Srpsku tranziciju poslednjih dvanaest godina karakterišu dve velike, moćne i povezane ideje. Prva je, da je dobro, odlično čak, uzimati kredite gde god se može, do kad se može. Druga moćna ideja je da se državna imovina stavi na doboš, pa da se taj novac ili potroši, ili da se njim otplaćuju uzeti krediti. Bez obzira na konstelaciju političke moći, bez obzira na to ko upravlja zemljom, bez obzira na prateću retoriku, ove dve ideje su stubovi i konstante moderne srpske ekonomske politike.
Srbija danas zapanjujuće lako dobija kredite, baš kao i Jugoslavija u Titovo vreme, možda čak i malo lakše. Jedno logično objašnjenje bi bilo da se radi o ekonomiji u usponu, da su pred Srbijom dobre perspektive i da nema dileme da će Srbija uzete kredite uredno vraćati. Ukratko, strani kreditori veruju u svetlu budućnost Srbije.
Drugo moguće objašnjenje je da se Srbiji odobravaju krediti kako bi se zadužila do guše, a zatim bila prisiljena da proda sve što je vredno i što su stranci namerili da kupe. Srećom, ovo objašnjenje je u domenu teorija zavere, ili u domenu paranoje. A kao što je opštepoznato, svet ni izbliza nije tako surov, naprotiv.
Ako je verovati medijima, Srbija se sprema da proda Telekom zainteresovanim strancima. Kako je prethodni pokušaj „žutih izdajnika“ propao zbog niske ponuđene cene i snažnog otpora patriotske javnosti, novi pokušaj bi mogao proći, jer sada prodaju vrši „patriotski blok“.(1)
Javnost će biti obaveštena da je prodaja Telekoma teška, ali nužna, promišljena i mudra odluka. Ona nema nikakve veze ni sa praznom kasom, niti sa mogućim ekonomskim kolapsom. Naravno, odluka će biti doneta u interesu građana Srbije, njihovih roditelja – penzionera, ali ponajviše u interesu dece i njihove budućnosti. Kada deca odrastu, više neće morati da emigriraju, jer će inostranstvo biti svuda oko njih i posedovaće sve što vredi i funkcioniše u Srbiji. Svi građani će tako, ne menjajući mesto boravka, živeti u inostranstvu.
Ponovo će stručna javnost, bar onaj njen deo koji je za to zadužen, gromoglasno podržati prodaju uz priče o vrlinama tržišta, o stranim investicijama i nekonkurentnom Telekomu. Iako je najveća i najmoćnija telekomunikaciona kompanija u Srbiji, Telekom eto, ne može izdržati trku sa stranom konkurencijom. Konačno, ako bi se i moglo konkurenciji odoleti, partije su pune stručnjaka koji su u stanju to da spreče i da upropaste svaku kompaniju – brzo i temeljno.
I najvažnije – za građane je bolje da dođu stranci, jer to znači da će cena usluga pasti, potrošači će manje plaćati, i sve će biti da ne može biti bolje.
Svi će zaboraviti da su cene telefonskih usluga porasle kada se pojavila strana konkurencija. Svi će zaboraviti da je Republička agencija za elektronske komunikacije (RATEL) 2011-te godine iznudila povećanje cena telefonskih usluga, jer su za strance dotadašnje cene bile preniske.
Kada se Telekom proda, cene telekomunikacionih usluga će pasti, kao što su pale i cene cementa kada su stranci kupili cementare, pa je danas jeftinije uvoziti cement iz Albanije nego ga kupiti u Srbiji.
Cene telefonije će pasti kao što su pale maloprodajne cene kada su strani lanci nagrnuli u Srbiju, ili od kada je Delez ušao na domaće tržište.
Interes potrošača će biti zaštićen na isti način na koji su zaštićeni interesi potrošača bankarskih usluga koji izdržavaju najskuplji bankarski sistem u Evropi.
Ili, gledajući dalje u budućnost, cene usluga će pasti isto kao što će pasti i cena struje kada EPS bude prodat, ili cena hrane kada stranci pokupuju najveći deo zemlje u Srbiji, ili kao što će pasti cena vode kada se krene sa prodajom vodovoda.
Pred Srbijom je sjajna budućnost, sa kojom se može meriti samo njena sadašnjost. Kako bi to rekla počivša Margaret Tačer, najbolje tek dolazi.
————————————————————————–
(1) Argumente protiv prodaje državnih monopola i “Telekoma” sam izneo u tekstovima:
Varljivi aksiomi tranzicije – objavljeno u dnevniku „Politika“
(2) Ovo je malo slobodniji prevod njene poznate rečenice „You ain’t seen nothin’ yet“.
http://www.pravda.rs/2016/01/24/svajcarski-muslimani-zahtevaju-ukloniti-krst-za-zastave/
Г. Катићу,
Не знам занима ли вас, али морао сам да гуглам да пронађем ваш одговор на:
Разлог је једноставан – рубрика ”скорашњи коментари” је у 24 часа систематски затрпана небулозама.
@ Ivan N.
Molim Vas za link na tu vest.
Ako bih bio cinik,rekao bih:“Neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj.“Ali to je ipak previse ostro,mozda smo mi sledeci ako oni padnu.
@ Nenad
Mislim da je sustina da nema prave razvojne politike,a to iz razloga sto su svi (narod i elita) bez volje i ideja.Tvrdim da je profit Telekoma (mislim da se radi o sumi od 100 do 300 miliona evra na godisnjem nivou) sitan za rashode budzeta,dakle budzet ga guta skoro ga neprimetivsi.Ali sa tim novcem moze mnogo da se uradi na nivou kompanije.Zamislite i da se 300 miliona evra iskoristi za povoljne kredite poljoprivredi,brzo bi videli rezultat,ili da se odabere jedan industrijski sektor.Sa 50 do 100 miliona evra pravite ozbiljnu fabriku u bilo kojoj bransi.
„Konzumacija ili stednja?“Ja bih rekao ulaganje.Odaberite sektor i ulozite sredstva.Za klasicnu stednju ne postoje uslovi.Sta da stedite kada vam je sve od infrastrukture do industrije propalo?Stedi se onda kada imate od cega i sta da ustedite.Sada treba da se koristi i primarna emisija i svi drugi izvori finansiranja kako bi se sto vise investiralo.Ne natezati se sa domacim tajkunima po sudovima,vec im dati po propalu fabriku i reci:“Kako ti mozemo pomoci da ovo ozivis?Kada ovo pokrenes osim profita koji ces ubirati,bices ugledan privrednik.“
Za Nenada – Kada ste već na ovoj temi, možda nije loše pročitati poslednji roman Mišel Uelbeka Pokoravanje. To je možda samo satira, a možda je i neka vrsta proročanstva. Hvala na komentaru.
Indijci i Pakistanci su najveci rasisiti i nacionalisti. U rangu robovlasnika sa juga Amerike iz 19-tog vijeka. Oni se s nikim nemjesaju. Idu kuci da kupuju zene. Zive u svojim izoliranim zajednicama.
Zasto Srbija ne asimilira potpuno Rome ili bilo koja Istocno Evropska drzava?
Koja elita ce prepustiti vlast stancima. Niti jedna. Kao da predsjednik Rusije postane turkmen musliman.
Pogledaj kako hriscani zive u Pakistanu.
Koliko ste gosp.Katicu vidjeli mjesanih sa gore pomenutim?
Molim Vas gosp.Katicu da zadrzite kvalitet bloga jer pojedini neznaju sta pricaju.
@ Kum
Evo moj dragi Kume najsvežije vesti. Slično ja komentarisah pre par sati.
Ova vest mi daje za pravo da je ono što napisah ispravan zaključak.
Муслимани у Швајцарској захтевају да се бели крст са заставе Швајцарске уклони. То је хришћански симбол и он „више не одговара муслиманској мултикултуралној Швајцарској“.
Pozdrav Kume
@ Ivan N.
Pogresno Ivane,u Velikoj Britaniji Indusi nisu i nece biti clanovi visokog drustva.Oni su sitni trgovci,taksisti,…dakle niko i nista.Arapa u Francuskoj nema bas 40 procenata,ali ih ima dosta pa su ipak drustveno-politicki marginalizovani.Sloboda,jednakost,bratstvo su principi koji vaze samo za Francuze,nikako za nize nacije ili rase.Uostalom ko je ovo smislio,prolivao svoju i tudju krv u ime tih parola i sprovodio ih u praksi?Nisu to bili domorodci po kolonijama vec prosveceni francuski narod.
Sta je milion ljudi koji su stigli do Evrope u odnosu na milione koji svakodnevno pate od Libije,Iraka do Sirije.A I taj milion,mozda je doveden iz nekog razloga.Zaboravljate da su ti isti dobrotvori jos juce milione pogusili u gasnim komorama,i milione pobili na druge nacine.Pogledajte koliko se sovjetskih ratnih zarobljenika vratilo kuci posle rata.
Kume, evo demanti
Pišeš Kume,
„Kada dodje vreme svi domorodci se pustaju niz vodu bez obzira na drustveni polozaj u koloniji ako kolonizator nema eksplicitni interes da ih zastiti.“
Tačno primećuješ dragi moj Kume, ali loše zaključuješ!
Kako da ih zaustavi?
Ta tvija istorijska bujica ih odnese pravo u kuću kolonizatora. To je poenta, dragi moj Kume.
Evropa očekuje još 1 milion izbeglica. Evropa kume postavlja ogradu braneći se od svojih podanika.
Francuska Kume ima 40% afrikanaca poreklom iz svojih kolonija,
Pozdrav
Da neuzima profit a da se rashodovna strana budzeta dize jer su u Srbiji „najmanje plate“.
Rast ili preraspodjela? Konzumacija ili stednja?
Cijela sustina je da su ljudi kontra, ali neznaju ni sami za sta su.
Mozemo sve iz pocetka.
@ Ivan N.
Zabluda ovog naroda i njegove elite koju ce skupo platiti (neki su vec poceli da je placaju) je da ima lagodnog zivota na racun globalnog kapitala.Lagodan zivot oseca samo kompradorska elita,a i to je sve na staklenim nogama.Uzmimo primere kolonija.Indiska kompradorska elita nikada nije postala deo britanskog drustvenog krema.Ni Arapi iz francuskih kolonija nisu nikada postali punopravni Francuzi i pored znacajnog imetka.Kada dodje vreme svi domorodci se pustaju niz vodu bez obzira na drustveni polozaj u koloniji ako kolonizator nema eksplicitni interes da ih zastiti.Iskreno,ko voli i postuje izdajnike?
Odredjeni kapital u ovoj zemlji postoji,da ga nema ne bi bilo ni kapitalista da ga eksploatisu.Jadni su oni koji povere svoju buducnost tudjinima.Narod bi rekao:“Tesko loncu koji ceka zaprsku iz sela:“Da bi ovoj zemlji krenulo potrebno je znanje i organizacija.A uslov svega je volja,volja da se raskine sa losim,volja za rad,za napredak,za ucenje,za perspektivu.Danas Srbi nemaju volje,dakle nemaju ni buducnosti.
Teza – antiteza i sinteza
Ja pratim površno sve stranke, i nema stranke koja u svojoj priči ne sadrži zrno istine, jer da ničega nema ne bi ih niko ni glasao.
Svaka priča koja je bombastičnije tipa brze pruge, euro polis, kanal Dunav- Solin itd su priče za naivne.
Ne treba se mnogo znati pa shvatiti da su one trenitno u svetu mašte propagatora.
Svaka stranačka ideja što je realnija ona je i prostija ali za realizaciju je bolnija.
Nju poltičari ne pominju iz razloga gubljnja biračkog potencijala.
Kume, šta fali globalnom kapitalu kad ga toliko naši političati prizivaju da investira kod nas?
Kume kakav to mi kapital imamo osim negativan – dugove.
Zašto Kume naša ekonomska elita ne smisli neki mahanizam lakog života bez stranog kapitala?
Zato kume što je to nemoguće.
Hvala
@ Куме
Ја чврсто стојим на земљи.
Давно сам оставио предизборне бајке наивнима.
Савршено сам свестан реалности замље у којој живим.
И зато зборим опоро, разумно и искрено.
Перцепција нашег народног ума није у стању да филтрира хаотичну стварност.
Поздрав, мој драги Куме
@ Ivan N.
Moja greska,komentar na koji se pozivam nije poslao Cayo vec Maki na temi Interviju za NIN.
Vi pratite delovanje gospodina Radulovica,kod njega ima stvari sa kojima se slazem i koje bih primenio,ali generalno njegov kurs i kurs njegovih saradnika je u interesu globalnog kapitala,i kosi se sa interesima gradjana i drzave Srbije.To je i prirodno jer ih finansira taj kapital,i tu vidim njihovu vezu sa politicki potrosenim G-17,odnosno Regionima.Dakle gospodin Radulovic je politicki naslednik gospodina Dinkica sa istim zadacima i ciljevima.
@Ivan
-Ефикасност пословања
-Увознички лоби
-Царинска контрола
-Радна места контролисана
-О приватизацији телекома размишљају само идијоти
-Издајници плаћени из иностранства
-Телефонија незамнљив ресурс озбиљне државе
-Есенцијални државни ресурс
-Интелигентни и храбри људи у државној администрацији
-Дефетизам и комплекс ниже вредности
-Фрустрације мађу становништвом
-Алиби за предају државе у руке непријатеља
ПС.
Господине Илија Чворовићу, ови токови мисли су ми однекуд познати и морам Вам признати да ме хвата језа.
Па зар нисмо преболели дечије болести?
@ Ivan N.
Obzirom da imam sesti stepen strucne spreme i ja sam inzenjer,tako da se ne osecam ni najmanje inferiornim kada se moje misljenje sukobi sa inzenjerima i drugim sa kojekakvim titulama.Ovi titulisani su cesce konformisti,da ne upotrebim adekvatniji izraz,od ovih bez ikakvih titula.
Ti problemi koji ce nastupiti u buducnosti,a kojih bi trebalo da se po Vama plasimo,sastavni su deo zivota.Zar nisam rekao da je svojevremeno Telekom posedovao samo fiksnu telefoniju,a da je kasnije uspesno razvio mobilnu telefoniju i internet,i danas odoleva finansijski mocnoj konkurenciji.Tako i jos agresivnije treba nastaviti i u buducnosti.Osnivanje Telekom banke je dokaz da tu neko bar malo razmislja,i to je dobro ne samo za tu kompaniju vec i Srbiju.Povezite to sa komentarom Cayo-a i izlaganjem gospodina Komazeca i videcete sta znaci domaca banka i koliko ona moze znaciti privredi i gradjanima.Dobro je i prirodno da Telekom ide u bankarski sektor jer je to izuzetno likvidna kompanija,i njen novac je zaradjen,nije kreditni,dakle opterecen kamatom,tako da se moze koristiti za kreditiranje privrede po povoljnim uslovima a da takav kredit ne vodi zajmodavca u gubitke.Vi uporno verujete strancima i mislite da su to nasi spasioci,te da su njihove ideje usmerene da nama pomognu.Ja mislim da su njihove ideje usmerene na to da sebi pomognu,a nama odmognu.Dokaz: poslovanje Dojce telekoma u Nemackoj i nama susednim zemljama.U Nemackoj isti vlasnik ima znatno vise zaposlenih gledano na broj korisnika u odnosu na nase susede.Pri tome plate zaposlenih su u Nemackoj znatno vise,a cene usluga priblizne i Nemackoj i u nasem okruzenju.Dakle i tu je neko izabran,a neko je samo sirovina.Sta mislite ko je sirovina?Zelite li da budete sirovina?Nismo najzaduzeniji mi nego Hrvatska.Cifra od 1,5 do 2 milijarde evra je prava sitnica na javni dug od 24 milijarde evra i ukupne dugove,spoljne i unutrasnje,dugove gradjana i privrede od oko 49 milijardi evra.Velicina od 1,5 do 2 milijarde je otprilike rast javnog duga nase zemlje u jednoj godini.
Ono sto je bitno je da se drzava ne bi trebala da uzima profit od ove kompanije vec da ga usmerava na dalji rast i razvoj Telekoma.Ne razumem kako su to Skype,Viber i drugi konkurencija Telekomu ako moraju koristiti internet koji valjda mora imati provajdera i infrastrukturu preko koje se distribuira.
Takodje komentar Ivana na ovu temu je veoma dobar.
Suština privatizacije u Srbiji nije bila veća efikasnost rada kompanija nego likvidacija domaćih proizvođača kako bi se stvorio prostor za strane proizvođače i uvoznički lobi. Uz adekvatnu carinsku zaštitu i državnu investicionu politiku većina likvidiranih (privatizovanih) kompanija bi mogla da nastavi sa poslovanjem, a gubitak radnih mesta bi bio kontrolisan i minimalan. O potpunoj privatizaciji telekomunikacija može da razmišlja samo idiot ili izdajnik plaćen iz inostranstva. Fiksna telefonija je nezamenljiv i neophodan resurs ozbiljne države.
Da bi se esencijalni državni resursi zaštitili potrebni su inteligentni i hrabri ljudi u državnoj administarciji. Za ljude koji se kod nas bave politikom je daleko jednostavnije da podstiču defetizam i kompleks niže vrednosti indukovan od strane propagande. Tu samo treba da se frustracija koja je prisutna među stanovništvom još više podstiče kao alibi za predaju države u ruke neprijatelja. Na taj način političari ostvaruju svoje lične materijalističke ambicije uz minimalan napor. To od njih ne zahteva nikakvu energiju niti misaoni angažman; potrebno je samo da besomučno ponavljaju da se treba „integrisati“, „reformisati“, etc.
Dragi Kume, pošto tako sugestivno tvrdiš da to što „ovi inženjerei iznose je klasično gubitničko razmišljanje“. Zanči znaš dobitničko razmišljane, iznesi ga. Tvrdiš, i verujem ti, da ti osećaš „stvarnost“ i te tehnokrate svrstavaš u proletere.
Ivan K. tabelarno navodi sve objektivne probleme koji će vremenom nastupiti i dejstvovati u smeru gubitaka Telekomovih pozicija na svetskom a i domaćem tržištu. „Branioci Telekoma“ ne navode ni jedan dokaz protiv tvradnji navodnih inženjera.
Evo anakognog primera za to što ovi inženjeri tvrede:
Setimo se nekadašnjeg giganta Kodaka. Kodak je propao samo što se nije prilagodio tehnološkim izmenam svojih proizvoda, mahom fotoaparata, Menađment nije razumeo nove tehnološke trendove.
Moje mišljenje je da Telekom treba prodati. Sad je pravi trenutak.E sad gde će uhlebiti višak zaposlenih? To je poslovodstvo trebalo da razmišlja ranije. Imali su kapital i mogli su da investiraju u druge sektore i da započljavaju najbolje koji bi u hodu rešavali probleme,upravo naši najbolji to rade tamo negde za te omražene kapitaliste.
Deo para od prodaje upotrebiti za vraćanje duga, jer smo najzaduženija zemlja u regionu. Tako bi skinuli dužnički jaram sa vrata,a investitori bi poverovali u naš poslovnu sigirnost i iskrenost.
Jedino možda nisam u pravu ako je neko tako moćan došapnuo nam, da će jednog dana svi dugovi biti otpisani i rulet kreće iz početka.
Ali kume to ponovo ima svoju cenu, jel tako?
E taj deo priče ne znam, pa onda i nije mi zameriti što trućam.
Pozdrav
Интересантна ствар, која се не помиње у мору понављајућих тривијалности, јесте чињеница да се телекомуникациони сектор преплиће са банкарским, односно да контрола над телекомуникацијама представња и контролу над финансијама. Довољно је сетити се да се трансакције врше Телекомовом инфраструктуром.
Само учешће страних телекомуникационих компанија на домаћем тржишту је превише безбедносно проблематично, ништа мање од учешћа страних банака.
Додатна појава је и директно телекомуникационо банкарство:
http://www.mts-banka.rs/
Продаја телекомуникација је у ствари потпуна предаја контроле над финансијким и другим информативним токовима у земљи.
Докле год ви контролишете своју (теле)комуникацију, вашу финансијску крвну слику могу да знају само на основу вашег личног исказа или извештаја.
To misljenje koje iznosi doticni inzenjer i njegovi istomisljenici je klasicno gubitnicko razmisljanje,u njemu nema volje za uspehom i preduzeticnog duha.Tako nesto mogu da izjave,i u tom pravcu da razmisljaju,ljudi bez osecaja za stvarnost i kapitalisticki poredak.Po njima je bolje biti proleter nego kapitalista.
Kada su u svetu mobilna telefonija i internet bili u zacetku,Telekom je raspolagao samo fiksnom telefonijom.Da li ga je tada trebalo prodati i izbeci sve muke razvoja novih delatnosti?Telekom je vazan resurs i zbog svoje infrastrukture.Ako raspolazem tacnim informacijama trenutno ima oko milion i sest stotina hiljada aktivnih fiksnih telefonskih prikljucaka.Broj korisnika blago opada i pored razvoja drugih sistema komunikacije.I danas je znacajan prihod ove kompanije od preplate na fiksne telefonske prikljucke.Kao sto vidimo,ako poseduje infrastrukturne resurse u svojim rukama kompanija moze i uslovljavati korisnike.Npr.koriscenje ADSL usluge je uslovljeno postojanjem fiksnog prikljucka.Dakle postoje i drugi nacini da se usluga proda osim izricite zelje kupca.Tako da je tesko da ce fiksna telefonija izumreti sa starim korisnicima.Ne brinite,i privatni odnosno strani vlasnik ne bi se libio koriscenja ovih metoda prodaje usluga.I sve dok poseduje infrastrukturu u svojim rukama Telekom moze naci nacina da naplati i usluge koje se preko te infrastrukture dobijaju.Razvoj i ulaganja su neophodni,i treba da budemo srecni sto mozemo razvijati sopstvenu kompaniju,a ne tudju.Razvijajuci kompaniju razvijacemo i kadrove,koje mozemo upotrebiti i za druge kompanije i druga mesta osim Telekoma.Znanje je najveci kapital,a znanje poseduju ljudi.Mislite li da ce razvojni sektori strane firme biti u Srbiji?Ali za to mora postojati ozbiljna drzavna politika.I na kraju,na sta je svrsishodnije uloziti novac od eventualne prodaje?Na prevremeno vracanje dugovanja drzave?Na budzetske rashode?Taj novac je za ove namene kap u moru,a izgubili bi tako vazan resurs koji svakog dana „pravi pare“,pored toga sto izdrzava ogroman broj zaposlenih.Kod drugog vlasnika bilo bi mnogo manje zaposlenih.Steta za Srbiju,jos manje para za potrosnju gradjana.Dobro za stranca,veci profit.Dobro i za srpski mentalitet,neka svi dobiju otkaze kada ja tamo ne primam platu.Vole Srbi da svi budu jednaki,ako su sirotinja.Ako je Srbin boljeg imovnog stanja,jos strasnije voli da svi oko njega budu sirotinja.
За Ивана К. – Збуњује да највеће телекомуникационе компаније не знају оно што уочавају виспрени аналитичари на Б92. Када би велике компаније разумеле трендове које разумеју српски аналитичари на Б92, настали би велика бежанија из телекомуникационог сектора. Овако, наивни какве их је Бог дао, настављају да укрупњују своје империје. Хвала на коментару.
Разгледајући једну дискусију о Телекому на Б92, наишао сам на размишљање какво први пут видим. Морам признати да ме је заинтригирало. Написао га је, колико сам разумео, један инжењер без партијске афилијације.
alselone 21:45 12.12.2015
Telekom treba prodati jer se trziste menja
Uz dalji razvoj i integraciju Vajbera, Vacapa, Skajpova i slicnih cuda, telekomovi ce (p)ostati samo internet provajderi i prodavnice mobilnih telefona.
http://blog.b92.net/text/26088/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%88%D0%BB%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D0%B0-%D1%98%D0%BE%D1%88-%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%98%D0%B5/#k1745346
У даљим коментарима видимо детаљније образложење:
Ja sam nekada bio potpuno protiv prodaje telekoma ali se trziste promenilo.
Tаkodje, ne bih prodavao infrastrukturu jer se to tako ne radi, uludo je objasnjavati zasto, ali mislim da bez toga tek nece niko kupiti i da je cena bez toga smesna.
alselone 16:33 13.12.2015
Telekom je firma koja ne zna sta joj je posao.
Je l’ provajder fiksne telefonije? – Jeste ali to danas vise nikome ne treba.
Je l’ provajder mobilne telefonije? – Jeste ali to za 5 godina nikom nece trebati.
Je l’ internet provajder? – Jeste ali je pitanje dometa ADSL-a.
Je l’ operater „kablovske“ televizije? – Jeste ali to za 5 godina nikom nece trebati.
Je l’ banka? – Nije jos uvek.
Je l’ prodaje mobilne aparate? – Da, ali to je sitna lova i za malu firmu.
Je l’ ima Telekom dugorocnu strategiju? – Vidi labuda sine.
http://blog.b92.net/text/26088/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%88%D0%BB%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D0%B0-%D1%98%D0%BE%D1%88-%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%98%D0%B5/#k1745448
„Ima mnogo starijih ljudi koji ne mogu da se snađu sa „novotarijama“ pa i dalje koriste jedino fiksne telefone.“
Slazem se, i moja baka (90 godina) ga redovno koristi. Ali od njenih par stotita dinara racuna se nece leba najesti.
http://blog.b92.net/text/26088/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%88%D0%BB%D0%BE-%D1%98%D0%B5-%D0%B0-%D1%98%D0%BE%D1%88-%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%98%D0%B5/#k1745488
Ви који темељно разумете зашто је Телеком погрешно продати, позвани сте да адресирате горе наведено размишљање.
Ово постављам јер тему видим као лакмусов тест наших основних претпоставки. Разумно је очекивати да се добронамерни и паметни људи сложе око основа државне политике.
Прокоментарисао бих још мало криминализацију ”меница без покрића”.
Нагађам да није се то нигде није десило осим код Срба.
То је субјективна одговорност, као основа кривичног дела преваре. Српски законодавци су објективизовали криминализацију непокривености менице, другим речима, изједначили дуг са кривичним делом. Уз опште ћутање стручне јавности, тада су криминализовали и минусе на платним картицама.
Сада се та аномалија наводно укида, али се ради потпуно супротна ствар, па се декриминализује чек без покрића. Србија је изгледа земља за поигравање људима:
http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/599058/Izdavanje-ceka-bez-pokrica- uskoro-nije-krivicno-delo
Као што нико није реаговао када се криминализовала меница, нисам чуо да се реагује када се најављује легализација превара са чековима. Ако се ово стварно спроведе, то би могло да представља додатну монетарну контракцију, јер ће чекови постати практично безвредни. А ко ће онда да прихвата менице, када ни чек не вреди?
Из пресуде новосадског апелационог суда се види да Суд констатује да ”виновник признаје да је био несолвентан” приликом плаћања репроматеријала за фирму меницом. Уопште се не доказује да је имао намеру да уништи фирму, игноришући очигледну чињеницу да је набавка репроматеријала индиција да је ”виновник” покушао да настави пословање:
http://www.so.os.sud.rs/files/download/krivicno_odeljenje/krivicno_pravo /%D0%98%D0%97%D0%94%D0%90%D0%92%D0%90%D0%8A%D0%95%20%D0%A7%D0%95%D0%9A% D0%90%20%20%D0%98%20%D0%9A%D0%9E%D0%A0%D0%98%D0%A8%D0%8B%D0%95%D0%8A%D0% 95%20%D0%9F%D0%9B%D0%90%D0%A2%D0%9D%D0%98%D0%A5%20%D0%9A%D0%90%D0%A0%D0% A2%D0%98%D0%A6%D0%90%20%D0%91%D0%95%D0%97%20%D0%9F%D0%9E%D0%9A%D0%A0%D0% 98%D0%8B%D0%90%20-%20%20%D1%87%D0%BB.%20288.%20%D1%81%D1%82.%203.%20%D1% 83%20%D0%B2%D0%B5%D0%B7%D0%B8%20.%D1%81%D1%82.%202.%20%D0%9A%D0%97.pdf
Невероватна тишина све ове године, у јавности нисам чуо ни реч о томе.
Bicu slobodan da iznesem svoje vidjenje situacije.
Ne verujem da je presudan razlog odustajanja od prodaje cena.(Tu se verovatno radi oko 100 miliona evra razlike.)
Pritisak javnosti je veoma jak i to bas iz glasackog tela SNS-a.Svi su listom protiv prodaje.Izbori su verovatno u prvoj polovini naredne godine,tako da bi ovo bio jak argument opoziciji (stvarnoj) da pridobije ili bar pasivizira dosta patriotski nastrojenih biraca SNS-a.
E,sad cu izneti jednu svoju spekulaciju.
Mislim da premijer pokusava da povlaci neke poteze samostalo,sto bi znacilo u interesu zemlje.Posle sastanka sa Putinom,neki mediji su ga docekali na noz.On nenaviknut na kritiku,a onako radikalski teatralan, od toga,kao i svega drugog, napravio je cirkus.Cini mi se da i ovde pokusava da se izmigolji sponzorima vadeci se da je ceo narod protiv prodaje.Ipak,u vladi su mu Zorana iz trilaterale,Vujovic stari ekspert Svetske banke i niz drugih kadrova Zapadnih institucija.Da ne pominjem mesta sekretara,savetnika,pomocnika i drugih na kojima su oni ponikli pod Dinkicevim sinjelom.
Setimo se Jelene Trivan,uhlebljene na mestu direktora Sluzbenog glasnika.
Tako da mislim da on ne moze ozbiljnije odstupiti od „linije“.
Mislim da ekipa nece odustati od prodaje Telekoma,Komercijalne banke (trenutno se „uteze“),Dunav osiguranja i na kraju EPS-a.Ovo je samo takticko povlacenje.
Svakako da su razliciti ljudi imali razlicit stav i misljenje oko prodaje NIS-a medjutim ovi koji se sada kaju zbog prodaje NIS-a nisu me ubedili u svoju iskrenost. Pre bih rekao da se radi o krokodilskim suzama. Ja sam Novosadjan i znam, da je prodaja NIS-a vrlo rdjavo primljena u Novom Sadu, a i „sire“. Misljenja sam da ce se o tome tek pricati. Pri tom, kako je prodaja bila politicka odluka, sa politicke platforme ce se i ispitati, a ne sa ekonomske (kao sto je trebalo pri prodaji).
Za B. J. Škrbića – Moja poenta je bila malo drugačija. Kod prodaje NIS-a je došlo do političkog svrstavanja, s tim da su i pristalice prodaje i protivnici prodaje to radili iz „lično političkih“ razloga. U tom smislu se mogu kritikovati na isti način i jedni i drugi, a ne samo jedni. Hvala na komentaru.
Бићи храбар па свој угао гледања ротирати за 180° и продају Телекома сагледати из супротене политичке перспективе.
Ово је мајсторија. Огроман број људи је насео на прост трик.
Продаја телекома је управо мајсторски одиграна симултанка.
Пробудих се из масовне хипнозе.
Продаја није успела.Разлог, слаба цена.
Ствари стоје сасвим другачије.
Зашто би се продавала најпрофитабилнија компанија? Глупост.
Шта примећијем. Банке и осигуравајуће куће избацију наве производе на тржиште услуга које грађани могу наћи у њиховој понуди.
Шта они ниде. Банке нуде камате 2%на орочена средства од 5 година, а осигуравајуће друштва нуде животна осигурања на рок од 3 до 10 година са каматама до 4% ! Па зар то није симтоматично?
Зашто одједанпут тако велике камате а оне у кризи падају на орочена средства?
Па просто. Тим новцима које грађани ороче на дуже стазе купују се акције Телекома.
И сви задовољни. Телеком добија свеж новац, којим инвестира у нову технологију, Повећава профит може да враћа кредит., Банке добро зарађују. Штедише извукле новце из сламарице и оплођавају га. И сви задовољни.
Ето Гордијев чвор разрешен.
А народ мисли да је победио логику.
*Све што је тајно није јавно, иако је јавно само привид истине – Ја.
Gospodine Katicu, pa ja bas i govorim o tom proruskom delu javnosti kojem uopste nije smetalo da NIS proda Rusima, stavise likovali su !
Za B. J. Skrbića – Bojim se da ste zaboravili da je antiruski/prozapadni deo javnosti bio zdušno protiv prodaje NIS-a. Dakle, taj deo javnosti nije bio protiv prodaje NIS-a, već je bio protiv prodaje NIS-a Rusima. Mislim da je ta prodaja bila loše pregovarana, i da je povezivanje prodaje NIS-a sa Južnim tokom bio veoma loš potez. Ali … Za razliku od Telekoma, NIS je bio u očajnom stanju, sa ogromnim dugovima, sa malo domaće sirovine itd.. NIS je, bojim se, doveden u stanje da se morao prodati. Bio bih sretniji i bilo bi bolje da se nije prodavalo direktnom pogodbom.
Ljudi koji su se izjašnjavli protiv prodaje Telekoma, tu uključujem i sebe, nisu bili protiv prodaje zapadnim kompanija, već su bili protiv prodaje Telekoma bez obzira na to ko je potencijalni kupac. Dakle, motivi protivljenja nisu bili vezani za političke afinitete. Hvala na komentaru.
Nesto se ne secam da je bila ovakva uzbuna kad je prodavan NIS ! (a Znamo i zasto)
За Cayo – Не знам, нажалост, да ли је издавање менице без покрића негде кривично дело. Претпостављам да постаје кривично дело само онда, када се може доказати да је у тренутку издавања менице трасант знао да је неће платити. Хвала на коментару.
Г. Катићу,
Коментар о Агрокомерцу ме подсетио на менично финансирање.
Србија, Црна Гора, и Босна су криминовализовали издавање ”менице без покрића” у кривичном законодавству.
Пропаганда о ”меници без покрића” се вуче управо из доба Агрокомерца, када су дугови у јавности представљени као кривично дело, а меница представљена у ранг са чеком.
Да ли вам је познато да је било где другде у свету криминализивана меница као финансијски инструмент?
БОГРАД – Телеком Србија остаје у рукама Републике, одлука Владе била је једногласна, као и Комисије за приватизацију Телекома, нисмо добили задовољавајућу цену и сада нам предстоји да реорганизујемо ту компанију како би могла да побеђује на тржишту, изјавио је данас премијер Александар Вучић, јавља Танјуг.
Konacno odluka. Da li ce biti konacna videcemo.
Pozitivan korak,ali,.
Vodja nam je saopstio tu „neprijatnu“ odluku.Gledao sam njegovo okruzenje,sve i da je najbolji,tesko,vrlo tesko…
„Kada se Telekom proda, cene telekomunikacionih usluga će pasti, kao što su pale i cene cementa kada su stranci kupili cementare, pa je danas jeftinije uvoziti cement iz Albanije nego ga kupiti u Srbiji.“
Itd.
Kako god, bar će pozivi za Nepal biti besplatni:
http://www.politika.rs/pogledi/Muharem-Bazdulj/Put-za-Katmandu.sr.html
За господина Катића – Још једанпут хвала на објашњењу. Управо сам погледао формуле из каматног рачуна за обрачун есконта при есконтовању меница, али и за утврђивање веза између номиналне вредности менице, вредности меничног посла и дисконтоване вредности менице. Сада имам ширу слику, поготово ако се има у виду да је инфлација тада иносила 90 % (1986), односно 120 % (1987).
П.С.
Питање (12/10/2013 у 11:59) сам сместио на овом месту, јер сте већ коментарисали менице и случај „Агрокомерц“ (11/07/2013 у 07:23).
За инг. Дејана – О Агрокомерцу и меничном финансирању би се могла написати занимљива књига. Како је политичка димензија афере ипак у домену спекулација, њом се не бих бавио. Агрокомерц је био визионарски и предузетнички подухват. Радило се о доброј фирми која је направила фаталну грешку покушавајући да инвестициона улагања финансира помоћу меница, које су биле краткорочни инструмент. Банка у Бихаћу није имала довољан кредитини потенцијал да финансира Агрокомерц и потонула је под теретом меница које је авалирала.
Једна димензија пропасти Агрокомерца је остала скривена. Како је инфлација у другој половини 80-тих почела да се убрзава, дисконтна камата на менице је почела да расте. Класичан дисконтни обрачун меничне камате у условима високих обрачунских камата доводи до стравичне деформације у обрачуну, па се ефективна камата (која се плаћа) геометријском прогресијом удаљава од номиналне (обрачунске). Овај проблем у техници обрачуна је у Југославији прекасно препознат. Агрокомерц је добрим делом страдао због прекасно препознате техничке грешке. У условима ниске инфлације и ниских камата, Агрокомерц је можда и могао да се провуче финансирајући инвестиције краткорочним изворима.
Не знам колико је овај коментар јасан, будући да мали број људи разуме проблеме везане за технику обрачуна меница. Хвала на коментару.
За господина Катића – Интересује ме Ваш поглед на аферу „Агрокомерц“.
Економски систем СФРЈ био је прилично „раштимован“ од 1977. године (Устав 1974, ЗУР 1976, Закон о економској децентрализацији 1977), када је земља функционисала као конфедерација у економском смислу – око фискалне политике морало је да се усаглашава 8+1 влада, а око монетарне 8+1 народних банака. Владе (СИВ) Милке Планинц и Бранка Микулић су се нашле под притиском иностраних кредитора, али и унутрашње неликвидности привреде.
Када се говори о афери „Агрокомерц“ (1987), готово сви то своде на политички обрачун између „кланова“ Дураковић и Поздерац (Хамдија и Хакија), а у Сарајеву сада воле да истичу како је афера „скувана“ у Београду да би се „срушила“ позиција Хамдије Поздерца и уништило предузеће из Велике Кладуше.
Колико могу да закључим, није био проблем у меницама као инструменту плаћања – већ што је изостала контрола. Да је тада постојао јединствен регистар, средње предузеће (гледано у југословенским оквирима) не би могло да изда толико меница без покрића.
Јесу ли менице као инструмент плаћања биле актуелне и 1970-х? Да ли је афера (1987) подстакла тадашњу државу да „претресе“ дотадашње издавање меница? Претпостављам да је држава тада посегнула за штампањем новца како би спасавала ликвидност привреде, што је изазвало високу инфлацију.
Унапред хвала на одговору.
Za T.R. Stefanovica – Nažalost, nisam uspeo da vidim predloge gospodina Dragaša, pa ne mogu komentarisati. Pogledaću kada budem imao malo više vremena. Hvala na komentaru.
Sta mislite o predlogu Branka Dragasa za izlazak iz krize
Za Apsolventa ekonomije – O pokretanju investicionog ciklusa kroz primarnu emisiju sam pisao u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2012/02/17/beznade-bespuce-i-moguci-izlaz/. Sa tim tekstom je povezan i tekst https://nkatic.wordpress.com/2012/02/29/bauk-primarne-emisije-i-ugodno-inozaduzivanje/.
Kada sam bio student, pre mnogo godina, Ivo Perišin je bio veliko ime jugoslovenske monetarne ekonomije, a kasnije je postao i guverner NBJ. Njegov pristup monetarnoj ekonomiji je sličan teoriji o nekreditnom novcu, s tim da je koncept, potencijalno, bio mnogo lakše sprovodiv obzirom na karakter samoupravnog socijalističkog sistema. Čini mi se i da je Perišin bio najjači zagovornik meničnog sistema (menica kao instrument plaćanja) koji je bio veoma raširen tokom 80-tih, a zatim kompromitovan aferom „Agrokomerc“. Menice su bile oblik privrednog kreiranja novca, iako taj oblik nije bio nekreditni. Sve ovo uzmite sa dosta rezerve, jer prebiram po sećanju od pre 30-tak godina. Mislim da je danas nemoguće primeniti bilo šta od tih i takvih ideja, jer ni lokalna, ni globalna konstelacija moći to ne dopuštaju. Uz to, taj koncpet nije lako operacionalizovati. Hvala na komentaru.
Poštovani,
u emisiji Oko na rts1 pominjali ste korišćenje primarne emisije za pokretanje privrede kroz infrastrukturne radove. Cenim Vaše razmišljanje ‘izvan kutije’, i bio bih Vam zahvalan na malo detaljnijem objašnjenju ove naizgled ‘svetogrdne’ varijante u današnjem, nažalost, ekonomskom jednoumlju. Takođe, pitanje za Vas. Naime vidim da se pominje u komentarima tzv. nekreditni novac, da li ste upoznati sa radovima pokojnog Ive Perišina i njegove teorije o primarnoj emisiji, putem automatskog mehanizma stvaranja i poništavanja novca kroz transakcije između ekonomskih subjekata? Sličan sistem postoji u Švajcarskoj kroz WIR banku, reč je o barter novcu, koji ne postoji fizički, već je reč o prebijanju dugovanja i potraživanja na jednom centralnom registru istih. Kod nas je bilo predviđeno da to bude nekadašnji SDK. Zanima me Vaše mišljenje na tu temu.
Hvala.
Za Dejana – Ranije sam kratko komentarisao pitanje nekreditnog novca. Postoji tzv. Modern Monetary Theory i nekreditni novac je derivat te ideje. Teorija nije besmislena na nivou principa, ali mi se čini da je operacionalizacija tih ideja i njihovo prevođenje u praksu titanski poduhvat. Hvala na komentaru.
G-dine Katiću da li ste upoznati sa teorijom nekreditnog novca Stojana Nenadovića (09.10.1942. – 21.05.2011.)? Hvala.
Za Marka – Ovo je tema koja traži duže obrazlaganje i to ne mogu raditi u komentarima. Merkelova misli da bi podsticanje tražnje kod mediteranskih država išlo preko leđa Nemačke i da bi Nemci to morali da finansiraju. Istovremeno, ona misli i da te države nisu ništa učinile da bi se na vreme prilagodile novoj ekonomskoj stvarnosti, pa to moraju da rade sada. Merkelova je samo manjim delom u pravu i taj tvrdi stav Nemačke produžava krizu i ugrožava opstanak evrozone. S druge strane, Nemačka retorika je znatno tvrđa nego njena dela. Hvala na komentaru.
Poštovani gospodine Katiću,
U više navrata ste govorili kako je država ta koja u vreme krize treba da da podsticaj za tražnju kroz budžet, ako sam Vas dobro razumeo. Kako onda komentarišete stavove kancelarke Merkel u vezi sa budžetskom štednjom kod pojedinih članica evrozone.
Za Vladana – Odluka Niksona je bila iznuđena jer je sistem koji je počivao na dolarskoj zlatnoj podlozi bio potrošen i bio je neodrživ. Nisam pristalica zlatnog standarda i smatram ga nekom vrstom fetiša. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katicu,
Sta mislite o odluci Richarda Nixona iz 1971.godine o ukidanju konvertibilnosti americkog dolara u zlato ? Da li je napustanje ugovora iz Bretton Woods-a pocetak krize koju imamo danas?
За Ивана Н. – Колико је мени познато, у мини електране се интензивно улаже, и исплати се улагати. Много је теже добити дозволу за такве пројекте, и у томе је велики проблем за мале, потенцијалне улагаче. Хвала на коментару.
Господине Катићу. Дуго година сте радили у Енергопројекту имали сте и део који се бавио развојем и пројектованјем малих хидроелектроана. Замолио бих Вас да ми кажете као човек са искуством привредника /Да ли је оправдано и исплативо улагати у изгадњу малих хидроелектрана/. Као малд инженјер сам сарађивао са Лолом али дође рат и то све стаде. Данас се у Србији поново покреће прича о изграднј мини хидроцентрала.Шта кажете,унапред хвала.
За Здравка – Мој је утисак да српска читалачка публика веома добро разуме геополитички контекст, много боље но што то разуме западни читалац, па сам отуда више фокусиран на економију.
Геополитику укључујем повремено у своје текстове, директно или индиректно, нпр. https://nkatic.wordpress.com/2012/06/04/dobri-i-losi-daci-carla-schmitta/, https://nkatic.wordpress.com/2011/10/13/rat-dolara-i-evra-i-deo/, https://nkatic.wordpress.com/2011/10/18/rat-dolara-i-evra-ii-deo/, https://nkatic.wordpress.com/2011/10/19/rat-dolara-i-evra-epilog/.
Текстови о „Листовим“ мердевинама https://nkatic.wordpress.com/2012/07/27/listove-merdevine-i-zadati-zivot-nove-vlade/, или текст о ММФ-у https://nkatic.wordpress.com/2011/03/06/civilizovani-uterivac-dugova/ су добрим делом геополитички текстови.
Када кажем да је Исланд део западног света, а да Србија то није, покушавам да укажем да је подела на Западно и Источно римско царство толика трајна, чврста и бруталана да то измиче здравом разуму, и да тога морамо бити свесни. Хвала на коментару.
Поштовани г. Катићу, одличан текст. Издвојио бих још један ваш коментар:
„Мислим да Исланд неће бити кажњен, јер је Исланд неспорни део западног света. Не би било мудро вући паралеле између Исланда и Србије.“
Не бих се могао више сложити са овим што сте написали. Просто морам да вас питам: због чега упорно одбијате да укључите делове геополитике у ваше анализе када је више него очигледно да је то нераздвојиво и још очигледније да бисте и са том димензијом давали одличне коментаре? Истина, тада би све постало спекулативније, али „ко рескира профитира“.
Чак је и Борислав Пекић на маргинама „Златног руна“ предстввио светску историју као трговца који у једној руци држи мач, а у другој кантар. Као икона св. Архангела Михајла, зар не? Још кад се узме да је св. Архангел Михајло заштитник Португала који се у своје златно доба само трговином и бавио, мач и кантар се доимају као једна душа са два тела. Због тога ми се чини да је свака економска анализа без мача у руци непотпуна.
Za Miloša – Ne verujem da će se bilo šta bitno menjati eventualnim dobijanjem datuma. Srbija je predaleko od članstva u EU. Što se špekulativnog kapitala tiče, njegov priliv nije vezan za kandidaturu i datum. Špekulativnog kapitala je u Srbiji do 2009. godine bilo u izobilju (npr.https://nkatic.wordpress.com/2009/04/15/bankarski-raj/) iako je Srbija tada bila još dalje od EU. Kako je Srbija u katastrofalnoj situaciji, priliv špekulativnog kapitala je zaustavljen. Mislim da se kapital neće ulagati ni u nekretnine, ni u akcije, ali da će se zemljište kupovati vrlo intenzivno, i kroz posrednike. Hvala na komentaru.
Mislite li da ce dobijanje datuma za ulazak u EU ili bar nagovestaj istog privuci spekulativni kapital koji ce ulagati u papire, zemlju, nekretnine, itd, a ne u proizvodnju? Mislim da je to bila tendencija u zemljama za koje se naslucivalo da su blizi EU?
Pozdrav,
Milos
Za Marka – Nema jednostavnog odgovora na Vaše pitanje. U idealnom slučaju, najbolje bi bilo zaposliti se u revizorskoj firmi i onda steći međunarodnu kvalifikaciju tipa ACA. To je izvanredna kvalifikacija, daje i znanje i međunarodnu prepoznatljivost i otvara sva vrata. Ta vrsta školovanja uz rad je izuzetno naporna, pogotovo u Srbiji. Sa tom kvalifikacijom možete nastaviti rad u revizorskoj ili konsultantskoj firmi, možete raditi i u banci i u preduzeću. Međutim, gde god da se zaposlite, ako Vas mikroekonomija interesuje i imate afiniteta, ako se posvetite ozbiljnom radu i učenju, sve će se dobro završiti. Posvećenost je važnija od svega. Hvala na komentaru.
Postovanje gospodine Katicu,
Znam da ne dajete finansijske savete na blogu, ali nadam se da biste mogli meni da date savet po pitanju jedne nedoumice. Gde mislite da je bolje za nekoga ko tek ulazi na trziste rada da otpocne karijeru ako zeli da postane sto bolji finansijski strucnjak, da li u revizorskoj kuci, banci, ili mozda finansijskom sektoru nekog preduzeca?
Takodje, da iskoristim priliku da Vam se zahvalim na odlicnom izboru knjiga koji ste preporucili jednom od posetilaca na nekoj od ranijih tema, sve koje sam do sada stigao da procitam su vrlo zanimljive.
Hvala unapred!
Za Dejana – Pre ili kasnije, do usporavanja monetarne ekspanzije mora doći. Ovo je za sada samo najava, ali je uplašila tržišta. Kamatne stope će polako rasti, ali to neće ugroziti finansiranje javnog duga SAD. Mislim da će SAD i dalje moći da se zadužuju jeftinije nego drugi.
Najveće žrtve bi mogle biti upravo zemlje u razvoju, i njihovo dosadašnje relativno jeftino zaduživanje će biti dovedeno u pitanje. Ove zemlje će biti najveće žrtve promenjene monetarne politike. Hvala na komentaru.
Gospodine Katiću,
Kad smo već kod velikih ideja, zaduzivanja i privatizacije, kako ocenjujete zaokret FED-a u pogledu daljeg kupovanja obveznica USA?
Da li je to po vasem misljenju uopšte moguće imajući u vidu deficit sa kojim se USA suočava?
Znači li ovo da sledi rast kamatnih stopa i pad eventualnih daljih priliva novca za Srbiju ( nizi kreditni i privatizacioni prilivi?)
Hvala
Za neocekivanu silu koja se iznenada pojavljuje i resava stvar – Mozda to nisam naglasio, ali vezano za konkretan primer Srbije smatram da nemamo drzavu. Nas vise pojmim kao grupu stanovnika koja zivi na ovoj teritoriji i koja ima osnovne aparate za upravljanje drustvom (imamo obrazovanje koje nas dovodi do nivoa znanja dovoljnog da se potpisemo i vrsimo elementarno racunanje, zdravstvo koje nam pruza osnovnu zastitu, infrastrukturu u poluraspadu, itd). U sustini, obezbedjeni smo na najosnovnijem nivou i nista vise od toga.
Od sredstava preostalih iz doba komunizma smo skoro sve rasprodali (iz prilozenog se vidi da privatizacija nije donela stanovnistvu mnogo poboljsanja kao sto su neoliberalne epopeje obecavale) i ostali su nam samo jos par strateski vaznih resursa (vodovod, energetski sektor, obradiva zemlja) koji sada funkcionisu kako-tako. Plasim se da (nazlost izgleda neminovnim) prelaskom navedenog u privatno vlasnistvo ne bismo bili na putu spasenja i blagostanja.
Licno nisam previse optimistican, ali se nadam se da ce se situacija promeniti ispucavanjem vecine populistickih strategija i dolaskom nekih novih lica na politicku scenu (ako ni zbog cega drugog onda zbog prirodne smene generacija). Ako do te smene dodje nadam se da ce se formirati vlada koja ce stvoriti „drzavu“ koja ce imati dalekosezne planove i strategije, koja ce uvesti pravnu sigurnost, poostriti kapitalnu kontrolu, ustrojiti bankarski sektor uvodjenjem domacih banaka sa kojima ce raditi na stvaranju nove (ili discipinovanju postojece) domace poslovne elite. Drzavu koja ce ostati vlasnik (ali ne i upravljac) resursima koji su vitalni za stanovnistvo. Takodje mera koju bih voleo da vidim je promena poreskog sistema koja bi omogucila da rad i stvaranje nove vrednosti bude isplativije od trgovine. Stacu ovde jer bi spisak (po mom misljenju dobrih) mera drzave mogao da bude podugacak.
Da sumiram, ja ne podrzavam status quo jer nasu trenutnu drustvenu organizaciju ne smatram drzavom (ili u najboljem slucaju jako losom drzavom). Zao mi je sto Vi niste izneli ni jedan stav vec samo sasuli salvu sarkasticno/ironicnih pitanja i negativnih komentara. Stoga bih hte da Vas upitam kako izgleda Vas optimisticni scenario? Da li podrazumeva neki drugi put poput strategije smanjivanja drzave na najnuznije i stabilizuj-privatizuj-liberalizuj metod ili nesto trece? U svakom slucaju bih zamolio za Vas stav i primere koji ga potkrepljuju (ako je moguce primere pravilnog razvoja iz tranzicionog istocnoevropskog bloka ili nekog slicnog uredjenja/stanja).
Hvala unapred
Oni koji kritikuju drzavu, mi nemamo drzavu u Srbiji, sve je delimicno farsa i mnogo isprepletanih kratkorocnih interesa; Samo da podsetimo, tokovi novca iz devedesetih nisu za javnost istrazeni; Tokovi novca koji je iznosen na Kipar i na mnoga druga mesta ukljucujuci i Veliku Britaniju, obogatili su potpuno nepravedno odredjene pojedince i grupe, deo novca se vratio kao privatizacioni fondovi kojima su kupovane i kupuju se fime po Srbiji; kojom se drzavna vrednost prelila u privatne dzepove; Delom drzavnog novca, Dinkic je oteo i gradio politicku moc i mogucnost da opstaje u vladama i siri uticaj svoje partije; Znaci zakon jaceg; U Srbija nema prava i zakona i nema moralnih pravila postoji samo zakon jaceg; Vecina nas kao i nasi roditelji su opljackani na taj nacin i ta pljacka se nastavlja svaki dan. Meni su u takvim uslovima akademske diskusije sta bi kad bi smesne i tuzne u isto vreme;
Maleni Ekvador je smogao snage da istrazi i da se ocisit od korupcije, mi to nismo u staju; Ili ucestvujemo svesno ili su nas gurnuli u prljavu prevaru sto je
danas drzava u Srbiji. Prljava prevara.
“YOU AIN’T SEEN NOTHIN’ YET”
“You ain’t seen nothin’ yet” was Maggie’s invocation (http://www.reagan.utexas.edu/archives/speeches/1985/22085f.htm ) of the earlier Ronny’s election battle cry (’84), which itself was borrowed from a top pop song a decade earlier – ’74 (this really shows my age!).
Like a good ‘snake oil salesman’, Maggie sold to the Great British Public the idea of BT privatization under the banner of the fight against monopoly (inherently ‘bad’) only to create a much worse monster – Private Monopoly. The only solution worse than Private Monopoly is: Foreign Owned Private Monopoly – they own not only your national body, but national soul as well. You Ain’t Seen Nothin’ Yet!
@ Neocekivana sila koja se iznenada pojavljuje i resava stvar (iliti Deus Ex Machina, – https://nkatic.wordpress.com/2013/06/13/prodaja-telekoma-ili-moc-velikih-ideja/#comment-3471 )
In medias res!
Upravljati drzavnim brodom je mnogo teze nego upravljati velikom firmom (napr. Telecom), a ovom jopet teze nego recimo, fabrikom zejtina, jer treba imati iskusnu posadu i oficirski kadar, poverenje jednih u druge i uzajamnu podrsku, sposobnost, znanje i umenje… A ovi balkanski drzavnici ni bakalnicu ne bi bili u stanju da vode (zato i jesu politicari – nisu sposobni ni za sta drugo).
Vanzemaljci postoje (van zemlje ili se pakuju), ali su nasa kukuruzna polja njihova odlazna a ne dolazna stanica. Da bi stvar bila obrnuta, kao i u svakom solidnom krimicu, treba imati:
1. Motivaciju (mazohizam i ‘death wish’ se ne vaze),
2. Sredstva (sposobnost – nema ko da proceni, pare: sto mozes da potrosis danas – ne ostavljaj za sutra)
3. Priliku (bilo pa proslo).
Pozdrav
Za Andreja – NIS je državni monopol koji je prešao u strane ruke. Monopoli dosta lako ostvaruju profitabilnost, i samo loša država može praviti gubitke kada ima monopol u naftnoj industriji.
Onog trenutka kada je firma privatizovana, njen profit je stvar vlasnika-akcionara. Građana se može ticati samo cena roba i usluga koje monopol proizvodi. Državu može interesovati samo onaj deo profita koji se plaća kao porez državi. Kada je NIS u pitanju, taj porez je između 6 i 7% u odnosu na ostvarenu dobit, dakle niša spektakularno. Da li se i koliko profita sakrilo, odlilo itd. ne znamo. Pouzdano znamo da je teško naterati strane, velike firme da ne varaju na porezu. Ovo pogotovo važi za države poput Srbije.
Npr. US Steel nikada nije platio ni dinara poreza na dobit, kao što ni strane banke godinama nisu plaćale ni dinara poreza, ili su plaćale smešne iznose.
Podaci, na nivou opštosti koje vidimo, ne govore puno. Po ukupnom profitu, Telekom je bolji od Telenora, a pogotovo od VIP-a koji je u gubicima. Iz toga ipak ne bih izvukao zaključak da VIP treba nacionalizovati pod hitno. S druge strane, iskustvo me je naučilo da bilansni podaci koji se objavljuju nisu nužno i tačni, pa bih tako i podatke Telekoma, ali i drugih, uvek primao sa rezervom. Hvala na komentaru.
U svetlu pominjanja NISa, cementara … danas objavljene zarade preduzeca u Vojvodini:
„Pojedinačno, NIS je i prošle godine bio najprofitabilnija kompanija iz Pokrajine, sa čistom zaradom od 49,5 milijardi dinara.
Treća najuspešnija vojvođanska firma je novosadski „Sunoko” – koncern šećerana u Pećincima, Kovačici i Vrbasu.
Među deset najprofitabilnijih našli su se i zrenjaninski „Dijamant” (1,5 milijarda) i italijanska šećerana „TE-TO Senta” sa zaradom od blizu 1,4 milijarde dinara.
a iza nje su beočinska fabrika cementa „Lafarž” (1,85 milijarda) i šidska uljara „Viktorija oil” (1,77 milijarda).“
NIS ubedljiv. Pitanje – koliki bi mu bio profit da je ostao drzavni?
Secerane i uljare… Hm, da li ovo ima veze sa zabranom izvoza suncokreta i secerne repe jesenas?
I cementara se ovde uglavila… Mozda je ovo pokazatelj na ono sto je gospodin Katic ukazivao…
@Petar
Drzava mora ovo, drzava mora ono, kako vam vise ne dosade ove infantilne mantre i sta tacno podrazumevate pod „drzavom“? Da li su to vlada i njeni dugoprsti ministri koji dospevaju u fotelje pravo sa robije, ili ministri-pregaoci koji grade 10km autoputa kroz surovu ravnicu 2 decenije, ili ministri-cobani koji apeluju da se ne krade previse, ili su to mozda drzavni sluzbenici-rodjaci na naslednim radnim mestima ili drzavni sluzbenici-partijasi po novoizmisljenim agencijama za istrazivanje okeana i gubljenje vremena koji gutaju solidnih 100k+ mesecno plate? Ili su to ipak neki drugi ljudi, ontoloski opozit prethodno navedenim, strucni&nekorumpirani, iz dalekih galaksija, koji samo sto nisu sleteli u nasa kukuruzna polja?
Kad sam rekao „da se nisu dogovorili“, mislio sam – da se nisu dogovorili koliki će biti nečiji deo. Možda je neko mnogo gladan, pa hoće veću šniclu.
Svejedno, jadnom volu nije ostalo još mnogo vremena. A ima tu još domaćih životinja i drveća da se poseče…
Za grey owl,
Dogovorili su se oni da hoće da prodaju Telekom, ali im je prethodnog vikenda iskrsao „nepredviđen problem“ ! Direktor i naprednjački komesar su boravili u inostranstvu krajem prethodne nedelje i pregovarali sa jednom zainteresovanom kompanijom o prodaji Telekoma. S obzirom da su ove nedelje krenule informacije kako još nije „postignut konsenzus o prodaji Telekoma“ , jasno vam je kako su se ti pregovori završili.
Za Aleksandra – Za malu i slabu državu je nemoguće da se bori protiv monopola. Otuda sam veliki protivnik prodaje državnih monopola (https://nkatic.wordpress.com/2008/04/08/treba-li-privatizovati-drzavne-monopole). Ogroman je problem i kartela, oni su mnogo češči od monopola i teško ih je dokazati. Tu se konkurencija fingira, cene dogovaraju, ali se to radi tako, da nema čvrstih dokaza.
Država ne može svuda praviti svoja preduzeća u pokušaju da razbije kartele, ali može poreskom politikom kartele kažnjavati. Npr. Srbija bi mogla uvesti dodatni porez na profit za banke.
Karteli nisu uvek zlo. Oni su i oblik uređivanja tržišta i suzbijanja konkrencije koja bi mogla biti destruktivna, loša po ekonomiju i koja bi na kraju mogla dovesti do monopola. Nemačka i Japan su tokom svog razvoja forsirali stvaranje kartela.
Što se teorije igara tiče, možete krenuti npr. od sajta http://www.gametheory.net/. Hvala na komentaru.
Postovani gospodine Katicu,
Sa zadovoljstvom pratim Vase tekstove, tim pre, sto nisam po struci ekonomista, tako da nam Vasi tekstovi na jednostavan nacin otkrivaju ekonomske zakonitosti…Pre svega pratim tekstove iz oblasti trzista rada po prirodi svoga posla…
Mozda bi ste u nekom od sledecih tekstova mogli blize da nam opisete pojam monopola sto formalnih sto neformalnih/nepisanih odnosno kako se drzava treba boriti protiv njih…Zapravo, u pitanju je aktuelna tema Todoriceve kupovine Merkatora i zapravo pitanje da li ce to dovesti do konkurencije ili do pravljenja kartela kako bi se ostvarila monopolska dobit…SAD su se sa ovim problemom izborili jos pre 100 godina kada se u rukama jednog pojedinca bila akumulisana i proizvodnja i prerada i distribucija nafte…
Pitanje je vrlo aktuelno u nasoj zemlji (pa i pitanje prodaje Telekoma…) a konrektno se dejstvo monopola ispoljilo prosle godine kada je povecan PDV za 2% a trgovci su povecali svoje cene vise od ovog procenta…Drzava je pokusala da reaguje dostavljanjem trzistu robe iz robnih rezervi ali se izgleda to pokazalo neefikasnim, jer centralizovana ekonomija vise ne postoji…
Da li bi moguci odgovori bili u mogucnosti da drzava ima po jedan veliki privredni subjekt u svakoj privrednoj grani, i tim utice na konkurenciju…da li potrosacke organizacije mogu nesto uciniti, kao sto je bio pokusaj poziv potrosacima da na jedan dan isti ne kupuju u odredjenoj prodavnici…Da li Komisija za zastitu konkurencija ima efektivnih mogucnosti da se bori protiv neformalnih kartela (u krajnjoj liniji i resenja ove Komisije se mogu pobijati pred Upravnim sudom gde sede pravnici a ne ekonomisti)…
Zamolio i g. Katica da me/nas uputi na materijal/knjigu/sajt gde je objasnjena teorija igara/moguci metodoloski pristup u problemu resavanja monopala/ na nacin koji mi omocavao primenu onima koji nisu ekonomisti…
Puno pozdrava i sve najbolje u buducem radu
>Privatizacije Telekoma do daljeg neće biti, jer u Vladi Srbije nije postignut konsenzus oko toga.<
Tanjug
Još se nisu dogovorili.
Naravno da mi nismo nešto posebno gori od većine stanovnika planete. Ali loše osobine se odavno razvijaju i podstiču. I to je taj sistem, koji ne uči ljude da nije najveća sreća ako komšiji crkne krava. Da nas nema ko Kineza. Da je klanje vola za šniclu kriminal itd. To i jeste poenta – promena bi došla jedino odozgo na dole. Prosvećivanje bi mogla da sprovede samo neka elita, odnosno vlast.
Nije to samo kod nas. Ljudi se uglavnom podstiču da budu što komotniji potrošaći, a cena za to će biti prava sitnica. I da idu linijom manjeg otpora. Ko može da zauzda one koji najviše profitiraju u takvoj igri? Nažalost, jedino država. U kojoj bi bila postavljena pravila igre i da važe za sve. To nigde nije apsolutno tako, a u većini zemalja uopšte nije. Između ostalog i zato što su većina njih kolonije. Inače, ja odavno ne računam na svest ljudi odnosno demokratiju. Prekarijat? Dobro zvuči.
Ja sam davno proveo neko vreme upravo u centru te Evrope. Meni lično se nije dopadao taj ambijent, ali ako neko nema problem sa time i poseduje kvalifikacije koje mu tamo omogućavaju dobar status, ok. Za većinu je možda bolji izbor snalaženje u nekim prekookeanskim kolonijama, s obzirom na situaciju i perspektivu Evropskog kontinenta.
@grey owl
Ако неко својим коментарима скреће у офф на овом блогу, онда сам то ја 🙂 и извињавам се посјетиоцима на смарајућим коментарима али то радим из истог разлога као и остали што се јављају и што је grey owl навео.
Наш народ има неке своје особине, исто као што и сваки народ има своје специфичности, и ту не бих рекао да смо не знам нешто посебно у односу на друге. Као што сам нагласио у једном од претходних коментара, оно што наше негативне особине доводи до тако јаке и очигледне манифестације је управо систем, који као такав, по мени, није случајно успостављен. Насупрот томе, када би био успостављен један ваљан, нормалан-аутентичан систем, он би могао да доведе до инхибиције тих лоших особина а истовременог појачавања добрих и квалитативни помаци би већ у кратком времену били видљиви.
Није поштено спречавати људе који желе да оду да ураде то, тачно је да је тренутно стање безсперспективно. Прије 5 година за себе лично сам планирао да се вратим, али данас сваком колеги који каже да ће „сачекати још годину па онда ако се не поправи пробати да оде“ кажем да иде одмах јер ће му то само бити изгубљено вријеме.
Ту ипак треба бити реалистичан и имати у виду укупна кретања у ЕУ, потребе и могућности на тржишту рада.
За разлику од претходних генерација које су имале боље перспективе, данас се и сама Европа промјенила на горе, имамо милионе младих висококвалификованих и незапослених на југу Европе и једну нову појављујућу класу која се зове прекаријат (пролетаријат + прекарија). У таквим околностима већина оних који оду могу да очекују једну врсту номадског живота, а наша отаџбина, земља из које потичемо, брда, планине, њиве, ријеке, рудници, шуме.. ако још увијек није постаће запарложено и личиће на остатке Чернобиља. Трагедија је у ствари у томе што нико не мора нигдје да иде и што можемо да имамо нормалну државу, као и много други народи.. али нећемо 🙂
Za 2 cinjenice ostalo ok – Ne bih se slozio sa izjavom da za besomucno kreditiranje nisu krivi oni koji daju kredite vec oni koji uzimaju. U principu krivica jeste donekle njihova, ali je jod veca krivica na drzavi koja je dozvolila da banke ostavljaju svoje klijente gole i bose.
Po mom misljenju glavni razlog je taj sto je altruizam kao evolutivna tekovina jedna od osnova ljudske civilizacije i razlog zbog koga su ljudska bica dominantna vrsta. Kod ovakvog razmisljanja se altruizam negira (razmisljanja da treba pustiti druge da propadnu jer nisu u stanju da iz ovog ili onog razloga uvide svoju gresku) i tada se tesko moze povuci crta. Lako se moze doci i do ekstrema (npr. ukinuti vezivanje pojasa u autu jer ko ne brine o svojoj bezbednosti u saobracaju zasluzuje da bude povredjen).
Takodje, ljudi koji izgube sredstva na ovaj nacin postaju socijalni problem, te je vladajuca stranka/koalicija vrlo cesto voljna da priskoci u pomoc zarad glasova. Ovo znaci da ce se sredstva prikupljena od poreza gradjana koji su odgovorni trositi na sanaciju dugova neodgovornih (sto je vec duze vreme slucaj kod nas), a ne na poboljsanje kvaliteta zivota svih nas.
Iz ovih razloga drzava mora da uredi ovakav oblik kreditiranja fizickih lica i zastiti stanovnistvo od „slobodnog trzista“ u kome vladaju pravila lokalnog bankarskog kartela.
Cinjenica je da su bar u Maxi-ju cene pale otkako je Miskovic prodao firmu. Sad spadaju u (naj)povoljnije lance a bili su najskuplji.
Druga stvar – za besomucno kreditiranje nisu krivi oni koji daju kredite vec oni koji uzimaju. Ako ja sutra uzmem kredit, kupim novi auto, odem na Havaje, potrosim sve pa nemam da vratim te mi banka oduzme i kucu i auto – nije kriva banka nego ja licno
Uf, opet se ponavljam…
Svaka prevara počinje sa lepom pričom. Zatim pomaže melodrama i patetika. Ljudi ovde vape za time. Ko ima živce i stomak, neka pogleda ovo – to je Srbija danas:
http://www.svetplus.com/vesti/27466/farma-2013:-bebi-dol-posekla-sasku-karan-moli-je-za-oprostaj-(video)
Za Dušicu – Lepa reč nije skupa i ne obavezuje. Uostalom, Srbija ovu vrstu ohrabrenja i pohvala dobija već celu deceniju. Hvala na komentaru.
http://www.gdeinvestirati.com/makroekonomija/srbija/14404-ebrd-primetan-pozitivan-ekonomski-trend-u-srbiji
Da li ide ekonomija na bolje ili je to samo spinovanje istine? Puno pozdrava gospodine Nebojša!
Jedna ilustracija: S.A.R.S. – Perspektiva
@ Bojan
Blog gospodina Katića pratim upravo zbog načina kojim on razotkriva mehanizam zabluda i manipulacije. Ja sam laik za ekonomiju, tako da veoma cenim i to što mogu da dobijem odgovore na neka pitanja. Usput, izvinjavam se što ponekad skrenem u off, ali mnogi od nas, koji se ovde uopšte bave ovakvim temama, su veoma frustrirani ignorancijom i očajem koji nas okružuje. Ta stalna napetost polako ubija to malo energije koja je preostala, pogotovu starijima, kao i želju da se smisleno i kvalitetno bave bilo čime.
Ovo što se nama dešava je sindrom „kuvane žabe“. Postepen proces, kako je naglasio i gospodin Katić, koji se nastavlja u nedogled. Niko od nas nema dva ili tri života, da bi straćio svo vreme u jednom ambijentu bez perspektive. Naravno ukoliko nije „prilagođen“ takvoj situaciji. A ovde sve više preostaju upravo takvi.
Ono što sledi je tek horor, ovde će ostati krš i ološ. Nama je jednostavno određena takva sudbina. To je tako, između ostalog, i zbog nekih jako loših osobina ljudi na ovom podneblju. Osobine koje idu naruku onima koji ovde održavaju jedan kriminalan sistem, zbog kojeg svakome ko bi mogao da se dokazuje znanjem i savesnim radom, ne preostaje mnogo izbora. O tim osobinama, kao i paklu kroz koji ovde prolaze oni koji se nisu „snašli“, sam dovoljno pisao u komentarima proteklih godinu dana.
Odlazak nije čarobni štapić, već mogućnost da neko napravi solidan kompromis u životu. Znači – ne podrazumeva nužno sreću, ali je bolji izbor za vredne i sposobne. A pogotovu mlade ljude.
Ja imam dovoljno godina i iskustva da bih bio svestan toga, gde živim i šta bih savetovao mlađima ili neodlučnima. A kada sam bio dosta mlađi i neiskusniji boravio sam u jednoj drugoj sredini. To je bilo neko drugo vreme, kada nisam mogao da pretpostavim šta će se dešavati u bliskoj budućnosti. Nisam se trudio da ostanem tamo jer je ta sredina bila suviše dosadna za moj ukus. A ovde je postalo suviše „zabavno“. I ovde neće biti čarobnog štapića.
U vezi teksta gospodina Dušanića. Kina nikada nije bila kolonija. Kinezi su strpljivi, radni, skromni, solidarni i imaju drevnu i jaku državu. Pred njima je kakva-takva perspektiva. Oni će kao nacija, opstati. Zaista ne vidim ništa zajedničko sa stanovnicima Balkana.
Za Moldvina – Da bi definisali ko je dobar finansijski stručnjak, morate imati jasne kriterijume, jer nema jednoznačnog odgovora. Npr. da li je reč o makroekonomistima, ili mikroekonomistima, teoretičarima ili praktičarima? To su najčešće drugačiji profili ekonomista, pa i drugačiji profili ličnosti. „Merenje“ njihovog kvaliteta je različito i vrlo često zavisi od toga gde, i kako te ekonomiste koristite. Npr. možete imati dobrog analitičara, dobrog stručnjaka, ali ga morate držati dalje od pregovaračkog stola, ili procesa odlučivanja, jer je tu neupotrebljiv. Ovu temu sam dotakao u tekstu https://nkatic.wordpress.com/2012/03/05/ekonomisti-teoreticari-i-prakticari/. Hvala na komentaru.
Da li biste gospodine Katicu mogli da napisete jedan clanak sta zanci biti dobar finansijski strucnjak?
Hvala
Za Dušana – Možda Vam je promaklo, ali u podosta tekstova sam pokušao da ponudim predloge i rešenja. Da li su moji predlozi dobri, drugo je pitanje.
Što se tiče mog „uključivanja u ekonomsku politiku“, to je nerealistično iz hiljadu razloga. Hvala na komentaru.
Gospodine Katicu,
Vec sam rekao koliko Vas cenim kao realekonomistu. Zaista, kad citam Vase tekstove, vidim da se radi o zdravom razumu i logici ali jos uvek od Vas nisam video konkretna resenja za nasu posrnulu ekonomiju. Zasto se ne bi Vi, g. Katicu, direktno ukljucili u ekonomsku politiku nase drzave? Moje je misljenje da je trenutna vlada ipak malo otvorenija za stavove kao sto su Vasi.
Veliki pozdrav,
Јако је тешко ићи против заблуда које су дубоко укоријењене у народу и свакодневно подгријаване од стране медија.
Небојша је веома јасним и разумљивим језиком на свом блогу до сада у бројним чланцима указао на постојеће нелогичности и пут који би се могао размотрити. Неки дан је и НСПМ објавио Душанићев текст гдје можете да нађете неколико страних референци које помиње а тичу се јаких народа, држава, друштва, економије итд. То су мање више једноставни, здраворазумски рецепти.
А ви што помињете одлазак, тиме ћете можда да ријешите неке проблеме, али ћете зато отворити нову перспективу са новим проблемима о којима претходно нисте размишљали.
Гдје год прочитам неки коментар увијек се нађе него да помиње некакав одлазак, као да је то чаробан штапић. Ја и доста мојих пријатеља смо „отишли“ и успјели и постали цијењени у ономе што радимо. Сваки пут када дођемо „кући“ буде нам мучно када видимо како се све растура и један лијеп регион са пуно потенцијала и дарова претвара у најгору и материјалну и моралну сиротињу.
globalizacija ne stavlja samo „male radnike“ u gotovo nistavan polozaj, vec se to dogadja sa citavim industrijama i sa mnogo ljudi koji u odredjenom zivotnom dobu mogu postati nepotrebni sto se desilo i dogadja svaki dan; Zato ozbiljne i odgovorne zemlje nastoje da zastite svoje trziste i svoje gradjane, kazem nastoje; Medjutim u Srbiji vlada haos i vecina je u poziciji „malog radnike“ sto je destruktivno za njene stanovnike; Jedno je teorija o profitu, efikasnosti itd …a drugo je momenat kada dobijete otkaz bez sanse da cete naci slican posao u buducnosti; Onda stvari dobiju drugaciju dimenziju; U Srbiji se uvek misli da je nesto sto se dogadja nekom drugom tudj problem …
Da sam političar, kandidovao bih se sa pričom o ujedinjenju sa Ruskom ili Kineskom federacijom zato što nas tako više neće bombardovati. Nema veze što su ovde već završili taj posao i što bi za kratko vreme mogao da se organizuje još neki plemenski rat. Ovde ljudi i dalje veruju u deda mraza.
Nisam bio u Beočinu, ali sam siguran da će ovde i dalje biti sve više đubreta na sve strane. Čak nije bitno ni koliko košta cement, zato što će naši vešti majstori uvek zakidati na materijalu, pa će se neke zgrade malo urušiti. Velika je sreća balkanskih naroda, što ipak ne žive na području gde se sreću tektonske ploče.
Podela Telekoma na više kompanija? Super. Pera i Žika će se ugraditi dva-tri puta. Čekamo da se dogovore koliki je čiji deo. Naravno da niko od nas nema neku korist od MTS-a ili bilo koje državne firme u koloniji koja je korumpirana do srži. Što se tiče roaming-a, ja zaista mislim da bi svako ko može, trebalo da odšeta odavde.
Akcije na berzi su rezervisane za one koji će se ovde baviti biznisom kao i do sada. Ja sam danas kupio domaći hleb i jogurt. Možda se sutra iznenadim.
Gospodine Katicu,
Kazete „Problem je što suma individualnih interesa ne daje nužno i društveni interes“ i tu je mislim problem naseg sistema. Trziste kao pojam ja vidim kao agregatnu sumu individualnih interesa. Ova dva pojma se moraju dovesti u korelaciju i tada sistem radi. Ako je drustveni interes u suprotnosti sa individualnim, onda imamo sistem koji nije podrzan od individua, sistem koji svako gleda da zaobidje pa se birokratija nagomilava, sistem koji se uglavnom oslanja na represivne mere prema individuama, mnogo kontrole, malo slobode. Moramo imati sistem koji individue podrzavaju, u kome vide svoj interes i tada stvari rade….
Vi vidite Agrokor i Delez kao kanal da ‘stranci’ nama prodaju svoju robu i time osiromase nase seljake. Zbog cega to ne bi bio kanal da dobri domaci proizvodjaci mnogo lakse prodaju svoju robu van granica Srbije? Ove korporacije gledaju da kupe kvalitetno, jeftino i to prodaju skupo – nemaju one posebne emocije prema naciji svojih dobavljaca. Ulogu drzave u vasem primeru vidim da omoguci da trziste funkcionise (anti damping mere u ovom slucaju). Ne mora jedino resenje biti da drzava bude vlasnik svega.
Kazete „Poenta je da otklonite razloge neefikasnosti državnih preduzeća, da ih profesionalizujete, a ne da ih prodajete.“ Ovo se zvanicno pokusava nekoliko decenija bez uspeha. Razlog je jednostavan. Korporacije su drustva ciji je cilj sticanje profita. Politicari imaju drugacije ciljeve i kada se njima prepusti upravljanje korporacijama profitna strana trpi i korporacija propada. Politicar ce rado upropastiti korporaciju radi glasova na narednim izborima. (Kina ovaj tricavi problem nema).
Inace, mali radnik je na zalost uvek bio ‘sluga’ (pojam uskladjen sa civilizacijsko-istorijskim shvatanjima). Da li strancu (okupatoru, kolonizatoru), da li domacem (feudalcu, gazdi, tajkunu) direktno, i/ili drzavi indirektno.
Hvala Vam na odgovorima,
Za Andreja – Ne sumnjam da bi se kvalitet usluga popravio kada bi stranci kupili Telekom. Verujem da bi procedura uvođenja širokopojasnog interneta bila lakša i brža, i korisnici ne bi bili u neizvesnosti ili se suočavali sa idiotskim odgovorom kako Telekom nije u obavezi da kaže koliko dugo morate čekati npr. – govorim iz iskustva. Ali nije poenta u tome. Poenta je da otklonite razloge neefikasnosti državnih preduzeća, da ih profesionalizujete, a ne da ih prodajete. Kina je od svojih državnih preduzeća napravila vrlo efikasnu mašineriju. (Uzgred, nije teško proveriti cene cementa, zbog nje se i uvozi iz Albanije, kao što nije teško proveriti ni cenu bankarskih usluga).
To što ne vidite korist od toga što ste MTS-ov korisnik, potpuno razumem. I to što ćete kupovati hranu kod Agrokora i Deleza Vam neće smetati. Problem je što suma individualnih interesa ne daje nužno i društveni interes.
Stranci ne vole da plaćaju porez, pa će budžet biti manji, a zdravstvo i školstvo zbog toga lošije. Ješćete hranu iz uvoza (koju Evropa subvencioniše), što Vama ne smeta, ali smeta onome ko u Srbiji od prozvodnje hrane živi. Ali seljak nije samo proizvođač, on je i Vaš potrošač, pa će sada kupovati manje od Vas. Krug će se tako zatvoriti, pa će na kraju svi u Srbiji biti na gubitku. Robe će biti, izlozi će biti puni, ali će džepovi biti prazni. Zapravo, već su prazni.
To što ne vidite problem u tome što stranci dolaze rezultat je postupnosti procesa. Nekada, kada su se koristili jasni i razgovetni pojmovi, taj proces se zvao kolonizacija. Sada imate nove pojmove – suverenitet potrošača, globalizacija itd.. Hvala na komentaru.
Jos jedan interesantan clanak… Ja mogu samo u Srbiji da navedem par primera bilo kog ideoloskog pravca.
Na primer NIS. Kako zivim u Novom Sadu znam da je ta firma decenijama bila rezervisana kao uhlebljenje za ljude sa debelim vezama, sto partijskim, sto porodicnim. Za zaposlene milina, para na sve strane, a kompanija veciti gubitas. Monopolista, a gubitas. Dosli Rusi, danas imamo bolje pumpe, kvalitetnije gorivo, cenovno ne primecujem razliku na period pre. Otpusteno mnogo ljudi, ovi sto su ostali rade mnogo ali mi prijatelji kazu da sada ono sto rade ima smisla. I dalje ima sikaniranja zaposlenih i trebace jos vremena da se to stabilizuje i kompanija kadrovski ustali. No, kompanija je izuzetno profitabilna, siri se u regionu, placa poreze i ne trazi da joj se gubici pokrivaju iz budzeta.
Gospodin Katic je ovde naveo primer cementara. Okolina Beocina je godinama smrdela i bila siva od izduvnih gasova. Cement se prodavao preko firme sina direktora, na direktno. Danas nema onih cuvenih dimnjaka vec je sve zatvoren sistem, ne dimi, ne smrdi, drvece je opet zeleno. Cement je mozda skuplji, zaista ne znam, to je sada tesko proveriti, ali je u poredjenju sa ostalim gradjevinskim materijalima relativno jeftin. Ja opet vidim pozitivan pomak.
Sto se telekoma tice, mislim da mi ovde imamo pogresne dileme u vezi prodaje. Telekom se mora prvo podeliti na tri kompanije:
1. Mobilna telefonija
2. Fiksna telefonija – infrastruktura za prenos (zice)
3. Fiksna telefonija – prodaja usluge telefoniranja
Ne postoji razlog da drzava bude vlasnik 1.og i 3.eg preduzeca. Ne postoji razlog da se 2.go preduzece proda bilo kome jer je prirodni monopol. Ja licno ne vidim nikakvu korist sto sam korisnik MTSa, a ne Telenora ili VIPa? Jedino sto mi je roam-ing skup kao otrov….
Dalje, sama prodaja se ne mora uvek vrsiti da se kontrolni paket akcija prodaje stranom partneru. Mogu se mali paketi akcija godisnje prodavati na berzi. Imamo osiguravajuce kuce, privatne penzione fondove, itd. koji nemaju gde da investiraju. Zasto ne formirati domace trziste kapitala?
To sto ce stranci doci ovde ja ne vidim kao problem. Svako moze da kupi akcije tih ‘stranih’ kompanija i one mu odmah postanu ‘domace’.
Bojanu, mislim da mocne i uticajne zemlje znaju odlicno kako da slabe podrede sebi i svojim potrebama, Srbija nije izuzetak –jos jedna od mnogih neokolonija; To vezbaju stotina godina; Za takav scenario i upravljanje masama, opet shodno svojim interesima koriste kvazi elite (lako potkupljive domace grupe zeljna vlasti) i naravno mediji pomazu taj proces. Znaci slozenije je od eksperimenta koji navodite POkusaji pojedinaca da tu nesto menjaju su uglavnom neuspesni; a mogu biti i pogubni Videli smo cemu i kako sluzi zloupotreba opsteg nezadovoljstva sa tzv mini „revolucijama“;
Za Marka-PG – Financial Times (FT) su ozbiljne novine i vode računa da ne pišu koještarije. Ovo se pogotovo odnosi na ekonomske teme. Iako za FT i dalje piše Samuel Brittan, jedan od najsnažnijih propagandista neoliberalne škole, njegov uticaj se praktično ugasio. Kriza 2007.-2008. godine je bila preveliki šok da bi se nastavilo sa starim mantrama. Promocija neoliberalizma je, za sada, prepuštena propagandistima sa evropske periferije.
FT je npr. dao iznenađujuće mnogo publiciteta i podrške nalazima Spensove komisije (https://nkatic.wordpress.com/2008/06/03/pohvala-efikasnoj-drzavi/).
Što se inflacije tiče, svi postaju svesni da je pitanje zaposlenosti mnogo važnije od pitanja inflacije. Hvala na komentaru.
Gospodine Katić,
Imam utisak da se ton u zapadnim mainstream medijima već radikalno promijenio. Ja ih rijetko pratim, ali sam prije nekoliko dana letio i u avionu mi je došao do ruku primjerak „Financial Times“. Bio sam iznenađen stavom koji bi prije samo 3-4 godine isti list označio kao „ljevičarski“. U jednom članku se govorilo o tome kako su parlametni dužni da štite javni interes, jer je privatni interes obično mnogo više fokusiran, agresivan i bolje finansiran. Zato u ovakvom sistemu privatni interes obično pobjeđuje na štetu najvećeg broja građana. U drugom članku se objašnjavalo da su strahovi od inflacije pretjerani i da se često baziraju na pogrešnim pretpostavkama Miltona Fridmana o uzrocima inflacije. Uglavnom, većina članaka je bila nešto sa čim bih se čak i ja mogao složiti.
Čini mi se da se radikalna promjena već dogodila. Izgleda da većina medija na Zapadu više nije spremna da brani neoliberalnu ideologiju i idealizuje finansijski kapitalizam. Šta biste vi rekli o tome?
Za Lista – Nisam siguran cime je izazvana Vasa konstatacija da gospodin Katic sugerise davanje u potpunosti odresenih ruku drzavi. U vise tekstova na ovom blogu se mogu naci predlozi o tome kako drzavni aparat treba reformisati, pa sa takvim aparatom upravljati strateskim resursima i u trenutnom stanju obamrle ekonomije stimulisati potraznju (jer stimulisanje ponude nigde u svetu ne daje rezultate u borbi protiv krize). Takodje, nisam siguran zasto mislite da je potrebno da drzavni sistem sacinjavaju zivi sveci naprirodnih sposobnosti, kada je samo potrebno ustrojiti sistem, uciniti ga transparentnim i podesiti tako da bude kontrolisan od strane javnosti (rec „samo“ u ovoj recenici mozda nije najbolji izraz).
Sustina vecine tekstova ovde je da drzave treba da ojacaju kako bi mogle da se suprotstave sve vecim napadima na ljudskost i slobodu koji dolaze od dogme koja vodi ka tome da jedinica drustva ne bude vise porodica vec sektor korporacije u kome jedinka obavlja svoje radne zadatke. Put kojim se vecina zemalja krece ne izgleda kao ruta ka manje raslojenom drustvu u kome ljudi imaju vise vremena da se posvete sebi i voljenima (za sta po nekim istrazivanjima vec postoje svi tehnoloski preduslovi). (Dobro uredjena) drzava je jedina prepreka koja stoji izmedju stanovnistva i distopijskog scenarija buducnosti ka kojoj hrlimo podojeni ucenjima da treba da sve prepustimo trzistu jer ce ono sigurno ponuditi najbolje resenje. Vezano za poslednju recenicu mogu samo da dodam posalicu vezanu za vojnu verziju Marfijevog zakona, a koja glasi: „Always keep in mind that your weapon was made by the lowest bidder“.
Takodje nisam siguran koji su to primeri da je neka drzava u potpunosti prepustila privatnom sektoru neku od strateskih roba/usluga (zdravstvena zastita, obrazovanje, snabdevanje elektricnom energijom, vodom, itd), a da je zauzvrat time poboljsan kvalitet zivota stanovnistvu. Suprotnih primera ima u izobilju (zdravstvena zastita u Norveskoj, obrazovni sistem u Finskoj, itd). Zao mi je sto ste svoje tvrdnje potkrepili samo citatima zagovornika jedne filozofije, a ne prakticnim primerima o tome kako je jedna zemlja (po mogucstvu ne iz zapadnog bloka) uspela da se restruktuira po modelu predlazete.
Gospodine Katiću,
uživam u Vašim tekstovima i svaki put se obradujem kad vidim da ste se nanovo „latili pera“. Ono što ovde možemo da pročitamo predstavlja zdrav i neophodan antipod iliti streptomicin stavovima koja se plasiraju kroz većinu srpskih medija. Molim Vas da samo nastavite sa što češćim oglašavanjem (mada znam da nam je vreme svima dragoceno), Srbija barem pruža obilje vazda svežih ekonomskih tema za diskusiju.
Elem, glede najnovijeg Vašeg teksta, setih se svog ranog detinjstva. Moj otac je kao inženjer, preko jedne velike jugoslovenske građevinske firme, proveo par godina radeći u inostranstvu. Kada nam je slao ili donosio fotografije grada u kome je boravio, sećam se da su na njima bile prikazane ulice i zgrade prepune svetlećih reklama najvećih svetskih kompanija. Sve poznat brend do poznatog brenda. Otac je pričao da te kompanije tamo nude veliki izbor robe (meni je fokus bio na tehničkoj) koju smo mi u Jugoslaviji mogli samo da sanjamo da naćemo u domaćim radnjama. I sećam se da sam poželeo da i nas jednog dana „zapljusnu“ sve te velike kompanije sa svojom robom.
Ah da, da dodam – zemlja u kojoj je otac radio je Zambija. Bila sirotinja i onda (pre 35-40 godina), a ostala to i sada.
Odlican tekst gospodine Katice. Medjutim, sve mi se cini da ,,reka“ idr u tom smeru i da nam nema povratka. Oni koji su se suprostavljali MMF-u znate i sami kako su prolazili. Tako da mislim da je ovo jedna obicna predstava za narod kojoj se unapred zna krajnji cin, samo se ne zna koliko ce predstava trajati i ko ce biti na sceni kada padne zavesa. Pozdrav, redovno Vas citam.
Za Lista – Grešite kada kažete: „Ali kombinacije i lopovluk se javljaju samo kada je država sa druge strane, odnosno kada treba da se isisa.“ U Srbiji moćni privatnici varaju male privatnike, banke prave budale od svojih klijenata, preduzeća se kartelski organizuju i varaju potrošače. Istini za volju, to nije specijalitet samo privatnog sektora i nije specijalitet samo u Srbiji.
Kada kažete: „Niste mi odgovorili kada sam vam jednom napisao da ceo vaš plan počiva na jednoj pretpostavci koja je dosta klimava: pretpostavka o andjeoskoj prirodi političara i javne administracije.“ Da li biste mi citirali deo mog teksta ili komentara na bazi koga ste taj zaključak izvukli?
Kada kažete: „Vi, izgleda, hoćete isti ovakav sistem, ali na kvadrat. Hoćete još više države, ovo vam, izgleda, nije dosta.“ Da li biste mi citirali deo mog teksta ili komentara na bazi koga ste ovaj zaključak izvukli?
Nije mudro citirati H. Spensera danas. Kada bi se država svela „na sud, vojsku, policiju i nešto socijale“, tada bi se živelo kao u vreme Dikensa, čiji se život najvećim delom preklopio sa životom Spensera. Spenser je možda bio zadovoljan životom i Britaniji, ali mnogi nisu. Možda bi Spensera trebalo citirati Skandinavcima, Austrijancima i inima, prosvetliti ih, ukazati im na zablude u kojima žive.
Trošim svoje vreme i strpljivo odgovaram na sve komentare, pa i na one koji su intonirani poput Vašeg. Mislim da bi bilo korektnije da u polemici opovrgavate ono što u tekstu piše. Npr. mogli biste mi objasniti kako RATEL zapravo nije tražio povećanje cena zbog toga što su inostranom konkurentu Telekoma cene impulsa bile preniske. Možete mi reći da sam u zabludi kada kažem da su cene cementa najviše u okruženju od kada su cementare prodate strancima. Možete mi argumentovati kako su bankarske usluge čudo od jeftinoće od kada je tržište predato strancima itd.. Nije korektno preći preko onoga što u tekstu piše, i polemisati sa onim čega u tekstu nema. Hvala na komentaru.
„Razumem Vaše nedoumice, ali u Srbiji i reč “privatni” često znači nerad, javašluk, a pogotovo kombinacije i lopovluk.“
Ali kombinacije i lopovluk se javljaju samo kada je država sa druge strane, odnosno kada treba da se isisa.
Niste mi odgovorili kada sam vam jednom napisao da ceo vaš plan počiva na jednoj pretpostavci koja je dosta klimava: pretpostavka o andjeoskoj prirodi političara i javne administracije. Po vašem planu svi ljudi će biti ne samo kompetentni i pošteni nego i vidoviti. Oni će unapred znati naše komparativne prednosti.
Voleo bih da mi odgovorite koji je to mehanizam koji će obezbediti da taj vaš plan vode 1) stručni 2) dobronamerni 3) vidoviti ljudi.
Vi, izgleda, hoćete isti ovakav sistem, ali na kvadrat. Hoćete još više države, ovo vam, izgleda, nije dosta. Hoćete da date još para u ruke političkim predatorima i privatnim lobi grupama oko njih. Ne shvatate da država služi da se isisaju sredstva od nje tj. nas poreskih obaveznika(prisilno prikupljenih) a od strane gore pomenutih grupa. Lek nije u tome da se sprovede strožiji kazneni zakon(jer će uvek postojati način da se izigra), niti da umesto „njih“ dodju „naši“ koji će biti, verovatno, oličenje svih vrlina(jer to nikada neće biti). Lek je u tome da se država smanji, da ne uzima više toliko para od nas, nego da ostavi nama naše pare, a mi ćemo znati šta sa njima da radimo.
„Ovoliko od vašega rada bit će upotrebljeno kako odgovara nama a ne vama«,kažu vlasti građanima; i u kojem god to stupnju bilo, građani su utolikoj mjeri robovi vlasti.“ H. Spenser o porezima
Država treba da se svede na sud, vojsku, policiju i nešto socijale. Ako date ovoliku moć državi, alavi privatnici će je iskoristiti i poslužiti se njome za svoj lični interes. Jer država je prinuda a ne sloboda- kada vam država lupi carine na uvoz to znači da nemate pravo da kupujete jeftinije iz inostranstva nego morate da kupujete domaće proizvode lokalnog šerifa koji je platio da se uvedu carine.
„Government has become too big, too powerful and too expensive. It is no longer the servant of the people, but their master. Its record is one of aggression: taxation, conscription, inflation, confiscation, etc.
Power-hungry people use government to exercise control over others; greedy people use it to gain personal advantage over others; lazy people use it to sponge on others; and pressure groups use it to enforce their will on others.“
http://economics.org.au/2011/06/workers-party-platform/
Za Mirka – Razumem Vaše nedoumice, ali u Srbiji i reč „privatni“ često znači nerad, javašluk, a pogotovo kombinacije i lopovluk. Prodaja ne može biti odgovor, jer i kada prodate monopole, zla koja ste naveli ostaju. Srbija i srpska država moraju da se menjanju, ne nužno i rasprodaju.
Što se izazova tiče, oni su ogromni. Zato su potrebni kvalitetni ljudi da se sa njima nose. To podjednako važi i za privatne i za državne operatere. VoIP snižava ili ukida troškove plaćanja impulsa, ali se zato pojavljuju drugi servisi koji se mogu naplaćivati. Hvala na komentaru.
Poštovani g.Katiću,
sa pažnjom i poštovanjem pratim vaše tekstove. U vezi ovog teksta imam par nedoumica. Prva je definicija reči „državni“. Nažalost u našoj zemlji to znači nerad, javašluk, kombinacije i lopovluk. Druga je vezana za izazove koje pred telekomunikacije donosi internet (VoIP, Skype…).
„Sistem ne valja, a popraviti se neće“. Definitivno.
Svako ko je imalo etičan zna da je igra perverzna i da nam ta mašinerija ne treba. Ali iskoristiti znanje na bilo koji efektivan način, podrazumeva bavljenje politikom. To je nažalost, drevno i neporecivo pravilo igre. Samo muka može naterati pametnog čoveka da se bavi politikom.
A kako je prošao onaj nesretnik pre dve hiljade godina, zatim mnogi indijanci i drugi „nerazvijeni“ je upozorenje da bogovi nemaju milosti. I uvek vuku poteze pre ljudi.
Ja bih se zapitao – koliko ljudi čita ovaj blog ili bilo koji stručni forum. A koliko njih je odavno na nekom network-u, čime se oni bave i šta će oni sve da dopuste…
Kad smo kod emocija:
2001. godine, u zamahu euforije sa žutim zvezdicama sa umirujućom plavom pozadinom, koja mi je išla na živce, doživeo sam da me jedna poznanica pita:
„Pa zar nisi za promene?…“
Rekao sam joj:
„Promene? Pa ako hoćeš promenu, idi u Kanadu, Australiju…“
Naravno nije otišla, nego je postala srećni korisnik revolving kartice…
Možda se ponavljam, ali u jednom od prethodnih komentara sam pominjao moje iskustvo sa „udruženim radom“, koje me asocira na konc-logore u modernoj izvedbi. Danas ljudima, pogotovu mlađima, ne pada na pamet da se nešto menja, već nastoje da oni budu „čuvari“ ili još bolje, upravnici.
Odlazak u razvijenije ili uređenije okruženje ne mora da podrazumeva i sreću, ali to je već druga tema. Nezgodno je kada ponestanu alternative.
Lepo kao odgovor – i prema pravilima erističke dijalektike – naime, po ovakvoj analogiji bi značilo da je partija trebalo da bude igrana, i značilo bi i da treba da se odigra do kraja. A to je zapravoo prihvatanje igre koja se zove „demokratija“. Tj. u okviru sistema za koji smo svesni da ne valja igramo igrice ukazujući tu i tamo šta ne valja, ali i dalje nemoćni da uradimo drukčije.
Vaši tekstovi su dobri, argumentovani i dokumentovani, ali dokle god pričate o svemu tome, samo održavate postojeće stanje. Sistem ne valja, a popraviti se neće, jer to ne odgovara onima koji su u igri zvanoj demokratija dobili mandat da nastavljaju podmazivanje šrafčića džinovske mašinerije. Treba se samo zapitati – treba li nam takva mašinerija? Pa onda iskoristite svoje znanje na pravi način – tj. da ne dopustite ništa od ovoga što je sad loše.
Коментар на добро запажање MP-а:
У психологији је познат станфордски експеримент, гдје су студентима прије 40ак год подијелили улоге затвореника и чувара. Након неколико седмица експеримент је прекинут због неочекиваног нивоа насиља и злостављања. Касније је аутор тог експеримента написао књигу „Луциферов ефект“. Један од закључака проф. Зимбарда је да људи нису инхерентно добри или зли, већ да су околности окидач који у њима подстиче такво понашање. Сплет околности, правила, услова, и сазнање да за своје чињење неће бити кажњени, учинили су да су студенти-чувари показали неочекиван ниво окрутности и насилности према својим дојучерашњим колегама.
Мислим да се Србија може посматрати као нека врста модерне и проширене варијанте тог експеримента. Услови и правила су постављени тако да не могу да доведу до повољног исхода. Ми смо сви посматрачи, и ево коментатори тог експеримента на овом блогу. У многим државама када видите да се над неким врши злочин, а не прискочите у помоћ или не покушате да спријечите, чините кривично дјело у рангу саучешништва.
За Немању – Изненађен сам храбром одлуком Исланда и биће занимљиво пратити даља дешавања са овом малом земљом.
Исланд је мали, атипичан и не може послужити као „лош“ пример за друге. Мислим да Исланд неће бити кажњен, јер је Исланд неспорни део западног света. Не би било мудро вући паралеле између Исланда и Србије. Хвала на коментару.
Господине Катићу,
Како гледате на одустајање Исланда од приступања Европској Унији?
Да ли Исланђани могу очекивати негативне последице такве одлуке, да ли ће се као што се најављује, окренути ка САД и Кини са којом већ има потписан уговор о слободној трговинској размени?
Такође ме интересује хоће ли ће малена земља попут Исланда у будућности моћи да избалансира између америчких енергетских потреба и растућег утицаја Кине, тј. да ли ће Исланђани бити присиљени да бирају између Кине и Америке уколико природна богатства Исланда постану предмет интересовања великих сила?
Срдачан поздрав!
gospodine Katicu, ja mislim da ekonomska politika u Srbiji ne postoji; Postoji jedno haoticno stanje u kojem dnevna politika diktira kratkorocna resenja; Nema pravne drzave, zakoni su promenjive kategorije kojih se vlast pridrzava po potrebi, nema svesti o buducnosti sa ili bez EU …postoje samo kratkorocni interesi i sve se podredjuje tome; vazi samo zakon jaceg; Rasprodaja Srbije je u toku vec 20 godina, pre smo imali svi znamo sta. U Srbiji je svako
odgovorno i dobronamerno misljenje skrenuto; Cveta poltronizam i foliranje; U tome traziti razumna resenja je nemoguce; U Srbiji ekonomski zakoni ne vaze, a ne vaze ni socijalne norme;
Za noviinternet – Da se poslužim šahovskom parabolom. Kada se neko, ko kaže da je majstor i da sve zna, nađe pred matom u tri poteza, ne treba ga menjati za šahovskom tablom. On treba da izgubi partiju. Ako ga zamenite na tri poteza pred matom, vi ćete biti optuženi za gubitak partije. Hvala na komentaru.
Mislim da je glupo „dopustiti ekspertima da kažu…“ jer tim iskazom implicitno prihvatamo da su oni nepogrešivi i dobronamerni. Pošto su mnogi od njih samozvanci ili izvikani onda je jasno da nisu ni nepogrešivi ni dobronamerni i da će se kroz raznorazne diskusije i prazne priče samo i dalje gubiti vreme. Metlu treba uzeti u šake i počistiti đubre, a ne filozofirati o tome da li da drška bude od čamovine ili bukovine…
Mene interesuje da li je neko u Srbiji pokušao da izračuna koliko nas košta takozvano priključenje evropskoj uniji. Pri tom ne mislim samo na gubitke od carina nego na troškove kancelarija, osoblja koji u njima rade, projekte koje se otvaraju na sve strane… I da li neko uopšte proverava šta se od otvorenih projekata završilo i koji je rezultat. Da li bismo imali neke dodatne troškove ako bismo odustali od ulaska u EU kao Island?
Za Plastic Spinozu – Verovatno ste u pravu. Hvala na komentaru.
Za Dejana – Hvala na sugestiji, ali neka, hvala. Pustimo eksperte da do kraja pokažu šta znaju. Možda će posle toga biti lakše nešto promeniti. Hvala na komentaru.
Stice se utisak da sve vise pritiskate racio povisenim emocijama, sto vam verovatno nije bila prvobitna zamisao prilikom pokretanja ovog bloga. Cak i da nije tako, setite se pesnikinje (doduse Amerikanke) koja rece:“Bitterness is like cancer. It eats upon the host. But anger is like fire. It burns it all clean“.
Za sve posetioce site-a:
Par cifara u duhu istrazivačkog novinarstva.
Neto dobit svih velikih preduzeća koje posluju u Srbiji a imaju bar jednog inostranog vlasnika čini oko 60% ukune neto dobiti svih velikih preduzeća zajedno. Ako umesto dobitka gledamo neto gubitak onda je reč o cifri od oko 25%. Trendovi u poslednje 3 godine ukazuju da se prvo učešće povećava a drugo smanjuje.
Ovo su već alarmantne cifre i samo potpora onom što Nebojša kaže a to je da je inostranstvo već oko nas.
Pri tome ovde nisam uključio finansijski sektor već samo privredu.
Ne vidim da je i jedna jedina institucija negde objavila ovakve podatke.
Ovo su podaci do koje sam došao sam isključivo svojim mukotrpnim i dugim istrazivanjem i koje sam zeleo da ovde objavim.
Ne samo da se o tome ne govori u javnosti ( govori se ali bez cifara što po mom sudu smanjuje težinu izgovorenog jer ostavlja prostor za relativizovanje) već čak naprotiv vidim da se i dalje stranci forsiraju sa subvencijama koje dolaze delom i iz privatizacije i prodaje drzavnog a bolje reći narodnog porodičnog sredbra i resursa.
Sve se to radi sa idejom podizanja zaposlenosti. Ali je i tu matematika poražavajuća.
Te firme koje imaju bar jednod stranog vlasnika zapošlavaju ispod 30% ukupnog broja zaposlenih koji radi u velikim preduzećima i što je porađavajuće i pored svih tih subvencija to učešće je u padu u 2012 ( u poređenju sa 2011 – 33% tj da budem precizniji sa pad broja zaposlenih sa 142,000 na 127,000). Upravo suprotno se desilo u firmam koje su 100% u rukama srpskih drzavljana / srpskih firmi – rast sa 295,000 na 305,000).
I na kraju juče čitam u politici kako gospodin ministar finansija kaže ako ima neko bolji neka me zameni.
Gospodine Katiću nije li ovo izazov za Vas da gospodinu Dinkiću odgovorite argumentovano i preuzmete finansijsku palicu u svoje ruke? Naravno ako bi postojala politička volja za time.
Mislim da bi imali ozbljnu podrsku i širokoj ne samo stručnoj javnosti.
descargar musica
gospodine katicu,naravno da cene usluga nece pasti kad nemci preuzmu telekom,sto visa cena vise novca od PDV u kasi,u ostalom vama je poznato da je britanski telekom podelio akcije radnicima uz uslov da netraze povecanje plata i strajkuju narednih 10 godina
„Kada deca odrastu, više neće morati da emigriraju, jer će inostranstvo biti svuda oko njih i posedovaće sve što vredi i funkcioniše u Srbiji. Svi građani će tako, nemenjajući mesto boravka, živeti u inostranstvu.“
G. Katicu sjajno i duhovito napisano:)
Samo ja vidim jedan problem. Kako stvari stoje, ako nesto veliko u Srbiji nije u rukama stranaca ono moze biti samo u rukama drzave. Opcija domaci privatni vlasnik kao da ne postoji. Ako takav postoji onda se, opravdano ili ne, smatra kriminalcem ili tajkunom u pogrdnom smislu. Po mom misljenju pre svega domaci privatni kapital moze da povuce napred. Inostrani i drzavni tesko, jako tesko kao sto se dalo videti iz naseg i drugih iskustava
hvala na zanimljivim tekstovima
Sve je onako kako kaze gospodin Katic. Ipak, ne postoji siri otpor ovakvoj politici. To nije paradoks, to je logicno.
Za demoralisano srpsko stanovnistvo prodaja Telekoma je najlogicnije resenje, sve drugo iziskivalo bi pormenu stanja svesti sto je vrlo neprijatno.
Za pametnog dosta,Car je go!Počinje prodaja ono malo preostalog porodičnog blaga.Kad to oližemo, šta dalje?To nas ne interesuje, doći će neki drugi pa neka rešavaju problem.Ionako svaki novi dan donosi novu šensu u političkom šibicarenju.
Pa eto Kinezi imaju izreku: I najduži put počinje prvim korakom.
Ja se bojim, da u našem slučaju – Diznilend nema alternativu.
Stara dobra (i poučna) vremena – Paraf (Rijeka)
За Немању – Да би се супротставили диктату моћних иностраних актера, српски политичари би морали да разумеју проблем у коме су, да разумеју његову генезу, и да имају нове развојне идеје. На политичкој сцени би морао и да постоји консензуз најјачих партија, а морала би се обезбедити и подршка јавности. У овом тренутку је то немогуће. Најутицијанији економисти су, сви од реда, на страни ММФ-а, зато и јесу најутицајнији.
Што се ЕУ тиче, мислим да сам већ одговарао на то питање. ЕУ је најбоља алтернатива, али није једина. Најбоља је зато што је ЕУ и географски и економски и културно најлогичније место Србије. Отпор према ЕУ је такође логичан, јер Србија у стању у којем је, има све најгоре што се од ЕУ може „добити“ (диктат, притисак, губитак суверенитета итд..) а ништа од онога што ЕУ даје чланицама. С друге стране, ако ЕУ не жели Србију у свом саставу, а сигнали се умножавају, за Србију је боље да из тог процеса изађе и крене својим путем, не чекајући више ништа и негубећи време. Мора се рећи, тај пут је страшно тежак. Хвала на коментару.
Господине Катићу,
не могу да се отмем утиску да Вас економски потези владе и те како љуте јер лоше потезе и последице не уочавају само економисти већ и шира јавност, посебно средња класа.
Да ли постоји страх економиста у влади да се супротставе неолибералној доктрини због ММФ и развијених земаља попут Немачке и САД?
Мени делује да нико од наших политичара нема храбрости да начини потезе који се косе са принципима ММФ, СБ и СТО.
Имам питање за Вас, за које се надам да га нећете схватити као задирање у личну опредељеност.
Интересује ме мишљење Вас као економисте, да ли мислите да за нас Европска Унија заиста нема алтернативу, а ако има, која би била алтернатива уласку у ЕУ?
Срдачан поздрав!
Što bi rekao Zoran Kostić Cane još davne 2000-te:
„Jedno ti pričaju, drugo vidiš, a treće osećaš. Mnogo se naših misli umrsilo. Mnogo je bilo modifikovane istine, zapravo adaptirane laži, na koje smo u određenom trenutku pristajali „.