Ako su medijske informacije tačne, misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) dolazi u Beograd kako bi razgovarala o nedavnim promenama Zakona o Narodnoj banci Srbije. MMF se ne brine zbog ekonomskog stanja u Srbiji, zbog kolapsa ekonomije, strahovitog pada zaposlenosti i porasta bede. Ne, MMF se sekira zbog potencijalnog gubitka samostalnosti NBS, jer eto, samostalnost NBS je temelj na kome valjda počivaju svi nebrojeni uspesi domaće ekonomije poslednje decenije.
Samostalnost centralne banke jedan je od temeljnih postulata i zahteva koje MMF postavlja pred države koje traže finansijsku pomoć. Mala je verovatnoća da se Srbija, kojoj je novac očajnički potreban, može odupreti ovakvim zahtevima MMF-a i istrajati na usvojenim izmenama zakona.
Ovde nije reč samo o poštovanju demokratskih institucija čije odluke MMF dovodi u pitanje. Realnosti života su takve da države koje su pred bankrotom i traže finansijsku pomoć ne mogu pretendovati na suverenitet. Ključno pitanje zato nije vezano za suverenitet Srbije koga odavno nema. Ključno je da li zahtevi na kojima MMF insistira odgovaraju ekonomskim interesima Srbije i na čemu počiva logika takvih zahteva.
Na prvi pogled, zahtev MMF-a može izgledati logičan i intuitivno ispravan. Šta može biti sporno u zahtevu da centralna banka bude nezavisna? Iskustvo zemalja u razvoju pokazuje da je sporno sve, ili gotovo sve.
Nezavisnost centralne banke je koncept prenet iz razvijenih zemalja u kojima ne postoji potreba za naglašenom razvojnom politikom. Privredna struktura je izgrađena, privredi je dostupan kapital po razumnoj ceni, a centralne banke se pre svega staraju da se održi finansijska stabilnost uz nisku inflaciju. Ekonomije su najčešće na autopilotu, a centralne banke su neka vrsta kontrole letenja. (1)
Kada su nerazvijene zemlje u pitanju ništa od ovih pretpostavki ne stoji, takvu žabu ne treba potkivati. Insistiranje na samostalnosti centralne banke nije utemeljeno na pozitivnom iskustvu nerazvijenih država, još manje na iskustvu Srbije.
Prioreti nerazvijenih država su bitno drugačiji i zahtevaju snažnu i koordiniranu razvojnu politiku. U tom kontekstu, centralna banka mora stalno sarađivati i usaglašavati svoju politiku sa razvojnom politikom vlade. Centralna banka ne sme ignorisati kretanja u realnoj ekonomiji (pre svega stopu privrednog rasta i stopu nezaposlenosti), što znači da uz brigu o inflaciji, ona mora davati i podršku razvojnoj politici države. (2)
Uostalom, formalna nezavisnost centralne banke nikako ne podrazumeva i njenu stvarnu nezavisnost. Šta god da u regulativi piše, centralna banka može biti pod političkim uticajem i osluškivati signale koji dolaze iz političke sfere. Ako je takve signali i moguće prigušiti, interese bankarskog sektora je teže ignorisati. Gotovo u pravilu, centralne banke su dirljivo osetljive na interese bankarskog sektora. Ovo i stoga što njeni čelnici ili dolaze iz tog sektora, i/ili tamo žele da nastave karijeru kada napuste centralnu banku.
Uz to, iskustvo uči da je poslednjih godina centralnim bankarima nerazvijenih država važnije šta o njima misli MMF nego domaća javnost. Nije slučajno, iako je skandalozno, da nezavisna NBS godinama deli svoje prostorije sa misijom MMF-a u Beogradu.
Kraće i grublje, centralne banke nisu nikada nezavisne, i uvek su podređene nekom od centara ekonomske ili političke moći. Nezavisnost ili ekonomska neutralnost centralne banke je mit.(3)
U najmanju ruku, sporna je i korelacija između nezavisnosti centralnih banaka nerazvijenih država i njihovog uspeha u borbi protiv inflacije. Još je teže utvrditi pozitivnu korelaciju između nezavisnosti centralne banke i privrednog razvoja i stope zaposlenosti. Ako insistiranje na nezavisnosti centralne banke treba da počiva na pozitivnim ekonomskim iskustvima nerazvijenih zemalja, uporište se neće pronaći. Stručni radovi koji se bave ovim temama su šareni i jednoznačnog zaključka nema, uprkos upornoj propagandi kojom se to pokušava sakriti.
Čudno je da stručnoj javnosti paušalno smeta izmena kojom se dopušta da NBS može na sekundarnom tržištu kupovati državne hartije od vrednosti. Ovo tim pre zbunjuje danas, kada i američka i evropska centralna banka „luduju“ od takvih intervencija. Da li se to neko sekira da će poslovnim bankama biti ugrožen ekskluzivitet na ovom tržištu i masni profiti koji sa tim idu?
Konačno, u ambijentu u kome ne postoji stručna javnost koja ima znanje i integritet, centralna banka može raditi šta joj padne napamet. Može uništavati ekonomiju, zatrpavati novcem i profitima bankarski sektor, vršiti devizne intervencije onda kada bankama ili tajkunskoj strukturi to odgovora, može diskretno ali drastično intervenisati i deformisati tržište sputavajući tržišnu utakmicu. Ogromno bogatstvo se može preliti iz realnog u finansijski sektor, a probranim privrednicima i poslovnim bankama dodeliti nevidljive subvencije. Pri tome, račun se nikome ne mora polagati, dakako u slavu mita o nezavisnosti centralnog bankarstva.
Nova skupštinska većina je napravila ogromnu grešku u koracima brzometno menjajući Zakon o NBS. Time je ostavljen utisak da su promene bile deo političkih i kadrovskih kalkulacija. Pre nego što se otvorilo pitanje promene zakonske regulative koja određuje rad NBS, bilo je neophodno temeljno i stručno analizirati decenijsko iskustvo koje Srbija ima sa nezavisnom NBS. Javnosti se kroz analizu promašaja monetarne politike moralo objasniti zbog čega je potrebno da se zakon menja i kako će te promene unaprediti rad NBS.
Argumenata je na pretek. Za početak je dovoljno pogledati domaću ekonomsku stvarnost – stanje platnog bilansa, najveće kamate u Evropi, propalu ekonomiju i velike bankarske profite, armiju ljudi bez posla, privredu, građane i državu koji se guše u dugovima. Ne može sve ići na raboš NBS i njene monetarne politike, jer su i promašaji dosadašnjih vlada istinski monumentalni. Ali, teška pitanja se moraju postaviti kako NBS, tako i MMF-u koji je takvoj monetarnoj politici davao podršku.
Ne samo da je potrebna promena zakona, već je potrebna i radikalna promena monetarne politike. Za početak, Srbiji je neophodno uvođenje kontrole kapitalnih tokova, odustajanje od korišćenja deviznog kursa kao antiinflacionog instrumenta i pažljivo, veoma pažljivo korišćenje primarne emisije u cilju podsticanja privredne aktivnosti.
Nije neophodno da NBS bude formalno nezavisna, ali je neophodno da bude vođena interesima domaće ekonomije i da je vode odgovorni profesionalci koji će za svoj rad odgovarati pre svega skupštini Srbije i javnosti, a ne domaćim centrima ekonomske moći ili strancima.
—————————————————————————————
(1) Idilična slika o nezavisnoj centralnoj banci je narušena iskustvima i genezom tekuće ekonomske krize u kojoj su interesi bankarskog sektora ponovo stavljeni iznad interesa realnog sektora i građana.
(2) FED, američka centralna banka, u ciljeve svoje monetarne politike ubraja maksimiziranje stope zaposlenosti, a ne samo cenovnu stabilnost.
(3) Krajnje je sporna i teza o političkoj neutralnosti centralne banke (videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2008/03/12/ideologija-monetarne-politike/).
Da nastavim svoj raniji post.
Po prikazanim grafikonima,deficit tekuceg racuna platnog bilansa pada.To je po MMF-u cilj.Dakle,cilj se uspesno ostvaruje.Pri tome imamo pad direktnih stranih investicija,ali na te investicije niko ozbiljan i nije racunao,tako da se na tome vise necu zadrzavati.Imamo i smanjenje kupovne moci stanovnistva,ilustrovano prigodnim grafikonom.Svakako da je MMF na ovo racunao,ipak su to profesionalci koji uvek postizu svoje ciljeve.Nisam siguran da su na to racunali gradjani Srbije.
Imamo rast javnog duga (nesto sporiji).I tu se cilj MMF-a ostvaruje.Ili mozda gradjani Srbije misle da je cilj MMF-a da dug pocne padati?Ne,jer profesionalci iz MMF-a znaju da javni dug Srbije i nije poseban problem.On je oko 3400 evra po stanovniku i cim bi privreda malo ojacala poceo bi da pada.Bolje je ovako drzati zemlju na politickoj i ekonomskoj uzdi.Pustiti ih da ojacaju ekonomski nije dobro,znaci da ce politicki ili ne daj Boze vojno biti jaci.
Imamo i zaduzenost stanovnistva kod banaka nesto vise od 6 milijardi evra ili oko 870 evra po stanovniku uz blagi rast.To je odlicno po MMF-u.Gradjani su uzeli potrosacke kredite uglavnom za robu zapadnih kompanija i sad ih grcajuci vracaju (bitno je da ih vracaju).Bes gradjana je usmeren ka poslodavcima i ostacima drzave,sa pravom,jer ih poslodavci sikaniraju na svakom koraku,a drzava ih maltretira glupom administracijom i povecava im namete.Pri tom oni glavni organizatori posla,“milosrdni zajmodavci sa Zapada“,stoje negde sa strane neprimetni.
Tu po neki od zajmoprimaoca,ili neki od onih koji se nisu uzdigli do nivoa zajmoprimaoca,nezaposleni ili na drugi nacin socijalno ugrozeni,“padnu“pokoseni nekom „bolescu“ ili dignu ruku na sebe.Ali,sta tu ima tragicno?Zar Dzefri Saks nije objasnio Rusima i drugim narodima u tranziciji da su sami krivi sto ubrzano umiru.Jednostavno ne umeju umereno da uzivaju blagodeti kapitalizma.
I dodjosmo do navaznijeg,do duga privrede,on je oko 18,5 milijardi evra.E,ovo je tek izvanredan rezultzat.MMF-ce se ponositi kod gazda ovom referencom.Taj ih rezultat preporucuje za „pomoc“ svim drzavama u razvoju kojima sladja tudja „pita“ od svoje pite.
Ovaj dug privrede o kome se sa razlogom cuti u svim vaznijim medijima je siguran garant da Srbija nece praviti nikakve probleme i bice poslusna,sve dok bude postojala.Krenula je sa nestajanjem,a kao sto nas istorija uci „nema coveka,nema problema“A kad nestane jedan narod,golem problem je resen!
I kao sto vidimo,sve ide po planu.Zaista i ovde je vidna organizovanost,profesionalnost i efikasnost Zapada.
I sta tu mi ima da mislimo kad MMF-u i Zapadu nije tesko da misli mesto nas?
Mi cemo raditi ono sto najbolje znamo,udricemo brigu na veselje.E,to oni nikada nisu znali!
g. Katiću,
Ne mogu si pomoći ja sam i dalje optimista. Mađarska nam je dala dobar primjer, može se ako se hoće.
Za Alana – Bojim se da nema tog pritiska koji može promeniti temelje hrvatske monetarne politike. Nivo duga u Hrvatskoj je takav, da će i tamo MMF intervenisati na bilo kakav pokušaj promene politike. Moj tekst https://nkatic.wordpress.com/2013/08/09/sukob-sa-centrima-moci-ili-dno-evrope-tekst-objavljen-u-nin-u-od-08-08-2013/ je isto toliko primenjiv na Hrvatasku, koliko i na Srbiju. Nadajmo se da Vi ipak vidite bolje nego ja, koji zbivanja u Hrvatskoj pratim veoma površno. Hvala na komentaru.
Za Krleta – Ne može se zabraniti štednja u stranoj valuti jer bi to dovelo do velikog povlačenja deviza iz banaka. Uz to, Srbija se obavezala da će liberalizovati deviznu kontrolu i građani bi uskoro mogli da novac legalno drže u inostranstvu na računima stranih banaka. Rešenje je ukidanje valutne klauzule s jedne strane, a s druge stimulisanje štednje u dinarima. U starim tekstovima, npr. https://nkatic.wordpress.com/2009/09/30/dvovalutna-sizofrenija/ ili https://nkatic.wordpress.com/2010/10/14/dve-godine-krize-ili-kraj-pocetka-viii-deo-%E2%80%93-investicije/ sam pisao nešto na tu temu. Dakle, može se ukinuti valutna klauzula a da se ne ukida devizna štednja. Hvala na komentaru.
g. Katiću,
Hvala na pojašnjenju. Ponadao sam se da će doći do promjene monetarne politike pa ne dijelim vaš entuzijazam u vezi dobrog intervjua našeg guvernera.
Kako vidim veće političke stranke u Hrvatskoj također žele promjenu monetane politike pa se nadam malo manjoj neovisnoti HNB-a. Ako se ne izvrši pritisak na guvernera, nastaviti će se s dosadašnjom praksom. Ako bi politika izmjenila ciljeve HNB-a iz mala inflacije/stabilnost bankarskog sustava u veća zaposlenost i rast proizvodje/izvoza, možda bi se i stav HNB-a promijenio.
Gospodine Katicu
Poznato je da se zalazete za ukidanje valutne klauzule. Medjutim moze li se ukinuti valutna klauzula a da se istovremeno ne ukine stednja u stranoj valuti i kakve bi to posledice imalo po ekonomiju? Ili je bolje zabraniti i stednju u stranoj valuti? A tu opet imate problem kako motivisati gradjane da stede u dinarima i sta bi tada bilo sa kursom odn. da li bi tada vrednost dinara morala da prati stopu inflacije ( npr. ako je godisnja inflacija 10 % da li bi i dinar trebalo za toliko da depresira) ?. Nadam se da razumete sta hocu da pitam.
Pozdrav!
Hvala gospodine Katicu.
Dosta reprezentativnih grafikona.Siroka javnost je neobavestena,odnosno mediji obicno pricaju o javnom dugu.
Ako sam se dobro snasao u ovim podacima:
Dug stanovnistva bankama priblizno 6,23 milijarde evra
Dug privrede oko 18,5 milijardi evra.Dosta visoko za devastiranu privredu.Pola spoljni,pola unutrasnji dug.
Javni dug oko 24,5 milijardi evra,od toga oko 60% spoljni.Zanemarljivo ucesce dinarske komponente oko 5%.
Ukupno vise od 49 milijardi evra.
Po stanovniku oko 6800 evra.
За Кума – Погледајте овај преглед: http://www.nbs.rs/internet/latinica/18/pregled_grafikona.pdf. Хвала на коментару.
Guverner HNB-a je izneo cifru svih dugova Hrvatske od 103,3 milijarde evra.Zaista,suma nije mala uzimajuci u obzir populaciju od 4,3 miliona ljudi sa ne bas razvjenom privredom.(Ako se ne varam dug po stanovniku je veci od 23 hiljade evra)
Hrvatska je dosta ucinila na pitanjima infrastrukture i ima razvijen turizam,za razliku od Srbije.
Mene zanima situacija sa Srbijom.Na internetu ne mogu da nadjem potpune podatke.Koliki je zbir svih dugova Srbije,njenih preduzeca i gradjana,spoljni i unutrasnji dug?I koliki procenat od tog iznosa je dug prema stranim kreditorima?
Ne zelim da opterecujem samo gospodina Katica.Mogao bi i neko drugi da odgovori,ako zna.
Hvala.
Za Alana – Moj komentar je bio sažeta interpretacija stavova guvernera hrvatske centralne banke. Možda Vas je zbunilo što sam rekao da je argumentacija guvernera dobra. Verovatno sam, pokušavajući da budem koncizan, ostao nedorečen. Guverner je dobro argumentovao i artikulisao poziciju HNB, i bolje od toga se ne može. Ali ja ne verujem u uspeh takve politike, a još manje verujem da će građani imati sreće od toga.
Umesto na razvoju, akcenat je na stabilnosti, a stabilnost se samo čudom može održati sa niskim stopama rasta. Suficit tekućeg bilansa počiva na represiji domaće potrošnje i investicija i na padu uvoza s tim u vezi. Uz to, srećna je okolnosti da su cene energenata i sirovina za sada niske.
Iako je teorijski moguće, ne verujem da se rast dugova može zaustaviti tekućom politikom Hrvatske, te da nije moguće da unutrašnje cene tako padnu (relativno) da bi se rast mogao generisati eksplozijom izvoza. Još jednom, odlično argumentovana loša politika. Hvala na komentaru.
g. Katiću,
Iznenadili ste me sa svojim odgovorom. Da li vi onda smatrate da Hrvatska može zasutaviti rast dugova države samo sa politikom štednje? Čitajući vaše tekstove, a gledajući i primjere iz Grčke i Španjolske zaključio sam da nije moguće. Na tim primjerima se vidjelo da se politikom štednje smanjuje BDP, a samim time i povečava omjer dug/BDP.
Ako sam dobro shvatio vi smatrate da je moguće da Hrvatska zaustavi rast dugova (ako suficit bilance nastavi rasti), ali ne preferirate takav razvoj jer je pre bolan i predugačak.
Alan
Za Alana – Odličan intervju. Kada bih pokušao da napravim mali rezime, onda bi to izgledalo ovako:
1. Hrvatska je visoko evroizirana ekonomija, pa je stabilnost kursa (monetarno sidro) ključni mehanizam održavanja finansijske stabilnosti.
2. Centralna banka više strepi od rizika nestabilnosti, nego što brine o ekonomskom rastu i zaposlenosti.
3. I dalje će se insistirati na politici budžetske štednje kao instrumentu makroekonomske stabilizacije.
4. Monetarna politika se neće menjati, a Hrvatskoj su i vezane ruke jer EU ne dopušta da se uvodi restrikcija na kapitalne tokove.
5. Ovakva politika će se nastaviti sve dok Hrvatska ne pređe na evro.
6. Predložene promene monetarne politike su blage i neće biti u konfliktu sa dosadašnjom politikom.
Iz mog ugla argumentacija guvernera je veoma dobra, realistična, ali ponešto jednostrana. Ako Hrvatska nastavi da se zadužuje i/ili ako se prekine dotok kapitala, onda će neminovno izbiti kriza i kurs kune će biti neodrživ. Tada bi se moglo ispostaviti da je privredni rast žrtvovan uzalud, jer stabilnost nije sačuvana. Sve će zavisiti od toga da li će se trend popravljanja tekućeg bilansa nastaviti.
Hvala na komentaru.
G. Katiću,
U subotu je objavljen intervju s guvernerom HNB-a:
http://www.jutarnji.hr/hdz–sdp-i-most-ne-smiju-rusiti-neovisnost-hnb-a/1482144/
Pročitao sam intervju i sad sam u nedoumici da li će stvarno doći do značajnih promjena ili se samo radi o kozmetici, kako to guverner pokušava prikazati.
Iz teksta mi nije jasno zbog čega tek sada se HNB odlučuje da bankama ponudi kunsku likvidnost na 2-3 godine. Pretpostavljam da je to zbog pritiska koji dolazi od političkih stranaka. Nažalost ne otkriva se i kolika će biti ta novčana sredstva biti.
Tekst je dosta dugačak, a vidim da ste vi dosta zauzeti, pa jednom kada uhvatite vremena ako možete komentirati intervju. Vi možda vidite i nešto između redova.
Hvala.
Za Luku – Pored mera fiskalne štednje (smanjivanje plata i penzija, otpuštanje zaposlenih, restrikcija investicija itd.), potrošnja se smanjuje i kada su građani i privreda prezaduženi. U tom slučaju, posle perioda velikog trošenja, nastupa period velike štednje kako bi se dugovi mogli otplatiti. (Na konferenciji koju sam pomenuo u komentaru Milanu, upravo sam o tome govorio.) Takođe i svako povećavanje poreza (direktnih i indirektnih) rezultira u smanjivanju potrošnje. Hvala na komentaru.
Da se nadovežem sa pitanjem: na koji način država može da utiče na smanjenje privatne potrošnje u navedenim slučajevima? Indirektno, smanjivanjem javne potrošnje, uključujući npr investicije, održavanje, finansiranja projekata, plate službenika, subvencije…ili postoje još neki mehanizmi koji direktno utiču na privatnu potrošnju? Hvala.
Za Krleta – Hrvatska je došla do suficita tekućeg računa na isti način na koji su suficit ostvarile i Grčka ili Španija, na primer. Taj način je vezan za smanjivanje javne i privatne potrošnje i život na ivici recesije. Mala unutrašnja tražnja dovodi do toga da sve što može ide u izvoz bez obzira na izvozne cene, a da uvoz opada jer je kupovna moć mala. I Srbija je na isti način smanjila deficit tekućeg bilansa. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Kako je Hrvatska uspela da dodje do suficita tekuceg racuna a da nije devalvirala kunu?
Pozdrav!
Za Alana – Mislim da je najavljena promena politike centralne banke odlična vest za Hrvatsku a možda i za region. Hrvatska je previše žrtvovala održanju vrednosti kune i taj fetišizirani kursa je upropastio i privredu i građane. Možda ponovo treba pročitati moj prastari tekst koji se odnosi i na model koji je Hrvatska primenjivala https://nkatic.wordpress.com/2006/03/31/olovno-monetarno-sidro/.
Uvek postoji rizik kada se novac štampa, ali taj rizik je manje zlo od zla nezaposlenosti ljudi i kapaciteta. Pretpostavljam da logika koju centralna banka sledi je da su kapaciteti neuposleni, da je stopa investicija jako niska, da je privreda efektivno u recesiji i da je tražnja mala. Iz toga sledi da su i inflatorni pritisci niski. Hrvatska od 2013. ima male suficite tekućeg bilansa, pa to pomaže da pritisak na pad kune bude manji.
Ako dođe do značajnijeg štampanja novca svakako će doći i do pritisaka na inflaciju i valutu, do perioda nestabilnosti, ali to je cena koju treba platiti da bi se pokrenula privreda.
Ključno pitanje je gde će novac završiti. Ako banke krenu da finansiraju potrošnju, efekti promene politike neće biti dobri. Otuda sam se ja zalagao za usmeravanje primarne emisije. Dakle, korak u dobrom smeru, ali možda i dalje nedovoljan. Hvala na komentaru.
g. Katić,
U Hrvatskoj se u zadnjih mjesec dana dogodio obrat i HNB je odlučio sniziti kamate na kunske kredite, vjerojatno će ti jeftini krediti završiti u privredi, a jedan dio će otići državi na otplačivanje dugova. Evo priloga:
http://www.hrt.hr/313515/vijesti/kunski-krediti-dosad-su-bili-nuzno-zlo-hnb-to-zeli-promijeniti
http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/vujcic-krece-u-tiskanje-kuna-nove-kune-posudivat-ce-bankama-na-2-3-godine-1045498
Iznenadio me podatak da je moguće da će se kamate na dugove države prepoloviti, a da pritom neće doći do značajnog povećanja inflacije. Svaka kuna koja ostane u državi, a ne ode bankama za otplatu dugova će pozitivno utjecati na BDP. Nadam se da će ipak većina kredita završiti u gospodarstvu i poljoprivredi. Mišljenja sam da kamate treba toliko smanjiti da gospodarstvo postane konkurentno, ako to znači negativne kamatne stope, neka bude tako.
Zanimljivo je da se godinama tulilo da je nemoguće sniziti kamate na kunske kredite jer građani hrvatske štede u eurima. A sada odjednom, kada tako nešto najavjuje guverner, sve je moguće. Razlog promjene smjera su nedavni izbori u kojima je treća strana (MOST i dr. Lovrinović) uvjetovala koaliranje s SDP-om i HDZ-om promjenom monetarne politike. Nadam se da je ovo tek početak i da će se ova praksa proširiti i u susjedne države.
G. Katiću kako se vama čini ova promjena? Da li sam preoptimističan?
Da ozivimo temu, 2 puta su pokusali da sprece tuzbu i 2 puta su sudovi rekli da se nastavi sa tuzbom,
Tuzba protiv Bank of Canada(BoC), Kraljice, Ministra poreza…
Advokat Rocco Galati zastupa svoje klijente (COMER)u tuzbi jer kako kaze BoC nedaje bezkamatne (ili sa malom) kamatom Vladi za izgradnju infrastructure. Tvrdi da se zanemaruje zakon.
-BoC je osnovana 1935 u jeku Velike depresije za suradnju sa “ Bankom za medjunarodna poravnavanja” (COMER je zove Centralnom bankom centralnih banaka) I davanje bezkamatnih ili sa malom kamatom kredita Federalnoj Vladi, provincijama I okruzima.
-Krediti su bili vracani u sljedecoj fiskalnoj godini i max 30% federalanog i 25%provincijskog budzeta.
-1974g. BoC je prestala davati ovakve kredite drzavi bankarski privatno kreirani novac je istisnuo drzavni pa tako postoji 3% novcanica I kovanica a 97% je kredit.
-drzavno kreirani novac ulazi u opticaj kroz izgradnju infrastrukturu pa je tako izgradjen St. Lawrence Seaway, platili su Drugi svjetski rat, autoput kroz Kanadu, bolnice, skole, knalizaciju… na drugoj strani privatno kreirani novac se “posudjuje” i tada dug eksponencijalno raste, guta poreze i umanjuje prihode.
-Vlada sa drzavom kreiranim novcem dobija kupovnu moc (opa seignorage).
-Banke neposudjuju samo stednju nego kreiraju novi novac (frakciono bankarstvo).
-Zakon i dalje stoji od 1938g. ali ga Vlade I dalje ignoriraju
-Prosjecna inflacija od 1938-1974 (za vrijeme kredita) je bila manja nego od 1974 do danas.
-Kanada je jedina od clanica G8 javnu Centralnu banku. Americki FED je privatna Centralna banka jer ima svoje dionicare kojima na kraju krajeva odgovara i da stvara profit za njih.
-Ustav je iznad parlamenta a sudovi su jedina stvar koja stoji izmedju Vlade, parlamenta i gradjanina.
-postoji tendencija da se spaja diktatura i nasilje pa onda demokracija i mir. Amerika je imala najzivlju demokraciju u 20om vijeku ali je bila i najnasilnije drustvo. Kanada i sjeverne drzave (misli na Evropske?) su tihe diktature ali zato imaju najnenasilnija drustva.
-porez je oduzimanje kupovne moci i Vlada redistibuira na ono sto ona zeli tj socijalni inzenjering (pravi prioritete i drustvo kakvo zeli).
————————-
COMER I Rocco Galati
http://www.comer.org/
Srbija nemora da se brine, onaj tko je sastavio zakon je ubio svaku mogucnost da ovako nesto,
Click to access nbs_o_nbs.pdf
Clanom 62 I onaj “ne” zabranjuje ikakvu kreaciju drzavnog novca.
http://nbs.rs/internet/latinica/30/30_4/30_4_1/index.html
Postotak monetizacije drzavnog duga i inflacija,
Sa ovakvim balansom kreacije novca drustvo se moglo neometano da razvija stavljajuci zdravstvo, skolstvo I infrastrukturu kao zajednicki cilj cijelog drustva.
Za inz. Dejana
Opet se javljam nepozvan 🙂
Samo, zanimljivo mi je bilo da postavljate pitanje o ‘zdravlju’ portfolija banke, s obzirom da sam pre par sati dobio informaciju (pouzdanu) da je jedna od profitabilnijih banaka koje posluju u Srbiji nedavno ‘presla’ 100 miliona EUR zaplenjene imovine na osnovu nevracenih kredita. Sve to uz komentar da je slicna situacija u drugim bankama, da je imovina znacajno precenjena, i da predstavu nemaju sta ce s njom.
Hocu da kazem da ce se tek videti pravo stanje banaka kada krenu da prodaju zaplenjenu imovinu daleko ispod knjigovodstvene vrednosti i pocnu da prijavljuju gubitke. Ja se nisam time bavio, ali mozda bi zanimljivo bilo videti u strukturi portfolija tu zaplenjenu imovinu, pretpostavljam da to spada u stalna sredstva namenjena prodaji.
Nema na cemu, hvala i Vama na nebrojenim korisnim linkovima.
За инг. Дејана – Питање у вези са здрављем банака је превише комплексно за коментар. НБС даје кварталне извештаје о стању банкарског система и тај извештај је доста користан. Из њега се може видети логика анализе и базни показатељи пословања. Гледано из тог угла, банкарски систем готово да пуца од здравља (изванредно висок ниво капитализације нпр.). Плашим се да показатељи које смо преузели из једновалутних развијених система, не одражавају ризик двовалутног система какав је српски. Хвала на коментару.
@ Marko R.
Хвала Вам на корисним информацијама.
Чудно ми је било што је проф. Комазец поменуо жиро рачун (који се више не користи).
Када поменусте (sweep) иновације, то је један од инструмената којим су плаћене агенције „помогле“ Грчкој да се својевремено квалификују за улазак у зону евра.
За господина Катића – Чланак г. Драгаша који је препоручио Сладимир (07/09/2014 at 09:54) ми је био подсртек да Вам поставим питање у вези портфолија комерцијалних банака.
Већ сте више пута подвукли (и приложили стране анализе) да, у савременој економији, у креирању новца далеко више учествују комерцијалне банке него централне. Односно, секундарна емисија претходи примарној – иако одреднице сугерише супротно, а депозити се креирају на бази пласираних кредита.
Опште је место да портфолио банака треба да буде уравнотежен. Својевремено је један домаћи професор економије говорио да домаће комерцијалне банке са страним капиталом воде рачуна о односу између депозита и кредита, да тај однос не буде већи од 1:5. Колико се сећам, није говорио о рочности депозита и кредита.
Није свеједно ни колики је однос између капитала и активе банака, структура рочности депозита и кредита, као и проценат ненаплативих кредита.
Иако је одговор на питање заиста сложен, интересује ме како пратити одрживост пословања неке банке? Односно, како процењивати „здравље“ портфолија банке?
Банка није предузеће и њено пропадање може дуго да се „маскира“.
Био бих Вам захвалан ако бисте пружили бар неке назнаке одговора.
П.С.
Знам да је одговор захтеван, односно да не може бити једнозначан. Као када бих Вас питао колики је спољни дуг неке државе одржив.
За предузећа постоји нпр. ЗЕД скор, мада и ту треба бити опрезан јер наша предузећа у завршним рачунима примењују просто књиговодство.
Za inz. Dejana
Sto se tice obavezne rezerve, ne znam koliko je to u Srbiji slucaj, ali Frederick Mishkin u svojoj knjizi ‘Monetarna ekonomija, bankarstvo i finansijska trzista’, u delu koji se bavi finansijskim inovacijama kaze da su obavezne rezerve kao instrument centralne banke prevazidjene. Tu navodi tzv. ‘sweep’ transakcione racune gde se se na kraju svakog dana, na osnovu dogovora sa klijentom, visak sredstava preko odredjenog iznosa na transakcionim racunima prebacuje na poseban investicioni racun, sa kog se sredstva ulazu u kratkorocne hartije od vrednosti. Mishkin dodaje da je, zbog velike popularnosti te vrste racuna, jer klijenti sada dobijaju i odredjenu kamatu za transakcione racune, dramaticno smanjena kolicina novca na transakcionim racunima, pa samim time i zahtevana kolicina obaveznih rezervi. Stavise, banke sada zapravo drze vece kolicine rezervi od (potcenjenih) obaveznih.
Ne znam kakva je situacija sa tom vrstom racuna u Srbiji i njihovim obimom, ali moguce je da banke u Srbiji koriste neke slicne nacine manipulacija. Konacno, moram da priznam da mi nije jasno sta znaci da su tekuci racuni banaka u minusu, ako banke ipak uvek drze neke rezerve, nezavisno od obavezne rezerve. Neka me ispravi neko ako gresim, naravno.
P.S. Knjigu sam kupio na preporuku gospodina Katica od pre nekih pola godine u jednoj od tema, ali sam tek pre nekih mesec dana ugrabio vremena da je procitam i ovom prilikom mu se ponovo zahvaljujem na odlicnom izboru.
Према анализи г.Драгаша (погледати линк доле),банке у Србији имају веома озбиљан проблем са ликвидношћу,што,обзиром да знамо у каквом нам је стању привреда,не би требало да нас изненађује.И у непосредним,неформалним контактима са банкарима,сазнајем да немају коме да пласирају новац,и да муку муче да наплате и оне кредите који стижу на наплату.Фокусирани су на кеш кредите грађанима,мада ће им се ту сузити простор,применом новиј мера везано за смањење плата у јавном сектору,и пензија.Многе банке већ затварају своје филијале по мањим местима.“Убиле“ су и привреду,и грађане,високим каматама, разним провизијама,и сада се полако повлаче.
http://www.dragas.biz/krvna-slika-banaka/
За господина Катића – Цитираћу онако како је проф. Комазец изјавио (1:17:15):
„Шта су још направили, (и то) веома покварено? Девизну резерву, издвојену, која је била на посебном рачуну НБС, сада су оставили на жиро-рачуну банака. И банке могу та средства да пласирају. Гледам, банке су отишле у минус на жиро-рачуну. Пласирали су и та средства.“
Нисам сигуран да ли је ова „операција“ била дозвољена свим комерцијалним банкама, пошто је г. Комазец помињао цифру од око 35 милијарди (динара), које су пласиране.
Послаћу три линка, први вероватно нећете видети (због отварања видео прозора), други је идентичан (надам се да ће бити видљив јер чини ми се да wordpress.com не дозвољава отварање два узастопна видео прозора) и трећи који је прекинут на три позиције.
https://www.yout ube.com/wat ch?v=luvW yjQiP3c
Још једном хвала на коментару.
За инг. Дејана – Нисам успео да отворим линк који сте поставили. Верујем да господин Комазец није причао напамет али ја нажалост не могу ни да потврдим, ни да негирам тачност информације. Ако је то што господин Комазец говори тачно, тада је обесмишљен инструмент обавезних резерви. То би значило и да су банке у великом проблему са ликвидношћу и/или да НБС индиректно санира њихове билансе успеха и повећава им приход. Хвала на коментару.
За господина Катића – Интересује ме да ли НБС обавезну резерву комерцијалних банака држи на свом посебном рачуну?
Повод за питање је предавање проф. Комазеца, одржано средином јуна текуће године, a који је навео податак да је комерцијалним банкама дозвољено да задрже те резерве и да их пласирају кроз кредите (период од 1:17:15 у наредном видео клипу).
https://www.you tube.com/watch?v=luvWyjQiP3c&t=76m58s (линк је прекинут на једној позицији)
У том случају одредница „обавезна резерва“ нема смисла, а и званичан податак НБС о обиму девизних резерви је лажан.
Унапред хвала на коментару.
П.С.
Можда се писали о томе (у чланцима или коментарима), али сам то очигледно пропустио.
Za Alana – Predlog da centralne banke daju novčani poklon velikom delu slabije stojećeg stanovništva je neprimenjiv za države slabe valute i države koje imaju hronične trgovinske deficite. Struktura ekonomskih problema je različita kod razvijenih i nerazijenih država i tu se ne mogu primenjivati isti recepti.
I dalje mislim da je za nerazvijene države daleko bolje da kreirani novac selektivno i kontrolisano usmeravaju u investicije koje mogu pomoći privredni rast (npr. infrastruktura) i one investicije koje smanjuju uvoznu zavisnost ili su izvozno orijentisane (neto-izvozna industrija i poljoprivreda).
Kada se novac poklanja privatnim licima, ne može se znati da li će taj novac završiti u uvoznoj potrošnji, da li će se finansirati ino letovanje itd..
Hvala na komentaru.
g. Katiću,
nalazim sve više tekstova na webu koji preispituju ulogu centralnih banaka. Možete li komentirati tekst u foreignaffairs (navodno utjecajnom listu) koji zagorava da centralne izravno daju novac građanima u doba krize. A u doba obilja taj novac uskrate i povećaju kamatne stope.
Imaju li vama smisla ovakve ideje i da li su primjenjive samo za SAD (jer je dolar svjetska rezervna valuta) i za zemlje neto izvoznice. Da li bi ovakva ideja automatski značila inflaciju/hiperinflaciju za zemlje 2. i 3. svijeta.
Ako sam razumio vaš stav iz prijašnjih tekstova vi prije zagovarate direktne investicije države u infrastrukturne projekte preko primarne emisije.
evo teksta:
http://www.foreignaffairs.com/articles/141847/mark-blyth-and-eric-lonergan/print-less-but-transfer-more
„У последња два месеца динар је ојачао. Поред осталих фактора, један од најзначајнијих утицаја на његов опоравак имала је одлука владе да настави с програмом субвенционисања камата на динарске кредите индексиране у еврима. (…) Али ова интервенција носи са собом и бумеранг ефекат – када субвенционисани кредити доспеју за враћање, а мораће кад-тад, највероватније ће доћи до исто толиког притиска на слабљење динара.“
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Zasto-dinar-jaca.sr.html
Za Mileta – Hvala Vam na interesovanju. Za sada nemam nikakvih planova u vezi sa dolaskom u Srbiju.
Eto gospodin Katić je predlagao konkretna rešenja da se reši kriza i za to svaka čast. Treba edukovati ovaj narod, ići u medije i držati predavanja. Da li ćete održati neko predavanje u Srbiji? Željno očekujemo Vaš glas. Veliki pozdrav, Mile
Ovo jačanje kursa dinara je verovatno ne samo rezultat zaduživanja u inostranstvu (u inostranoj valuti) već i rezultat špekulantske uvozničke tajkunsko-državne sprege. Samo tako se može objasniti ovo volšebno jačanje dinara prema svim inovalutama. Pitanje je meseca da dođe to toga da država neće moći da servisira obaveze prema inostranim kreditorima, jer nije rešen nijedan suštinski problem, a kamate će rasti sve više na inikoredite. Srbija je kao narkoman koji ne može da živi bez droge-deviza, a sledi apstinencijalna kriza. uradac u dno i tek onda sistemsko resetovanje ako mislimo da nam nešto krene nabolje.
Za Dušana – Pretpostavljam da je do jačanja dinara došlo usled novog deviznog zaduživanja Srbije. To je dopunilo devizne rezerve i smirilo devizno tržište za neko vreme. Po običaju, kada dinar naglo jača, NBS ne interveniše kupujući evra.
Bez obzira da li se to radi svesno ili nesvesno, jačanje dinara pomaže dužničkom i uvozničkom lobiju, a kratkoročno pomaže i da se inflacioni pritisak smanji.
Kako se platni bilans pogoršava, kako je privreda i dalje u kolapsu, rast dinara svakako nije vezan za popravljanje performansi privrede. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Molio bih Vas da prokomentarisete nagli skog dinara u odnosu na euro, kojim smo svedoci proteklih nedelja. Da li postoje realni osnovi za tako nesto ili se ponovo radi u interesu uvoznickog lobia i prezaduzenih tajkuna.
Takodje bi voleo da znam, kakve ce to reprekusije imati na nacionalnu ekonomiju?
Unapred hvala,
Za Statističara ali pravog – Već sam video tekst na koji se referišete i bez obzira da li mi verujete ili ne, bilo mi je zaista drago. Uvek se obradujem kada neka nepolitička domaća institucija ili pojedinac dobiju pohvale za svoj rad. Time se podiže i ugled države i ugled njenih stručnih institucija i ja se zbog toga osećam bolje.
Kao što možda znate, odavno ne pišem za Politiku i sve što je Politika objavila, objavila je preuzimanjem sa mog bloga. Ne mogu napisati pohvalu koju želite iz dva razloga.
Tekst koji je objavljen je pohvala statistici, posebno uspešnom popisu stanovništva. To je dovoljno, i ta pohvala je vrednija od bilo koje pohvale koju marginalni ekonomista poput mene može dati. Nije ni u logici stvari da se previše hvali nešto što se podrazumeva, a to je da institucija dobro radi posao zbog koga je osnovana. S druge strane, logično je da se kritikuje ako to ne radi dobro, jer se to ne podrzumeva. To je možda nepravedno, ali je tako svuda i uvek.
Drugi razlog zbog koga ne bih ništa pisao je moja skepsa prema objavljenim podacima rasta BDP-a za 2010. i 2011. godinu. Meni se i dalje čini da je rast BDP i ovoga puta precenjen. Ne mogu da ponudim ništa opipljivije osim moje ekonomske intuicije i logike koja me je dobro služila kada sam ranije dovodio u pitanje stope rasta BDP-a, i bio u pravu. Nadam se da ovoga puta grešim i da revizija do koje će doći neće baciti bitno drugačije svetlo na podatke vezane za 2010, 2011. i 2012. godinu.
U svakom slučaju, čestitka od srca Vama i vašim kolegama iz Republičkog zavoda na pohvalama koje ste dobili. Voleo bih da se ponove. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Posle duzeg vremena obraca vam se „statisticar ali pravi“. Nadam se da sam vam, makar malo, ostao u secanju, a u vezi nase detaljne i dugotrajne prepiske povodom vaseg clanka Statisticki sok i sokantna statistika.
Zamolio bih vas da pogledate sledeci link
http://www.euractiv.rs/srbija-i-eu/4853-izvetaj-ek-plus-za-statistiku-minus-za-nbs-i-pravosue?params=mWDDiWB9588XA10716LZ10434os10246NqV8930pE10246gsO9118nBh9870eO10152MEP5452DRK9118Uc10152wsK9494tP10058BN10810IpF9118DF10340AdY9400CB10716Pch9118EMn4324KFsEMfeN6T1i949400aKh9118pv10340kON9870wo10152VT10434WB11092fWo9870Wwq9306GLm6016py10810sR10904Tue9118YF10904Jyk4324hXE9682Es10434JR11092aFs4324HY10716fA10810OYc5546Mhbf
Ocekujem da cete kao i do sada reagovati na ocene kvaliteta statistike u Srbiji, i tim povodom se oglasiti, makar nekim novim clankom (npr. u Politici) koji biste mogli nazvati Statisticka elita i elitna statistika.
Srdacan pozdrav od statisticara Srbije.
Господине Катићу, хвала Вам на овако простим и поштеним коментарима. Без обзира колико они били поуздани (јер све је релативно, нарочито живот) једно је теоретисање а друго тумачење судбине житеља ове земље. За овакву похвали добијам инспирацију из простог разлога, док Ви јавно просуђујете, армија наших економиста слуша и ћути. Зашто, питам се, то је оно што брине!
Za Dušicu – Slom bi se mogao odgoditi još neko vreme. Pretpostavljam da bi se moglo ići, kao 2008. godine, na dogovor vlade, MMF-a i poslovnih banaka, gde bi MMF dao novac za spas dinara, a banke nastavile da finansiraju budžet i ne povlače novac iz Srbije. Ruski kredit bi takodje pomogao. Sve to je samo strategija preživljavanja od danas do sutra i čekanja da se dogodi čudo. Hvala na komentaru.
Sad je već pitanje nedelja kad će Srbija da bankrotira, sudeći po vestima koje se objavljuju. Da li se slažete sa mnom gospodine Nebojša?
За Николу – Ако је веровати новинама, каматна стопа је променљива и везана је за шестомесечни ЛИБОР (око 0,69% у овом тренутку) увећан за фиксну маржу од 2,95%. Мислим да је за Србију то изузетно повољан кредит ако се ради о кредиту без икаквих условљавања и који Србија може користити како јој воља. Када би се Србија покушала задужити комерцијално, каматна стопа би била свакако изнад 7% ако не и виша. Хвала на коментару.
Поштовани господине Катићу,
Видим сада вест да ће нова влада узети кредит од Русије
за попуњавање рупа у буџету уз камату од 3,63%, па ме занима
да ли је та камата, по вама, велика. Да ли је можда било могуће
на неком другом месту наћи повољније услове за зајам?
Za Milosa – Kontinuirani deficit tekućeg bilansa je najveći faktor rizika kada je o finansijskim krizama reč. To je iskustvo svih velikih kriza, kao i ove poslednje, svetske. O tome sam detaljno pisao u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2011/11/20/finansijske-krize-faktografija-mitovi-zablude/. Možda Vam bude od koristi.
Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu, sta mislite o ovom postu http://trzisnoresenje.blogspot.com/2007/05/ekonomisti.html
Oni, na tom neoliberalnom blogu, smatraju da je strah od spoljnotrgovinskog deficita velika budalastina, carine veoma stetne itd, uglavnom sve suprotno od vas, i veoma su kriticni prema vama i ostalim ekonomistima koje nazivaju deficit-fobičarima. Kakav je vas stav o tome? Zar je moguce da spoljnotrgovinski deficit nema nikakvog uticaja na ekonomiju?
За Душана Ковачева – Нажалост, када сам употребио реч суверенитет, мислио сам и на политички суверенитет, не само економски. Када нпр. кредитори условљавају како ће држава трошити буџет, тада долази до интервенисања у парламентарни процес, а то није само економско питање, већ и политичко. Интервенције и захтеви кредитора могу мењати и сам карактер, социјалну, па и политичку структуру друштва и то је управо базна идеја „вашингтонског консензуса“. Дакле, реч је о економском механизму кроз који се изнуђују политичке промене. Држава која не може или не жели да живи без иностране помоћи је осуђена на губитак или ограничавање и политичког суверенитета.
Да ли је паметно јавно предлагати конкретна решења за излазак из кризе? За мене је одговор недвосмислено – да. Постоји ризик да идеје буду вулгаризоване, лоше или злонамерно итерпретиране, и то се управо и мени догодило. Свеједно, нема начина да се отвори било какава дебата и тражи решење, ако то не почива на јавно изнесеним идејама. Колико је, и да ли је друштво зрело за квалитетну јавну дебату није проблем онога ко нешто предлаже.
Нисам разумео тезу о „монетарном одбору“?
Хвала Вам на коментару и сугестијама.
Island v Grcka
Island je na referendumu odlucio da ne preuzme privatni dug banaka, odnosno da to ne postane javni dug, kao sto su Irci uradili. Pretrpeli su veliku deprecijaciju krune>veliki pad standarda>konkurentnija privreda>rast
S druge strane problem Grcke je od pocetka javni dug. Inace Grcima je vec otpisan solidan procenat duga privatnih investitora, ali sta to vredi kad tamo skoro niko ne placa porez. Grci ne pristaju na smanjenje standarda (nominalna smanjenja plata jer imaju evro) za razliku od Islandjana
Поштовани г. Катићу,
Морам да приложим две сугестије техничке природе, ради прецизности, пошто у отаџбини све врви од манипулатора у јавном животу. Кад користите термин „суверенитет“, очигледно мислите на „економски суверенитет“. Мислим да ово није довољно наглашено у чланку, па збуњена јавност може да тај појам сведе на политички или правни суверенитет, мада се слажем да оба почивају на економском суверенитету. Понављам, јавност није крива што је збуњена. Друго, појам зависног положаја централне банке, теорија познаје под називом „монетарни одбор“, што је, на пример, посебно обрадио г. јован Б. Душанић.
Овим подсећам на Ваш текст „Економисти – теоретичари и практичари“ – https://nkatic.wordpress.com/2012/03/05/ekonomisti-teoreticari-i-prakticari/ . Рекао бих да у општој манипулацији, у отаџбини, поред монопола у банкарској сфери, постоје монопоски положаји и у сфери јавног, али и стручног информисања. Недавно је један политичар и економиста угасио сјајан недељник који је објављивао економске анализе у Србији. Чини ми се да се у оваквим условима поставља питање – је ли паметно јавно предлагати конкретна решења за излазак из економских проблема? Монополисти и њихови манипуланти су безидејни, али са изоштреним инстиктом да се дохвате креативне идеје и одмах је компромитују.
Ово је чињеница у коју сам се много пута уверио у отаџбини, а постојање те чињенице веома демотивише.
Bojim se da u procesu globalizacije, ni mi niti bilo ko drugi moze lako da se odupre onima koji su odavno razvili metode vladanja. Verovatno smo na putu da dobijemo i neku svetsku nad-vladu. Uostalom, imperija uvek uzvrati udarac 🙂
Sto se tice Islanda, treba imati u vidu da je to geo-strateski manje bitna teritorija i da ima smesno mali broj stanovnika u svetskim razmerama. Samim tim, manje privlaci paznju. Kako god, to je primer da je mozda moguce odupreti se trendu (ipak, ne bacaju se atomske bombe svaki dan). To naravno zahteva da gradjani budu na nivou zadatka ali to je vec preterani optimizam, kad je vecina planete u pitanju.
Za Vladmira Dž – Metod vladanja narodima i ljudima putem zaduživanja je odavno, odavno poznat i izuzetno efikasan. Ako narodi nisu u stanju da kao kolektivitet sagledaju i razumeju ovaj metod i da mu se odupru, tada zaslužuju da budu objekt politike i istorije.
Da li će i ostale nacije padati kao domine ne znam, ali znam da neke, uvek iste nacije padaju brže i češće od drugih. Ako ne možemo popravljati druge, možemo i moramo popravljati sebe i to je tačka od koje sve počinje. Ovo važi i za narode i za pojedince. Hvala na komentaru.
Nisu želeli da se suoče sa unutrašnjim slabostima?
A šta ako su te unutrašnje slabosti namerno generisane i podsticane sa strane? Eto ja sam vam dao samo jednu izjavu čoveka iz Ekvadora. Zar nemamo takvih bezbroj primera u istoriji? Investitori koji su zainteresovani da preuzmu zemlju će naravno finansirati ljude koji su željni novca i moći i koji će ispunjavati želje stranaca. Isto tako ti stranci će pisati zakone koji će dovesti do širenja korupcije u zemlji jer je to odlična dimna zavesa da je opljačkaju i da optuže narod da je on kriv kad dođe vreme za revoluciju.
Govorite kako: Niko od političke ili poslovne vrhušku nije snosio konsekvence katastrofe.
Pa naravno. Kad su i dalje isti ljudi na vlasti i još plus imaju armiju evropskih komesara koji su preuzeli rukovođenje zemlje. Kako mislite da se to ostvari? Nikako se ne slažem da su to dva različita primera jer opljačkane pare su odlazile u jednu kasu. A da je ovo organizovano od strane međunarodnih bankara svedoče i dokumenti MMFa i svetske banke napisani krajem 90ih
Tih godina su tajnim kanalima izašli na videlo tajni dokumenti MMF i Svetske banke o planiranim masovnim pljačkama i rušenjima mnogih zapadnih sistema radi postizanja viših geo-političkih ciljeva.
Do takvih dokumenata se dokopao BBC dopisnik iz Amerike, Greg Palast. Kako su dokumenti pisani kompleksnom i šifrovanom terminologijom, njemu je pomogao u analizi bivši glavni ekonomsita Svetske banke nobelovac Stiglic.
Nobelovac je svojom ekspertizom pomogao antiglobalista da saznaju šta se sprema. Ukratko, svaka zemlja je skenirana i posebno pripremana za pljačku u 4 tačke. Stiglic je skovao frazu do koje će dovesti ove mere: MMF bune.
Ključno je bilo da se države i privreda zaduže, da se stvori što veći državni aparati, …i na kraju kad sve pukne da se narod okrivi za sve. A za spas će oni dati rešenja kad svi padnu na kolena. A to je još veća centralizacija moći.
Zar se ovo ne vidi danas? Centralizacija bankarskog sistema, fiskalna unija…To je pisalo u dokumentima kad još nije ni postojala EU.
http://www.gregpalast.com/the-globalizer-who-came-in-from-the-cold/
Ako su grci lenji i korumpirani južnjaci, šta ćemo onda sa razvijenim zemljama EU kad počnu da padaju poput domina jer su ih ovi povukli u ambis preko otkupa državnog duga? Po vama “mudra nacija bi morala da pazi da im ne padne šaka [bankarima]”. Pa kad svi padnu, a po svemu sudeći hoće, onda nismo ni i imali mudre glave? Nikom ništa, svi su bili budale, samo se neko malo obogatio i prigrabio još veću moć – ovaj put centralnu.
Po meni ova izjava je pozadina svega
“Grci su anarhisti, nije ih lako pokoriti. Moramo ući duboko u njihove kulturološke korene. Možda ćemo ih tako moći prisiliti na konformizam. Moramo neutralizovati njihovu sposobnost razvoja, diferencijacije i održavanja prodiranjem u njihov jezik, veru, kulturu i istorijske vrednosti. Moramo ih ukloniti kako bismo mogli sprovesti svoje strateške planove na području Balkana, Sredozemlja i Bliskog istoka”.
– Henri Kisindžer, Sep 1974. god, u Vašingtonu na skupu poslovnih ljudi.
Za Vladmira Dž – Ako ste pažljivo pročitali moj tekst o Grčkoj, videli ste da je fokus bio na unutrašnjim slabostima Grčke sa kojima ona ne želi da se suoči – neplaćanje poreza, korupcija, klijenatalizam, aljkava država, život na visokoj nozi preko mogućnosti, kultura varanja države, itd.. Grci su odlučili da problem nije u tome, već samo u zlim strancima. Niko od političke ili poslovne vrhušku nije snosio konsekvence katastrofe.
Problemi Islanda su drugačiji i svode se pre svega na nepočinstva finansijske oligarhije. Država i gradjani su neuporedivo ozbilniji, a Island je odlučio da prvo kazni mangupe iz svojih (finansijskih i političkih) redova. Razlika je drastična. Hvala na komentaru.
Gosp Katiću,
U vašem tekstu ‘Kriza Grčke i njene pouke“ ste na moj komentar da pogledate prilog Maxa Keisera o pozadini Grčke krize odgovorili:
Prilog je jednostran i ne bavi se ključnim pitanjima. Ključno pitanje je zašto se Grčka zadužila koliko se zadužila,…. Koncept po kome su uvek krivi drugi je infantilan i ne obećava ništa dobro. Ni Grke, ni Srbe, ni druge, niko nije prisiljavao da se zadužuju, oni su to radosno činili. …Uzgred, predloženo rešenje po kome Grčka jednostrano odluči da ne vraća dugove je u domenu opasne političke naive i nerazumevanja sopstvene slabe pozicije u surovom svetu.
Sada ste u odgovoru na postavljeno pitanje Grey owla napisali:
Island je verovatno jedina zemlja u strašnoj krizi koja je imala hrabrosti da se suprotstavi finansijskom sektoru, da kazni neodgovorne političare i bankare, da prisili bogate da na sebe preuzmu veći deo tereta i da zaštiti građane u meri u kojoj je to bilo moguće.
Moja nedoumica je – zašto Islanđanima dajete za pravo da stave embargo na isplatu dugova, dok za Grke govorite kao svi glavni mediji, da su: lenji, nedogovorni, infatilni, da ih niko nije terao da se zadužuju…Zašto Grci nemaju prava da urade ono što su Islanđani uradili? Iz vašeg komentara je to opasno i naivno.
Da li misite da su južnjaci lenji i neodgovorniji nego severnjaci? Ili je slučaj Islanda i Irske samo puka slučajnost? (A o bezbroju drugih primera bankrota i kolapsa severnih ekonomija da ne spominjem)
Max Keiser je napravio isti takav prilog iz davne 2007e (People & Power – Money Geyser- 05 Aug 07) u kome on najavljuje kolaps islandske ekonomije jer su špekulanti iz City of London u saradnji sa domaćim snagama naduvali islandski balon. To se i desilo tačno godinu kasnije. On je razgovarao sa ‘investitorima” koji su posećivali Island i oni su mu jasno naznačili da se sve radi sa jasnom namerom i da je sve to uz podršku domaćina.
Zar ne mislite da se to možda kojim slučajem nije isto desilo i u Grčkoj? Maxov prilog (Hotspots: Greece) u vezi Grčke označavate kao jednostranim dok Islandski hrabrim. Možda neznate, ali isti taj Max je bio savetnik novim islandskim vlastima u vezi obustave otplate dugova. Kako je moguće da istu predloženu meru ocenjujete različitim ocenama? Da li mislite da je u redu da britanske vlasti čuvaju i brane islandske građane koji su doveli do kolapsa svoje zemlje?
Možda je i kod nas ista stvar posredi? Možda se zato bune ovi iz tzv međunarodne zajednice oko NBS, da se ne sazna ko je sve od domaćina igrao na strani gostiju? Da ih možda ne brine recimo ekvadorski ili argentinski scenario kod nas? Ne žele da gledaju još jedan beg u helikopter sa krova skupštine dok narod ispred spominje MMF i predstavnike bivše vlasti u nekom ne baš lepom kontekstu?
Iz filma Zajmokratija (Debtocracy)
Ja sam bio jedan od ljudi koje je predsednik Correa odabrao za komisiju. 18 pojedinaca i 4 nacionalne organizacije je učestvovalo u komisiji. Mi smo bili zaduženi da prekontrolišemo sve ugovore o zajmovima od 1976. do 2006. godine. Radili smo 14 meseci. Analizirali smo dužničke obveznice za dugove MMF-u, Svetskoj banci, i analizirali smo dugove prema drugim međunarodnim organizacijama. Analizirali smo dugove zemljama kao što su Francuska, Japan i Nemačka. Konačno, analizirali smo i unutrašnji nacionalni dug Ekvadora….
Borba za pristup podacima je bila neviđena. U ministarstvu finansija, naš saradnik Alejandro Olmos mlađi i ja, smo proglašeni nepoželjnim osobama. Zvaničnici ministarstva finansija su pisali ministru da se žale i odbace moje i aktivnosti Olmosa, tvrdeći da mi nanosimo zlo zaposlenima u ministarstvu. Smejali smo se tome, ali zamislite koliko nam je teško bilo pošto smo bili optuženi da smo ‘loši momci’ u toj proceduri. Uprkos podmetanjima, komisija je uspela da završi svoj posao i otkrila je da je velik deo duga nelegitiman. Objavili su svoje rezultate državi, koja je to rekla narodu. Posao komisije je učinjen javnim i to je veoma važno. Narod Ekvadora je sada znao zašto su ugovori o zajmovima prošlih režima posebno oni iz 2000.-te godine, bili nelegitimni.
Hvala unapred ako mi postavite komentar.
Za Nenada Savića – Kroz svoje tekstove sam pokušao da ukažem na uspešne razvojene modele i u pravilu sam govorio o Jugoistočnoj Aziji koja je svoje ekonomije razvila na japanskom uzoru. Taj model, izmedju ostalog, podrazumeva da država privlači i okuplja najkvalitetnije kadrove i da administracija tako postaje moćan faktor razvoja. O važnosti kvalitetnog državnog aparata sam „rasuto“ pisao u tekstovima
https://nkatic.wordpress.com/2010/10/04/dve-godine-krize-ili-kraj-pocetka-vii-deo-%E2%80%93-strategija-i-institucionalni-okvir-2/
Hvala na komentaru i sugestiji.
Postovani Nebojša, Vi ste veoma hrabar čovek. Da je više ljudi kao što ste Vi ovaj svet bi bio mnogo bolje mesto. Svako dobro Vam i Vašoj porodici želim.
Gospodine Katicu,
Jedan pametan covek me je naucio da nisu bitne brilijantne ideje, samo brilijantne izvedbe. Vase teze u ovom tekstu (kao i gotovo sve ostale) za mene su nesporne i dragocene su za razumevanje onoga sto nam se desava. Ipak, cini mi se da se pitanje kvaliteta administracije nikako ne moze ostaviti po strani ili tretirati kao sporedna tema, posto je od krucijalnog znacaja za uspesnu primenu vasih ideja. U vasim tekstovima medjutim nisam pronasao nista sto bi nam pomoglo u tom segmentu (podizanja kvaliteta administracije), ili ukazalo na pozitivne primere drugih zemalja koje su se „uspele uz merdevine“. Mogu li da vas ohrabrim da to bude tema jednog od vasih buducih tekstova?
Srdacan pozdrav,
Nenad Savic
Za Nenada Savića – Vaše pitanje otvara drugu, ozbiljnu temu koja nije direktno vezana za moj tekst, a to je pitanje kadrova. Nemam nikakav uvid u domaće kadrove, i gotovo da ne poznajem nikoga ko je vezan za sferu (neteorijske) monetarne ekonomije. Bilo da Srbija ima ili nema kvalitetne kadrove za NBS, meni se čini da to ne može uticati na osnovne teze i zaključke mog teksta. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Veliko hvala na tekstu. Potpisujem sve sto predlazete. Jos samo da nam kazete koji ce ljudi administrirati sve te poteze.
Pozdrav,
Nenad
Preispitivanje svega sto se radilo bi naravno bilo dobro ali kao sto neko rece – kriv je uvek onaj ko se zatekne u momentu katastrofe. Ljudi ne pamte daleko u proslost i ne povezuju i sagledavaju dugotrajne procese.
Uostalom mi zivimo u manje-vise kolonijalnom sistemu a ovo je vreme kada postaje ocigledno koliko drzave gube na znacaju za racun sve vece moci globalnog finansijskog lobija. Znaci nije diskutabilan samo pojam nezavisnosti necije centralne banke vec i suvereniteta samih drzava.
Ja sam pomenuo Island, posto je to izgleda redak primer otpora javnog mnjenja uobicajenim „resenjima“ i koliko je vazno da gradjani budu solidarni i svesni onoga cemu bi demokratija i pojam odgovornosti trebalo da sluzi. Mi, ovde u Srbiji smo, nazalost daleko od toga. I nije cudo da se o dogadjajima na Islandu daje malo publiciteta – sto otvara temu medijske manipulacije kao svetske negativne pojave.
Zanima me da li ljudi na Islandu razumeju i da je izlaz u skromnijem zivotu (izbegavanju nepotrebnog zaduzivanja) i koliko bi za sve nas u svetu bilo bolje da se sacuva ideja socijalne drzave.
Odlican tekst. Rekli ste tacno onako kako jeste. Sto se tice nase NBS i aktuelne kontrole u istoj, treba uraditi i kontrolu poslovanja dok je na vlasti bio guverner Radovan Jelasic, koji je potrosio veliki iznos deviznih rezervi na „odbranu kursa dinara“, a njega jos uvek ne pominju, bas kako ste i rekli on je posle funkcije guvernera nasao mesto u Erste banci u Madjarskoj, a pri tom Erste bank u Srbiji je zaposlila ogroman broj kadra iz DS.
Znamo mi dosta toga.
Sve najlepse i Vama i citaocima vasih tekstova
S postovanjem
Djokic M.
Hvala vam na odgovoru. Oko ovoga
„Moj tekst je imao jednostavnu poruku – nezavisna centralna banka nije nikakva garancija da će monetarni sistem biti stabilan i da će ekonomija biti uspešna.“
se naravno slazemo…
Ja samo imam licni strah baziran na iskustvu kako to u nas izgleda kada politicari preuzmu kontrolu nad centralnom bankom… Voleo bih da me zivot bar jednom demantuje i da Jorgovanka bude najbolji guverner u istoriji centralnog bankarstva… Ja sam u iscekivanju toga svoje racune za svaki slucaj zatvorio….
Za Andreja – Kapitalna kontrola je ekonomska kategorija, tehnički mehanizam i nema puno veza sa slobodnim i neslobodnim društvima. Zapadna društva su dugo imala neke od oblika kapitalne kontrole. Gradjani na primer, nisu mogli legalno otvarati račune u drugim zemljama, ili držati novac na računima u različitim valutama.
Moj tekst je imao jednostavnu poruku – nezavisna centralna banka nije nikakva garancija da će monetarni sistem biti stabilan i da će ekonomija biti uspešna. Vaša teza o istorijskim slabostima dinara je previše „indirektna“, ali ne mari. Ne zaboravite da je nezavisna NBS svojom nezavisnom politikom dovela do toga da je finansijski sistem Srbije 2008. bio na ivici bankrota i da je spašen intervencijom MMF, a ne snagom sistema. Uzgred, sistem je i danas na staklenim nogama.
Konačno, što se zlatne podloge novca tiče, ona više ne postoji, ne samo zbog zlih banka, već i zato što je sistem postao neodrživ u periodu velikog ekonomskog razvoja XIX veka. Tražio je užasne žrtve država koje su imale trgovinske deficite i pretio je da izazove socijalni haos i revolucije. Taj mehanizam je bio nešto grublja verzija onoga što se danas traži od Grčke, na primer. Hvala na trudu.
Za Dušana – Efekat devalvacije bi bio takav, da bi bar u prvoj godini došlo do novog, velikog pada stope rasta i zaposlenosti. Inflacija bi porasla i možda neutralisala efekte devalvacije. Da bi devalvacija, ili ubrzana depresijacija imala smisla, morala bi rezultirati u relanom, a ne samo nominalnom padu dinara. Ključno pitanje bi bilo vezano za ostale ekonomske mere koje bi morale biti deo devalvacionog paketa. Te mere bi morale ići u pravcu forsiranja svih vrsta infrastrukturnih investicija, a bile bi potrebne i mere iz protekcionističkog arsenala koje MMF i EU ne bi dozvolile. Sve ovo je previše kompleksno za rubriku komentara. Hvala na komentaru.
Hvala vam na odgovoru. Pogledacu sistem kapitalne kontrole na Islandu. Azija, Latinska Amerika i Jugoslavija ne spadaju u demokratska i slobodna drustva u kakvom zelim da zivim…
Moja argumentacija nije u suprotnosti sa vasim tezama. Vise ide u pravcu da je u nasim uslovima centralna banka nekoliko puta unistila novcanu masu u poslednjih 40ak godina konfiskujuci pri tom bilo kakvu realnu akumulaciju, a svo to vreme nije bila nezavisna. Cenu toga i danas placamo kroz unisteni penzioni fond na primer. To direktno nema veze sa nevazisnoscu centralne banke, mada indirektno ima. Ja verujem u sistem vlasti gde svuda postoje checks-and-balances, tako da monetarna vlast donekle moze da kontrolise fiskalnu ako ima pretpostavku nezavisnosti. Ako je nema, ako je guverner politicar, vise je verovatno da cemo opet doziveti slom dinara zarad suludih politickih projekata (kanal Dunav-Morava-Vardar na primer) nego u slucaju kada tamo sedi neko ko nece da finansira ovakve i slicne projekte.. Slazem se da postoji opasnost da onda isti vodi politiku koja odgovara jednom sektoru – finansijskom – na stetu ostalih. To opet ne znaci da je jedino ispravno resenje da vlada preuzme kontrolu….
Drugi argumenti mi idu u pravcu nacina na koji pojedinac moze da zastiti svoj kapital od drzave, u slucaju da ne veruje u politiku koju mu trenutno sprovode vlada i centralna banka.
(Da ne bude zabune, ja bih najradije ukinuo centralnu banku, novac vezao za zlatnu podlogu i omogucio bankama da ga emituju. Nisam toliko zaludjen da verujem da bi se to danas moglo nedge i dogoditi. Isuvise su duboke veze kojima nas je bankarski kartel vezao.)
G. Katicu,
Sta mislite o sledecem?
Da recimo NBS naglo devalvira dinar na nekih 150 dinara za evro. Da se pritom donesu mere da se duznicima ( gradjani i privreda ) na neki nacin kompenzuje gubitak na kursnim razlikama, recimo sto iz deviznih rezervi, sto na teret banaka, sto na teret njih samih. Takodje da se zabrani dalje kreditiranje sa valutnom klauzulom, bilo administrativno ili nekim fiskalnim merama.
To bi po mom misljenju dovelo do sledeceg: Indirektno bi se subvencionisao izvoz a destimulisao uvoz. Zatim bi to dovelo do toga da se isplate investicije, narocito u izvozni sektor, cime bi se ostvario prostor za dalje kreditiranje banaka. Takodje bi se isplatila proizvodnja za domace trziste jer bi postala cenovno konkurentna uvoznim proizvodima. Bili bi nagradjeni i oni koji su stedeli, doduse u evrima, a oni su velika vecina. Zbog investicija zaposlenost bi rasla, sto bi uvecalo agregatnu traznju. Kreditno sposobni gradjani bi ponovo mogli da uzimaju kredite, ali sad bez valutnbe klauzule, sto opet otvara prostor za banke. Zbog rasta privrede, stvorio bi se prostor za smanjenje fiskalnih nameta i pokrenu bi se ciklus. Mislim da je srbija toliko na niskom nivou da za sve ovo ne bi trebalo mnogo para. A takodje tu su i niske nadnice koji ba na sve to privukle i inostrani kapital, ali ne spekulativni.
Na gubitku bi delimicno bili duznici, ali nadam se kratkorocno, zatim uvoznici i spekulanti. Srbija bi se ocistila spekulantskog kapitala, uvoznickog lobija.
Na dobitku bi bili i banke i gradjani i privreda ( narocito izvozno orjentisana )
Da li je ovo moguce sprovesti u srbiji?
Za Grey owl – Island je verovatno jedina zemlja u strašnoj krizi koja je imala hrabrosti da se suprotstavi finansijskom sektoru, da kazni neodgovorne političare i bankare, da prisili bogate da na sebe preuzmu veći deo tereta i da zaštiti građane u meri u kojoj je to bilo moguće. Veliki pad krune je pomogao ubrzanom oporavku, a Island je, uzgred, uveo i kapitalnu kontrolu. Zanimljivo, islandski model nije imao onoliko publiciteta koliko bi bilo normalno da ima, obzirom na krupne rezultate u krakom vremenu. Hvala na komentaru.
G. Katic
Iako nisam ekonomista, u zadnje vreme pokusavam da ispratim desavanja.
Zeleo sam da vam postavim pitanje o onome sta se dogodilo na Islandu. Da li je to po vasem misljenju pozitivno, odnosno koliko to odrazava interes gradjana?
Unapred hvala..
Za Andreja – Nisam sasvim razumeo vezu izmedju vaše argumentacije i teza iz mog teksta. NBS je nezavisna već desetak godina, a problemi sa dinarom su i dalje tu. Dakle, nezavisnost NBS nije pomogla da se problem reši.
O pravu MMF da traži šta mu padne napamet sam pisao mnogo puta, rezonujući kao i Vi. Kreditor ima pravo da nameće uslove kakve želi. To međutim ne znači da se nužno mora žmuriti na nelogičnost nekih zahteva MMF-a. I servilnost, bar intelektualna, ipak mora imati nekih granica.
Što se kapitalne kontrole tiče, iskustva drugih država, pa i Jugoslavije su dobar putokaz. Tu mislim na iskustva Latinske Amerike, Azije, pa i Zapadne Evrope. Ako Vas to interesuje, o tome imate na netu puno literature. Uzgred, i MMF je revidirao svoj kruti stav i izašao sa tezom da kapitalna kontrola može biti korisna povremeno. Hvala na komentaru.
Za Mandu Klarić – Simpatičan cinizam, ali se istorija NB ne svodi samo na period s kraja osamdesetih i početka devedestih, na period raspada države, sankcija i ratova. Bilo bi možda interesantnije polemisati sa tezama iz teksta koje su vezane za medjunarodni kontekst. Hvala na komentaru.
Gospodine Nebojša svaka vam je ka’ u Njegoša. Verujem da se i vi sa nostalgijom i pijetetom prisećate pokojnog guvernera Bore Atanackovića, čoveka izuzetne vizije i nesalomljivog profesionalnog integriteta…
Jos jedan veoma interesantan tekst gospodine Katicu!
Od mita o nezavisnosti centralne banke u Srbiji je veci samo mit o strucnosti nove guvernerke da vodi monetarnu politiku zemlje. Kako su te politike raznih partijskih strucnjaka izgledale u praksi ovdasnjoj – da na trenutak zanemarimo iskustva ostalih nerazvijenih zemalja? Tako da ja danas imam 40 godina i pamtim 4 razlicite verzije dinara. Zbog toga dinaru niko ni ne veruje, evro se koristi u svim vecim transakcijama, u kreditiranju i stednji, dok je dinar obracunsko sredstvo na koje nas zakon primorava. Danas se i ugovori pisu u evrima ‘po srednjem kursu NBS na dan uplate’…. Srbija takodje ne priznaje ‘monetarno zlato’ kao koncept dostupan pojedincu. Srbija jos uvek ima zakon koji pojedincima zabranjuje posedovanje racuna u inostranstvu. Sa druge strane godine sankcija su nas naucile da nije moguce efikasno sprovoditi kontrolu kapitalnih tokova, nesto slicno konceptu koji predlazete. Firme posluju preko predstavnistava, pojedinci ne mare za zakone, a iskreno nema ko i da im zameri….
Na kraju krajeva, MMF dolazi jer ga mi zovemo… Ako hocemo njihove novce oni imaju i svoje uslove… Ne moramo….
Voleo bih da u malo vise detalja pojasnite kako mislite da bi u nas funkcionisao sistem kapitalne kontrole? Nije mi jasno koja demokratska zemlja moze danas ovo da sprovede…
За Ивана – На девизном тржишту сам радио искључиво преко банака, дакле нисам користио интернет трговину. Претпостављам да систем добро функционише, али је трговина „на маргину“ (верујем да о њој размишљате) ужасно рискантна. Девизно тржиште је казино, тако га треба схватити, и тако се према њему треба односити. Много среће ако идете тим путем.
Господине Катићу, питао бих Вас нешто независно од коментара (који су стварно добри),Пошто сте искуснији и оперативнији на глобалном светском тржишту капитала занима ме Ваше мишљење о Forex трговању преко глобалне интернет мреже! Колико је оно поуздано?
Za Vladu – Sa Linuxom sam počeo veoma davno, iz protesta protiv monopola Microsofta. Čini mi se da MS više snage troši na brutalno blokiranje konkurencije nego na pravljenje kvalitetnog operativnog sistema. Ako bih pravio grubu kalkulaciju, Linux koristim oko 95% vremena, a Windows jedva 5%.
I u Srbiji postoji neoporezivi iznos plate i on je, mislim, 7,822 dinara. Problem sa poreskim sistemom u Srbiji je, izmedju ostalog, što je stopa progresivnosti smešno mala, pa je ukupno poresko optrećenje gotovo proporcionalno. To je poreski sistem koji su bogati skrojili po svojoj meri i u kome su niske plate preopterećene porezima i doprinosima.
Vaše pitanje je više vezano za tekst https://nkatic.wordpress.com/2011/10/25/bruto-plata-neto-plata-i-zasto-nije-svejedno/.
Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
redovno citam Vase tekstove i meni kao masincu dobro dodje da se malo ekonomski obrazujem jer pisete razlozno i jasno. Izuzetno cenim sto koristite Linux mada bi mi bilo jako zanimljivo da znam kako ste i zasto poceli za Linuxom. Elem, iako nije u vezi sa Vasim sadasnjim tekstom, hteo bih da postavim jedno pitanje. Ziveo sam u Kanadi, a evo sada u Belgiji, i placajuci porez i popunjavajuci sve one papire shvatio sam da su poreski sistemi slicni i da na neki nacin koreliraju sa nacinom zivota koji zivite. Posebno sam primetio da postoji mininalna godisnja zarada koja se ne oporezuje (u kadani oko 9000 $CAD, u Belgiji oko 9000 euros). Verovatno da je slicno i kod Vas u Engleskoj. Zanima me zasto ja nikada u zivotu nisam cuo koliko je ta minimalna neoporezovana zarada u Srbiji? Da li je srpski poreski sistem potpuno drugaciji od ostalih ili su mozda gorepomenuti sistemi evolutivno naprediniji. Hvala unapred
Najveći mit je o stranačkoj nepripadnosti, nezavisnosti guvernera.
Neki dan sam gledao neku novinarku koja je rekla da je u nekoj poseti Bundesbank pitala guvernera da li je član neke stranke a on odgovorio: Da li mislite da bi bio na ovom mestu da nisam član SDP?
To je pogotovo vidljivo u SAD, ili si demokrata ili republikanac. Grinspen je bio republikanac i konstanto podrivao ppoteze Klintona.
G. Katicu,
Savet Dusanu je neprocenjiv, svaka Vam cast. I na pogledima i na gornjem tekstu. U vezi istog dodao bih: „…u ambijentu u kome ne postoji stručna javnost koja ima znanje i integritet, centralna banka može raditi šta joj padne napamet“, i ne samo CB vec svako sa polugama vlasti u svojim rukama. Na zalost, i onda tu nema daljih logicnih objasnjenja.
Puno pozdrava,
Dejan
G. Katicu,
Zaista mislim da ne preterujem kada pricam o Vama. Pazljivo citam sve vase kolumne i tekstove i mogu da kazem da pogadjate pravo u centar.
Sve je lepo osmisljeno, Kako god da okrenemo, udaramo u zid. Sistem izgleda nepopravljiv i sami ste pisali o tome ( FEDov monetarni pistolj naslonjen na glavu klintonove administracije )
Hteo sam da Vas pitam da li Vas nasi bajni politicari koji put pitaju za savet. Bilo bi lepo kad bi ste svoje znanje stavili u funkciju pokretanja nase posrnule ekonomije. Ja bih prvi bio Vas sledbenik.
Moram da Vam kazem da nije lako ziveti u gradu u kome nema privrede, gde je zaposljeno svega 32000 ljudi od 200000 i to 28000 u javnom sektoru. Zaista ne vidim da moze doci do bilo kakve promene ako se ljudi poput Vas ne ukljuce u resavanje problema. Mozda sam previse pesimistican i zbog toga se izvinjavam. Jednostavno kad vidim da ima ljudi koji tako trezveno posmatraju stvari kao Vi, pomislim da mozda mozemo i bolje od ovaga,
Jos jednom Hvala,
S postovanjem,
Dusan Zogovic
Za Dušana – Jedini savet koji Vam mogu dati je da radite vredno i da stalno učite, da ne dopustite da Vam prodje ma i jedan dan lišen smisla i sadržaja. Vreme jedino ne možete vratiti. Ne obazirite se previše na krizu oko Vas, već činite sve što možete i što je do Vas da popravite sebe i sredinu u kojoj ste. Ako Vam treba motivacija, pogledajte Paraolimpijske igre i pogledajte ljudske podvige i tu kolosalnu ljudsku hrabrost.Hvala Vam na lepim rečima iako su preterane.
G. Katicu,
Pre svega zelim da iznesem svoje misljenje o vama. Mislim da ste vi najkompletniji i najkompetentniji strucnjak kojeg je izrodila ova nasa napacena Srbija. U potpunosti delim Vase misljenje i vase stavove kada je u pitanju ekonomska situacija kako u svetu tako i kod nas. Takodje Vas vidim i kao visoko moralnu osobu. Zato se Vama i obracam.
Ja zivim u Nisu i diplomirani sam ekonomista. Mislim da se sa pravom pitam da li je ikako moguc e da se Srbija izvuce iz kandzi u koje je zapala. Tu mislim i na strane ( domce ) banke, oligarhe ( monopoliste ), korumpirane politicare, mmf i dr. Da li ima cemu da se nadamo mi mladi koji, jos uvek nismo odlucili da odemo odavde. Ja licno ne zelim da budem deo ovakvog sistema, vec zelim da ga menjam. Samo sto ne znam kako. Sve mi se cini da je sve toliko zamrseno i pokvareno, da ni najbolji majstori na svetu, tesko da bi mogli nesto da poprave. Tu ubrajam i Vas, g. Katicu.
Molim Vas da mi date neki odgovor i savet.
S postovanjem,