједничку државу, бар су тако говорила испитивања јавног мнења уочи референдума. Једноставно, мушкарци су ти који су склони да ризикују.
4) Велика Британија је спасена бар за наредних десет година, али ће се суочити са даљом деволуцијом (мислим да одредница децентрализација није одговарајућа).
5) Референдум у Шкотској је демонстирарао политичку културу кампање и одлучивања. Сва је прилика да ће се модел „пресликавати“ широм Европе, где год је то могуће.
После шкотског референдума Европа више неће бити иста.
Za Marka-Pg – Kada je bombardovanje Srbije u pitanju, u Britaniji su se mnogi protivili tome, uključujući i mnoge članove parlamenta obe najveće partije. (Ako se ne varam, samo su liberali Pedija Ešdaunu bili listom da se po Srbiji mlati). Najglasniji u kritici bombardovanja nisu bili Škoti već Irci, i to Sinn Fein pre svih. Ovo ne umanjuje časno ponašanje Salmonda koji je meni veoma simpatičan.
Ne mislim da je 55% Škota koji su glasali „ne“, gori deo Škotske. Veliki broj ljudi je glasao iz racionalnog i logičnog straha od neizvesnosti od potencijalne avanture. Uzgred, spoljna politika je bila marginalna tema u odlučivanju, a siguran sam i da bi samostalna Škotska bila disciplinovani deo zapadnog bloka i da bi voljno ili nevoljno podržavala politiku koju vode ostale članice NATO alijanse. Hvala na komentaru.
Srbi nisu Rusi (ili obratno) iako su im države u raspadu. A Rusija i Srbija nemaju blage veze s Škotskom.
Britanci su nam se najviše smeškali za vreme SFRJ, a neki su bili i Škoti. Jeste, snobovi i rasisti, ali može im se.
Na poslednjim izborima u Srbiji nije glasalo 45% ljudi. To je „naša strana“.
Smrt narodu, sloboda demokratiji.
Za Marka-PG – Ideja o tome da se novac daje narodu „direktno“ mi izgleda krajnje cinična. Ona služi da se sakriju fundamentalni problemi u raspodeli.
U tekstu https://nkatic.wordpress.com/2008/01/29/srce-finansijske-tame/ sam izneo tezu da su finansijske krize neminovne sve dok postoje skandalozne deformacije u raspodeli nove vrednosti. „Narodu“ ne treba niko ništa da poklanja, dovoljno je da se rad pošteno plati. Danas imate situaciju da su ljudi koji rade puno radno vreme postali socijalni slučajevi i da žive od državne pomoći (videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2007/01/31/dobrodosli-u-devetnaesti-vek/). Hvala na komentaru.
Još par primjedbi o Škotskoj:
1. Kako je prije par dana pisala „Politika“, lider pokreta za nezavisnost, Aleks Salmond, je 1999. bio jedini značajniji političar u Britaniji koji se protivio bombardovanju SRJ. Dosljedno se zalagao i protiv napada na Irak, itd.
2. Čitao sam intervju jednog Rusa koji je na dan referenduma šetao po Edinburgu. Na pitanje kako su Škoti reagovali kada bi saznali da je Rus, odgovara da je to veoma zavisilo od toga u kom taboru se nalazio. Ako je bio sa indipendistima, oni bi reagovali prijateljski, s osmjehom, dok bi unionisti uvijek reagovali hladno, pomalo kiselo.
Ove dvije primjedbe služe tome da potkrijepe moju tezu da smo mi imali našu stranu na ovom referendumu i naša strana je osvojila blizu 45% glasova. To je bolji dio Škotske, i Britanije.
za Nebojšu Katića,
U posljednje vrijeme u medijima SAD se spominje ideja da se narodu počne direktno dijeliti novac. Malo je smiješno kad vidiš koji mediji ozbiljno analiziraju tu ideju.
Ali, sama ideja ima smisla, tako su ljudi radili još u antičkom Rimu. Naravno, tako se ne može izliječiti bolesna ekonomija.
Pitanje je: može li ovo pomoći? Ili će dovesti do hiperinflacije?
Za Vladana M. – Iz velikih kriza se izlazilo ili velikom inflacijom (koja poništava dugove), ili velikim ratovima. Sasvim sigurno se u mnogim centrima moći razmišlja na način koji pominje Atali. Pretpostavljam da ideja vodilja ipak nije rat sa Rusijom, već samo pretnja ratom. To stanje permanentne napetosti kojom se građani drže u stahu je efikasan oblik socijalne i političke kontrole. Naravno, uvek postoji mogućnost da se „majstori“ preigraju i da sve ode do đavola. Hvala na komentaru.
Dragi moj Nebojša pišem ti iskreno, onako od srca. Sve je prošlo svi su hteli bolje ( ja ne znam šta je to) valjde da bolje žive. Da ništa ne rade a da uživaju, što je , složite će se nemoguća! Tražiti alternbtivu je jedino mogiće u JEVANĐELJU, znam to je smešno i glupo. Čovek je zagazio u svoju silu svopstvenog razuma. On se drži svoje istine da je 1+1=2 i te se tu javljaju svi žreci svih fela, (vidim kako ga obrezvednjuju glupostima), Vi nemate snage da ga branita vašom intelektualnom razinom.
Ajde da budek snisljihodljivo iskren!
Pustite da trućaju dokona naklapala , kada je šta bilo, a ni jedne aktuelane teme o toma kako dkako dale. Rešenja su sudbinskia vezana za nraod. Lako je moj dragi Nebojša soliti pamet, a teško je biti vizijonar. Danas je sve relativno i zbog toga gubimo tlo pod nogama.,
Pozdrav!
Gospodine Katicu, sta mislite o teoriji Zak Atalija da politika ponizavanja Rusijevodi u sukob svetskih razmera? On tvrdi da „nije malo onih tu i tamo koji bi blagonaklono gledali na to da jedna međunarodna zategnutost postane tako jaka da omogući da se zbrišu strašni zupčanici finansijske krize, zaposle
industrije naoružanja i usput štediše opljačkaju porezima ili odlaganjem plaćanja državnih dugova, u ime navodne nužnosti odbrane otadžbine u opasnosti „.
Za mp – Škotski referendum je zaista velika tema, i mislim da je britanska štampa dobro pokrila temu. Ishod je logičan budući da je rizik nezavisnosti bio prevelik. Ipak, 45% pristalica nezavisnosti je ogroman procenat i pred Britanijom je težak period političke nestabilnosti. Meni se čini da se socijalno nezadovljstvo velikim delom prelilo u zahtev za nezavisnom Škotskom koja bi bila socijalno pravičnija i humanija nego što je to današnja V. Britanija. Da li se to u Londonu razume, nisam siguran. Hvala na komentaru.
g. Katicu, da li mozete da date Vas komentar o jucerasnjem referendumu u Skotskoj? Zahvaljujem i pozdrav.
За Ристића – Нажалост немам времена да посећујем српске портале и форуме, и не могу добро да проценим утицај мог блога на онај део јавност који се интересује за економију. Мени се чини да је утицај и даље маргиналан иако посете блогу благо расту. У сваком случају хвала Вам на информацији и охрабрењу.
Господине Катићу, иако није стриктно у вези са темом, хтедох да Вас информишем да све више коментатора по српским порталима реферише на овај блог као место за бег од све распростањенијег једноумља по српским медијима. „Пустите шта ови причају, читајте Катића.“ Знам да Вам одржавање блога представља напор, али очигледно сте постали човек са мисијом економско-политичког описмењавања шире популације. Свако добро и молим Вас да не посустанете!
@ pazljivi citalac
Stvarno su pogrešili. Srbija bi trebalo da je u sastavu Bugarske, Bosna u sastavu Crne gore, a Makedonija u sastavu Albanije. Kosovo ostaje nezavisna „država“.
http://www.jutarnji.hr/hrvatska-sve-do-rumunjske-europska-komisija-na-sluzbenoj-stranici-objavila-kartu-s-vojvodinom-u-sastavu-lijepe-nase/1221107/
Nije baš za temu, ali ima veze s Evropom:
http://www.bbc.com/news/science-environment-29213892
Policijski čas (1978.)
Možda bi za 5 godina, pacovi u opštini Rakovica mogli da proglase nezavisnost, uz uslov da se ostane u valutnoj uniji sa Srbijom (dinar, evro).
Klincima je dosadno, a matorci su smoreni i izubijani. Biće mnogo lakše.
Sada moj stav zašto je Škotima bolje da se odluče za nezavisnost. Prije svega, bio bih veoma iznenađen ako bi opcija nezavisnosti zaista pobijedila sjutra na referendumu. Razloge zašto će pobijediti NE je dobro objasnio Lazanski u „Politici“.
Na prvi pogled, Škotima zaista ne treba nezavisnost, London im daje maksimalnu autonomiju, poštuje ih, a oni dobijaju mnogo iz Londona. No, razlozi za nezavisnost nisu ti. Prosto, Britanija je zemlja koja nosi veliki teret na leđima. Do skoro se činilo da je Britanija dovoljno jaka za taj teret, ali sada već postoje sumnje. Britanija je bila najagresivnija u svim vojnim avanturama Zapada, od SRJ, preko Iraka, Libije do Ukrajine. Takođe, ova zemlja je samo srce neoliberalne i neokolonijalističke ideologije (i ekonomije), koja doživljava krah. Skoro je izvjesno da će Britanija i London morati platiti cijenu za to u relativno skoroj budućnosti. Škoti bi se mogli izvući iz toga, napraviti jednu malu, lijepu, miroljubivu zemlju, a čitav ovaj teret prepustiti Englezima da ga nose. Za to bi se isplatile neke neprijatnosti koje donosi proces osamostaljenja i kidanja nekih veza.
Škoti osjećaju ovo i zato ih je sve više za nezavisnost. Mislim da će ih za 5 godina tamo biti uvjerljiva indipendista. Ali, London je po tom pitanju postupao pažljivo i odlučno, tražio je referendum što prije i da se ta priča zatvori dok još ima neka većina za ostanak u UK. Sljedeći referendum za 5 godina im neće dozvoliti.
Sada mi je jasnije zašto su Britanci odbili učestvovati u napadu na Siriju i zašto se Palata lordova odjednom pretvorila u golubove mira. Da su se uvukli u rat protiv Sirije, sada bi vjerovatno Škoti imali većinu za nezavisnost.
Dakle, London je djelovao pravilno i privremeno riješio problem. No, za par godina će se separatizmi vratiti, i u Škotskoj i u Sjevernoj Irskoj. Jednostavno će svi željeti distancu od intervencionizma, neoliberalizma i neokolonijalizma, a znači – od Londona. Škoti imaju prvu šansu već sjutra, dalje će biti samo teže.
Ok, hvala na odgovorima. Ja sam samo pitao, pokušavam shvatiti globalnu politiku, i čini mi se da se mnoge stvari mogu bolje razumjeti ako pogledamo u istoriju YU, koju najbolje poznajemo.
Marko pg,cini mi se,parafraziram :“pobuna je dijalekticka posljedica oligarhije državi“ . Interesuje me stav komentatora povodom ove izjave.
Da li moderna,mala država,može pobijediti nezaposlenost bez oligarhije ?
Da li mala preduzeca mogu se izboriti sa niskim carinama? Da li je „ekonomski fašizam“ o kojem ne mogu naći puno,osim da je hvaljen u Engleskoj i USA,gdje su taj sistem vidjeli kao rješenje krize,posebno iz razloga jer sumnjam u vjerodostojnost analiza,gdje nailazim na premalo autora,uglavnom su dostupni radovi covjeka, Thomas DiLorenzo.
Ili je rješenje pokušaj stvaranja konkurentnog tržišta gdje je moguće ostvariti visoku tržišnu mobilnost ,riješiti agencijski problem i smanjiti potreban početni kapital za nastup na njemu,dakle mala bara puno krokodila koji trebaju da stvore rast.
Kako razviti neogranizovanu državu,da li je kontrolisana oligarhija jedino rješenje ,gdje se iz budžeta nekada finansira njihov gubitak,a za neku dobrobit države,nešto slično kao scenario J. Koreje,samo u uslovima gdje se ne smije javno pričati o tome da neko dobija pare iz budžeta?
Za grey owl – Pristalice nezavisnosti Irske bi želele da ostanu u valutnoj uniji sa Britanijom i da zadrže funtu. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću,
jedno pitanje u vezi predstojećeg referenduma za nezavisnost Škotske.
Da li ta ekipa koja je za nezavisnost, ima ikakvu nameru da uvodi sopstvenu valutu ili bi ipak da zadrži britansku funtu?
Evo revizionista iz Istre (1992.)
@ Marko-PG
Par puta sam ovde pisao o fantastičnom scenariju koji ste spomenuli – udar u SFRJ tokom 80-tih. Naglasio sam da mi jednostavno nismo imali ekipu koja bi to uradila kako treba. Osim što bi to moralo da uključuje ekonomsko – socijalne reforme, naglasio sam i da bi bez jasnog profilisanja spoljne politike to bio apsolutni neuspeh. Po meni, to bi uključivalo priklanjanje NATO paktu.
Ako se vratimo u realnu istoriju, upravo je ta pogrešna politika upropastila Srbiju 90-tih, kao i par puta ranije. Rešavanje unutrašnjih problema metodom traženja spoljnih neprijatelja? To je baš loš metod. Tako nešto sebi može da priušti samo Imperija. I ona to uvek radi daleko od svojih granica.
Ako hipotetišemo, treba biti realan – u drugoj polovini XX veka je drugačija situacija nego ranije. A XXI vek ima nove momente. Jeste, Argentinska hunta je napravila glupost 1982, a Severno-korejski režim uteruje paranoju, ali to nije Evropa. Možda je Enver Hodža bio lud, ali to je takođe bila jedna autistična priča. Da je došlo do rata između Albanije i SFRJ, možda bi NATO izrokao Albaniju, kao nas 1999. Nama bi ostavili da se bavimo pobunom na Kosovu.
SFRJ je imala problem sa albanskim iredentizmom, kao i hrvatskom emigracijom i bombašima. Ali Italijanske aspiracije? Priča o zonama oko Trsta i Istrom je bila davno završena i mi nismo imali nikakve probleme sa Italijom. Inače, verujem da je Italijanima u Istri bilo lepše nego u Italiji, a ako bi se i našlo par idiota „revizionista“ možda bi Italija tražila njihovo izručenje i streljala ih.
Nemam blage veze sa sportom, ali ne sumnjam da bi bili dobri. Koliko se sećam YU reprezentacija (fudbal, košarka, šta li) razbila je na nekom prvenstvu 1991, pred sam raspad SFRJ.
A da je opstala, Jugoslavija u NATO paktu, i nekim reformama u stilu Ante Markovića, pretpostavljam da bi zapala u dubioze kao i jedna Grčka. Ali ne verujem da bi u tom slučaju bogovi dopustili raspad, ni 90-tih ni kasnije. Zato što bi već bili ekonomski porobljeni i ucenjeni. A Kosovo bi ostalo u sastavu federacije. Mi ništa ne učimo iz istorije.
@ Marko-PG (16/09/2014 at 11:40)
Мала исправка – у коментару (16/09/2014 at 21:10) требало је да пише „Историјски ревизионизам и дуга сенка Фрица Фишера“.
Толико од мене. Направићу краћу паузу у коментарисању на блогу.
@ Marko-PG (16/09/2014 at 11:40)
Када смо размењивали коментаре на тему Првог светског рата (у оквиру чланка „Историјски ревизионизам и дуга сенка Франца Фишера“), написао сам да се историја једноставно догодила и ту нема измена. Једино може (у току времена) да се мења перцепција неких историјских догађаја.
Љиљана Смајловић је имала духовит коментар о менталитету Срба (2013):
„Некада размишљам, да су САД изабрале Србе за савезнике на Балкану, замислите са каквом захвалношћу и радошћу би Срби сада гинули у свим америчким ратовима.“
http://www.izjave.net/quote/13344
Можда би и СФРЈ повезала редове и опстала још неко време, међутим – требало је да се сложи прегршт коцкица. Пад СФРЈ треба посматрати у контексту Регановог рата против социјализма/комунизма (односно „империје зла“, како је звао СССР), доласка Горбачова и његових „реформи“ (антиалкохолна кампања, гласност, перестројка итд), краја Хладног рата, уздизања Немачке итд.
Иронија судбине је да данас „дуга сенка“ Југославије „покрива“ неке неуралгичне тачке Европе.
*
Прихватићу Вашу „игру“, пошто нисам историчар. Да је СФРЈ „поживела“ још десет година, следила би Вашингтонски консензус (1989) и банкротирала би, вероватно, негде у исто време кад и Бугарска (1997); а Анте Марковић би постао један од најомраженијих ликова у земљи.
Разуме се, велики спортски успеси деведесетих били би загарантовани.
*
Узгред, опасност од Албаније Енвера Хоџе и Рамиза Аљије била је реална.
http://www.vesti.rs/Kosovo/Hodza-planirao-napad-na-SFRJ.html
Контраобавештајна служба СФРЈ је осамдесетих спречила тровања хране у касарнама (ако је веровати ген. Александру Васиљевићу), али нпр. није предупредила „случај Кељменди“ у параћинској касарни (1987).
Za Marka – Razmisliću o Vašem predlogu. Hvala na komentaru.
@ Marko
Надовезаћу се на линк који сте послали. Пошто је проф. Даница Поповић, да употребим ту фразу, мој омиљени негативац међу економистима – приложићу њен дужи цитат из емисије „Сведок“ (РТС, 2009):
„Србија има два дела (спољног) дуга, приватни – који је велики, и државни – који је мали и који држимо под контролом. Приватни део дуга је врло ,здрав‘ и заснован је на (прекограничним) кредитима које су људи (привредници) узели у страним земљама, зато што су овде каматне стопе огромне. Било који нормални привредник би се задужио у иностранству по нижој каматној стопи. У питању су ,здрави‘ кредити, јер су покривени хипотеком. За те кредите су увезли репро материјал и опрему, све оно што је потребно за производни процес. Проблем јесте када настане криза, и зато нам је био потребан ММФ, да неко оде и каже тим банкама да им продуже рок отплате, јер привредници сада нису криви што не раде фабрике аутомобила у свету па не можемо да извозимо свој челик итд. Стране банке су прихватиле то здраворазумско објашњење и немамо разлога да се плашимо да ће било каква криза тог типа да дође, јер нема довољно великог дуга који би изазвао ту кризу.
Приговори да се ми задужујемо на рачун будућих генерација долазе од оних који не познају економију. Увек се треба задуживати на ниском нивоу дохотка и отплаћивати онда када имате многи виши доходак. (…) Зато постоје банке. Задуживање је један начин да се Србија брже развије, а бољи начин од тога су стране директне инвестиције – али се стране инвестиције не могу привући док се не уреди амбијент. (…)
Ја, као неко ко је узео стамбени кредит, (била) сам свесна девизне калузуле и ако се деси тај најгори сценарио, ја ћу остати без 10 до 15 процената своје имовине. Ако онај који се тако задужио није рачунао да то може да му се деси, заиста ми је жао. Ово је као утакмица у којој се игра по чврстим правилима. (…) Ако се деси катастрофа, која не може тако брзо да се деси, изгубиће део своје имовине, не може све да се изгуби.“
http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/57583/Svedok%3A+Dana+Popovi%C4%87.html
https://nkatic.wordpress.com/2013/10/24/informacija-za-citaoce-bloga/#comment-4627
Gospodine Katicu,
Nadam se da Vas kao redovni citalac mogu zamoliti, a ukoliko Vam obaveze dozvole i ocekivati da napisete tekst o aktuelnom i najavljenom smanjenju plata i penzija u Srbiji, za koje smatram da ce biti pogubno ukoliko bude linearno, kao i sveobuhvatnoj politici stednje.
http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/495436/Okrugli-sto-NINa-Vujovic-najavio-cetiri-STUBA-STEDNJE (neke delovi iz najavljenih mera mi deluju Ok)
Razumem da ste pisali na vise mesta o tome, ali vase recenice „Koliko god ekonomske krize bile duboke i teške, one ne ubijaju. Ubijaju moderni lekovi kojima se krize leče – šok terapija i politika velike budžetske štednje“ mi i dalje odzvanjaju u usima. Zato bih voleo da taj tekst bude vise o tome, sta treba raditi, da se izvucemo iz ove pozicije, a da istovremeno ne prodjemo kao sovjetski narodi iz Vaseg teksta „kad tranzicija ubija“. Ovo ne trazim ne zbog toga sto mislim da ce taj tekst da promeni najavljenu politiku stednje, vec pre svega za pisani trag da je bilo na jednom mestu sazeto sta treba raditi, „te sada nemaju izgovora za greh svoj“ oni koji svojim ekonomskim merama ubijaju Srbiju. Znam da trazim previse, i nije red, ali ovih dana mi se javila ta misao i onda odlucih da ovo napisem na blogu.
Takodje Vasoj paznji preporucujem tekst (verujem da se sa nekim pasusima ne slazete)
http://www.danas.rs/dodaci/nedelja/i_sve_je_bilo_lepo__dok_krediti_nisu_dosli_na_naplatu.26.html?news_id=288881
Svima se izvinjavam za off topic.
Hvala.
za inžinjer Dejan, grey owl i ostali,
Pošto ste ovdje pisali o periodu pred raspad YU, nemogućnosti vojnog puča itd. htio sam da malo pofantaziram i pitam vas zašto se istorija nije mogla odigrati ovako:
1. Godina 1988: Na Topčideru se održava zatvoreni sastanak. Učestvuje petnaestak ljudi, veoma uticajnih, ali većinom malo poznatih u javnosti. Svi su povezani sa obavještajnim i bezbjedonosnim poslom. Svi su Jugosloveni, po vaspitanju, ubjeđenjima i/ili karijeri. Na sastanku se razgovara o tome kako separatizmi i nacionalizmi jačaju, kako će se YU vjerovatno raspasti, da je moguć krvav građanski rat. Zaključak je da je hitno potreban spoljni neprijatelj. Najpogodnija za takvu ulogu je Albanija, ali takav izbor ne rješava par najvećih problema. Traže se druge, teže varijante.
Svega par sedmica nakon tog sastanka u zagrebačkom tramvaju eksplodira bomba, ima desetak žrtava. Još par dana i događaju se teroristički napadi i u Kopru i Zadru. Nekoliko pokušaja atentata na slovenačke i hrvatske nacionalističke političare. Istraga je munjevita i uskoro pokazuje odgovorne: to su dva mladića, etnički Italijani iz Istre. Priznaju da su pripadnici ekstremističke organizacije „Brigade za italijanski preporod Istre i Kvarnera“. Još dva njihova saučesnika su se sklonila u Italiju. YU traži njihovo izručenje, Italija odbija. Pljušte optužbe. Širom YU se odigravaju masovne antiitalijanske demonstracije gdje građani traže da se „ti žabari već jednom nauče pameti“. Naši mediji revnosne prenose one italijanske medije koji iznose revizionističke karte Istre i Dalmacije. Solidarnost istočnih republika sa SLO i CRO je maksimalna.
2. Godina 1994: YU je šampion svijeta u fudbalu! U finalu je nadigran Brazil, 3:1, golove za naš tim postigli Savićević, Pančev i Boban. Nacija je u transu. Za trenutak se zaboravila teška ekonomska situacija, kurs dinara i loš imidž zemlje u Evropi.
3. Godina 1998: Zemlja je bankrotirala, dinar je izgubio 70% vrijednosti. U prodavnicama redovi za osnovne namirnice. Uz ekonomski krah idu i politički problemi, na Kosovu sukobi, ima mrtvih. Uveden je policijski čas. Hrvatska i Slovenija traže da se njihovi regruti i policajci ne šalju na Kosovo. Srbi su šokirani takvom nezahvalnošću, prije samo 10 godina su bili spremni da rizikuju svoje živote braneći Istru od Italijana. Na Topčideru ponovo sastanak. Za deset godina su učesnici primjetno ostarili, svi su sijedi i sjetni…
Izvinite za poduži tekst, ponavljam pitanje: da li se moglo ovako odigrati? Kako izgleda, mnoge druge države u sličnim situacijama su djelovale na sličan način tokom čitavog XX, a i u XXI vijeku.
Vodič za tranzicione gubitnike.
http://linkis.com/magazin-tabloid.com/V8zEG#
Mali praktikum za laike!
Psihosocijalno tkanje na osnovi realnosti prošaranjo fantaziom ljdskih nagona i strati.Forma odiše jednostavnošću i lepotom. Ništa dodati. Ništa oduzeti.
http://www.dragas.biz/novac-2/
Ne znam da li je i hiperinflacija imala za cilj da mi damo sve od sebe za „odbranu“. Nadam se da ovde više nikada neće neko braniti nekoga.
Sloba je bio baš cool. I gomila oko njega. Mira Marković je bila simpatična i racionalna osoba. Pinkoidi koji su se tada nakotili i danas predstavljaju patriotsku podršku…
„Kao da joj sve te muke nisu dovoljne, Evropa se opredelila za iracionalnu, avanturističku politiku u kojoj je prvo pucala sebi u levu nogu (severna Afrika i Bliski Istok), a sada još odlučnije puca i u desnu (odnos sa Rusijom). Sve je to, može biti, samo uvertira za pucanje u glavu, po modelu dva svetska rata koja su Evropu ojadila i unazadila, i skinula je sa svetskog trona.“
>>>
Наравно , добар чланак г. Катића!
САД диригује са јевропом, и то је одавно, али сад се баш види да они вуку конце, а да је Јевропа једна безлична маса.
*Иначе читајући неке коментаре видим да и данас неки користе таблоидне закључке па им је Милошевић крив за све и свја.
.Испаде Лукијан стратешки генерал, и неки споредни ликови експерти за све , али после битке!.
А ли пошто смо те среће неки „наши“ су већ предали транскрипте Хагу ( објављени јавно) са седница Врховног савета одбране СРЈ, из којих се јасно види драма , али и жеља да се ради у сопственом интересу , наравно прикривено да нас не би странци прогласили за агресоре.
РСК је била одлично наоружана од наше стране и попуњена са кадровима , али је неко тамо поклекао. Исто је и са неким деловима РС, али наш народ верује таблоидима и изјавама неких људи.
Наравно да није могао нико из руководства Србије да прича шта су радили и колико су помагали наш народ у угроженим подручјима , јер би то непријатељ још више искористио за оптужбе да смо наводно извршили агресију( а бранили смо свој народ).
И сад нам пишу историју некакви Перишићи, Плавшићке, до јуче и Бабићи, па и милогорски генерали и Шљиванчанини и други.
Сва срећа што су објављени транскрипти са једне од важних седница ВСО Југославије, када су доведени сви генерали и друге личности са угрожених подручја, када је „омрзнути “ Милошевић некима с правом рекао ( чак и опсовао) да нема смисла кукати , кад смо их ( Србија) наоружали за годину дана и кад смо дали све и кад смо скинули и последњу кушуљу са наших леђа за одбрану , да се неки праве луди и да траже изговор за бежанију. Истине ради!
Слога кућу гради, а јајаре разграђују!
@grey owl
2 pasusa citata:
Neki od tih argumenata nisu tako uverljivi, dok povremeno prisustvo teških generalizacija i magičnih formula svedoče da Fukujama nije sklon da istoriju podvrgava laboratorijskim uslovima.
Fukujamin čitalac biće prepušten depresivnom paradoksu. Liberalna demokratija ostaje najbolji sistem za savladavanje savremenih izazova i teško je pomisliti da bi kineska, ruska ili islamistička alternativa mogle ponuditi raznovrstan spektar ekonomskih, društvenih i političkih dobara ka kojima svi ljudi teže. Ali ukoliko liberalne demokratije ne uspeju nekako da se reformišu i savladaju sopstveno institucionalno propadanje, istorija se neće okončati s praskom već s jaukom.
Tekst je zanimljiv ali isuviše jaka racionalistička misao, međutim to je svojstveno zapadnoj misli.
Autor komentara u prvom pasusu citata dovodi i sebe u sumnju `teških generalizacija´`magičnih formula´`da Fukujama nije sklon da istoriju podvrgava laboratorijskim uslovima´.
Pojmovi koji neizbežn zadiru u dogmatiku.
Istorijski razvoj civilizacije će neminovno ići drugim daleko težim putem! Kako? Lepo! Zapadni čovek je iscrpeo sve svoje potencijale nije sazido Vavilonsku kulu da dohvati nebo, a izginio je duhovni oslonac i ujedno stvorio ogroman tamni ponor koji ne može premostiti raciom.
Vreme će iskristalisati i vratiti čoveka njegovoj suštini i izvornom pra-bitku.
Moderna civilizacija će počivati na religioznim osnovama velikih religijama i njhovim kulturološkim implikacijama!
Što pre ovo shvati zapadna nadmenost to ćemo pre kročiti u novu istoriju.
ps.
Nemojte ovo shvatiti kao proročanstvo Već kao rezmišljanje malog čoveka svesnog svojih slabosti ali slobodne misli.
Možda malo hamletovski, ali mi ipak prija a drugima ne škodi!
Ima veze s temom:
http://pescanik.net/2014/09/tri-karte-za-dansku/
За инг. Дејана – Хвала за линк проф. Барјактаревића. Сјајан и храбар интервју.
За инг. Дејана – Смисао моје скепсе у вези са трговином децом у периоду СФРЈ везан је за нестајање деце и илегалну трговину. Мислим да деца тада нису нестајала, нити их је неко отимао мајкама. Када је усвајање деце у питању, то је друга проблематика. У сваком случају је преризично давати децу на усвајање у друге земље, јер социјалне службе више немају увид у то шта се са децом даље догађа. Ако је тога било у периоду СФРЈ као што из Вашег линка следи, то не служи држави на част. Хвала на коментару.
@ Инжењер Дејан
Jeste, Telegraf je imao i ozbiljne tekstove, ali meni su se novine i taj biznis smučili. Od toga je gori samo marketing ili politika. Zato se ljudi navlače na alkohol ili kokain.
Što se tiče beba, jeste otišle su neke, ali generalno odavde odlaze ljudi. I to nije ništa nelogično. Bolje je da neko dobije šansu u Švedskoj ili Australiji, nego da izgine u plemenskom ratu, ili crkne zato što nije član stranke.
Preslušao sam intervju sa Barjaktarevićem. Nije rekao ništa što ne znam, ali još bitnije – nije ništa naročito objasnio, naprotiv. Neki ljudi mnogo vole da vuku analogije koje baš nisu realne. Belorusija nema veze sa Kanadom, kao što Ukrajina nema veze sa Meksikom. To bi moglo da prođe kada bi Rusija bila na ravnoj nozi sa Imperijom.
@ grey owl (13/09/2014 at 04:46)
Тадашњи „Недељни телеграф“ јесте имао „жуте стране“, али је имао и озбиљне текстове. Многе угледне личности су давале интервју поменутом недељнику.
*
Пошто волите видео и аудио записе, препоручујем Вам десетоминутну изјаву Аниса Барјактаревића – који живи у Бечу и који је (југо)словенски орјентисан. Иако је изјава из априла, није изгубила на актуелности.
Према мом мишљењу, бар 90 одсто садржаја би потписао г. Катић.
http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/23/Radio+Beograd+1/1575219/Novinarenje.html
***
Уз претходни коментар за г. Катића требало је да приложим следећи линк:
http://www.kradjabeba.org/001972.html#top
За господина Катића (12/09/2014 at 09:46) – Рекао бих да је ондашња прекогранична трговина децом подведена под легалне токове.
Не знам колико је тадашњи „Свет“ био кредибилан медиј, али ево шта је писало у том часопису 1972. године:
„Godine 1967. strani državljani usvojili su na teritoriji SR Srbije desetoro naše dece. Iduće godine već je zabeleženo 13 takvih slučajeva, a 1969. – ravno 24.
Još jedna godina i jšoš četvoro mališana više, pa još jedna, ova poslednja i 30 beba samo iz naše republike odbauljalo je u beli svet gde će dobiti novu rodbinu, nova imena, novu veru, novu narodnost, novo državljanstvo. (…)
Javna je tajna: poneki danski advokati uzimaju, preračunato u naše stare dinare, milion i po do dva i po miliona, da bi sproveli usvojenje jugoslovenskog deteta. (…)
U našem jedinom, do sada važećem zakonu o usvojenju, o strancima nema ni slova. Nema nikakvih propisa o tome koji strani državljanin i pod kakvim uslovima može da usvoji naše dete.
Međutim, kako to nije ni zabranjeno, smatra se da je – dozvoljeno.
Dakle: nedostatak zabrane je jedina pravna osnova za sva ova usvajanja za koja je ipak, na osnovu jednog starog ovlašćenja još iz vremena kada se naša domovina nazivala FNRJ, potrebno odobrenje republičkih sekretarijata za zdravlje i socijalnu politiku. Inače, u svemu se postupa kao kada mališane usvajaju naši građani. Potrebna je gomila raznih uverenja, koja strani državljani nabavljaju u svojoj zemlji, a mi ih primamo takve kakvi jesu, verujući da su ispravni.“
Новинар „Вечерњих новости“ је, у чланку који сам препоручио, искористио податке из „Света“.
П.С.
Размере трговине децом (афера „нестале бебе“) биле су далеко веће унутар СФРЈ, посебно преко неколико породилишта.
@ Иван Н. (12/09/2014 at 10:39)
Документ, који сте назвали „обимним и безначајним“, требало је само да пружи информацију одакле је цитат који сам понудио.
Што се тиче Синише Корице, он и данас припада аутономашком кругу – отуда је оштрица његове критике усмерена ка Слободану Милошевићу. Не браним Милошевића, али не могу да му се ставе на рачун сва зла овог света.
У његовом чланку, који сте препоручили, није понудио решења, иако је можда претендовао.
Са 35 година г. Корица је постао савезни секретар за економију током реконструкције СИВ-а Милке Планинц (1984) и добро му је познато с којим се проблемима суочавала савезна влада – а Милошевића није било ни на помолу.
http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/87-1-213.shtml
Разорне ударце домаћој економији нанеле су санкције СБ УН (1992-1995), далеко више од ратова. (Не бих да ширим тему).
Svi će platiti cenu…
Evo, ovo su mlade ukrajinske snage – extra:
@grey ow
ovde se možemo slošiti !?
Sve je to super, ali džabe. Ovde niko neće da uradi nešto svrsishodno, platne razrede, socijalne karte – zato što su svi (bagra !?).
Ostale zamerka su šuplje,
ni za koga je ne navijam ni za onoga ili ovoga, i ne dajem karakterologiju ličnosti, Janka, Marka mene interesuje suština poruke u tekstu. To jedino relevantno za istoriju!
Jeno je istina, da smo platili veliku cenu zabludi koja ponovo živucka i koja će svoje lice pokazati uskoro u najrigidnijem onliku.
Ono što obeshrabruje je to, da nema intelektualnog pokreta koji bi ukazao na opasnosti koje vrebaju u socijalnom,demografskom, razvojnom putu nacije.
Lako je negirati, kritikovati, teško je konstruisati, graditi, nalaziti rešenja za budićnost. Stiče se utusak da je to nemoguće. E to ubija i ono malo nade!
Pozdrav!
@ Иван Н.
Nisam našao za shodno da komentarišem tekst Siniše Korice u Politici (državna novina). Mogli su da stave neku njegovu noviju sliku.
Al’ evo – izvukli su čoveka iz naftalina da napiše namenski bogougodni tekst. Osim što je to samo plakanje, kukanje i otkrivanje tople vode, ima i nebuloza:
„Kad se zaposlenima u javnom sektoru smanje plate oni, ipak, imaju kakvu takvu alternativu – da odu u drugu zonu rada…“
Šta je to „druga zona rada“… dođavola? Možda privatni sektor, blago njima.
A ovo me baš iritira:
„Da budem objektivan, nije lako ni aktuelnom premijeru Srbije koji verovatno čini sve što je u njegovoj moći da koliko-toliko ublaži posledice ekonomskog posrnuća Srbije iz devedesetih i prve decenije novog milenijuma. Nisam siguran da njegovi ,,podanici”, koji su u vlasti na lestvicama niže, ulažu iste takve napore. Mislim, naprotiv, da mu bitno otežavaju posao sa svakim novim neproduktivnim zapošljavanjem svojih partijskih kolega u javnim službama Srbije. Naširoko se buši šator koji premijer pokušava kako-tako uspravno da zadrži.“
Znači, vođa se rodio juče, čedan i pošten – ali jadan on, ima bagru ispod sebe koja ga sapliće i sabotira. Ali mi još imamo vremena, treba samo… ludilo…
Ne stavljam ovde linkove za sve što vidim, da ne bih smarao posetioce. Ali u vezi tog teksta, evo par inteligentnijih komada:
http://pescanik.net/2014/09/zasto-pio-fond-nije-investitor/
http://pescanik.net/2014/09/imas-li-penziono/
Sve je to super, ali džabe. Ovde niko neće da uradi nešto svrsishodno, platne razrede, socijalne karte – zato što su svi bagra.
@ Инжењер Дејан
Koliko znam SFRJ je izvozila svašta, samo ne bebe.
A Romi su svuda pa i ovde, svet za sebe. Inače, baš ne volim Kusturičine filmove, i lik i delo…
Dugo sam radio po novinama, i još jednom da napomenem – njih ne treba uzimati za ozbiljno. Eto, ja sam radio u Nedeljnom telegrafu (1994-96), prvo tabloidno izdanje. A u današnja vremena, skoro sve su tabloidi.
Večernje novosti… čarobne novine, oduvek.
Pomenuli ste Raškovića, Babića, Hadžića, Martića. Da dodam, Karadžića. Zaista, takvi ljudi se ovde traže. Uvek.
@ pazljivi citalac
Da li je u ratovima ex-SFRJ bilo 250.000 mrtvih? 300.000, 350.000?
Recimo da se utvrdi da ih je bilo tačno 325.791. I šta onda? Onda ćemo bolje poznavati svoju istoriju? Što se tiče Ukrajine – bez brige, posla će biti i za istoričare i za patologe. Jednoga dana ćemo biti mnogo pametniji.
Što se tiče „izveštaja“, nije me mrzelo pa sam potražio da vidim, ko je taj episkop Lukijan. Čovek iz crkve, živ i podmiren. Da ne ponavljam zbog čega ih ne podnosim.
Bljesak, Oluja – siguran sam da je bilo isto, tragedija za običan narod, posledica sulude politike i profit za bitange. To episkop ne kaže. Njegov posao je da loži nacionalni etos, obezbedi materijal za kuknjavu, a obezbedio je sebi i promociju. Takav mu je izveštaj.
Većina nije čula? Pa u Srbiji su izbeglicama na putu, naplaćivali sokove, hleb i benzin preko cene. Većinu boli uvo. Samo da se puca tamo negde, dalje. I svi su Sinđelići, junaci.
Nije bilo naročito umeće. Jedan majmun je mobilisao veću gomilu, mnogo više gvožđa i uz podršku bogova isterao pobunjenike. A to je bila „država“, isto kao kad bih ja ogradio moju kuću balvanima i pucao na muriju.
Možda ne bih trebao ni da razmišljam o Ukrajini. Eto, sad je košarka hit.
Možda je Ukrajina zemlja u kojoj je narod siromašan i nesretan. Jedan deo tripuje da će sve biti super kada budu u Evropi, a neki misle da je zagrljaj medveda topliji. Iako je na zapadu ružno vreme, a medvedi lome koske.
Kao i svuda, tu su neki ljudi koji imaju mnogo više para od ostalih, pa sad trguju. Iznad svih su bahati bogovi koji hoće da istrebe medvede. A svi ljudi moraju da rade za pare. Dok ne dođu roboti.
@ Инжењер Дејан
Поштовани, хвала Вам на обимном и безначајном тексту „документу“ из прошлих времена. Живот је карта у једном смеру, и понављање онога шта је било само вуче дебату у неплодну појмовну заврзламу из које нема изласка (барем за мене), од лишћа се не види шума. Ја сам окачио један актуелан текст са идејом њене надградње и изоштравања пута којим би највероватније трабало ћи, али на моју велику жалост никако то да се покрене. Можда је у путање наш менталитет за терање, мака на конац, ко више зна неких јалових података али који не доприносе колективној идеји прилагођавања тренуку.
Занимљиво је да ретко ко даје своје мишљење на мишљење аутора окачених текстова.Овде уз сво уважавање осталих изузимам господина Катића. Ако овај блог, (сто сматрам да би требало) има пре свега карактер кристализације неке нове политичко-економске доктрине, јер ме на ову мисао наводе одабране теме самог аутора и домаћина блога, и моја маленкост покушава да провири вани из ове рупе па макар и грешио у својим погледима. Учмалост средине не значи и немоћ покушаја, него супротно вероватноћу активније мобилизације појединаца да гронице обрта процеса од деструкције ка конструкцији.
пс.
Опростите на примедби можда овде није место за овакав став, али ме збуњује немоћ и сумња у сва гледишта.
За инг. Дејана – Био бих јако опрезан када је реч о „прекограничној“ трговини децом у периоду СФРЈ. Систем је био превише добро контролисан да би допустио такве појаве. Када је ромска популација у питању,ту важе друга правила. Хвала на коментару.
Удаљисмо се од Украјине, али понело нас је оно што зову „већ виђено“.
Оно што мене дубоко депримира је следећи чланак, који говори о етици медицинског особља.
СФРЈ “извозила“ бебе!
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:509722-SFRJ-izvozila-bebe
У филму „Дом за вешање“ (1988) Емир Кустурица је код нас покренуо причу о трговини децом међу ромском популацијом, али сва је прилика да је оба појава била прилично распрострањена у СФРЈ. Питам се колике су размере ове појаве биле у државама бившег Совјетског Савеза деведесетих (и двехиљадитих).
Не замерите што сам претерао са коментарима. У сваком случају, проредићу их.
@ pazljivi citalac (11/09/2014 at 21:24)
У Книну је прво срушен Јован Рашковић, да би био доведен Милан Бабић. Затим је срушен Бабић (када се успротивио Венсовом плану), да би био доведен Горан Хаџић. На крају је на изборима 1993/1994 Београд стао на страну Милана Мартића – који није имао капацитета да обавља функцију председника РСК. Једноставно, тражени су такви људи.
Нажалост, почетком августа остаци војске РСК су имали против себе не само хрватску војску, већ и НАТО (који је пружао подршку у извиђању и ометању комуникације), „црвене беретке“, руководства са Пала и из Београда. „Блијесак“ је био само проба како ће становништво Србије реаговати на пад Западне Славоније.
У контексту ранијег коментара о договореној замени територије, морам да поменем и Сребреницу. Војска РС је у град ушла за неколико сати, готово без отпора; није имао ко да их организује за одбрану. У то време је Насер Орић се са још 12 команданата из града налазио у Тузли. У Тузлу је претходно, разуме се, морао да оде преко територије под контролом Војске РС.
Пребирам по сећању – око 25. јула 1995. године у „Недељном телеграфу“ изашао је „поверљив“ извештај италијанског обавештајца (достављен органима СРЈ) да Хрватска спрема напад на Книн. Дозволите да спекулишем – претпостављам да је неки високи припадник домаћих обавештајних служби знао шта се спрема и покушао (скривајући се иза италијанског обавештајца) да алармира јавност.
Ако се не варам, четири коридори за повлачење била су отворена – што је Туђман и желео. „Топнички дневници“ цитирају (аудио) Туђманову поруку – „учинити све да Срби нестану из Хрватске“. Понављам, био је опседнут етнички чистом Хрватском, зато је направио уступке у БиХ због којих се сада многи тамошњи Хрвати хватају за главу.
Већ августа су се у Србији појавили чланци да су у Сремској Рачи прогнанима продавани сендвичи и пецива за 4-6 немачких марака.
@ Инжењер Дејан
Pogledao sam emisiju. General Dimitrijević je postavio dobro pitanje.
Naravno da puč ne bi imao šanse. U komentarima na ranijim temama, sam par puta pominjao mogućnost puča sredinom 80-tih. Ali sa kompletnim spoljno-političkim profilisanjem (članstvo u NATO i drugo).
Ovde nema takvih ljudi. Koji vide malo u budućnost i preuzimaju rizične korake, kada je u pitanju njihova politička sudbina. A narodi su takvi, kakvi su.
A zavera iz 1903. je primer, kako imamo talentovane idiote sa sjajnim „rešenjima“, da naprave najveću moguću štetu. I uvek imaju najveću podršku.
Za grey owl,
Kroz par postova sam zeleo da kazem sledece:
1. Apsolutno ne poznajemo svoju istoriju cak ni skorasnju , a bavimo se recimo Ukrajinom o kojoj vecina tek pojma nema. Nismo se udostojili cak ni da izbrojimo mrtve.
2. Kroz izvestaj coveka za koga cak i ne znam ko je hteo sam malo da docaram kako je izgledao “Bljesak” jer “Oluja” koju sam ja sam doziveo nije u sustini bila nista drugacija. Jos pamtim nase vojnike koji kroz Republiku Srpsku ne daju da se stane i stoje usput sa kalasnjikovima, hleb tipa 20 maraka, benzin slicno itd. Verujem da vecina nikad i nije cula za ovaj podatak. Za nekog je to bilo kao igranje kompjuterske igrice. Iseliti celu drzavu u par dana stvarno je bilo umece..
Apsolutno je nemoguce imati realnu sliku o tome sta se desava u Ukrajini cak i ljudima koji se tamo nalaze..
@ Иван Н. (11/09/2014 at 17:45)
Уважени господник Синиша Корица, чију сте колумну препоручили, корене српских проблема и узрок даншњег буџетског дефицита Србије (?!) види у Осмој седници ЦК СКС из 1987. године – када је Милошевићева струја однела победу над Стамболићевом.
Као реплику прилажем цитат:
„У њиховим иступањима глорификована је и западна демократија и вишепартијски систем, те негирана демократија у нашем систему, истицана угроженост слободе говора и мисли у социјализму, који је по њиховом мишљењу синоним за сиротињу у којем су људске слободе угрожене. Нападана је наша несврстана спољна политика, којој су дани одбројани и слично.
Грубо су клеветали, нападали и вријеђали личност и дјело друга Тита, наводећи претјеран раскош, трошење огромних средстава, задуживање земље, култ личности. За Предсједништво СФРЈ говорили су да је вијеће стараца које ће због неспособности земљу довести до пропасти и рата.“
(Из званичног саопштења Општинског комитета Савеза комуниста Бања Лука из маја 1986. уочи протеривања др Јована Б. Душанића и мр Миодрага Зеца са Економског факултета у Бања Луци, а на основу „доказа“ Службе државне безбедности)
http://dusanic.rs/253-282.pdf (страна 257)
@ grey owl (11/09/2014 at 14:20)
У питању је емисија „Ћирилица“ из 2013. године, на коју је указао pazljivi citalac.
https://www.yout ube.com/watc h?v=g5SkzC5vqTs (линк је прекинут на две позиције)
Гледао сам својевремено емисију. О разматрању војног удара се говори од 48 минута емисије, можда и раније – морате да проверите.
Суштина питања генерала Александра Димитријевића је следећа – да је децембра 1990. извршен војни удар, која би била наредна два-три корака?
Моја примедба – чак и да су тадашњи генерали ЈНА били способни официри и југословенске патриоте, за такав подухват нису имали подршку извана (нити би имали подршку народа). Не заборавите да је вишестраначје већ увелико заживело и да ЕЕЗ и НАТО не би прихватили војну хунту у Европи после рушења Берлинског зида.
Неки совјетски политичари, генерали и маршали су брзо пропали у закаснелој намери да спасавају Совјетски Савез (мислим на покушај Августовског пуча 1991. године).
Завереници 1903. године су, на пример, имали решење када убију краља Александра Обреновића и краљицу Драгу Машин (Мајски преврат). Односно, планирали су да на власт доведу тадашњег кнеза Петра Карађорђевића, с којима су с време били у дослуху. Да не говорим о томе да су политичке и војне снаге које би браниле последњег владара из династије Обреновић биле веома слабашне.
***
Прилажем још један занимљив детаљ – запоседање граничних прелаза од стране ЈНА крајем јуна 1991. године наредио је тадашњи председник СИВ-а Анте Марковић.
https://www.yout ube.com/watc h?v=Qjej-C2mRAc (линк је прекинут на две позиције)
@ pazljivi citalac
Hvala za link. Znači, Lazanski je pričao sa Kadijevićem, i to je to.
Amerikanci su mogli da daju dozvolu, pošto su znali da ionako nema nikog sposobnog za tako nešto.
Možda su i Slobi dali dozvolu da reši pobunu na Kosovu do 1997, pošto su znali da je neće rešiti.
Lazanski je ipak samo novinar (ložač), pa ne obraćam mnogo pažnju na ono što priča. Ali moram da priznam da je u pravu kada kaže, da je Kosovo moglo da ostane u sastavu Jugoslavije, ali u sastavu Srbije – ne.
Evo malo svakodnevnog realizma,
uzrok i posledica determinišu sudbine čitavih naroda i najčešće budu skrajnuti od javnosti.
Evo jednog divnog, realnog, jasnog pogleda na prošlost sadašnjost i nažalost budućnost.
Autor je jedan od retko iskrenih i razumnih ljudi koji govore ono što većinu ne interesuje.
http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/Nacionalizam-i-penzije.lt.html
ps.
Izvinjavam se što skrećem sa teme ali razjašnjenja nekih problema su često potrebna i lekovita, pri trežnjenju.
@ pazljivi citalac
Da li bi mogli da me uputite na link za tu emisiju (ako postoji).
Voleo bih da znam, odakle Lazanskom takva informacija…
Ako je neko stvarno to rekao za Jugoslaviju, to je baš cinično.
Moj poslednji post, WordPress je iseckao, da probam još jednom:
“ Napad je izveden sa svih strana uz ucesce tri puta jacih snaga (15 000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa cak i avijacije. Nasi su imali 2 tenka i 4 topa. “
Osim ako nisu Japanci u WW II, ljudi ne bi trebalo da ginu bezveze. A ako je neko odozgo tako naredio, taj je veći zlikovac nego bilo koji „ustaša“. Ako bi se vojnici predali pa bili postreljani, verovatno bi poštedeli civile. Ni Hrvatskoj državi ne bi prošlo streljanje hiljade civila. Nešto slično se desilo u Srebrenici, kada su iza cevi bili srpski heroji. Onaj ko nije odmah naredio predaju, je najodgovorniji za pokolj civila.
“ vlada RSK je bila ispostovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milosevic “
Na stranu što je R. Hrvatska bila priznata, a RSK nepriznata od strane bogova, uzdati se u UN ili u plemenskog vođu je najbrži put do večnih lovišta.
“ Sto se tice spremnosti za rat, Zapadna Slavonija kao najistureniji deo RSK okruzena sa tri strane Hrvatima bila je tesko odbraniva. Od vrha RSK je poruceno da u slucaju ratnih sukoba nase jedinice prime prvi nalet, a da ce zatim kroz dva casa doci kompletna tehnika i pomoc u ljudstvu. Casovi su prolazili ali niko nije dosao. “
Tito je mnogo pogona i resursa prebacio u Bosnu, jer se podrazumevalo da su u slučaju Ruske invazije, ravnice kao što su Vojvodina i Slavonija neodbranjive. To je znao svaki kadet-pitomac u SFRJ. Neko je strateg, a neko bitanga.
“ Ustase su ulazile u Okucane…
… Hrvati su jos uvek tukli izbeglice “
Nije dosledan. Valjda su Hrvati uvek ustaše (ili obrnuto).
“ Ja sam trcao do radija da ohrabrim branitelje i sprecim paniku, do komande da vidim hoce li doci pomoc, u Dom zdravlja gde je stizalo mnogo ranjenika, u podrume-sklonista da umirim majke i decu. “
Branitelji bauljaju u krvi pod kišom metaka i slušaju radio. Nema panike.
Komanda je pravo mesto za informisanje.
Svaka čast ako je previjao ranjenike, ili je samo čitao opelo onim drugim.
Izgleda da su sve majke i deca bili u jednom podrumu.
I sve to u manje od dva dana, Pakrac, Okučani, Novska… tamo vamo – 20 km – 20 km – 20 km…. Stvarno je bio brz.
„Tako je Slavonija dozivela svoj najveci polom. Ovde su, jos u 9. veku misionarili Cirilo i Metodije “
A pre pola miliona godina tu je bilo Panonsko more. Možda bude opet.
Pre Ćirila i Metodija, u Panoniji su bili Avari, ali više nisu. I neće.
“ Dok je Zapadna Slavonija dozivljavala svoju agoniju, Beograd je svecano proslavljao 1. maj. “
1995. u Beogradu i Srbiji, ljudi su bili u fazonu da se ispotpisuje sve što treba, uradi sve što treba i da prestanu sankcije. Bolelo ih je uvo za ono što se dešava preko Drine. A on kao ne zna. Inače, u to vreme sam radio u Nedeljnom telegrafu.
A ovo je vrh:
„Ja sam sa Njegovom Svetoscu i episkopom backim otisao jos jedino gde sam mogao: kod Milosevica, zeleci da on pomogne da se Zapadna Slavonija proglasi zasticenom zonom UN. Odgovor je bio da je to dugacka procedura i da nema potrebe za brigom, jer je, rece, „autoput otvoren i narod se evakuise uz pratnju snaga UN“ i sve tece po planu“ “
Pa bolje da je otišao kod Tuđmana ili do samog đavola. On čovek iz crkve, ide kod vrhovne bitange po pomoć. Jel’ mislio da stigne natrag uveče 2. maja. Jedino ako je imao privatni helikopter. A možda su poslali helikopter po njega.
Imam utisak da je on prvi zapalio, jer nije baš toliko naivan.
Vrhovni vođa je bar bio iskren – „Sve teče po planu“.
„-„Sve ide po planu“ kako rece predsednik Srbije povodom masakra i poloma u Zapadnoj Slavoniji gde zivi zavide mrtvima, a zavidim im i ja. “
Stvarno nije iskren. Nije ostao u Slavoniji, sada je neki administrator Temišvarske eparhije i ne verujem da mnogo zavidi mrtvima. Deluje mi baš rumeno i zaokrugljen.
Što se tiče „Izveštaja episkopa slavonskog“:
Uz sav respekt za izginule, ali ovo je toliko groteskno, da moram da prokomentarišem.
>> Napad je izveden sa svih strana uz ucesce tri puta jacih snaga (15 000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa cak i avijacije. Nasi su imali 2 tenka i 4 topa. <> vlada RSK je bila ispostovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milosevic <> Sto se tice spremnosti za rat, Zapadna Slavonija kao najistureniji deo RSK okruzena sa tri strane Hrvatima bila je tesko odbraniva. Od vrha RSK je poruceno da u slucaju ratnih sukoba nase jedinice prime prvi nalet, a da ce zatim kroz dva casa doci kompletna tehnika i pomoc u ljudstvu. Casovi su prolazili ali niko nije dosao. <> Ustase su ulazile u Okucane…
… Hrvati su jos uvek tukli izbeglice <> Ja sam trcao do radija da ohrabrim branitelje i sprecim paniku, do komande da vidim hoce li doci pomoc, u Dom zdravlja gde je stizalo mnogo ranjenika, u podrume-sklonista da umirim majke i decu. <> Tako je Slavonija dozivela svoj najveci polom. Ovde su, jos u 9. veku misionarili Cirilo i Metodije <> Dok je Zapadna Slavonija dozivljavala svoju agoniju, Beograd je svecano proslavljao 1. maj. <> Ja sam sa Njegovom Svetoscu i episkopom backim otisao jos jedino gde sam mogao: kod Milosevica, zeleci da on pomogne da se Zapadna Slavonija proglasi zasticenom zonom UN. Odgovor je bio da je to dugacka procedura i da nema potrebe za brigom, jer je, rece, „autoput otvoren i narod se evakuise uz pratnju snaga UN“ i sve tece po planu“ <> „Sve ide po planu“ kako rece predsednik Srbije povodom masakra i poloma u Zapadnoj Slavoniji gde zivi zavide mrtvima, a zavidim im i ja. <<
Stvarno nije iskren. Nije ostao u Slavoniji, sada je neki administrator Temišvarske eparhije i ne verujem da mnogo zavidi mrtvima. Deluje mi baš rumeno i zaokrugljen.
Zaista, lako je sa decom, a nije teško i sa svima koji veruju u bajke.
Mrzim crkvu. Te nad-političare, licemerne isfolirane konformiste. Oni niži imaju tarifu za sve, i svakome će osveštati prase i booz. A ovi višlji…
„Baš me zanima, ko je to kome dao dozvolu za udar 1990. Možda Sloba, ali ovi nisu znali šta posle. Nema veze, on je znao.“ Amerikanci Kadijevicu. O tome je bilo price u emisiji. Tu informaciju je izneo Lazanski. Isto tako je receno da samo Jugoslavija u izvornom obliku moze da opstane.
Baš me zanima, ko je to kome dao dozvolu za udar 1990. Možda Sloba, ali ovi nisu znali šta posle. Nema veze, on je znao.
1987. vođa preuzima kontrolu u osvit rasturanja zajedničke države. Zajedno s kolegama preko Drine huška ljude jedne protiv drugih. Pomaže im ludačka mitomanija i besvest ljudi koji postaju topovsko meso i zatim, žrtve početne akumulacije kapitala. Oni koji su lobirali na pravoj strani, brže su završili posao, a drugi su imali još vatrometa i teških mamurluka. Naravno, sve u režiji bogova – rasturiti nas, postaviti poltrone, zadužiti i pokupovati kao roblje. Cena je prava sitnica.
Zaista ne mogu da odgovorim na pitanje – koliko je ljudi poginulo u plemenskim ratovima, ali sam siguran da će ovde mrtve prebrojavati sve dok ima živih. Narodi slede vođe, a bogovi se igraju sa nama. Krajnji cilj je da ovde više nema ni Srba ni Hrvata. Ustaše, četnici, balije… forever.
Što se tiče monaha iz Zavale, njemu verovatno ne smeta raskalašnost i „prikladan“ život u samoj crkvi, a poznavanje istorije mu se svodi na mapiranje jama i leševa. Što se tiče prethodnih vekova, njemu je verovatno nepoznato da ozbiljnih sukoba između Srba i Hrvata nije bilo do I svetskog rata. A verovatno ga ne zanima ni na šta je ličila prva Jugoslavija. Nije važno, kako je sam rekao, klinci ionako nemaju pojma. Najlakše i najlepše je s decom.
@ Иван Н.
Kao metafizičar, rekao bih da crni humor zrači iz misli nihilista i flegmatika, kao što sam ja. A kad sam baš loše raspoložen, može da dođe i do impulsa cinizma.
Nasuprot tome, popularni političari i zabavljači nisu cinici, oni uvek zrače pozitivnom energijom.
@pazljivi citalac
То је једна фашистичка (или како бих ве већ назвао) политика која има свој континуитет у вијековима. Данас када прођете Славонијом, или Банијом, Кордуном.. видјећете километре плодне, бујне, квалитетне земље на којој више нема људи.. ни Срба, ни Хрвата. Стицајем околности посматрао сам нека гробља у Славонији, у тзв мјешовитим тј данас „чистим“ мјестима.. „католичка“ гробља пуна су српских имена.. имам и неке рођаке тамо, дио их је покатоличен, и то ова последња генерација једноставно културном присилом.. Милошевић јесте трговао тим крајевима и свашта је муљао да би заштитио своје „Србијанце“, који опет ни преко туђих леђа нису научили лекцију.
Неки дан сам чуо монаха из манастира Завала како се жали на локално становништво тј младе – раскалашност, неприкладан живот, наивност, непознавање историје.. причао је како је то код њих у Далмацији и Херцеговини „одрађивано“ претходних вијекова, у континуитету. Јаме се по истом обрасцу простиру стотинама километара, од Требиња па тамо још даље од Госпића, још нису све ни побројане, а нове се откривају.
Закључак је био – нису научили лекцију и мораће да је понове.
Na pitanje Lazanskog sto nisu izveli udar General Dimitrijevic je odgovorio da se nije znalo sta posle. Tada je bio neki sastanak u Karasu gde su bili svi predsednici i bilo je lako sprovesti sve u kucni pritvor
O Oluji ukratko,
Jednog jutra krece napad, uvece krece kao povlacenje, ujutru drugi dan definitivno i poslednji odlaze. Hrvatske snage ulaze uvece bez ispaljenog metka. Sve vreme kolona kroz BiH ide bez zaustavaljanja i kroz Srbiju do KiM.Nakon toga apslotuno svi koji predaju za odlazak preko okeana dobijaju sve papire u roku od dve nedelje. Na prepiranje sagovornika o desavanju u istoriji drugih ja sam postavio ona pitanja koja se ticu nas, a na koja niko nije odgovorio. Bila je nedavno zanimljiva emisija(Cirilica) u kojoj sam ja prvi put cuo da je u decembru 1990 data dozvola za drzavni udar I takodje je receno da moze da opstane samo Jugoslavija I da nece biti dozvoljeno prekrajanje granica. Takodje je na Hrt bila emisija iz 2005 o Oluji povodom godisnjice gde je takodje receno da Hrvatska ima pravo da resi pitanje Krajine, ali bez zlocina sto na kraju i jesu. Dogovorili se. Ing Dejan u pravu ste za opservacije
Episkop Slavonski Lukijan
IZVJESTAJ EPISKOPA SLAVONSKOG
Svetom Arhijerejskom Saboru SPC o hrvatskoj agresiji na Zapadnu Slavoniju
Dva mjeseca nakon ustaskog upada u Jasenovac i Zapadnu Slavoniju, znaju se mozda i konacne tragicne brojke: do 1991. je na toj teritoriji zivjelo 150.000 Srba, a do 1. maja 1995. – 21000. Osam hiljada ih je tada izbjeglo, sedam ostalo i Pakracu i okolini, a stradalo je oko 6000 ljudi. Poginulo je 450 boraca, 2.850 zena i djece, a 1.500 se vodi kao nestalo.
U ranim jutarnjim casovima, 1. maja 1995. godine, izvrsile su snage Republike Hrvatske agresiju na Republiku Srpsku Krajinu na prostoru Zapadne Slavonije. Napad je izveden sa svih strana uz ucesce tri puta jacih snaga (15 000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa cak i avijacije. Nasi su imali 2 tenka i 4 topa. Iznenadenje je bilo tim vece, jer su snage RH preuzele punktove UN i odatle napale, osim toga, vlada RSK je bila ispostovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milosevic, koji je stajao iza svih tih odluka.
Sto se tice spremnosti za rat, Zapadna Slavonija kao najistureniji deo RSK okruzena sa tri strane Hrvatima bila je tesko odbraniva. Od vrha RSK je poruceno da u slucaju ratnih sukoba nase jedinice prime prvi nalet, a da ce zatim kroz dva casa doci kompletna tehnika i pomoc u ljudstvu. Casovi su prolazili ali niko nije dosao. Nasi su se lavovski borili, jer su ocevi branili svoju decicu, ili odrasli sinovi svoje ostarele roditelje.
Negde oko 10 casova otisao sam da vidim kako se drzi Pakrac. Nasi su vratili Hrvate na polazne polozaje i cak usli i oslobodili veci deo grada. Vodile su se ulicne borbe. Hrvati su se povlacili. Nasi su ocekivali pomoc u artiljeriji. Zaista, u povratku iz Pakraca sreo sam dva topa, ali oni nisu stigli do cilja, jer je vec iza toga bio presecen put Okucani – Pakrac, sto znaci da je Pakrac sa svojih 11 sela i 7000 ljudi, zena i dece ostao u obrucu. Isto se desilo i sa selom Paklenica kod Novske. Nasi su dugo odolevali, ali pomoc nije stizala ni iz ostalih delova RSK, ni iz RS, ni iz Jugoslavije. Branioci su ginuli ne zaleci svoje zivote za najmilije. Ali uzalud.
Oko 17 casova, videlo se da od pomoci nema nista te je pocela evakuacija zena i dece, prema Bosni (RS) jer je linija odbrane pocela popustati. Ja sam trcao do radija da ohrabrim branitelje i sprecim paniku, do komande da vidim hoce li doci pomoc, u Dom zdravlja gde je stizalo mnogo ranjenika, u podrume-sklonista da umirim majke i decu.
Za to vreme su moji svestenici spasavali civilno stanovnistvo a pre svega decu i zene iz svojih parohija. Prilikom evakuacije jedini put je bio kroz sumu Prasnik putem koji su Hrvati drzali pod svojom vatrom. Svestenik iz Okucana je na tom mestu za dlaku izbegao smrt zadobivsi sest rana. Selo za selom je padalo, a narod se povlacio prema Okucanima pa prema Bosni. Pomoc, videli smo, nece doci. Ustase su ulazile u Okucane. Negde oko 22 casa rekao nam je komandant poslednje odbrane da je i osoblje Doma zdravlja potvrdilo da mozemo poci za Bosnu jer vise nece biti ranjenika. To je znacilo da ce oni drzati otstupnicu boreci se dok ne izginu. Krenuli smo. Cim smo izasli iz Okucana opazili smo na putu mnostvo isprevrtanih traktora koje su vozili zene i decaci. Tela izmasakrirane dece i zena lezala su svud okolo, na stotine. Po nama je otvorena besomucna paljba. Smrt i pakao. Stigosmo do mosta na Savi i smestili se kod tamosnjeg svestenika u Gradiski. Svu noc su se cule detonacije iz pravca Okucana, da bi tek sutradan zamuknule. Znalo se sta to znaci. Nasi su se borili do poslednjeg. Hrvati su jos uvek tukli izbeglice prema mostu cak i avionima. Jos samo po neki retki srecnik je do 14 casova, 2. maja, presao most, a onda su se pojavili hrvatski tenkovi i most zatvorili.
Putem od Gradiske do Banja Luke zbegovi. Narod ocajan. Oko 8.000 izbeglih, uglavnom zene i dece, 7.000 ostalo u Pakracu odakle se jos cuju detonacije jer se nasi ne predaju, nego se jos nadaju pomoci. Oko 6.000 ljudi nema. Jos 10 dana iza toga cule su se borbe sa Psunja.
Ja sam sa Njegovom Svetoscu i episkopom backim otisao jos jedino gde sam mogao: kod Milosevica, zeleci da on pomogne da se Zapadna Slavonija proglasi zasticenom zonom UN. Odgovor je bio da je to dugacka procedura i da nema potrebe za brigom, jer je, rece, „autoput otvoren i narod se evakuise uz pratnju snaga UN“ i sve tece po planu“(!)
Dok je Zapadna Slavonija dozivljavala svoju agoniju, Beograd je svecano proslavljao 1. maj. Dve nedelje iza toga niko nije presao most niti je ijedna medunarodna organizacija uspela proci tim putem Gradiska-Okucani-Pakrac, jer je „lov“ na ranjene, zene i decu, koji su se jos krili po sumama i mocvarama jos trajao. Za to vreme Hrvati vodom i samponima peru put kroz sumu Prasnik da bi uklonili tragove svog zlocina. Tu sliku su prenele cak i TV stanice.
Tako je Slavonija dozivela svoj najveci polom. Ovde su, jos u 9. veku misionarili Cirilo i Metodije, ovo je bila jedna od eparhija koju je osnovao Makarije Sokolovic. Pocetkom ovog veka tu je zivelo oko pola miliona Srba od kojih je 250 000 zavrsilo u Jasenovcu. Ostali su (1991.) bili „etnicki ocisceni“ iz 286 sela, a poslednjih 65 sela umrlo je 1. maja 1995. godine. Nad Jasenovcem se opet vije ustaska zastava. Dok je Zapadna Slavonija nestajala u krvi svoje dece Beograd se zabavljao prvomajskim programom i sportskim utakmicama. „Sve ide po planu“ kako rece predsednik Srbije povodom masakra i poloma u Zapadnoj Slavoniji gde zivi zavide mrtvima, a zavidim im i ja.
(Clanak je objavljen u: „Svetigora“ obraznik za vjeru, kulturu i obrazovanje, broj 40 jul-avgust 1995.god.)
@grey owl
Oprostite, kada je nešto crno ono ništa ne zrači pa ni humor!?
Kao fizičar verujem, velikom Planku.
@ Иван Н.
Hvala.
Malo humora nije naodmet (makar i crnog).
za inžinjer Dejan,
Tako je, ali treba reći da su Majdan organizovali jedni milijarderi protiv drugih. I to uopšte nije tako teško rasplesti, to je rat između 7-8 oligarhijskih grupa koje drže čitavu Ukrajinu (Ahmetov, Kolomojski, Firtaš, Pinčuk, Levoćkin-Januković i još par njih). Običan oligarhijski rat, koji je izmakao kontroli.
Gamsahurdija se nije snašao, mislim da je bio prilično lud. Bio je potonuo u neke fantazije o drevnosti i moći svog naroda i tuda odveo čitavu zemlju. Cijena je bila ogromna.
grey owl,
pored dubokog metafizikovanja, vi postajete i zabavni!
Pozdrav,
@ Marko PG (09/09/2014 at 14:17)
Надовезаћу се на Ваш коментар о Украјинцима и Русима. Када данас у свету кажу – Американац, мисле на јединствену нацију; иако су САД веома шарене у културолошком смислу.
„Мајданску револуцију“ (2013/4) назвали су наставком „наранџасте револуције“ (2004), „наранџастом револуцијом на бис“ или наставком побуне украјинских милионера против (двадесетак) милијардера. Једноставно, идеја је била да „мали“ олигарси зграбе већи колач. Сада је тешко до краја утврдити које интересне групе вуку конце.
Не знам колики је цензус у Украјини, али мислим да је најлошији сценарио ако у Врховну Раду уђе десетак парламентарних група. То би значило да су Украјинци као народ слуђени, па расипају гласове на све стране.
Када сте својевремено поменули да су Грузијци уметнички настројен народ, сетио сам се првог председника независне Грузије Звијада Гамсахурдије (1991-1992). Био је дисидент и песник, готово без негативних „репова“ из прошлости, али се није снашао на тој функцији – на крају је збачен у војном удару. Страдао је под неразјашњеним околностима крајем 1993.
Izvinjavam se za još jedan off-topic:
Pomenuo sam RTS i Večernje novosti. Na stranu sadržaj, zabava za milione i ispiranje mozgova, to su primeri anti-grafike i uopšte, anti-produkcije. Kao i gomila sajtova – i jedan B-92 očajno izgleda i loše je organizovan. Naravno, to ovde nije nikakva mana.
A još pre 20-tak godina sam primetio da je BBC kao heroin. Ima izrazito sedativno dejstvo. Jedan pogled i vidim šta bogovi misle. A da li je ova ili ona banda zauzela ovaj ili onaj zaseok, da li su tamo vamo spržili 2 ili 5 tenkova, ne menja suštinu stvari.
@ Nemirni
Da ste pratili moje ranije komentare, videli bi ste da imam simpatije za bivšu državu. A ja iz vaših komentara zaključujem da vi nemate talenta za istorijsku analizu. Prilično ste konfuzni i kontradiktorni.
Anacionalno, antireligijsko (političko), anarhističko stanovište? Da, ljudima je pakleno teško da prihvate činjenicu da neko drugačije razmišlja i razume stvari. I da izjašnjavanje sa drugačijeg stanovišta ne podrazumeva „pljuvanje“.
Inače, strašno zavidim onima koji se uzdaju u boga, vođu i državu (naročito ovakvu). Pretpostavljam da bih trebao da gledam RTS i čitam Večernje novosti. Onda bih „bio negde“.
Nije fora u tome koji medij čovek prati. Nego da ga „ne prati“. Da čita između redova i misli svojom glavom. Ali za to je potrebna svest i malo hrabrosti…
@ Nemirni 09/09/2014 at 14:04
Да се пита само Порошенко, као вешт трговац (какав је био и Јанукович) успео би да направи дил са Путином. Украјина је сложена држава, иако централизована, са идентитетом који није до краја профинисан и сијасет интересних група.
Мислим да БиХ није кандидат за жариште, осим ако се не деси нешто „чудно“ на наступајућим изборима. И даље стојим на становишту да САД и Запад не могу да контролишу више криза. Зато се и повлаче из Авганистана. Ето, могли су да свргну Гадафија и растуре Либију, али сада не могу лако да саставе државу.
Питам се да ли је следећа вест лажна, јер је просто невероватна.
Либијци изнајмили грчки трајект на којем се, из безбедносних разлога и далеко од Триполија, одржавају седнице парламента. Брод је усидрен у Тобруку, а број посланика полако опада – од 200, остало их је само 115.
Бродом, како наводи британски Гардијан, управља грчка посада, а трајект је укотвљен у Тобруку недалеко од египатске границе пошто су исламисти заузели Триполи и већи део Бенгазија.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/10/Svet/1692544/Libija%2C+kud+plovi+ovaj+parlament%3F.html
za Nostradurus,
Ja se slažem sa svime što se napisali, osim tog determinizma na kraju. Stvar je zaista jako opasna, no mislim da postoje šanse i za nekakve druge rasplete.
za inžinjera Dejana,
Slažem se sa svime što ste napisali u nekoliko prethodnih postova.
Kada pričam sa Ukrajincima u posljednje vrijeme, često primjećujem balkanske simptome iz 1990-h. Oni su tokom posljednjih 20 godina bili metom ciljane propagande. Uz to, bili su svjodoci raspada „ruskog svijeta“ čiji su, po meni, nesumjnjivi dio. Ja dobro poznajem Ruse i smatram da su 95% Ukrajinci pravi Rusi u antropološkom i kulturološkom smislu. Ne ulazim u njihovu političku samoidentifikaciju. Po meni, veće su razlike među Srbima iz Banata i Šumadije, nego između Kijevljanina i Vladivostokca.
Ukrajina je bila najperspektivniji komad bivšeg SSSR, ali je ispala „failure state“ od samog početka. Tokom 1990-h je većina njih bila jako nezadovoljna, ali srećna što njihova djeca makar ne moraju da idu u strašne i besmislene čečenske ratove. Sada su sluđeni, poniženi i uplašeni, dakle veoma iracionalni. Racionalni ljudi se plaše da otvoreno govore. Političke represije u Ukrajini su trenutno jače nego što se može naći u zapadnim medijima.
Ukrajina je, između ostalog, dobar primjer do čega dovodi oligarhijski kapitalizam. Sve je počelo kao sukobi između oligarha, najprije na Majdanu, a onda u Donbasu. Na Majdanu je par krupnih oligarhijskih grupa doživjelo poraz, onda su neki od njih (Ahmetov, Jefremov) odlučili da zaštite svoje aktive tako što su organizovali slične demonstracije u Donjecku i Lugansku. SAD i EU su bile umiješane u sve od početka, a onda su se u Donbasu umiješali i neki krugovi iz Moskve, ubacujući tamo diverzantske grupe, tipa Strelkova. Ukratko, oligarsi su opljačkali zemlju, doveli do dna, a zatim započeli međusobni rat. Naravno, oni koriste privatne vojske, a pretežno se oslanjaju na fašističku ideologiju kako bi regrutovali omladinu. Zahvaljujući miješanju najprije Zapada, a zatim i Moskve, oni su izgubili kontrolu nad događanjima. Sada su im privatne armije, preostali novac i mediji jedine garancije fizičkog opstanka. Od zakona, Ustava, institucija skoro da ništa nije ostalo.
@ Nostradurus Zagrebački
Ako dobro čitam ono što pišete, Vi spremljeno „rešenje“ vidite u novom svetskom ratu. Drugim rečima, krupni kapital će po svaku cenu sprečiti drugačiji rasplet – revoluciju, hiperinflaciju i sl.
Za grey owl:
Anacionalan čovek?! Pa Vi ste onda ni ovde, ni tamo! Kakva zavidna pozicija, možete da pljujete i jedne i druge, i Istok i Zapad. Ali ipak, prava šteta što pratite BBC. Jugoslavija je bila veštačka tvorevina, slažem se. Ali bar je ljudima bilo lepo u njoj i živelo se pristojno. Takođe, imali smo vođu koji se pitao nešto u svetu, bio je poštovan. Koga imamo sada? Vi biste najradije da živimo kao muve bez glave, da zauvek budemo u vakuumu. Bez države, Boga, nekoga da nas vodi. Živela anarhija!
Da se vratim na temu. Mislim da je ukrajinska hunta kapitulirala kada su Putin i Porošenko postigli dogovor o prekidu vatre. Sada je jasnije nego ikad da eskalacija sukoba nije u interesu Rusije, jer je uzela Krim nazad. I NATO je postigao ono što je želeo, povećano ulaganje zemalja članica u vojsku. Sada će zaraditi malo bacajući bombe na Islamsku državu, usput će izmisliti još nekoliko žarišta u svetu (Bosna je jedan od kandidata). Kada se prašina slegne, tražiće se krivci za političko-ekonomski debakl Evrope. Amerika će odložiti neupitan sunovrat za još desetak godina. Sve to do neke nove (veštačke) svetske krize.
Možda bi trebalo jasnije reći više činjenica:
-dolaru (americi) prijeti propast ako prestane biti valuta za kupovanje nafte.
-rat je uvijek značio dobar profit za korporacije, kao i obnova
-socijalna kriza je sve veća, kao i dugovanja te se mora svijet zaokupljati drugim temama (zavadi pa vladaj)
-postoji šansa da se frustracija ljudi kanalizira u rat prema vanjskom neprijatelju (do nedavno je to bila lokalna politika)
-nakon velikog rata je uvijek dolazilo do stvaranja novog poretka (LIGA naroda, UN, ..)
-kapitalistički sustav sa novcem kao dugom dolazi uvijek u krizu naplate dugova i tada se ratom resetira. Ima tu prilog o krizi i dugovanju u KSHS: http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Gnjatovic.pdf
-EU koja je također bazirana na novcu kao dugu posljedično ide u gospodarsku krizu bez dna.
————–
Zaključak: Sustav mora preći fazu velikog rata da bi na vlasti ostala ista garnitura (krupni kapital). Tko to ne vidi ili neće uskoro vidjeti, nikad neće shvatiti kako funkcionira vladanje svijetom. Problem je baš u malim ljudima koji ne mogu prepoznati poteze krupnog kapitala.
@ Zdravko
Proveo sam 7-8 meseci u Nemačkoj u vreme rušenja Berlinskog zida. Bilo je to vreme euforije. A bio sam na studentskom praktikumu, u jednoj marketinškoj agenciji.
Čuo sam za te priče, kako neki nemci doživljavaju amere kao okupatore, ali kod ekipe sa kojom sam radio nije bilo toga, naprotiv. Kao što nisam primetio ni neki animozitet prema ruskoj strani. Nemci su praktični ljudi i kao celi zapad, njih vodi interes. Osim što nemaju smisla za humor, nisu ni naročito emotivni. A sreo sam dosta Amerikanaca i Engleza koji se zaista ponašaju kao bogovi. Može im se.
Kada je državna politika u pitanju, Nemačka je čvrsto inkorporirana u imperijalnu sferu i prošlo je 25 godina od euforije. Definisane su nove granice koje treba pomerati. Pa ako je diktat u tom smeru, ni Nemačka država neće izbeći tu politiku, po bilo koju cenu. A nesretni Poljaci se nalaze u buffer zoni. Mogu samo da mrze ili da se lože.
Nemačka je siva i grozno dosadna. Najzanimljivija stvar koju sam video, je bio rekonstruisani rimski kastrum u planinskom vencu Taunus (Hessen). Tu je prolazila imperijalna odbrambena linija – Limes. Kastrum je bio previše rekonstruisan i ušminkan. Očekivao sam da mi iz sledeće odaje banu Asterix i Obeliks…
@ Nemirni
Zbog takvih kao što sam ja, smo u ovakvoj situaciji? Pa bilo bi bolje da sam otišao negde, čisto da ne smetam.
Vi niste primetili da sam ja „dežurni kritičar“ ljudske vrste, a pošto sam anacionalan čovek, ne mogu baš da se iskažem kao neki patriota. Nema veze, mi patriota i bolida imamo za izvoz. I vođa, šićarskih slepaca i naroda koji im veruje. A njima nikada neće pasti na pamet da budu malo samokritični ili da prestanu da veruju u bajke. I Srbi i Hrvati i ostali.
Jugoslavija je bila značajna zemlja, ali nekome drugome, umesto da je bila nama. Idioti smo zato što nas stalno koriste. Tačno je – uopšte nije trebalo da postoji takva zemlja. Zato što smo se ponašali i dalje se ponašamo kao plemena, koja vode oholi i uskogrudi majmuni koji će nas prodati za najmanju proviziju.
Nemam vremena da gledam neko đubre na CNN-u, sasvim mi je dovoljno da okrenem BBC i još par sajtova ili recenzija…
За господина Катића – Тешко је самерити шта претеже, импровизација или анализа и синтеза, ако гледамо период 1991-1995.
Лорд Овен је писао у „Балканској одисеји“ да су његове напоре (1993) да се оконча рат у БиХ опструирали Американци.
Занимљив је податак да је лорд Овен 1993. године „мислио“ о Косову (и Метохији), а на трагу констатације прилажем одломак из интервјуа бившег министра иностраних послова Ивана Мркића:
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Politika/1456769/Rugova+i+%C4%86osi%C4%87+o+podeli+Kosova+.html
Готово сам сигуран да је завршница 1994-1995. режирана од стране САД, које су саслушале све стране и пресекле.
Нажалост, протећи ће много година док се отворе сви досијеи, али ми је у сећању остала изјава Питера Галбрајта, тада америчког амбасадора у Хрватској, који је дао „Недељном телеграфу“ 1996. године – да су за рат у СФРЈ криви и Срби, и Хрвати, и Бошњаци, али не подједнако. Однос који је понудио био је 70:20:10. Вероватно би 1999. године променио тај однос на штету Срба.
Људи попут Галбрајта и Кацина су нам потребни, јер недипломатски кажу оно што неки кругови на Западу заиста мисле.
Упрошћено, кораци су изгледали овако: 1) СБ УН је крајем 1994. на 6 месеци суспендовао део санкција према СРЈ, 2) „Блијесак“ (1-2. мај 1995. године), 3) пад/заузимање Сребренице и Жепе (јул 1995), 4) „Олуја“ (4-8. август 1995), 5) НАТО бомбардовање Републике Српске и измена „слике“ у Босанској Крајини (септембар-октобар 1995. године).
Својевремено је Милан Панић изјавио како је у време НАТО бомбардовања Републике Српске звао Била Клинтона и да му је овај саопштио да „Бања Лука неће пасти“.
П.С.
Скоро је професор ФПН Предраг Симић изјавио да већ 20 година скупља грађу о распаду СФРЈ и још увек се не усуђује да доврши и објави књигу.
За инг. Дејана – Боље је да сте Ви у праву, јер то значи да је неко нешто озбиљно мислио и анализирао током ратова у Хрватској и БиХ. Ја се бојим да је све, од почетка до краја, била само страшна импровизација. Хвала на коментару.
За господина Катића (08/09/2014 at 19:51) – Умногоме зависи од парламентарних избора у Украјини. Као што сам већ написао, сразмерно броју становника, ради се о малом броју наоружаних људи. До пролећа 2015. године биће јасно куда иде Украјина.
Што се тиче „Олује“, држим да је Милошевић (с Караџићем и Крајишником) свесно жртвовао „пасивне“ крајеве (укључујући Книнску крајину, општине Петровац, Дрвар, Босанско Грахово, Гламоч итд.) и периферију Сарајева, да би Република Српска обухватила већи део Посавине и Подриње.
Алија Изетбеговић је био опседнут да цело Сарајево буде под окриљем Бошњака (према академику АНУ БиХ Мухамеду Филиповићу) па је жртвовао Жепу и Сребреницу (и Горажде је било под знаком питања), Фрањо Туђман је Србе доживљавао као „реметилачки фактор“ и сматрао да их треба свести на испод 3-4 % удела у становништву Хрватске – зато је и донекле жртвовао Хрвате у БиХ (пристајући на БХ Федерацију и напуштање босанске Посавине).
Завршница је, разуме се, „режирана“ од стране САД.
Пре две-три године сам нашао кратак видео клип из емисије „Пресинг“ на РТРС, где су Момир Булатовић и проф. Владимир Лукић говорили о процентима, Сребреници и „жртвовању“ крајишких општина:
https://www.yout ube.com/wat ch?v=2dl5uBWCniw (линк је прекинут на две позиције)
Не верујем у мир у Украјини. Верујем да ће се примирје искористити за припрему неке украјинске олује. Вероватно ће се дуго и намерно неуспешно преговарати, увек ће за неуспех бити крива само једна, иста страна. Потом долази „логичан“ одговор силе јер, ето, другачије није могло. Питање је само да ли ће тада провладине трупе имати успеха као Хрватска у Олуји, или ће се догодити оно што се десило са Јужном Осетијом.
@ Зека (08/09/2014 at 11:27)
Дозволите да допишем неке цртице.
„Слаба Србија, јака Југославија“ је „формула“ коју је изнедрио Лазар Колишевски.
Краљ Александар I Карађорђевић је био убеђени Југословен, градећи интегрално југословенство размишљао је да званично укине ћирилицу (у корист латинице).
Постоји и једна занимљивост коју је потцртао француски историчар Ги Готје. За разлику од пруских краљева, који су задржали континуитет и када су постали цареви (Вилхелм I -> Фридрих III -> Вилхелм II), краљ Александар није себе потписивао као „Други“ (његов деда био је кнез Александар).
Једноставно, нову краљевину је сматрао као своје чедо и она је представљала нови почетак.
@ Marko-PG
Не читам руски (ни украјински), нажалост. Међутим, оно што сте Ви написали потврђује и проф. Предраг Симић са ФПН-а у Београду. Разговарао је са пријатељима Украјинцима, који су кивни на Русе, и логицирају на следећи начин – прво да очистимо исток Украјине, а онда ћемо да повратимо Крим.
Пре бих рекао да је у питању гнев неког ко је згажен исказан стихом „ћераћемо се још“. Узгред, релативно мало украјинских војника је учествовало у операцијама око Луганска и Доњецка, не само да тамо има припадника „Десног сектора“ већ и неки тајкуни имају приватне „војске“.
П.С.
Деведесетих Русија није могла да помогне ни себи, иако се овде она перципирала као велика сила. Ако хоћемо искрено, октобра 1993. године председник Борис Јељцин (претходно изабран у парламенту 1991. године) извршио је државни удар и неко време владао декретима. Већ средином 1999. извршен је „тихи“ државни удар када је Путин постављен за премијера.
Još jedan komentar o Rusiji i Ukrajini. Mislim da su te dvije zemlje za posljednjih 23 godine zaslužile čitavu ovu nevolju. Meni je jako žao običnih ljudi.
Ako govorimo o Rusiji, bio sam svedok kako su 20 godina sve činili kako bi se dopali Zapadu: svima su davali nezavisnost, postavljali Kozirjeva na mjesto ministra inostranih poslova, razmatrali kako imaju 50 mln. stanovnika viška, razmišljali kako da se raspcjekaju u manje zemlje, jer je Zapad sa nepovjerenjem gledao na njihovu veličinu.
Odbacili su mnoge saveznike i prijatelje, faktički se pridružili američkom embargu protiv Kube, pridružili se sankcijama protiv SRJ, Iranu odbijali da prodaju oružje kako se ne bi zamjerili Zapadu.
Na kraju, Zapadu se ipak nisu dopali.
Ja navijam za njih, mislim da im je minut do 12 i da će imati snage da se izbore sa ovim, ali će svoje greške i svinjarije morati platiti na mnogo načina. Na ruskom Donbasu se vodi brutalan rat Rusa protiv Rusa i prijeti da zahvati druge oblasti naseljene Rusima i unese haos širom Rusije.
O Ukrajini da i ne govorim.
za Cayo,
Ok, može i tako. Ukrajinci i Rusi se sada često prisjećaju događaja iz ex YU 1990-h. Ja često u ukrajinskim analizama nađem poruku: Putin je kao Milošević, a mi hoćemo da budemo kao Hrvati. Malo sačekamo dok budemo dovoljno jaki i nakon toga prosto očistimo te separatiste (vjerovatno se misli i na mirno stanovništvo, kao što je bilo u Hrvatskoj). Pa postanemo normalna zapadna zemlja.
Ovdje se postavljaju i dva nova pitanja: šta je to Hrvatska danas i šta je to „normalna zapadna zemlja“ danas. Ali nećemo o tome.
Mislim da je za Ukrajinu jedina šansa da im Rusija nekako pomogne i da ih postepeno ponovo civilizuje (tačnije, da se zajedno civilizuju). U suprotnom će decenijama ostati poludivlja teritorija sa sve manjim brojem stanovnika. O tome bi se moglo naći više kod Sjenkjeviča (Ognjem i mačem), Gogolja (Taras Buljba) ili Bulgakova (Bijela garda).
Prosle sedmice mi je u gostima bio rodjak iz Nemacke. S obzirom na posao kojim se tamo bavi, srece se sa dosta venture kapitalista i drugih investitora. S obzirom na to da zivi medju Nemcima vec preko 20 godina, mislim da ima solidno dobre sanse da pogodi raspolozenje javnog mnjenja u Nemackoj. Naravno, to nije reprezentativan uzorak, strogo metodoloski gledano, ali posto sumnjam da ce iko napraviti istrazivanje na tu temu, njegovo misljenje mi deluje prilicno korisno i smisleno.
Naime, pitao sam ga sta a) investitori misle o sankcijama Rusiji, b) sta narod misli o sankcijama Rusiji. Reakcije investitora idu od podsmeha do neverice. Kazu da imaju probleme, ali isto tako kazu da ruski investitori imaju jos vece. Nagomilali su dolare i evre koje nemaju gde da plasiraju sem u rusko trziste, a to ponekad nije jednostavno. Reakcije naroda su najcesce neverica. Moj rodjak tvrdi da u Evropi postoje samo dva naroda koja vole Ruse: Srbi (ocekivano) i Nemci. Nemci po njemu vise mrze Amerikance i Engleze jer se njih jos nisu oslobodili dok su im Rusi sve vratili. Potpuno suprotno od Poljaka koji od Nemaca mrze vise jedino Ruse, a Engleze i Amerikance vole do fetisizma.
Voleo bih da mi neko ko takodje ima iskustva sa zivotom i radom u Nemackoj potvrdi ove teze. U prilog tezama ide naoko pokusaj odvajanja Nemacke od anglosaksonsko dela zapada. Rusija je bila suzdrzana sve dok je delovalo da za tu operaciju postoje sanse. Cim je postalo ocigledno da je anglosaksonski zagrljaj prejak (recimo, Francuzi su posle cenjkanja ipak obustavili isporuku vojne opreme), proruske snage pokrecu ofanzivu.
Naivno bi bilo verovati da su lokalne glavesine pokupili ljude sa njiva pa im umesto vila dali PVO sisteme da obaraju avione. Savrseno je jasno ko stoji iza obe strane u ovom besmislenom sukobu.
Dobar članak kao i obično.
Gospodin Katić je uvek na visini svoje misli.
Moje pojavljivanje ovde je inicirao deo članka u kome se spominju Jugosloveni i raspad bivše Jugoslavije.Moje je mišljenje da je nešto najgore što je snašlo Srbe osnivanje Jugoslavije. Aleksandar Karađorđević je tim činom postao najveći grobar Srba zahvaljujući svojoj suludoj ambiciji i nepromišljenoj politici. Svi znamo koliko je srpskih života ugrađeno u temelje obe Jugoslavije, da ne širim temu.
Brozova Jugoslavija, po mom mišljenju, je bila tvorevina u kojoj su Srbi bili bačeni u zapećak. Sve je rađeno da se ostvari ona Brozova:“ Slaba Srbija jaka Jugoslavija“!
Kako god, kada je Zapad, posle ujedinjenja Nemačke, shvatio da mu Jugoslavija više ne treba pristupio je njenom razbijanju inicirajući građanski rat između nazovi “jugoslovena“ koji, praktično, nikada nisu postojali. Jedino u glavama onih koji nisu pojma imali kako je nastala, zaradi čega ..itd.
Nemačka i Amerika kreću u razbijanje Jugoslavije uz zdušnu pomoć Vatikana, hrvata i muslimana ponavljajući scenario iz 1941g.
I ko je tada nagrabusio opet?
Srbi!
Ko je opet pokušao da spase ono što se nije moglo spasti?
Srbi!
Ko je dobio države koje nikada nisu imali?
I na kraju sve se završilo bombardovanjem Srbije i genocidom nad srpskim narodom, jer kako nazvati upotrebu municije od osiromašenog uranijuma protiv civila, pogotovu na zračenja koje izaziva ta municija i od kojega nam Narod masovno umire.
Evropa se zadnjih meseci ponaša kao III Rajh. Ako ćemo za istinu, ko je sve bio član III Rajha kada je Hitler krenuo na Rusiju a ko je sada član EU i ima li gotovo indentične sličnosti?
@ Marko PG
Mnogo tačnija bi bila paralela sa Hrvatskom i BH, odnosno paraleli sa Srbijom nema mesta. Ovi događaji nisu inicirani s ruske strane, a ruska pozicija je dosta slična srpskoj. Osim omera snaga sa Zapadom.
za inžinjer Dejan,
To za religiju u Adžariji nisam znao. Baš ću pitati. Jednom sam upoznao neke Adžare i imao sam utisak da oni ipak imaju gruzinsku nacionalnu svijest, uz visok stepen regionalizma. Ono što je svakako istina da je Gruzija sprovodila ekstremno nacionalističku glupu politiku početkom 1990-h. Tu mi je zemlju posebno žao, to je narod talentovan, artističan i vrlo neozbiljan. Imali su sjajnu i originalnu kinematografiju u SSSR (Danelija, Joseliani, Abašidze), ali i vrlo dobar balet, operu, nauku. Od toga ništa nije ostalo.
Što se tiče Katinja, kada sam prvi put čuo o tome, govorilo se da je tamo izginuo „cvijet poljske nacije“. Ne znam, ali sam skeptičan prema tome. Poljaci su slični Ukrajincima – patetični i provincijalni. Toliko puta sam u poslejdnjih godinu pročitao da je izginuo „cvijet ukrajinstva“. To se odnosilo i na demonstrante sa Majdana u februaru i na plaćenike iz kaznenih jedinica koje su upadale u obruč negdje u Donbasu. Moj poznanik Rus, ozbiljan poznavalac istorije mi je govorio da većina izginulih u Katinju uopšte nisu bili etnički Poljaci, već – Bjelorusi. A šta se stvarno tamo dogodilo, otkud oni tamo i ko ih je i zašto pobio, to je prilično maglovito.
Veoma su interesantne (i tužne) paralela imeđu Ukrajine i onoga što se 1990-h dešavalo u Hrvatskoj i BiH. Ipak, formalno je najsavršenija sljedeća analogija: postoji država Ukrajina/Srbija, pojavljuju se separatisti pobunjenici u Donbasu/Kosovu, imaju podršku iz susjedne Rusije/Albanije. Humanitarna katastrofa na Donbasu je strašna i neuporedivo veća od one na Kosovu. Ali je Zapad ne vidi, uopšte je ne vidi. I NATO ne namjerava bombardovati Kijev, naprotiv.
За Немирног- Мени се чини да grey owl није србокритичар, већ само резигнирани посматрач. Нпр. да ли смо пребројали своје мртве, или нас је баш брига итд.. Хвала на коментару.
@grey owl Zbog takvih dežurnih srbokritičara (da ne upotrebim grublju reč) kao što ste Vi smo u ovakvoj beznadežnoj situaciji. Ako je komentar bio ironičan, unapred se izvinjavam, ali ne vidim dozu ironije u njemu. Nije Jugoslavija bila beznačajna zemlja, da jeste, ne bi je ni rasparčali. Svakako je bila značajnija i uticajnija od jedne Poljske. “Ovdašnja plemena“ ne bih da komentarišem, jer plemena nismo. Ako mi mislimo da smo nekom korisni idioti, svakako ćemo takvi biti i ostati. Usput, mogli ste skoknuti do CNN-a, čisto da vidite kakve sve nebuloze oni pišu. Pozdrav
Kinezi baš treba da požure. Ne ide im najbolje sa ovim jedinim nosačem. Koja ironija – to je ruski krš kojeg su kupili od Ukrajine…
http://abcnews.go.com/International/wireStory/china-pilots-died-aircraft-carrier-tests-25308196
A evo čime se bave ovi bolidi:
http://rt.com/usa/drone-landing-aircraft-carrier-902/
1914, 1941, Oluja, Bljesak, Milosrdni anđeo… sad imamo i monsunske kiše.
Ako nekoga nije bilo briga za Poljsku i za ono što se dogodilo u nekoj Katinskoj šumi, što bi ga bilo briga za Jugoslaviju i ovdašnja plemena.
Mi smo uvek bili korisni idioti.
Ta Adžarija je stvarno zanimljiva. Ako je istina da je gruzijska država sprovela tako uspešnu rehristijanizaciju islamskog stanovništva, to bi značilo da su otimali decu i pobili roditelje. Ili su pobili skoro sve, pa je ostala hrišćanska većina.
Neki su to pokušali i ovde, ali nikako da shvate da je za to potrebna licenca. I da Balkan nije u blizini Rusije…
Koliko je ljudi nestalo, poginulo u Bljesku?
Koliko je ljudi nestalo poginulo u Olujji?
Koliko je ljudi nestalo,poginulo u Nato bombardovanju?
Sve ova pitanja vaze i za Prvi i Drugi rat.
@Marko-PG
Nije mi cilj ovde da se preganjamo oko istorije. Pogotovo ne preko ruskih izvora o ruskim zlocinima. Hajde da ste predlozili poljske izvore, ali ni to nema veze. Nije ideja isterivati mak na konac, vec se pozabaviti kolektivnom svesti ljudi makar bila utemeljena i na mitovima (kako to uglavnom biva). Poljaci, bilo kako bilo, ni za zivu glavu ne zele da se vrate pod rusku dominaciju. Cesi, Slovaci, Madjari takodje. Zele da saradjuju, da prodaju i kupuju (kao uostalom i ostatak Evrope), ali garancije za nezavisnost i bezbednost traze sto dalje od Rusije. Belorusija, na primer, ne bezi od Rusije da ne bude slika totalno iskljuciva i mozete uporediti politike Minska i ostalih istocnoevropskih drzava.
Bilo kako bilo, necete me ubediti da istocna Evropa danas zali za sovjetskim savezom i Varsavskim paktom i sa setom se priseca slobode i zivotnog standarda koji su tada imali.
Sa druge strane ovaj blog se bavi besmislom sankcija Rusiji i zaostravanja odnosa sa Rusijom i tu se slazem. Evropa je tu vise stete sebi nanela nego sto ce neke koristi postici njima. Rusi su jos super uzdrzani kako sam se nadao…
@ Marko-PG
Ваш коментар ме је подстакнуо да поменем Грузију у оквиру које постоји Аутомна Република Аџарија. Пажња јавности била је фокусирана на Абхазију (имала је статус аутономне републике у оквиру Грузијске ССР) и Јужне Осетије (имала је статус аутономне области у оквиру Грузијске ССР), али не и на Аџарију.
Зашто је занимљива Аџарија? Пред распад Совјетског Савеза, становништво ове аутономне републике било је већином исламске вероисповести (преко две трећине). Независна Грузија је спровела рехристијанизацију становништва ове републике (главна циљна група били су млади), тако да су 2006. хришћани чинили око 63 % становништва.
Немам утисак да се ово на Западу помиње. Биће да у неким западним круговима преовладава хладноратовска логика – ко је против „империје зла“ (да употребим Реганову метафору), са нама је и све му је дозвољено. (Отуда је Чаушеску био најодликованији социјалистички лидер од стране западних држава. Тек кад је свргнут и стрељан, почели су постхумно да му одузимају одликовања).
Аџари су покушавали у последње две деценије да „побегну“ из Грузије (ка Русији) као Абхази и Осетини, али без успеха.
Andrej,
Iskreno, vaš odgovor je očekivan do detalja. Čini mi se da se radi o jednom standardnom kompletu klišea za ljude koji se ne udubljuju.
Recimo, šta vi u stvari znate o ubistvima u Katinjskoj šumi? Ko je koga tamo pobio i zašto? I šire, šta znate o sovjetsko-poljskim odnosima između dva svjetska rata? Da li je tu bilo još nekih zločina, ubistava, možda ratova? Da li je Poljska prekrajala granice u Evropi, prije nego je sama bila prekrojena? Ili ne znate, niste čuli? To je šteta, jer je tema vrlo aktuelna.
Danas ni Češka, ni Slovačka, ni Mađarska ne bježe od saradnje sa Rusijom naprotiv, i uopšte nisu histerične. Ako odete u Budimpeštu, vidjećete da njihov otpor prema diktatu Brisela nije ništa manji nego je svojevremeno bio prema diktatu Moskve.
Ja kod vas vidim pretjerani idealizam, ali stvari nisu crno-bijele. Istina je da je Poljska imala tešku borbu za nezavisnost od Ruske imperije, ali je recimo Finska imala sasvim dobar položaj tamo. S druge strane, ni Poljska nije bila u gorem položaju, nego recimo Irska pod britanskom krunom.
I redom, možemo reći da su Sovjeti bili mnogo konstruktvniji okupator u Avganistanu nego NATO. Možemo primijetiti da je veći dio Srednje Azije doživio civilizacijski sunovrat nakon raspada SSSR-a. Ili, da ne idemo daleko, možemo pogledati kako napreduje Balkan, recimo Kosovo ili BiH koji su protektorati NATO.
Ne bih da vas ja učim, možete sami sve naći, ako ima želje i vremena. Pa da vi objasnite meni: šta se to tačno dogodilo u Katinjskoj šumi? Ko su bili ubice, a ko žrtve? I kakva je predistorija tog događaja? Stvarno bi mi bilo interesantno saznati, a mogao bih vam preporučiti neke izvore o tome, ako čitate ruski.
@Andrej
Isto tako Amerika ima problem realne nezaposlenosti od 25%, da im je 50 miliona na food stamps, da im je inflacija izmedju 6-9%, rasna podjeljenost koja zivi kao u 1950im(nema dana da neubiju crnca ko psa na sred ulice), skolstvo ko u Sudana, imigracija rjesava problem natalita, platis pa dobijes tax loophol ( prvorazredna politicka korupcija ), ekonomija je u depresiji vec 6tu godinu, proizvodnja iseljena a ekonomija se sastoji od konobarica i prodavacica.
Ima Amerika isto problema kolko oces.
„Kina mudro cuti i merka trenutak da se useta u Sibir i daleki Istok.“ 🙂
Dali ti doista mislis da bi Rusija sama isla protiv Amerike, Kanade, Australije i Zapadne Evrope a da nema podrsku Kine? Da ce Kina dozvoliti da se uruse Rusiju pa da nece sljedeci biti Tibet i zapadni dio(muslimanski) KIne? Sta ti mislis da nece naterat Vijetnam, Filipine… u rat protiv Kine?
Ja mislim da je Kini u interesu opstanak Rusije jel ce gledati reprizu u Kini.
@Branko & Marko,
Tesko je biti toliko zaludjen pa misliti da se Poljacima Katinska suma nije dogodila, da se Madjarskoj nije dogodila 1956.a, a Cekoslovackoj 1968.a. Ili je to CNN toliko vesto ove dogadjaje prikazao da ja zivim u totalnoj zabludi, ispranog mozga kako velite.
Mozemo mi voleti Ruske klasike, balet, muziku, sportiste, ali smo i mi 1948.e odlucili da to posmatramo ipak sa strane.
Danas nam je drago da je neko u stanju da se suprotstavi NATOu, kada vec mi nismo mogli. Ono gde gresimo je sto mislimo da ce Ruske resurse Zapad uzeti vojskom. Pre ce biti da ce ih pokupovati Zapadne kompanije. Kina mudro cuti i merka trenutak da se useta u Sibir i daleki Istok. Tesko da je ona ikome bila pouzdan saveznik. Rusija ima ozbiljnije probleme nego ko je u Ukrajni. Domace trziste, industrija siroke potrosnje, ravnomerni razvoj, organizacija ogromne teritorije, nauka, tehnologija, natalitet, zdravlje stanovnistva, ocekivana duzina zivota …
Sve je u ravnoteži – srčka ili AIDS, može i metak:
http://pescanik.net/2014/09/rusija-koja-izumire/
Za Andreja – Kažete: „Koliko god mi voleli Ruse, ja vidim da ko god je ziveo pod Rusima ima histericne napade ako postoji i minimalna pretnja da bi Rusi mogli da im se vrate.“
Na žalost, predubjeđenje ili percepcija o nekome, je mnogo bitnija od istine o tom istom, posebno ako je taj neko određena država/nacija. Takvo rasuđivanje je prilično potpomognuto kupovinom svih mejnstrim medija (novina i televizija) od strane fondova i kompanija sa Zapada, a koji su u najvećem broju slučajeva pod apsolutnom kontrolom Vašingtona.
Predati se ovim procesima ispiranja mozga ili ne predati? Naravno da se ne smijemo predati! U udruživanju slobodnih pojedinaca je jedini spas.
Za one koji se pitaju šta misli, šta planira Evropa, da li je sišla s uma: Evropa je nešto kao SFRJ 1990. Zamislite pitanje: šta je radila/mislila Jugoslavija 1990?
Primijetio bih da nije tačna Andrejeva opservacija da svi koji su bili pod Rusijom sada histerišu. Tačno je da Poljska i 3 baltičke zemlje vode histeričnu i agresivnu politiku, ali razlog tome nije njihovo istorijsko iskustvo, već uputstva koja dobijaju od preko okeana.
Inače, mislim da je članak prilično dobar i slažem se sa svim, osim sa konstatacijom da je Rusija na gubitku. Rusiji nisu ostavili izbora i njena vlast će uraditi sve što se bude moralo uraditi.
Neko je rekao da je međunarodna politika stalna gozba: ili si za trpezom, ili na trpezi. Sada to izgleda ovako: za trpezom su Rusija, SAD i Kina, na trpezi je Ukrajina. Uskoro ide glavno jelo – to je Evropa.
Kao što rekoh, Rusiji nije ostavljen izbor i ona će učestvovati u podjeli Evrope. Pri tome granica može biti na Dnjepru, a može i na La Manšu.
Katicu jedan od najboljih clanaka, svaka cast
Sviđa mi se Vaš komentar. Da li možete da mi pošaljete link za tekstove na koje se pozivate. (cicak.miroslav@gmail.com)
Pozdrav
Miroslav
Kako je Evropa samo pojam (rec, geografsko ime) to ne moze imati nijedan
atribut. Evropska Zajenica, iako je slozen pojam i ime, za federalnu drzavu
(u pokusaju), tesko da moze biti „pametna“ ili „sumanuta“.
Ako pomenemo bilo koga, posebno, neke, kojima dajemo vaznost, po titulama, mozemo dati jos tezu kvalifikaciju ili atribut, od ludila.
EZ je primer vrednosti demokratije-kulise, koja zaklanja ruznu (pre-ruznu) stvarno
stanje.
Upravo u zadnjih 15 godina, svedoci smo, koliko se svakodnevno pokazuje okupacija EZ, koja se siri i produbljuje, njenim sirenjem, uz prethdno obezbedjenje
NATO-oruzane okupacione sile.
Svi interesi Evrope i, posebno, najvecih zemalja EZ, su u nastavku i povecanju saradnje sa Rusijom.
Umesto zastupanja privrednog interesa, EZ cinovnici i cinovnicici, deluju politikantski, nista vise, od „port-parola“ okupacione vlasti.
[ Promena odluke Francuske, da, posle jedino ispravne i „kocoperne“ izjave o postovanju ugovora, o gradnji i isporuci ratnih brodova, ipak odustane, samo je, jedan primer.]
Gotovo isto je bilo i pred oba svetska rata. Do 1914, Nemacka i Rusija su imale kompatibilnu trgovinu i saradnju u usponu, a jedna drugo,j nisu bile smetnja u imperijalnim teznjama. Nemacka je „merkala“ Francusku, iz nekoliko razloga, a, planirala rast flote i obezbedjenje izlaza iz Baltika, ka slobodnim okeanima i osvajanju kolonija (da bude kao ostale evropske imperije).
Nemacka je, zato, gurnuta u rat protiv Rusije, cime je obezbedjeno postizanje vise ciljeva, za „glavnu“ imperiju. U „igrokazu“ sastavljen je „konac“:Bosna-Srbija-Rusija.
U drugom cinu „igrokaza“ uvedena je Poljska, a danas, Ukrajina. Ukrajina je vec, sama sebi „sklopila kljuse“ i usla u ropske okove (sta god bilo).
Dok se, pred oba rata, u Evropi ludovalo-trosilo, pilo, igralo, …, danas, Evropa nema para ni za bezazleno ludovanje, a svakodnevnica je, vec dovoljno tmurna.
Laznademoktatija, briselska birokratija i nepriznata okupacija, doveli su EZ i
Evropu u stanje nemoci. Danas, radni narod, a jos manje, nezaposleni, nisu u stanju ni da se, bar, na ulici iskazu.
Ukrajinskom „krizom“, posle razbijanja Jugoslavije i svim ratovima, od Libije do
Iraka i Avganistana, samo americki, vojno-industrijski kompleks, profitira.
Rezultati-povecanje troskova naoruzanja su u toku. Ukrajina, koja je bila znacajni
deo proizvodnje vojnog, borbenog i transposrtnog (i civilnog) vazduhoplovstva,
postaje samo kupac(na veresiju) americkog naoruzanja, kao sto je vec predala
nuklearne elektrane.
Kako je cilj da se „luda“ Evropa, stavi pod totalnu zavisnost od SAD, to se ne moramo ni pitati ni cuditi resenju energetike. Kako sa zapada nema ni gasa, ni nafte, a za izgradnju Westinghouse-ovih „nuklearki“ (ali na teritoriji Ukrajine),
treba vreme, to vodi opet ka sukobu Nemacke (na celu EZ i NATO) i Rusije,
kako bi se „prezivelo“ i „kontriralo, strasnim ruskim pretnjama“.
Kako bi se eliminisala opasnost od ruskog nuklearnog oruzja, nastojace se da
se sukobljene strane izmesaju. Pod pritiskom, Rusiju ce primoravati na krupne ustupke.
U svemu, Evropa ce ropski „pratiti“, a ne ludovati.
O vracanju industrije, svakako nema govora, cak, ni u uslovima, ogranicenja kineskog izvoza (i proizvodnje). Americka propagnda, nastojace i da Kinu odvrati
od Rusije, kao „glavnog krivca“ za njene nevolje.
[U knjizi, „Medved i zmaj“ (moj prevod nije precizan, a, nebitno), americkom trileru,
Kina se nasla u teskoj krizi i CK odlucuje da se dokopa nalazista ruskog zlata, kao jedini spas. Osvajanje napreduje, dok se ne ukljuci „americka konjica“, da brani Rusiju-clana NATO.
Knjiga je bezvredna (posebno, knjizevno), dok se ne obrati paznja, na ideju-propagndu.]
Tako, Evropa nije ni mogla, da sada, „poludi“, jer odavno, pameti i ludila su u
nekim glavama, a ona nema nista sposobno-organizovano, da pamet deluje, a ludilo nadje mesto u odgovarajucim institucijama.
[Za „razbistravanje“, razmislimo o Katolickoj crkvi-globalnoj, kompleksnoj
poslovnoj organizaciji, i uporedimo njenu sposobnost delovanja, sa EZ.]
Za zabavu, poneko razmisljanje; http://www.realworldorder.net
Srboljub Savic
@Ostali,
U Ukrajni zivi velik broj Rusa i jos veci broj stanovnika koji govore Ruski, ali sem na Krimu ovo stanovnistvo ne zeli da se otcepljuje i prisajedinjuje Rusiji. Pricamo o regiji od par miliona ljudi i vojsci, narodnoj kako RT objavljuje, koja broji par hiljada ljudi. Totalno zanemarljiv broj da bismo pricali o opstenarodnom buntu (uporedite ove brojeve za RSK na primer). Da imaju podrsku Rusije, imaju, i to samo naivni ne zele da vide. Da ovi desnicari imaju podrsku CIA, ni to samo naivni ne zele da vide.
Ja skroz razumem razloge Rusije i stateski mi je skroz jasno zbog cega Rusi ne mogu da puste Ukrajnu Zapadu. Razumem i zasto Zapad zeli Ukrajnu u svom domenu. Problem je sto ovde Ukrajince niko nista ne pita. Zemlja im je opustosena i zive u strahu od povratka Ruske cizme. Koliko god mi voleli Ruse, ja vidim da ko god je ziveo pod Rusima ima histericne napade ako postoji i minimalna pretnja da bi Rusi mogli da im se vrate.
Sa druge strane, strategija Rusije mi je jasna. Krim su zauzeli i Crno more je pod kontrolom. Istocni deo nece jer im treba dzoker da mogu da destabilizuju Ukrajnu kad god im bude potrebno. Vreme radi za njih – Ukrajna je postala duboko podeljeno, bankrotirano drustvo.
Kada sam pomenuo sta su to Rusi uradili Ukrajni sto je NATO uradio nama, mislio sam na otimanje dela teritorije. Sta god mi mislili, Ukrajinci su osecali Krim kao deo Ukrajne. Kako su nama oteli Kosovo tako su i njima oteli Krim. Ako bi iko trebao da to razume, trebali bismo mi.
Ovako, pucanje ce jednog dana prestati. Ostace zemlja podeljena na pola, opustosene ekonomije, posvadjana sa partnerom od koga je kompletno energetski zavisna, koji joj je glavni kreditor i gde je prodavala vecinu svojih industrijskih proizvoda. MMF ce im doci i brzo ce sve sto od Ukrajne vredi preuzeti strane kompanije, nezaposlenost ce porasti, a beda ce ostati dugo, dugo… Nece ni USA ni EU to finansirati, a pricamo o 30ak milijardi godisnje…. Nece USA ni EU kupovati ukrajnske proizvode…
Sto se Evrope tice, totalno mi je nejasno sta radi. Osim, sto je vec na nivou elita, sto im USA vec godinama prigovara kako nisu u stanju da resavaju probleme ni u svom dvoristu vec uvek zavise od USA. Mozda se ovde par EU birokrata prave vazni i dokazuju da su odrasli i da su u stanju da resavaju probleme. Bolesno…
@Inzenjer Dejan,
Upravo o tome i govorim. Stimulisanje traznje putem monetarne politke nece dovesti do ekonomskog rasta. Monetarne vlasti nov novac emituju kao dug, i ako tim novcem stimulisete traznju niste nista uradili. Mozda ste problem preselili malo u buducnost. Potreban je rast traznje usled porasti prihoda, a to je u danasnjem svetu gotovo nemoguce izvesti – o tome sam pisao dole…
@ Andrej (04/09/2014 at 20:58)
Не било ми замерено што се јављам непозван, али наш домаћин је већ писао о погрешним „терапијама“. Односно, за решење кризе свету је преписан Фридманов „лек“.
Наиме, овај економиста је у књизи „Монетарна историја САД 1873-1960“ (енг. A Monetary History of the United States, 1867-1960), која је објављена 1963. и коју је написао са Аном Шварц, окривио је америчке Федералне резерве (ФЕД) за Велику депресију – не толико због неконтролисане експанзије кредита током 1920-х, већ зато што нису кроз монетарну експанзију успеле да одрже стабилан ниво цена (што је он као монетариста сматрао идеалом).
„Фокус је ван сваке сумње на спасавању банкарског система на терет свих осталих сектора. Дакле, интервенционизам и помоћ финансијском сектору, али контракција за све остале. (…) Кејнс никада не би сугерисао резање јавне потрошње у рецесији нити би тако дуго игнорисао проблем незапослености. Уместо ослањања на стимулисање понуде, Кејнс би инсистирао на стимулисању тражње, пре свега кроз инвестирање државе. https://nkatic.wordpress.com/2010/08/29/sta-bi-danas-rekao-kejnz/
Драстично обарање каматне стопе и њено свођење готово на нулу је опасна политика. (…) Упркос великом паду камата, ефекат на потрошњу је непропорционално мали. (…) Када тражња приватног сектора стагнира или опада, инвестициони ,бум‘ се не може подстаћи ниским каматама. Колико год каматне стопе биле ниске, бесмислено је улагати у производњу када за робама и услугама тражња опада или стагнира. (…) Када се ниво каматних стопа приближи нули и када такво стање дуго траје, монетарна политика постаје беспомоћна.
У амбијенту негативних реалних каматних стопа нема финансијског профита, па се нужно траже нови извори зараде који се могу наћи само на шпекулативној страни. Отуда и парадокс да берзански индекси расту све брже, док привредна активност или стагнира, или расте много спорије. Чини се да овај монетарни лек призива исту ону болест која је до кризе и довела.“
Za Andreja – Nisu frustrirani samo Srbi. I kod velikog broja zapadnih građana sa savešću, oseća se snažna frustracija – zbog razaranja Iraka, Libije i Sirije, zbog milona žrtava (ubijenih, ranjenih, unesrećenih). Oseća se frustaricija zbog satiranja Palestinaca koje traje preko 50 godina. I na sve to ide strašni cinizam, jeftina prodemokratska retorika i ravnodušnost.
Ukrajina je zapadna granica Rusije, država u kojoj je Rusija stvorena i koja je velikim delom uvek bila u sastavu Rusije i u kojoj ima više Rusa no Srba u Srbiji. Kako se ruske manjine tretiraju, videli smo na Baltiku. Rusija ničim nije ugrožavala Ukrajinu sve do trenutka kada je postalo jasno da će se pokušati sa uvođenjem Ukrajine u zapadnu orbitu, a to, pre ili kasnije znači da će se NATO naći na teritoriji Ukrajine. Kada je Zapad jasno podržao najmilitantnije i najbrutalnije strukture u zapadnoj Ukrajini, moralo je doći do čega je došlo. Kada se sve prethodno stavi u kontekst instaliranja protivraketnih štitova u istočnoj Evropi, prilično je jasno kuda vodi ukrajinska priča i šta je njen cilj. Hvala na komentaru.
Za Andreja – Molim vas da argumentoveno objasnite šta to Rusija radi Ukrajini, a što je „Zapad“ radio nama? Rekao bih da vas savršeno ne interesuju procesi koji su prethodili ovim činjenjima, kao ni motivi koji su inspirisali ista.
Gospodine Katicu,
Geopolitika je cudo. Ono sto se danas desava u Ukrajni je mozda priprema terena za ono sto nas ceka za 10ak godina. Ja nisam fan velikih sila i ako ih smatram velikim to je najmanje zbog vojnog potencijala. Cinjenica je da Rusija opasno zaostaje na svim poljima i da pokazuje svoje istorijske slabosti koje nosi vec vise vekova. Nedavno sam citao analizu koja pokazuje da je Rusija bila jaka samo uz jaku i autoritativnu figuru – da l’ car, da ‘l Putin sada, sa ekipom gubernatora/tajkuna. Tesko ce se tu ikada zapatiti demokratija zapadnog tipa. Ono sto danas fascinira je kolicina frustracija koja jos uvek izbija iz prosecnog Srbina. Pretrpevsi nepravdu i siledzijstvo NATOa, danas su ljudi toliko ludi za Rusijom i srecni sto se nasao neko da se suprotstavi licemerju Zapada pa makar ta ista Rusija radila Ukrajni ono sto je taj Zapad radio nama. Iracionalno.
Pomenuste potrebu za jacanjem traznje u Evropi. Bas sam skoro procitao tekst koji je vrlo racionalno postavio obe skole – supply side i demand side. Keynes-ova pretpostavka za rast je u jacanju traznje. Medjutim, skoro sve vlade ovo jacanje pokusavaju da rese monetarnim sredstvima – obarajuci kamate i povecavajuci javni i privatni dug. To retko ko da komentarise. Nije poenta da se ljudi zaduzuju, pa makar i jeftino, da bi povecali potrosnju. Time, fakticki, samo trose danas ono sto bi inace trosili u buducnosti i ofsetuju danasnje povecanje traznje manjom traznjom u buducnosti (kada dugove budu morali da vrate). Laicki, odlazu problem za neke druge dane. Pri tome, ulazeci u ‘jeftin’ dug kaznjavaju ljude koji se ponasaju racionalno i, najvaznije, smanjuju stednju koja je najzdraviji izvor sredstava za nove investicije i buduci ekonomski rast. (Usput, jeftinim novcem su samo napunili dzepove inace prebogatih 1%. Oni sa kolateralom – sa prvim milionom – znaju kako da iskoriste jeftin novac i uvecaju bogatstvo. Oni bez kolaterala, srednji sloj, te mogucnosti nemaju.)
Ideja povecanja traznje je da se povecaju prihodi domacinstava pa da se ista time finansira, ne dugom. E, to je veoma tesko uraditi buduci da se u trziste rada ukljucilo dve i po milijarde Kineza i Indusa i to veoma pritiska konkurentnost radnika u EU i drzi plate niskim. Tim, pre, mislim da je to i razlog demontiranja wellfare state – prost bankrot iste – nego sto je to zavera nekih neoliberala. Tekst koji sam pomenuo vise prica o uzrocima ekonomskog rasta, a tu su i monetarna i fiskalna politika tek na nekom niskom mestu prioriteta. Potrebne su investicije, inovacije, nove industrije i tehnologije. Pricam za razvijeni svet. Standard u odnosu na Kinu i Indiju mozete sacuvati jedino novim industrijama, tesko da se mozete tuci na jednostavnim industrijskim poslovima. O tome ne vidim da se pise. Kada su problemi strukturne prirode i kada se paradigme menjaju tesko da ECB tu moze nesto da uradi menjajuci kamatu za 0.25%…
Hvala na jos jednom lepom tekstu.
EU lideri nisu sisli sa uma ,vec su potkupljeni,po recima upucenih sa lica mesta.Naravno nisu kupljeni na vrhuncu karijere, vec godinama ranije,kada su jos bili mladi politicari koji obecavaju:
„My Ph.D. dissertation chairman, who became a high Pentagon official assigned to wind down the Vietnam war, in answer to my question about how Washington gets Europeans to always do what Washington wants replied: “Money, we give them money.” “Foreign aid?” I asked. “No, we give the European political leaders bagfuls of money. They are for sale, We bought them. They report to us.” Perhaps this explains Tony Blair’s $50 million fortune one year out of office“
https://www.lewrockwell.com/2014/09/paul-craig-roberts/are-they-completely-batty/
pozdrav iz Juzne Amerike
За господина Катића – Чланак је заиста јак, али не могу да се отмем утиску да кад год пишете о Русији и те како је присутна Ваша појачана емоција.
Приложио бих неколико својих коментара.
1) Не сећам се када је било оволико отворених жаришта истовремено – Украјина, Блиски исток (Сирија, Ирак, појас Газе), Либија, Авганистан, па и Пакистан. Нисам сигуран ни да се Египат у потпуности смирио.
Искуство казује да САД не могу истовремено да контролишу више жаришта – то пружа неку наду за Украјину.
Узгред, интервенција у Либији (2011) била је француско-италијанска, уз подршку САД.
2) Не бих рекао да је народ у Украјини заинтересован да ратује. За разлику од бивше Југославије, у Украјини не постоје линије раздвајања – односно не постоји фронт. Говорим паушално, око Луганска и Доњецка ратује око 20 хиљада украјинских војника (укључујући плаћенике и паравојску „Десног сектора“). С друге стране, проруске снаге чине неколико хиљада људи (укључујући добровољце и плаћенике). Сразмерно броју становника, ради се о малом броју наоружаних људи.
3) Ближе се парламентарни избори у Украјини и зимска сезона, сва је прилика да се иде на замрзавање конфликта. Питање је шта ће бити с пролећа. Ипак, нисам сигуран да су украјински грађани, ма колико били индокринирани, спремни да иду на тоталну конфронтацију с Русијом.
4) Елите и јавно мнење из ЕУ шаљу дијаметрално супротне поруке, намигују на све стране. Пољска елита упражњава оштру реторику, али тамошњи новинари подсећају на 1939. годину када су Украјинци чинили злочине и протеравали Пољаке из ширег рејона Лавова (који је тада прикључен Украјинској ССР).
Не могу категорички да тврдим, али нисам регистровао „митинге“ подршке или солидарности са званичним Кијевом.
Реторика немачког председника, који нема битан утицај, прилично се разликује од реторике Ангеле Меркел и немачких привредника.
5) Ако Владимир Путин и неколико људи из његовог најближег окружења, нису у стању да одговоре на отворену претњу у свом дворишту – Русија не може да се назива великом силом.
6) Није искључено да многи кругови на примеру Украјине, да употребим економску одредницу, подстичу тражњу за војним савезом као што је НАТО.
Чланак ми је пре свега оставио утисак суморности и очаја који напросто боли.
Светски догађаји о којима говорите ме маргинализују, као свесно биће. То биће им узвраћа истом мером.
Ствар је извесне интелектуалне куртоазије одредити која су схватања прихваћена као непорециве чињенице, и онда њих довести у питање… у циљу указивања дужне пажње тим идејама.
„Циљ Запада је уништавање Русије“ То тек једна самозаљубљена славофилска заблуда. Прошетајте се нетом, свуда ћете видети да људи кажу да се уништава управо оно у свету што је њима лично драго. [1] Значи ради се о некој спонтаној искривљености перцепције. Шира истина мора имати своје место. „Завади па владај.“ Конкретно, западни моћници стварају театар сукоба, где су суштина радње и крајњи циљеви у нечему сасвим другом од онога с чиме се јавност преокупира. Као што су током Хладног Рата Број Један жртве биле, уместо великих супарника, мале земље, и мали људи, разумно је очекивати да се то понови и у овом Хладном Рату Број Два. Штавише: „Неизбежан закључак је да су НАТО снаге помогле стварање њиховог сопственог непријатеља“ и да је тај непријатељ као западни одраз у огледалу. [2]
За оне којима је циљ „светска влада,“ метод је учинити да се свету толико смучи од ратова и страха од рата – да каснији предлог светске владе буде примљен с правим одушевљењем. Отуд, препоручљиво је да свако себи постави на питање: између великог рата и светске владе, шта бисте ви одабрали?
С једне стране се каже да се политичке елите понашају као да су сишле с ума, и како је то ужасно озбиљно и опасно, а с друге стране се признаје да су они марионете, што нам каже да ипак није озбиљно. Марионетска представа лудила и ратне острашћености се може завршити у трен: данас је рат с Океанијом, следећег тренутка Океанија је пријатељ, итд.
Mислим да следећим речима треба дати већу тежину него што им је даје сам аутор –
Nebojša Katić: Ponekad izgleda da, uprkos razvoju znanja, slepilo dominira i da se jasne opasnosti globalno ignorišu. Bojim se da je to ipak samo privid, i da centri moći planiraju budućnost sa punom svešću o globalnim opasnostima. Kada su informacije i kvalitetne analize u pitanju, ostatak sveta strahovito, decenijama zaostaje za najmoćnijim državama, njihovim analitičkim centrima i službama. Ove države uveliko oblikuju budućnost po sopstvenoj meri, dok se ostali batrgaju pokušavajući da reše probleme sadašnjosti, ili prošlosti, poput Srbije. ( O Srbiji, melanholično )
Друга идеја: „Шта год се буде десило, одвајкада је било и биће да шачице моћних људи одлучују и владају.“ Притом сви комфорно заборављају или игноришу шта је Толстој рекао у његовим писмима Гандију. Толстој му је одмах лепо рекао да је теза да је индијски народ поробљен од Британаца – бесмислица. Не може бити да шачица људи контролише стотине милиона. Индијски народ поробљава сам себе својим исквареним менталитетом и понашањем.
Селективно се примењује и једна стара изрека:
Одговорите себи на питање кога не можете критиковати, и одредили сте онога ко вас контролише. Можемо угодно критиковати, рецимо Ротшилде или Рим, и донекле чак и српског премијера. Али, замислите да критикујете комшилук, уопште људе који су око вас… Разумете ко је „газда“. Штавише, може се разумно претпоставити да је укупна количина малтретирања које мали људи чине једни другима, у агрегату, упоредива с укупном количином малтретирања почињених од стране САД, НАТО и осталих озлоглашених моћника.
Свет се уништава, живот на планети се уништава у страшним размерама. Али ја бих довео у питање да ли је то зло баш тако велико како нам се у први мах чини. Било би горе, неупоредиво горе од мојег потпуног уништења да преживљавам као зомби, као оне паукове жртве које су парализоване и експлоатисане у уснулом стању (звучи познато). Ништа на овом свету није вечно, али, док постојимо, можемо се увек трудити да се боље понашамо.
Хвала на простору за дискусију
[1] Многи јадикују о деиндустријализацији САД, а ето бивши вицеминистар америчке владе прича како је колима прешла унутрашњост земље и била запрепашћена колико се пуно гради http://www.kpfa.org/archive/id/104103 Овај интервју постављам јер садржи интересантне ствари.
[2] http://www.corbettreport.com/the-great-decoupling-how-the-west-is-engineering-its-own-downfall/
Za Miloša – Fridman je prošlost monetarne teorije i nije dobro pozivati se na njega. Neće proći dugo, i moraće se priznati da je Fridman najprecenjeniji ekonomista 20. veka.
U tekstu https://nkatic.wordpress.com/2014/03/19/cekajuci-spasonosnu-inflaciju/ i u diskusiji povodom teksta sam već govorio o tome da je u ozbiljnim stručnim krugovima sazrelo uverenje da centralne banke ne mogu kontrolisati ni proces kreiranje novca, ni nivo agregatne tražnje. Sve je u rukama poslovnih banka. Učestvovali ste u toj diskusiji, pa je besmisleno da je ovde ponavljamo još jednom. Hvala na komentaru.
За Бранка – Проблем елита је постао универзалан, и то пропадање је одавно почело. О томе сам писао овде https://nkatic.wordpress.com/2011/03/30/izdaja-intelektualaca/. Хвала на коментару.
За Сладимира – Проблеми експлоатације уљаних шкриљаца су вишеструки, али технологија напредује и (инстиктивно) никако не бих отписивао шкриљце. Наравно, земни гас је и даље боља, јефтинија и еколошки неупоредиво прихватљивија алтернатива. Хвала на коментару.
Nebojsa Katic, razumem vas.
Mislio sam da je kamatna stopa nebitna kao indikator stava monetarne politike. U normalnim vremenima kada je realna kamatna stopa „normalna“ tj. pozitivna, kamatna stopa je dobar indikator da li je politika restriktivna ili ekspanzivna. Ali realna kamata moze da varira kao danas i da bude negativna, recimo -2. To bi znacilo da sve preko toga, recimo 0 odsto kamatna stopa CB, znaci da je monetarna politika restriktivna.
Citiram Fridmana:
„Low interest rates are generally a sign that
money has been tight, as in Japan; high interest
rates, that money has been easy.
. . .
After the U.S. experience during the Great
Depression, and after inflation and rising interest
rates in the 1970s and disinflation and falling
interest rates in the 1980s, I thought the fallacy
of identifying tight money with high interest rates
and easy money with low interest rates was
dead. Apparently, old fallacies never die.“
Za Nebojšu – Rekao bih da se sasvim pouzdano može tvrditi da su naši najveći neprijatelji zapravo naše odnarođene, neprosvijećene i, uglavnom, zapadom fascinirane/ucijenjene društvene „elite“.
Г.Катићу,да ли сте упознати са анализама,које говоре о томе,да је експлоатација гаса и нафте из уљних шкриљаца непрофитабилна,и да је Америчка фирма,(Ексон Мобајл) која је пионир у експлоатацији гаса из уљних шкриљаца у великим проблемима?
Познато је да Кина лежи на нафти и гасу,и сигурно да је то један од разлога,зашто за сада не реагује.У тексту сте лепо наговестили,да се Америка спрема за велико кинеско финале.
Уколико су горе поменуте анализе тачне,мислим да Кина нема другог избора,до да буде знатно активнија.Или можда вредни и штедљиви Кинези већ раде на технологијама,које ће им омогућити профитабилну експлоатацију гаса.У том случају,њихова политика немешања може се разумети.
http://www.standard.rs/ekonomija/29083-%D0%B7%D0%B0%D1%88%D1%82%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D0%B3%D0%B0%D1%81-%D0%B8%D0%B7-%D1%88%D0%BA%D1%80%D0%B8%D1%99%D0%B0%D1%86%D0%B0-%D0%B2%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0-%D0%BE%D0%B1%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B0
Za Miloša – Nemam volje da se u okviru ovog teksta bavim tehnikom monetarne politke, pa ću odgovoriti kratko. Ne razumem kada kažete „Kamatna stopa je nebitna jer je ona posledica variranja kolicine novca.“ Ako je kamatna stopa nebitna, onda je nebitno da li je stopa 0%, 10% ili npr. 80% – to je veoma radikalan stav.
U tekstu https://nkatic.wordpress.com/2010/08/29/sta-bi-danas-rekao-kejnz/ sam napisao šta mislim o prevelikom oslanjanju na monetarnu politiku. Potonji događaji mi ne daju razloga da stav menjam. Hvala na komentaru, a biće prilike da se ova tema komentariše ponovo.
Za Branka – Glazjev je u pravu. Zaprepašćuje ekonomska, a posebno monetarna i poreska politika Rusije. Reč je o istoj politici koju vodi i Srbija, s tim da je red veličine mnogo veći i da sirovinski izvoz skriva dubinu promašaja. Hvala na komentaru.
Poštovani g-dine Katić, sve pohvale za vaš tekst! Nivo otpora vladajućih evropskih političkih elita angloameričkom imperijalnom interesu u Evroaziji je toliko nizak, bolje reći nema ga, da me je danas sram reći da sam i Evropljanin!
Zamolio bih vas za vaše mišljenje o hitnim makroekonomskim mjerama koje, u svijetlu aktuelne geopolitičke i geoekonomske krize, akademik Sergej Glazjev, savjetnik Vladimira Putina, predlaže da se sprovedu u Rusiji.
http://www.fakti.org/rossiya/klanjanje-vasingtonskom-konsenzusu-kostalo-je-rusiju-do-dva-biliona-dolara
lapsus: sto ne platis na mostu, platices na cupriji.
Centralna banka uvek moze da poveca kolicinu novca u opticaju a time i traznju. Kamatna stopa je nebitna jer je ona posledica variranja kolicine novca. Ne povecava centralna banka kolicinu novca smanjivanjem kamatnih stopa, nego obrnuto, povecavanjem kolicine novca se smanjuje kamatna stopa, a to znaci da se kolicina novca moze i dalje povecavati cak i kada su kamatne stope na nuli.
Moze kupovati dugorocne drzavne obaveznice, pa ako to kupi moze da kupuje akcije i obaveznice kompanija sa berze, pa onda moze pomocu depresijacije povecati kolicinu novca, moze kupiti ceo grcki, spanski, irski dug. Na kraju moze kupovati finalne proizvode i u krajnjoj liniji kupiti ceo svet. To ce sigurno imati posledica po traznju vec na prvom koraku kupovine svih dugorocnih obaveznica.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Bernanke_doctrine
Medjutim, svi ti koraci ne bi bili potrebni kada bi Ecb uvela pravilo da cilja nivo inflacije. To bi znacilo da ako ecb ne uspe da ostvari ciljanu inflaciju od dva odsto vec inflaciju od 0 odsto, ona bi se obavezala da to nadoknadi u sledecoj godini kada bi inflacija bila 4 odsto, pa ako ne u toj onda u sledecoj itd. Time se salje poruka: sto ne platite na drini platicete na cupriji. Mozda sada ne mozemo da izazovemo inflaciju jer necete da trosite ali cemo je sigurno moci napraviti u dobrim vremenima kada se ekonomija pregreje i to napraviti kumulativnu inflaciju. Sama ta izjava imace ogroman uticaj jer ce odmah povecati brzinu opticaja zbog straha od velike inflacije u buducnosti i ekonomija bi izasla iz recesije za cas.
Najidealnije bi bilo kada bi se ciljao nivo nominalnog bdp-a, jer on za razliku od ciljanja inflacije moze da apsorbuje sokove ponude kada nastaje inflacija troskova i manji rast.
Sve ovo govorim zato sto monetarna politika ima veoma velike posledice po realni zivot. Kada centralna banka ne uspe da spreci pad traznje/trosenja tada nastaje nezaposlenost a onda problemi, sukobi. Ne zaboravite da je Hitlera na vlast dovela deflacija i pad ekonomije koji se sa njom vezuje. Sve to danas moze da se ponovi, i situacija malo podseca na to vreme, ali je ekonomska situacija manje dramaticna nego za vreme 30-tih. Sukobi su posledica stagnacije ekonomije a ona je posledica restriktivne politike Ecb, ne trzista rada, krize duga ili sta se vec navodi. Da li je restriktivna politika posledica pritiska Nemacke ili je jednostavno neznanje, vera u nedelotvornost mon. politike manje je vazno. Najvaznije je da Ecb ima moc da povrati traznju na njen nivo, ali to do sada nije uradila.
Evo malo optimizma. Neće biti velikog vatrometa. Zašto?
1. Rat u Ukrajini nema baš mnogo veze sa samim stanovništvom Ukrajine i njihovim željama, nego je cilj rata kidanje ekonomskih veza Evrope i Rusije sa krajnjim ciljem delistiranja evra sa međunarodnog finansijskog tržišta. Do sada rat ide sasvim dobro i po planu. Evropa gubi, Rusija kratkoročno finansijski gubi, a dobija teritorije i perspektivno finansijsku nadoknadu kroz saradnju sa Azijom.
Naravno, Amerika dobija kako god da ide tok rata. Samo je pitanje veličine dobitka. Statistika jasno pokazuje da se Amerika razvijala u željenom pravcu, samo onda kada je Evropa bila u problemima. Kada su pomenutog Bžežinskog pitali (pre desetak godina, mislim) ko im je takmac u budućnosti, da li je to Kina? Čovek je lepo rekao da je to Evropa i niko drugi.
Zbog ujedinjavanja Evrope (i perspektivno pojave evra) je i rasturena SFRJ, svrgnut Sadam Husein (rešio da prodaje naftu samo za evre), Gadafi (rešio da pravi afrički dinar sa podlogom u zlatu). Ako nema dolara, nema ni Amerike u onom liku kakvom oni sebe žele da vide.
2. Bez namera da potcenjujem američku hrabrost ili hrabrost onih zemalja koje su vojno šikanirali, da li neko zna neku ozbiljnu zemlju protiv koje je Amerika otvoreno ratovala? Naravno nakon II svetskog rata.
Evo i malo lokalnog pesimizma i potvrde navoda gospodina Katića.
Danas je Aleksandar Vlahović (predsednik Saveza ekonomista Srbije – kakva sramota) na sastanku sa bratijom iz Saveza grobara ekonomije Srbije i guvernerkom Tabaković naglasio da problemi srpske ekonomije nisu u monetarnoj sferi, tj. u NBS nego u vladinim ingerencijama. Koliko čovek može da bude neznalica, neprofesionalan i nemoralan da prihvati da bude predsednik neke struke i izjavljuje očigledne besmislice. Ili je sve lako shvatljivo ako je isti ucenjen. Ali da li postoji i granica do koje neko može da te ucenjuje? To je i lokalno, a i pitanje za Evropu i njene lidere.
Zasto bi se neko borio oko Ukrajine ako je cela Rusija nenaseljena. Uzmite primer Krajine. Ratovalo se oko teritorije na kojoj niko sada ne zeli da zivi. Pokusali su das nasale Hrvate iz BiH, ali nije vredelo. Suludost ljudskog mozga nema granice. Evropa je zaboravila Drugi rat. Nije se desilo nikada u istoriji da bude ovoliko vremena bez ozbiljnog pregrupisavanja snaga.Meni je zanimljivo kako se u nasoj javnosti priprema teren za okretanje ledja..
ipak, ima tu neceg jako cudnog. Evo Francuska pristaje da ne isporuci Rusiji vec narucene i izgradjene brodove. kakav to mora biti evroatlantski idealizam, kada je jaci od sile profita i javnog interesa? Otkud tolika ideoloska unisonost Zapada? Otkud to da zakoni trzista postaju sekundarni u tim neoliberalnim zemljama? Otkuda ta demonstracija etatizma?
Za Nenada – Sirija umire u fazama, i neće proći dugo, i videće se da je i Sirija izgubljena i da će završiti u libijskom haosu. Potiskivanje dolara kao ekskluzivne rezervne valute je važno, ali tu je reč o dugom procesu. Poraz Rusije značio bi i raspad BRICS-a. Pri tome, Rusija bi pokazala svetu da ni sebe ne može da zaštiti i da je nepouzdan saveznik. Kina drži ključ, i ako ostane rezervisana kao do sada, ako Rusiju prepusti sudbini, sasvim sigurno dolazi i ona na red. Hvala na komentaru.
Za Nemirnog – Pretenciozno je da se stavljam u ulogu Putina, ali moram odgovoriti na jasno pitanje koje ste postavili. Sa majdanovskom vlašću, Krim je morao biti pripojen, ili možda bolje, vraćen Rusiji. Kapitulacija Rusije je put bez povratka i fazni kraj Rusije. Mislim da bi odlučna Rusija možda, kažem možda, naterala Evropu da dođe razumu i povede računa o svom interesu. Ovo je lako, prelako reći jer puno toga ne znamo, a ne znamo ni stvarne mogućnosti Rusije. Hvala na komentaru.
Za Slavenka – Mislim da Nemačka nema jasan plan i da dugoročno gledano ni njoj neće biti dobro. Ovo je, bojim se, i rat protiv Evrope. Hvala na komentaru.
Za Marka R. – Teško je dati valjan sud, ali se bojim da su snage koje se zalažu za rusku kapitulaciju prejake, i da oni zapravo ne planiraju da dele sudbinu Rusije. Bolje je i za Evropu da ova konstatacija nije tačna. Bolje je zato što ako se ne povuče crvena linija, ovo ludilo će se nastaviti grđe i gore i nikome dobro biti neće. Ovde nije reč samo o sudbini Ukrajine i Rusije.Hvala na komentaru..
Za Dušana R. – Politički Pigmeji slede i ne pružaju otpor suludim centrima moći. Oni su korisni idioti i to je smisao mog teksta. Hvala na komentaru.
Za Miloša – ECB se ponašala gotovo iracionalno u prvim godinama krize, ali je potom promenila politiku. Deo evropskih problema sigurno ide na raboš ECB, i na raboš tvrdoglave Nemačke. Politika se promenila u drugoj polovini 2012. ali je sada vidljivo da i meka monetarna politika ne može promeniti trenodove u Evropi i da je potreban radikalan rez u pravcu jačanja tražnje. (Uzgred, putujući kroz Nemačku kolima, bio sam zapanjen koliko se kasni sa ulaganjima u putnu infrastrukturu. Neverovatno je da ozbiljna, stabilna i bogata država napravi takav decenijski propust.)
ECB svojom politikom može držati kamate na nisko nivou, može olakšati refinansiranje dugova, ali ne može naterati građane da troše, ni privredu da investira. Tražanja ide u nekretnine i na tržište akcija, i tamo se manifestuje kao neregistrovana inflacija. To je opasno po stabilnost sistema. Otuda je ukrajinska kriza još suludija.
Dug zemalja koje nisu pod kišobranom ECB će biti skupo refinansirati, a valutni udari tek slede. Tu neće pomoći ni valutni odbori. Pogotovo će biti teško državama van EU. Voleo bih da mogu da kažem nešto dobro, ali dobro ne vidim. Hvala na komentaru.
Politika interesa će pobediti.
Ukrajna se ipak nalazi u ruskom a Balkan u nemačkom dvorištu.
A germansko slovenski spoj može biti opasno dobra kombinacija.
Eto primera u slučaju Češke.
Činjenica je da su anglosaksonci ovde dosta „zamutili vodu“ ali kako su došli na Balkan tako su sa njega i otišli, ostavivši vruć krompir kome drugom do Nemcima.
Slično će se desiti i u Ukrajni samo će ovde biti drugačije.
Ipak je Ukrajna krajna ruske zemlje, zemlja u kojoj živi 7-10 miliona Rusa.
@Katic
Vi i ja gledamo istu stvar i vidimo poprilicno razlicito. 🙂 Tekst je odlican ali ja bih dao svoje razmisljanje.
Nevidim zasto zalite za Evropom. Cenar merkantilizma se prenjeo iz Evrope u Amerikkku poslije WW2. Bio taj centar u Evropi (Berlin, London ili Pariz) ili Americi nama Srbima to nista i asolutno nista neznaci.
Od njih srpska drzava i srpski narod nista nemoze dobro ocekivati pa to sto se EU gusi i davi nista bolje nije ni zasluzila.
Sto se Rusije tice Putin (peronifikacija Ruske Armije) po prvi puta u zadnjig 10tak godina je, ajmo reci dobila samar. Isterali su Amere iz centralne Azije, pa Gruzija, Iran i na kraju Sirija.
Nezanam zasto ljudi stavljaju sto se desilo u Libiji Ruski gubitak kad onaj blento isao plesati sa vragom pa je tako i zavrsio.
Rusija je rekla zbogom Evropo dobrodosao ostatak svijeta.
Moje misljenje je da postoji samo jedno pitanje a to je pitanje ,rezervne valute,US dollara.
Kako Kina, Rusija… odigraju po tom pitanju tako ce im biti.
Puno pozz
Poštovani, čitam Vaš blog duže vreme i uglavnom se slažem sa svakom reči koju napišete. Nažalost, mnoge preporuke i saveti koje izlažete nemaju potrebnog odjeka, bar ne kod onih koji trebaju da ih primenjuju. Ali nije mi jasan Vaš stav i kritika Rusije u ovom tekstu:
“I Rusija će izgubiti, kakav god ishod da bude. Ako se ne preda, biće mala uteha da se nije imalo kud, i da se biralo između beznadnog, sporog umiranja na kolenima, ili umiranja sa nadom i puškom u ruci. Samoubilačka ruska politika devedesetih godina prošlog veka tek sada dobija svoj puni smisao. Nije zgoreg ponoviti – istorija ne oprašta glupost.“
Razumem da nijedno rešenje ove krize nije idealno, ali molim Vas, odgovorite mi kako biste Vi postupili da ste na mestu predsednika Putina? I da li biste pripojili Krim?
Da li mislite da Njemačka nema plan i za dugotrajan rat u Ukrajini. Dok se borbe vode u Ukrajini Njemačka bez ispaljenog metka može staviti cijelu EU pod svoju kako ekonomsku tako i političku kandžu. Neki politički teoretičari kažu da dobar rat ujedinjuje naciju, možda ovaj rat neki vide kao dobar način da uguše mnoge suverenitete manjih država u EU.
Sjajan tekst gospodine Katicu, vec nedeljama imam slicna razmiljanja na istu temu, samo ste Vi to daleko bolje artikulisali.
Moram priznati da me je prosla blaga jeza citajuci prva dva pasusa, delom zbog mracnog tona, a dobrim delom jer se cini da drugog objasnjenja nema osim – potpuno odsustvo razuma, tj. ludilo. Koliko god da smo se navikli na licemerstvo, dvostruke standarde, otvoreno krsenje medjunarodnog prava itd. od strane ‘demokratskog’ zapada prema zemljama drugog i treceg sveta, ukljucujuci i Srbiju, ovoliko otvoreno trazenje konfrontacije sa Rusijom, koja sa svim svojim manama, ima makar zastrasujucu vojnu (i nuklearnu) silu, mora da zacudi neutralnog posmatraca. Jednostavno, ulog je toliko veliki da je tesko naci cilj koji ga moze opravdati.
Dalje, prosto je neverovatno koliko tu nema zelje da se sukob (ne obavezno vojni) izbegne. Zaboravlja se puc Majdanovaca, smena legalnog predsednika, Desni sektor, zlocin u Odesi, let MH 17 odjednom kao da nije ni postojao. Pravi se slika kao da je ovakvo stanje oduvek i sada neki Rusi zveckaju oruzjem jer, eto, drugacije ne znaju. Jednostavno, ne cuje se nijedna zamerka na racun ukrajinske strane, rovovi su zauzeti i samo se ukopavaju iz dana u dan.
Mozda bi bilo zanimljivo da se sete Putinove anegdote kada je kao dete jurio pacova i saterao ga u cosak. Tad se ovaj okrenuo, uspravio, i napao ga, da mu je mladi Putin tada jedva pobegao. Tada je kako kaze ‘naucio da je neprijatelj najopasniji kada je sateran u cosak’.
Konacno, ako imate vremena, voleo bih kada biste mogli da procitate sledeci tekst:
http://www.standard.rs/svet/29905-%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%B5%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D0%B7%D0%B0-%D0%BE%D0%B4%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B8-%D1%80%D0%B0%D1%82-%D1%80%D1%83%D1%81%D0%BA%D0%B5-%D0%B5%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B5
Cini mi se da biste potpisali vecinu navedenih mera, ali sto je jos bitnije ‘sateran u cosak’ Putin ce mozda konacno morati da pocne da zavodi red i u toj oblasti ako misli da izdrzi sankcije i pritiske u narednom periodu. Mislite li da ima sanse za to ili sam ja preterani optimista…
Bugarski seljani koji žive u blizini „projekta“, kažu da imaju ekonomske koristi:
http://uk.reuters.com/article/2014/08/20/uk-bulgaria-turkey-fence-idUKKBN0GK1IK20140820
Postovani g. Katicu i ostali koji procitase ili ce procitati ovaj tuzan dopis. Mislim da svetom ne upravlaju politicki Pigmeji ves zli dusi koji su se nakotili do mere da ih se je za dugo tesko osloboditi. Zli dusi nemilosrdno guraju citave narode u rat i unistenje jer jedino tako opstaju. Ndajmo se samo da jos uvek ima pametnih koji mogu spreciti preteci „vatromet“
Nikada nisam bio optimista, ali evo malo romantike:
The Sensual World (1989)
Obaveštajne službe mogu da kontrolišu bilo koga. Samo su bogovi nedodirljivi.
Ne verujem da će ova kriza brzo eskalirati. Na duže staze Ruska država je ionako pukla. Svrha ovog „projekta“ je verovatno veoma praktična.
Kao i Afganistan, istočna Evropa je buffer zona. To bi mogao biti baš prikladan poligon za testiranje robotizovanih oružanih sistema. Koji bi kasnije po potrebi, bili primenjivani bilo gde (i na domaćem terenu).
Izbeglice će biti zadržane na zapadnim granicama. Ako treba, mitraljezima. Što se tiče Kine, ona bi stvarno trebala da požuri sa razvojem vojne tehnologije. A za to su naravno, potrebne velike pare.
Pretpostavljam da će Elisijum biti na Novom Zelandu. Ne znam šta tripuju hrišćanski fundamentalisti, ali sam siguran da je Hrist odavno otišao. Zato su tu neki islamski i veoma su ozbiljni. Kako god, protiv ludaka i robota, ni oni neće imati nikakve šanse.
Poštovani Nebojša,
koliko shvatam Vaše vidjenje današnje Evropske unije je u opštoj dekadenciji njene neizabrane elite, pojava onoga što su stari grci nazivali hybris(bes). Neuobičajeno za region koga su do skora krasile sasvim suprotne osobine.
Slažem se sa Vama da će trgovinski tokovi biti prekinuti i da će to imati posledice po ekonomiju. Takodje se slažem da evropska spoljna politika sve više podseća na američku.
Dosta korisnog i novog može da se nauči iz ovog teksta o modernoj evropi, njihovim političkim ideolozima, ekonomskim efektima sukoba.
Ne slažem se da „vera u moć monetarne politike“ je ono što rukovodi Eu. Da je tako Eu bi bila na konju. Sasvim suprotno- svi ekonomisti govore da je Ecb bila restriktivna- dva puta je podigla kamatne stope 2011, da i ne govorimo o tome da nisu imali trajnu novčanu ekspanziju(QE). Predsednik ECB na nedavnoj prezentaciji je govorio o nedovoljno fleksibilnom tržištu rada i dužničkoj krizi 2011 kao glavnom krivcu za ovo stanje! Naravno, da je on kriv o tome nema ni govora, on je nepogrešiv: štampanje para koje je Us i Japanu donelo rast je čista slučajnost.
Sa time u vezi zanima me sledeće: Ako bi se restriktivna monetarna politika nastavila i ako tome dodamo negativne posledice koje ste lepo opisali nesumnjivo će doći do usporavanja rasta u celoj evropi a time i skoka kamata na javni dug onih zemalja koja tržišta ocene kao nesigurna. Budući da je Ecb izjavila da neće dozvoliti raspad eu, drugim rečima kupovaće dug rizičnih zemalja u eu, to bi trebalo da znači da su te rizične zemlje sigurne, da se nalaze kako ste Vi jednom rekli u emisiji „pod kišobranom“. Interesuje me šta će biti sa nama i sa onim zemljama koje nisu pod kišobranom a na koje će se kriza preliti zbog velike povezanosti i zavisnosti od eu i njene monetarne politike. Sve te zemlje imaju fiksni kurs prema evru i duguju u evrima. Manja novčana masa će izazvati kontrakciju i lomljenje privrede.
Za Marka – Iz ugla normalnog čoveka teško je razumeti šta se događa na svetskoj sceni. Iz ugla monstruma ili sociopate, sve je mnogo lakše i ima mnogo više smisla. Verujem da Zapad igra na kartu ruske kapitulacije i da koristi obilje džokera ne samo iz poslovno-tajkunske sfere, već i iz Putinovog političkog okruženja.
Uzgred, dosta davno sam u Foreign Affairsu pročitao da veoma uticajni hrišćanski fundamentalisti žele haos na Bliskom istoku, žele uništenje Izraela, Armagedon i drugi Hristov dolazak. Foreign Affairs nije satirični časopis.
Što se kontrole EU političara tiče, može biti da je NSA mašinerija prikupila obilje zanimljivih podataka. Sve su ovo samo moja neuka nagađanja. Hvala na komentaru.
Za redovnu čitateljku – Majdan (Trg Nezavisnosti) je trg u Kijevu na kome su počeli neredi. Majdanski zahtevi i program čine srž aktuelne politike vlade u Kijevu, pa sam tu reč upotrebio umesto npr. antiruski, prozapadni, ili pronacistički npr.. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katicu. I ja osecam kao i vi. Odlican tekst. Zanima me samo ovo: kako objasnjavate da su neoliberalne elite EU toliko spremne da igraju protiv svojih interesa? I EU ima industriju, kompanije, bankare, krupni kapital kome sve ovo sa Ukrajinom u stvari ne odgovara. Ipak, oni opucaju sebi u noge. Zar je moguce da USA tako lako kontrolisu EU putem korumpiranih polituicara i politicke elite?
Izvinite, sta znaci „majdanski?“ (I hvala za izvanredan clanak.)
Za Miroslava Cicka – Meni nije poznato da postoje „javne“ studije ekonomskih dobitaka „siledžijske“ politike, ali verujem da se takve kalkulacije prave i da služe kao osnov za intervencije. Hvala na komentaru.
Poštovani Nebojša,
najzad jedan odličan, aktuelan, i opominjući tekst.
Pre par sati sam napisao i hteo uputiti Vam jedanu molbu za pogled sa strane na našu ulogu i mestu u ovom evropsko-ruskom žamešateljstvu koje preti ozbiljnoj eskoalaciji.
Nisam imao snage i volje za pošiljkom pa sam ga izbrisao iz prostog razloga da Vašem ukusu neće prijati. Otprilike da nisam dobro procenio?!
Pozdrav
Gospodine Katiću,
Hvala Vam, Vaši članci me uvek inspirišu na razmišljanja koja se često čine dalekim od tema koju obrađujete. Verovatno je to u strasti kojom pišete (manje u argumentima, kojima nemam zamerki) i osećam se kao da sedim sa starim prijateljem i potpuno slobodno razmenjujem misli koje naviru u celoj toj želji da se svet shvati i da se pobegne od nevolje.
Konkretno, Vaša razmišljanja oko grešaka Evrope me dovode do zaključka da ipak postoje ciklusi propadanja (čitaj: rat) nakon kojih se nastavlja put kojim je civilizacija krenula.
Sada je samo pitanje da li je neodgovornost vladara (zajedno sa stratezima) došla do takvog stadijuma da se upotrebi nuklearno oružje nakon čega ne bismo nastavili taj put već bi nekoliko preostalih krenulo u nekom novom pravcu.
Zamajavajuća pitanja oko finih podešavanja monetarne i fiskalne politike ili večne dileme „štednja ili potrošnja“ postaju takva kada se osvrnemo šta se stvarno dešava.
Amerikanci izluđuju i ubijaju Arape koji postaju teroristi iako to baš nisu želei (sudeći po istoriji). Rusi bi voleli da uzvrate ali ne znaju kako jer nemaju tu sofisticiranu, da ne kažem pokvarenu, pamet Britanaca. Pitanje je da li Kinezi znaju šta hoće a Japan i Nemačka će možda opet krenuti kao slon u staklenoj radnji da rešavaju probleme.
Nove „sile“ kao što su Brazil i Argentina, Amerikanci sređuju „seljačkim“ metodama a Meksiko kao gladni bernardinac gleda toplim očima u Teksas sa željom da pređe u carstvo blagostanja.
Ne znam koliko je vremena potrebno u ovim uslovima da se uđe u neki veliki ratni sukob ali ste dobro primetili da su odluke glavnih sve besmislenije a to je dobar put da brzo dođemo do „neželjenog“ scenarija (kako bi političari rekli).
Ne verujem da sam nešto baš mudro rekao, ali komentarišem Vaše članke samo zato jer u meni izazivaju potrebu da razmišljam.
Srdačno Vas pozdravljam
Miroslav Cicak
P.S. Nešto sam još hteo da Vas pitam: „Da li se neko od ekonomista bavio kvantifikovanjem ekonomskih dobitaka od siledžijske politike i, normalno gubicima vazala i slabijih neprijatelja?“
…и зло у људима је вечно.
Глупост измиче дефинисању и често је оправдавајућа – тада размишљамо да су одлуке европске елите недомишљене, исхитрене, недоличне. Али те одлуке нису глупе, доносе их људи “који туђу муку не осећају“, не боли их као што друге боли, нити су рањени били, нити имају разумевања за туђе боли. Разумевање бола не може бити апстрактно, оно је само искуствено. Не можемо ни да претпоставимо како је другоме “док не уђемо у његове ципеле“ и док нас не жуља исти камен.
Није се нечастиви џаба жалио што га стално оптужујемо за сва зла на овом свету, зло је у људима.
Problem Evrope je što je utemeljila materijalističko-hedonističku civilizaciju. Uz neosporne disciplinu i preduzimljivost, Evropa je svoje vekovno liderstvo I blagostanje zasnivala na iskorišćavanju, po njenom mišljenju, manje vrednih. U vreme arapskog proleće naišao sam na podatak da Britanija i Francuska oko polovine svog bdp-a stvaraju van svojih granica. Evropa samo nastoji da, uz poslovičnu beskrupoloznost I urođenu oholost, zadrži postojeće pozicije i političko-ekonomske odnose u svetu. Otud njihova bezosećajnost prema uništavanju čitavih naroda i država, ukoliko to vide kao sredstvo očuvanja svojih beneficija, otud svo to licemerje i dvoličnost. Dok se evropska deca od malena uče političkoj korektnosti, multikulturalnosti, ljudskim pravima i sl. azijska i afrička deca rade 12 sati dnevno u fabrikama njihovih očeva. Demokratija je u evropskom viđenju stvari bila oduvek pojam za unutrašnju upotrebu, sem ako je na krajnje licemeran način ne koriste kao sredstvo političkog pritiska u svojim večitim propagandnim ratovima. Zbog toga ne bih evropsku elitu smatrao političkim Pigmejima, iako bi na prvi pogled njihov odnos prema prekoatlanskom partner mogao opravdati i takvu metaforu, već kao ogoljno koristoljubivu i proračunatu, koja u senci moćnog gospodara nastoji da prigrabi što unosniji plen, svesnu da nasuprot njihovih interesa vise ne stoje samo urođenici naoružani vlatima trave, te da je priklanjanje bezumnom siledžistvu jedini način očuvanja njihovog dosadašnjeg univerzuma. Najgore u svemu je što ta elita iza sebe još uvek ima kritičnu masu podanika sa kojom deli svoju lakomost i interese. Možda je naivno očekivati odlučnije suprostavljanje evropskog stanovništva politici svojih elita, ali do tog trenutka i oni snose podjednaku odgovornost za apokaliptične posledice ka kojima se svet kreće.
„I Rusija će izgubiti, kakav god ishod da bude. Ako se ne preda, biće mala uteha da se nije imalo kud, i da se biralo između beznadnog, sporog umiranja na kolenima, ili umiranja sa nadom i puškom u ruci. Samoubilačka ruska politika devedesetih godina prošlog veka tek sada dobija svoj puni smisao. Nije zgoreg ponoviti – istorija ne oprašta glupost.“
Čini mi se da Rusija definitivno nema izbora,kada je u pitanju konflikt u Ukrajini,ili ga ja ne vidim.Jasno je da sve što se radi,ima za cilj,uništavanje Rusije,preuzimanje njenih resursa.Moguće,da je Putin zakasnio sa rekacijom,olako prepustivši krstašima Libiju.Reagovao je tek,kada je „Hanibal pred vratima“.Po meni,ako već mora da se „gine“,bolje je da to bude u borbi,nego tiho, na rate.
Tekst je svakako sjajan,i veoma sadržajno ste izneli presek stanja geostrateških prilika.Možda nedostaje makar minijaturni zračak optimizma, za kraj.
Srdačan pozdrav