Za potrebe naučnog skupa koji će u aprilu biti održan u Beogradu, pripremio sam duži, i za nijansu „akademskiji“ rad pod naslovom “ Svetska ekonomska kriza – stvarnost, mitovi i pouke“.
Dužina teksta i mnogobrojne futnote su iskomplikovali uobičajenu pripremu za blog. Zato sam odlučio da tekst postavim u pdf formatu koji, nadam se, zainteresovani posetioci mogu učitati.
Za Moldvina – Špekulativni kapital je finansijski. Fijatovo ulaganje se nikako ne može podvesti pod špekulativnu transakciju bez obzira na to koliko će dugo Fijat ostati u Srbiji. I druge države daju podsticaje za investicije i ta davanja,direktna ili indirektna, u kakvom god da su vidu, imaju jasnu i merljivu novčanu dimenziju. Meni se čini da je problem što Srbija nema nikakvu drugu razvojnu ideju sem da daje novac strancima. Hvala na komentaru.
Aha ,znaci to je vise vezano za ‘delatnost’ nego za sam kapital.
Zato spekulativni kapital ne voli kapitalnu kontrolu jer ne moze brzo da pobegne.
A sta je sa investicijama na srednje staze? One mogu da budu i jedno i drugo ili da lice kao da su stvarne a u stvari spekulativne.
Da li je Fiat (Kragujevac) stvarna ili spekulativna investicija? Ja nekako ne razumem to placanje 10 000 po radnom mestu. Da li smo to mi izmislili ili tako rade i druge zemlje?
Hvala
Da i ja dodam… Kaze se da je investitor onaj koji ulozi 100% svog kapitala radi 10% godisnje zarade. Spekulant ulaze 10% svog kapitala da bi na njega zaradio 100% godisnje…
Drzave se trude da privuku investicioni dolar, a ne spekulativni koga cak i stigmatizuju. Zbog cega? Jer investicioni dolazi da ostane, kreira poslove, dugorocnu stabilnost zajednici. Spekulativni kada pobegne za sobom ostavi rusevine, nezaposlenost, bedu…
Ja, licno, ne bacam krivicu na spekulante – i jedni i drugi su investitori. Problem je u drzavama koje privlace jednu ili drugu vrstu kapitala…
Za Moldvina – „Običan“ investicioni dolar se ulaže dugoročno i obično u delatnost koju investitor dobro poznaje i kojom se bavi. Špekulativni dolar se ulaže kratkoročno, kada na tržištu postoje nelogičnosti koje stvaraju prostor za dobru zaradu. Ilustrovaću klasičnim primerom Srbije. Ako unesete dolare ili evra, plasirate ih u kratkoročne dinarske papire ministarstva finansija ili NBS, zaradićete kamatu koja je višestruko viša od kamate koju možete zaraditi na zapadnom tržištu. Kako Srbija kontinuirano i na silu održava vrednost dinara, špekulantski kapital može iz dinara da se vrati u dolare sa veoma malim rizikom gubitka zbog eventualne deprecijacije. Špekulativni kapital može ostati i dugo u zemlji, ali to je samo revolviranje kratkoročnosti – plasiram kratkoročno, uzmem zaradu, procenim rizik za naredni period, plasiram opet kratkoročno, itd.. Ako postane opasno, kapital odmah napušta Srbiju. Hvala na komentaru.
Sta je to ‘spekulativni kapital’ ?
Kkava je razlika imzedju jednog obicnog dolara i jednog spekulativnog dolara?
Hvala
Хвала на одговору. Битно ми је било разумети да заокрет ка домаћој потрошњи неће бити релативно брз или изненадан.
За Ивана К. – Кина никада неће моћи да буде самодовољна будући да је превелика и зависна од увоза енергије, сировина, па и хране. Она ће се свакако у будућности више ослањати на домаћу потрошњу, али да би то било могуће, БДП по глави становника ће морати да буде већи него данас, а то захтева време.
Кључни изазов за Кину ће бити како да избегне велике социјалне немире у ситуацији у којој се привредни раст успорава, а социјалне разлике страховито нарастају. Пре или касније, „револуционарно пролеће“ ће стићи и до Кине, а будућност Кине ће зависити од тога како ће се на те изазове одговорити. Хвала на коментару.
Постоје индикације да руководство НР Кине намерава да своју земљу учини економски самодовољном.* Питам се а) колико је то сигурно, б) колико је изводљиво, и ако су одговори на та питања позитивни, в) које су импликације по нас и остатак света.
(*) http://gonzalolira.blogspot.com/2010/10/what-china-is-thinking.html
Povratak nacizma: Hitlerova deca marširaju Evropom….http://zlj13051967.wordpress.com/2013/12/28/1497525_709303999104235_12595923_n-jpg/
Krivac nema. Taj nacin poslovanja, koji smo prihvatili, onemogucuje bogacenje truda- radnike, a kako bi rijesili problem treba vidjeti kako se to desava. Ja sam vec saznao i zelim pomoci i drugima. U sami drustveni sistem ima deo koji kaze: Krajni rezultat poslovanja je zasluga vlasnicima parama- gazdama. I tako se i radi. Gazde prisvajaju profit, a odgovorne su u slucaju gubitka. Ova ideologija sistema nije tacna. Nije moguce rad obavljati dvoicu, a samo jedan da bude zasluzan i odgovoran. Nije moguce jer oba ucesnika u radu ulaze sa ulogom koji ima vrijednost. Gazde ulazu, vlastite i kreditne pare u prosjeku, a radnici ulazu, truda u vrijednosti ostvarene neto place. Za oba cinioca rada, racunjanje se pravi na nivou proracunskog perioda – obicno godinu. To, da i radnici imaju ulog, koji ima vrijednost i same gazde priznaju, kada isplacuju ostvarene place. Sa ovim dokazom, vidi se da proizvode ili usluge stvaraju oba cinitelja rada, sto podrazumeva da te proizvode ili usluge su namenjeni za potrosnju onima koji su ih stvorili- radnici i gazde. Ukoliko se to desi tako, to znaci realizacija i truda i parama u kapital. A to je tako jer dobijaju mogucnost bogacenja. Kada gazde oduzmu deo koji pripada trudu- radniku, to znaci oduzimanje mogucnost da bude potrosena vec stvorena ponuda proizvode i usluga, u visini oduzetog dijela /zaliha proizvoda i mogucnost uslugama/. Taj nepotroseni deo ponude, zove se visak ponude. Trupanjem nakon nekoliko godina, premine granicu izdrzlivosti i pretstavlja kocnicu poslovanja, koje se naziva kriza. Znaci za situaciju u koju se dovodimo sami i gazde, kojima im se koci rad, i radnicima koji gube dio profita, je sasvim neopravdano, jer na taj nacin prisvajanja profita, taj pogresno prisvojeni deo od strane gazdama je uzrok, rastvaranja ratova i unistavanja samih sebi, kako bi prodali, i ukoliko to nije dovoljno to mora se unistiti snizenjem cijena i bacanjem u otpade. Ljudi osvestite se , samo to moze da nas spasi, ukoliko propustimo voz osvescenja, crno nam se pise svih ljudi na planeti.
Autocenzura je potrebna, kao i fokusiranje na informacije, odnosno temu. Malo smo izašli iz nje. Ipak je ovo stručni blog i neće postati forum.
siva sova je rekao.
Cilj pisanja je razmena informacija, a pisanje komentara je format kojim se informacije prenose.
Na svakom je da sebe cenzurise te da ono sto on pise sto bolje nosi informaciju koju on zeli da prenese nekom drugom.
Informacija koju zelite preneti nekom drugom bi valjalo da bude ona koju ovaj vec ne poseduje.
A sigurno bi valjalo i da bude dobronamerna.
Opet, pisanje komentara ima svoja ogranicenja.
Za Vladimira Dž – Поново неразимеванје!Смучило ми се од излизаних навода типа цензура, аутоцензура, слобода мисли и говора, појмова који су данас изгубили објективну подлогу базног значења. Све је релативизовано, измешано, да се од лишћа не види шума. Једноставно, Шекспир лепо примећује – „МНОГО СВЕТЛОСТИ ЗАСЛЕПЉУЈЕ“.
Za Vladimira Dž – Grešite kada kažete: „Moji komentari jesu oštri i drski te me Gosp Katić elegantno i uljudno zaobiđe plasiranjem par linkova u kojima on kaže da mi piše sve. OK, ne zameram, razumem. Nisam mu rado viđen komentator“. Hvala na komentaru.
Ivan N – Vi pozivate Gosp Katića da vrši moderaciju, da ne kažem cenzuru, u skladu sa onim što vi želite da vidite ovde. Da se digne neka stilska, kako sam razumeo i nekakva intelektualna lestvica. Da ljudi ne pišu ono što im je na umu već strogo ono što vi mislite da ima smisla da se pojavi ovde. Možda ne bi bilo loše da vas postavimo kao moderatora pa vi filtrirajte naše komentare pa onda nek ih tako čita Gosp Katić.
Ja nemam problema što se pojavljuju komentari koji nisu strogo na liniji diskusije, niti sa kvalitetom sagovornika. Ne možemo svi biti akademska lica niti nadprosečne pameti. Uostalom ni sami ekonomisti se ne slažu oko rešenja za neku očiglednu stvar pa daju diametralna suprotna rešenja, iako su čitali iz istih udžbenika. Da se ne uvredi Gosp Katić ali ja ne smatram ekonomiju za naukom, već u neku ruku veštinom upravljanja.
Ja se ne oglašavam ni kad su neke simpatične teme poput besplatne energija iako sam fakultetski obrazovan da razumem probleme u mojoj mašinskoj struci. Jednostavno to preskočim jer vidim da ljudi ne poznaju istoriju i ono što je elita uvek težila – da pojedinci ne budu nezavisni – to uključuje i sprečavanje svake mogućnosti pojave ovakvih projekata. Mislim da je utopija pričati nešto na tu temu dok ne rešimo naš najveći problem – problem monetarne nezavisnosti.
Ja mnogo saznam kako ljudi uopšte misle u komentarima, nešto i naučim a sa nečim i ne složim. Moji komentari jesu oštri i drski te me Gosp Katić elegantno i uljudno zaobiđe plasiranjem par linkova u kojima on kaže da mi piše sve. OK, ne zameram, razumem. Nisam mu rado viđen komentator.
Kad bi Gosp Katić sledio vašu logiku mnogo manje sagovornika bi bilo ovde i mnogo manje stvari bi ljudi naučili jedni od drugih. Pa čak i u jutjub klipovima grey owl-a ima simpatičnih poruka.
За Ивана Н. – Као што сте вероватно приметили, овај блог је отворен за све посетиоце и све коментаре. До сада ни један коментар није цензурисан нити блокиран, а само један је брисан. Једини разлог да коментар не пустим био би у случају да он буде увредљив, а до сада се то није догодило, иако је пар коментара ишло ивицом моје толеранције. Овај блог је онолико квалитетан колико су квалитетни моји прилози као и коментари посетилаца. Ја не желим да будем ни арбитар квалитета, ни цензор мисли, ставова или стила. Сигуран сам да уљудна и толерантна комуникација на блогу вреди исто колико и квалитет написаног. Мислим да овај приступ треба да важи свуда, а поготово у Србији која пати од хроничне нецивилизованости у комуникацији (https://nkatic.wordpress.com/2006/12/06/reci-i-topuzi/). Надам се да ћете и Ви и остали читаоци разумети моје разлоге и мотиве. Хвала на коментару.
Цењени Господине Катићу, да будем јаснији овај Ваш блог ценим као један од квалитетнијих. Зашто, зато што је он најближи темама које живот значе, а Ви као промортр обрађујета веома тешка и актуелне теме и тиме имате право и одговерност да кординирате правце крењтања дискусија. Међутим овде људи причају (пушу ) о тако суптилним и ничим непоткрепљеним аргиментима да ће време, квалитет, и дубина мисли да уплови у плиткоћу просечности. Хоћу да бидем још јаснији, сваки податак који није продукт међу – дискусионих спорења већ цитат неког ауторитета мора бити наведен извор цитата.
Надам се да сам сад јасан, све остало што бих написао било би чист неукус,
Хала Вам на дигресији и срдачан поздрав!
За Ивана Н. – Хвала на коментару, али га нисам сасвим разумео.
Savet.
Gospodnne Katiću (ili iz bliskosti Nebojša), proširite ovaj blog na sveukupnu potrebu diskusije na opštu temu „intelektualne rasprave o životu“. Zašzo? Zato što su pitanja što lične prirode, što intelektualne spoznaje, izuzetno suptilna koja se tiču skučenog domete, a svaki intelektualac ne bi sebe (kao ovaj popović) deranžirao na margine intelektualne proviencije i dozvolio radpravu o privilegiji -kokoške ili jajete. KO TO NE ZNA NEMOJ DA SE UPLIĆE U POJMOVNE RASPRAVE. Nebojša, ako to ne obezbedite na svom blogu, onda ga bolje ugasute!
Za hrabro srce – Nadam se da mi nećete zameriti što Vam ne mogu odgovoriti. Odgovor bi bio previše blizu finansijskog saveta, a to na blogu ne mogu da radim, kao što sam već više puta ranije napominjao. Hvala na komentaru.
Kada se radi o Sloveniji, mislim da je njihov glavni problem povezan sa tim što su u posljednjih 20 godina imali mnogo suviše lakog novca zbog situacije na Balkanu. Naime, nakon sticanja nezavisnosti, Slovenija je odmah dobila skoro unikatnu spoljnopolitičku poziciju zapadnog posrednika u ex-YU zemljama koje su bile u haosu. To je Slovencima omogućilo da zadrže i učvrste tržišta ex-YU, a takođe omogućilo laku zaradu na raznim špekulantskim uslugama. To je definitivno pokvarilo jedan dio slovenačke elite koji je profitirao na poslovanju sa ex-YU. Uz sve ovo, slovenačka spoljnopolitička pozicija je omogućavala da se ponešto proda i na tržištu bivšeg SSSR.
Kada je ovoj situaciji došao kraj, na tržište ex-YU su ušli jači igrači, potisnuli Slovence, a Slovenija skoro ništa ne može prodati na tržištu EU. Uz to, Sloveniji su ostale problematične banke sa mutnim plasmanima i nenaplativim potraživanjima, kao i elita koja je prilično korumpirana.
Sve su to računi koji su stigli na naplatu, ali situacija kod njih uopšte nije tragična. I dalje drže ekonomsku supstancu zemlje u svojim rukama i dalje imaju dobro državno školstvo i zdravstvo, država solidno funkcioniše. Podaci o prosječnom životnom vijeku, natalitetu, mortalitetu, migracijama govore da je to i dalje prilično prosperitetna zemlja po evropskim standardima. Rekao bih da su možda najstabilnija zemlja od svih koje imaju mediteransku obalu.
Meni je interesantno pitanje o Sloveniji i Argentini. Slažem se sa odgovorom gospodina Katića, dodao bih još par rečenica. Mislim da Slovenija ima ozbiljne probleme, ali i dalje stoji najbolje od bivših komunističkih zemalja.
Obratimo pažnju na neke podatke koji nisu čisto ekonomski i uzmimo „tigra“ neoliberalnih reformi kao što je Letonija. Vidjećemo da se stanovništvo Letonije smanjuje po stopi od skoro 2% godišnje. Zbog niskog nataliteta i sveopšteg bjekstva iz zemlje, Letonci su pod prijetnjom nestajanja na srednji rok. Slično je u mnogim istočnoevropskim zemljama, recimo Bugarska i Rumunija imaju demografske trendove kao BiH 1990-h. Stanovništvo Bugarske je već danas opalo ispod 7 miliona (u momentu pada Berlinskog zida bilo ih je oko 9 miliona). Ovo samo potvrđuje da se rat može voditi i bez metaka i baruta.
U Sloveniji takvih trendova i dalje nema ni na pomolu.
Dodao bih da su lideri liberalnih ekonomskih reformi u Evropi Albanija, Bugarka i Kosovo. Ove zemlje su hrabro i odlučno ukinule sveopšte zdravstveno osiguranje, privatizovale elektroprivrede, vodovode. Šampioni su po količini privatnih obrazovnih ustanova u kontinentalnoj Evropi. Sve ove mjere su dale rezultate kakve su jedino mogle dati.
Poštovani gospodine Katiću,
šta mislite o padu vrednosti švajcarskog franka sa 1,20 na 1.25 u odnosu na EUR ? Da li očekujete da se takav trend nastavi ili očekujete da će franak ponovo početi da jača ? Da li mislite da je štednja u francima dobra opcija?
Za alis – U globalnom kontekstu i u komparativnoj analizi, ni Slovenija, ni Argentina nisu u sunovratu. Argentina pati od višedecenijskog peronističkog sindroma populizma, i tome se može pripisati sklonost ka manupilisanju podacima. Međutim, prema podacima MMF-a, stopa rasta BDP-a Argentine je veoma dobra. Argentina nije imala recesiju čak ni 2009, godine, a u 2010. i 2011. godini je imala prosečan rast od oko 9%. Rast se od tada usporava, ali i dalje nema recesije. Stopa nezaposlenosti je nešto preko 7%, tekući bilans je u ravnoteži. Ovo su činjenice i one ne pokazuju sunovrat. S druge strane, kada je Argentina prihvatila Vašingtonski konsenzus 90-tih, završila je u katastrofi i to je nepobitna činjenica.
Što se Slovenije tiče, ona ima krupne probleme, ali su oni još uvek manji od problema baltičkih manekena neoliberalizma npr.. Uz to, najveći deo problema koje Slovenija ima, vezani su za Janšinu mini-neoliberalnu revoluciju iz 2006. godine, kada je počela razgradnja slovenačkog korporativnog socijalnog modela. U svakom slučaju, Slovenija je najuspešnija tranziciona država, iako se to već decenijama skriva. Hvala na komentaru.
G. Katicu, kako ocenjujete sunovrat ekonomija Slovenije I Argentine, imajuci u vidu da su to bili primeri kojima su se gadjali nasi „strucnjaci“, kao svetlih primera otporu Vasingtonskom konsenzu? Koliko pratim situaciju u Argentini je zvanicna inflacija oko 11 posto, dok je nezvanicna oko 30. Takodje postoji I zvanicni I nezvanicni kurs prema dolaru I ogranicenje menjanja za dolare. Dakle Vlada u argentini svesno falsifikuje podatke za inflaciju I kurs, a koliko sam cuo za postoji I zakon kojim se zabranjuje, pod pretnjom zatvora, bilo kome da javno govori kolika je stvarna inflacija!? Sta mislite koliko ce taj haos jos da potraje?
Kmetovi su uvek radili za feudalce. Onda su se pojavile banke i berze. Država samo administrira za sve hjih.
Evo malo energije – MGMT (management) stvar iz 2010.
Za Moldvina – Raditi za nekoga podrazumeva da ste plaćeni za taj rad. Ne znam za rad koji istovremeno mogu plaćati i narod i tajkuni. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu, da li je moguce u isto vreme raditi i za narod i za tajkune?
Za Bokija.
O Boki, ne srozavaj ovaj blog na nivo dečije priče. Hokingove navode smatraj naučnom fantastikom koja ima smisla samo u domenu popularizacije iste.
Za grey owl – Australija svakako spada u pacifičke ekonomije i to objašnjava odlične rezultate njene privrede i tokom krize. Sve prognoze su vrlo dobre za Australiju, ali sam ja pomalo rezervisan. Australija je previše zavisna od Kine i ako Kina uspori, Australija će to jako osetiti. Ne dopada mi se ni snaga dolara, ni stalni deficit tekućeg bilansa, ni prevelik rast cena nekretnina poslednjih godina. Ovo su moje „privatne“ rezerve i verovatno bi se malo ko složio sa njima. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću, da li u te pacifičke ekonomije spada i Australija?
Odnosno, koliko je njena ekonomija konkurentna i perspektivna?
hvala unapred..
@ Mile
Postovani gospodine Mile. Zakon o odrzanju energije je dokazan na nivou galaksije, (Hoking) pa ako vi verujete da ga je moguce krsiti samo zato sto par sarlatana to izjavljuje, pri cemu nemogucnost eksperimentalnog dokazivanja svojih tvrdnji pravdaju teorijama zavere, moracete vi pismenu vezbu da ponovite jos mnogo, mnogo puta. Slazem se medjutim, da ovo nije mesto na kome treba polemisati o takvim stvarima pa se uz duzno postovanje iskljucujem iz daljeg polemisanja na ovu temu, ostavljajuci vas da verujete sta god zelite.
Za CD – Možda bi se moglo reći da je ova kriza delom i posledica jačanja pacifičkih na račun atlanskih ekonomija. Taj proces ne dolazi, on je već tu. Hvala na kometaru.
Gospodine Katicu,
Da li ce rezultat ove krize dovesti do toga da „pacific“ bude put koji ce povezivati najjace ekonomije.
Pozdrav
@Boki
Zao mi je Boki ocena mora u dnevnik. Ja zbog tebe ne mogu da ponavljam pismenu vezbu. Uostalom znas i sam da ocene nisu bitne, bitno je znanje. Poznato ti je uostalom da mi ovde cenimo konstantan rad, i da je kampanjsko ucenje mac sa dve ostrice. Ali vidim ja da si ti dobar ucenik i da ces iduci put biti spremniji.
Ah ta adolescencija, bio je i Mile jednom mlad i nadobudan.
@Ivan K.
Zoran Popovic kaze da se u potpunosti slaze samnom, mogu ti reci da on samom sebi nije jasan. Ali da si ti sebe pojasnio citatom, jesi.
@Gospodine Mile
Moj vam je predlog da zaboravite COP>1 pricu. Tvrdim vam (jer i ja sam se dosta informisao i kao sto rekoh napravio repliku Bedinijevog monopolarnog motora da bih sistematizovao merenja), dakle tvrdim vam da su svi iole ozbiljni ljudi nakon pocetne euforije utvrdiliu i potvrdili greske u merenju. Taj uredjaj koji za vas „nije neko cudo“ moza da elektricnu energiju u trenutcima kada je ima viska na mrezi pretvori u HHO gas a potom da iz tog gasa kroz gorivnu celiju proizvede ponovo el energiju. Citav taj proces napravi gubitak od samo 2% sto je po meni neverovatno (jer samo gorivna celija pravi vece gubitke) pa vam zato i kazem da je to neverovatno veliki uspeh (ako su merenja tacna).Sto se tice solarnih panela u pravu ste, ja sam kriv jer nisam dovoljno obratio paznju a izvor je bio Simens-ovo istrazivanje. Nisam siguran sta su oni podrazumevali pod Evropom ali je sigurno da su tvrdili da 200km2 celija zadovoljava potrebe za strujom evropskih domacinstava (ne i industrije). Ali evo cisto nekoliko ekonomskih aspekata. Cenovno sistem PV celija sa pratecim urdjajima i sistemima za montazu vec je dosao na cenu od $1-1.2/W. Sada, jedan metar kvadratni sunce ozraci sa 1KW. Dakle ako sistem ima stepen iskoriscenja od 10% to znaci da svaski metar kvadratni PV celija proizvede 0.1KW/h ili ti u pustinjskim uslovima kada se uzmu u obzir atmosferske prilike (neprilike) 1M2 (sa 10 sati suncevog zracenja koga ima 365 dana godisnje u proseku) proizvede 1KWh energije dnevno. Dakle 1KM2 proizvede 1GWh el.energije dnevno. Sada ako poznajete potrebe i potrosnju mozete lako pretpostaviti koliko vam KM2 panela treba.Sto se tice pustinje, ne bih da trazim ali i Afrika i Australija imaju vise desetina hiljada kilometara pustinja. Prosecan eksploatacioni vek PV celija je preko 20 godina a u prvih 10 godina zadrzavaju ucinak od preko 90% od deklarisanog s tim da to kasnije ide i do 80%(kada su preko 20 godina stare). Uz nekoliko za sada nedostajucih adekvatnih tehnickih resenja (distribucija i „skladistenje) mozemo sa aspekta danasnjih cena (s time da se u buducnosti ocekuju dalji pad cena i poboljsanje stepena iskoriscenja sistema) govoriti o gotovo besplatnoj energiji.
Za Vladimira Dž – Mislim da sam u poslednjem tekstu (poglavlje 2.) kao i u tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2010/08/29/sta-bi-danas-rekao-kejnz/ ili https://nkatic.wordpress.com/2012/01/23/da-li-je-stiglic-u-pravu/ npr. pokušao da objasnim najveći deo onoga što pitate.
U tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/ i https://nkatic.wordpress.com/2012/02/29/bauk-primarne-emisije-i-ugodno-inozaduzivanje/ sam pokušao da predložim jedno od rešenja za domaće probleme i ukažem na zablude koje prate domaću monetarnu politiku.
U tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2012/09/02/mit-o-nezavisnosti-centralne-banke/ i https://nkatic.wordpress.com/2012/12/22/srpska-privreda-izmedu-cekica-i-nakovnja/ sam pisao o problemu nazavisnosti centralne banke. Uzgred, ni jedan zaista uspešan model razvoja nije bazirao na nezavisnoj centralnoj banci.
Na Vaše pitanje „Ko će snositi odgovornost ako usvojimo Kejnz ideale i naš unutrašnji dug naraste kao američki prema “sopstvenoj blagajni”?“ odgovoriću pitanjem – Ko snosi odgovornost što dug u svim državama ubrazno raste iako se ne primenjuje Kejnzov model? Ko snosi odgovornost što nezaposlenost tvrdoglavo ostaje visoka? Ko je preuzeo odgovornost za izazivanje krize, itd. itd.? Hvala na komentaru.
@Gosp Katić – U vašem tekstu „Srpska privreda između čekića i nakovnja“ vi dajete pozitivan znak na to što centralne banke usmeravaju politiku prema problemu nezaposlenosti. Takav sam utisak stekao čitajući vaše stavove. Doduše vi ste se i ogradili:
„Iako sam veoma, veoma skeptičan prema mogućnosti da se iz recesije brzo izađe oslanjanjem samo na instrumente monetarne politike, bar ohrabruje činjenica da se problemu nezaposlenosti konačno poklanja pažnja. (2)“
Vi niste decidno napisali kojim instrumentima može neka centralna banka da utiče na rast zaposlenosti pa ste se pozvali na vaše tekstove iz linka (2) u kojem to malo detaljnije objašnjavate. U tekstu Šta bi danas rekao Kejnz, vi pišete:
„Mora biti da se Dž. M. Kejnz prevrće u grobu…
Ekspanzivna monetarna politika koju danas sprovodi najveći broj razvijenih država, daleko je od Kejnzovog ideala. Kejnz predlaže, pre svega, da država neposredno troši i time podstiče posustalu tražnju koja je najvidljivija manifestacija krize. Kada se budžetska sredstva direktno koriste za izgradnju puta ili pruge, tada novac svakako ulazi u kanale potrošnje – preko plata, preko kupovine materijala ili opreme.“
Ja koliko vidim vi se slažete sa Kejnzom i dajete pozitav znak na ovakve mere. Samo imam par nedoumica na ovakve monetarističke mere koje vi predlažete. Vi sugerišete isto kao i Kejnz da država treba da troši. Pitanja:
– „tada novac svakako ulazi u kanale potrošnje“ – pre svega, prvo bi trebali da odgovorimo kuda je on nestao. Zar 2008 godine nije bilo para? Gde su one sada i ko je odgovoran za to?
– Da li vlade zapadnih zemalja pozajmljuju pare od svojih centralnih banaka sa kamatom? Da li su dosad pozajmljene pare od istih zove unutrašnji dug države? Ili kako sam dole citirao list Politika da je najveća stavka koja stoji u Americi 5,7 biliona dolara ili 40,3% od ukupnog duga prema “Sopstvenoj blagajni”.
– Ako država pozajmi pare od centralne banke i investira u ekonomiju, zar to nije isto kao kad neko drugi uradi? I u jednom i u drugom slučaju pare uđu u ekonomiju i moraju da se vrate banci. Bilo da je privatna ili centralna. Pare moraju da se povuku iz opticaja i vrate nazad. Ako država omane u svom biznis planu, zar građani neće plaćati propale projekte? Zar ovi untutrašnji dugovi zapadnih država ne sadrže gomilu takvih propalih projekata?
– Da li se slažete recimo da mi gradimo kanal Smederevo-Solun po želji vlade Srbije? Eto prilike da pare uđu u ekonomiju i ostvarimo Kejnz ideale. Samo što sam siguran da je Kejnz mislio da država uloži svoje pare a ne da idemo po svetu i vučemo ljude za rukav. Otuda dolazimo do pitanja – zašto sami svojim dinarima ne ulažemo u neki domaći projekat? Šta će nam stranci kad imamo našu NBS?
Zapravo da li je ona uopšte naša? Jer ko je lud da sopstvenom narodu pozajmljuje pare sa kamatom koje NBS propisuje? Vi ste u više navrata i sami naveli da sumnjate u suverenost naše NBS. Možda bi prvo trebali da rešimo pitanje suveriniteta naše centralne banke pa onda da se deprimiramo praznim pričama no ovom blogu?
Recimo to je ono što mene najviše deprimira ovde na vašem blogu. Potpuno brkamo naše prioritete. Ja se recimo u potpunosti slažem sa bivšim kanadskim premijerom William Lyon Mackenzie.
„Dok se kontrola izdavanja novca i kredita ne vrati Vladi kao njena najpreča i sveta odgovornost, sve priče o suverinitetu parlamenta i demokratiji su uzaludne i beskorisne. Kad jednom nacija preuzme kontrolu nad kreditima, onda nije bitno ko piše zakone te nacije. Kad lihvarstvo preuzme kontrolu, svaka nacija će biti uništena“
PS – Ko će snositi odgovornost ako usvojimo Kejnz ideale i naš unutrašnji dug naraste kao američki prema „sopstvenoj blagajni“? Za koju inače otvoreno sumnjamo da je suverena.
Za Vladimira Dž – Nadam se da se iz mojih tekstova jasno vidi da ekonomsku politiku i recepte izlaska iz krize smatram jako lošim. Monetaristički izlazak iz krize, koji bazira na besmisleno niskim kamatama i prekomernom štampanju novca, već dovodi do stvaranja novih mehurova (tržište akcija) na jednoj strani, i preslabog, anemičnog oporavka na drugoj. Do kraha će ponovo doći, ali je teško reći da li će taj krah biti veći od onog iz 2008. godine. Hvala na komentaru.
Ivan K. – Makro ili mikro ekonomista, zar je bitno? Išao je po svetu deleći savete ispred međunarodnih finansijera uvlačeći ih u dužničko ropstvo. Sad u dokumentarcu priča drugu priču o tim institucijama iako je sam bio deo tog tima. Uostalom u snimku priča o bankarstvu sa delimičnim rezervama, nisam siguran da li je to uža specijalnost makroekonomista.
A što se pak eksperti i ne mogu kritikovati? Jesu oni neka zaštićena vrsta? I po čemu je ovo neki trač ili tabloidno ćaskanje? Ljudi bi trebali da vide i čuju ko su ti ljudi što su krojili svetsku ekonomiju. Ljudi koji pišu knjige studentima ekonomije i od kojih posle očekujemo neke rezultate. Jesu to vama sporedne stvari?
Evo navešću još jedan primer, ovaj put naše gore list. Isto ekspert koji drži predavanja studentima. Prof Jovan Dušanić u tekstu Globalna kriza i zamke masovne euforije, piše hvalospeve o čelniku JP Morgan. Kako je vodio mudru, konzervativnu, nehalapljivu politiku do sada,… i da to sada daje rezultate. Sve ono što nije tačno o toj kući. Evo sada pljušte gomile optužnica u Americi protiv ove kuće koje sve opovrgavaju ono što je naš ekspert pisao, pa čak se oglasio i javni tužilac države Nju Jork. Videćemo da li će se ovaj ekspert oglasiti izmenjenim tesktom o JP Morganu ili će kao miš ćutati. Mnogo me razočarao Prof Dušanić.
Svako ko se oglašava javno na našoj nacionalnoj televiziji i čiji se tekstovi prenose u štampi jeste javna ličnost. Gosp Katić je jedna od takvih. Viđali smo ga na televiziji i čitali njegove članke u novinama. On deli savete i upućuje kritike drugim javnim ličnostima. Isto tako, ovde na njegovom blogu, on prima suprotna mišljenje i polemiše sa njima. Doduše, deprimira ga jalovost i uzaludnost takvog pisanja. Ja njega nisam stavio u istu ravan kao ove profesore gore jer on ipak ne piše udžbenike i ne kroji direktno politiku.
A evo nešto konkretno i ozbiljno za Gosp Katića.
U par navrata ste hvalili zadnje akcije centralnih banaka zapada. Sećam da ste pisali kako su se te banke posebno angažovale da rešenju pitanja nezaposlenosti na zapadu i da im se politika posebno fokusira na to. Moje pitanje glasi.
Da li ovo zadnje spuštanje kamatnih stopa od strane ECB, na rekordni nizak nivo, jeste u funkciji rešavanja tog pitanja ili će ono dovesti do novog duvanja balona i još većeg kraha?
Ovo samo potvrđuje ono što sam i do sada mislio o ljudima iz njegove struke – prevrtljivci, oportunisti, nepouzdani, naknadna pamet,….
Тренутак. Његова струка је макроекономија. Је ли сваки макроекономиста баш такав. Али, ви сте се потрудили да то појасните:
….jednostavno rađe ću saslušati nekog čiču sa pijace nego nekog eksperta koji savetuje političare.
Наш домаћин Н. Катић није саветник политичара, и можда не жели да то икада постане, али даје јавне макроекономске оцене, и према његовим речима у недавној емисији, зарађује новац као економски саветник „тајкуна“ (sic).
Катић цитира критику Сакса у магазину окорелих империјалиста. Џефри Сакс је добио још већу критику у књизи Наоми Клајн. На недавним канадским изборима Наоми Клајн је подржала Nathana Cullena. Cullen је про-ратни, про-НАТО политичар.
Да не бисте били у недоумици око тога шта хоћу рећи, то ћу вам рећи цитатом:
Zoran Popovic:
….оvde zato uvek očekujem bar vrlo konkrentne i ozbiljne rasprave o ekonomiji i suštinskim problemima koje treba rešiti, a ne o sporednim problemima i tračevima.
Da sećam se tog vašeg članka. Ko prati ekonomiju zna takođe koliko je dobrog učinio za bivšu Jugoslaviju.
Meni je interesantan bio deo gde on priča o bankarstvu sa delimičnim rezervama. Gde on kaže da mu je mišljenje sada prepolovljeno. Da ima argumenata i za i protiv. Doduše do juče je predavao da je sistem OK. Nekako ni sam nije siguran pa u pomoć citira Fridmana. Profesor Kolumbije.
Ovo samo potvrđuje ono što sam i do sada mislio o ljudima iz njegove struke – prevrtljivci, oportunisti, nepouzdani, naknadna pamet, zaboravljaju do jučerašnja nedela….jednostavno rađe ću saslušati nekog čiču sa pijace nego nekog eksperta koji savetuje političare. Ovi drugi su barem imali korist od toga što su društvo ojadili.
Dokumentarac Inside Job daje lepu sliku kakvi su ti eksperti ljudi zapravo. U par scena je sve rečeno, od njih samih.
@Zoran Popovic
Taj podatak bi trebao da te brine, eno na wikipediji pise Trilateralna komisija ne prima ljude koji rade u drzavnoj upravi.
Mislim, mozda izbace zenu ako se raspricamo.
Za Vladimira Dž – Ne znam da li pitate mene, ili posetioca bloga? Sachsa nisam gledao ali sam ga dosta čitao, i rekao bih „pročitao“. Videti npr. https://nkatic.wordpress.com/2005/10/22/cena-slepog-poverenja/. Hvala na komentaru.
Da li ste gledali intervju Jeffrey Sachsa?
Moguće, to za trilateralu i ministarku nisam znao – svejedno, to ne bi trebalo da bude okosnica racionalanog ljudskog razmišljanja, koje nam je valjda preko potrebno (ili grešim), gospodine Katiću. Ako je ona član trilaterale, to meni lično govori mnogo loše o toj organizaciji, i svakako je demistifikuje kao nekakvu moćnu zaverenički i pametnu organizaciju (pametnu bar da krije nekakve planove i gluperde u svojim redovima). Načitao sam se mistifikacija i izmišljotina o svakakvim tajnim i polu-tajnim organizacijama. Interesa i moćnih ljudi je bilo oduvek, i okupljali su se na različite načine i iz različitih razloga. Mistifikuju se i NVO, iako daleko od propagande u današnjij Rusiji, sada već nastaju ,,državne NVO“ i ,,crkvene NVO“, kao i kripto-patriJoCke NVO, sve podgrevano lažima i mitovima nekih političkih opcija u Srbiji koje ,,drmaju“ bar dve poslednje decenije, ako ne i poslednjih 100njak godina. To je ilustracija naše nesreće, a ne Jeremićevo članstvo u UN ili nekakva naklapanja o tajnim organizacijama. Ako nije dovoljno staviti prst na čelo i razmisliti kako se lakše manipuliše narodom i kako se pljačka, i ako neko misli da smo zaista poseban narod lišen nekih loših osobina pa je potrebno da nam uvek neko drugi bude kriv, da roditelj-država čisti za nama i rešava nam probleme – a naše je samo da ne mislimo – e za to se plaća i odgovarajuća cena, samo što nekim državama tj. građanima nekih država ta cena ne pada jednako teško …
Za Zorana Popovića – Kako ste u svoja dva komentara sticajem okolnosti pomenuli i teoriju zavere i aktuelnu ministarku energetike, pade mi na pamet zanimljiv podatak za teoretičare zavere. I aktuelna ministarka i njen državni sekretar su članovi nevladine organizacije koja je ogranak Trilateralne komisije u Srbiji. Hvala na komentarima.
Možda je neko hteo da priča o Smart Gridu i EPS-u, ili o vetro-elektranama, ili o solarnoj energiji, ili o ministarki energetike koja je prošle godine na leto tražila da se troši mazut kada mu vreme nije, da bi ga posle skuplje zimi plaćali u sezoni, što je glupost bez presedana (koliko mi je poznato, to nije jedina glupost ove vlade, a ni prethodne se u nekim drugim stvarima nisu proslavile). I to sve samo da bi ona time formalno opravdala potpuno glupu i veštačku političku odluku da se ne uvozi struja – ili biste radije šansonu o tome kako se godinama čistom nesposobnošću i negativnom selekcijom u Srbiji urušava svaka normalna budućnost, dok svaki lopov i ološ postaje političar? Ili biste hit o stanju privrede, nauke i tehnologije u Srbiji i pravim uzrocima bede koja nas čeka zbog nečije nemarnosti/gluposti/neodgovornosti? Nemojte pričati o pravim naučnicima i inženjerima ljudima koji to jesu, a da niste dobro proverili kako im je zaista u Srbiji … 90% ETF diplomaca napušta Srbiju konstantno poslednjih 20 i kusur godina, i dan-danas (ko ne veruje, neka proveri) – Srbija je retko bogata zemlja koja finansira zapadne zemlje najvrednijim resursom: ljudskim mesom. Izvozi ga, ili ga koristi kao topovsko meso. Pored toga, zauzvrat, svojem narodu nudi zaglupljivanje, patriJotske žalopojke i svaku vrstu odvraćanja pažnje od krucijalnih problema, među kojima je i ekonomija. Ako budemo čekali da svi koji su kritično važni shvate da seku sami sebi i svima ostalima granu na kojoj sede, mislim da se neće dobro završiti, nikako … ovde zato uvek očekujem bar vrlo konkrentne i ozbiljne rasprave o ekonomiji i suštinskim problemima koje treba rešiti, a ne o sporednim problemima i tračevima.
Slažem se s Miletom u potpunosti. Pre svega, ovo nije blog namenjen teorijama zavere, ako sam dobro razumeo – još manje nekoj inženjerskoj analizi koja se radi zna se kako – konkretnim kontrolisanim merenjima/eksperimentima, pratećom dokumentacijom i naučnim radom. To je minimum, i kao matematičar i svojevremeni part-time naučni radnik smatram da je potpuno neozbiljno drugačije razgovarati. Samo ignorantne i/ili sumnjive ličnosti spekulišu o zakonima termodinamike bez razumevanja – ako hoćeš da prevaziđeš nešto nesavršeno i pogrešno u nauci/inženjerstvu i uopšte, moraš prvo zaista razumeti osnove, a to nijedna overunity teorija ne ispunjava (a godinama unazad sam se svakakvih nagledao, slobodno proverite). Perpetuum mobile ne postoji. Postoje samo efikasnija i manje efikasna rešenja, i to ne samo u laboratorijskim/teorijskim uslovima, već i u okvirima procesno-industrijske proizvodnje. Potrebno je ispratiti ceo lanac, od ekonomskih parametara procesne i/ili industrijske proizvodnje, do životnog veka rešenja-proizvoda. To što se mahom prevaranti (i to čak na vrlo visokom nivou) okoriste, i što je većina overunity priča takvog karaktera, ne znači da ne posotji korupcija u energetskim sektorima svih država – naprotiv. Meni čak cela ta priča (kao i mnoge druge „alternative“) zato zvuči često kao svesno odvlačenje pažnje od pravih problema, pogotovu u sferama ekonomije, energetskih resursa i politike.
@Boki
Slaba ti je prica Boki.
Trojica koju sam naveo (Puharicha nisam pregledao jos uvek), pricaju o uredjajima sa COP>1, pri tom traze pare za ulaganje u proizvodnju tih sistema (Meyer je trazio dok je bio ziv), ti bi morao njih da smatras prevarantima, a ne tek tamo nekim zaverenicima teoreticarima.
Ne vidim nista neverovatno u tome da se na akumulator (izvor struje) kaci komplikovan uredjaj koji navodis, koji bi oslabio tu struju za „samo“ 1-2 posto.
200 km2 pod PV celijama znaci da potrebe jednog coveka zadovoljava od 0.2 do 0.4 m2 (zavisno od br. stanovnika) te solarne ploce sa efikasnoscu od 10%? Simpaticna tvrdnja od jednog takvog inzinjerskog autoriteta.
Jako me interesuje kako dolazis do zakljucaka do kojih dolazis, te koja ti je motivacija za ovo pisanje. Ipak blog nije format koji bi omogucio razjasnjenje toga (definitvno ne na efikasan nacin).
@Ivan N.
Definicija nuklearnih reakcija je prilicno precizna. Iduci put oprezno s njom. Wikipedija ko prezervativ obavezno.
@grey owl
Sova simbol erudicije definitivno.
Postovani gospodine Ivan N
Mozda da dodam malo pojasnjenje. Kada govorimo o „besplatnoj energiji“ mozemo da „prepoznamo“ dva generalna pravca. Jedan je dobijanje energije u velikim postrojenjima po izuzetno niskoj ceni, dakle centralizovani sistem i njega naravno forsiraju velike kompanije jer ocekuju potencijalno dobar profit, a drugi „pravac“ je zapravo razvoj malih autonomnih i fleksibilnih sistema za „sopstvenu potrosnju“ kao veoma decentralizovan model, koji zagovaraju svi istinski humanisti i entuzijasti pa ako hocete i naucnici. Ovaj drugi pravac se definitivno „saplice“ suptilno ali svim sredstvima kako od strane velikih kompanija tako i od strane drzava jer se boje gubitka prihoda ali jos vaznije kontrole. Ipak stvari idu nezaustavljivo u tom pravcu i samo je pitanje dana kada ce obican covek postati „energetski nezavistan“. Postoji citava armija entuzijasta koji u „garazama“ razvijaju razne tehnike, usavrsavaju stvari a internet je sredstvo kojim razmenjuju iskustva i „ubrzavaju“ svoj rad ali i povecavaju pritisak kreirajuci postepeno svest javnosti da je energija u biti besplatna, da je u univerzumu ima u izobilju, i da bi investiranjem u istrazivanje i razvoj samo jednogodisnjeg vojnog budzeta sveta, verovatno doveo do tolikog tehnoloskog proboja da ono sto danas smatramo nemogucim bi bilo operativno u sledecih 10 -15 godina.
Postovani gospodine Mile.
Barden nema MEG koji radi i ima COP>1. Niko nije replicirao Bedinijev motor sa COP>1 iako su neki prvobitno objavljivali takve podatke, brzo je dokazano da su nacinili ozbiljne greske u merenju. Puharic je napravio sistem Elektricna energije+Voda= HHo — zatim HHO +gorivna celija = elektricna energija. Citav sistem ima stepen iskoriscenja od 98 – 99% sto je samo po sebi gotovo neverovatno a naravno to je jos uvek COP< 1. Dakle ne postoji nikakva aparatura koja krsi zakone fizike, barem za sada stvari "cvrsto stoje na zemlji".
Postovani gospodine Ivan N.
Besplatna energija nije nikakvo sanjarenje, i nije perpetummobil. Sunce je ogroman izvor besplatne energije koje pokrece vetrove, vodu itd pa imate od pamtiveka vetrenjace i vodenice kao "besplatnu energiju". Solarne Photovoltaic celije su vam sigurno dobro poznate i kao i biljke uspesno koriste energiju sunca koju jos uvek niko ne naplacuje. Sta mislite da predstavljaju biljke ako ne "flasiranu energiju sunca". Zar njihov rast u prirodi i to davno pre pojave coveka nije odlican primer za postojanje "besplatne energije". Dakle postoji nekoliko tehnoloskih problema vezanih za distribuciju i skladistenje energije koji se moraju resiti nakon cega je uz pomoc postojece tehnologije gotovo potpuno besplatna energija veoma realna. Napomenucu vam jos jednom. Ako bi ste u pustinji postavili 200 km2 photovoltaic celija (i to onih najjeftinijih starije generacije sa najmanjim stepenom iskoriscenja) imali bi ste dovoljno energije da podmirite sve energetske potrebe citave Evrope. Takodje vec postoje HVDC sistemi sa "supermrezom" ( instalirano i radi u Kini) koja bi tu energiju mogla uspesno da prenese iz pustinje u Evropu uz minimalne troskove. Drugi deo price izgleda ovako. Ako bi ste na prosecnu Srpsku kucu postavili na krov PV celije i imali nacin da "kvalitetno" skladistite tu energiju, ne bi vam trebala energija iz elektricne mreze. Ovo treba imati u vidu i sa stanovista razmatranja prodaje EPS-a "za i protiv". Kako god za sada kao sto rekoh ne postoje naznake da bilo sta moze da zameni naftu u narednih 50 godina pa su pretpostavke da ce njena cena nekako volsebno da pada potpuno neosnovana i moguca samo u veoma kratkom roku pod uticajem ogromnih spekulacija.
Kakav bi dalji efekat na svekoliku ekonomiju imali tehnoloski proboji na ovim poljima (postroji jos nekoliko interesantnih tehnologija u povoju pa da ih za sada ne pominjemo) tesko je predvideti pa je zato i pocela da se siri i postaje popularna "teorija zavere". Zamislite da imate gotovo besplatnu energiju u neogranicenim kolicinama, sta sve postaje "isplativo" i "ostvarivo" pocev od hidroponske proizvodnje kompletne palete polhjoprivrednih kultura u halama na vise "spratova" uz oslobodjenje zemljista za "prirodu", do transporta ili rudarenja asteroida,…
Kako god besplatna energija nije san, ona je svuda oko nas od pamtiveka a vremenom ce se usavrsiti tehnologiije za njihovo "sakupljanje" i koriscenje.
Za Mila – ovde se koliko ja primaćujem govori o kontrolisanim nuklearnim reakcijama (bezbednim izvorima energije).Polemika ima smeisla kada se obori zakon o održanju. Sve ostalo je prazna priča.
Nažalost!
Projektili svih vrsta, navođeni i nenavođeni se brže kreću kroz vakuum, pošto nema otpora vazduha. A i manja je potrošnja goriva (energenta). Tako određuje fizika (bog). I zakoni fizike važe u celom univerzumu. Alternative kao što je nadsvetlosni pogon i slično, ostaju van domašaja vrste koja tehnologiju bazira na motorima sa unutrašnjim sagorevanjem.
Zbog čega takva vrsta pretenduje da se smatra inteligentnom, to je već metafizika. Uzrok je sujeta ljudi i bog (fizika) nema veze sa tim, odnosno ne zanima ga. Svemir je talasne prirode, materija je energija i to bi bilo sasvim dovoljno za dobar život na nekoj planeti.
Što se tiče trgovine akcijama, znam samo da amateri ne bi trebalo da se bave time. Čak i oni koji dobro stoje sa matematikom. Za to su potrebni neki drugi „kvaliteti“..
@Ivan N.
Zanimljivo je kako je gospod bog dozvolio stvaranje nuklearnih bombi ali ne i „besplatne energije“.
Proguglaj ovog Beardena, ili dokumentarac koji sam naveo, on objasnjava funkcionisanje ovih sprava kroz postojece naucne teorije, pominje i Teslu i Maksvela i Lorenca pa ti mozda bude zanimljivo…A na ovom zadnjem linku koji sam naveo (pod Renewable energy) mozes videti te uredjaje sa sve objasnjenjima sta i kako.
za Ivana N.
Ima nagovještaja da je donesena odluka da se tržišta sirovina žrtvuju zarad spasavanja tržišta akcija. Ako je to tačno, onda je vrijeme skupe nafte (i većine sirovina) definitivno prošlo. SAD će se postepeno povlačiti sa Bliskog i Srednjeg Istoka i ostaviti sav taj haos.
Za Mileta, Bokija i ostale sanjare!
Primećujem da se na ovom blogu vodi rasprava o besplatnoj energiji. Lepo ali na žalost bezefektivno.Od pamtiveka čovek je razmišljao o raju na zemlji.Neki to nazivaju zanesenjaštvom „principom“ perpetumobile,Ne želim da maštare obeshrabrim, ali energija iz vakuuma, etra ili nekog trećeg rezervoara kojeg Bog od nas ljubomorno krije je nemogića.Zašto?Evo zašto,Rušenjem prvpog principa zakona o očuvanju energije srušili bi celu naučnu piramidu što je gotovo nemoguće.Tačno je jedno da je eter ili etar, vakuum, ili skrivena energija, zaokupljao ljdsku misao još od Demokrita, Njutna, Hajgensa, Maksvela,Lorenca, Tesle itd. itd. ali tajna ostaje tajna. Vakuum matrmatičari označavaju nulom 0.Simbolizirajući tako zatvoren skup (stanje bez promene).
Jenostavno naša racionalna misao dozvoljava nam da vakum zamislimo kao jedno mirno jezero energije koje nema talasanja. Znači nema nikakvih signala prema objektivnom (našem) svetu. E, sad da bi izazvali talasanje vakkuma vi morate interagovati spolja i dovesti da kolebanja vakuum-energije, znači morate uložiti neku novu spoljnu energiju i samim tim kristalno je jasno da uložena energija za pobudu vakima + vakim energija su uvak veće od dobijene (iskorišćene) .Jedenostavno Gospod Bog nem nije sve dozvolio.Znajući koliko smo samoljubivi prešli bi prag dozvoljenog, a to bi i za Njega bila velika graška, pri stvaranju ovog i ovakvog sveta!
За Ивана Н. – Кратко ћу коментарисати. Мислим да је Рубини у праву и то свако ко се бави економијом и има искуства са берзама јасно види. Иако је реална економија анемична, вредност акција на берзама је у великом порасту. Таква кретања су нелогична и неодржива. Како су каматне стопе готово на нули, новац се улаже у све ризичније хартије од вредности, тражња за тим хартијама расте, а са њима и вредност акција. Поново се надувава балон и ситуација је слична оној која је претходила кризи. Монетаристички начин изласка из кризе ће вероватно довести до нове, озбиљне кризе. Хвала на коментару.
Поштовани Катићу, изјава Нуријел Рубинија „Снажан раст вредности ризичне имовине могао би идуће две године да доведе тржиште у опасност од снажног рушења“, доводи читаоца до озбиљне стрепње.
Када се овој изјави придода реално питање: Које би то била нове реалне врадности да привреди обезбеди дугорочнију стабилнест? ИТ технологије су то обезбеђивале заднјих пар деценија али сада за њих немамо никакву реалну замену.
Ваш коментар био би занимљив.
Хвала.
Na ovom linku imas to o Bediniju sto sam video:
http://tinyurl.com/55rauh
Iscepao sam post na vise dela dok sam vido o cemu se radi
@Boki
Bearden u prvoj epizodi ovog „Energy from the vacuum“, objasnjava da ima MEG koji radi, ali da nije spreman za masovnu proizvodnju, moze da se zakljuci da misli na COP>1, mada to ne kaze eksplicnitno….
Bedinija su, koliko vidim ovde, ljudi pravili sa COP>1
Da se ogradim, znanje mi se svodi na sto sam pokupio iz povrsnog prelistavanja neta u trajanju od par dana i laik sam za elektrotehniku…..
@Boki
Ako sam te dobro razumeo ti taj sistem Meyer/Puharich smatras za uspesan, odnosno da ima COP>1?
Koliko shvatam uredjaj koji je Meyer napravio (http://www.youtube.com/watch?v=SRE8ghD9Ee0), razlaze molekul vode od H2O na HHO, ali ne elektrolizom koja bi podrazumevala COP<1, vec na neki drugi nacin sa COP dosta vecim od 1. Te se dobijeni vodonik koristi kao gorivo, i gori 2,5-3 puta jace od benzina kolko shvatam. Meyer inace kaze da je resio problem transporta vodonika mesanjem sa nezapaljivim gasovima iz atmosfere.
Andrija Puharich se zove ovaj, pa mi ostaje da vidim sta je on radio….
Hvala na javljanju, upravo me i zanimaju komentari onih koji znaju nesto vise o materiji.
Za Gordanu – Mislim da se vlada Srbije i gospodin Dinkić prečesto igraju sa poreskim sistemom po principu „ako prođe, prođe“. Poreske mere se ne mogu donositi „na parče“ i od danas do sutra, pod pritiskom prazne kase. Mene to odsustvo profesionalizma prilično deprimira. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću šta mislite o ovom potezu gospodina Dinkića?
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2013&mm=05&dd=07&nav_id=711648
za gospodina Katića,
Pretpostavaljam da sam malo dosadan, ali bih ponovio moj stav da su dva glavna pitanja: šta proizvoditi i kome to prodati.
I to su ponajviše politička pitanja. Recimo, Srbija bi mogla proizvoditi obuću ili traktore iz Rakovice i prodavati ih SSSR-u, ali će se suočiti sa problemom da SSSR više ne postoji. Mnoge mašine i usluge bi se mogle prodati nesvrstanim zemljama, samo kada bi postojao Pokret nesvrstanih i Srbija bila njegov lider. Ili bi mogli prodati televizore EI Niš širom ex-YU, kada ovo tržište ne bi bilo potpuno popunjeno elektronikom iz zapadne Evrope i Azije.
Većina eksperata ignoriše ovaj problem.
A upravo to je glavni problem evropskih integracija: tamošnje tržište je potpuno zatvoreno za proizvode iz balkanskih zemalja. Jedna značajnija usluga koju balkanske zemlje mogu prodati u EU je odmor u Dalmaciji ili na Kritu. I to se i prodaje bez većih problema. Ostale usluge su sumnjive legalnosti (recimo bankarske usluge na Kipru) ili potpuno nelegalne (recimo tranzit narkotika).
Zbog svega navedenog, Balkanu su neophodne nove ekonomske integracije sa novim partnerima. Ali to ne zavisi samo od Balkana.
За Небојшу и Драгана,
Кључна загонетка.Дошли смо до руба логичких спознаја стварности.Права тема и инспирација интелектуалцу је, како даље!
Проналазити нове путеве или таворити у мести и пропадати.Ова тема је прави интелектуални изазов.
@Mile
Negde krajem 2008 sam nakon zucne rasprave na temu Bedinijevog monopolnog motora resio da dokazem da sam u pravu i napravio kod kuce repliku. Nakon detaljnih visenedeljnih merenja dosao sam do zakljucka da je stepen iskoriscenja negde oko 70% dakle COP =0,7. Uz pretpostavku da je moja replika bila losa a sa objavljenim rezultatima kontaktirao sam sve koji su zaista pokusali da repliciraju ovaj motor i niko nije imao COP veci od 0,85. Bardenov MEG nikada nije ni presao „prag“ teorijskog razmatranja. Dakle manite se energije iz „vakuma“ (imate knjigu od vise hiljada stranica koju je napisao jedan entuzijasta i objavio je na internetu) i posto je to blisko mojoj struci iscitao sam je gotovo celu i mogu vam reci da tu nema apsolutno nikakve tajne a pogotovo ne „novih izvora energije“. Prica da je moguce zaobici Lenzovo pravilo je prazna prica i nikome nije poslo za rukom da to eksperimentalno dokaze. Ipak besplatne energije ima u izobilju samo ju je tesko skladistiti. Recimo Amerikanac hrvatskog porekla (puharic cini mi se) je uspeo da izvrsi elektrolizu vode ( Stenly Mayer) i kroz gorivnu celiju je ponovo pretvori u el energiju sa 98-99% iskoriscenja sto je gotovo neverovatno. Najbolji izvor besplatne energije su solarne PV celije. Kada bi u pustinju postavili 200km2 photo celija (i to loseg kvaliteta sa COP=0,1 a danas vec postoje sa COP=0,3-0,4) mogao bi podmiriti apsolutno sve potrebe za energijom u Evropi. Problem je distribucija. Ne postoji nista sto moze da zameni naftu. Jednostavna za transport, relativno bezbedna (u odnosu na nuklearnu, vodonik,elektro…), i ima ogroman energetski potencijal (energy storadge) po kilogramu. Uz to proizvodi se u neverovatnim kolicinama. Verujte, da sutra neko napravi neku „energija iz vakum tehnologiju“ pitanje je koliko je to prijemcivo za koriscenje pa i ekonomski isplativo. Citav univerzum je besplatna energija, nema tu previse tajni, potrebno je samo „ekonomski isplativo“ harvestovanje. Za sada nafta je najjeftiniji izvor energije i ne nazire se zamena za nju, a ja sam ubedjen da ce resursi (i nafta medju njima) vrlo uticati na oblikovanje svetske ekonomske stvarnosti i ekonomskog modela uopste najmanje u narednih 30-tak godina i to kada bi se sutra pojavilo neko tehnolosko cudo.
Za Dragana – Kratko ću prokomentarisati vrlo kompleksan problem. Pad industrijskog udela u BDP-u je posledica ogromnog rasta produktivnosti u industriji. Kako takvog porasta produktivnosti nema u servisnom sektoru, udeo industrije vrednosno opada (ne i naturalno). Drugim rečima, robe su sve jeftinije, a usluge sve skuplje. Pri toma, industrijskih proizvoda je sve više, i mnogo više nego što ih je bilo u vreme kada je vrednosno udeo industrije bio mnogo veći.
Srbiji je potrebna industrijalizacija i ja u vezi sa tim nemam dilemu. Mora se prozvoditi i izvoziti, kako bi se uvozilo ono što se mora. Ogroman deo servisnog sektora je uvek i po definiciji okrenut domaćem tržištu i nerazmenjiv je. Uzgred, servisni sektor u Srbiji je vrlo jak. Problem domaćih ekonomista je što sa deklaracija i opštih mesta ne mogu da pređu na teren konkretizacije – šta proizvoditi i kako finansirati industrijalizaciju? Hvala na komentaru.
Uvaženi G. Katiću
Prokomentarišite ovaj grafit. Svi stručnjaci u Srbiji se ubiše od dokazivanja kako nam je potrebna „industrijalizacija“. Izgleda da se svet kreće u drugom pravcu i da ne mari za savete naših stručnjaka. Vreme je da neko objasni svetu kako oni, u stvari, greše a da naši profesori ekonomije istrajavaju na dobrom putu.
Hvala.
Kada se iscrpi fosilno gorivo i energija i proizvodnja enrgije postane distribuirana, onda ce s ekontrola vrsiti preko hrane, lekova , ostalih hemikalija, kamera i digitalnog fingerprinta onoga sto radimo.
Isto onako kao sto su davnih dana zabranili upotrebu zlata.
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2013&mm=05&dd=03&nav_id=710642
Hierarhija je oduvek postojala i oduvek ce postojati
Na internet gledam kao na izvor zabave. Vrlo mali procenat ljudi koristi ovaj medijum kao sredstvo za širenje vidika ili zanimljive debate.
Nije fora u internetu, ima ljudi koji su sposobni da realizuju takve ideje, kao što ih je bilo i pre 50, 100 ili 2000 godina. Oni bi trebalo da se udruže i za to bi bili potrebni ogromni resursi. Te resurse bi jedino, kao i ranije, mogle da obezbede bogate države ili kompanije. A oni koji ih predstavljaju, odavno sprečavaju bilo šta što bi im ugrozilo kontrolu.
Ima ona epizoda Simpsons, kada glupi Homer zaluta u klub masona, a oni tamo piju iz pehara i pevaju neke pesmice:
Who is stoping electric cars
We do
We do…
@grey owl
Moci se nece odreci, i definitvno bi je izgubili rasprostranjivanjem ovakvih tehnologija.
Da bi se ove tehnologije rasprostranile potrebno je da sto vise ljudi sazna za njih, sto internet omogucava.
A onda se postavlja pitanje rasprostranjenosti resursa za njihov razvoj, na koje trenutno neznam odgovor. U slucaju da na hiljade ljudi mogu krenuti u razvoj i realizaciju, deluje da je, u doba interneta, nemoguce zaustaviti prodor ovih tehnologija.
Na internetu je moguce naci, cini mi se, dosta materijala koji se detaljno bavi ovim. Tu se pominju razne tehnologije, pocev od ove Tesline koja omogucava dobijanje struje iz „vakuuma“ ili „etra“, koliko shvatam, pa do pogona na vodu odnosno vodonik, o cemu je govorio Stanley Meyer.
Besplatna energija? Pretpostavljam da su šanse za tako nešto nikakve. Istina je da mnoge države, radi socijalnog mira, subvencionišu osnovne potrebe ljudi sa onim što imaju – kod nas hleb, možda i struja, u Rusiji gas i slično. Ali da se ljudima pruži toliki komfor, teško.
Da se nadovežem na moje prethodne komentare – civilizacija počiva na konceptu prodaje i naplate. Milom ili silom. Tu je i politika, da bi se ljudi podelili i bavili glupostima. Oni koji poseduju bogatstvo i moć upravo zahvaljući tom konceptu, se nikada neće odreći toga.
Tesla i umovi poput njega su bili iznad sujete, pohlepe i druge ljudske bede. Tragedija je što njihova dostignuća uvek bivaju zloupotrebljena. Bilo kao roba ili oružje. Nikada neće biti iskorišćena da bi se ljudi oslobodili i produhovili.
Zapravo, besplatna energija je rezervisana za bogove i ta energija su ljudi. Nismo baš baterije (Matrix), ali u simboličnom smislu, jako blizu. Kažu da će se nove generacije mobilnih telefona puniti dodirom ruke. Toliko za 1. maj, dan iluminata.
Za Mileta – Pitanje koje ste postavili je nažalost van mojih kompetencija. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu kako komentarisete tvrdnje o zataskavanju tehnologija „besplatne energije“, poput onih na kojima je Tesla radio. (Tom Bearden, Johna Bedini i dokumentarac „Energy from the vacuum“ govore o tome)
Kakve posledice bi imalo rasprostranjivanje ovakvih tehnologija, i koje su sanse za to u nekoj skorijoj buducnosti?
Za Moldvina – Mogu samo da nagađam, ali se plašim da Apple ne krene stopama HP-a i ne završi kao HP. Tako obično biva kada tehnološke firme zaborave gde je njihova snaga, pa se i one fokusiraju na finansije i kratkoročne interese akcionara. Istini za volju, i Andorid opasno sužava tehnološki jaz, a slutim da Apple nema novog keca u rukavu. Situacija možda pomalo podseća na period iz devedesetih kada je Apple počeo naglo da tone. Hvala na komentaru.
G. Katicu, imam jedno pitanje koje je nije bas povezano sa temom ali mi je vest privukla paznju, pa bih vole da cujem Vas komentar.
Kako kometarisete that ‘Goldman Sachs is becoming Apple’s go-to bank’
Hvala u svakom slucaju.
I još više: implicitna tvrdnja da je potrebna, t.j. dovoljna „reforma finansijskog sektora“. Ono što se dogodilo sa finansijskim sektorom na Islandu i Kipru se po meni ne može nazvati „reformom“. A mislim da će takvih „reformi“ biti sve više širom svijeta.
Vjerovatno znate ono kad pesimista kaže: „E sad stvarno ne može biti gore“, a optimista: „Može, može“.
Ima još onaj kako danas optimista uči engleski, pesimista kineski, a realista da puca iz kalašnjikova.
„Evropa je najugroženija od velikih regiona i kriza će tu potrajati još koju godinu. Zabrinjava što se usporava rast i u drugim regionima (Kina, Brazil, Turska itd..). Najgore je verovatno prošlo…“
Meni ovo zvuči veoma optimistično.
Za Ivana K. i Marka-PG – Заиста не знам како сте из мог коментара закључили да сам оптимиста. Хвала на коментару.
Podržavam pitanje Ivana K., i mene je iznenadio optimizam gospodina Katića. Po ovom posljednjem komentaru bi se reklo da se on slaže sa tvrdnjama da je ovo samo malo jača ciklična kriza.
Ja mislim da je 2013. do sada bila prilično dramatična i da nas dalje očekuje još dramatičniji period.
Što se tiče finansijskog sektrora, mislim da se on ne može reformisati, može jedino da najveći dio istog nestane, kao što se to već desilo na Islandu ili Kipru.
А зашто сматрате да је најгоре вероватно прошло, ако је ‘Današnja ekonomska kriza verovatno najveća koju je svet video, kako po geografskom obuhvatu, tako i po dubini’*? Зар корени кризе не остају практично непромењени? Који су то важни фактори економије Запада који се, полако али сигурно, мењају набоље?
Затим, која је сврха садашњег потискивања цена злата и сребра ако не крајња нужда ове или оне врсте, што нам говори да је, у очима финансијске елите, стање итекако критично?
(*) https://nkatic.wordpress.com/2010/01/20/neoliberalni-koreni-svetske-ekonomske-krize/
Za CD – Evropa je najugroženija od velikih regiona i kriza će tu potrajati još koju godinu. Zabrinjava što se usporava rast i u drugim regionima (Kina, Brazil, Turska itd..). Najgore je verovatno prošlo, ali je moguće da sledi jedan duži period stagnacije, slabog i anemičnog rasta. Uz to, ponovo se gomilaju problemi u finansijskom sektoru i njegova reforma je prespora. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Kako Vi vidite krizu ako je posmatramo po regionima?
Da li ce kriza u EU potrajati duze nego u ostatku sveta ( USA, KINA ) i moze li se reci za ove druge da je kriza na zalasku?
Pozdrav.
Za Nostradurusa – Ogroman napor je uložen kako bi se sakrili, ili bar ignorisali problemi tekućeg bilansa i spoljnog duga u generisanju ekonomske krize. Da bi se sačuvala neoliberalna doktrina, fokus je namerno usmeravan ka visini javnog duga uprkos nespornoj faktografiji. (Videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2011/11/20/finansijske-krize-faktografija-mitovi-zablude/). Bojim se da će se skrivanje faktografije nastaviti, uprkos povremenim pokušajima da se istina saopšti. Hvala na komentaru.
Izašao je članak o EMU: http://www.dnevno.hr/vijesti/novac/85085-u-europi-se-dogadaju-velika-previranja-a-mediji-to-taje-nasim-gradanima.html . Guste Santini napokon priznaje da platna bilnaca države stvara problem.
>>- Kreditni baloni u dobra vremena čine život onakvim kakvim ga zamišljamo. Kada se baloni probuše nastaje otrežnjenje i susret s tragičnom stvarnošću. U stvarnosti za naše neuspjehe tražimo krivce oko sebe, umjesto da sagledamo što smo i zašto činili kako bi usvojili, da ne ponovimo, gradivo najskupljeg školovanja. Manje razvijene zemlje, činjenicom da imaju eruo, značajno su povećale svoje inozemne dugove i tako povećale javnu i osobnu potrošnju koja se morala, tada, kao i sada, ocijeniti neodrživom. Razvijene članice eurozone nisu ukazivale na neodrživost politika zaduživanja manje razvijenih zemalja iz svojih interesa. Naprosto putem kredita manje razvijenim zemljama one su dinamizirale svoju proizvodnju i tako povećale, opravdano, blagostanje svojih građana. Danas je sasvim jasno zašto u maastrichtskim kriterijima nema mjesta saldu na tekućem računu platne bilance. Za razliku od proračunskog deficita i javnog duga o odnosima članice s inozemstvom nema niti riječi. Po mome mišljenju izostanak kriterija salda platne bilance i kriterija moguće razine inozemnog duga valja interpretirati kao dokaz da su sadašnjem stanju ‘kumovale’ sve zemlje, razvijene, vjerovnici, i manje razvijene, dužnici. Svi su imali prste u pekmezu, a kriza ih je uhvatila u tom i takvom stanju – ocjenjuje Santini. <<
Studiju je je napisao ranije Ingo Schmidt: http://www.slobodnifilozofski.com/2011/02/ingo-schmidt-europska-monetarna-unija.html . Treba vremena da ljudi kojima je ekonomija struka počnu govoriti istinu.
@Sta mislite o ekonomskom oporavku Argentine, koja nije sledila “savete” MMF-a?
Ako milion ljudi u Argentini juce izadje na demonstacije protiv ovakvog „oporavka“, ekonomska propast im nije ni potrebna…
Za Vladimira Dž. – Moj komentar u vezi sa Ponzijevom šemom je vezan za države u razvoju koje moraju vratiti novac koji su pozajmile. Podsetiću Vas da je lekcija 6. na koju ste se referisali vezana za države u razvoju, ne i za razvijene države. Hvala na komentaru.
1. List Politika je 20.07.2011 objavio tekst pod nazivom Под сенком банкрота. U njemu daju lepezu svih dugova koje država SAD ima prema svim zajmodavcima. Kao najveća stavka stoji 5,7 milijardi dolara ili 40,3% od ukupnog duga prema „Sopstvenoj blagajni“.
Pitanje svima. Kako je moguće da duguješ samom sebi?
Ako si nekad i uzeo nečije pare i položio u svoju kasu, pa sam sebi pozajmio, kako onda to može biti dug prema „Sopstvenoj blagajni“?
2. Gosp Katić je napisao:
„To liči na Ponzijevu šemu, ali samo liči. Ovde država-dužnik (Ponzi) mora vratiti, na ovaj ili onaj način, sve što je pozajmila.“
Pretpostavljam da Gosp Katić misli da sobzorim država ima u posedu štamparsku presu ona je uvek u mogućnosti da likvidira svaki njen dug, pa verovatno i ovaj prema „Sopstvenoj blagajni“.
3. “When the Federal Reserve writes a check for a government bond it does exactly what any bank does, it creates money, it created money purely and simply by writing a check.” – Wright Patman, Chairman of the House Banking and Currency Committee.
Ko bolje poznaje tematiku tokove novca, zna da u zapadnom svetu centralna banka izdaje nov novac i pozajmljuje ga državi (ministarstvu finansija), dok država predaje obveznice istoj banci za pozajmljeni iznos. Centralna banka duži državu. Gore navedeni citat to i potvrđuje. Dok list Politika koristi termin “dug prema sopstvenoj blagajni“.
4. Da li znamo i za jedan primer u novijoj istoriji gde je neka država vratila dug „Sopstvenoj blagajni“?
Znam da je za većinu današnjih ekonomista ovaj dug nebitan, jer bože moj, sam sebi duguješ. Valjda misle ako prođe par miliona godina neko će se zapitati – hej, imamo tamo neki dug prema sopstvenoj blagajni. Kad ćemo njega platiti?
Takođe, šta ćemo sa mnogim izjavama današnjih i bivših zvaničnika koji kažu da centralne banke nisu državna tvorevina, već privatna. Da li onda ono “liči na Ponzijevu šemu“ pada u vodu jer država ne može matematički da izađe iz piramide jer u suštini ona nema štamparsku presu?
To jest, ko zapravo kontroliše sve, država i privatni interes?
za Vladimira Dž.
Mislim da se stvar može grubo i pojednostavljeno opisati kao Ponzi šema. Svaki mjehur na tržištu je nekakva Ponzi šema, a zaustavljanje dotoka kapitala je pucanje mjehura. Ipak, ovdje je situacija znatno složenija, ima mnogo više faktora nego u običnoj Ponzi šemi.
Ja smatram prilično logičnim da su zemlje veoma zavisne od spoljnih uticaja, to se zove globalizacija i tehnološki napredak. S druge strane, vi ste u pravu: to je sama definicija kontrole.
To je svakako neprijatno: vlade koje pokušavaju voditi samostalnu i odgovornu ekonomsku politiku su izložene snažnim pritiscima. Od svih se zahtijeva da poštuju nezavisnost centralne banke, kako bi centralne banke svih zemalja bile odgovorne isključivo IMF i WB. Recimo, Bjelorusiji su zbog toga nametnute sankcije od čitave Evrope, uključujući i Srbiju.
Ovo su problemi globalizacije koji munjevito narastaju. Pošto izgleda da među svjetskim elitama ne postoji dogovor o načinu njihovog rješavanja, sva je prilika da će se rješavati deglobalizacijom.
Za Vladana – Slobodno tržište je fraza koju razvijene države promovišu da bi održale status quo i svoju dominaciju. O tome sam, na primer, pisao u tekstovomima https://nkatic.wordpress.com/2012/07/27/listove-merdevine-i-zadati-zivot-nove-vlade/ i https://nkatic.wordpress.com/2009/03/24/da-li-je-slobodna-trgovina-fer/. Protekcionizam EU je inteligentno i meko koncipiran i uklapa se u pravila Svetske trgovinske organizacije. (Pravila STO su naravno kreirali razvijeni.) Meni se čini da bi bilo u interesu građana EU da se protekcionizam polako pojačava jer „slobodna trgovina“ sada ide protiv interesa razvijenih država. Ovo je naravno hladna analiza iz ugla interesa EU.
Saveti MMF-a su bili katastrofalni po Argentinu. Argentina je dobro uradila što se oslobodila tutorstva MMF-a i tu nema nikakve dileme. Meni se čini da Argentina još uvek nije postigla unutrašnji konsenzuz oko ekonomske strategije i to je čini ranjivim i podeljenim društvom. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katicu. Da li je protekcionizam EU u potpunoj suprotnosti sa idejom slobodnog trzista? Sta mislite o ekonomskom oporavku Argentine, koja nije sledila „savete“ MMF-a?
Za Vladimira Dž. – Lekcija 6 je samo dijagnoza i kao takva se već odomaćila u ekonomskoj teoriji. To liči na Ponzijevu šemu, ali samo liči. Ovde država-dužnik (Ponzi) mora vratiti, na ovaj ili onaj način, sve što je pozajmila. (Da je i Ponzi morao vratiti novac koji je uzeo, šema nikada ne bi dobila ime po njemu.) Štedljiva i odgovorna država koja planira budućnost i ima kapitalnu kontrolu, može se zaštiti od iznenadnog zaustavljanja kapitala, jer se pre toga zaštitila od nekontrolisanog priliva kapaitala. Dakle ne radi se o usudu i ne pogađa sve države. Hvala na komentaru.
Lekcija 6 – Iznenadno zaustavljanje priliva kapitala (sudden stop) je najčešći uzrok krize.
Da li smatrate da je ovo ono što čini suštinu Ponzijeve sheme? Da li dajete ikakav tračak mogućnosti da je dosadašnji monetarni model piramida?
Ako jeste, zar nebi trebalo da piše onda
Lekcija 6 – Uzrok krize je Ponzijeva shema, dok je iznenadno zaustavljanje priliva kapitala inicijalna kapisla.
Koliko država znate koje mogu da se održe relativno stabilno ako dođe do iznenadnog dotoka para? Smatrate li normalnim da je veliki broj njih zavistan od stalnog priliva? Kako to da nemamo razvijen mehanizam koji će se aktivirati i amortizovati udar na tržišnim principima? Omogućiti privredi i društvu da nastavi da živi u nekom periodu i bez te velike zavisnosti.
Smatrate li normalnim, i da li je u redu, da svi živimo od volje onih koji nam obezbeđuju stalan dotok novog kapitala? Zar to nije definicija kontrole?
Za Ivana K- Полањи је сјајан, помињао сам га пар пута у текстовима (https://nkatic.wordpress.com/2012/01/29/kriza-kapitalizma-i-novi-pocetak-istorije/ или https://nkatic.wordpress.com/2011/08/22/kraj-epohe-i-sumrak-imperije/), а „Велику трансформацију“ сам ставио на списак препоручене литературе у једном од ранијих коментара. Занимљиво је упоредити Полањијеву књигу са књигом Хајека „Пут у ропство“. Обе су писане у исто време. Занимљиво је и у којој мери је Полањи маргинализован, док се Хајек упорно промовише. Хвала на коментару.
Друга тема о којој бисте могли да пишете јесу Карл Полањи и „Велика трансформација“. Полањи је комбиновао велики интелект и хуманизам са интелектуалном екстраваганцијом. Она је укључивала и завршну тезу да је тржишни систем економије доживео пропаст трајног карактера….
Друга тема о којој бисте могли да пишете јесу Карл Полањи и „Велика трансформација“. Тема је нетривијална – што ће рећи није довољно читати поменуту књиге – јер је Полањи комбиновао велики интелект и хуманизам са интелектуалном екстраваганцијом, укључујући и очигледно погрешну тезу да је тржишни систем економије доживео пропаст трајног карактера.
Za Moldvina – Možda bi imalo smisla napisati tekst o Margaret Tačer. Po meni, bila je odličan i hrabar političar, i sreća se lepila za nju. Bojim se da je njena vizija sveta i Britanije bila pojednostavljena, pragmatična, ali bez dubine i vizije jednog De Gola na primer. To joj je pomoglo da bude odličan lider koji ne pati od Hamletovskih dilema, modernizovala je Britaniju, promrdala je, ali je krajnji skor te politike vidljiv tek danas. Britanija je deindustrijalizovano društvo, društvo prevelikih i nezdravih socijalnih razlika, društvo koje je, za razliku od Norvežana na primer, u jednoj generaciji profućkalo naftne i gasne darove Severnog mora. U konačnom skoru, čini mi se da se dobri i loši efekti potiru i da je razultat 0. Hvala na komentaru.
За Ивана Н. – Мени се чини, и о томе сам доста писао, да је светска криза пре свега криза економског модела, поготово криза модела расподеле. Док се то не схвати и не прихвати, привреде ће наставити да посрћу као и до сада, и кризе ће бити све чешће. Хвала на коментару.
Gospodine Katicu, sta mislite o Margaret Thatcher?
Da li je donela dobro drzavi ili ne?
Hvala!
Пад цене злата!?
Господине Катићу – злато је до сада била најсигурнија подлога за заштиту берзанских инвеститора од нежељених тржишних потреса глобалних размера. Вести које лоше утичу на глобалну светску привреду су обесхрабрујуће. Кинеска привреда посустаје. Видљиве турбуленције глобалног тржишта..
Ако цена злата евидентно улази у фазу нестабилности то јасно говори о глобалној нестабилности раста привредне делатности. Сви услови су се стекли за претпоставку да глобализам улази у период силовитих промена.
Био би занимљив Ваш коментар, хвала.
Gospodine Nonstradamuse ili kako se vi oglašavate Nostradurus-e.Zanimljiva je Vaša korelaciona parabola između pojmova robovlasništva stare Halade i našeg globalnog vladanja(korporativnog).Interesuje me da li Vi u svome tvrđenju smatrate ekvilalentnim pojam roba „starog“ sveta sa današnim pojedincem koji je ophrvan nevidljivim stegama civilizaciskih nužnosti.U ovu moju dilemu sam utkao i faktor evolutivnog toka sazrevanja ljudske misli kako humane tako i destruktivne komponente.Jednostavno pojam „demokratije“ stare Grčke i pojam demokratije globalne paradigme su nepremostive.Doduše ono što je redukovano u fokus naših istorijskih prestava je možda i mit, ali svakoako jedno je neosporno takav trijumf ljudskog duha je nežabeležen u istoriji naše civilizacije.
Pozdrav
@Иван Н., ako mislite na model korporativnog vladanja kao uspješan model koji nam se nudi, onda sigurno imamo model koji odlično funkcionira …. za korporacije. Npr. i robovlasničko društvo ima dobar makroekonomski model koji je možda nepraktičan robovima, ali odličan za robovlasnike. Sve je stvar pozicije sa koje se razmatra.
Za T.R. Stefanovica – Možda je bolje reći da je ultra špekulativni karakter modernog finansijskog sistema jedan od glavnih, neposrednih uzroka krize. Hvala na komentaru.
za Nebojsu
Da li je spekulativni kapital jedan od glavnih uzroka krize
pozdrav trs
Dragi prijetelji,Vi ekonomisti ge god stavite zabranu ( mišljenje) vi pogrešite . Kako,. Lako, zato što Marksovu fetižizaciju novca kao sveti kravu stavlate na pijedestal božanstva. a poenta svega da je to, zabluda.Od svih misli koje posle Hegela priznajem to je Marks. A on što je zloupotrebljvan za dnevnu upotrebu , to je druga stvar,
Vio gospodo (u vašem konteksti samoljublja) smišljajte nove uzume čovekovog egoizma sve je to taštine!
Vreme je sud svemu!
Model za budućnost ne postoji! Kako to?
Pa nije to matematika.Izvedeš formulu prema načelima kauzalnih zakona i gotovo!Ovo je zivot koji teče u koji se svakog trena menja. Međutim ima tu jedan jasan pronlem, a to je čovek, odnosno mi.Čovek je prešao granicu mogućeg a to se normalno, ne sme. Vratiti čoveka u normalne okvire bitisanja,to je rešenje. E sad nećemo „staljinizam“, uredu,Nećemo religiozni fundamentalizam,uredu. Hoćemo „demokratiju“ bezgranične ljudske slobode, uredu.
Uvažena gospodo čovek nije savršeno biće. On ima iskonski nagon da prekorači dozvoljeno, a to mu danas niko ne sprečava!
Kroz ceo evolutivni tok ljudske misli bavili smo se samo jednim pitanjem:“Kako rešiti enigmu Čovk“? Kako smo je rečili i dokle smo došli vidimo! Planetarni kolaps na horizonti.
Rešenje.Čoveka treba suziti.Kako?Svako prema svom kulturnom obrascu!
Poštovani G. Katić, mislim da u odgovoru za Jovana dobro pogađate razvoj događaja. Bankrot država (i Srbije) je više nego siguran, a model koji bi se koristio u buduće ne postoji. :-))
Naravno da dno ne postoji, nisam baš siguran otkud takva vjera u postojanje dna. Mislim da to dolazi iz vjere u vječni progres, po kojoj čovječanstvo (sa posebnim osvrtom na Srbiju) uvijek i neizostavno ide naprijed i da su povremena nazadovanja u stvari samo odstupanja od ovog univerzalnog pravila.
Što se tiče promjena, skoro sam uvjeren da će nam narednih nekoliko godina donijeti burne promjene u svijetu (pa stoga i u Srbiji) i prilično sam zabrinut tim povodom. Ipak, u dnu duše gajim nadu da će te promjene biti na bolje, makar na Balkanu. Čini mi se da postoji šansa za to, iako ne baš velika.
Za Jovana – Sve više strahujem da dna nema, i da ovo i ovako može trajati beskonačno dugo. Do bankrota može doći brzo i dovoljno je da stranci odluče da prekinu da finansiraju Srbiju. Bojim se da bi se i posle bankrota nastavila ista ekonomska politika. Nadajmo se da grešim. Hvala na komentaru.
http://www.gdeinvestirati.com/makroekonomija/srbija/12966-rekordna-nezaposlenost-u-srbiji-milion-ljudi-bez-posla
S obzirom na situaciju gde nista ne ide na bolje, obični građani se svakodnevno sve više žale na prazan novčanik. Vlast se zadužuje i zadužuje, ali to neće tako moći večito. Postovani Nebojsa, jel ima šanse da Srbija dotakne dno (kao npr. bankrot) i da se nešto promeni i krene na bolje? Ovako više ne ide, prosto mislim da je bankrot bolji od ovog mrcvarenja. Puno pozdrava, Jovan
Za Milosa 018 – Iako je Turska u velikom usponu u svakom pogledu, ja sam i dalje skeptičan prema održivosti privrednog rasta. (Uzgred, posle impresivne 2010. i 2011. godine, rast je drastično usporen.) Mislim da je veliki i hronični deficit tekućeg bilansa Turske najveća vidljiva slabost. Pri tome, mnogo špekulativnog kapitala se vrti kroz sistem i pokriva taj deficit. Nevolje i krize uvek nastaju kada špekulativni kapital napušta zemlju i ne bih se iznenadio da se to Turskoj dogodi. Hvala na komentaru.
G Katicu,
Mozete li da prokomentarisete rast Turske u poslednjih nekoliko poslednjih godina/decenija? Motiv za pitanje je clanak
http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2013&mm=04&dd=08&nav_id=702907 da ce Turska vratiti dug MMU, kao i da ce dati kredit Fondu.
Izvinjavam se ako je vec bilo reci o Turskoj na vasem blogu.
Pozdrav,
Milos
Čekajući Lekciju br. 6…
Za Vuka88 – Već je bilo pitanja na istu temu i uvek sam isto odgovarao. Fiksni kurs je pogrešan izbor za države koje nemaju konkurentnu privredu i imaju hroničan deficit trgovinskog bilansa. Argumentaciju sam dao davno, u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2006/03/31/olovno-monetarno-sidro/. Srbija je to probala početkom prošle decenije i sve najgore posledice fiksnog kursa su se odmah pokazale i traju do današnjeg dana. I tekst https://nkatic.wordpress.com/2008/10/21/nemoguce-trojstvo-u-krizi-koje-nema/ se indirektno bavi tom temom. Efekat fiksiranja kursa je sličan kao i efekat prelaska ne evro. Da bi se neutralisali negativni efekti fiksiranja kursa bilo bi potrebno da se uvede oštra kapitalna kontrola, kao i neki od oblika administrativne restrikcije uvoza. Hvala na komentaru.
Jos jedno pitanje gospodine Katicu :
Sta mislite o uvodjenju fiksnog kursa u Srbiji, prednosti/mane? Molim Vas da date detaljnije objasnjenje ukoliko imate vremena. Hvala
Poštovani g. Katić, možda će nekoga zanimati? Napravio sam simulaciju financijskog sustava u XLS tablici. Nije baš sasvim realan, ali može pokazati zanimljive stvari. Tj. može se probati napraviti pokus dizanjem cijena (ili obujma prodaju – nebitno), mijenjati nivo poreza (koji su prema prometu!!). A može se vidjeti i kako se događa prelijevanje profita. Tablica je tu: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Simulacijafinancijskogsustava.xls?attredirects=0&d=1 . Banka je ovdje spoj centralne banke i komercijalne banke i nema ograničenja u kreditu. Uzimanje kredita je automatsko čim se napravi minus. Subjektima se može zadati kako će dizati cijene ili ne) na više načina, porezi se mogu mijenjati, a može se uključiti i nekreditna emisija (pokriće minusa države bez uzimanja kredita). itd. Tu je dokaz koji pokazuje čemu služe porezi – da se poveća učešće u zajedničkom funkcioniranju države. Samo kada ti porezi počinju ići na plaćanje kamata i kredita države, a krediti rastu, tada je očito da novac umjesto na zajedničke potrebe preusmjerava u financijske usluge koje u biti i nismo trebali. 🙂
Za alis – Već sam ranije pominjao da je Srbija stvorila fantastičan poslovni i poreski ambijent za banke, finansijske špekulante, uvoznike, za strane investitore okrenute domaćem kupcu, za strane investitore koje subvencionišemo, i naravno za domaće tajkune. Za mala i srednja preduzeća taj ambijent je izuzetno loš. Katastrofalno stanje domaće ekonomije svedoči da su u takvom „povoljnom ambijentu“ rezultati jako nepovoljni. Biće da nije sve u ambijentu – to je bila moja poenta. Sve i da je ambijent savršen, to neće rešiti problem privrednog razvoja koji se može razrešiti samo aktivnom razvojnom politikom i radikalno drugačijom monetarnom politikom. Hvala na komentaru.
Marko PG
Iskreno se izvinjavam svima sto sam narusio prijatnu atmosferu na blogu.
Nebojsa Katic
Da li mislite da je Srbija bila uspesna u „stvaranju ambijenta“? Da bi ste mogli da okrivite ideologiju „stvaranja ambijenta“, morate prvo dokazati da je Srbija bila uspesna u tome, drugo- da taj uspostavljen sistem nije ispunio svoju svrhu.
За Ивана Н. – Бојим се да систем ствара све мању инжењерску елиту, а то што систем и створи убрзано се расејава по свету. Узгред, често заборављамо на значај квалитетних стручних школа. Нису важни само инжењери, важни су и техничари, мајстори, занатлије итд.. Но, и да све то имамо, систем није у стању да покрене процес реиндустријализације. Филозофија и биће система полази од тога да то није посао државе, већ да је то посао приватних инвеститора, и то страних, јер је домаћег приватног капитала мало. Највећа сметња развоју је филозофија система по којој је је држава пасивна и сведена само на „креатора амбијента“. Страшна је цена коју Србија плаћа због те заблуде. Хвала на коментару.
Предлог
Дао бих један предлог и молио бих господина Катића да га уважи.
Све што ћу написати је сублимат једног прагматичног економисте господина Благоја С. Бабића и његове мисли (из пар везивних речи) не бих имао шта додати осим речи хвале на његовој дубокој прагми. Наводим “ Поновна индустријализација, на новим технологијама јесте пут за излажење Србује из економске и друштвене кризе“, и наводи, речи Кејнизија:“Тржишта колико је могуће, држави колико је потребно“. Тачка.Фантастична констатација и увиђање дијалектичких принципа.Господин Бабић уочава кључне проблеме!Шта треба да буде замајац поновне индустријализације.Где усмерити оскудна средства? У снаге инжењерске елите. Она ће основати модерну привреду у складу са теоријом развоја.Енергетика електронска индустрија аутомобилска, хемијска и текстилна индустрија, црна и обојена металургија и пољопривреда. Инжењерска елита је спас развоја Србије!
Поштовани економисти, предлог је ту.Тема никад актуелнија и изазовнија. Изволите, а ми инжењери смо спремни ( свуда смо по свети али ћемо се одазвати).
Хвала, на коментарима уколико их буде!
Ja mislim da smo svi malo zatečeni Alisovom argumentacijom iz posljednjeg posta i da posle toga nemamo šta više dodati.
Господо, укус грађанског друштва каже – да сте га претерали у јаловом надмудривању, које плода не доноси!
@alis,
Вероватно, отуда и онаква лавина аргумената с ваше стране.
„Да би очували куповну моћ новца, његов волумен се мора контролисати и пратити. Значи већ на самом старту пада у воду „аргумент“ слободног избора појединаца. Увођење у оптицај додатних, тј. страних валута у домаћи промет није “толико страшно” само под условом да уведете тзв. капиталну контролу којом бисте спречили нагли прилив новца и раст цена. Јер би у таквој ситуацији, поред домаће валуте, за ограничен фонд роба и услуга који постоји у сваком датом тренутку, сада конкурисале и девизе. Ви би тако из оптицаја морали истиснути сразмеран део јефтино доступних динара, само да би испунили нечији хир? Где је ту економско оправдање? Друго, зашто би унутар домаћег привредног система уопште користили девизе, када динари који увек могу да се емитују (тако би барем требало), одлично раде тај посао? Јел ви мислите да те евре или доларе нико у иностранству не контролише, па ћете њихових пуким коришћењем на територији Србије људе учинити слободним? И на крају, увођењем већег броја валута као законски равноправних, само би искомпликовали живот привредним субјектима, нарочито малопродаји због вишеструких ценовника.“
Bože dragi, ovde je svaka rečenica pogrešna.
@Andrej,
Да би очували куповну моћ новца, његов волумен се мора контролисати и пратити. Значи већ на самом старту пада у воду „аргумент“ слободног избора појединаца. Увођење у оптицај додатних, тј. страних валута у домаћи промет није „толико страшно“ само под условом да уведете тзв. капиталну контролу којом бисте спречили нагли прилив новца и раст цена. Јер би у таквој ситуацији, поред домаће валуте, за ограничен фонд роба и услуга који постоји у сваком датом тренутку, сада конкурисале и девизе. Ви би тако из оптицаја морали истиснути сразмеран део јефтино доступних динара, само да би испунили нечији хир? Где је ту економско оправдање? Друго, зашто би унутар домаћег привредног система уопште користили девизе, када динари који увек могу да се емитују (тако би барем требало), одлично раде тај посао? Јел ви мислите да те евре или доларе нико у иностранству не контролише, па ћете њихових пуким коришћењем на територији Србије људе учинити слободним? И на крају, увођењем већег броја валута као законски равноправних, само би искомпликовали живот привредним субјектима, нарочито малопродаји због вишеструких ценовника.
Мислим да увиђате да је контрола монетарних токова нужност, само је питање да ли ће људи изабрати јавну (да као заједница сами себе контролишу) или ће можда толерисати неку другу врсту контроле, нпр. приватну односно инострану каква доминира у Србији и многим другим земљама, што је еуфемизам за прикривено робовласништво и пљачку.
Иначе, залагање за монетарно злато нема никакво упориште, како у теорији, тако и у досадашњој историји: Ево линка који то изврсно аргументује: Does Money Have to be Backed? – http://armstrongeconomics.com/2013/03/26/does-money-have-to-be-backed/
П.С. Хвала @ t.r. Stefanovic-u што је поменуо Аrmstrong economics. Ово мало што сам стигао прочитати је изванредно. Посебно бих истакао ову мудрост: „What we think is money, dictates our actions“. Реторичко питање, шта се дешава када малтене цело друштво има погрешну представу о новцу?
На крају, рекли сте: „Credit-based money jeste veliki problem.“
То је заблуда. Проблем могу бити само камате и то када се као емитер (узурпатор) појављује неко други уместо државе. Напомена: под државом не подразумевам политичке партије, већ установе које раде у јавном интересу. Наиме, највећи део свежег новца мора да уђе у оптицај као кредит, а то су сви они случајеви када се планирана производња износи на тржиште, тј. где је стварање нове вредности под знаком питања. Тада емитер (подразумева се држава) даје новац на поверење (кредит) под претпоставком да ће до реализације нове вредности ипак доћи и новац тако добити покриће.
Иначе, кредити сами по себи делују антиинфлаторно, јер се новац после одређеног времена повлачи из оптицаја, али се наравно мора заменити другим да би се ликвидност одржала на истом нивоу. Додајте овоме некредитни (debt-free) новац за пројекте од јавног значаја, тј. оне који се не производе за тржиште, већ се дају на коришћење широј друштвеној заједници (емисија се у том случају врши једноставним плаћањем, тј. уписом на тк. рачун извођача радова) и имате добитну комбинацију која трајно решава проблем неликвидности и уопште финансирања. Јер као што рече један бивши канадски гувернер, цитирам: „Ако је нешто физички изводљиво, аутоматски је и финансијски изводљиво“. Ову једноставну истину, гро економиста не може да схвати, јер су тотално индоктринисани и имају искривљену перцепцију о новцу, баш по мери финансијске олигархије.
A zamislite kakvi sve problemi NISU postojali kod, naprimer severnoameričkih indijanaca.
Razvod braka?
Pop, hodža, rabin.. neki mafijaši, reketaši?
Pa onda, koji novac…
za Andreja,
Zamislite da dolazite u Carigrad sredinom XIX vijeka. Najprije trgujete na velikim bazarima, tu primaju dukate, talire, cekine, perpere, zlato, srebro… sve je stvar dogovora. Dalje, želite razvod braka, za to možete ići kod popa, rabina ili hodže, svako ima svoj cjenovnik. Pri tome, ako ste Srbin ili Grk, vjerovatno ćete otići najprije kod popa, ali ako vam ovaj ne da razvod, produžićete kod hodže da vam on sudi po šerijatu. I mnogo je vjerovatnije da ćete tamo dobiti razvod.
Dakle, nikakvih monopola, sve čisto tržišni odnosi.
Slažem se, mnogi problemi koje danas imamo tamo nisu postojali.
Da li je takvo društvo ono za šta se vi zalažete?
SNAGA MALIH CILJEVA NIJE JALOVA (AKO NIJE SAMA)
@ Petar (https://nkatic.wordpress.com/2013/03/18/tekst-o-ekonomskoj-krizi/#comment-2979)
“Za Marka-PG – Apsolutno se slazem sa Vama. Mislim da blogovanje gospodina Katica nije jalova rabota. Nakon svake nove otvorene teme ovde se razmeni dosta misljenja i informacija. Ako nista drugo, ja licno, a verujem i dobar deo ostalih posetilaca, ovaj blog uvek napustam bogatiji za nova razmisljanja na stare teme. Nakon toga diskusijom ta misljenja sirim medju svojim poznanicima, a oni pretpostavljam medju svojim i tako dalje. Tako se na neki nacin stvaraju male lancane reakcije koje za rezultat imaju, ako ne otvaranje ociju kroz bolje razumevanje politicko-ekonomskih prilika, onda bar otpocinjanje procesa razmisljanja kod nekih od ucesnika u diskusijama. Verujem da ovakvi blogovi mogu da budu tihe vode koje rone bregove napravljene od neistina, dezinformacija i populizma koji se vrlo cesto agresivno plasiraju kroz mas-medije. Volim da mislim da ovakav vid sirenja informacija moze na duze staze da dovede do okupljanja sire javnosti oko zdravih ideja i jasnije artikulacije istih ka vladajucim garniturama.
Gospodine Katicu, zamolio bih da ne dozvolite da Vas subjektivna procena jalovosti ovog poduhvata deprimira, jer Vase pisanje dozivljavam kao jedan od komadica plavog neba u crnom krugu. Uveren sam da ce Vas komadic, kao komadici drugih autora slicnih Vama na kraju uspeti da razvedre nebo nad nama. I na tome Vam zahvaljujem!”
Ovaj tekst valja ponoviti. Svaku rec. Pogotovu sto se uklapa u Nebojsin stari tekst (https://nkatic.wordpress.com/2008/02/26/snaga-malih-ciljeva/ ) iz koga vredi ponoviti neke misli:
“Poslednji je čas da se Srbija suoči sa sobom i svojim porazom, da prestane da ga negira, da izvuče zaključke i pokuša da formuliše nove, realistične ciljeve. Oni možda neće biti veličanstveni i neće biti tvar od koje se pravi poezija, ali bi mogli da pomognu da se stvore generacije koje će možda biti bolje i uspešnije od ove – tragične i gubitničke. Nekome se mora ostaviti u amanet da ispravlja naše greške i nastavi ovo novo, svetsko „ćeranje”, ali veštije i umnije od nas.
Trenutak je da se veliki epski ciljevi razbiju na male i ostvarljive ciljeve i da se strpljivo čeka nova prilika, ako je bude. “
“Generacija koja je juče izgubila ono što je imala, uverava sebe i svet da će koliko sutra uspeti da vrati ono što više nema, samo ako joj se da još malo vremena. Naša generacija pokušava da iza zida tvrdoglavosti sakrije od sebe da je potučena do nogu i odbija da zatraži oprost od svojih predaka i milost od svojih potomaka.”
“ ‘Gospode, daj mi snage da promenim ono što se može promeniti, poniznosti (hrabrosti) da prihvatimo ono što se ne može promeniti i mudrosti da razlikujem prvo od drugog’ ”.
Pozdrav
Za Vuka88 – Mislim da bi prelazak na evro bio loš potez. Argumentaciju možete pročitati u starim tekstovima https://nkatic.wordpress.com/2008/07/29/dinar-ili-evro-pitanje-je-sad/ i https://nkatic.wordpress.com/2010/02/15/iluzija-spasonosnog-evra/. Hvala na komentaru.
Sta mislite o prelasku na euro?
@Marko-PG, dani tekst je nivou principa i pokazuje na dva momenta: emisiju novca i preraspodjelu bogatstva. Ako to gledate na nivou subjekata jedne države, to isto vrijedi i na nivou država u svijetu. Nisam imao namjeru da radim sveobuhvatniji tekst. Marko Francišković je napisao jednu knjigu pod nazivom „Hrvatska knjiga opstanaka“. Zanemarite li religiozni dio te knjige te loše rješenje problema bakarstva, naučiti ćete puno. Inače, Francišković je kasnije promijenio svoj stav o ulozi crkve. http://oliver.efos.hr/nastavnici/alauc/opstanak.pdf
@Vladimir Dz
Nije u pitanju ostar recnik, vec nerazumevanje onoga sta sam hteo Mladenu da ilustrujem. Da ste pratili sta sam ranije pisao, bilo bi vam jasnije. 🙂
Ja se sa vama 100% slazem i u svim mojim komentarima cete videti da sam se uvek zalagao za sound money i full-reserve banking. Bankstere sam jos davno oznacio kao glavne originatore krize. Credit-based money jeste veliki problem. Ne bih se ponavljao….
Ono sto sam pokusao Mladenu da pokazem je da nije tako strasno imati u opticaju nekoliko valuta (tipova novca) na nekoj teritoriji, pa bila ona i drzava. Ljudi biraju koji ce novac da koriste. Mladen je pisao o potrebi ekskluziviteta pri emitovanju novca i centralne kontrole. Ja sam protiv toga. Kao primer sam uzeo nasu zemlju gde je valuta dinar i dao primer kako vrlo lepo ovde funkcionisu i evro i dolar. Sve tri su, naravno, u svojoj sustini lose valute (u skladu sa gornjim komentarima) i ja bih voleo da imamo mogucnost posedovanja, kupovine i prodaje monetarnog zlata sto je u Srbiji trenutno zabranjeno. Nije poenta bila da je evro dobra valuta, a dinar losa. Poenta je bila da su se ljudi u Srbiji sami opredelili da im je evro kvalitetnija valuta od dinara. U velikim ekonomijama (USA, EU) ovo je NAJSTROZIJE zabranjeno. U USA su nedavno uhapsili lika i konfiskovali mu svu imovinu jer je emitovao Liberty dolare koji su imali pokrice u zlatu. Neki dan su zabranili i slobodno konvertovanje bit-coin u dolar i obrnuto. Nemoguce je (osim ako ne polozite izuzetno velike sume) otvoriti devizni racun u USA. Odakle ovoliki strah?
Dozvolite ljudima da sami biraju novac koji zele da koriste i mnogi problemi fiat novca ce nestati.
Oštar rečnik sam upotrebio prema Andreju. Nisam imao tu nameru. Došao sam sinoć kasno kući iznerviran otkazom koji je jedan moj prijatelj dobio na poslu.
Izvinjavam se.
Za T.R. Stefanovica – Ne pratim Armstronga, pa ne bih mogao da dam bilo kakav valjan komentar. U principu nisam pristalica tehničkih analiza. Hvala na komentaru.
@Andrej – Vi kažete „Vidite, niko nikada nije terao nikoga u Srbiji da stedi u evrima, da kupuje i prodaje stanove, automobile, vikendice, zemlju, bilo sta iole vredno u evrima. To je glas trzista.“
Nije to glas tržišta, to je glas monopola. Primetio sam da ljudi ne žele da razumeju ono što im je detaljno objašnjeno. Mladen je sasvim lepo napisao da:
„Дакле новац у оптицај може да уведе само организована заједница! За националну валуту, логично је да то буде држава, тј. нека њена овлашћена институција. Такве у Србији нема“
Vi nećete da razumete, vi ponavljate, kao i svi ostali manje-više ovde, jedne te iste obrasce. Ne želite da razumete da je ovde uzurpirano tržište novca i da mi ne štampamo svoj novac pa samim time i ne odlučujemo o svojoj sudbini. Plus, ne želite da razumete samu mehaniku prevare koju je moja malenkost podrobno objasnila dole a koju može neko iz Federalnih rezervi da potvrdi:
„Kad bi se vratili svi bankarski krediti, niko nebi imao depozit niti bi bilo i jednog dolara u opticaju. Ovo je zapanjujuća pomisao. Mi totalno zavisimo od komercijalnih banaka. Neko mora da pozajmi sve dolare koji su u opticaju, keš ili kredit. Ako banke naprave dosta sintetičkog novca mi cvetamo, ako ne, mi gladujemo. Mi smo apsolutno zavisni od stalnog dotoka novog novca. Kad neko shvati celu suštinu slike, tragična apsurdnost naše beznadežne pozicije je prosto neverovatna, ali je tu“. – Robert Hemphill, Kredit menadžer, Federalne rezerve.
Iz ovog se može sasvim lepo izvući sledeći zaključak:
– Svaki dolar je nastao kao nečija pozajmica kod komercijalnih banaka. Nije nastao kao direktna emisija (mada i ona postoji; ona je zanemarljiva)
– Svaki dolar će se kad-tad vratiti svom izvorištu i tu će trajno nestati.
– Mi moramo, mi smo prinuđeni, da pozajmimo evre jer svaki evro koji cirkuliše je deo nečije glavnice koji ima svoj vek cirkulisanja. Mi imamo trajnu oskudicu slobodnog novca i nemoguće pokretati društvo ako neko ne pozajmi novac. Zapravo, ako neko ne pozajmi – nema ni novca u opticaju.
Da li vam je ovo jasno?
Tako da nas teraju da pozajmljujemo u evrima, kako ovde, tako i u svetu. Nigde ne postoji slobodno tržište već postoji organizovani kriminal na nivou država.
@Mladen Banjac,
Ne znam zbog cega se toliko plasite slobode izbora? Zbog cega vam treba neko da nesto administrira, da na nekoj teritoriji nekoga na nesto primorava? To odmah upucuje da se koristi sila (drzava) da bi se neko prisilio da radi protivu svojih zelja i interesa. Ovde govorim o ekonomskim interesima, gde necija sloboda ne ugrozava slobodu bilo koga drugog.
Vidite, niko nikada nije terao nikoga u Srbiji da stedi u evrima, da kupuje i prodaje stanove, automobile, vikendice, zemlju, bilo sta iole vredno u evrima. To je glas trzista. (Monetarno zlato u Srbiji nije dozvoljeno.) Administriranje nije potrebno jer dovoljan broj ljudi svojevoljno prihvata da robu i usluge razmenjuje koristeci evre… I ne samo evre, vec i druge valute (na primer, dolare i svajcarce) u manjoj meri. I to je glas trzista. Zasto ne i juane? E, pa juane za sada niko nece da primi… Opet glas trzista.
Zbog cega je toliko strasno imati alternativni novac? Zbog cega se plasite da ce ljudi da izaberu da koriste novac koji vi ne kontrolisete i ne emitujete? Zbog toga sto gubite uticaj na njihov zivot i kontrolu njihovih ustedjevina, transakcija, primanja, imovine, sudbina. U tome je sustina. Ako ljudi izaberu da ne zele da koriste vas novac, vi ste izgubili izuzetno vaznu polugu vlasti.
Zasto za promenu ne zaboravite na upotrebu prisile vec napravite takav novac da ce ga ljudi sa iskrenom zeljom koristiti? Ja nemam nista protiv toga.
molim vas komentar na armstrong economics
mnogo mi stalo do vaseg komentara
vrlo zahvalan
trs
@Boki,
Врло је битно прецизно и јасно дефинисати новац, јер од тога све полази. Нажалост, новац је још увек мистерија за огроман проценат популације, укључујући економисте. На факултетима се то просто не учи. Потврда за то јесте што се новац још увек „дефинише“ посредно, дакле на бази функција које обавља (мада и то раде погрешно), а не на бази онога шта он суштински јесте!
Рекли сте: „Novac nije nista drugo do kvantifikacija neke vrednosti izrazene u robama i uslugama.“
Да је новац само пука квантификација (мерило вредности), банкстери не би имали монопол над његовом емисијом, нити би томе поклањали много пажње. Новац је на првом месту потраживање (са њим потражујемо и добијамо робу и услуге), а то у реалности значи огромну моћ. Нарочито када се та потраживања емитују уз неку цену (камату), што читаву причу о моћи и контроли подиже на куб. У исто време, новац је специфична врста потраживања, јер има универзалну прихватљивост на некој територији и/или унутар неке организације без обзира да ли је до тога дошло договором или декретом. Потраживање на релацији „Мика заузврат тражи нешто од Пере“ није новац, јер такво потраживање, макар било у писменој форми, нема значај (прихваћеност) за друга лица, а читава поента новца је у његовој циркулацији. Дакле новац у оптицај може да уведе само организована заједница! За националну валуту, логично је да то буде држава, тј. нека њена овлашћена институција. Такве у Србији нема. Ако некоме требају докази, врло радо ћу их изнети. Цео процес су узурпирале пословне банке преко трансакционих рачуна. Алтернатива или боље рећи допуна националној валути су оне локалног типа (нпр. швајцарски WIR). Међутим, када би се националне валуте емитовале на транспарентан начин и у јавном интересу, не би ни било потребе за локалним валутама.
У наставку кажете: „Kada bi novac imao dva odvojena atributa kvalitet i kvantitet nije bitno da li je emitent privatna banka ili drzava dok god je emitent u stanju da ispostuje i garantuje “kvalitet” emitovanog novca“.
У ранијим коментарима сте добро приметили да новац емитован као дуг, тј. кредит није никакав проблем већ напротив нужност (иначе, кредити створени ниизчега могу бити и безкаматни!), али само ако се емитују у јавном интересу. То конкретно значи да евентуалне камате на такав новац припадају државном буџету, а услови за добијање кредита из тзв. примарне емисије морају бити једнаки и унапред познати свима. Дакле, ако говоримо о националним валутума, онда је екстремно важно да новац емитује овлашћена јавна установа као репрезент читавог друштва. Ако то раде приватници или странци, онда нема говора о националној валути, већ само о трансакционој у служби домаћих или страних узурпатора. О томе је доста говорио и Славко Кулић (обратити посебну пажњу од 08:05 па надаље): http://www.youtube.com/watch?v=hGBb2OtYKfE
Што се тиче предлога, 1 novac = 1 kilovatcas, идеја је на први поглед занимљива и вредна разматрања. Али кад се мало удубите у проблематику, није баш тако сјајна. Наиме, предложен еталон вредности ће остати мртво слово на папиру, ако се не обезбеди оптимална количина новца у оптицају у датом периоду. А она не може да се равна само по количини произведене електричне енергије, из простог разлога што ел. струја није једини артикал који се купује (тј. за који новац конкурише приликом размене). То нужно мора бити нека корпа производа и услуга. Зашто би се бавили „kvantumima energije“ (чак и кад би такво израчунавање било могуће, у шта сумњам), кад постоји далеко елегантнији начин, а то је праћење стопе инфлације уз обавезно смањење незапослености до неке природне стопе (кажу да је то 5% популације). Та вам је референтна тачка и путоказ у вођењу монетарне политике. Не знам, мени све то делује једноставно, под условом да знате шта је новац.
И на крају, кад кажете: „globalna valuta sa pokricem u energiji…“, одмах се намеће питање и проблем: „У чијој би то надлежности било, односно ко би одређивао услове добијања свежег новца/кредита и за које намене“? На глобалном нивоу, пазите. Ја не могу да замислим да неко са таквом централизацијом моћи успешно администрира локалне потребе за новцем и кредитима, чак и и да има најбоље намере. Сума сумарум, прву варијанту подржавам, другу ни под разно. Крајње је време да се нађе фер замена за долар који је тотално злоупотребљен од стране банкарске олигархије. Па не може једна национална валута (што долар изворно и суштински јесте), да се истовремено користи у међународној размени. То је невиђена превара и преимућство за САД које већ деценијама увозе и троше реална добра у замену за ништа (то више није ни папир, већ само бројке у рачунарској меморији). Онда дође неко духовит, па каже како Америка губи трговински рат од Кине или Јапана, што је смешно. Да не измишљам топлу воду, луцидна запажања на ту тему је изнео Warren Mosler у књижици „Seven Deadly Innocent Frauds of Economic Policy“ (одељак 5): http://moslereconomics.com/wp-content/powerpoints/7DIF.pdf
@Andrej,
Написали сте, цитирам:“ …a sto ne pustimo ucesnike u transakciji da se o svemu dogovore”? Zamislite kriminal da pustimo ljude da biraju valutu u kojoj zele da obave transakciju? Uzgred, u Srbiji i dalje sve racunamo u eurima, ne u dinarima….“
„Избор“ валуте је мало сложеније питање из већ поменутих разлога. Са друге стране, увек остаје бартер ако се две стране споразумеју. Кад је у питању „рачунање у еврима“, једна ствар је пуко прерачунавање ради лакшег обрачуна и баратања износима, а нешто сасвим друго новчани промет и плаћање. На свим продајним местима у Србији (легалним јелте) сва плаћања се врше у динарима. Дакле у реалном или „живом“ новцу! Прерачунавање вам нико не може забранити, ако вам је тако лакше. То нема везе са избором валуте.
za Nostradurusa,
Pročitao sam vaš podugačak tekst o novcu i društvenim uređenjima, koji ste ponudili u jednom od prethodnih postova. Ima nekoliko važnih momenata koji su mi ostali nejasni nakon toga.
1. Članak se skoro ne bavi tehnološkim razvojem i uticajem slobodne trgovine i monetarne politike na isti. Naime, tehnološki razvoj ponajviše dolazi kao rezultat ukrupnjavanja tržišta. Ovo izaziva produbljivanje podjele rada, što podstiče pojavu sofisticiranijih proizvoda. Investicije u inovacije mogu biti isplative samo na tržištu koje raste. Ukoliko nemate način da proširite tržišta, postoji nekoliko trikova s pomoću kojih privremeno možete postići sličan efekat. Glavni način je naduvavanje kreditnog mjehura putem stalnog spuštanja kamatne stope (ili nekako drugačije). Upravo je to počela raditi Reganova administracija 1980-h.
2. Dakle, članak kao da previđa da je monetarna politika samo sredstvo i zavisi od toga šta želite postići (održivi rast, trenutni bum potražnje, finansiranje rata ili bilo šta drugo). Krediti se daju preduzećima na ime odložene potražnje. Recimo, seljak danas sije pšenicu, a proizvod će prodati tek za godinu. Upravo njemu banka daje kredit, računajući odloženu potražnju na njegov proizvod. Mjehur nastaje kada mu banka stalno refinansira kredit, računajući sve dalju i dalju potražnju, tako da mu je na kraju dala kredit na ime pšenice koja će biti proizvedena tek za deset ili više godina. U složenim tehnološkim lancima (npr. projekat supersoničnog aviona) odloženu potražnju i rizike ne mogu finansirati komercijalne banke. Upravo za to služe centralne banke.
3. Razmatranje je teorijsko i pomalo idealistično. Zato je interesantno da ste naveli primjer Bjelorusije, koja vodi prilično mudru ekonomsku i monetarnu politiku. Sa tim se slažem.
4. Konačno razmotrimo primjer: godina je 1980. vi ste lider Albanije. Vaša zemlja je užasno izolovana i tehnološki zaostala. Da li pristati na slobodnu trgovinu sa SFRJ? U tom slučaju bi se u Albaniji izgradili kakvi-takvi putevi, pojavili bi se automobili, keramika itd. No, s druge strane, Albanija bi postala ekonomska kolonija SFRJ (jer bi se trgovina odvijala samo u jednu stranu). Ne treba sumnjati da bi SFRJ to iskoristila i za neke političke ciljeve (recimo, podjelu Albanaca u nekoliko nacija). Dakle, stvari imaju svoju cijenu, no moguće je zamisliti situaciju u kojoj je politički pritisak toliko veliki (recimo da Albanci hoće da imaju auta, keramiku, itd. kao Jugosloveni, i sve to odmah) da Vlada nema izbora. No, sve bi moglo da bude i dobro za Albaniju, ako bi ušla u SFRJ na pravima republike. Tada bi iz budžeta metropole garantovano stizao novac za lokalne administracije, učitelje, ljekare…
Dakle: ekonomske integracije su skoro neophodne, potrebno je samo izboriti što bolje uslove za svoju privredu (upravo ono što ex-YU države ne rade). Lukašenko to pametno radi, pri čemu je pravilno izabrao i partnere (Istok, a ne EU). To u Bjelorusiji daje solidne rezultate, za razliku od Ukrajine koja u suštini ide putem banditskog kapitalizma. Gledao sam prije 5-6 godina na ruskoj TV prilog o 3-4 sporna sela na tromeđi Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Seljaci su bili jednoglasni: želimo u Bjelorusiju! No, Lukašenkova politika je u korist otprilike 70% stanovništva. Ostalih 30% je uglavnom veoma nezadovoljno.
Oprostite za dugačak komentar, volio bih čuti neka vaša mišljenja.
У данашњем броју политике у рубрици погледи професор универзитета Млађен Ковачевић под насловом – Куле у облацима – у задњем пасусу резимира:
На крају, још једном морам истаћи да се Србија налази у дубокој и економској и друштвеној кризи и да се оне међусобно поспешују. И све док је теко, шансе за успешну, одрживу реиндустријализацију су чисто теоријске природе, практично неоствариве, Зато је крајње време да се крене у креирање нацрта визије будућег друштвеног и привредног система који би након свестраног разматрања у парламенту био усвојен и касније доследно реализован. Убеђен сам да би само у том случају био могућ излазак из економске кризе, посебно кризе индустрије и да би се само у том случају могла остварити успешна, одржива реиндустријализација.
П.С.Прави задатак у задњем тренутку, Јасно сублимативно и аларментно. Навод је одличан усмеривач враћања на прави пут коментарисања актуелних проблема кризе како политичке тако и економске.
Поздрав.
Postovani gospodine Nostradurus Zagrebacki
Nisam Liberal ni libertijanac i to vam ponovo napominjem. Nemam ni potrebu da vas u bilo sta ubedjujem. Sto se preduzetnistva tice, ja vec jesam preduzetnik i to sad vec prilicno dugo. Vidite, ja verujem da ljudi u biti nisu jednaki, neki su „sposobniji“ neki su „pametniji“ neki su bolji sportisti,…Tako je to i u prirodi a sa prirodom se nije igrati. Da skratim, preduzetnik sam i ponosim se time ali kada „vlast“ ili neki politicki komesar (kao sto je to trenutno slucaj na Kipru) obesmisli novac ja se osecam kao Magarac, a to mi smeta. Sto je najgore gubim volju da „vucem kola“ koja drugi komformisti poput vas ne zele da vuku i onda imate pad zaposlenosti, pad BDP-a i pad konkurentnosti zemlje, a u Srbiji je taj proces uzeo maha. Jednom je postovani profesor Zec rekao, parafraziranm; „ma lepo je biti pevaljka pa jedna peva a njih 99 slusa, ali kad njih 99 hoce da peva a nema ko da slusa e onda nema nista od svega toga i tu vam ni filharmonija ne moze pomoci“.
Kako da male zemlje ili mali preduzetnici izvrse akumulaciju i odricanjem i stednjom pristignu velike ako obesmisljate novac i vecito stampanjem oporezivanjem ili drugim vidom otimacine dajete prednost nekome administrativnom merom prema sopstvenom interesu i nahodjenju?
Ako ECB zajmi novac po 0,5% kamate a vi u Srbiji placate 10% kako da budete konkurentni, pri cemu je i vasa stednja obesmisljena cinom stampanja neverovatne kolicine novca bez ikakve mere i rezona. Kakve to ima veze sa trzistem ili bilo cime drugim. Na kraju u sta vi ustvari verujete. Da li vi verujete da neki „politicki komesar“, koga niko nikada nije birao na izborima nego je doveden cinom postavljenja od strane neke interesne grupe, treba da ima vrhovnu moc i vlast i to i politicku i ekonomsku. To su vec probali u fasistickoj Nemackoj i u SSSR-u pa nije bas dobro proslo, bas kao ni kod nas u SFRJ takodje.
Odustajem od svake dalje polemike na ovu temu
s postovanjem
@ Ivan N.
Što se tiče Severne Koreje – donekle može da posluži primer Albanije u zadnjih 50 godina. Ipak, različit je sklop mentaliteta i okolnosti na dalekom istoku. Čini mi se da bi vlasti u S. Koreji uradile najpametniju stvar, za sebe a i za izgladneli narod, ako bi prešli na model koji je već uhodan u Kini.
Što se tiče nekog etalona vrednosti – šta god da se uvede u opticaj, siguran sam da bi na kraju to nekome poslužilo za bogaćenje na račun većine. Energija nikad neće biti jevtina, jer ništa na ovome svetu nije besplatno. To bi moglo biti drugačije jedino kada bi ljudi živeli u malim i samodovoljnim zajednicama raštrkanim po planeti.
Može i ovako:
Za Marka-PG – Apsolutno se slazem sa Vama. Mislim da blogovanje gospodina Katica nije jalova rabota. Nakon svake nove otvorene teme ovde se razmeni dosta misljenja i informacija. Ako nista drugo, ja licno, a verujem i dobar deo ostalih posetilaca, ovaj blog uvek napustam bogatiji za nova razmisljanja na stare teme. Nakon toga diskusijom ta misljenja sirim medju svojim poznanicima, a oni pretpostavljam medju svojim i tako dalje. Tako se na neki nacin stvaraju male lancane reakcije koje za rezultat imaju, ako ne otvaranje ociju kroz bolje razumevanje politicko-ekonomskih prilika, onda bar otpocinjanje procesa razmisljanja kod nekih od ucesnika u diskusijama. Verujem da ovakvi blogovi mogu da budu tihe vode koje rone bregove napravljene od neistina, dezinformacija i populizma koji se vrlo cesto agresivno plasiraju kroz mas-medije. Volim da mislim da ovakav vid sirenja informacija moze na duze staze da dovede do okupljanja sire javnosti oko zdravih ideja i jasnije artikulacije istih ka vladajucim garniturama.
Gospodine Katicu, zamolio bih da ne dozvolite da Vas subjektivna procena jalovosti ovog poduhvata deprimira, jer Vase pisanje dozivljavam kao jedan od komadica plavog neba u crnom krugu. Uveren sam da ce Vas komadic, kao komadici drugih autora slicnih Vama na kraju uspeti da razvedre nebo nad nama. I na tome Vam zahvaljujem!
@Boki, Andrej i alis, odustajem od vas. Vi mene ne možete uvjeriti u ispravnost svog stav i ne želim više to replicirati jer je to čisti gubitak vremena. Jednostavno su vam dobro isprali mozak i tu se na brzinu ništa ne može učiniti. Sloboda je uvijek ograničena slobodom dugih. Slobodno tržište nije slobodno, nego tržište u kojem vlada zakon jačeg. U zakonu jačeg nema slobode. Zakon ponude i potražnje nije sloboda nego opet zakon jačega. Itd. Ne možemo raditi maksimalno slobodno društvo na bazi zakona jačega. Itd. Imam masu primjera sa nekoliko sudionika gdje sve ideje o slobodnoj razmjeni padaju u vodu. A kad padaju na nekoliko sudionika, padaju i globalno. Sve što ja zagovaram radi i na malom broju sudionika i da se provjeriti. Ljudi moji, ako ne možete smisliti minimalan primjer koji funkcionira, ne valja vam teorija. Samo nemojte navoditi one glupe primjere sa lovom ribe (koja sama naraste i prividno je neiscrpna je u moru). I na kraju, još je gluplje da većina tih plemenitih ideja baš perfektno paše bogatima. Valjda ne mislite da je dovoljno imati ideje koje pašu bogaćenju (neke uspješne manjine) pa da ćemo bog toga svi biti bogati? To je kockarska ovisnost koja nema veze sa stvarnošću. Neko i dobije, ali to samo potvrđuje da to nije princip koji treba zagovarati većina, jer toj većini donosi ekonomsko ropstvo, nezaposlenost, niske plaće, nedostatak socijalnih prava, itd. Ne možemo zagovarati principe koji pašu vladajućim elitama (ne onima koji glume vlast) jer time dokazujemo ili da smo bez mozga ili da smo plaćenici elita. Odlučite se u koju skupinu spadate. Ne radite taj posao za badava – budite poduzetnici baš kako i zagovarate. Možda ćete shvatiti da ne možete naplatiti ovaj posao jer ga mnogi rade badava?! Sigurno ne zato jer su mudri i pametni. Netko tko je plaćen za ovaj posao je već regrutirao masu koja radi besplatno. Kako postati plaćenik i skočiti mjesto na piramidi gdje se plaća, to bi bilo dobro pitanje za predavače ove političke teorije (libertarizma). Probajte pitati u Adriatic Institutu – Nataša Srdoč. Evo jednog predivnog teksta koji obiluje neistinama: http://adriaticinstitute.blogspot.com/2012/09/zasto-volim-kapitalizam-graanin.html . Da li se netko slaže sa ovim tekstom? Ovo je trik pitanje, zar ne? Jer svatko tko se složi sa ovim tekstom se mora zabrinuti za svoj smisao za ispravno prosuđivnje ili mu je baš to posao da drugima prodaje maglu?
Moram reci da mi nije jasno ovo o jalovosti i uzaludnosti pisanja. Ja sam ovdje iz razloga neke radoznalosti, da podijelim svoja razmisljanja sa drugim ljudima i nesto naucim. Sa slicnim zanimanjem komentarisem fudbal na drugim forumima i u razgovoru sa prijateljima.
Gospodin Katic o datoj temi zna mnogo vise, a i pise duze tekstove, pa bi oni mozda mogli imati i nekakav efekat na neke odluke u Srbiji. To bi bila neocekivana dobit iz cijelog ovog bloga.
Meni se cini da su to najnormalnije stvari koje ljudska bica rade. Ja ne znam sta bi jos trebalo? Da se uzme oruzje i organizuje gerila? Da se postupi po primjeru onih demonstranata u Bugarskoj koji su izveli samospaljivanje? Nesto cetvrto?
Za hrabro srce – Ne očekujem da će Škoti glasati za otcepljenje. Njima je sasvim dobro u okviru Velike Britanije, imaju svoj parlament i visok nivo samouprave. Otcepljenje je previše rizično i ne vidim šta bi dobili time. Bili bi samo jedna od malih država EU. Da su se otcepili pre 30-40 godina kada su nađeni nafta i gas u Severnom moru, možda bi to imalo ekonomskog smisla i možda bi se mogli ponašati kao Norveška. Sada je svakako kasno. Hvala na komentaru.
Za Mariju – U pravu ste. Osećam jalovost i uzaludnost pisanja i to me deprimira. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Nostradurus Zagrebacki
Citiram:
„Proizvođači energije imaju neke troškove. I ako ti troškovi narastu, oni će morati prodavati kilovate za više jedinica novca nego što je to bilo ranije. A to je spirala koja nema kraj.“
Mislim da je ovakav konstrukt netacan. Naime, zlato i zito su lose odabrani referenti za ekonomsku delatnost. Pogledajte u KWH energije. Svaki proizvod ukljucujuci internet konekciju ili zito ima neki svoj kvantum u obliku energije u fizickom iznosu. To znaci da ako etalonirate 1 novac = 1 kilovatcas da nije bitno da li troskovi proizvodnje enegrgije rastu . Moze da raste ili pada obim proizvodnje energije pa i odnos ponude i traznje, pojedine kompanije mogu da imaju uporedivo vise ili nize troskove a sa druge strane to znaci da ukupan kvantum novca u nekoliko zavisi od kolicine raspolozive energije i to donekle jeste ogranicenje ali sistem ima mnogo manju gresku nego „neprirodne“ referente. Takodje, akumulacija i stednja dobijaju pun smisao (kroz recimo investiciju u nove izvore energije ili nova postrojenja) a sami drusttvenoekonomski odnosi „utemeljenje“ u realnom svetu. Ja verujem da je danasnja kriza uzrokovana nedostatkom jeftine energije i nicim drugim. Teoretski ukoliko bi imali energetski perpetummobil od pustinje bi mogli napraviti zitnicu koja prehranjuje 3 planete, mora i okeani osmotski bi davala pijacu vodu, da ne pominjemo, hidroponiju, pitanja i troskove transporta, ili mogucnost da rudarite asteroide,… Dakle ne kazem da bi ovakav novac bio idealan ali verujem da bi bio mnogostruko bolje resenje od ovoga sto imamo danas, i ponavljam, i male zemlje bi imale kakvu takvu sansu da ostanu „samodovoljne“ i „ekonomski odrzive“ sto danas svakako nije slucaj. Pogledate li najnoviji razvoj dogadjaja na Kipru te osnivanje razvojne banke BRIKS (nista drugo do kontramera Svetskoj Banci) postaje jasno da svet ubrzano krece ka valutnim i carinskim ratovima te borbi za resurse svim sredstvima, sto na kraju neminovno odvede do ratova velikih razmera.
Nostraduruse,
Kazete “ Što ako neki alkemičar otkrije kako proizvoditi 10 puta više zlata“.
A sta ako centralna banka otkrije stamparsku masinu? A sta ako ECB stvori 2 hiljade milijardi eura da pokrije gubitke banaka i tu im nije kraj? A sta ako FED stvori ~80 milijardi dolara svaki mesec da finansira USA drzavu? I to posle ‘QE’ i ‘ZERP’a…
Mnogo mi je lakse da zivim sa rizikom od alhemicara nego centralnih banaka…
Na kraju krajeva, alis vam je lepo rekao jednu ludu ideju „a sto ne pustimo ucesnike u transakciji da se o svemu dogovore“? Zamislite kriminal da pustimo ljude da biraju valutu u kojoj zele da obave transakciju? Uzgred, u Srbiji i dalje sve racunamo u eurima, ne u dinarima…. Ne, zabranite Liberty dolar, zabranite bit-coin, zabranite sve sto narusava monopol kartela…
Предлог за размишљање,
Поштовани, о свему знамо све!?Интересује ме политичко-економски проблем Северне Кореје. Каква је њихова економија (нећу да верујем да умиру од глади). То је земља тотално изолована. а прави интер континенталне ракета са нуклеарним главама (поново, ако је то истина а не пропаганда). Пропадају много „напредније“ земље а она опстаје. Знам, рећи ће те стаљинизам. Али око на овом месту помињете хитлера онда ваљда може и стаљин.
Да скратим. Каву би економску доктрину стварала мала држава која је изолована а мора некако живети? Питање је просто и мислим да у будућности то може постати и реалност код многих!
Nostradurus, strogo govoreći ideja libertarijanaca nije zlato već sloboda izbora valute plaćanja. U praksi bi se ustalilo zlato, srebro, euro(u zavisnosti od toga čija je inflacija manja). Dakle, ideja libertarijanaca je Sloboda. Ako se vi i ja dogovorimo da nam u transakciji sredstvo plaćanja bude ne znam zrno bisera ili kutija sibica i to stavimo u ugovor- država onda ne bi imala pravo da poništi takav ugovor sa obrazloženjem da to nije zvanična valuta plaćanja.
Vi kažete: „Što ako neki alkemičar otkrije kako proizvoditi 10 puta više zlata“
Ništa se strašno ne bi desilo. Cene u zlatu bi skočile 10 puta više, ali ljudi bi napuštali zlato i počeli koristiti alternativnu valutu sa nižom inflacijom.
@Boki, to su ideje libetarijanaca? Zar ne? Novac se koristi sa kupnju svih roba, a ne samo za zlato. Koji je smisao kvantificirati vrijednost novca u zlatu? Što ako presuše zalihe zlata? Što ako neki alkemičar otkrije kako proizvoditi 10 puta više zlata. Što bi se sve moralo skalirati prema zlatu ili bilo kojoj pojedinačnoj robi koja je na tržištu? Bilo bi zbilja bolje da je to novac u cijeni energetske jedinice. Međutim, možda ćemo tu ponoviti grešku rimljana kada su cijenu pšenice fiksirali prema novcu. Razlog je u nečemu što se zove tehnološki napredak i progres. Proizvođači energije imaju neke troškove. I ako ti troškovi narastu, oni će morati prodavati kilovate za više jedinica novca nego što je to bilo ranije. A to je spirala koja nema kraj. Smisao vrednovanja u kwh je da se može otprilike kvantificirati koliko treba rada za neki proizvod, ali samo na jednom tehnološkom nivou. Što kad se sa manje rada može obaviti isto? Tj. ako se sa manje rada može napraviti više, zašto bi netko uopće to radio? Poznato je da se sirova kava baca kada rodi preko potreba tržišta. Cilj kapitalističkog razmišljanja je i što veći profit od što manje rada. Korporacije prodaju poslove koji imaju niski kapitalni prinos. Kvantificiranje cijene u radu (kwh ili ljudskom radu) nije u kapitalističkom duhu. Zakon ponude i potražnje se ne obazire na uloženi rad, nego na to da se preko potreba može ucjenjivati sa cijenom i bez obzira na utrošeni rad.
Postovani gospodine Ivan N.
Potpuno ste u pravu treba citati tacka (greska u kucanju i mozda ima jos po koja).
Necemo polemisati dalje slazem se, medjutim cini se da niste dobro razumeli sustinu. Dakle sustina je da novac mora da ima bitna dva atributa, prvi je kvalitet dakle referentnu tacku, na primer kilovat cas ili gram zlata (mada je kilovatcas mnogo mnogo bolje resenje). Osim toga drugi atribut kvantitet mora takodje biti smisleno odredjen pri cemu emitent novca mora biti u stanju da za svaku kolicinu emitovanog novca garantuje „kvalitet“. To je jednostavno reci ali vrlo tesko provesti jer ne postoji interes elite za takvo cime. Kada bi novac imao dva odvojena atributa kvalitet i kvantitet nije bitno da li je emitent privatna banka ili drzava dok god je emitent u stanju da ispostuje i garantuje „kvalitet“ emitovanog novca. Eto toliko od mene, pozdrav i postovanje.
Poštovani Nebojša,
u svetlu prijatnog iznenađenja humanim i civilizovanim gestovima navijača Škotske , molim za Vaše mišljenje o predstojećem referendumu u Škotskoj.
Kakav rezultat očekujete i kakvi bi bili ekonomski potencijali Nezavisne Škotske ? Pretpostavljam da ste imali prilika da upoznate puno Škotlanđana.
Srdačan pozdrav
za alisa
Probaj da pronađeš i pročitaš knjigu „Ko je finansirao Hitlera“, ja imam neki zagrebački prevod iz 1981. Tu će ti malo biti jasnije šta je zapravo bio pokret nacionalsocijalista, kako je nastao i ko ga je podržavao.
Inače, pod pojmom neoliberalizam podrazumevam isto ono o čemu piše gospodin Katić u ovom tekstu (i ne samo ovom)
Poštovani gospodine Katiću,
I posle 99 reagovanja na vaš tekst, mislim i dalje isto – teoretisanje samo po sebi, bilo ono i vrhunsko, neće stvari pomeriti s mesta.
Vama pozdrav.
@alis, Meni se stanje u njemačkoj za vrijeme Hitlera više čini kao obična diktatura, nego socijalizam. A u diktaturi, privreda može ličiti na socijalizam. Bitno je to je nosioc ekonomske i političke vlasti. Ako narod nije imao nikakav utjecaj, a znamo da su na vlasti bili fašisti i provodili diktaturu, ne kužim kako to što nešto liči na socijalizam, ali nema odgovarajuću vlast proglašavate socijalizmom. Evo sve piše: http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalsocijalizam . Čista diktatura i elitizam na bazi bolesnih ideja. I pri tome su ih financirali američki bankari. Nisam čuo da je bilo tko od tih bankara bio osuđen zbog suradnje sa Hitlerom.
Ako su se zvali nacional SOCIJALISTI, ako je njihova privreda ličila na socijalizam, ako je ustvari i bila socijalizam- onda je to sigurno kapitalizam!
@alis, Da tako su se zvali i imali simbol blagostanja na zastavi?! Ne vjerujte svemu što vidite i čujete. 🙂
Nostradurus,
ne izjednacujem ga ja vec sami nacisti. Hitlerova partija se zvala Nacional SOCIJALISTICKA partija.
@alis, mislim da griješite. Vi fašizam izjednačujete sa socijalizmom. Pitanje je tko je bio nosioc ekonomske, a tko političke vlasti. Ako to nije narod, onda je to elitizam – vladavina manjine. To je vladanje u ime naroda. Elitizam može zabrazditi u fašizam i diktaturu. Prikriveni oblik elitizma je kapitalizam – vladavina bogate manjine.
Poštovani g. Katiću, ako vam ne smeta staviti ću link na najnoviji tekst u kojem razmatram monetarnu reformu u kapitalizmu i socijalizmu. http://xreforma.wordpress.com/2013/03/26/10/ . Zaključci koji se ovdje izvode mogu otvoriti oči mnogima. Tu se svatko može odlučiti da li je za kapitalizam ili socijalizam te što može realno očekivati.
Gospodine Istrazivacu, definisite neoliberalizam i ponudite nam alternativu.
G. Marko PG
Hitlerova Nemacka je po svim standardima bila socijalisticka privreda, nadahnuta antikapitalistickom propagandom “ socijalista sa katedre“, tada uvazenih profesora univerziteta, direktnih inspiratora dva svetska rata. Po njima profitni motiv trebalo je odstraniti da bi se sluzilo temeljnom nacelu nacizma- Opsta korist je ispred licne koristi. Jedan od tih profesora, ekonomista Verner Zombart, je otvoreno objavio da firerstvo znaci stalnu objavu, a da vodja(Fuhrer) svoja naredjenja prima direktno od boga.
U nacizmu su poslodavci samo formalno to bili- vlada je odredjivala cene proizvoda, sta se proizvodi, i u kojoj kolicini. Drugi svetski rat je samo prikrio neminovnu propast tog plana.
Sto se tice Fridmanovstva DPS, ja tu ne vidim neku vezu. Svi su bili komunisti u to vreme. Neko se opredelio za Fridmana, neko za socijaldemokratiju. U Srbiji su se sve stranke(ljudi koji su bili komunisti) opredelile za soc- demokratiju(blazu verziju komunizma), i gotovo da sem jedne male stranke, u Srbiji ne postoje pristalice laissez-faire-a. To je sve, naravno, nacelno prihvatanje.U praksi su odstupali od svog plana, bolje reci bili su previse zauzeti korupcijom da bi se brinuli o nekakvim maglovitim teorijama.
За Бокија,
Не бих даље полемисао, али колико схватам из Вашег одговора „квантификација мора бите један еталон вредности који је отпоран на спољне финансијске ударе! Јер кључна Ваша тврдња (или сумња) је назначена у реченици:“ у идеалним околностима (без намерних злоупотреба) прилично добар начин да се квантификује новац“,Руши целу мисаону поставку. Економија је као и живот изузетно турбулентан процес!
ПС: Верујем да је лапсус ( референтном таквом, треба читати, тачком)
Поздрав
za gospodina Katića
Što se tiče izlaska iz krize, iskreno ne bih voleo oporavak ekonomije, koji ne bi bitnije narušio uticaj neoliberalne logike. To bi bio samo uvod u nove krize i ratove.
@Marko-PG, prema g. Katiću čini se ne. Problem balansirane trgovine je što u druga strana mora faktički mijenjati robu. Nema dobiti u novcu. To nije interesantno. Vidjeli smo to u opijumskom ratu Engleske i Kine. Kina je htjela plaćanje samo u zlatu i nije joj trebala nužno trgovina sa Engleskom. Inače, u međunarodnoj razmjeni bi se trebali pojaviti samo viškovi proizvodnje, a ne proizvodnja samo za izvoz. Ovo prvo je znak da država napreduje i ima vlastito tržište. Gubitak izvoza joj ne radi o glavi. Problem balansirane trgovine je i u tome što takva privreda može biti i na nižoj tehnologiji posložena. Dok je trgovina balansirana, neće postojati pritisak da se mora modernizirati. Osobito, ako ona izvozi samo viškove. Tada se možda može promjeniti obijam trgovanja, ali to ni na koji način ne bi trebalo štetiti toj državi. Međutim, to podrazumjeva visoku samodostatnost država i danas je teško zamisliti da države budu takve. Upravo taj nedostatak samodostatnosti pravi velike gospodarske probleme preko rasta cijena. Prijelaz na balansiranu trgovinu bi potpuno srušio bogaćenje naftom bogatih država. Jer kako oni više cijene naftu, mi možemo više cijeniti hranu. Da bi to mogli, morali bi moći biti samodostatni i sa manjom potrošnjom nafte. Problem je samo tehnologija koju vjerojatno naftni lobi skriva od nas. Jedna velika baza samodostatosti je energetska nezavisnost. Dokle god se nas može ucjenjivati visokim cijenama nafte i plina, mi samo možemo maštati o balansiranoj trgovini.
Postovani gospodine Ivan N.
Ne zameram na vasem komentaru, sta vise dobrodosao je. Dozvolite da pojasnim pojam kvantifikacije i pojam referentne tacke. U tehnickim naukama referentna tacka je opste prihvaceno „mesto“ ili „velicina“ u odnosu na koju se nesto meri. Dakle tu ne postoji nista relativno. Dacu vam primer opsteprihvacenog Dekartovog koordinatnog pocetka gde je referentna tacka presek X , Y i Z ose i ko god nacrta grafik (ili objekt) i da vam razmere razumecete ga potpuno i moci da uporedjujete sve sto zelite na jedinstvan nacin, odnosno replicirate istovetan objekt. Kroz istoriju pokusan je zlatni standard, specijalna prava vucenja,… i siguran sam da je bilo jos pokusaja da se uvede jasna referentna tacka za merenje vrednosti robe i usluga koja je ili vremenski nepromenjiva ili promenjiva na vrlo predvidiv nacin. Dakle postoje nove ideje da se uvede univerzalna valuta „kilovatcas novac“ kojom bi ste bilo gde na svetu u bilo kom trenutku (danas ili za 10 godina) mogli da platite jedan kilovatcas struje ili „cvrst“ paritet u nekoj drugoj energiji/energentu (ugalj, nafta, uranijium, drvo,…). Ovakav „novac“ ima svoju sustinsku nepromenjivu vrednost i daje dobar osnov za „fer privredne odnose“ pa cak i za postojanje „slobodnog trzista“. Pitanje kvantifikacije je mnogo slozenije pitanje a svodi se na jednostavno odredjivanja kvantiteta emitovanog novca (nasuprot pitanju kvaliteta emitovanog novca koji bi se uredio „referentnom tavkom“). Jedna od inace dobrih ideja „kvantifikacije“ po mom licnom misljenju je ideja kreiranja novca na osnovu duga (kreditnog novca). Sta je tu dobro, Dobro je to sto tako emitovan novac (apriori bi trebalo da bude) dobija „materijalizaciju“ kroz neku uslugu ili robu. Dakle, niko ne uzima kredit da bi drzao nesto sto se zove novac u dzepu vec da bi kupio neki proizvod. Proizvodjac za taj proizvod dobija novac koji vraca banci. Ukoliko duznik postane nesolventan, banka nema novac koji „duguje“ proizvodjacu i krug se tu zatvara. U idealnim okolnostima (bez namernih zloupotreba) prilicno dobar nacin da se kvantifikuje novac. Naravno da stvari nisu tako proste niti ja imam dovoljno znanja i pameti da pronadjem najbolji nacin kvantifikacije ali u sustini , nadam se da sam razjasnio sta sam podrazumevao pod tim pojmom. Pogledajte danasnju ekonomsku doktrinu. Novac se stampa po potrebi i nahodjenju (ECB, FED,…), dakle ne postoji nikakav sistem kvantifikacije, a uz to ne postoji ni makar u naznakama „zajednicka referentna tacka“ pa se novac ustvari vrednuje relativno kroz svoj odnos prema drugim valutama (vise kroz ucenjivacku moc zemlje emitenta) a na kraju ni jedna valuta nema nikakvu istinsku vrednost i pokrice. U tako kreiranom dinamickom sistemu novac postaje „proces“ orudje kojim se kontrolisu podanici ali i druge drzave, a sistem ne moze biti kapitalisticki vec je blizi nekom tipu partokratskog uredjenja (i to citavog sveta). Male zemlje nemaju tu sta da traze i cak ni najmanju sansu da opstanu. Takav sistem ce pre ili kasnije napraviti neku novu blokovsku podelu, carinske i valutne ratove a bogami mozda i one prave i to velikih razmera. Najsmesnije je da se za to optuzuju libertijanci koji su upravo najveci protivnici ovakvog stanja stvari. Da ne duzim vise, nadam se da sam razjasnio pojmove i kao sto rekoh nema tu nicega „relativnog“, naprotiv, sve je vrlo jasno i egzaktno, ostaje samo pitanje postojanja (ne postojanja) interesa da se neke stvari provedu.
Svaka čast gospodine Katiću, odličan tekst.
pitanje za Nostradurusa,
Pošto s pažnjom pratim vaše komentare i uglavnom se slažem s vašim idejama, bilo bi mi interesantno da čujem kratko razjašnjenje. Slažem se sa vama da bi svaka država trebalo da štiti svoju proizvodnju i nastoji biti u balansu spoljnotrgovinske razmjene. Ali, dodao bih da država treba da teži integracijama u veliko tržište, jer joj u suprotnom prijeti veliko tehnološko zaostajanje. Vi ste naveli primjer Bjelorusije koja je manje-više uspjela da nekako izbalansira ovaj problem, najviše zahvaljujući očuvanju spoljnotrgovinske razmjene sa Rusijom (umjesto sa Zapadom), ali u isto vrijeme odbijanju ruske rublje. No, kao prvo i Bjelorusija ima prilično limitirane uspjehe, a i nemaju sve zemlje takve mogućnosti.
Ukratko, pitanje je: da li vjerujete da je moguće da zemlje uglavnom budu u spoljnotrgovinskom balansu, a da se pri tome tehnološki razvijaju?
За Бокија – диван пример фундаменталне заблуде, недореченост. која је у ствари неизбежна и која се протеже од Еуклида до данас а вероватно до у вечност..Наводите:“проблем је увек КВАНТИФИКОВАТИ ствари“ не разумем суштину појма,па настављате,цитирам „да би КВАНТИФИКАЦИЈА и мерење були тачни неопходно је врло промишљено изабрати стабилну референтну тачку то је познато свим техничким лицима“. Уреду, пођимо редом.
Кључни појмови као квантификација,референтна тачка, мерење,тачност, неопходност,промишљено, итд.Сви ови појмови одликују се снажном релативистичком цртом. Тако да добијамо познати пример
велике Лајбницове заблуде и данас је то леп пример образлагања савршеног система (који у свести функционише јер је изолован) али у животи је немогућ јер економски процеси не могу узети у обзир бесконачно много фактора који долазе са стране ненадано и непредвидиво, као на пример,цунами ратови, земљотреси, банкроти, суше, поплаве, велика миграциона кретања, и тако у недоглед. Економија као „наука“ је отворен систем,Није довољно узети неколико чињеничних параметара као полазну основу моделовати математичке једначине убацити их у компјутер и добити решење.То је неопходно, али не и довољно!
Од моје маленкости толико.Боки не замери ми.
Поздрав..
Za istraživača – Mislim i nadam se da smo u drugoj polovini krizi. Koliko smo daleko od stvarnog kraja, ne mogu da procenim. Hvala na komentaru.
Za Nešu – Odgovoriću veoma kratko. Čini se da u jednom potezu zapad zatvara jak offshore centar i nastavlja da potiskuje Ruse iz bliskoistočnog regiona. Hvala na komentaru.
Jedno pitanje za gosp. Katića, koga izuzetno poštujem, kao ekonomistu i intelektualca – u zaključku teskta kažete:
“U trenucima izbijanja kriza svi postaju kejnzijanci i svi traže spas od države, bez obzira na kojoj strani ekonomskog diskursa i teorije su bili do tada. Kada se kriza bliži kraju, svi se vraćaju na stare pozicije i zaboravljaju dotadašnja iskustva i faktografiju kriza.”
Da li ovime želite da kažete da se kriza bliži kraju?
Postovanje,
molim Vas za komentar desavanja na Kipru.
Srdacan Pozdrav
Nesa
Da bi se neki sistem razumeo pa i Pinoceov neophodno je ziveti u njemu. Sva prepricavanja i zakljucivanja na osnovu toga navode na pogresno . Na ekonomskim fakultetima i nema bas nesto da se nauci
Moje licno misljenje je da liberalne ideje uopste nisu pogresne, naprotiv. Problem je uvek kvantifikovati stvari. Dakle Matematika svakako nije svemoguca ali moze da da resenja za vecinu problema. Problem je kvantifikacija i postavljanje jasne referentne tacke. Novac nije nista drugo do kvantifikacija neke vrednosti izrazene u robama i uslugama. Da bi kvantifikacija i merenje bili tacni neophodno je vrlo promisljeno izabrati stabilnu referentnu tacku i to je poznato svim tehnickim licima. Sa druge strane „drustvene nauke“ pocivaju na „slobodnim interpretacijama“ i namerno se izbegava svaka racionalna kvantifikacija a pogotovu u ekonomiji. Kako je moguce da dvojica dobitnika Nobelove nagrade na primer imaju potpuno razlicito resenje za neki problem, ispostavi se da niko nije bio u pravu i oni i dalje budu „strucnjaci“. Nemoguce je ekonomiju odvojiti od politike i drustvenih procesa uopste ali nije nemoguce stvari ispravno kvantifikovati i postaviti valjanu referentnu tacku. U novije vreme javljaju se ideje da se uvede univerzalna svetska valuta „kilovatcas novac“ kojom bi se bilo gde na svetu u bilo kom trenuutku u vremenu mogao kupiti jedan kilovatcas energije (struja ili drugi energent u odgovarajucem cvrstom paritetu).Ovo je mnogo smislenija i „jaca“ podloga od zlatnog standarda jer ispravnije kvantifikuje „virtuelni svet“ u cijem postojanju je takodje aktivno sadrzan. Nema te delatnosti na planeti koja se ne moze ispravno kvantifikovati energijom. Najveci protivnici su upravo najcuveniji ekonomisti, jer koliko sam ja razumeo novac je po njima orudje kojim se uredjuju i podrzavaju odredjeni procesi u drustvu i svetu uopste, i nikome nije interes da se njegova vrednost etablira na jedinstven i valjan nacin, jer bi se time stvorili racionalni uslovi za ukidanje elite (finansijske ali i politicke) te mehanizama za upravljanje ljudima i planetom. Nije dobro polemisati o „ekonomskim“ aspektima poteza neke vlade, ako se neznaju njeni politicki i drugi ciljevi, pa tako nekvantifikovani novac itekako ostavlja slobodu da vlade ostvaruju svoje ciljeve koristeci „ekonomske pogodnosti“ koje proizilaze iz potpunog zamagljenja stvarnosti jer vecini stanovnika (koji ne moraju biti ekonomski strucnjaci) nije trenutno i potpuno ocigledno jasno da li odredjeni potezi idu u njihovu korist ili na njihovu stetu. Nema vece podvale i porobljavanja od novca i ekonomske doktrine koji vladaju danas. Napomenucu da ja nisam ni liberal ni libertijanac ali mi je jasno da se oni zalazu za cvrsto etabliranje sistema i jasnu kvantifikaciju novca i na taj nacin racionalno promovisanje maksimalne slobode pojedinaca uz minimalno uplitanje drzave, sto je koliko ja vidim u potpunoj suprotnosti sa procesima koji se odvijaju u Srbiji, pogotovo EU pa i SAD a za koje se optuzuju ideje liberalizma i libertijanizma.
Za Marka – Zaista ne znam šta se predaje na ekonomskim fakultetima u Srbiji. Ne treba zaboraviti da između onoga što se zaista događa i onoga kako se to spinuje, postoji ogromna razlika, i ne samo u Srbiji. Neoliberalne ideje podupire ogroman novac, pa ponešto možda kapne i Srbiji. Takođe, ako ste do juče slavili neoliberalizam, danas je teško i neprijatno promeniti stranu. Hvala na komentaru.
Odlican tekst.
Kako komentarisete apsolutnu tisinu na srpskim ekonomskim fakultetima.
Nijedan profesor, docent. Nijedan „ekspert“ u Srbiji ne usudjuje se da govori o istini koja se odvija pred nasim ocima – o slomu neoloberalnog kapitalizma i neoliberalnih dogmi.
za alisa, Andreja,
Ekonomija se ne može odvojiti od politike, to je još jedna (svjesna) podvala. Zamislite da vas pozovu da budete ekonomski savjetnik Hitlera, ili Staljina. Uostalom, kako gledate na ekonomsku politiku Hitlera, nalazite li da su njegove reforme 1930-h bile dobre ili loše?
Na kraju, koliko shvatam, Andrej poziva da se Fridman posmatra čisto kao teoretičar, filozof i ekonomista, bez veze sa političko-ekonomskom praksom? Meni se čini da se Fridman ponajviše bavio praksom. Imao je realnu moć i uticaj i realno ih je koristio.
Ovdje bih dodao još jedan zanimljiv detalj: primijetio sam da su najveći broj sljedbenika Fridmanovih ideja u Istočnoj Evropi zapravo bivši aktivni komunisti!? Ovo je svakako tačno u slučaju Rusije, a drastičan primjer je CG, gdje je na vlasti partija Fridmanovih ideja (partija premijera Đukanovića), a u stvari se radi o Savezu komunista CG. Zaista: ta partija je nastala promjenom imena SKCG, nakon odvajanja dva krila tokom 1990-h. I ta partija u CG zagovara i navodno sprovodi Fridmanove ideje posljednjih 10 godina.
za Nostradurus,
Jednostavno ste objasnili ključni problem libertarijanskih teorija. Mislim da zbog ovog lako vidljivog (u teoriji i praksi) problema te teorije uglavnom dolaze do „zlatnog standarda“ kao definitivnog rješenja. Ja bih dodao da je kapitalizam upravo stvoren državnom intervencijom, zaštitom sopstvenog tržišta i primarnom emisijom novca bez bilo kakve podloge.
za Ivan N. I Katić,
Slažem se sa vašom kritikom matematičkih modela u finansijama. Čitava ta priča i svo to mudrovanje i svjesno komplikovanje jednostavno uopšte ne drži vodu. U skaldu sa tim bih podsjetio na rečenicu nekakvog Shaw-a, koji je početkom XX vijeka analizirajući kako ljekari prikrivaju greške kolega i nedostatke medicine u polušali zaključio: „Svaka profesija je pomalo zavjera protiv laika.“ Mislim da je to tačno, a kada se radi o „Kvantitativnim finansijama“, ja bih riječ „pomalo“ uklonio.
Господине Катићу. сјајан текст једне смеле анализе стања неолибералне доктрине.Поентирали сте задњим пасусом у осврту на Србију који ме једино као лаика интересује. У младости су ме пријатељи наговарали да се определим за студије економије.Искрено говорећи нисам је волео јер су ми њени принципи и данас недокучиви. Природне науке имају своју лепоту и фасцинантну једноставност. Поставите услове мерења и добијете очекивани резултат. Квантну механику не разумемо али одлично
примењујемо њене ефекте.
Још једном хвала вам на препоруци Вашег текста!
Поздрав.
Za Ivana N. – Slično fon Nojmanu je tvrdio i Kejnz. Kejnz je govorio da postoje događaji čija se verovatnoća ne može kvantifikovati. Upravo zbog ove nesporne činjenice teorija o efikasnim finansijskim tržištima ne može da opstane, a ona je jedan od stubova neoliberalizma. (O tome sam pisao u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2010/01/20/neoliberalni-koreni-svetske-ekonomske-krize/). Spektakularni slom Long-Term Capital Management je demonstrirao svu slabost verovanja u magiju matematike u finansijama. Da ironija bude veća, upravo su nobelovci Merton i Scholes bili u odboru direktora LTCM-a i upravo je na bazi njihovog modela za koji su dobili Nobelovu nagradu LTCM trgovao i bankrotirao. Hvala na komentaru.
Поштовани.
Полако дискусија тоне у софистицизам!Народски речено.“ шта је старије, јаје или кокош“? Либерализам или интервенционизам ду сва појма истог комплемента!Један без другог не могу. Целина амбивалентних супротности које једна другу негирају и тиме обезбеђују живот економској политици. Осамдесетих година прошлог века млади економски аналитичари преузимају идеје од физичара да комплексним нелинеарним динамичким системима математички реше проблем предвидљивости економских кретања (и за то су били добро плаћени, чак шта више надали су се и Нобелу). Међутим нико није слушао генијалног фон Нојмана који је разобличио предвидљивост.Тамо где разум стаје интуицја непогрешиво помаже.Наравно не увек и стално.
U ozbiljnim polemikama vredi raspravljati o interpretaciji materijalnih činjenica a ako se one negiraju,onda i polemika gubi smisao.Politika SAD-a prema latinoameričkim državama realizovana je putem Operation Condor,instaliranjem totalitarnih režima.Ko je sumnjičav prema drugim izvorima može da koristi i isključivo američke,deklasifikovane ,dokumente,izvornu gradju prvog reda.
Lično,nemam dilema o Fridmanovoj direktnoj ili indirektnoj i svesnoj podršci i Pinočeu i mislim da je to nedvosmisleno utvrdjeno.Mnogo mi je zanimljiviji Fridmanov udeo u kineskim ekonomskim reformama i trag koji je tu ostavio.Gospodine Katiću,kažete da se prilično temeljno bavite ili ste se bavili Fridmanom,dakle-Fridman i Kina?Kakva su Vaša razmišljanja i hipoteze?
Sa poštovanjem,
Zoran
Za Alis – Grešite, ja se o ekonomiji ne informišem na Youtubu-a, ili koristeći izvore iz druge, ili treće ruke. O Fridmanu sam se „informisao“ čitajući Fridmana, dosta temeljno. Ovo se odnosi kako na ekonomske tekstove, tako i na „filozofske“. Fridman ili Hajek, svejedno, ni pod kakvim uslovima nisu smeli imati veze sa korumpiranim diktatorom. Kao što sam pisao u komentaru Andreju, previše su trošili reč sloboda, pa je to moralo da obavezuje. Fridmanu se može oprostiti samo iz jednog jedinog ugla – radio je za pare, a to je moćan i racionalan razlog. Ovo ne kažem iz cinizma već i iz iskustva.
Meni ne smeta neoliberalni uspeh Čilea, niti bilo koji drugi uspeh pod uslovom da ga ima i da se može empirijski pokazati. Meni smeta samo kada se umesto empirije podmeću aksiomi. Ne zaboravite da je ova razmena komentara počela od mog teksta u kome sam pokušao da polemišem sa neoliberalnim frazama, oslanjajući se na empiriju. Bilo bi mi draže da su moji empirijski podaci kritikovani ili dovedeni u pitanje. Nažalost, i ne mojom voljom, sada se bavim ideološkim proizvoljnostima i preferencijama.
Da ne zaboravim, što se Naomi Klajn tiče, čitao sam je i poštujem njen angažman. Uzgred, rado čitam i levičare i desničare i smatram ih podjednako korisnim. Hvala na komentaru.
G. Katiću, vi opet ponavljate nešto što nije istina – Fridman nije bio obožavalac i nije se divio Pinočeu. Valjda je to po onoj staroj da sto puta ponovljena laž postaje istina. Nažalost to nije istina. Evo ga još jedan snimak koji to dokazuje:
Na nagovor njegovog učenika da dodje u Čile, Fridman je odgovorio da će dodji samo pod jednim uslovom: ako sme da kaže sve što želi, a to je da osim slobodnog tržišta je potrebna i demokratija tj. politička sloboda. (2:36)
Vredi pogledati i deo (5:00) gde kaže da ne podržava Pinočeov politički režim.
Ali ovi snimci vama izgleda nisu dovoljni. U nedostatku dokaza, vi tražite „skrivene motive“ Fridmana, nagadjate šta je on „stvarno mislio“ itd. Takvim metodom se može sve dokazati.
Bojim se da je kod vas problem druge prirode: vi ne možete da oprostite ekonomski uspeh liberalnih ideja u Čileu. To se kosi sa vašom ideologijom intervencionizma i smeta joj. Tako, ako bi broj ubistava bio sto puta manji, vi bi opet potencirali to pitanje. Najzad, nije dovoljno samo pročitati Naomi Klajn i misliti da sve znate o Fridmanu.
Gospodine Katicu,
Onda je u pitanju nerazumevanje. Do ove vase izjave:
„Problem je što su pri tome reč sloboda nemilosrdno trošili i time doveli u zabludu svoje poštovaoce. Oni su propustili da jasno i eksplicitno saopšte kako pod slobodom podrazumevaju samo slobodu tržišta, i da im ne smeta da ljudi budu neslobodni, ako je tržište slobodno.“
meni se cinilo da je problem sa ovim dvojcem samo u
„Problem nije u tome što su se Hajek i Fridman divili Pinočeu.“
Ovu poslednju recenicu ste pomenuli u nekoliko blogova, otuda i moj ovakav utisak….
Drago mi je da smo ovo razjasnili. Hvala vam na odgovorima…
Za Andreja – U mom komentaru poenta nije na Pinočeu, već na Hajeku i Fridmanu. Konkurencija zlikovaca je zaista oštra, ali meni su interesantniji obožavaoci. Problem nije u tome što su se Hajek i Fridman divili Pinočeu. Problem je što su pri tome reč sloboda nemilosrdno trošili i time doveli u zabludu svoje poštovaoce. Oni su propustili da jasno i eksplicitno saopšte kako pod slobodom podrazumevaju samo slobodu tržišta, i da im ne smeta da ljudi budu neslobodni, ako je tržište slobodno. Neobično je da neko poput Vas kome je stalo do ljudske slobode (citiram Vas):
„Samo, posmatranje iskljucivo sa makro nivoa se svodi da vi posmatrate ‘drustvo’, a ne pojedince koji ga cine. Na makro planu i drevni Egipat je bio uspesna ekonomija. Niko nije pitao one robove kako im je. Zbog toga ja gajim dozu skepse prema pomenutom izvestaju. Voleo bih da ga stavim u korelaciju za stepenom ljudskih prava i sloboda u pomenutim zemljama…“
ne vidi kontradikciju na koju pokušavam da ukažem. Hvala na komentaru.
@Nostraduruse,
Niste mi odgovorili na pitanje, koje je i kratko i jasno, vec ste me uputili na neka vasa pisanija i debate. Ni jedan libertarijanac se ne zalaze za fiat novac, za fractional reserve banking niti smatra da je drzava ta koja treba da novac kreira ‘out of thin air’. Vi ste, mozda nesvesno, ovo imputirali libertarijancima u svojim post-ovima ovde..
Naprotiv – sound money i full-reserve banking su osnovne ideje o novcu libertarijanaca. Trziste je to koje treba da odredjuje cenu kredita, ne monetarni odbor centralne banke. Spoljnotrgovinska razmena je self-balancing proces ako se zaista sprovede full clearing sa novcem koji ima stvarnu podlogu.
digresija: Bas zbog ovog clearing-a, kada je De Gol dosao kod Nixona da trazi da dolare zameni za zlato je i Nixon zatvorio zlatni prozor i dolar odlepio od zlatne podloge… Od tada je podloga dolara ‘full faith and credit of the US government’, a unca zlata je sa 35$ dosla na 1550$ za ove 42 godine… A dolar je postao, kako je rekao jedan US vice-president jednom stranom zvanicniku ‘yes, it’s our money but it’s your problem….’…
O Pinočeu…
Postoji vrlo obimna i argumentovana gradja kako o Pinočeovoj hunti tako i o američkoj politici prema Čileu,priličan broj američkih službenih dokumenta vezan za ovaj period je deklasifikovan i dostupan istraživačima.Fridman je kreirao ekonomski program hunte,sve Pinočeove metode obračuna sa sindikatima,levičarskim elementima i svima koji su bili po bilo kom osnovu smatrani neprijateljima režima osmišljene su van Čilea.U Vojnoj akademiji u SAD koju su završili mnogi lationoamerički vojni oficiri,u nekim slučajevima gotovo kompletan oficirski kor,podučavane su i tehnike torture.I ti dokumenti i priručnici su deklasifikovani.
Fridman je temeljno i detaljno znao pozadinu hvaljenog čileanskog ekonomskog uspeha i metode kojima je to postignuto.Možda se on u nekim javnim istupanjima i distancirao ili pokušao da se distancira od Pinočea no bojim se da je reč o iznudjenom,čisto taktičkom potezu.Sve vojne hunte u tom regionu izvodjene su sa istim strateškim ciljem,i po istoj metodologiji,negde sa više negde sa manje žrtava.Doktrina šoka Naomi Klajn daje dovoljno ilustrativnih primera ali ponavljam,gradja je veoma obimna.Jedno vreme se čak govorilo o podizanju optužnice protiv Henrija Kisndžera koji je bio duboko upleten u logističku podršku Pinočeovoj hunti,no to je potpuno nerealno jer uprkos odmaklim godinama Kisindžer je i danas jedan od ključnih stratega američke politike i nedodirljiv.
Niko nije izražavao podršku Pinočeu, već reformama koje su pod njim sprovedene. Usput, Pinoče nije imao nikakve veze sa tim ekonomskim reformama tj, nije se mešao. Ceo posao su obavili „Čikaški dečaci“ kojima je on dao punu slobodu.
Politika je već druga stvar. Tu niko od liberalnih ekonomista nije imao uticaja.
Nostradurus,
Nisam, naravno, čitao sve sa linka, ali od onoga što sam pročitao bolje ni da nisam. To nisu ozbiljne kritike. To je propagandna stranica Obaminih partijskih vojnika-levičara.
@Marko-PG
Ja ni jednog trenutka nisam branio Pinoce-a. Daleko bilo. Branio sam princip da ne diskreditujemo doprinos coveka nauci jer je privatno mozda (ili ne) bio simpatizer Pinoce-a. Sve ovo nema veze sa Pinoce-om, ima veze sa Fridman-om kao ekonomistom… Valjda sam sada vec i jasan….
@Marko-PG
Ja nisam narociti fan Fridman-a, ali sam protiv toga da se njegov doprinos (ili ne) ekonomiji diskredituje jer je (ili nije) bio uzor ekonomske politike Pinoce-a ili su ga sledili neki zli ljudi u Rusiji. Hajde da kritikujemo njegove radove, ne to sto je mozda hvalio Pinoce-ov ekonomki program.
To je isto kao da diskreditujete Marksov rad zbog Golog otoka i Gulaga, ili Keynes-ov rad zbog bacanja atomske bombe na Japan.
@Gospodine Katicu,
Titov rezim je i ubio i pritvorio i opljackao mnogo vise ljudi nego Pinoce-ov. A velika vecina nas je volela tu Jugoslaviju. Da li to znaci da smo za diktaturu? Da li to znaci da sve sto je Tito radio nije valjalo? Da li je sve u vezi te drzave bilo lose? Ja, priznajem, ne znam mnogo o Pinoce-u pa mi je lakse da ga posmatram kao fasistu i diktatora i odmah da pljunem na svakog ko ga je podrzavao. Sve to nema veze sa Fridman-ovim idejama o ekonomiji…..
@Andrej, Problem libertarijanaca je što forsiraju slobodan protok roba kao da je novac nešto što samo po sebi ima vrijednost. To je najveća pogreška kod libertarijanaca. Novac ima vrijednost u pokriću roba i usluge države u kojoj se taj novac koristi. Ne postoji nikakva automatska konvertibilnost jer novac jedne države ne pokriva robe i usluge druge države koja koristi drugi novac. Zbog toga je i free market obična fikcija. Pa je onda i glupost da se ne trebaju štititi domaći proizvođači. Nego, što će se? Kupovati strana roba za koji to novac? Od pogrešne definicije novca se dobije niz pogrešnih zaključaka. Mislim, ovo nije mjesto da se sukobljavaju stajališta. Možete da pročitate moj dijalog na blogu jednog libertarijanca: http://nedjeljnikomentar.wordpress.com/2012/12/31/tri-ideje-strucnjaka-za-2013-i-libertarijanske-kontra-ideje/ . Razmijenili smo masu pitanja i odgovora i na kraju je sve završilo na tome da ja trebam nešto naučiti, a moji argumenti nisu pobijeni?!
za Ivana K.,
Ne sporim, svaka stvar ima više aspekata, a priča o Čileu je komplikovana. Uz to, ja nisam baš tako dobro upoznat o tome.
No, OGROMAN problem se pojavljuje kada Pinočeta brane ljudi koji tvrde da su im jako važne individualne slobode. Ljudi kojima je (navodno) prioritet odbrana individualnih sloboda od pretjeranog miješanja države.
За Ивана К – Колико је мени познато, Пиночеов режим је побио око 3,000 људи и око 30,000 затворио и брутално третирао. Мени је то мало прејак одговор на кршење устава које помињете. Хвала на коментару.
Има важнијих тема од ове, али Пиноче је оставио Чиле у много бољем стању од оног у коме га је затекао, а напустио је власт добровољно. О Пиночеу се изгледа пуно лаже. Пол Крејг Робертс је написао књигу о њему која је, он тврди, добила повољан пријем код – Чилеанске левице, након Пиночеа. Чилеански устав је био прекршен више пута – али од Аљендеа. Конгрес Чилеа је онда ауторизовао војску да интервенише…
http://en.wikipedia.org/wiki/Salvador_Allende#Chamber_of_Deputies.27_resolution
http://www.lewrockwell.com/roberts/roberts189.html
http://www.policyofliberty.net/HPdA/RobertsAraujo.html
http://www.opednews.com/a/135325?show=votes#allcomments
Али имам и нешто друго, још снажније рећи на ову тему:
Мислим да је етички страшно, а и ружно, судити негативно о било коме, а без претходне, саобразно брижљиве провере доказа. Ако вам је таква провера тешка из техничких разлога, рецимо недостатак ресурса, вероватно вам ни суд о датој особи није од виталне важности. Често је боље претпоставити да је зла особа у ствари добра неголи сагрешити душу.
za Andreja,
Morate se odlučiti da li su vam važna ljudska prava i slobode ili nisu. Ako jesu, onda se ne može preći preko Fridmanove podrške za Pinočea. 1990-h sam bio svjedok reformi u Rusiji koje su predstavljene kao neoliberalne. Dogodilo se da milioni ljudi ostaju bez životne ušteđevine, penzije, zdravstvenog osiguranja i jednostavno umiru. Jedan od moćnih ideologa tog procesa je bio Anatolij Čubais. On je imao realnu vlast i oko njega su se okupljali političari, ekonomisti, ali i filozofi i istoričari. Imao sam priliku upoznati neke od njih. Prvo što me je šokiralo je bilo njihovo nepodijeljeno divljenje za Pinočea. Stalno su govorili da Jeljcin nije dovoljno snažan, da je Rusiji potreban Pinoče. Na moje pitanje o katastrofalnoj demografskoj situaciji u Rusiji, o užasno kratkom prosječnom vijeku, oni su odgovorili da je to normalno, jer je Rusija prenaseljena. Prema njima, optimalan broj stanovnika za Rusiju bi bio nešto ispod sto miliona, tako da je nekih 40 miliona još uvijek bilo suvišno. S te tačke gledišta, skraćenje prosječnog životnog vijeka je bio poželjan proces. Takođe, objasnili su mi da najveći dio starijih ljudi u Rusiji nije sposoban da se prilagodi tržištu, imaju retrogradne političke stavove i u skladu s tim glasaju na izborima.
Godina je bila 1997. Tada je Fridman bio živ i vrlo aktivan. Nikad nisam čuo njegovo mišljenje o reformama o Rusiji. Njegovi učenici i saradnici su dolazili da ih sprovode.
Iskreno, imam ogromnu odbojnost prema Fridmanu, znajući ko je podržavao i sprovodio njegove ideje u Rusiji i na kakav način.
@Nostrarudus,
Objasnite, cisto radi citalaca ovde, kakvi su stavovi libertarijanaca po pitanju uloge, funkcije i prava emisije novca…
Cisto da ne podmecete kredtni novac i fractional reserve banking u ideje libertarijanaca.
@alis, kritika libertarizma je već napisana: http://critiques.us/wiki/Critiques_Of_Libertarianism
—— Izdvajam ——
Wall Street, Corporatists, Neoliberals And Plutocrats:
There is strong overlap of goals between big wealth and libertarians. These fellow travelers often fund libertarians and their organizations to promote overlapping goals. This is a class war: between the first class citizens (large corporations and the very rich) and ordinary people.
—————-
Link sam našao tek kada sam i sam već bio zaključio da tu nisu čista posla. Nema potrebe da vam sve navodim. Sve piše na linku i slažem se sa time. Ne možete me uvjeriti u drugačije. Do tog zaključka nisam došao čitanjem nego vlastitom analizom i usporedbom. Libertarijanci su točno to što ste rekli. Ni sam ne bi bolje to opisao. Meni je žao tih ljudi, koji su najčešće mladi, puni energije, čvrsto uvjereni u svoje stavove, što će protratiti dobar dio života zagovarajući ideje koje baš najviše idu na ruku onima koji su bogati. 🙂
Sa mnom surađuje i čovjek koji je bio zaokupljen libetarijanskim idejama. Čitajući moje tekstove, shvatio je da je bio zaveden. I vi možete prestati biti libertarijanac, ako shvatite što je NOVAC (jedne države) te tko i kako ga smije stvarati.
Gospodine Katicu,
Hvala vam na odgovorima. Ja sam, mozda pogresno, stekao utisak u vec nekoliko puta ponovljenoj fascinaciji Hajeka i Fridmana Pinoceom da ih diskreditujete ne zbog njihovih radova vec zbog ove cinjenice. Kada pominjem ekonomiste, pa i pomenuti dvojac, ja posmatram njihove ideje o ekonomiji, ne o politici i drustvenim uredjenjima. To sto je neko voleo ili nije Pinoce-a meni ne znaci mnogo. Imali smo mi ovde Tita koga je narod zaista voleo, kome je na sahranu doslo oko stotinu stranih drzavnika, a koji je takodje bio diktator. Ne verujem da su pomenuti bili fascinirani Titovim ekonomskim receptima. Sa druge strane, vi ste navodili neke uspehe jugoslovenskog ekonomskog modela u prethodnim blogovima pa vas ne smatram zbog toga nekim ko podrzava diktatore…
Procitao sam linkovane clanke i kao takve sam ih i razmatrao. Nikako kao neke radove ili ozbiljne analize, vec bas kao novinske kolumne. Spensova komisija je zaista dosla do interesantih zakljucaka. Samo, posmatranje iskljucivo sa makro nivoa se svodi da vi posmatrate ‘drustvo’, a ne pojedince koji ga cine. Na makro planu i drevni Egipat je bio uspesna ekonomija. Niko nije pitao one robove kako im je. Zbog toga ja gajim dozu skepse prema pomenutom izvestaju. Voleo bih da ga stavim u korelaciju za stepenom ljudskih prava i sloboda u pomenutim zemljama…
Za Andreja – Ako ste pažljivo pratili polemiku, Alis se pozvao na tekst gospodina D. Boarova (pescanik.net/2013/03/nevidljiva-ruka-drzave/) koji se završava ovako:
„Kada je već reč o glavnim manama „vidljive ruke države“, ne znam da li je potrebno podsećati, na primer, na radove Hajeka i Fridmana. Oni su odavno tvrdili da makroekonomsko planiranje obično vodi u politički totalitarizam, a da političko planiranje, to jest ono Kenedijevo (uzmimo „najblaži“ primer) „planiranje za slobodu“ – obično završi u ekonomskoj neefikasnosti, to jest inflaciji i devalvaciji.“
Gospodin Boarov nije izneo ni jednu činjenicu, već se pozvao na autoritet Hajeka i Fridmana. Ko ne poznaje biografske pikanterije ove dvojice velikana, mogao bi pomisliti da su se oni užasavali svake diktature. Samo sam podsetio, priznajem rado i pomalo pakosno, da su se divili korumpiranom zločincu Pinočeu. To nije ad hominem kritika, već ukazivanje na nelogičnost citiranog pasusa.
Ako ste pročitali link na koji me je Alis uputio u vezi sa Spensovom komisijom, primetićete da u kritici rada komisije (na tom linku) nema pozivanja na empirijske činjenice, iako je rad komisije počivao upravo na empiriji. Tako se naravno može pisati na blogu, ali to ne može biti ozbiljna kritika jedne referentne analize i ne može opovrgnuti moju teze da je Spensov izveštaj u Srbiji gurnut pod tepih.
Vi imate svako pravo da ne volite intervencionizam, kao što neko ima svako pravo da ga voli. Ali to je teren preferencija, životne filozofije itd.. Spensova komisija se nije bavila preferencijama i filozofijom. Ona je samo pokazala, da su sva društva koja su se najbrže razvijala počivala na jakoj ulozi države. To opovrgava i bazne neoliberalne ekonomske argumente i u tome je suština marginalizovanja Spensovog izveštaja. Hvala na komentaru.
@Boki,
Potrazite knjigu ili emisije ‘ascent of money’ Niall-a Ferguson-a. Videcete kako je bankarstvo postalo ovo sto je danas….
Inace, niste u pravu. Cak je i prethodni chairman FED-a priznao da matematicki i teorijski nije nikada moguce vratiti sve kredite i nemati dug…
Gospodine Katicu,
Interesantno mi je kako branite Spensovu komisiju od ad-hominem napada, ali vec neki blog pri pomenu Fridmana i Hajeka isticete da su bili postovaoci Pinocea. Dakle, ad-homiinem po neoliberalima. Ja jesam za raspravu argumentima uvek, ali da vazi za sve….
I Werner Heisenberg je, na primer, pod Hitlerom radio na pravljenju atomske bombe pa ga pamtimo kao vrsnog fizicara, a ne diskreditujemo ga kao postovaoca nacista….
Mene interesuje sta vi konkretno zamerate trzisnom pristupu? Za mene je trziste ako se vi i ja nesto dogovorimo, svojevoljno, to ispostujemo i iz transakcije izadjemo zadovoljni i vi i ja. Jedan moralan pristup cija je osnova sloboda pojedinaca i njihovih volja. Trziste je nista drugo nego agregat ljudi i njihovih zelja i interesa. Tu postoje problemi monopola, oligopola i drugih devijacija svima poznatih, ali sam princip je jasan, logican, moralan i prihvatljiv.
Drzavni intervencionizam je primer kada ja nesto ne zelim, smatram da je protivno mojim interesima, a onda se pojavi neki birokrata i pretnjom sile mi naredi da ja ucestvujem u transakciji koju ne zelim. Objasnjenja nekih savetnika i tela da je to za opste dobro meni nisu dovoljna. Ja tu imam pretezno eticki problem, smatram celu transakciju nemoralnom i kriminalnom.
@ Postovani Vladimir Dz
Previse ste banalizovali stvari. Kljucni momenti koji ste ispustili da naznacite su sledeci:
1) Novac kao dug nije niko instalirao nego se on pojavio kao najbolje resenje u odredjenom momentu civilizacijskog razvitka:
2) Ako bi pretpostavka da nema novca u opticaju za kamatu bila tacna onda emitent duga ne moze da naplati sva potrazivanja pa i sam mora da ostane bez realne imovine.
3) Kada hrabri mlladi par pozeli da kupi kucu (dakle pitanje ko je stariji kokoska ili jaje) da li ta kuca vec postoji? Teorija da novac kao dug nema pokrice je prilicno „suplja“. Dakle kada mladi bracni par kupi kucu neko tu kucu mora da napravi cime se stvara pokrice za emitovani novac(pa i kamatu jer je novostvorena vrednost pri proizvodnji materijalizovana i zahteva dodatnu kolicinu novca u opticaju) i tu je kraj bajke o velikom zlom vuku. Problem je sto kada dodje do gresaka (namernih ili slucajnih pre svega sto se ne dozvoljava uspostavljanje „zdrave i jasne reference“ pa se nezna koliko ta kuca ustvari treba da kosta cime se prave „baloni“) bez realne imovine moraju da ostanu i navedeni bracni par ali i banka koja je emitovala novac koji nije vracen, medjutim devijacija sistema je trenutno takva da fakticki drzave preuzimaju obavezu da bankama sacuvaju realnu imovinu cime se po prvi put „stampa“ novac bez pokrica, i upravo je taj elemenat degradirao citav finansijski sistem sveta. Kada drzava „spasava“ banke ili kompanije ona fakticki stampa novac bez pokrica (proizvodi inflaciju) jer iza tako kreiranog novca ne postoji nicija zelja da nesto kupi pa time ni potreba da neko nesto proizvede sto bi odstampanom novcu dalo realnu vrednost.
Dakle novac kao dug nije problem, problem je zloupotreba i degradacija zdravog sistema sto se moze uciniti sa bilo kojim sistemom. Nema te dobre stvari koja se losim namerama ne moze obesmisliti, stoga neophodno je istaci da je kancer danasnjeg sveta zapravo sprega „Banka-Demokratija“ (ili ono sto se danas zove demokratijom a sto istinski ima malo veze sa istom), i to bez obzira da li je oligarhija „kapitalistickog“ ili „komunistickog“ tipa.
Na kraju moje je misljenje da ce svi sistemi slomiti zube na osnovnim komoditima, energiji, hrani i vodi koje nije moguce uskratiti pojedincima bez primene sile, a koja izaziva reciprocni odgovor jedinki.
Dobar tekst (možda previše optimističan):
http://www.nspm.rs/savremeni-svet/demokratija-i-dug.html
Što neko reče – demokratija se rodila zbog nečije potrebe za kešom.
@Bojan – Pošto sam ja preveo film, mada neznam dali ste ga gledali sa mojim prevodom, ja vam mogu dati moje mišljenje. Znam autora filma, dosta puta smo se čuli i on mi poslao transkript.
1. Suštinske razlike nema između zapadnog modela i istočnog. Dokle kod banke mogu da izdaju pare iz ničega i nemaju 100% rezervi – tu nema razlike – u pitanju je piramida i dug mora da raste. Istok je u suštini usvojio model sa zapada.
2) Najpoštenije je ono što rade neke muslimanske zemlje po šeriatskom zakonu. Svi ostali prate zapadni model. Neki primeri iz prošlosti su OK, Bill Still uzima primer engleskih narezanih štapova (raboš u našem narodu). Tu nema mogućnosti kartelizacije i uzurpacije.
3) Bilo bi teško to sprovesti jer bi vas međunarodni bankari izopštili iz međunarodne trgovine – vi svojim primerom rušite njihov robovlasnički sistem. Gledali bi što pre da vas napadnu, naravno pre toga bi vam podmetnuli neku laž – npr da pravite oružje za masovno uništenje.
4. Niste razumeli termin novac kao dug. To je suština našeg robovanja.
Ako ste vi mlad čovek i želite da osnujete svoju porodicu vi morate da imate i neki svoj dom. U najvećem broju slučajeva mladi, odvažni, hrabi bračni parovi se odlučuju da odu u banku i pozajme novac. Tu vas čekam ja, bankar, sa svojim proizvodima.
Kad vi potpišete ugovor ja vama prebacim na vaš račun dogoverin iznos. Pare koje sam uneo u kompjeturu sam tog momenta stvorio. One su nastale tada iz ničega. Doduše postoji neki smešni bankarski pravilnici po kojima se na položenih 100 dolara mogu stvoriti 900 novih. Ali oni su davno napustili ta svoja pravila i danas izdaju bez ikakve rezerve. Štednja je tu da bi se bacalo narodu prašina u oči, da se stvori iluziju da pozajmice dolaze od štednje. Ovaj sistem se zove bankarstvo sa delimičnim rezervama. Piramida. Kriminal.
Pošto ja sada vas dužim sa iznosom od recimo 100000 eura, taj novac je dug. On mora u celokupnom iznosu da se vrati svom izvoru – meni. Vi sada vraćate u narednim decenijama rate meni i ja taj novac ne vraćam nazad u opticaj već ga uništavam jer bi njegovo ponovno plasiranje stvorilo hiperinflaciju. Znači od mene potekne i kod mene se gasi, uništava. Kao bumerang, kruži par decenija i polako se topi iz opticaja vaša pozajmljena suma.
Sad dolazimo do suštine problema. Primer. Pretpostavimo da ste vi, ja, Alis i Nostradamus jedna mala novonastala država, i da vi svi dođete kod mene 1 janaura po kredit od recimo 100000 eura na godinu dana i da je kamata 10%. Kako vreme prolazi vi će te imati sve više i više problema da vraćate rate. Problem bi ste rastumačili negde pri kraju godine jer bi ste uvideli da nema dovoljno novca u opticaju. A nema ga jer ja kao bankar nisam izdao i kamatu u opticaj. U opticaju su samo 3 x 100000 eura, ne i 3 x 10000 kamate, koliko fali da se vrate svi krediti. Ja ne izdajem kamatu. Dvojica od vas će vratiti, dok jedan sigurno neće.
Da bi se vratili sva tri kredita mora da uskoči četvrto lice tokom godine sa novim kreditom čija usuta glavnica u opticaj će obezbediti vraćanje tok trećeg kredita. Međutim sada i njemu fali kamata, sad mora šesto lice da uskoči….
Kao što vidimo iz mehanizma u opticaj se uvek moraju dolivati nove glavnice kojim se obezbeđuje likvidnost društva. Tako nastaje inflacija, moraju novi iznosi da budu uvek veći i veći. Sistem je kao spororastući protočni bojler – sa jedne strane ulaze glavnice a sa druge strane ja uništavam rate kredita.
Kad nema novih kredita sledi kolaps. Još gore je kad povučem pare iz opticaja.
Kolaps finansijskog sistema za mene ne znači isto što i za ostale ljude, zapravo on je period kad ja šišam ovce. Tad ljudi i privreda ne mogu da vraćaju dugove i ja im plenim materijalna dobra za novac koji pravim iz ničega. Zar to nije ljepo?
Tad se ja pravim u očima javnosti da mi je teško i da mi je žao da otimam imovinu i preuzimam odlučujući glas u upravnim odborima. Ja izigravam bolnog čoveka koji saoseća dok mi moć raste. Zapravo mene imovina i ne interesuje toliko koliko da se ja pitam za sve. Da ja kontrolišem sve. Ako mi se i banke zatvore ja ću otvoriti 10 ili 20 novih sa drugim imenom – jer ima eksluzivno pravo da sa svojim pajtašima da to radim. Nekima ću promenuti ime samo, dok će te vi misliti da sam uništen.
Više o ovome u filmu koji sam takođe preveo Novac kao Dug II.
5) Ovaj sistem je nastao ovde u Evropi i ovde je centar zla. FED i ECB je jedno telo. Laž je da postoji neke razlike. Doduše postoji sukobi u samim centrima moći ko će kontrolisati više i šta. Kao i kod svih kriminalaca.
Netačno je i da ti centri žele dobro ljudima jer oni su sponzorisali sva najveća zla ovog sveta. Oni su doveli Hitlera, komunizam u Rusiji, izmislili eugeniku, Al Kaidu,…sve najgore. Tako da priče da će oni poboljštati privredu, smanjiti nezaposlenost, rešiti krizu….su po meni netačne.
„Problem koji se gomila već vekovima i oko kojeg će biti borbe pre ili kasnije, jeste narod protiv banaka“ – Lord Acton (1834-1902) engleski istoričar.
G. Nostradurus, vaše predstavljanje libertarijanaca kao korisnih idiota bogatih i velikih korporacija koji postavljaju vlade nema mnogo smisla. Libertarijanci su protiv sprege biznisa i politike. Upravo su zato protivnici velike drzave, jer u velikim ovlašćenjima vide prostor za korupciju. Država/Vlada je prodavnica za bogate pojedince u kojoj oni kupuju zakone koji ustanovljavaju anti-kompetetivnu regulaciju koja cementira njihov trenutni monopol. Kada bi se Vlade okovale i smanjile u svojim ovlašćenjima, onda ne bi bilo potrebe da se postavljaju Vlade, jer one ne bi mnogo toga mogle da pomognu bogatima. Tada bi morali da kao i svi opstanu na tržištu, što će reći morali bi da ponude bolju robu ili usluge ili niže cene. Ali ideja minimalne države nije popularna i nije lako shvatljiva delom zbog protivintuitivnosti a delom i zbog propagande velikog biznisa. Naime otkriveno je da ako vam ne ide u biznisu, da vam je najjednostavniji način da to popravite taj da se dohvatite države. I onda bi država uvela carine na stranu robu(vašeg konkurenta) jer vi niste u stanju da proizvedete bolje ili jeftinije. Dakle mi obični gradjani bi plaćali skuplju robu, a taj višak bi išao tom zaštićenom proizvodjaču u džep(u kiparske banke), umesto daa mi za taj višak kupimo nešto drugo.. Postoje i subvencije itd itd.
Za Alis – Ponovo imamo isti problem. Jedna duga i temeljna empirijska analiza se pokušava osporiti u par pasusa, u kome se činjenicama suprotstavlja stav koji se ničim ne potkrepljuje. Pri tome, nekorektno je i neprefesionalno diskreditovati autore ad hominem, na principu „znam ja njih“. To ne može biti referentna i ozbiljna kritika. Nalaze Spensove komisije danas citiraju i na nju se referišu ozbiljni ekonomisti. Hvala na linku.
G. Katiću, nije istina da niko u Srbiji nije pisao o Spensovoj komisiji . Evo posle kraćeg guglovanja sam pronašao ovaj kritički članak o Spensovoj komisiji, napisan još 2008:
http://trzisnoresenje.blogspot.com/2008/05/vaingtonski-konsenzus.html
Ja se slažem sa autorom u potpunosti,
Za Nostradurusa – Prelazak sa sistema zatvorene privrede na otvorenu, unosi previše parametara nad kojima ne možete imati kontrolu. Da bi kontrolu uspostavili, morate uvesti ekonomska ograničenja koja sam pominjao, a koja se pre svega odnose na kontrolu spoljne trgovine. Kao što znate, to nije naročito popularno danas. Kao što znate, bez obzira što je Belorusija uspešnija od drugih država SSSR-a (inflacija je tamo i dalje problem), taj model niko ne promoviše. Izgleda da nije previše važno šta pokazuju cifre, već šta novine pišu. Hvala na komentaru.
Погледао сам филм Тајне Оз-а – мислим да сам негдје овдје на блогу видио референцу/препоруку.
У филму је приказ америчке финансијске историје инспирисан метафорама и симболима из књиге „Чаробњак из Оза“. Као један од главних криваца свих економских проблема и недаћа, као и разлог за неодрживост и безперспективност данашњег система, наводи се чињеница да је он заснован на новцу који је настао као дуг. Аутори и приказани економисти предлажу неколико модела реформи гдје би у принципу држава имала примарну улогу код емитовања (некредитног) новца тј контроле његове количине у систему.
Ја имам ту нека питања па бих замолио ако има заинтересованих да прокоментаришу:
1) У чему је разлика између у филму предложених модела и онога што је било нпр у СФРЈ, СССР и другим земљама источног блока? Мислим на организацију централне банке и њену контролу, контролу токова и издавања новца?
2) Постоји ли данас на свијету у неким другим земљама систем који би се донекле могао упоредити са оним што се предлаже у филму.. за који се може рећи да је „поштенији“ и као такав употребљив као модел за примјену? Нпр како функционишу централне банке земаља попут Кореје, Јапана, Индије, Вијетнама, Индонезије, Кине, Сингапура, Аустралије?
3) Претпостављам да њихови приједлози тешко да су примјењиви на мале земље због мноштва проблема и отежавајућих околности?
4) Ако сам добро схватио, сав новац који ми имамо и циркулише, на неки начин је настао из дуга и плаћа се невидљива камата. Тачније, сваки грађанин који заради плату плаћа већ унапријед одређене, транспарентне порезе држави, и други невидљиви дио пореза плаћа управо тиме што је у моменту стварања новца на њега унапријед урачуната камата. То значи да нпр неко ко је у БиХ или ЦГ, земљама које су везане за евро, као грађанин плати порезе држави, па онда камате централној банци државе, и на крају дио иде и ЕЦБ. Да ли је ово разумијевање коректно?
5) Да ли се ЕЦБ по принципу функционисања може упоредити са ФЕД-ом, тј да ли се већина оптужби које поједини Американци имају на рачун ФЕД-а може примјенити и на ЕЦБ??
Za Alis – Mislim da solidno poznajem Fridmanovo delo, i bojim se da je napravio previše grešaka, loših procena i da je upravo ideološka isključivost njegova najveća slabost. Jedan sjajan um je podlegao mitovima i slavi, i izgubio kritičnost prema sebi. Meni ne smeta ideologija, ne smeta mi ni neoliberalna ideologija, ali mi smeta kada teze ne mogu biti potkrepljene faktima. Šteta je što se u Srbiji zanemaruju, mislim svesno, izuzetno važni nalazi Spensove komisije. Taj otrežnjujući dokument bazira na činjenicama a ne na konstruktima. Preko tih nalaza se ne može preći ignorisanjem (https://nkatic.wordpress.com/2008/06/03/pohvala-efikasnoj-drzavi/) kako se to u Srbiji radi. Hvala na komentaru.
Da ne bih ja pisao, ovde je vec Fridman rekao sve sto ja imam da kazem o ovoj temi.
Poštovani g. Katiću, moja razmišljanja objašnjavaju zatvorenu, ali i privredu sa balansom u trgovini. Ali, ona su po tome i rješenje koje je primjenjivo na sve države u isto vrijeme bez negativnih posljedica. Time bi ukinuli razlog za valutni rat. Ostaje nam još uvijek problem resursa. Rat za resurse bi tada postao više nego očigledan. Privreda bi mogla rasti koliko to resursi pojedinih država dozvoljavaju. A u takvim uslovima se može početi razmišljati o što većem korištenju obnovljivih resursa.
Osim toga, precizno objašnjenje mogućeg funkcioniranja zatvorene privrede, nam daje i perfektno znanje za objašnjenje mogućih događanja u otvorenijoj privredi i sa kreditnom ekspanzijom novca (slobodna trgovina, slobodan tok kapitala, specijalizacija proizvodnje, prodaja firmi stranim vlasnicima, privatizacija, itd.). I mislim da je to jako bitno. Pogledajte što je rekao Lukašenko u intervju-u: http://www.advance.hr/vijesti/posljednji-europski-diktator-aleksandar-lukasenko-u-velikom-intervjuu-za-rt-samo-zelimo-pronaci-svoje-mjesto-u-ovom-svijetu-i-zivjeti-kao-normalna-zemlja/ . On je mnogo toga učinio upravo kao da je koristio moje teze: Nije pristao da se uvede ruska valuta u Bjelorusiju, ima (kako kaže) uvoz i izvoz u dobrom balansu, ima prehrambenu neovisnost, nije dopustio privatizacije velikih firmi, resursa, itd. Naravno da to izvana izgleda nedemokratski i antipoduzetnički, ali država održivo funkcionira, ljudi su zaposleni, zemlja se gradi i razvija. Nije bitna pogodnost poduzetnicima (par posto društva), ako je narod u dobrom položaju. Po tome odnosu ovo liči na bolju demokraciju, nego ona gdje nekoliko postotaka bogatih uživa, postavlja vlade, upravlja medijima i smije se glupanima (npr. libetarijancima) koji zagovaraju „njihovu“ demokraciju.
Za Alis – Ne znam kako se mogu jasno i eksplicitno podržavati ekonomske reforme Pinočea, a da se ne podržava režim. Pinoče nije došao na vlast na izborima pa potom sproveo reforme, pa potom zastranio. Pinoče je izvršio državni udar i zločinom došao na vlast, nastavio da ubija, hapsi, zlostavlja i reformiše i naravno obilato zarađuje, jer je bio korumpiran. Takvi ljubitelji slobode kakvi su Hajek i Fridman su se morali distancirati od Pinočea u celosti, a ne „na parče“. Naravno, na pitanje da li podržavate zločine Pinočea, bilo bi malo previše, ili previše eksplicitno, da su rekli – da.
Valja biti oprezan i u proricanju. Što se Francuske tiče, ona će možda propasti, ali dirižizam je Francuze dobro služio više od 60 godina i pomogao im da postanu moćna ekonomska sila. Dirižizam je od jugoistočne Azije napravio ekonomsko čudo. Tekst na koji ste stavili ovaj komentar je upravo pokušao empirijski da pokaže kako između fraza i stvarnosti postoji veliki jaz. Države sa najvećem javnom potrošnjom nisu propale, nisu čak ni u najgoroj poziciji. Vidljiva ruka države ne vodi zakonito ka totalitarizmu, inflaciji i devalvaciji. Hvala na komentaru.
G. Katicu, Hajek a posebno Fridman nisu bili ljubitelji Pinocea. Bili su pristalice i inspiratori njegove ekonomske reforme, ali nisu bili pristalice njegove politicke represije. To su podmetanja levicarskih piskarala. Fridman se javno izjasnio da ne podrzava Pinoceovu represiju. Postoje i snimci toga na youtubu, nemojte me terati da trazim.
Sto se tice Francuske, ona je sa svojim porezom na bogate od 70 posto napravila gresku u koracima. Ocekujem njenu ekonomsku degradaciju i eksploziju javnog duga u najskorijem roku. Doduse, ona to moze jos malo da odlaze, uzimanjem jeftinih kredita(zbog sveopste neizvesnosti) ali racuni ce jednom doci na naplatu.
Za Alis – Autor nije ponudio ni jedan argument, izuzev pozivanja na Hajeka i Fridmana. Kao za pakost, reč je o dva zaljubljenika u generala Pinočea, koji nije važio za simbol slobode u Latinskoj Americi. Uzgred, pišem Vam ovo iz Pariza gde je ruka države vrlo vidljiva, iako se totalitarizam ne vidi. Hvala na komentaru.
Zanimljiv tekst. Vidljiva ruka drzave uvek vodi ka totalitarizmu, inflaciji i devalvaciji. Mislim da autor u potpunosti tu ima pravo.
pescanik.net/2013/03/nevidljiva-ruka-drzave/
G. Katicu, vas komentar molim.
ne 2013 vec 2023
Да, развијени ће се штитити парапротекционистичким мерама. У тексту из 2009. години сте дали елементе за прилично црне прогнозе по Србију, чија је индустрија већ била застарела, а до сада се „деиндустријализовала“. Хвала на одговору.
За Душана Ковачева – Мени се чини да уместо националних аутархија имамо блоковску аутархију и економске ратове блокова, за сада, ниског интензитета. Истовремено имамо страшну борбу за ресурсе, попут Либије, Сирије, Малија итд.. (Отуда и моја уздржаност према идеји да Србија остане по страни и буде „нигде“.) Верујем да ће развијени радити на очувању привида слободне трговине, а еродирати је где год то могу. Дилема је да ли земље у развоју могу одговорити том изазову. О протекционизму сам већ писао, доста давно: https://nkatic.wordpress.com/2009/03/24/da-li-je-slobodna-trgovina-fer/. Хвала на коментару.
Навели сте могућност настанка „царинских ратова“. Имам утисак да је ово многим економистима пало на памет, али до сада нису писали о томе из разних разлога. Сећам се појаве „економског национализма“ поводом кризе из 1929. године, о чему је писао Х. Џ. Велс, у смислу скупа протекционистичких мера економске политике националних држава тридесетих година, што је довело до трагичних догађаја 2939-1945. г. Међутим, данас није могућа склоност националних економија ка аутархији као 30-тих година XX века. Геополитичари одавно изразито упозораавају на предстојећи пад доступности хране, воде и енергената на светском нивоу, услед физичке ограничености ресурса и глобалног раста становништва.
Можемо ли очекивати од вас ускоро текст у којем ћете се бавити будућом експанзијом протекционистичких мера у глобализованом свету?
krizu radja pohlepa.wwlll 2013 zatim svetska imperija sa francuskom
na celu sveta
Za Nostradurusa – Lekcija 9. je bolni recept za situaciju kada se država našla u krizi. To je tehnički način za brže prilagođavanje realnosti i ništa više od toga. To nije sistemsko rešenje.
Teze koje Vi zagovarate su više vezane za lekciju 8. Velike države (konvertibilnih i široko prihvaćenih valuta) mogu štampati novac sa mnogo manje rizika nego male zemlje. Ne samo da države to danas rade, već se razmišlja i o poništavanju državnih dugova u portfelju centralnih banka, a razmišlja se i o pokrivanju budžetskog deficita isključivo kroz štampanje novca. (Sve ovo sam pomenuo u tekstu.) Za mene je upotreba primarne emisije mnogo više pitanje tehnike, veštine i mere, nego koncepta. Kako sam u starom tekstu (https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/) pomenuo, Nemačka je to fantastično vešto radila tridesetih godina, ali je to rađeno u ambijentu gvozdene devizne kontrole.
Kod primarne emisije u maloj zemlji, ne smeju se zaboraviti ograničenja koja postavljaju platni bilans i devizni kurs. Jugoslavija je imala apsolutnu kontrolu kapitalnih tokova i snažnu kontrolu upotrebe deviza (sve do vlade Ante Markovića). Meni se čini da Vaša razmišljanja i model više odgovaraju zatvorenoj privredi. Hvala na trudu.
Poštovani g. Katiću, Mislim da dobra analiza nije potpuna. To je osobito vidljivo u lekciji 9 „Devalvacija je najbrži način makroekonomskog usklađivanja“. Devalvacija koja se radi u sustavu koji novac nadomiješta kreditima vodi i dalje u realni rast dugova. Osim toga, kada se radi o stranim dugovima, devalvacija nosi i relativno povećanje duga u odnosu na BDP. To je i ono što ste zaboravili povezati u tablicama zaduženja u postotku BDP-a. Zemlje koje su devalvirale svoju valutu su tu dobile ekstra povećanje duga u odnosu na BDP. Zemlje eurozone to nisu. I da se vratim na ekspanziju novca i posljedice. U doba SFRJ je postojala česta devalvacija, ali ona nije povećavala unutrašnje dugove, nego ih je rušila. Mnogi se možda sjećaju da su podignuti krediti otplaćivani za cijenu cigareta. Sastavio sam XLS tablicu u kojoj sam simulirao inflaciju novčane mase tako da realna vrijednost novčane mase ostane ista. Dodavao sam točno toliko koliko je novac oslabio i za taj iznos knjižio dug. Svake godine sam obračunavao kamate na dug i radio novo dodavanje radi kompenzacije inflacije. Tablica je ovdje: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Inflacijsko_zadu%C5%BEenje.xls?attredirects=0. Parametri koji se mogu mijenjati su: inflacija, kamata banke, i početni saldo. Zaključak koji se na osnovu izračuna može izvesti je da limes duga u konačnici ima trend rasta zbrojenom stopom inflacije i bankarske kamate. Ovo sam već jednom napisao na vašim stranicama. Ovaj račun pokazuje da država, koja ima platnu bilancu sa inozemstvom na nuli i radi prema lekciji 9, ide prema sigurnom bankrotu u unutrašnjem dugu prema bankama. Negativan faktor ovdje je što teoretski država koja ima centralnu banku daje početne pare bankama da bi se zaduživala najvećim djelom prema njima. To je sistem financijskog samoubojstva.
Kako se to nije događalo u SFRJ? Zato jer je dio novaca u sustav ulazio ne preko CB u bankarski sektor, nego primarnom emisijom u proračun. Država se nije zaduživala za ekspanziju novca. Banke koje su bile u vlasništvu poduzeća su tehnički radile sa dugovima (u vrijednosti) jer bi se dugovi nominalno vratili, ali bi imali bitno smanjenu realnu vrijednost. Može se reći da su svi uzimaoci kredita bili time pogodovani. Međutim, dug bankama je uvijek nominalno bio veći od posudbe. Da bi se stvorio novac za povrat kredita i kamata za njih, primarna emisija je morala da sve to nadoknadi. Međutim, kamatni račun je eksponecijalan. Ako postoji realna vrijednost koja je posuđena i na to ide stalna kamata, jasno je da to mora slijediti i emisija novca. Pa eto objašnjenja kako dobivamo hiperinflaciju. Profit banke na ime kredita sam simulirao ovim tablicama: https://sites.google.com/site/financijskisustav/profit_banke_vrijeme.xls?attredirects=0. Zaključak koji se tu vidi je da banke može znatan dio relanog novca koji je u rezervi banke uzeti na ime zarade te da osim toga stvara i višestruko veće dugove u odnosu na realnu novčanu masu koja postoji. Tu je važna činjenica da je realna novčana masa upravo ona koja je nastala primarnom emisijom. Time se pokazuje da primarna emisija X dinara nakon nekog vremena stvara k*X duga. A on se može otplatiti do kraja samo povećanom primarnom emisijom. Kako vrijeme prolazi, krediti se neće otplatiti jer se već izdaju drugi. To znači da se ovo fino preplitanje uvećanih dugova i nastajanje novih ogleda u hiperinflaciji. Tu pokretač inflacije nije primarna emisija, nego multiplikacija novca u bankama i pritisak da se pokriju troškovi nastali iz neotplativih dugova.
Lekcija 9, koju vi zagovarate, danas nema elemente koji bi mogli hiperinflacijom ili inflacijom poništavati dugove. To se može dokazati prvo spomenutom simulacijom. A ova druga simulacija pokazuje da je financijski sustav SFRJ imao mana koje su utjecale na pojavu velikih inflacija. Mi bi se morali vratiti na primarnu emisiju novca bez duga i visokom obaveznom rezervom (50%) smanjiti ekspanziju novca na nivo jednak realnom novcu. Multiplikator novca je 2, ali je 50% novca u obaveznoj rezervi. To znači da je kredit maksimalno 50% depozita tj. 100% realne novčane mase. Novac u o.r. je blokiran. Obavezna rezerva od 100% bi se trebala primijeniti na tekuće račune i račune firmi. Novac za život i poslovanje mora biti 100% siguran. Međutim, kako je jasno da je maksimalni iznos kredita jednak realnom novcu, tada je i logično da iznos kamata koji se želi naplatiti ne može biti veći od dotoka realnog novca preko primarne emisije. I najbolje bi bilo da ne iznosi više od 50% primarne emisije. Ovi logički zaključci time ruše opravdanost tržišnih principa za određivanje količine kredita i kamata (zakon ponude i potražnje te kamatnjak od Keynesa). Ostatak primarne koji neće biti naplaćen preko kamata, mora ostati za profit realnog sektora od gospodarske djelatnosti. Time radimo balans između profita u financijskom i realnom sektoru, a koji je danas poremećen. Pitanje je i da li je potrebno kamatni doprinos smanjiti na manje od 50% od primarne emisije. Sigurno je da nema smisla da je preko 50%.
I to je taj izlaz iz krize koji je nam fali. On treba obuhvaćati i mjere za održanje platne bilance sa inozemstvom oko nule. Šteta je što sve ovo moram ponavljati i ponavljati, a sve je toliko jednostavno i znanstveno neoborivo. :-))
Poštovani gospodine Katiću,
Zaista moram da se složim sa Ibrahimom – molim vas, pokušajte da okupite tim preduzimljivih i efikasnih ljudi, situacija ovde u Srbiji jeste previše ozbiljna da bi iko ikako išta značajno mogao učiniti sam.
Stvari se moraju pomeriti s mesta, i rečima – kao što su vaše – i delom.
Hvala vam što ćete zaista razmisliti o ovom predlogu :)!
Tovaris Zoran, moskovski proroci jos od 1917. najavljuju propast Velikog Satane. I svaka sledeca godina je TA…
Za Nenada Savića – Odgovoriću Vam kratko. Nikako nisam bio u stanju da Ayn Rand shvatim ozbiljno, ni kao pisca, ni kao filozofa. Doživljavam je više kao intelektualnu karikaturu. Ovde smo na terenu preferencija i ukusa, a de gustibus non est disputandum. Hvala na komentaru.
Postovanje Nebojsa,
Veliko hvala na analizi.
Alen Grinspena ste okaraketrisali kao „obozavalac lika i dela Ayn Rand“, sto je dobro poznata cinjenica. Pretpostavljam da ste citali „Atlas Shrugged“. Kakvo je vase misljenje o teoriji koju je Rand propagirala? Da li u njoj vidite neku vrednost, to jest da li je smatrate relevantom danas? Ciljam na kontekst onoga sto vi nazivate „kvalitet administracije“.
Pozdrav,
Nenad Savic
Pretpostavljam da su valutni ratovi neizbežnost u narednoj deceniji upravo zbog enormno naduvanog finnasijskog balona novca iz ničega,tj.dolara koji štampa FED.To je i način minimalizacije štete za jedan broj zemalja kada do globalnog urušavanja postojećeg sistema dodje.Simptomatično je i kupovanje zlate od strane Kine i povlačenje zaliha zlata iz inostranstva u matične centralne banke od strane pojedinih država.Ni najostrašćeniji neprijatelji Amerike ne bi smeli da se raduju naglom kolapsu svetskog finansijskog sistema.Igor Panarin,direktor Diplomatske akademije u Moskvi je još pre nekoliko godina izdao knjigu u kojoj predvidja raspad SAD-a,teritorijalni raspad zbog finansijskog kolapasa.Omanuo je u predskazanoj godini ali trend je nepobitan,i nije jedini koji proročanski nagoveštava krah kazino ekonomije SAD-a.
Imaju Francuzi jednu vrlo zanimljivu Školu za ekonomsko ratovanje,osnovanu negde 90-ih godina,mislim;težište je na industrijskoj špijunaži i subverziji rivala i prijatelja,sve u ime francuskog nacionalnog interesa.
Male države,sa uništenom ekonomijom i armijom,ucenjive su i na svaki način ranjive i u trenutnim okolnostima a kamoli u košmarnom scenariju koji sledi.
Господине Катићу, управо прочитах ову Вашу студију о глобалној економској кризи. Већину ствари разумем (иако је студија доста комплексна), међутим овде ема ништа о Србији, па добијам утисак да нам ни Маркс да устане из гроба не би нам могао помоћи.
Имао бих много што, шта, да питам али да вам не одузимам драгоцено време тривијалним питањима, уздржаћу се.
Поздрав!
За Ивана Н. – Одговор на оба питања је не. Хвала на коментару.
За Небојшу- Да ли Ваше учешће на научном скупу у априлу, који сте најавили, има везе са реконструкцијом владе крајем априла која ће позвати стручњаке из земље и иностранства да уђу у владу, Видите ли себе у том тиму?
Поздрав!
Za Bokija – Ne znam kako bi novac koji bazira na energiji funkcionisao, a instiktivno sam protiv radikalnih i egzotičnih novina. Jedna od varijanti koju je Kina predlagala je počivala na rehabilitaciji specijalnih prava vučenja. Mislim da to nije loša ideja, ali bi ona delom ukinula ogromne prednosti koje dolar, a sada i evro daju svojim vlasnicima. Ne verujem da je bilo kakva radiklana promena sistema moguća u ovoj konstelaciji snaga. Hvala nakomentaru.
Mogu li da pokusam da promenim paradigmu. Cini mi se da su ekonomski strucnjaci previse „utonuli“ u akademsko pojmanje ekonomske realnosti. Sa druge strane posmatrano iz ugla tehnickog lica neke su stvari vrlo ocigledne. Naime Americki standard bilo je moguce odrzati na odredjenom nivou samo pri obilju jeftine energije (po nekim analiticarima 35$ barel) nakon cega njihov nacin zivota i potrosnje jednostavno nije odrziv. Veliki prodor u „virtuelnom svetu“ odlozio je ovu cinjenicu na neko vreme, kao i stampanje neverovatnih kolicina novca. Sta je sada fakat. Fakat je da novac nema vrednost jer za svu kolicinu novca ne postoji odgovarajuca podloga u robama, te iz toga sledi da veliki pokusavaju da na prevaru (stampanjem novca) dobiju realnu vrednost. Naravno i ova cinjenica je zamagljena (planski ili ne) velikim bumom u virtualnom svetu kao i kroz razne finansijske derivate, ali „na kraju dana“ Rusija vec najavljuje da ce energente davati samo za robu (dakle izvoziti samo koliko uvozi) a Kina da nece dozvoliti da joj se uskrati pristup energetskim izvorima. Fizika je veoma egzaktna nauka i u jednom relativno zatvorenom sistemu bavi se iskljucivo konacnim brojevima. Odatle se i javlja pokret da se uvede univerzalni Kilovatcas novac koji ima apsolutno pokrice u energiji. Naravno da se ovo demontira vec na samom startu, jer interesi najrazvijenijih su upravo suprotni, medjutim ukoliko uskoro (sledecih 10-15 godina) ne dodje do velikog tehnoloskog proboja na polju energetike, po mom misljenju sasvim je izvestan scenario deglobalizacije i verovatnih ratova (i to ne samo trgovinskih i valutnih). Inace tekst je odlican i vrlo lepo objasnjava zasto se desava to sto se desava i daje solidne naznake kuda to vodi. Moje je misljenje da je vecini jasno da „puna globalizacija“ (globalno poravnavanje standarda na duzi rok) jednostavno nije verovatno, a cinjenica je da realni svet te energetski potencijal planete na ovom tehnoloskom nivou jednostavno ne ostavlja prostor za realni neprekidni rast standarda i svetskog BDP. Stoga da bi zadovoljili postojecu ekonomsku paradigmu, ekonomisti ce resenja problema sasvim sigurno traziti u „virtualnom domenu“ koji je beskonacan, ali ce u realnom zivotu standard padati i verovatno ce doci do krupnih promena u navikama ljudi pre svega u pogledu koriscenja raspolozivih resursa i energije.
Pitanje za Gospodina Katica. Sta vi mislite o ideji da se napravi globalna valuta sa pokricem u energiji, cisto teorijski jer je jasno da u ovom trenutku ona nije verovatna? Misli te li da bi to pomoglo ili odmoglo oporavku svetske ekonomije?
Za Marka-PG – Mislim da je neka vrsta deglobalizacije veoma moguća, rekao bih i izvesna ako se nastave ekonomski trendovi koje vidimo. Valutni ratovi bi mogli biti početak takvih procesa. Hvala na komentaru.
Gospodine Katić,
Vaše analize su previše dobre da bi se reklo da su jalove. Potrudite se malo više da budu zasijane i na drugim mjestima, ali i na drugi način. Pokušajte okupiti neki tim, kriza je previše ozbiljna za pojedinačna djelovanja.
S poštovanjem,
Ibrahim
Poštovani g-dine Katiću,
Hvala, sad sam pročitao i ovaj tekst o intelektualnoj izdaji i taj mi se dopada, jer je jasan i beskompromisan.
Izvinite, ja pomalo poznajem situaciju u Rusiji, pa bih dodao i ovo: do sasvim nedavno je maltene sva svjetska finansijska elita bila okupljena oko Vašingtonskog konsenzusa. Glavni izvor prihoda te elite je dolazio od štampanja dolara. U slabim zemljama (kao što su Srbija ili Rusija i velika većina u današnjem svijetu) su formirane filijale te elite, koje su dobijale svoj djelić kolača. Ove lokalne elite su, recimo, brinule o centralnoj banci i tome da ona bude potpuno nezavisna od parlamenta sopstvene države i kao takva potpuno potčinjena njihovim mentorima iz MMF i SB. Te filijale su otvorile neke svoje intelektualne centre u obliku nekih univerziteta, instituta ili preuzele glavnu ulogu u postojećim. Takvi su vremenom sve manje ličili na neku nacionalnu elitu, a sve više na kolonijalnu administraciju.
Nego, htio bih vaš (makar kratak) odgovor o tome koliko vjerovatnim vi nalazite scenario deglobalizacije i podjele svijeta na valutne zone u narednih desetak godina?
Za Marka-PG – Akademske institucije se sve više moraju oslanjati na privatne izvore finansiranja. A čije pare, toga i muzika. To sam pokušao da objasnim u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2011/03/30/izdaja-intelektualaca/. Hvala na komentaru.
Za Ibrahima – U pravu ste, i meni se prečesto čini da je moje pisanije jalovo. Hvala na komentaru.
Sada sam pročitao članak i mogu iznijeti moj laički vrlo pozitivan utisak. Slažem se sa skoro svim tezama iznijetim u članku .
Obratio bih pažnju na činjenicu da je BDP Grčke pao za 19% u posljednjih 5 godina (a vjerovati je da je u pitanju i viši iznos, koji se ublažava raznim statističkim trikovima), što je ekvivalentno ekonomskim posljedicama jednog osrednjeg rata.
Mislim da i argumenti iz članka ukazuju na neizbježnu posljedicu ove krize: to je deglobalizacija. Između ostalog, da bi SAD primjenile kejnsijanske recepte izlazka iz krize, neophodno je da najprije povrate i zaštite svoju proizvodnju. No, takve mjere neminovno vode do povratka dolara kući, on će izgubiti status svjetske valute. To je ogromna cijena koju SAD mora platiti, posebno njihov sektor finansijskih usluga, iz razloga što će dolar imati neuporedivo uži prostor za obrt.
Dakle, ja bih rekao da su mjere za obuzdavanje krize, bile prije svega mjere za usporavanje deglobalizacije. S te tačke gledišta, možda je to bio najrazumniji recept u datim okolnostima, s obzirom da je nekontrolisana deglobalizacija vrlo opasan proces. To je, dakle, političko-bezbjedonosni aspekt ovog problema koji je još važniji od ekonomskog.
Ono što mene ipak čudi jeste koliko humanitarne i socijalne nauke kasne za događajima i koliko su učaurene u globalnoj ideologiji koja je bila dominanta prethodnih decenija. Posebno kada se radi o vodećim svjetskim univerzitetima, naučnim školama, uticajnim časopisima. U pravu ste kada ukazujete koliko je taj problem vidljiv u Srbiji, no mislim da je globalna situacija tek za nijansu bolja na tom planu.
Gospodine Katić,
Vaša analiza Svetska kriza – stvarnost, mitovi i pouke potvrđuje Vašu veliku moć prepoznavanja uzroka i posljedica postojeće krize i zabluda koje se nude kao rješenje. Komentar ovakvog teksta morao bi biti jako opširan, da bi ponudio nešto korisno, što u tekstu nije već rečeno, te neću komentarisati rečeno, nego smisao pisanja i komentarisanja ovakvih tekstova. Pored sve umnosti koju Vaša analiza u sebi sadrži, ovako prezentirana, ona upada u zamku u koju su već pale sve akademske rasprave koje pominjete. Radi toga, oni koji uistinu žele iskorak iz ovog stanja trebaju krenuti drugim putem i okupiti grupu, ma kako malu, ali grupu koja je dovoljno kreativna da djeluje na drugačijim principima upravljanja imovinom. Sve analize, dok se ne pretoče u akciju, su, ipak, samo priče. Samo oni koji se na drugi način organizuju i djelom pokažu da postoji drugi put, nešto su na prevazilaženju krize učinili.
S poštovanjem,
Ibrahim
Takozvana svetska ekonomska kriza je izazvana prevarama pri davanju kredita u SAD.Kredite su dobijali i nezaposleni .Primer: sobarica u hotelu kupila 6 kuca na kredit u Las Vegasu,ili student kupio 12 kuca…Svi su varali.Klienti su lagali koliko zaradjuju a banke nisu proveravale podatke i nisu objasnjavale detalje otplate(fleksibilna kamatna stopa,prve 3 godine 3% a posle 6 i vise %).Milioni ljudi su tako dosli u posed nekretnina koje ne zasluzuju (mereno visinom prihoda).Naravno ta potraznja se odrazila na cene.Kuce koje realno vrede $100000 su se prodavale za $ 300 000.Procenjivacke kuce su te kredite ocenjivale sa AAA i to su svi sirom zemlje i sveta rado kupovali kao sigurnu investiciju.
Uzgred, niko ne spominje Cile.Drzava koja solidno funkcionise.Kriza se ovde nije ni malo osetila,cak se zabelezio solidan privredni rast ,niska stopa nezaposlenosti(oko 6% ),ekonomski rast oko 5%.Izvoznici se stite deviznim kursom(kada je potrebno).
Domacinski vodjena ekonomija.Predsednik drzave se vozi u Hyundai a ne u Mercedesu ili Audiju.Na nedavnom medjunarodnom samitu visoki gosti(bio prisutan i Nikolic) su se takodje prevozili u vozilima marke Hyundai, koji su bili pozajmljeni od „dilera“.
Za g. Katica i Marka-PG
Ja ne pratim mnogo ‘akademske’ ekonomiste. Oni obicno kasne za dogadjajima i onda u kolumnama pisu zasto se nesto dogodilo sto se vec dogodilo. Ja sam ozbiljne kritike Greenspan-a citao vec pocetkom 2000.ih. Tada su vec ljudi pricali o nadolazecem slomu trzista nekretnina koji se i dogodio 2003.e ili 2004.e. Ovaj je slom prvo doveo do toga da su MBS papiri postali problematicni (prvo sub-prime, pa onda i prime, a tada je Greenspan pricao kako ce sub-prime kriza ostati contained), pa su onda rating kuce ove papire sa AAA rating-a slesile, a onda su assets banaka postali problematicni (pomnozeni sa leverage faktorom) i banke su otisle pod led.
Dakle, ne mislim ovde na dugacke cikluse, vec na direktan uzrok. Neki ljudi govore da je ova kriza u stvari kraj credit-expansion super-cycle-a koji je poceo nakon 2. svetskog rata. Ima i to smisla, ali sam ovde mislio na direktan uzrok sloma banaka. To sto su banke pogledale u svoje bilanse 2007.e i shvatile da su suplje je samo posledica sloma trzista kolaterala par godina pre toga…
Hvala vam na odgovorima.
„Devalvacija ili ubrzana deprecijacija najbrži su mehanizmi uspostavljanja eksterne konkurentnosti i makroekonomske stabilnosti. Taj proces je uvek veoma bolan, ali u pravilu traje znatno kraće od procesa mučnog deflatornog usklađivanja.“ (iz lekcije br. 9)
Kratko i jasno. Mislim da cemo ovu lekciju, mi u Srbiji, da naucimo na tezi nacin. Nesreca je sto jos ima sta da se prodaje i samim tim odlozi ovo. Hvala na tekstovima.
Gospodine Katiću, pre neki dan je nobelovac Pol Krugman Održao predavanje u centrali američkih sindikata u Njujorku. Predavanje je bilo izuzetno zanimljivo i aktuelno (nadam se da je i Vaš tekst takav), trenutno sam zauzet čim dobijem malo slobodnog vremena sa uživanjem ću ga pročitati,kao i uvek očekujem vaše mišljenje.
Hvala!
Za Andreja,
Mislim da je vaše pitanje interesantno. Sa takvim pristupom dolazimo na pitanje velikih istorijskih procesa koji traju decenijama. U takvom kontekstu možda možemo sagledati dublji smisao trenutnih dešavanja.
Po mom mišljenju, stvari stoje ovako:
– početak ekonomske krize: 1969. (odbijanje SAD da ispuni neke obaveze iz Bretton-Woods dogovora.
– početak kreditnog mjehura: 1982. („reganekonomika“ – to je učinjeno najviše da bi se dobio Hladni rat).
– tačka posle koje nije bilo izlaska bez ogromne ekonomske krize: otprilike 1997-98.
– početak oštre ekonomske krize, uz pucanje mjehura i teška finansijska kriza: 2007-08. (kolaps Lehman brothers).
U periodu od 1998. do 2007. bilo je mnogo znakova pregrijanosti tržišta (jedan od njih je pucanje .com 2001.).
U to vrijeme je jedan dio čikaške škole nastupao sa teorijom u kojoj pojmovi kao što su „pregrijano tržište“ ili „kreditni mjehur“ nemaju smisla. Ta teorija je uglavnom služila da se dezavuišu i ismijavaju oni koji su upozoravali na nadolazeći kolaps.
Uzgred, mislim da Greenspan ipak nije pojedinačno najodgovorniji za krizu. Ja bih ispred njega stavio na primjer Bila Clintona. Upravo u vrijeme njegovog predsjednikovanja Wall Street je imao najveći uticaj na vlast u SAD.
Za Andreja – Nisam mislio na Lehman Brothers, oni su priča iz 2008. Bear Stearns je bio prvi veliki slom i to 2007. godine. Što se Grinspena tiče, on se sve do 2008.smatrao čudom od pameti, znanja i mudrosti. Najviše komplimenata je dobijao baš od neoliberalnih ekonomista. Sada, taj isti krug koji ga je dizao u nebesa pokušava da od njega napravi žrtvenog jarca. To je mudro, mada nije fer. Kritike Grinspena su bile veoma retke (videti tekst https://nkatic.wordpress.com/2008/03/12/ideologija-monetarne-politike/).
Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Pretpostavljam da ste mislili na Lehman brothers…
No, nije to vazno. Slazem se da mozemo pratiti procese i dalje. Ja govorim o pocetku ovog milenijuma, nakon dot-com bust-a, kada je vecina ekonomista koje pratim pocela da ozbiljno pise o balonu koji se naduvava u nekretninama, o MBS, o CDS i drugim instrumentima i kada su manje ili vise predvideli dogaje i trendove koji su se nekoliko godina kasnije i obistinili. Propast banaka je bila samo logicna posledica poteza tokom godina pre toga…. Samo sto su neke bile too big to fail, a neke bas i ne….
Taj talas jeftinog novca je zahvatio i nas ovde tokom prvih godina tranzicije, privatizacija, pa i kod nas naduvavanja trzista nekretnina i posledicnog bust-a.
Vezivanje pocetka ove krize za 2007.u godinu nekako implicira da je pre toga sve bilo u redu, a znamo dobro da nije.. Kriza trzista nekretnina u USA je bila par godina ranije… Ona je direktno uzrokovala i propast derivata baziranih na hipotekama koji su povukli banke u ambis… Ipak tu postoji neki vremenski period…
Hvala vam na odgovoru. Vas tekst se ipak bavi ponasanjem drzava nakon sloma banaka, ne pre… No, pomenuste Greenspan-a, coveka koji je pojedinacno verovatno najvise doprineo slomu, pa sam pozeleo da dodam i svoja 0.02$.
Pre dot-com-a bio je LTCM hedge fund, ili ako nastavimo da odmotavamo unazad film stignemo do štrajkova radnika na škotskim naftnim platformama ili skokovima cena nafte na berzama … koliko god decenija išli unazad ili unapred u odnosu na neki dati period, uvek možemo nekritički/nedosledno i neargumentovano doći do zaključka da postoji uzročno-poslednične veze koje su mogle biti dovoljno predvidljive … ali ako se to ne imenuje i ne opiše jasnim konceptom, dolazimo isto tako lako i do teorija zavere …
Za Andreja – Početak krize se vezuje za 2007. godinu, jer je tada otišla pod led finansijska kuća Bear Stearns i to je bio početak urušavanja sistema. Kad je o krizama reč, njihov početak se obično vezuje za neki važan događaj u vezi sa kojim se svi slažu, a ne za procese koji su prethodili i koje možemo različito videti. Naravno da se krize dugo pripremaju, ali se početak takvih procesa ne može tačno locirati u vremenu. Ilustrovaću primerom.
Vi mislite da je kriza počela 1996.godine, a ja bih, sledeći Vašu logiku, početak krize locirao u osamdesete godine kada je počela deregulacija finansijskog sistema i tiha razgradnja Glass-Steagall akta koji je bio solidna prevencija protiv bankarske havarije. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Upravo zavrsih sa citanjem. Interesuje me zbog cega pocetak krize vezujete za 2007.u, kada je pukao financial bubble? Ovu krizu mozete pratiti jos od 1996.e kada je Greenspan odvrnuo slavine FEDa… Pa smo prvo imali dot-com bubble.. Nakon kraha ovog u jesen 2000.e ovaj se bubble prelio u real-estate bubble. Sledio je krah istog u USA oko 2003.e ili 2004.e (u Srbiji oko 2007.e) i nastanak commodity bubble-a. Konacno, bubble je zahvatio i sovereign debt iz koga se trenutno cupamo… To sto su se banke nasle u problemu 2007.e je samo posledica….
Takodje, svemu ovome je doprinela i dozvola 5 najvecih USA banaka da svoj leverage koji je bio ogranicen na mislim 3 ili 5 mogu da prekorace. Dosli su vrlo brzo na faktor 40. Od tih 5 banaka danas tri vise ne postoje. U Evropi banke su ovaj faktor doterale do oko 60. Ovde ce tek postati veselo….
O ideologijama smo vec pricali…. Ne vidim ja vec dugo nigde ni (neo)liberalizam ni Keynes-a… Na protiv, vidim cist oportunizam….
Za Perica – Mislim da je u okviru zadate situacije Gordon Brown reagovao i brzo i odlučno. Hvala na komentaru.
Gdin Katicu, sta mislite o Gordonu Brown-u i njegovoj ulozi negde 2009-te.