Prošlo je dovoljno vremena od formiranja nove vlade i neki se zaključci mogu izvesti, bar kada je reč o ekonomskoj politici. Čini se da je nova vlada odlučila da napravi otklon od ranije politike i učini radikalan zaokret – za celih 360 stepeni.
Nova ekonomska politika stoji na starim temeljima promašenog voluntarističkog koncepta. I metod vođenja ekonomske politike je isti – haotično i kakofono najavljivanje ad hoc mera i odsustvo bilo kakve jasne strategije ili sistematičnog pristupa rešavanju ekonomskih problema. Konačno, i ključni kreatori ekonomske politike su uglavnom isti – od političara i njihovih savetnika, do lobista i istih centara ekonomske moći. Srbija nastavlja da živi kao i do sada, od danas do sutra, od jednog propagandnog slogana do drugog, od jedne spasonosne najave do druge.
Država se ponovo zadužuje gde god može i traži novac od bilo koga ko je spreman da joj ga da. Ova strategija počiva na izgovoru da su problemi domaće ekonomije samo prolazna faza koja je izazvana negativnim spoljnim uticajima. Nespremnost (i) ove vlade da se suoči sa krizom ekonomskog modela, sa krizom ideja i kompetentnosti, slika je države koja budućnost ne planira, već na njen račun pokušava da živi. U tom vremenskom kontinuumu sve završava kao loša beskonačnost.
Država se i danas ponovo zadužuje, da bi novac trošila na skriveno i uporno subvencionisanje banaka, dužnika i uvoznika, a na teret budžeta i svih građana Srbije. Krediti privredi koje država subvencioniše ostaju i dalje vladino osnovno oružje u borbi protiv krize. Mehanizam koji nikakve rezultate nije dao ni u prethodnom periodu, mehanizam koji ne može spasiti privredu, i nadalje opstojava. Nejasno je na čemu počiva nada da će već oprobano pogrešan lek ovoga puta spasiti bolesnu privredu. (1)
Zanimljivo je da država nema novca da plati dobavljačima za izvedene radove, isporučene robe i izvršene usluge, dakle nema za plaćanje onoga što se platiti mora – bar u ozbiljnim državama. Uprkos tome, vlada Srbije se zadužuje da bi subvencionisala banke i dužnike. Ona radi ono što nikako ne mora, i žmuri pred onim što mora. Bilo bi interesantno saznati koje se to države u Evropi ponašaju slično kao Srbija – koje to države ne plaćaju dospele obaveze, a budžetska sredstva poklanjaju odabranim bankama i njihovim klijentima, nedobijajući ništa za uzvrat. Bilo bi dobro znati koje države dodatno potkopavaju sopstvenu valutu subvencionišući kredite sa valutnom klauzulom.
O razlozima za primenu ovakvih ekonomskih mera može se samo spekulisati. Da li je bankarski sistem zaista u tako teškom stanju, da li je iscedio sve što se moglo iz privrede, pa sada nastavlja da cedi državu i tako se tiho sanira? Da li je finansijski sistem pred kolapsom i da li su nove Agrobanke na pomolu? Da li država pozajmljuje sredstva u inostranstvu kako bi bankama popravila profitabilnost i umilila ih da novac ne povlače iz Srbije? Da li država poklanja novac preduzećima kako bi njihovim vlasnicima, a svojim prijateljima i partnerima smanjila troškove, povećala profite i vrednost imovine?
Šta god da je motiv, od ovakvog mehanizma građani i ekonomija neće imati koristi. Spoljni i unutrašnji dugovi se povećavaju, a privredi se dodatno zateže dužnička omča. Uz pomoć države, banke i dalje mogu nastaviti da naplaćuju astronomske kamate. Time se proces nužne i spasonosne finansijske konsolidacije ponovo odlaže. Tako je bilo juče, tako je danas, sva je prilika, tako će biti i sutra.(2) Razlika je samo u tome što je danas gore nego juče, ali verovatno bolje nego što će biti sutra.
O tome da se novac obezbeđen inokreditima mogao daleko bolje upotrebiti ne moramo spekulisati. Da je njime država platila ono što duguje privredi, rast spoljnog duga bi bio praćen smanjivanjem unutrašnjeg duga. Ukupna likvidnost bi se popravila, a privreda bi bar delom prodisala i dobila zarađeni novac na koji ne mora plaćati kamatu. Ovaj mehanizam unošenja novca u privredu je ne samo mnogo pravičniji, već je i efikasniji. Nije zanemarljivo ni da bi efekat ovakvog poteza bio i vraćanje poverenja u državu.
Izmiče razumu da javnost ne vidi i ne reaguje na ovako flagrantnu zloupotrebu i preraspodelu budžetskih sredstava. Čudno je i da parlament ćuti dok se ovako očigledna finansijska diskriminacija nesmetano realizuje. Još je čudnije i da se struka ne oglašava i ne kritikuje ovaj apsurdni i štetni ekonomski mehanizam.
Sve i da se o korisnosti subvencionisanih kredita može polemisati, o jednom aspektu ovog fenomena ne može biti spora. Država je sada u obavezi da napravi i objavi pregled svih korisnika subvencionisanih kredita kao i njihovih iznosa. To podjednako važi i za kredite koji su korišćeni u prošlosti. Ovo više nije i ne može biti samo stvar banaka i njihovih klijenata. Država je ovde treći učesnik u finansijskom aranžmanu, a ono što se iz budžeta sufinansira postaje javna stvar i ne može se skrivati iza tobožnje bankarske tajne. Možda bi objavljivanje tog spiska pomoglo da se razume i razotkrije modus operandi domaćeg finansijskog sistema, možda bi to dalo povoda da se konačno krene sa njegovom promenom.
—————————————————-
(1) O štetnosti subvencionisanih kredita privredi i građanima sam pisao u ranijim tekstovim, npr.
Kažnjavanje zdravog razuma – objavljeno u dnevniku „Politika“
(2) O potrebi finansijske konsolidacije videti tekst
За Предрага М. – Не, наравно. Волим понекад да илуструјем стандарде у интернет сфери. Занимљиво је и како се модератори односе према томе итд.
За Небојшу Катића – Надам се да вас коментари попут овог који сте навели, неће обесхрабрити.
За Предрага М. – Ево како један читалац „Видовдана“ види мене и мој текст о корони:
Zagor Nemanjić 25. марта 2020. at 22:11
Graktanje matorog gavrana sa kljunom punim parmezana..
Nada se da svi pocrkaju a on da se popne na tramvajsku trolu i da odozgo posere svakog ko se nađe u sferi njegove raširene guzice.
Pa tupava,ćorava,formalno edukovana morončino kad bi srbi zavisili od kredita MMF-a svi bi pocrkali još i pre korone niko nebi doživeo ni današnji dan već se šlepaju na slanini i kobasicama strica iz sela i ajvaru i paradajzu tašte i tasta iz bašte njihovi snova.
Da nije tih izvora finansija i kreditnim aranžmanima rodbinske berze pocrkali bi niko od bankarski činovnika ni primetio nebi da su kod svetog arhangela Mihajla na baždarenju vage.
За Предрага М. – Добио сам јуче поруку од заиста добронамерног читаоца. Дешава се да у брзини моја иронија не буде препозната. Везано за поменути текст сам имао већи број упозорења „геометријске“ врсте.
Господине Катићу, да ли бисте молим вас могли макар да наговестите ко би могао да вам да таква упозорења? Неко вас је поменуо на телевизији?Хвала.
Dobio sam par dobronamernih upozorenja da se ne može napraviti radikalan zaokret od 360 stepeni, već samo od 180. Moram da podsetim da je „radikalni zaokret od 360 stepeni“ ironična opservacija kojom sam hteo da kažem da je (tada) nova vlast nastavila identičnu politiku kao i prethodna, iako je najavljivala suprotno.
Za Radomira – Meni se čini da nema bitnih promena u poslednje dve godine. Politika je manje-više ista kao i ranije, s tim da su problemi veći, rešenja radikalnija. Što se ino kredita tiče, oni nisu uvek uslovljeni i država ima dosta prostora za arbitrarno usmeravanje novca. Problem sa kineskim kreditom je što se time finansiraju radovi koje velikim delom izvode kineske firme, a to nije po „mom ukusu“. Hvala na komentaru.
Poštovani g.Katiću,
Ovaj tekst je napisan pre više od dve godine, smatrate li da se nešto bitnije promenilo u međuvremenu, i ako nije, koje je vaše mišljenje do kada bi ovakvo stanje moglo potrajati? Takođe, u tekstu navodite da se inokrediti mogu iskoristiti radi smanjenja unutrašnjeg duga, ali šta ako strani kreditori uslovljavaju da se istim vraća spoljni dug? Kakvo je Vaše mišljenje o kreditima dobijenim od strane Kine, konkretno za izgradnju infrastrukture?
Puno pozdrava i hvala.
Zaokret od 360 stepeni, to bi na prvom mestu, značilo da država ispuni svoju primarnu ulogu: definiše pravila igre jednake za sve i obezbedi poštovanje ti pravila. Razrada i argumentacija tvrdenje http://djordjemdjokic.wordpress.com/2012/11/26/116/ Hvala na tekstovima koje objavljujete
Za Nostradurusa – Novac nije samo ekonomska i finansijska kategorija. On je i slika moći. Nevolje u kojima je većina, nisu samo odraz lošeg koncepta monetarne multiplikacije, one su pre svega refleks konstelacije snaga. Moćna manjina kontroliše sve ključne poluge moći i sistem je podređen njenim interesima. Manjina takođe mnogo lakše harmonizuje interese i dolazi do cilja. Do promene ne može doći intelektualnom revolucijom, već samo pravom, nažalost krvavom. Nažalost, ni te revolucije nisu pomogle. Da parafraziram i blago modifikujem moj omiljeni „revolucionarni“, antologijski stih Branka Miljkovića – sloboda ne peva kao što su sužnji pevali o njoj. Na kraju, mi ne debatujemo o monetarnoj politici, već o karakteru društva u kome živimo. Hvala na komentaru.
Poštovani g.Katić, mi tehničari volimo stvari analizirati pa i numerički kada nam se ne da izvoditi formula. Kada govorim o današnjoj ekspanziji novca preko kredita ona vodi u neotplativi dug. Analizirao sam profitiranje banke zamišljenom primjeru (https://sites.google.com/site/financijskisustav/profit-banke). Mene je baš zanimalo kako se dolazi do besparice. A ova numerička analiza je pokazala da svaki novac koji se pojavi u sustavu (vanjski kredit, emisija nacionalne centralne banke) prelazi u slijedeće oblike tokom vremena: na račun obavezne rezerve, zaradu banke i rezervu u trezoru banke. Analiza pokazuje da početnih 1000 na kraju u trezoru ostaje 91, a da izdanih kredita ima 3796. Ako banka zadrži zaradu (328), Ostaje u sustavu 672. Jedini realni novac je ovih 91 i zarada banke. Ostatak je u obaveznoj rezervi. Kako vratiti kredite ili nastaviti plaćati kamate? To je pravo pitanje? Osim toga, ova simulacija pokazuje kako se u samo nekoliko godina 33,8% realnog novca koji ulazi u državu može pretvoriti u zaradu banaka. Pa stoga nije čudo da banke i u doba najveće krize bez problema trećinu dotoka kapitala prisvoje na ima kamata na multiplicirani novac. Realna situacija je malo drugačija jer ima više banaka. Ali da je samo jedna, bilo bi otprilike ovako. Inače, to je i razlog zašto male banke upadnu u nelikvidnost – nemaju pristup jeftinom novcu iz centralnih banaka.
—-
Eto to je razlog zašto vas pitam, zašto ovaj sustav kreditne emisije ne ukinemo jer je neodrživ. Jer ako banka od dotoka 100 u roku 3 godine ima povrat 33, jasno je da može vani posuđivati po kamati od 3% i imati 9% troškova i 24% zarade od kredita. Banka samo treba nastaviti uzimati kredite od FED-a ili ECB-a jer je računica čak i u RH više nego povoljna. A da ne govorim o EU, gdje je obavezna rezerva puno niža i multiplikator puno veći.
—-
Ovaj problem ekspanzije novca koji zaglavi u nelikvidnosti i traži stalnu dokapitalizaciju banaka se može vidjeti na masu primjera. A vidimo ga u lijepo u Sloveniji. NLB se ne može osoviti na noge. Ona svako malo treba dokapitalizaciju. A naši genijalni političari su u skoro svim državama bivše Juge zaključili da ne znaju voditi banke i da je to razlog što ih moraju uvijek dokapitalizirati. Stoga su ih sanirali i prodali. Vjeruje da ste ovo već znali. U tekstovima pišete poprilično točno, a promaknuo vam je razlog stvaranja neotplativog unutrašnjeg duga?
Ovaj neotplativi unutrašnji dug se događa i u Njemačkoj te ispliva u posljedicama kada dotok novca od suficita sa inozemstvom presahne ili se bitnije smanji. Sav dotok novca izvana se prema gornjem obrascu pretvara u višestruke kredite, profite banaka i maleni dio slobodnog novca. Takav sustav je teška podvala za svako društvo. A naši političari ga uopće ne detektiraju kao problem. Zbog toga nema mogućnosti pomaka sa kursa bankrota.
Nedavno se pojavio jedan plan – Čikaški plan: http://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2012/wp12202.pdf. Oni predlažu razdvajanje emisije novca i emisije kredita. Taj plan je jako zanimljiv, ali ima element koji se meni ne sviđa. Ovim planom će bogati i dalje moći biti sve bogatiji. Jedino će državne financije biti lakše održive. Cilj postizanja visoke zaposlenosti nije sam po sebi dovoljan, ako se plodovi rada većine ljudi akumuliraju u rukama malog broja bogataša.
I da se vratim na neotplative dugove. Kako su sada banke strane, svi mi postajemo dužni bankama i one će plijeniti imovinu. Pa to možemo lijepo vidjeti u svim državama, a naročito u Španjolskoj, Mađarskoj, itd. Mi smo taoci svoje vlastite gluposti. 🙂
Za Nostradurusa – Nažalost, nisam siguran šta podrazumevate pod neotplativošću unutrašnjih dugova. Ne znam kako definišete unutrašnji dug – da li je to dug samo javnog sektora, ili tu uključujete i dug privrede i privatnog sektora?
Meni se čini da bi sistem u kome novac nema cenu, na koji se ne plaća kamata, doveo do pogrešnih investicionih odluka, uništio štednju i kroz strašnu ekspanziju potrošnje, izazvao nekontrolisanu inflaciju.
Legitimno je pitanje zbog čega i privatne banke kroz multiplikaciju novca koji država emitije, uzimaju sebi ogromnu, skrivenu emisionu dobit? Ako bi se išlo na radikalna rešenja, ovaj problem se pre može rešiti dodatnim oporezivanjem banka ili podržavljenjem banka. Besplatan novac meni ne izgleda kao racionalno rešenje.
Uzgred, i na zapadu se, u ozbiljnim krugovima koketira sa idejom poništavanja dugova koje država ima a koji su u portfelju centralnih banka.
Poštovani g. Katiću, možda se nismo dobro razumjeli. Iz primjera Njemačke možemo vidjeti da i zemlja sa suficitom u platnoj bilanci svejedno može da bude jako pogođena čim tog suficita nema ili je bitno smanjen. Po meni je razlog jedan i jedini: ekspanzija novca preko kredita vodi u neotplativost dugova (unutrašnjih). Da bi dugovi bili otplativi morao bi se pojaviti novac bez duga ili nitko ne smije imati zadržani keš profit. Čuo sam da su Kina i Poljska vodile politiku otpisa dugovanja i time stvarale emisiju novca bez duga. To se nameće i kao razlog zašto je cijelo poljsko vodstvo poginulo, a preživjeli su pobijeni (postoji video). Također i Kennedy je ubijen, a velika vjerojatnost je da je to zbog emisije novca bez duga greenback dolar. Emisija novca preko duga je kao guska koja nese zlatna jaja. Toliko je vrijedna da se pod svaku cijenu mora očuvati. Zbog toga sam zaključio da se EU mora raspasti. Jer oni bi mogli reformirati monetarni sustav da bude bolji, ali to osnivačima unije nikad i inije bio cilj.
Za Nebojsu Katica- Zao mi je sto moramo da prekinemo diskusiju. Pokusao sam da razgovaramo argumentovano, ali posle vasih karikiranja mojih stavova, posebno u poslednjoj poruci, vidim da ne vredi.
Hvala na strpljenju i sve najbolje.
Ima već dosta godina kako slušam i pratim pobornike austrijske škole ekonomije na radiju, internetu i u pisanoj formi. Dosta toga podržavam u njihovom prilazu ali smatram da imaju jaku slabu stranu u nalaženju rešenja, mehanizama koji će sprečiti stvaranje kartela u privredi. Naš najveći problem jesu zapravo karteli, u prvom redu mislim na novčani kartel i njihov sistem centralnih banaka. Tu se generišu skoro svi naši problemi. Ova kriza nije nastala iz razloga što su radnici bili nezadovoljni svojim položajem pa su počeli da štrajkuju ili zato što je menadžment u nekoj privrednoj grani katastrofalno loše procenio stanja na tržištu. Ne, ova kao i sve druge depresije u ljudskoj istoriji uvek dolaze iz monetarne sfere.
Nisam siguran da je austrijski stav – oduzmi monopol na štampanje novca od privatnika i drastično smanjenje vlade – sasvim dovoljan lek da se spreči dalje udruživanje pojedinaca u veće kartele. Istorija nas uči da je u ljudskoj prirodi da čovek želi da dominira nad slabijim i da je udruživanje snaga put koji vodi do apsolutne dominacije. Ljudska priroda će naći puteve da zaobidje ili uzurpira i ona društva koja su postavljena po austrijskom modelu. Nažalost nisam našao ili čuo neku dobru analizu od austrijanaca koja ćeme uveriti da je uništenje novčanog kartela sasvim dovoljna mera za likvidaciju i ostalih kartela koje je on generisao i kontrolisao.
Ovo pišem iz razloga što i u vremenu kad lihvari nisu mogli da štampaju novac i gde je bila zabranjena kamata, oni su našli puteve da udruženim snagama odvedu društva u ponor. I u vreme kad su u Engleskoj uvedeni izrezbareni štapovi (Tally sticks) kao glavno sredstvo plaćanja oni su našli načine da guraju naciju u ratove i tako u dugove. Ne vidim kod austrijanaca neke kontramere za ono što je u istoriji bilo.
Isto tako me brine njihov hladan i ohol stav prema socijalnom pitanju. Oni govore da će uništenje monopola nad novcem dovesti da nestanka ovolikog disbalansa u bogatstvu i da neće biti potrebe za intervencijom države u socijalnoj sferi. Ako je Čile njihov model za slobodu pojedinca i socijalne politike onda ja moram da stavim dosta amandmana na njihovu filozofiju.
Takodje smatram da je kolektivizam, gde uključujem socijalizam i fašizam, najpogubniji put, jer tu je uspostavljen najstrašniji monopol – monopol nad istinom.
Za Lista – Nigde nisam napisao da je bankarski sistem socijalistički, to Vam se učinilo. Socijalizam podrazumeva da su banke u državnom ili društvenom vlasništu. Socijalizacija gubitaka i socijalizam svakako nisu ista stvar.
Postoji trenutak kada svaka polemika gubi smisao. Vama se može dopadati sistem kakav je bio Pinočeov, sistem u kome poubijate nekoliko hiljada ljudi, desetine hiljade mučite po zatvorima, ali to nije sistem po mom ukusu. Uz to, taj sistem je bio fundamentalno korumpiran, kao što je i Pinoče bio korumpiran.
Vama se može dopadati sistem kakav je u Bahreinu u kome je najveći deo stanovništva, mislim na Šiite, obespravljen i sveden na građane trećeg reda, ali to nije sistem koji ja vidim kao uzor. S druge strane, u Vašem razmišljanju ima konzistentnosti. Neoliberali vole režime u kome je tržište slobodno, ali ljudi nisu. Poput Fridmana i Hajeka Vama se to može dopadati, ali meni ne. Bolje je zato prekinuti polemiku. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu, ne mozete u prilog tvrdnji da je trziste socijalno nesnosljivo navoditi primere iz finansijskog sektora koji nije bio slobodno trzisni. Ne razumem vas i cudim vam se jer ste u jednom tekstu i sami govorili da je bankarski sektor socijalisticki i protestvovali sto samo za njega ne vazi slobodno trziste.
Demokratija je pogubna po ekonomski rast bilo koje zemlje. Ona nikome nije dobro donela, vec samo bedu i stagnaciju. Postoje mnoge zemlje koje su ekonomski razvijene a nisu demokratije. Recimo Cile za vreme Pinocea, Hong Kong, Kuvajt, Bahrein itd. Sve su to razvijene zemlje jer postuju individualna prava a posebno privatnu svojinu kao izvor i utoku svih prava. Sa druge strane veoma veliki broj demokratija je neprosperitetan, jer krse individualne slobode, i to sve sa cuvenom mantrom „demokratski legitimitet“.
Sve se moze ako se pozovete na to.Bitno je da politicki sistem stiti individualna prava i da stvori i podstice slobodno trziste. Oni koji postuju to prosperiraju, oni koji nepostuju nazaduju. I to je cela mudrost. „Sloboda je majka prosperiteta a ne njegova kci.“
Srbija je zemlja koja je tipicna neliberalna demokratija. Upravo demokratiju smatram odgovornom za svo zlou Srbiji. Dovoljno je samo nju(Srbiju) pogledati pa videti zasto se demokratija, ako nije obuzdana liberalnim ustavom i zakonima, pristojnom coveku gadi. Nadam se da se slazete sa mnom.
Za Nostradurusa – Nisam siguran da sasvim razumem Vaše pitanja, pa odgovaram više pogađajući.
Države opstaju i kada imaju i suficit i deficit i balansirani tekući bilans. (U kontekstu koji Vi koristite, tekući bilans je bolji agregat od trgovinskog bilansa.) Sve države, i juče i danas, funkcionišu tako što izdaju novac preko kredita i opstaju, pa je ovde empirija jača od svega što bih ja mogao da kažem.
Nastavak koji sledi se odnosi na većinu država čije valute ne spadaju u tzv. rezervne. U tekstu https://nkatic.wordpress.com/2011/10/13/rat-dolara-i-evra-i-deo/ sam objasni zbog čega je status rezervne valute specifičan, i kakve prednosti to daje njenom vlasniku.
Države koje imaju uravnotežen tekući bilans, ili imaju suficit, žive u okviru mogućnosti svoje ekonomije. Države koje imaju deficit tekućeg bilansa troše više nego što stvaraju i zato moraju pozajmljivati novac od stranaca. (U ovom kontekstu, država znači građani, privreda i javna potrošnja.) Svaki od ovih sektora može trošiti preko mogućnosti, ali kada je tekući bilans u ravnoteži, to znači da je višak trošenja jednog sektora pokriven štednjom drugog. Država može imati deficit tekućeg bilansa neko vreme, ali hronični deficit pre ili kasnije nužno završava dužničkom krizom i delimičnim otpisom dugova. Stanje platnog bilansa se ne može popraviti time što se emituje npr. nekreditni novac. Ovde je mnogo važnije pitanje produktivnosti zemlje i njenog valutnog kursa.
Ako se izuzme otpis duga, male države svoje dugove mogu vratiti ili izvozom, ili prodajom imovine, ili prodajom dela suvereniteta.
Kada je o novcu reč, možda se u tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2008/10/21/nemoguce-trojstvo-u-krizi-koje-nema/ i https://nkatic.wordpress.com/2012/02/29/bauk-primarne-emisije-i-ugodno-inozaduzivanje/ nalaze neki odgovori koji su na liniji Vašeg interesovanja.
Važno je uočiti da ključno državno pitanje nije visina javnog duga, već visina spoljnog duga. Javni dug države čiji su poverioci njeni građani i privreda nije prevelik problem. Ono što se duguje strancima, bez obzira da li to duguje država ili privatno sektor je osnovni izvor potencijalne krize. Mislim da sam to jasno empirijski pokazao u tekstu
Hvala na komentaru.
Poštovani g. Katiću,
Da li možete dokazati da jedna država koja ima balansiranu trgovinu sa inozemstvom (bez gubitka ili dotoka novca) može financijski opstati, ako izdaje novac preko kredita? Postavio sam slično pitanje mnogima i nisu mogli da dokažu opstojnost ovog sustava. Npr. Imamo državni aparat, banku, centralnu banku i po volji subjekata koji mogu proizvoditi beskrajno trajna bogatstva. Teza je da čim u tom krugu netko počne stvarati zadržani profit da se na drugoj strani mora pojaviti gubitak što vodi u bankrot ili u beskonačno zaduživanje. A bankrotiranje pojedinih subjekata uopće ne rješava situaciju.
—
Ako ne možemo dokazati financijsku opstojnost sustava, očigledno je da sustav emisije novca treba mijenjati. Jer ako sustav sam po sebi generira krizu, tada ga ne možemo ispraviti drugim mjerama.
Naime, kreditni sustav je perfektan samo pod uslovom da se nigdje ne stvara zadržani novčani profit. Kako kod banaka, države tako i u privredi te osobno. A to je kontradiktorno sadašnjem kapitalističkom principu.
—
Ovaj primjer dokazuje tezu vašeg naslova. Sve mjere vode natrag na isti put. Razlog je što je nametnuti sustav dugoročno sam po sebi neodrživ.
Npr. kada razmatramo otplatu duga bilo koje države, to znači da bi ona morala taj dug prodajom svojih proizvoda prenijeti na druge države. Međutim, koja je država spremna kupovinom stranih proizvoda preuzeti dug druge države? Niti jedna to ne radi iz te namjere. A na kraju, kako će se sve države riješiti duga? Hipotetski bi morala postojati jedna država koja bi se žrtvovala vlastitim zaduživanjem te kupovinom proizvoda zaduženih država omogućila ostalima da otplate dugove. Očigledno je da se kreditori tada ne bi mogli nikako naplatiti u novcu od te zadnje države. Iz ove teze je logično da se izlaz traži u otkupu dospjelih obveznica od ECB-a i FED-a. Tako se spašava novac ulagača, ali ne rješava problem dužničke krize. I opet je zanimljivo da sustav ide na ruku krupnom kapitalu. Ma ne može biti slučajno.
Za Nostradurusa – Iz mogla ugla, Kejnzov ključni doprinos ekonomiji je što je razumeo mehanizam krize, što je shvatio da se samo stimulisanjem tražnje (a ne ponude) može izaći iz krize. On je uočio da država mora trošiti onda kada se svi uzdržavaju od trošenja i investiranja. Shvatio je da je u krizi mehanizam tržišnog uravnoteženja suviše spor, da je dugoročno moguć, ali da smo „dugoročno svi mrtvi“. Razumeo je značaj uranoteženog platnog bilansa i njegov koncept MMF-a (koji SAD nisu prihvatile) bio je mnogo zdraviji od usvojenog. Uzgred, zalagao se i za socijalnu odgovornost velikih korporacija i verovao da njihova funkcija nije samo da prave profit. Od jednog patricija, sasvim dovoljno. On nije bio revolucionar, ni komunista, ni radikalni mislilac, ali time što je potisnuo neoklasičnu školu i maligni uticaj „austrijske škole“ učinio je mnogo i možda nesvesno, utro put socijaldemokratiji. Hvala na komentaru.
Poštovani g. Katiću, ja se ne bih toliko oduševljavao Keynesom. On je uspostavio teoriju kamatnjaka (i posuđivanja novca za deficit budžeta) koja je dovela do velikih zaduženja države što je kasnije bilo kao stvoreno za razvitak neoliberalizma. Tu je osnova svega bila da se država odnosi loše sa firmama i stvara gubitke. Međutim, država mora poslovati sa minusom da bi drugi profitirali u novcu (osnove MMT-a). Prema mom mišljenju, previše je sumnje da bi nobelovac tipa J.M. Keynes bio toliko dobar da osmisli cijelu ekonomsku teoriju, a da nije zapazio da dugoročno to vodi u beskonačan dug. Ovime je Keynesova teorija pogodovala financijskom sektoru da postigne velike profite. I to ne može biti slučano. To što većna „prihvaćenih“ ekonomskih teorija u povijesti (osim marksizma) vodi u ka tome da bogati postaju još bogatiji, je razlog da se zapitamo da to nije nikakva slučajnost. Pa tako i austrijska škola ima isto obilježje. 🙂
Za Lista – Žao mi je ako ste se osetili povređenim, to mi zaista nije bila namera.
Moj cinizam, kako ga nazivate, vezan je za Vašu tezu da su „politicari predatori i pljackasi i da im se ne treba nista ostaviti na odlucivanje“. Ako je teza tačna, onda država nije moguća. Ne možete pljačkašima poveriti da sprovode vladavinu prava.
Regulacija finansijskog sektora je služila da suzi prostor moralnog hazarda i da predupredi ekscese. Kada je sistem deregulisan, moralni hazard se oteo kontroli i doveo do katastrofe. Slobodno tržište ne funkcioniše, jer su konsekvence te slobode socijalno nesnošljive. Npr.. da su banke 2008. puštene niz vodu, sistem bi se raspao, a ljudi bi se ubijali po ulicama i samoposlugama u borbi za hranu.
Upravo zbog toga što se u modernom društvu ne može živeti sa konsekvencama te slobode, „austrijska škola“ je izgubila na značaju. Kada je izbila kriza 1929. godine, „Austrijanci“ nisu imali rešenje, pa je taj muk trajao sve do sedamdesetih godina.
Nemam problem sa pohlepom i podrazumevam je. Nevolja je, što ako se ona ne kontroliše, posledice mogu biti strašne. Seksualni nagon je istako tako snažan, podrazumeva se, ali i kontroliše. On nikada nije opravdanje za silovanje.
Ne prezirem liberalizam. Uzgred, jedan od mojih omiljenih mislilaca je, verovali ili ne, H.D Toro. Zameram promotorima ekonomskog liberalizma što ne uspevaju da za svoju teoriju nađu emipirijsko utočište, što empiriju ignorišu, i što su postali ideolozi, krijući se iza ekonomske maske. Ako nadjete vremena, pogledajte moj tekst https://nkatic.wordpress.com/2010/01/20/neoliberalni-koreni-svetske-ekonomske-krize-tekst-objavljen-na-sajtu-nove-srpske-politicke-misli/.
Kejnz nije moj idol, suviše imam godina da bih imao idole. Kejnz je bio sjajan, pragmatičan ekonomista koji se nikada nije gadio stvarnosti i empirije.
U poslednjem pasusu ste otvorili zanimljivu implicitnu dilemu – da li liberalizam najbolje funkcioniše u nedemokratiji? Pinoče, a potom Fridman i Hajek, koji su bili fascinirani Pinočeom, na ovo bi odgovorili potvrdno. Ovo nije cinizam već faktografija.
Hvala na trudu i ništa mi ne smetaju ni argumentacija, ni stil.
Gospodine Katicu, uz svo postovanje prema vama, nije u redu da izvrcete moje reci cinizmima. Rekao sam da drzava treba da postoji da bi ispunjavala Hjumove zahteve tj. danasnjim recnikom receno vladavinu prava i slobodno trziste, odnosno okvir za konkurenciju. I u tome mora biti jaka i efikasna.
Drugo, ne sumnjam da je tacno da je od 70ih pocela deregulacija finansijskog sektora. Ali to opet ne menja cinjenicu da je taj sektor bio, u tom trenutku, najregulisaniji, i da je ta regulacija doprinela moralnom hazardu banaka. Gospodine Katicu, ne moze slobodno trziste vaziti samo za obicne gradjane, a za banke ne. Ono mora vaziti za sve ili za nikoga. U tom smislu podrzavam Austrijsku skolu u njenim zahtevima za ukidanjem centralne banke.
Trece, neozbiljno je u nauci kriviti pohlepu za bilo sta. Pohlepa je konstanta ljudske prirode, svi ljudi su pohlepni( mozda 0,01 posto ljudi nije- sveci i monasi), sa tim mora da se racuna. Dostojevski je rekao: ljudi su niski, mnogo nizi nego sto mislite. Vi i ostali levicari kao da nikada niste naucili tu lekciju. Stvar je u tome da pohlepa moze biti i losa i dobra- u zavisnosti od sistema. Moj stav je da slobodno trziste cini pohlepu bezopasnom, u odnosu na druge sisteme gde je ona stetna. Ovo moze izgledati paradoksalno, ali pojasnicu. U sistemima gde nema zastite individualnih prava svako imalo jaci u organizacionom a i fizickom smislu moze zadovoljiti svoju pohlepu na ustrb drugih. Recimo u srednjem veku jaci je mogao zadovoljiti svoju pohlepu nad slabijim pljackom ili pretnjom upotrebe sile. Ili recimo danasnji primer Srbije, koja je klasicna pljackaska ekonomija, sacica ljudi zvanih tajkuni uz pomoc politicara koji im donose zakone pljackaju ovaj narod kroz monopole i zabrane ulaska u njihovu granu. Na slobodnom trzistu pohlepa po definiciji ne moze biti stetna, jer na slobodnom trzistu su individualna prava vrhunska vrednost. Tako, ako bi neki pohlepni covek hteo da zadovolji svoju pohlepu za novcem, on ne bi mogao na silu da uzima od ljudi ili da pljacka drzavne fondove kroz politiku, vec bi morao da da ljudima nesto u zamenu za njihove pare, neki proizvod ili uslugu, koji bi oni dobrovoljno kupili.Jedini nacin da zadovoljite svoju pohlepu na trzistu je da napravite neki proizvod koji je inovacija i koji bi ljudi dobrovoljno kupovali, ili da na vec postojecem trzistu ponudite bolji i- ili jeftiniji proizvod. Kada ponudite jeftiniju robu onda automatski ljudima ostaje vise para za nesto drugo i tako im nadnice realno skacu. Dok sa druge strane da bi proizveli neki proizvod vi morate zaposliti ljude a da bi naterali nekog da radi za vas vi morate da mu ponudite vise od toga koliko on trenutno zaradjuje na radnom mestu. Tako se opet povisuju nadnice. U svim ostalim sistemima pohlepa se zadovoljava pljackom, u liberalnoj drzavi ona se zadovoljava sluzenjem drugih.
Cetvrto, ne znam uopste zasto toliko prezirete liberalizam. Kao da je on maltene kriv za sve lose stvari na ovom svetu. Kao da su pod liberalnim sistemima ljudi masovno umirali od gladi. Kao da su pod liberalnim sistemima ljudi istrebljivani a tajne sluzbe imale apsolutnu moc.
Ne gospodine, ljudi su tokom citave istorije pre industrijske revolucije i razvitka liberalizma ziveli istim zivotom. Zivot coveka iz prvog veka i onog iz 15og je bio maltene isti. Liberalizam(vladavina prava) je ucinio da se zivotni standard coveka, u relativno kratkom roku, povisi na standard kakav nije ni slucen. I to sve zahvaljujuci jednom principu: svako ima slobodu i pravo da kupca usluzi bolje i-ili jeftinije. To i vas idol Kejns priznaje kada u jednom pasazu odaje hvalu liberalnom 19-om veku.
Hteo bih samo jednu napomenu, ako dozvolite. Rekli ste da nije u duhu demokratije da zabranjuje bilo kome slobodu kretanja. Greska, jer demokratija je po definiciji vladavina vecine, i kako odluci vecina tako ce i biti, pa makar krsili individualna prava. Sokrat je ubijen demokratski. Ispravnije je reci da nije u duhu liberalnih zemalja da ogranicavaju slobodu kretanja, jer je u liberalizmu individualna sloboda vrhunska vrednost, dok je u demokratiji vrhunska vrednost ono sto odluci vecina. Hteo sam samo to da razjasnim jer se u Srbiji mesa liberalizam sa demokratijom iako su oni veoma cesto suprotni, i jer se u Srbiji demokratija posmatra kao put ka progresu, iako je ona, ako je pustena sa lanca, ekonomski veoma stetna jer krsi individualna prava. Eto mala napomena, nadam se da nisam zvucao prepotentno.
Gospodo,
Odavno nisam čitao zanimljiviju polemiku na ovom blogu. Imam jednu molbu za gospodine Иван Н.
Zamolio bih gospodina Ivana da nam postavi linkove koji potkrepljuje zaključke da se svet kreće ka kataklizmi. Iz razloga da mi čitaoci bloga imamo realan uvid u trenutna svetska kretanja, jer su informacije slabo dostupne ovih dana u medijima.
Sve najbolje svima zelim,
Mile
Za Lista i Nebojšu
Kriza uopšte nije loša stvar. To je signal da stvari ne funkcionišu kako treba.
Nikada ne dolazi iznenada već ima svoje prethodnice.
Nažalost kada se interveniše da se kriza stavi pod tepih to je gore od toga da se ne interveniše. Mislim da se jako dugo intervenisalo da se narastajuća kriza sakrije čime se zapravo tolerisao pogrešan model ponašanja. Pa molim vas, ceo koncept obaranja zlatnog standarda, mešanja komercijalnog i investicionog bankarstva , raznorazni razorni finansijski instrumenti i novotarije koji su nastali u USA da bi na kraju završili po celom svetu, su ekonomiju i bankarstvo učinili zanimljivim a trebalo bi da je u pitanju dosadan posao koji je u funkciji podrške privredi i proizvodnji. Nažalost došli smo u obrnutu situaciju u kojoj je realna ekonomija u drugom planu a virtuelna u prvom.
I na kraju je ta ista kriza konačno eskalirala. U stvari da se ispravim, nije eskalirala ali smo skoro na pragu iste.
U tom kontekstu mislim da je LIST u pravu kada kaže da takvu moć (monopol na moć i odluke kakvu ima država) ne treba više dati nikome tj svesti je na najmanju moguću meru. Jer da toga nije bilo kriza se ne bi ni razbuktala do ovih razmera.
Nažalost toliko smo daleko otišli da bi nekontrolisani restart u ovom trenutku i svako odsustvo pravila, napravilo totalni haos i divlji zapad.
Otuda je konačni zaključak da je sada jako opasno igrati se sa idejom da će tržište sve samo rešiti.
Najverovatnije i hoće ali je pitanje kakva je cena svega toga.
Pametnije je dozvati se pameti i postaviti pravila igre pre nego što pravila prestanu da postoje.
A pravila koliko god sputavala nečiji induvidualni duh ipak funkcionišu u korist svih.
Uzmite samo primer saobraćaja i semafora i sve će vam biti jasno.
Tu je NEBOJŠA u pravu.
Pitanje je samo ko nameće ta pravila i ko ih prihvata.
Suština je u demokratiji. Ukoliko nam dovedu diktatore koji ne pitaju za cenu ( primer Grčke) mislim da nam takva pravila uopšte ne trebaju.
Za Lista – Bojim se da grešite, mada je Vaša vera u liberalizam hvale vredna. Finansijsko tržište SAD je bilo dobro regulisano kao posledica krize iz 1929. godine. Potom je, od kraja 70-tih, usledio proces deregulacije koji je trajao gotovo tri decenije. Taj proces je doveo do stvaranja kazino ekonomije i do finansijskog kraha. Oko ovoga se niko u SAD više ne spori, i svi globalni ali i lokalni napori su usmereni ka uvodjenju reda u finansijski sektor. Ove teze se ne mogu pobijati faktima, već samo tvrdoglavošću, beskrupuluzonšću, na časnu reč i-ili najčešće za pare.
Teza da su svi političari predatori i pljačkaši i da im ne treba dati da odlučuju o bilo čemu je možda validna. Pretpostavljam da nasuprot zlih političara stoje vrli kapitalisti, biznismeni i ostali andjeli koji nisu predatori i pljačkaši i da njima treba predati u ruke sudbinu sveta. U tom kontestu, pretpostavljam, ni država ne treba da postoji. Povratak u prvobitnu zajednicu bi, u krajnjoj instanci, bio optimalna politika.
Hvala na komentaru.
Prvo kazete da Hjumov sistem „moze postojati samo kao intelektualni konstrukt“ ali „ne i u realnosti , pogotovu realnosti modernih drzava“, a onda u sledecoj recenici okrivljujete taj po vama nepostojeci sistem za ovu krizu. Kontradiktorni ste tu, no dobro.
Postoje razlicita misljenja o tome sta je uzrok krize, jedni kazu drzavna intervencija drugi slobodno trziste, i tu mozemo da se sporimo koliko hocemo. Ali, cinjenica je da je kriza nastala na najregulisanijem trzistu SAD. To ne mozete da pobijete. Jos kada se tome doda da je Fed samo par godina pre krize arbitrarno spustio kamatne stope na istorijski minimum(dakle drzavna intervencija) – onda ne treba da cudi odakle taj balon koji je pukao. Daleko od toga da tvrdim da je trziste savrseno, ali ono se pokazalo u konkurenciji sa drugim sredstvima kao najbolje sredstvo za povecanje bogatstva.
Druga stvar koju moram da primetim je da taj vas sistem i taj vas plan za Srbiju koji ste napisali se zasniva na jednoj predrasudi, nesto sto je jel nerealno- a to je da su politicari i administracija koji sprovode taj plan nesebicni dobri samaricani koji nikada ne rade u njihovu korist vec samo u nasu. To je suprotno od pretpostavke klasicnog liberalizma koju podrzavam i koja glasi da su politicari predatori i pljackasi i da im se ne treba nista ostaviti na odlucivanje, ili sto manje to bolje. To posebno vazi za Srbiju, ne treba da vam pricam nista o tome, znate i sami.
Za Lista
Trivijalna je mantra pozivati se na slobodno tržište. To jednostavno više ne funkcioniše, ne samo kod nas nego i u svetu. Pojam /slobodnog/tržišta je čista lingvistička aktobacija ekonomskih teoretičara. Sadašnja kriza prouzrokaovana najvećim delom zapadnjačkom propangandom /slobodnog/ tržišta vodi u katastrofu, a ako se ništa ozbiljnije na preduzme na globalnom planu izvesna je kataklizma!
Zaključak je neprijatan ali on proishodi iz podataka koji cure i javno se ne saopštavaju.
Za Lista – Bojim se da niste baš sasvim dobro zapazili šta sam pokušao da kažem. Zalažem se za ukidanje keš kredita i to jeste u ingerenciji države. Ne zalažem se da se građanima zabrani da letuje gde hoće, jer to ne može biti u ingerenciji demokratske države. To me ne sprečava da mislim da nije ubito racionalno uzeti indeksirani keš kredit, obavezati se na astronomsku kamatu, pa otići na more.
Hjumova država postoji samo kao intelektualni konstrukt. Ona može postojati samo u glavama i na papiru, ali ne i u realnosti, pogotovo ne u realnosti modernih država. Ne zaboravite da je upravo sledeći logiku na koju se Vi pozivate, svet i utonuo u strašan haos. „Odgovorni“ građani, a pogotovo „odgovorne“ banke su se ponašale krajnje neodgovorno i to baš u SAD, u sistemu koji slavi sistem za koji se zalažete. Konsekvence takve politike snosimo svi. Složićemo se da krizu nisu izazvali neodgovorni Norvežani, već odgovorni Amerikanci.
Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu, slusao sam vas u nekoj emisiji i zapazio da ste za to da se ukinu kes krediti i da se zabrani ljudima da letuju bilo gde van Srbije, ako sam dobro shvatio, nadam se. Moja zamerka na to je da nama ne trebaju takve partikularne mere da bi se to suzbilo, vec uvodjenje dobrog starog slobodnog trzista u svim drustvenim sferama – koje bi samo sredilo taj problem. O cemu se radi? Pa jednostavno ako bi sve bilo prepusteno trzistu, ljudi bi dobro pazili sta uzimaju i koliko, jer, vidite, ljudi bi odredili svoje prioritete. Sta je prioritet ljudi u slobodnom trzistu, gde drzava postoji samo da bi sto rece hjum obezbedila sigurnost imovine, prenos uz saglasnost, i izvrsavanje ugovorenog(sud, vojska i policija) i gde profesija politicar nije moguca? Pa prioritet ljudi je da obezbedi blagostanje za sebe i porodicu kao njegov produzetak- i to sve na surovom slobodnom trzistu gde ako hocete da ostvarite svoj interes morate da zadovoljite interese drugih. Mislite da bi ljudi tada uzimali kes kredite i bahatili se? Ne, jer bi ljudi vredno radili i stedeli ceo zivot za recimo skolovanje svoje dece na nekom dobrom privatnom fakultetu ili za neki drugi svoj prioritet. Tek tada bi se poceo ceniti rad,moral i porodica kao osnovne vrednosti. Koncept koji vi predlazete, nije koncept vec partikularne mere.
Takvi kes krediti i opsti sunovrat morala je moguc samo u “ drzavama blagostanja“ kao sto Srbija ili Norveska, da ne ulazim dalje u pricu. Drzava blagostanja se predstavlja kao velicansteno dostignuce, kao vrhunac morala, ali ona, nazalost proizvodi sasvim suprotan efekat- nemoral i raspusnost.
Apelovanje na svest političara je gubljenje vremena. Politika je biznis koji se temelji na produkciji problema i manipulaciji. Znači – narod bi trebalo da se solidariše i kolektivno saopšti šta očekuje od onoga, ko bi trebalo da radi u javnom interesu.
Kako će oni sprečiti takve akcije? Tako što će omogućiti „običnim“ smrtnicima da priušte sebi iluziju boljeg života. Jedan od metoda je npr. kredit. Ima ih mnogo, ali generalno, dokle god je neko u situaciji da ima šta da izgubi, neće biti motivisan na bilo kakav otpor. A onih koji bi nešto izgubili – makar to bila i najmanja prednost za preživljavanje, ima dosta, dovoljno.
Ovo stanje će prekinuti, jedino neka nova vrsta, koja neće imati ništa da izgubi, koja se neće plašiti bola i koja će razumeti, u kolikoj meri su ljudi sebična i sujetna bića.
Na žalost, sve se svodi na bes i mržnju. To je sfera više evolucije..
Srbija će da krene putem oporavka samo ako bude postigla slijedeće ciljeve:
———————————————
1. Odustajanje od EU integracija
2. Emisija novca bez duga za deficit proračuna
3. Ukidanje multiplikacije novca u bankama i preuzimanje aktive banaka koja ima obilježja ekspanzije novca – ulaženje u većinsko vlasništvo nad bankama
4. Postizanje balansirane trgovine sa inozemstvom
5. Zaštita domaće industrije te poticanje istraživačkih centara
6. Uvođenje mjera za kontrolu rasta cijena
7. Limitiranje bankarskih kamata
Kako se ništa od ovoga ne radi, takav je i rezultat politike. Simuliranjem zaduživanja radi kompenzacije inflacije dobio sam rezultat da dug u nacionalnoj valuti raste realno za stopu bankarske kamate i nije umanjen zbog inflacije (pod uvjetom da se posuđuje baš toliko da se kompenzira inflacija) https://sites.google.com/site/financijskisustav/inflacija-bez-primarne-emisije . To je osnovni razlog zašto Srbija ne može pokrenuti privredu. Guši je rastući dug i nedostatak dobrog suficita u vanjskoj trgovini. Samo države koje imaju vanjskotrgovinski suficit mogu profitirati od stalne devalvacije valute!
Evo malo ironije:
Dinar ojačao i dalje grabi..
Open season.. do novogodišnje letargije.
За Vladimira Dž (,,Miloševićevo odbijanje dolasku stranih banaka i puštanjem u opticaju stranog novca – jeste bila prava osnova sukoba Srbije i zapada“) и Milana Jovanovica ,,Зар није радикални заокрет 180 степени? Заокрет 360 степени је повратак на исто.“ – серија ироничних 😉 коментара, нема шта!
За Милана Јовановића – Бојим се да Вам је промакло да је наслов ироничан. Нема радикалног заокрета и као што у тексту пише, економска политика остаје иста. Отуда, реч је о 360 степени, а не 180, 90, 30 итд.. Хвала на коментару.
Зар није радикални заокрет 180 степени? Заокрет 360 степени је повратак на исто.
Jedna ilustracija (do poslednjeg psa)
Kinezi nemaju takvih dilema – ako nema drugo, oni jedu i pse.
@Boki – Čitajući ono što si napisao sada, i ono od ranije, rekao bi da si mlađa osoba.
Ti kažeš da u sistemu nema krađe. Dobro, šta misliš, kako bi reagovali ljudi da znaju da novac koji su pozajmili od banke je napravljen onog momenta kad su došli da ga pozajme?
Kako bi ti voleo da dođeš kod mene, ja tebi pozajmim pare, kojih nemam, već imam eksluzivno pravo da ih pravim na licu mesta, pozajmim ti pare, držim te u dugu, napravim namerno finansijsku krizu u sred tvojih započetih poslova, povučem pare iz opticaja tako da ih nema dovoljno da svi vrate kredite, ti izgubiš posao zbog krize a ja tebi uzmem imovinu jer nemaš primanja više? Misliš da je to u redu? Novac, iluzija, za stvarna materijalna dobra.
Amerika je nekada bila ledina na koju su dolazili doseljenici, sva imovina je bila vlasništvu doseljenika. Sve. Sada je skoro sve u vlasništvu banaka….kuće koje su izdate ljudima, privreda, vlada, …sve. Kako je došlo do ove situacije. Pa napisao sam već gore. Periodično bankari naprave kolaps tako da padne dovoljan broj jabuka koje su u međuvremenu sazrele a nisu u njihovom vlasništvu. Razmak između kriza je dovoljno dugačak tako da nova generacija koja ulazi u dugove nema sećanja od ranije. Obično je to 19 godina.
Zapravo, bankarima i netreba ta imovina. Njima nije cilj materijalno bogaćenje, niti da sve kuće budu u njihovom vlasništvu – njima je cilj da kontrolišu i vode društva u pravcu u kome oni žele. Jer, u stara vremena, gospodar je uvek mogao da uradi dve stvari: ili da pobije svoje stanovništvo, imao je dovoljno vojne moći, ili pak da kupi / preuzme imovinu stanovništva. Prvo varijanta je nemoguća i nelogična jer bi mu se vojska pobunila i nad kim bi vladao uostalom. Druga bi uništila ekonomiju inflacijom. Tako mu je ostala treća opcija – da narod drži pokornim i nemoćnim da neko slučajno ne preuzme kormilo.
To se radi tako što se narod razoruža, ne obrazuje, i daje mu se na kašikice malo hrane. Da bude mlitav. E vidiš mi smo u takvoj situaciji sada. A pošto sam tebi pozajmio pare, koje meni ništa ne znači – ja sada mogu da te ucenjujem i da te teram da radiš razne stvari. Recimo da nateram da se odrekneš Kosova, ili da pustiš paradu ponosa, ili da prodaš elektroprivredu trećem licu…To je pozadina svega. To je smisao, to je istorija.
Novac ima ulogu onog što si ti napisao, ekonomsku, posrednik u razmeni roba i dobara. Ali i svoju tamnu stranu, jer, bankari mogu da zavrnu slavinu i onda sledi politika ucenjivanja i navođenja. Naši gospodari su se odlučili davnih dana da pređu na ovu metodu kontrole naroda jer je novac nevidljivo sredstvo koje porobljuje, za razliku od starih metoda. On ulazi legalno u sve pore društva i na sve kontinente. Svi smo vezani u okove.
Pre više od 150 godina, tokom građanskog rata u Americi, Lincoln je želeo da uspostavi nezavisan novac Greenback – novac bez duga – novac koji Vlada izdaje, ne banka. Međunarodni bankari su želeli da spreče tako nešto, ovo je prepiska između Londona i New Yorka oko dalje strategije po pitanju crnog roblja i Greenbacka:
„Ropstvo je posedovanje radne snage i nosi sa sobom brigu za radnike, dok je Evropski plan da kapital kontroliše radnike tako što će kontrolisati njihove zarade. To se može učiniti kontrolom novca. Nedopustivo je stvaranje Grinbeka… jer to ne možemo kontrolisati.“ – The Hazard Circular, Jul 1862.
Miloševićevo odbijanje dolasku stranih banaka i puštanjem u opticaju stranog novca – jeste bila prava osnova sukoba Srbije i zapada.
@ Vladimir Dz & @ Parizanin
Davno sam procitao Modern Money Mechanics, (pre cetiri pet godina zapravo) i bio sam veliki protivnik banaka, ali sam onda poceo da se pitam nije li to zapravo samo velika dimna zavesa? Pokusajte da razmisljate logicno. Sta je novac. Novac je u krajnem slucaju nista, obicna alatka za razmenu (svi smo culi price da se dzak novca davao za jaje a mnogi od nas su i prozivljavali slicna iskustva). Sta novcu daje vrednost? Razmenjivi proizvodi i to oni koje neko zeli da kupi a ne zlato ili bilo kakva druga „etalonirana“ vrednost. Postavljam logicko pitanje dakle na sledecem primeru.
Primer: Jovan i Pera imaju pekare. Jovan potrazi 100 din kredita od banke da bi pravio hleb, a Pera takodje. Banka kreira 200 dinara novca out of thin ear i sve je u redu. Banka dalje kreira zaduzenja od po 105 dinara svakome od potrazilaca (pretpostavimo kamatu od 5%). Dakle Pera i Jovan proizvedu recimo po 100 vekni hleba. Tokom proizvodnje oni su platili dobavljace i radnike, poreze,…. Dakle na trzistu sada imamo 200 vekni hleba i 200 dinara novca. Postujuci principe trzista svaki od prodavaca hleba bi pokusao da za svojih 100 vekni dobije 105 dinara (da bi mogao da vrati kamatu). Dakle upravo ovde teoreticari zavere vide ogromnu podvalu jer smatraju da jedan od dva pekara mora obavezno da propadne a da ce banka zauzvrat dobiti 10 dinara realne vrednosti a zapravo je „odstampala“ novac ni iz cega. Medjutim to uopste nije tacno. Problem je u tome sto ce Jovan vratiti 105 dinara a Pera 95, cime ce apriori banci napraviti nenaplativa potrazivanja od 10 dinara. Kraj price, dakle banka nije stvorila nikakvu vrednost vec je samo bila „supergarantor“ a kamata je zapravo instrument kojim se podstice kompetitivnost i privredni rast. Gde je onda problem. Problem je sto banka potrosi 10 dinara kamate za svoje potrebe i onda kada dodje vreme da banka bankrotira neko joj otpise dugove. To je carobni put prevare a ne modern money mechaniks, jer tamo jasno stoji da banka svojom realnom imovinom garantuje za kreirani novac. Razmislite dakle sta je kreirano ovakvim sistemom. Kreirana je inflacija od 5% odnosno nevidljivi porez cijim realnim koristima ne raspolazu banke nego pre svega drzave i administracija, pa onda i banke ako uspeju kao u SAD da izdejstvuju jednostavan otpis svojih dugova. Kreiranom inflaciom pokradeni su uvek realni sektor i gradjani a korist kroz razne mehanizme uvek ide samo politickoj i ekonomskoj oligarhiji. Sistem radi istovetno na celoj planeti sa veoma malim varijacijama i predstavlja jedan od kljucnih momenata u uvodjenju indirektnih poreza pri cemu gnevni gradjani ne pronalaze pravu metu za svoj bes. Dakle razmislite malo dublje o svemu i procitajte jos jednom pazljivije Modern money mechaniks i videcete da tu nema kradje ukoliko se sistem ne deformise namerno i ukoliko se namerno ne postuje ono sto tamo pise. Mi osim toga u Srbiji imamo i dodatni „bankster“ mehanizam koji se ogleda u „fluktuirajucem kursu“ sto je nista drugo do lopovski alat u rukama elite.
Za Vladana – Jedinstvena monetarna politika je moguća pod uslovom da postoji usaglašena budžetska politika svih članica evro zone. Sistem može dobro funkcionisati pod uslovom da su države spremne na odricanje od svog fiskalnog suvereniteta. Ako se države odriču fiskalnog suvereniteta, tada im ostaje jako malo suvereniteta, otprilike onoliko, koliko ga imaju savezne države u SAD. Hvala na komentaru.
You are a den of vipers and thieves. I intend to rout you out, and by the grace of the Eternal God, will rout you out. – Endru Dzekson (7. predsednik SAD-a). Jedini predsednik SAD-a koji je otplatio dug. Jedini u istoriji SAD-a. Efekat je bio kratkotrajan, vec je sledeci predsednik ponistio sve sto je Endru Dzekson radio.
Da, i ja se slazem da je bankarski sistem najveci problem. Narocito otkako imaju divnu privilegiju da kreiraju novac ni iz cega. Problem je sto smo se mi kao kakvi narkomani „navukli“ na dolare ili evre i sad bez toga ne mozemo. Naravno da mozemo, bilo bi tesko, ali sigurno ne teze nego posle 1945. kada je trebalo celu zemlju podici, opismeniti narod, pomiriti nepomirljivo. Ovih dana je 100 godina od Balkanskih ratova. Da li nas nasi dedovi i pradedovi preziru? Danas kada nam je tesko bez „Kinder“ cokolade, a oni su znali svu svoju decu poslati u rat? Oni su mogli bez uniformi, cizama (pa cak i opanaka) stvarati krvlju buducnost svojoj deci, a mi cekamo neciji kredit da napravimo put, most ili fabriku? Dalek put smo presli u poslednjih 100 godina, ali unazad.
Sta mislite o tvrdnji Warrena Buffeta da evrozona neće opstati u sadašnjem obliku ukoliko se svih 17 zemalja koje kao valutu koriste evro ne slože oko monetarne politike? Da li je uopste moguca jedinstvena monetarna politika EU?
@Parižanin – Antiglobalisti sa punim pravom su usmerili sve svoje snage baš na bankare jer kod njih leži ključ našeg ropstva. Mojeg, vašeg…sviju nas. Svi ostali su apsolutno nebitni. Morate malo čitati istoriju da bi ste shvatili o čemu pričam, naravno ne ovu koja nam se plasira u udžbenicima, već ona koja je sklonjena u stranu, malo zaturena. Primetićete da niko nikada nije pisao ko finansira ratove i ko je imao najviše koristi.
Kako bi vas podstakao na razmišljanje citiraću ono što je rekao pre više od 200 godina rekao drugi američki predsednik John Adams
“Postoji samo dva načina da se porobi neka nacija, jedno je uz pomoć mača a drugo uz pomoć duga.”
Znajte da je to sublimat tadašnje istorije, nažalost to važi i danas. Ako ste željni da malo razumete kako radi ova najveća prevara, najveći zločin u istoriji, moja malenkost je prevela dosta filmova na tu temu. Mehanika ove monetarne prevare je detalno opisano ovde, moj prevod. Počnite odatle.
https://vimeo.com/33528016
@ Vladimir Dz
I na sajtu Banque Postale je nedavno bio objavljen jedan slican tekst koji ostavlja sumnju da banke stvaraju ni iz cega novac koji pozajmljuju dok u isto vreme depozit klijenata ostaje netaknut na njihovim racunima. Ako se zna da kad bi mu se objasnilo kako sistem funkcionise,a pogotovu sistem frakcione zalihe od 2%, racionalni klijent bi mogao povuci sav svoj novac iz banke, onda je razumljivo da se ni banke ni drzavna administracija ne utrkuju da demantuju pricu o ex nihilo kreaciji…
Altermondijalisti grese usmeravajuci svoje napade samo na bankarski sistem. Oni to rade jer je mnogo jednostavnije optuziti jednu usku grupu ljudi za sva zla, u ovom slucaju bankstere, nego jednu ogromnu raznoliku grupu koja obuhvata sve od velikog kapitaliste pa do sitnog spekulanta. U tu grupu spadam ja a verovatno i Vi ukoliko imate barem jednu stednu knjizicu i na njoj nesto ustedjevine koja vam donosi kamatu…
Za Dušana – I dalje mislim da je vrlo važno da saznamo ko je i koliko kredita do sada koristio. To bi pomoglo da se uvede princip transparentnosti u to kako se troše sredstva budžeta. Ovo bi trebalo da važi i za novac koji daju npr. razvojna banka Vojvodine, kao i Fond za razvoj. Tako bi se videlo i da li su „veliki“ favorizovani ili ne. Odgovor ne znam, ali se odgovor mora znati. Uzgred, kako i sami konstatujete, uredba je naknadno promenjena i data je šansa i „malim“ preduzetnicima. Zbunjuje da se posle par godina funkcionisanja mehanizma, ova logična odredba unosi naknadno.
Uvoznici se pre svega subvencionišu kursom dinara, kao i činjenicom da su carine u Srbije izuzetno niske, a SSP jednostrano primenjen. Medjutim, ni to nije ključno za problem o kome govorim. Logika subvencionisanja je da država ciljano pomaže odredjene grane ili ugrožene grupe. Kada se subvencija daje bez ideje kome će novac otići i kome će ga banke dati, logika subvencije se derogira.
Ključno je pitanje zašto se subvencionišu kamatne stope, i tu postoje samo dva odgovora. Prvi odgovor je da su kamatne stope užasno visoke i da privreda ne može da ih plati. U tom slučaju država pomaže da se takve stope i dalje održavaju čime se bankama povećavaju prihodi i dobit, ili se one nevidljivo saniraju. Drugi odgovor je da su kamatne stope onakve kakve treba da budu, a država kroz subvencije povećava prihode preduzeća, ili ih nevidljivo sanira. Ni jedno ni drugo ne može biti posao države i ne može ići na teret budžeta. Nedopustivo je i da se subvencionišu krediti sa valutnom klauzulom i da se dinar potkopava. Privredi su potrebni krediti sa razumnim kamatama a ne subvencije, a sistemu je potrebno veliko i teško finansijsko spremanje. (Videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2009/02/10/krah-ekonomskog-modela/).
Bilo kako bilo, problem likvidnosti se ovim mehanizmom neće rešiti, već će se problem samo malo odložiti. Likvidnost će se malo popraviti, ali će zaduženost porasti, a sa njom i verovatnoća novog porasta nelikvidnosti u bliskoj budućnosti. Neverovatno je da ni do danas nije donet zakon koji bi uveo finansijsku disciplinu, neverovatno je da država duguje koliko duguje i da se farsa nastavlja. Tvrdim da je to i jedan od ključnih razloga za stalni rast infalcije. (Videti tekst moj stari tekst iz 2009. godine https://nkatic.wordpress.com/2009/05/12/ponavljaci-monetarne-istorije/). Hvala na komentaru.
Još par misli vezano za Vaš tekst:
Da li je intencija države (Dinkića) da subvencioniše uvoznike sa subvencionisanim kreditima?
Mislim da nije (barem ne u potpunosti). Razlog vidim u tome da je inicijalna uredba o subvencionisanju kredita naknadno dopunjena zahtevom da minimum 50% plasiranih sredstava bude usmereno na preduzetnike i mala i srednja preduzeća. Dakle banke koje preko 50% ovih kredita plasiraju velikim preduzećima, za deo koji je preko 50% ne dobijaju subvenciju. Činjenica da se veliki ne favorizuju, ukazuje na to da je primarni cilj vlasti ipak da generalno poboljša likvidnost.
Kao što ste u članku naveli, subvencionisani krediti su već isprobani i nisu dali efekta. Međutim, da li mogu biti od koristi ukoliko služe kao priprema za najavljene mere skraćenja rokova plaćanja, kako za privredu, tako i za državu. Ukoliko je ideja bila da se prvo malo poboljša likvidnost, pa nakon toga utiče na aktere (i ličnim primerom države) da se uozbilje u dužničko-poverilačkim odnosima, da li ukupni efekti mogu biti pozitivni?
@Parižanin – Nije u pitanju nikakav mit već realnost koja traje već vekovima. Možete na internetu naći uputstvu za rad komercijalnih banaka koje su izdale američke Federalne rezerve, zove se Modern Money Mechanics (Mehanika Modernog Bankarstva).
Slično ovoj knjižici stajao je na sajtu nemačke Bundesbank link sa nazivom Novac i Monetarna Politika. Antiglobalisti su se često pozivali na ovaj link, koji je uzgred trebao da ima samo unutrašnju upotrebu između banaka, pa su ga bankari sklonili. Moja malenkost je prevela jedan pasus sa stranice 88 ovog pdf fajla:
“Novac se stvara “stvaranjem novca”. Zajedno Centralna Banka i privatne banke mogu da stvaraju novac. U evropskom monetarnom sistemu “stvaranje novca” se uglavnom odvija davanjem pozajmica, kao i činjenicom da centralne banke ili komercijalne banke mogu da kupuju imovinu poput zlata, nekretnine ili hartije od vrednosti. Ako je Centralna Banka odobrila komercijalnoj banci kredit – stvara se “novac centralne banke”…Komercijalne Banke mogu same da stvaraju novac, takozvani bankarski novac. Proces kreiranja novca kroz komercijalne banke se može objasniti na sledeći način…”
Tekst Mladena Banjca na NSPMu jako dobro pokriva ovu oblast u slučaju Srbije – Krivotvorenje novca kao osnova savremenog bankarstva. Takođe i tekst Radivoja Ognjanovića – Kreditni novac.
Za Mileta – Ne verujem da ću pisati tekst posvećen samo špekulantskim aktivnostima banaka, ali ću se možda baviti time u kontekstu šire teme o neuspehu dosadašnjih modela izlaska iz krize. Hvala na komentaru.
Postovani Nebojsa, Sta mislite o nekom novom članku o špekulantskim aktivnostima banaka u svetu? Mislim da je tema vrlo zanimljiva i aktuelna. Veliki pozdrav, Mile
Za Parižanina – Nisam mislio samo na novac koji štampaju centralne banke. I poslovne banke kroz multiplikaciju depozita takodje stvaraju novac ex nihilo. Ceo sistem kreiranja novca i depozita je neka vrsta finansijske ezoterije. Tim pre je neprincipijelni savez poslovnih banaka i centralnih banaka krajnje problematičan. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu pretpostavljam da kad govorite o fiat novcu Vi ovde mislite na stvaranje novca ex-nihilo od strane centralnih banaka?U tom slucaju se potpuno slazem. Sto se tice komercijalnih banaka, Jorion laiku razumljivim jezikom i primerima objasnjava kako, i sto je jos vaznije, iz kojih ideoloskih razloga je ovde u pitanju samo mit. Rado bih naveo neke od njegovih argumenata ali se bojim da za to u komentarima ne bi bilo dovoljno mesta. U svakom slucaju zahvaljujem Vam se na odgovoru i sa nestrpjenjem ocekujem sve vase naredne tekstove
> наставак:
Дакле, 12 година пропадамо, а актери се ротирају , плус што сад имамо и разне лобије. „Кризним штабовима“ су уништене су наше Фирме и Банке а огромни депозити су пребачени код страних банака и уведено је лихварење.(а мењачница имамо к’о плеве)
Како негде чух , жива је Београдска банка јер има огромна потраживања.
Наше главне банке, Б.Б. и банке ћерке, ипак су имале позитиван утицај на Развој привреде јер су пратиле домаће фирме у иностранству, и подржавали приликом извозних послова и пројеката,……сада тога нема?
Па, бар да се корисно ИСКОРИСТЕ те огромне зграде и др. имовина од државних предузећа која се налазе на одличним локацијама(бровнфилд), да се искористи бивша Војна имовина која пропада у корову, код нас је на делу невиђена бахатост и неодговорност.
——
За време С. Милошевића у крајње неповољним условима(санкције) био је Државни План за Развој привреде(реструктуирање, финансирање) , који је укључивао обнову око 45 ВЕЛИКИХ предузећа као замајац привреде(добављача-компонеташа) широм Србије.
Ту су били и: ИМТ, Змај, Раковица-ДМБ, Гоша,Вагони, МИН,СЛобода, Крушик, Петолетка, ИМК, Застава, ФАП, Север,…, па пољопривредни комбинати ПИК- Бечеј, Неопланта ,Будимка, Србијанка, Поречје,ПКБ,Џервин,.., производње сокова, ракије, пива.. …, па војна индустрија , дрвна индустрија….,текстилна…енергетика,..
———–
Нема нама напредка без конкретног Плана и Програма обнове привреде( са роковима)целе Србије-равномерно ,нема без Развојне банке и домаћих банака, без обнове поверења , нема напредка без одлучности.
Како рече г. Катић, измиче разуму да јавност и струка не реагује на очигледно недомаћинско пословање, черупање буџета како се коме свиди, без трунке стручног обрзложења, несврсисходно….докле бре,- јаја*ења! (извин’те на изразу).
Za Parižanina – Gospodin Banjac je u pravu kada govori o stvaranju novca ex nihilo. Ovaj fenomen je u biti modernog monetarnog sistema. O tome nisam pisao jer mi se tema činila prekomplikovanom za kolumnu i previše tehničkom. Moguće je da ću temu dotaći u nekom od narednih tekstova, ako nadjem vremena. Upravo tekuća kriza još jednom poziva na promišljanje o suštini i smislu tzv. fiat novca. Hvala na komentaru.
Врло конкретно, оштроумно и смело запажање од стране г. Катића , као и до сада!
Наиме, као што сте и Ви г. Небојша кроз текстове на разне начине истицали,као и са овим тексотм, потребна је СИСТЕМСКА Друштвено-економска реформа, Програм опоравка морала и привреде, нова економска политика, као и враћање ПОВЕРЕЊА у праве вредности,систем итд.
И стварно је сулудо што се и даље приоритетно кажњавају мали дужници, да се утерују дугови, отима имовина грађана и малих привредника , а при том је ДРЖАВА НАЈВЕЋИ дужник!?
А ДРЖАВА при том финансира -дотира( задуживањем) стране(претежно словеначке и хрватске) фирме, увозни лоби, стране банке!???
СУЛУДО!!!
Поверење се НЕЋЕ вратити и док се рецимо , бар не склоне са Економског факултета „професори“ Шуковић, „декан“ Бацковић и остала „стручна елита“ која је била на челу УПРАВЕ Агробанке, јер су они одговорни (истражити их) и знали су све. – / шта би било да се то десило у Британији, рецимо, па сменили би их истог дана!!! , јер је то ствар враћања поверења у систем државе и банкарства/
Ако већ власт узима те кредите, наравно да је логично да се та средества бар искористе за домаћи развој, домаћу пољопривреду, домаће фирме, инфраструктуру.
Корисније је субвенционисати домаће извозне програме, као и домаће производе ВИШЕ обраде,(тракторе, камионе, пољопривредне машине, пољопривредне производе више обраде,…) и то плански , дугорочно, имали би посредне приходе и од пореза, приреза на те производе, запосленост,…
>
Gospodine Katicu, u jednom od svojih komentara na ovaj tekst Mladen Banjac pise o kreiranju novca „ex nihilo“ od strane komercijalnih banaka. Ako je verovati Polu Zorionu (Paul Jorion, L’argent mode d’mploi), u pitanju je nesporazum verovatno namerno odrzavan od strane samih banaka ali i pojedinih ekonomista (austrijska skola). Zanima me sta Vi mislite o tome i dali ste vec pisali o ovoj vrlo interesantnoj temi u nekom od vasih tekstova?
Inače, ako nema dogovora, mogu i novi izbori. Treba zabaviti narod..
Ima ona kineska: „Nije važno da li je mačka crna ili bela, važno je da lovi miševe“. Miševi koji prežive će ionako raditi za šaku pirinča. Super.
Politika je čudo. A i demokratija.
Vreme je kritičan resurs, koji će se potrošiti zbog nekih izbora. A od toga zavisi mogući dogovor. Ok, ja pretpostavljam da će oni već naći neko rešenje, samo da to ne bude neki mega vatromet po svetu.
Ovde u Srbiji, gubljenje vremena je narodni sport. Dogovori nisu problem ako se stranke uspešno dogovore koliko će se ko ugraditi.
Za Grey owl – Loše prognoze u vezi sa ekonomijom SAD vezane su za takozvani „fiscal cliff“. Postoji mogućnost, dosta velika, da od 01/01/2013 dodje do istovremenog velikog smanjivanja budžetskog trošenja s jedne strane, i do rasta poreskih stopa s druge. Ovo bi dovelo velikog pada tražnje i zaustavilo ekonomski oporavak.
Problem je vezan za veliki sukob u vezi sa poreskom reformom koju je predložio Obama. 01/01/2013 ističu poreske pogodnosti koje je uvela Bušova vlada. Obamina reforma bi trebalo da poveća poreski teret svima koji zaradjuju preko 250,000 dolara godišnje. Republikanci, pogotovo Tea party, ne žele da prihvate ovakvu promenu i insistiraju na velikom rezanju javne potrošnje i na svodjenju budžetskog deficita na 5% BDP-a već u 2013. godini.
Logika republikanskog pritiska ide ka tome da se od reforme odustane, da se Bušove poreske pogodnosti nastave, i u tom slučaju republikanci bi odustali od radikalnog smanjivanja budžeta. Problem je što je do 01/01/13 ostalo malo vremena i malo je mogućnosti za dogovor, a predsednički izbori dodatno troše vreme. Hvala na komentaru.
U vezi mobilnih telefona..
Meni je to sasvim za očekivanje – kad sam ja bio klinac, bila je fora imati walkman.
Kao i ovo sa socijalnim mrežama. Siguran sam da će danas svaki klinac pre potrošiti vreme na online zabavu, nego što će uzeti da čita neku knjigu.
Znači, imati svoj virtuelni profil se podrazumeva. Ne znam koliko je česta pojava, ali kažu da danas poslodavci od kandidata traže podatke o nalozima na network-u. To je stvarno horor. Kako reče gospodja u dolepomenutom intervjuu: „Oni su vlasnici naših života“.
Što se tiče trendova u Americi (tekst na bifonline.rs, za koji je link dao Marko Bojković) i to je dosta logično – izgleda da je tamo situacija prilično ozbiljna.
Gospodine Katiću, povodom par skorašnjih tekstova u kojima se situacija u Sjedinjenim državama prikazuje kao jako sumorna – da li vi smatrate da bi oni na ekonomskom planu zaista mogli da dožive veliki lom?
@Dusan
„Ukupni efekat subvencija će svakako biti negativan, ali trenutni efekat je pozitivan, a država nije u stanju da razmišlja na rok duži od par meseci.“
Za koga je pozitivan trenutni efekat ovih mera?
Evo odgovora:
„А ко су највећи добитници? Вероватно они који су до сада били презадужени у еврима, а имају динарске приходе, па могу да искористе период јачања динара за отплату девизних кредита по повољнијем курсу. Добитници су и они којима јачање динара подиже конкурентску позицију на домаћем тржишту. Дакле, у оба случаја највећи добитници ове политике су вероватно увозници.“
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Zasto-dinar-jaca.sr.html
Zanimljivo je da je veliko interesovanje mladih za mobilne telefone, koje pominje i Bebi Dol u ovom intervjuu [6:47-7:10], zapravo preduslov za globalno prihvatanje nove paradigme, o kojoj je govorila Васељенска ТВ: „Кључна мудрост је у следећој реченици: у будућности неће да буду сигурни они који имају много, него они који могу да живе са веома мало.“
Naime, evo kako se ova nova paradigma, baš uz pomoć savremenih mobilnih telefona (smartphone), primenjuje u SAD: http://www.bifonline.rs/tekstovi.item.873/najjeftinija-generacija-zasto-mladi-ne-kupuju-automobile-i-nekretnine.html
Ne mogu da odolim. Evo jedne sociološke analize od strane naše legendarne kantautorke (snimljeno pre 5 godina). Extra zabavno – in vino veritas…
Ovo je vreme koje melje ljude. Princeza ode u banku (TV Pink) i kaže: „Imam jedan projekat (muzika) i treba mi kredit“. Oni kažu: „U redu, ali moraćete da odglumite budalu a mi vam obećavamo sredstva u dogledno vreme“.
Bezveze. Kako god, respekt za minuli rad.
„Tako je bilo juče, tako je danas, sva je prilika, tako će biti i sutra.(2) Razlika je samo u tome što je danas gore nego juče, ali verovatno bolje nego što će biti sutra.“
Ovo je sjajno. Posto uvek postoji pozitivan ili negativan trend i negativni trend traje do dostizanja dna, onda je spas Srbije u dostizanju dna 🙂
@ Marko Bojković
Hvala za prilog (taj mi je promakao).
Nisam ekonomista, pa stvari gledam iz istorijsko-socijalnog konteksta. Tako da se izvinjavam ako ponekad preteram sa offtopic-om (npr. atomska bomba).
Mada je to zaista fascinantno – sve što ova vrsta (civilizacija) smisli, uglavnom služi ili za samouništenje ili da se nekome nešto proda i naplati.
G-dine Katić,
Nije mi bio cilj da branim subvencionisanje kredita, već samo da ukažem da ono ne proističe iz tekućeg zaduživanja države (slažem se da će verovatno rezultirati budućim zaduživanjem), kao i da je trenutni pozitivan efekat subvencionisanja značajno veći od alternative izmirenja obaveza (jer se ubrizgava 20 puta veća količina novca). Ukupni efekat subvencija će svakako biti negativan, ali trenutni efekat je pozitivan, a država nije u stanju da razmišlja na rok duži od par meseci.
Što se banaka tiče, slažem se da su u povlašćenom položaju, i nikako ne želim da ih branim, ali mislim da ih bije nesrazmerno loš glas u odnosu na druge subjekte. Na primer, ako uporedimo ulaganja u bankarski sektor stranih investitora i profit koji one ostvaruju sa ulaganjima u NIS i profitom ovog preduzeća (u 2011 i H1 2012), mislim da ćemo doći do zaključka da NIS bolje zarađuje na građanima/privredi/državi od banaka. A niko se preterano ne buni oko cene goriva, barem ne na način na koji se reaguje kada su banke u pitanju. Čini mi se da građane manje boli mesečni račun za gorivo od mesečne rate za auto koji voze. Slično je i sa telekomima. Konkurencija u oba navedena sektora je manja nego u bankarskom, profiti su izuzetno visoki, i ne postavlja se pitanje da li investitori dobit transferišu van zemlje.
@Vladimir Dž,
Када је била у опозицији, пре можда годину или две, госпођа Табаковић је за скупштинском говорницом (на моје изненађење) управо цитирала ту Ротшилдову изјаву?! Али је на њу напрасно заборавила чим је дошла на власт. Сада су јој, замислите, највећи проблем ситна слова у уговорима, хаха.
Дакле, видимо да неки од политичара, поготово економске струке, знају или барем наслућују где лежи проблем, али им не пада на памет да таласају и покрену питање монетарне реформе, јер су за своје ћутање очито плаћени на овај или онај начин. Могуће да ту има и других разлога, рецимо страх од сукоба са колегама и уопште јавношћу, који би такав потез сугурно дочекали „на нож“. Међутим, то не може бити оправдање за некога ко наступа са позиције гувернера и тобоже жели да промени ствари на боље, драстично боље.
Иначе, мислим да се проблеми у српској економији, пре свега у финансијско/банкарском сектору од кога све полази, крију у самим основама и задиру у домен психологије, односно манипулације широким масама:
Нпр. БАНКЕ СЕ НЕ БИ НИ СМЕЛЕ ЗВАТИ БАНКЕ, јер реч банка асоцира на посредничке послове, али такви послови (пре свега прикупљање депозита) су за њих од секундарног значаја. Банке су на првом месту емисионе установе и основни посао им је да креирају паре ниизчега у форми кредита, простим уписом бројки на текуће рачуне. То важи и за банке које послују у Србији (намерно не кажем „домаће“, јер оне то нису). Да ствар буде невероватнија, банкари то и не крију у својим изворима и бројној литератури, премда из разумљивих разлога не галаме о томе у јавности. То им опет даје легитимитет (не и легалност), да се и даље баве најпрљавијим пословима и криминалом на рачун огромног дела друштва.
Други велики проблем су камате, за које једноставно нема основа ни оправдања. Приче о некаквом ризику су смешне, јер раст камата управо повећава ризик отплате кредита. Даље, позајмљивање новца није инвестирање, јер ту нема предузетничког ризика, при чему се подразумева сте своју позајмицу на неки начин осигурали. Ако нисте, ваш проблем. То нема никакве везе са каматама. Да вам новац треба, не би сте га зајмили другима. Па ако вам не треба, с којим правом очекујете надокнаду? И трећа ствар, новац је по природи стерилан (није живо биће), тако да инсистирати на плаћању камате и то у ситуацији опште неликвидности и узурпације новчаних токова, је невиђена превара. По логици ствари, право на камату имају само установе које се баве новчаним посредовањем (банке, штедионице, фондови за развој и сл.) али само за покриће трошкова пословања и евентуалне инфлације. Зато је природно да банкарство буде делатност од јавног значаја и под јавном контролом, што ће рећи у јавном власништву, укључујући задружни облик својине.
Za Marka – Bilo da se zemlja iznajmljuje ili prodaje strancima, to smatram užasnom vešću i nacionalnom tragedijom. Pošto Srbija ne može da se „nadje“ u poljoprivredi, sigurno će svoj razvoj bazirati na nano tehnologijama i kosmičkim istraživanjima. Hvala na komentaru.
Za Dušana – Model subvencionisanja nije pomogao prethodnoj vladi da se ekonomija konsoliduje. Posao države nije da izmamljuje novac od banaka, niti je posao države da novac daje bankama kroz subvenciju kamata, da bi banke potom davale kredite kome hoce, ili kome im se šapne. 50 miliona je u Srbiji ogroman novac i to je dodatak na novac koji je država još ranije platila za subvencije, a da nije platila dobaljačima. Kako je budžet u ogromnom deficitu, sve što država plaća, plaća iz zaduživanja, pa i tih 50 miliona na primer. Plaćajući deo kamate umesto dužnika, ona prihvata i stimuliše postojanje ogromnih kamata, najvećih u Evropi, i istovremeno osnažuje dvovalutni sistem. To ozbiljne države ne rade, niti su počele da rade podstaknute sjajnim srpskim primerom.
Jačanje dinara je pre svega posledica činjenice da su se devizne rezerve malo popunile inozaduživanjem, pa banke mogu da odlože ili uspore tiho povlačenje novca iz Srbije, znajući da će se politika jeftinog evra nastaviti. Banke će tako i sutra moći svoje zarade na kamatama da pretvore u evra i da ih iznesu iz zemlje. Svejedno, voleo bih da ste Vi u pravu. Hvala na komentaru.
Zanima me sta mislite gospodine Katicu o najavljenoj prodaji obradive zemlje. Dinkic se navodno sprema da 25000 hektara zemlje u Vijvodini proda nekom seiku. Ima li to veze sa primenom SSP-a. U oglasima su se vec pojavili nakupci zemljista. Obicno ispred svih ogflasa stoji oglas ovakve sadrzine „Kupujem obradivo zemljiste preko 6 hektara“ i mobili telefon
Poštovani g-dine Katić,
Tvrdnja da se država zadužuje da bi subvencionisala kamate banaka nije tačna. Država će subvencionisani iznos (5% od kredita koji će biti plasirani – planirano je da se plasira milijardu evra, dakle subvencionisana kamata će biti 50 miliona evra) bankama platiti u 2013. godini. Dakle država ne plaća ništa trenutno, a likvidnost se donekle kratkoročno popravlja. Takođe, imajući gore navedeno u vidu, država ne bi postigla ništa izmirivanjem 50 miliona evra obaveza, dok je akcijom sa subvencionisanim kreditima „izmamila“ značajan iznos od banaka koje inače nisu raspoložene da plasiraju. Mislim da će subvencionisani krediti omogućiti da se lakše prezimi zima i da nova vlast dobije još malo prostora da proba da se konsoliduje. Od proleća kreću otplate ovih kredita, i vraćaju se problemi na koje će korisnici provremeno moći da zaborave. Takođe, obzirom da je plasiranje ovih kredita (indeksiranih u EUR) dovelo do jačanja dinara, dobar broj korisnika je sredstva povukao po niskom kursu. Kada krenu otplate, porašće i pritisak na dinar, tako da je za očekivati da kursne razlike budu veća stavka u troškovima korisnika od same kamate.
Za Neleta – Ko i zašto pozajmljuje novac Srbiji? Prvo, bankarima i finansijerima se ne presipaju ni pamet, ni znanje. Da je drugačije, svet ne bi bio i situaciji u kakvoj je danas. I njihov horizont posmatranja je kratak i seže do prvog bonusa. U odnosu na kamate koje se mogu zaraditi na „normalnim“ tržištima, prihodi u Srbiji i od Srbije su astronomski. Drugo, Srbija ima još nekoliko vrednih kompanija i resursa koje može prodati i time vratiti deo dugova. Treće (spekulišem), sa par milijardi kredita, država se dovodi u stanje permanentnog dužničkog ropstva i zavisnosti od stranaca. Sve i da se deo dugova kasnije otpiše, novac i ustupci koje Srbija mora davati višestruko prelaze pozajmljene iznose. Hvala na komentaru.
Za Vladimira Dž. – Ja sam verovao da sam se nekim od pitanja iz Vašeg teksta bavio u svojih tekstovima. Npr.
Hvala na komentaru.
“Nova ekonomska politika stoji na starim temeljima promašenog voluntarističkog koncepta.”
Pa možda nova vlast i ne može da promeni koncept kad bi to i želela? Možda je uspostavljen takav sistem da ga je nemoguće promenuti u svojoj biti bez obzira ko dođe na vlast?
Zar vam se ne čini čudnim da posle svih godina da oni ne vide isto ono što i vi? Znamo da tamo rade mnogo ljudi iz ekonomske struke i nemoguće je da niko od njih ne vidi ono što i vi vidite. Sad imamo i delimično novu garnituru, malo svežiju krv. Možda se na primeru Srbije najbolje potvrđuje rečenica jednog bankara data pre 200 godina u Frankfurtu:
„Dozvolite mi da izdajem i kontrolišem nacionalni novac i mene neće interesovati ko piše zakone“
Evo već sada imamo dvojicu komentatora koji otvaraju ključna pitanja, mislim na bobana i neleta. To je samo jedan mali statistički presek koji govori o tome da postaji dovoljan broj ljudi koji mogu da postave, ako ne sofisticirana ekonomska pitanja, onda barem životna, zdravorazumska. Ako bi smo želeli da se upustimo u detaljnu analizu ta dva komentara mislim da bi otvorili mnoga ključna poglavlja.
Sve ovo pišem iz razloga što u istoriji već postoji veliki deo odgovora na naše probleme. Najsežitiji putokaz za nas je dao bivši kanadski premijer:
Dok se kontrola izdavanja novca i kredita ne vrati Vladi kao njena najpreča i sveta odgovornost, sve priče o suverinitetu parlamenta i demokratiji su uzaludne i beskorisne. Kad jednom nacija preuzme kontrolu nad kreditima, onda nije bitno ko piše zakone te nacije. Kad lihvarstvo preuzme kontrolu, svaka nacija će biti uništena – William Lyon Mackenzie.
Ja nisam našao nigde u tekstovima Gosp Katića da daje mogućnost otvaranja pitanja da smo eventualno postali taoci jednog sistema koji je u biti piramidalna zamka. Možda nećemo morati više da pišemo rečenice poput ‘O razlozima za primenu ovakvih ekonomskih mera može se samo spekulisati” samo kad bismo razmislili o onome što istorija piše. A ovakvih saveta poput ovog kanadskog ima na pretek.
@grey owl
Apropo Atlantide itd. možda će vam ovo biti zanimljivo:
Jel moze neko da plasticnije objasni kako banke isisavaju kapital iz privrede i drzave, i da to podkrepi brojkama. I zasto su cene finasijskih usluga toliko visoke. Isto u brojkama. Sve mi to znamo i osecamo, ali neko ko je zavrsio neku ekonomiju mora to i da izracuna i da pokaze.
Da li su to cene kredita i finanskijskih usluga, fiktivna konkurencija, repo-operacije, subvencionisani krediti, potrosacki krediti, kartice, kreditiranje drzave od strane banaka, mali stvarni porezi na profit itd.
Koliko para je isisano iz privrede i od stanovnistva/drzave u poslednjih desetak godina.
Zaboravio sam – film počinje sa prizorom iz nekog pradavnog vremena. Negde u okeanu eksplodira atomska bomba. Fenomenalno…
Ja tipujem da će sledeća da bude negde na bliskom ili srednjem istoku. Onda se film možda završi, pa sve ponovo…
Da, meni je bila super ona scena u nekom starom filmu, gde Amiši zajedničkim snagama grade ambar svog fellowman-a.
Ja često pominjem severnoameričke indijance kojima je, izgleda politika bila strani pojam. Po jednoj lepoj priči, oni su potomci Atlantiđana. To je samo priča, ali bitna je simbolika.
U jednom od prethodnih komentara sam pominjao jedan poučan film. Kada naši banditi stignu do ostataka te civilizacije, oni sreću neke ljude. Poglavica je rezervisan, a njegova ćerka se loži da je to prilika za neki biznis. Onda on njoj kaže: „What they have to teach us, we have already learnt.“ Strašno.
Још један детаљ о скромности: Амиши и Менонајти (протестантске цркве) сматрају да је скромност врлина, а да је бахатост зло. Када уђете у Амишко насеље, не можете да оцените имовинско стање било које породице пошто су све сличне. И међу једнима и међу другима се материјално богатство не спомиње. У таквим друштвима где нема непотребног истицања нема ни много љубоморе, зависти или похлепе, тако да су та друштва изузетно гостољубива и пријатељска. У Србији, са друге стране, курчевистост и бахаћење је стандард, а то повлачи и све остало зло које иде са тим..
Oće centrala da pogresi jednom, ali ne sto puta…
Uvek mora da se troši vise nego što se zaradi, uvek se pomaže onima koji treba drugima da pomažu, administracija uvek ima veće plate od proizvodnje i ne podleže otpuštanju, beneficiran staž se ne ukida, oduzeto 1945 se ne vraća…
Ovakva ekonomska politika nije sigurno rezultat samo nekakvih zavera, lobiranja…što zapadnih, što tajkunskih. Jer sigurno nema većeg lobiranja i spremnosti na pretnje i podmićivanja od onog koje vrši EU i Amerika oko priznavanja Kosova* i ulaska Srbije u NATO, pa, se političari kako znaju i umeju (nekad znalački, a nekad diletantski) bore da to ne urade.
Zašto?
Zbog straha od javnog mnjenja, i rezultata sledećih izbora. Oni se ipak više plaše glasača nego što se plaše Zapada, i više vole vlast nego što vole da uzmu pare.
Zato i mislim da je ovakva ekonomska politika, još uvek, podržana od većine glasača (bivših samoupravljača).
Ako ovaj sistem, koji vodi u ekonmsku propast, niko ne želi da menja, ni narod, ni političari, ni zapad, ni istok…on mora svojim delovanjem da dovede do ekonomskog sloma…
Mada, ima i onih koji su još 1945 rekli da ovaj sistem mora da propadne, pa nisu dočekali…
Skoro sam gledao snimak jednog Titovog govora iz 50-tih, gde on obrazlažući potrebu za industrijalizacijom kaže: „Mi nećemo da budemo nerazvijeni, jer one koji su nerazvijeni svako tlači i porobljava“. A, navodno onaj Lenjin reče: „učiti, učiti…“.
I to je logično. Ipak, privreda je bila opterećena nekim političkim odlukama, moguće i nerentabilna (to mogu bolje da ocene ekonomisti). Meni lično, deluje nadrealno da čak i u takvom relativnom blagostanju, nije bilo moguće obezbediti 100%-tnu pismenost. Ali ni to nije najveći problem.
Ono što je danas očigledno je da je taj ambijent podsticao ignoranciju i lenjost. Postoji ona izreka „ima se, može se“, koja me je uvek asocirala na bahatost, koja je ovde raširena pojava. I onaj ko je siromašan će baciti pola hleba „zato što je bajat“ a ustvari zato što je jevtin.
Početkom 90-tih, kada je počela prva faza „tranzicije“ a i zbog onoga što se dešavalo u svetu, stekao sam utisak da je neka inteligencija (pamet) često upregnuta za ciljeve najbeskrupuloznije pohlepe i volje za moći.
Ja ne bih imao dilemu oko toga da li su oni, koji odlučuju odnosno vladaju, mediokriteti ili iznad proseka. Siguran sam da oni znaju šta rade. To je u njihovom interesu, kao i moćnika koji stoje iza njih, ali ne u interesu običnih ljudi. Ovo inače, nije svet u kome moral i čast imaju neku vrednost. Ali pre svega, to je sistem u kome će običan čovek biti smrvljen u borbi za parče hleba. Većina će tako umorni, pred spavanje odgledati nešto na TV-u, gde sigurno neće čuti ništa pametno, a verovatno ih i ne zanima.
Ja se slažem sa gledištem da će u budućnosti lakše preživeti oni koji su u stanju da žive skromno (poučan je primer Kine i drugih istočnjaka). Nevolja je što je sve manje ljudi koji imaju naviku da štede (mnogi naravno i ne mogu). To i jeste poenta politike koja je početkom milenijuma promovisala lako zaduživanje i potrošnju preko mogućnosti ali i realnih potreba. Na tome neko profitira, neko se ugrađuje a ova kolonija tone u bedu i siromaštvo. Bojim se da to neće prestati dok poveriocima ne bude rasprodata i obradiva zemlja.
Zbog čega oni mogu da dovode ljude u takav robovski položaj? Pa prvo potrošački mentalitet razvija ignoranciju i dekadenciju a potire pojam solidarnosti i društvene svesti. Osim toga ovde su ljudi u zadnjih 20 godina izmoreni i izubijani. I na kraju sistem u kome najbolje prolazi udvorištvo i bezpogovorna poslušnost.
Selo se odavno uništava i podstiče migracija u gradove. Istorija je pokazala da nema neke razlike između robova i kmetova.
Ideja o kupovini parčeta zemlje sa bunarom uopšte nije loša. Samo kada bi većina ljudi shvatili da tu cilj nije neki biznis, nego prosto preživljavanje.
Боки, слажем се у свему што се рекао, осим потребе да се све приватизује. Приватизација би можда формално озаконила садашње стање самовоље али не би се ништа на боље промјенило нити би постојали услови да се то у будућности деси.
Vec je receno slicno, ali bih dodao da kapitalizam, pored kapitalista trazi i sto jeftiniju radnu snagu – u vecini zemalja, pa i nasoj to znaci siromasne u dovoljno velikom broju sa svim socijalnim posledicama. Minimalnu nadnicu odredjuje drzava, ali je interes proizvodnog kapitala posle ulaska da to sto duze tako i ostane. Zadatak vlasti pod njihovom kontrolom je da to omoguci, ali spreci nemire. Zaduzivanje zemlje i socijalni problemi mnogima idu u korist, nazalost.
Pretpostavimo da sam ja dosao na vlast. Sta bih ucinio? Vlada se bavi pitanjima „ocuvanja integriteta“ drzave, drzave koja je pred bankrotom, a za to vreme preti joj se rusenjem zbog cefa i polozaja nekolicine lokalnih silibajzera. Kakva je to vlada? Da sam ja dosao na vlast odmah bi je napustio. Medjutim sta nam to govori. Govori nam da je licni interes ljudi u vlasti daleko iznad interesa i drzave i naroda. Kako da Lider neke stranke odrzi stranku ako ne „podeli“ radna mesta i privilegije. Bivsi vlasnik pecenjare postaje direktor Kolubare. Kakav to signal salje mladima? Kako se gradi karijera u Srbiji? Pametni je napustaju, a snalazljivi igraju politicki Bingo i svako se trudi da sto bolje kesira svoj loz ako bude izvucen . To je sustina svih problema. Nemozemo govoriti ni o ekonomskoj politici ni strategiji u takvim okolnostima. To je prosto neozbiljno. Dakle problem se mora „leciti“ na mestu na kome nastaje. Tvrdio sam i tvrdim da je Javni sektor i cinovnicki aparat izvor svih zala i promasaja u Srbiji. Sto se pre taj sistem demontira pre ce stranke izgubiti apsolutnu moc i napraviti mesta i za kreativne i vredne da ponesto urade. Ovako, sve je podredjeno glasackoj masini, a ona je podredjena licnim interesima politicke oligarhije i to je 100% cist recept za katastrofu. Populizam poprima zastrasujuce razmere a pothranjuje se besom uglavnom neobrazovane gomile, koja polako poprima obelezja bombe koja ce kad i ako eksplodira naptraviti ogromnu stetu u Srbiji. Socijalne tenzije rastu do mere kada ih nece biti jednostavno sanirati a vestim fokusiranjem te „neukrocene“ energije moguce je svasta izvesti. Zato i oni malobrojni koji razumeju koren problema ne smeju sa njim da se uhvate u kostac. Srbija ima oko 235000 radnika u real ekonomiji. Kojom „ekonomskom polugom“ mozete promeniti ovu cinjenicu, a da pri tome ne upalite „socijalni fitilj“. Delikatna situacija, koja zahteva vestog i jakog lidera, i veoma cvrstu i stabilnu vladu sa mozda cak i sirim konsenzusom za pokretanja sustinskih reformi. Ovako, kada vlada najavi da ce naplacivati ogromne poreze na zemlju koja se ne obradjuje svi aplaudiraju, a kada se to isto najavi za stambeni prostor onda se to oglasi za pljacku. Kada se preduzetnicima i „tajkunima“ pocitne da su uvoznici i monopolisti te da zbog toga moraju da snose debele poreze na sve i svasta onda je to dobro, a kada se Javna preduzeca nadju u istom polozaju onda je to OK jer oni rade za „dobro naroda“. Kog naroda? Meni je sve jedno da li je vlasnik parking servisa Delta ili opstina. U oba slucaja korist imaju pojedinci a ni drzavi ni meni ne sledi nikakav boljitak. Aristotel je lepo definisao imovinu kao „pravo na ostvarivanje koristi i koriscenja iste“ a ne titularni naziv u nekoj „prasnjavoj knjizi“. Zato nema nacina da krenemo napred dok god parkinzi u gradu nekom volsebnom uredbom postaju „dedovina“ nekolicine zaposlenih koji jedini imaju korist od nje, a slicno je i sa EPS-om, Telekomom i drugim Javnim preduzecima. Nazalost, mi smo toliko ogrezli u partokratsko uredjenje da je jedini lek sve privatiziovati (neko je to verovatno namerno tako i smislio i instalirao kao i kredite uostalom), pa nakon toga poceti sa ozdravljenjem drustva, kroz podizanje obrazovanosti, radnih navika, ali i moralnih normi i nacela.
Poštovani Nebojša,
sve ste pogodili, ali širenjem defetizma ne rešavamo problem. Verujem da se iz Londona još jasnije vidi koliko je Srbija na ivici provalije.
Mantra o reformama koja traje od 5.oktobra od prvog dana bila je loše izrežirana predstava. Ljudi od suštine i logike koji su u manjini u Srbiji nisu obmanjeni bajkama o zemlji dembeliji, bar ne da će postojati na ovim geografskim koordinatama. Shodno tome, ako ništa nije očekivano od Srbije kako onda možemo biti razočarani razvojem ovakvih događaja.
Problem najveći, a koji niste spomenuli je velika mogućnost izbijanja ogromnog nekontrolisanog socijalnog bunta i anarhije u Srbiji. Situacija je na ivici da izmakne kontroli, ko živi u Srbiji može to da oseti u vazduhu. Kriminal je u izuzetnom porastu, a danas najavljuju amnestiranje nekoliko hiljada najokorelijih kriminalaca.
Država koja nema novca da plati gorivo, tekuće obaveze, država koja DUGUJE državi tj. samoj sebi je faktički već u BANKROT-u samo to nije saopšteno.
Pozdrav i želim vam puno dobrog zdravlja, sve ostalo će doći i proći.
Ако изузмемо изнуђени део економског положаја Србије, можда неке важне одговоре о разлозима економског стања можемо добити узимајући у обзир вреднсони оквир нације, и власти који из истог проистичу.
Срдачно,
С.Т.
Poštovanje gospodine Katiću,
Nažalost da je dobro nije.
Da će biti gore, sve ukazuje na to.
Da je bilo prilike da se nešto promeni , nažalost nije.
Manje više ista priča kao i ranije.
To je bilo jasno koliko već na samom startu.
Tužno je i žalosno, što bez obzira na to što svi znamo da je loše nema nikakve ozbiljne reakcije.
Sve izgleda kao da gubimo sa 5:0 i da samo čekamo da se odsvira taj kraj i da napokon imamo povod da promenimo trenera i strategiju u nekim novim kvalifikacijama.
A kraj je blizu.
Za čitaoca i Vama lično predlažem da posetite sledeći sajt:
http://www.nbs.rs/export/sites/default/internet/cirilica/67/rir.html
Sumorno je stanje kada su i računi pojedinih ministarstava blokirani dok se na drugoj strani subvencioniše svašta i bez ikakvog reda.
Očigledno je da tu stavri ne valjaju.
@Nele
Управо они који и контролишу Србију. Циљ и јесте да Србији дају кредите које ће власт да проследи у потрошњу. Та потрошња ће махом да оде на куповину увозне робе и напустиће Србију. Србија ће да остане са дугом који гарантује власт, а када се као нађу у шкрипцу, продаће народна добра (Телеком је следећи) тим истим страницам који су им давали кредите. На тај начин ће Срби да поједу своје богатство и на крају неће имате од чега да живе. Обратите пажњу на целу причу око „Боркових договора“. Влада и појединици једногласно певају: морамо да испоштујемо договоре да би доказали да смо озбињна држава. Ти Боркови договори су противуставни, али се ови на валсти на то не обазиру. Зашто је то битно? Зато што ће следећа власт беспоговорно да прихвати све дугове које је наштанцовала садашња (а садашња је глатко прихватала све дугове претходних влада итд) и продаваће Србију до последњег камена. У таквој ситуацији, ови што као дају кредите Србији имају сигурну зараду и они раде оно што је идеално за њих. Ево Вам још један пример: Србија у девизним резервама у Немачкој држи паре под негативном каматном стопом (ставиш 100 евра, а добијеш 98). Те исте паре (наше) нама Немци позајме уз камату од 6.75% и онда имате ситуацију да нам Немци опорезују наше паре на више начина. Динкић се појави и каже да смо нашли решење за финансије, Калановићка каже да су спасили србију банкрота, а гласачи СНС-УРС- СПС срећни као кучићи. Нису ни свесни шта те изјаве значе.
@Ivica
Не верујем да ико има решење које ће сви да подрже. Наравно, што се савета тиче, увек има различитих па проберите шта Вам одговара.
Неки тврде да је у смутним временим најбоље да имате неколико могућности. То подразумева да се не кладите увек на једног коња, него распоредите ризик. Ваша одлука око финансија зависи и од тога која Вам је жеља. У случају да сте „сеоски тип“ особе, најбоље би било да новац уложите по следећем моделу.
1. Ако су Вам приходи већи од расхода, почните да елиминишете расходе без којих можете да живите. Дакле, смањите потрошљу на минимум. То не значи да одмах прекинете са масом ствари, али би било добро да направите пресек ствари на које трошите новац. За почетак, у Мајкрософт Екселу направите буџет: приходе и расходе и записујте све што зарадите и потрошите. После пар месеци ћете да имате идеју Ваших потрошачких навика. Оцените без чега можете (кафенисање, ручак у ресторану, и сл) и почните да штедите на томе.
2. Следећи корак иде у правцу расподеле уштеђеног новца. Од уштеђеног новца трећину држите у готовини (никако у банци), једну трћину можете повремено да претворите у племените метале (сребро ако сте сиромашнији, а злато ако сте имућнији). Трећу трећину спремајте за куповину земље. Викендица до које може да се стигне градским превозом, са бунаром, воћњаком и мало обрадиве земље… би требао да буде један од циљева.
Наравно, некоме ово одговара, некоме не. Ви оцените. У сваком случају је добро да имате новац у различитим облицима..злу не требало.
Кључна мудрост је у следећој реченици: у будућности неће да буду сигурни они који имају много, него они који могу да живе са веома мало.
Тачка.
Poštovani gospodine Katiću, ono što meni nije jasno je ko i zašto i dalje pozaljmjuje novac Republici Srbiji kada je manje ili više jasno da ona uskoro neće biti u mogućnosti da vraća pozajmljen novac.
Kakvo je vaše mišljenje po tom pitanju?
„Bilo bi dobro znati koje države dodatno potkopavaju sopstvenu valutu subvencionišući kredite sa valutnom klauzulom“
-verovatno ni jedna osim Srbije.
Kao neko ko trguje na berzi(Njujork a ne Beograd) oko 25 godina,zeleo bih da dam svoje misljenje o kreditima sa deviznom klauzulom.
Uprosceno,kada ja uzmem kredit na 20 godina u Evrima a zaradjujem u Dinarima, ja se kockam.Suludo se kockam.Ja se kockam da kurs Dinara nece drasticno pasti u odnosu na Evro u sledecih 20 godina.Mnogo je veca sansa da ce Dinar izgubiti 90% svoje vrednosti u odnosu na Evro(svajcarski Franak) nego da ce ostati stabilan,za 15 godina.
Da mizerija bude veca ,ta vrsta sulude kocke je odobrena i podrzavana(subvencioni stambeni krediti) od strane drzave.
Ta odluka govori kolike su neznalice ljudi koji vode ne samo ekonomiju vec i drzavu Srbiju.Govorimo o osnovnoj logici.
Postovani Nebojsa, vi nam dodjete kao stariji brat kome možemo da se žalimo i da ispričamo šta nas tišti. Nova vlast nastavlja da favorizuje uvoznike i banke. Pocetna prica o vecoj kontroli u ponašanju banaka je u stvari bila konkurs za banke i firme koje se bave uvozom – za davanje sto boljih ponuda za formiranje kursa dinara. Toliko je ocigledno da je kurs sticovan u korist uvoznika, a opet nemamo mogucnost da bilo sta promenimo. Lista firmi koje su uvezle robu u prethodnih mesec dana bi nam najgrublje otkrila koji su to ucesnici u formiranju kursa dinara u nasoj zemlji. O boljem sutra nema govora dok god privredu i ekonomiju vode vrsni politicari bez dana radnog staza u privredi. Politiku nam na zalost vode neradnici koji ne umeju i ne znaju da rade.
Ovde jedino Brankica Stankovic sa B92 ima dovoljno hrabrosti da javno objavi podatke do kojih dodje. Mi ostali niti smo dovoljno hrabri i nemamo neku mogucnost u unutrasnjosti zemlje da pokrenemo bilo kakve promene. Srdacan pozdrav svim citaocima i Vama posebno
Потписујем! Деценијама се води политика тако што се озбиљна и суштинска питања гурају под тепих, а решавају се мање битни проблеми – тако што се не решавају и гомилају, стално улазећи из једног у други нови проблем (и некакве фамозне афере) …
Informacija za čitaoce bloga – Na putu sam, pa će komentari čitalaca možda biti objavljivani sa zakašnjenjem u naredna dva dana. Izvinjavam se zbog toga. Hvala na komentarima i poseti.
Za Ivicu – U više navrata sam odgovarao čitaocima bloga da im ne mogu davati finansijske savete, pa ni one najopštije. Bilo bi neprofesionalno i nekorektno. U svakom slučaju mi je drago da nešto imate i da se brinete kako da to sačuvate. To je bolja „vrsta“ brige. Hvala na komentaru.
„slika je države koja budućnost ne planira, već na njen račun
pokušava da živi“
U ovoj drzavi samo naivni ljudi mogu da misle da nas ceka bolja buducnost.
Svako malo cujemo da nam je neko poznat ili blizak otisao u Australiju, Ameriku, Kanadu …
Nasa „buducnost“ je otisla i odlazi a sve ostalo su prazne price.
Jedini sloj drustva koji relativno pristojno zivi ( i to na racun ostalih gradjana ) je javni sektor koji se nalazi pred bankrotom.
Po struci nisam ekonomista ali moj je utisak da se kod nas (i u okruženju) vodi politička ekonomija, a ne ekonomska politika. I to u najgorem mogućem obliku, jer su politički interesi izjednačeni sa pojedinim ličnim interesima. Mi, kao zemlja, nemamo kolonije koje bi mogle da na sebe prime pritisak prvobitne akumulacije kapitala (kako su to uradile zemlje zapadne Evrope), već naša zemlja to radi svojim građanima (i ne vidi se kraj). U trenutku kada pojedinačni kapital bude fizički ugrožen, tada će se vlast setiti zakona i zdravog razuma. Ovo je proces koji je kod drugih umeo da traje po 200-300 godina, pa sad vi vidite kakva nam je perspektiva, ako je ima.
Zbog svega gore navedenog stičem utisak da nije slučajno da u tranutnoj vlasti nema nikoga iz opozicije 90-tih. Mada su se i oni „pokazali“.
Zaista koncizan i jasan clanak. Fascinantna je ta mogucnost odugovlacenja resavanja problema za koju se uvek hvata srpska elita. To je definitivno srpska skola upravljanja.
Циклична радикализација.
Изузетна и оштра слика наше мутне и трагична стварности кроз менталну слику радикалног заокрета за 360 степени, радијус вектора наше збиље.Правац и смер непромењени (суноврат), интензитет појачан, резултат добија на убрзању,циљ провалија (умирање државе). Једина дилема зашто нема интелектуалних кочничара. Реално просуђујући изгледа да је и интелект обмана!
Све је само илузија?!
Gospodine Katiću,
Kao prvo moram da Vam se zahvalim na tekstovima koje pišete i pružate nam priliku da ovo ekonomsko okruženje sagledamo iz neke druge perspektive.
Ja, kao pripadnik običnih ljudi, bez puno znanja o ekonomiji, imam jedno pitanje koje sigurno mnoge zanima i na koje je verovatno nemoguće dati precizan odgovor. Ali bih voleo da čujem(o) bar neka razmišljanja:
Šta činiti sa svojim finansijama kako bismo lakše i bolje prebrodili vreme i (ne)prilike koje su pred nama u Srbiji?
(štednja u banci, kupovina nekretnina, kupovina zemlje, ‘slamarica’,…).
Pozdrav,
Ivica
Predlažem gospodinu Nebojši i čitaocima bloga da pišu koje sve mahinacije/prevare čine bankari u svetu i Srbiji. Bilo bi zanimljivo diskutovati o tome. Da li se slažete? Veliki pozdrav, Mile
Za Sinišu M: Naravno da se cenzurišu, krenula bi revolucija u zemlji kada bi se objavilo šta se dešava u zemlji. A ovako narod je materijal za raznorazne manipulacije.
G. Katicu, izvanredno! Nazalost, cak i komentari citalaca na tu temu se u nasim glasilima cenzurisu. Znam jer sam pokusao.
Можда би се то могло назвати некаквом српском школом управљања.. 20 година се већ рјешавају текући проблеми, основна питања попут средњерочне-дугорочне одрживости увијек се гурају по страни и остављају за касније.. како се нови оперативни задаци стално изнова појављују, а и стари таложе, никада се у пракси не нађе времена да се позабави озбиљним питањима, стратегијским усмјерењима, преиспитивањем методологија које се користе.. а можда је све то резултат чињенице да смо једно сиромашно, необразовано друштво.
Необразованост у 21. вијеку повлачи биједу. И они малобројни који имају идеје не могу да их прогурају јер их окружење не разумије. Не знам колико је озбиљно истраживање у питању, али сам недавно у медијима наишао на једну хипотезу која говори о недостатку демократског изборног система, гдје на власт могу да дођу само представници који су мало изнад интелектуалног капацитета просјечног гласача. Људе са напредним идејама и оне који генерално одскачу маса не може да разумије и због тога они статистички гледано и не добијају прилику да направе озбиљне промјене. Ако је то тачно, онда земља са преко милион неписмених нема баш веселу перспективу.
A ljudi iz ekonomske struke iz zemlje i inostranstva su odavno prodali duše đavolu i odavno zaplovili u beskrajne špekulativne vode, evo linkova koji ovo lepo ilustruju (prvi link je najinteresantniji):
http://www.gdeinvestirati.com/makroekonomija/svet/9596-finansijska-galaksija-ostaje-bahata-i-bezobrazna
http://www.kamatica.com/vesti/cvetkovic-niko-nije-smeo-da-zna-za-krah-agrobanke/3933
http://www.kamatica.com/vesti/mencinger-od-mmf-a-vise-stete-nego-koristi/3936
Dakle, ova političko-tajkunsko-finansijska hobotnica koja stalno proliferiše sve više dobija na snazi i daje gas do daske ispred zida. Parafraziraću gospodina Katića za kraj: danas je gore nego što je bilo juče, ali verovatno bolje nego što će biti sutra, bez izgleda da se situacija promeni u skorije vreme.
Iskreno receno nisam se ni previseo uzdao u novu vlast (a ne bih ni u bilo koju drugu da je sastavljena) jer previse su visoki bedemi i jaka utvrdjenja ekonomskih mocnika u Srbiji da bi mogao narod i zemlja generalno kako ste i sami naveli da „prodise“. Najprostije nema mnogo zdravog tkiva i nista se ne cini da ono osnazi i zahvati celu zemlju u srednjorocno-dugorocnim planovima.
Vama gospodine Katicu veliki pozdrav i priznanje na eruditivnom znaju iz ekonomije,a to nije cest slucaj u nas.
Dalje, što se tiče parlamenta, to su ljudi koji bi dušu prodali đavolu za novac i pozicije, takođe lideri političkih partija i ministri u vladi. Ekonomska struka i dalje vrti priče da će doći strane investicije, da će biti bolje i slično prodavanje magle (sa izuzetkom gospode Katića, Zeca, Kovačevića i drugih malobrojnih).
„Izmiče razumu da javnost ne vidi i ne reaguje na ovako flagrantnu zloupotrebu i preraspodelu budžetskih sredstava. Čudno je i da parlament ćuti dok se ovako očigledna finansijska diskriminacija nesmetano realizuje. Još je čudnije i da se struka ne oglašava i ne kritikuje ovaj apsurdni i štetni ekonomski mehanizam.“
Što se tiče javnosti, verujte mi obični ljudi su skuvani. Sa jedne strane običnim ljudima se ispiraju mozgovi preko rts, pinka i ostalih javnih derivata, a sa druge strane lenji, nemarni i primitivni (tipa dalje iz mog sela/grada me ne interesuje).
„O razlozima za primenu ovakvih ekonomskih mera može se samo spekulisati. Da li je bankarski sistem zaista u tako teškom stanju, da li je iscedio sve što se moglo iz privrede, pa sada nastavlja da cedi državu i tako se tiho sanira? Da li je finansijski sistem pred kolapsom i da li su nove Agrobanke na pomolu? Da li država pozajmljuje sredstva u inostranstvu kako bi bankama popravila profitabilnost i umilila ih da novac ne povlače iz Srbije? Da li država poklanja novac preduzećima kako bi njihovim vlasnicima, a svojim prijateljima i partnerima smanjila troškove, povećala profite i vrednost imovine?“
Verovatno da će se dešavati sve nabrojeno ili se već dešava, samo je pitanje redosleda kojim će se saznavati i javno objavljivati strašne istine ovom narodu.
Eto naprimer, što gore nije spomenuto, lekari koje poznajem masovno pričaju (ne javno već u privatnim razgovorima) da će se uskoro privatizovati primarna zdravstvena zaštita (tj. domovi zdravlja).